SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

RAZVOJ ZIMSKOG TURIZMA U HRVATSKOJ

SEMINARSKI RAD

Studiji: Stručni izvanredni

Opatija, 2012.

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

RAZVOJ ZIMSKOG TURIZMA U HRVATSKOJ

SEMINARSKI RAD

Predmet(kolegiji): Osnove turizma Smjer: MenadžmentMjesto: SC Zabok

Student:Sven Fakić-3740/10

Opatija, 2012

2

UVOD

Turizam je jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva u svijetu, te vjerojatno jedina djelatnost koja povezuje narode i zemlje bez ikakvih predrasuda. To je jedan od glavnih razloga koji turizmu omogućuje sve brži razvitak, te postaje sve suvremenija djelatnost kojom se čovjek bavi. Pravilno pozicioniranje na dinamičnom i konkurentnom turističkom tržištu uvjetovano je praćenjem suvremenih trendova kroz koje se identificiraju kretanja potražnje, nove tržišne prilike, područja mogućih ulaganja i infrastrukturne potrebe. Turizam kao djelatnost obećava mnogo za cjelokupno gospodarstvo. Čovjek sve više ulaže svoj trud kako bi poboljšao kako i ponudu tako i potražnju u tom sektoru. Strategija razvoja turizma živi u budućnosti te je plan razvoja turizma već i sada sastavljen barem unaprijed deset godina. Ponuda je sve suvremenija te svatko tko poželi nešto vidjeti, naučiti, rekreirati se ili se samo dobro odmoriti nailazi na široku paletu ponude.

Svrha ovoga rada je prikazati zašto i kao se putovalo od starog vijeka do danas, uputiti na začetke turizma u svijetu i dati pregled prvih putovanja, te ukazati na turizam kao jednu od dokoličarskih aktivnosti današnjice i istaknuti njegova osnovna obilježija, razdoblja i transformacije koje su u tijeku.

3

Zimski turizamZimski sportsko-rekreacijski turizam većim dijelom vezan je uz planinskepredjele koji uz odgovarajuću infrastrukturu u zimskim mjesecima omogućujubrojne sadržaje kao što su: alpsko skijanje, daskanje na snijegu, klizanje, sanjkanje,skijaško trčanje, sportske igre na ledu i dr. Takva vrsta turizma uglavnom je vezanauz visoke planine koje jamče snijeg u zimskim mjesecima, pa alpske zemlje koje subogate planinskim predjelima poput Austrije, Švicarske, Francuske, Italije i Slovenijeimaju idealne uvijete za razvoj zimskog sportsko-rekreacijskog turizma. U navedenimalpskim zemljama zimski turizam ima značajan udio u nacionalnom privrednomdohotku (Bartoluci, Čavlek i sur., 1998.). Hrvatske planine koje se rasprostiru dužcijele jadranske obale od Učke i Gorskog kotara na sjeveru preko Velebita do Mosorai Biokova na jugu pod utjecajem su mora i mediteranske klime pa je razvoj zimskogturizma na njima, unatoč poneki puta i iznimno obilnom snijegu, znatno otežan.No, alpsko skijanje, kao dominantni sportsko-rekreacijski sadržaj zimskog turizmau Hrvatskoj, je osobito popularan čemu svjedoči veliki broj ljudi koji za vrijemezimskih školskih praznika odlaze na zimovanje. Osim toga, u našoj zemlji postojiskijaška tradicija više od 110 godina, što zasigurno pridonosi popularnosti koju alpskoskijanje uživa na ovim prostorima (Cvetnić, 2004.). Potrebno je istaknuti još jedanrazlog koji objašnjava veliku masovnost bavljenja alpskim skijanjem, a to je naglašenarekreativna komponenta, koja omogućuje uključivanje velikog broj ljudi neovisno oživotnoj dobi (Matković i sur., 2004.). Sve navedeno upućuje kako bi trebalo ulagatiu skijaške centre u planinskim

4

1. PREDUVIJETI NASTANKA TURIZMA

Vječnu težnju i potrebu čovjeka za putovanjem i upoznavanjem novih krajolika i ljudi, u rzličitim fazama društveno- gospodarskog razvoja, poticali su različiti motivi. Začetke turističkih kretanja obilježavaju putovanja radi trgovine, hodočašća ili učenja, a uključuju manji krug ljudi: u novije vrijeme turizam se razvija kao masovna pojava i u turistička se kretanja uključuju širi slojevi stanovništva. Nagli industrijski razvoj koji se zbio u mnogim zemljama početkom stoljeća, a pretila ga je pojačana urbanizacija i porast životnog standarada i slobodnog vremena, potakao je kretanja stanovništva zbog turističkih potreba. Iako se često putuje i zbog obaveza (posao, školovanje), u ovom se obnavlja stoljeću ljudi putuju najčešće

zbog odmora, zdravlja, želje za promijenom svakidašnje okoline ili druženja. Psihičko i fizičko zdravlje najčešće se obnavlja rekreacijom, pasivnom- sunčanjem i kupanjem na plažama toplih mora ili aktivnom- sudjelovanjem u različitim sportskim aktivnmostima, razgledavanju prirodnih i kulturnih znamenitosti određenog područja ili različitim oblicima zabave.

Do turističkog putovanja dovodi težnja za zadovoljavanjem turističkih poteba, koje se javljaju kada su zadovoljene osnovne potrebe kao što su hrana, odjeća, obuća, stanovanje i sl. Postanak turizma i zadovoljavanje turističkih potreba uvijetovala su dva bitna činitelja – slobodno vrijeme i raspoloživa sredstva; slobodno vrijeme je ono koje nije utrošeno za podmirivanjem egzistencijalnih potreba, a raspoloživa sredstva predstavljaju onu količinu novca koja preostaje nakon zadovoljenja važnijih potreba. Mogućnost ispunjenja turističkoh potreba pojavila se znači, onda kada je ostvareno radno pravo čovijeka na korištenje godišnjeg odmora i kada je preostalo sredstava koja su se mogla uporabiti za neki od oblika rekreacije.

5

Tablica 1. Faze razvoja turizma prema Freyeru2.RAZVOJ I ZNAČAJ TURISTIČKIH MOTIVA

Do 20 stoljeća mali broj ljudi putuje radi zadovoljstva; većina putovanja potaknuta je trgovinom, odlaskom na hodoćašća i drugim religijskimmotivima ili edukacijom. Rekreacijska putovanja u srednjovijekovnoj Europi oraničena su na dnevne izlete i male udaljenosti. Turistička motivacija je u današnje vrijeme složenija i najčešće obuhvaća više razloga za putovanja. Na primjer, ako se odlazi nekamo radi zdravstenih razloga, koncerti koji se održavaju u izabranoj destinaciji pomažu u donošenju konačne odluke o dolasku baš u to mjesto.

Najjednostavnija je ona klasifikacija koja razlikuje dva osnovna razloga za putovanje- odmor i posao. Takva je podjela, međutim, nedovoljna za proučavanje turističkih kretanja, pa je i statistička podjela s kojom smo se već upoznali nešto detaljnija. Istraživanja u turizmu pokazala su da su najčešći razlozi za turističko putovanje sljedeći:

odmor i rekreacija razgledavanje, kružno putovanje nazočnost seminaru, konferenciji, izložbi poslovni razlozi posjet prijateljima i rođacima religija zdravlje posjet kulturnim priredbama i manifestacijama sport i slične aktivnosti kupnja ili

6

FAZA PRIJEVOZNO VRIJEME SREDSTVO MOTIVACIJA SUDIONICI

Predfaza Do 1850. Pješice Nomadi Elita, plemstvo, Na konju Hodočasnici obrazovani, Kočijom Ratovi poslovni ljudi Dijelom brodom Otkrića Obrazovanje

Početna faza 1850. – 1914. Vlak (tuzemstvo) Odmor Novi srednji Parobrod (inozemstvo stalež

Razvojna faza 1914. – 1945. Vlak Liječenje, Imućni radnici Automobil, Bus Odmor, Avion (linijski) Trgovina

Visoka faza Od 1945. Automobil Obnavljanje Svi slojevi Avion (čarter) Odmor (u razvijenim Slobodno vrijeme zemljama)

Motivi dolaska turista u pojedine zemlje razlikuje se ovisno o prevladavanju obilježjima turističkog proizvoda. Tako su, primjerice, osnovni motivi dolaska u Bosnu i Hercegovinu , prema jednom istraživanju , odmor i relaksacija te prirodne ljepote, dok su svi ostali motivi manje ili puno manje zastupljeni. Motivi se uvijek vežu za odlazak u neko mijesto. To znači da proces motivacije ne obuhvaća samo spoznaju o potrei i saznanje o turističkoj ponudi koja može zadovoljiti prepoznatu potrebu i mišljenje o turističkom mjestu u kojem se događaju takve aktivnosti, dakle ono mjesto koje može zadovoljiti potrebu. Kada se sve to podudara, dolazi do motivacije za posjet nekom određenom turističkom mjestu.

Drugim riječima, motivacija je u isto vrijeme opća i specifična. Uz općenitu želju za bijegom od svakidašnje okoline, obveza i posla, osjećamo i motivaciju za posjet nekoj određenoj zemlji ili mjestu kao i motivacija za poduzimanje specifičnih aktivnosti dok boravimo na odmoru, npr. Igranja tenisa, razgledanja kulturne baštine ili nekihdrugih aktivnosti.

3. PRVA PUTOVANJA-RAZDOBLJE STAROG VIJEKA

Prva su putovanja uvjetovale različite nedaće(glad, ratovi, prirodne nepogode), jer da bi ih izbjegli pojedinci su ili čitave skupine odlazili na put, često i bez povratka. S razvojem robne razmjene jača povezanost među zajednicama , što dovodi do veće pokretljivosti pojedinih skupina ljudi. Izumom novca u Babilonu te pronalaskom kotača oko 4000. Godine prije Krista, potaknuta su putovanja i u udaljenije krajeve. U starom vijeku prostor Sredozemlja predstavlja središte europske i svjetske civilizacije. Na tom području koncentrirana je gospodarska , politička i kulturna snaga ekumene, s mnoga područja Zemlje još su neotkrivena. Kroz čitavo antičko razdoblje važnu ulogu imaju kopneni i pomorski trgovački putevi kojima se prevozi roba i međusobno povezuju najudaljeniji krajevi. Istaknuti putnici antike su Feničani koji plove i trguju uzduž cijelog Sredozemlja. U to vrijeme i u drugim krajevima svijeta, za Europljane još neotkrivenim , kao što su Kina, Indija i Oceanija, trgovina je bila glavni poticaj putovanju. Već tada bilježe se i prva putovanja potaknuta razlozima koje danas smatramo izrazito turističkim.

U ranom starom vijeku putovalo se uglavnom na manje udaljenosti , a važan poticaj osim trgovina bila su sportska natjecanja, religijski i zdravstveni razlozi. Povijest bilježi da je nekoliko mjesta u staroj Grčkoj bilo masovnije posjećeno od drugih: Delfi i Delos kao religijska odredišta , Olimp kao religijsko i sportsko odredište te Eubeja i Epiaurum kao mjesta ljekovitih svojstava. Jedan od najvažnijih događaja u staroj Grčkoj bile su atletske igre. Najpoznatije su bile Olimpijske igre posvećene Zeusu koje su se održavale svake četvrte godine.Povijest olimpijade bilježi da su se za vrijeme održavanja igara u helenskom svijetu bila obustavljena sva neprijateljstva te se Grčkom moglo nesmetano putovati. Povijest putovanja u starom vijeku pokazuje da se najviše putovalo u vrijeme mira i procvata grčkih

7

gradova, a kasnije i Rimskog Carstva., tj. onda kada su postojali stabilni politički i sigurnosni uvijeti. U to je vrijeme i nastao pojam „svjetskih čuda“, koja su kroz čitavo antičko razdoblje svjetske historije bila mjesta čuvena po svojoj jedinstvenosti i privlačnosti. Propašću Rima 4. i 5. Stoljeću poslije Krista te nastajanjem brojnih malih državica, putovanja postaju opasna i zamiru…

 

3.1.KRETANJA U SREDNJEM VIJEKU

Razdoblje srednjeg vijeka označava nazadovanje na mnogim područjima političkog,

društvenog i kulturnog života u Europi, što se odrazilo i na smanjenje intenziteta , posebno putovanja zbog razonode i zabave. Zbog opasnosti od razbojničkih pljački  , putovanja postaju nesigurna i poduzimaju se samo ako su neophodna, uglavnom iz poslovnih razloga. Postupnim sređivanjem političkih prilika , jačanjem središnjih vlasti te rekonstrukcijom rimske cestovne mreže, putovanja u Europi postaju učestalija. U početku su to bili križarski pohodi europskih vitezova u Palestinu, a kasnije hodočašća vjernika u mnogobrojna svetišta. Najposjećenija mjesta postaju Rim i Palestina kao središta kršćana, Meka kao središte muslimana, te Lhasa kao budističko vjersko središte. Krajem srednjeg vijeka započinje razdoblje velikih svjetskih geografskih otkrića tijekom kojeg su osvojeni do tada nepoznati dijelovi ekumene, obje Amerike ( Columbo i Vespuci ), Australija i Oceanija ( Magelan, Tasman). Velikim otkrićima prethodila su pojedinačna putovanja istraživača , misionara i trgovaca posredovanjem kojih su uspostavljeni prvi dodiri između Europe i Dalekog istoka. Među prvim putnicima na Daleki istok najpoznatije ime je Marka Pola, Kurčulanina koji je proputovao cijelu Aziju i prvi opisao daleke krajeve i njihova bogatstva. Brojns otkrića potakla su u početku putovanja pojedinaca- pomoraca, istraživača, trgovaca i avanturista, a kasnije i velikog broja naseljenika, a danas pak mnogi turisti posjećuju i najudaljenije dijelove svijeta zbog odmora, zabave i razonode.

8

Slika1: Turizam u Opatiji, 1920 god.

3.2 .„GRAND TOUR“ PUTOVANJA

Razdoblje humanizma i renesanse predsavlja obnovu na mnogim područjima ljudske djelatnosti. Jačanjem građanske klase širi se i osnovica potencijalnih putnika, a kulturni i umjetnički procvat potiče u početku intelektualnu elitu (pisce, pjesnike, filozofe i sl.)i studente, a kasnije i članove višeg društvenog sloja, na putovanja. Njima se pridružuju i znanstvenici, osobito radi prirodno-znanstvenih istraživanja (Alpe). Italija postaje središte društvenog preporoda, posebno na područiju kulture i umjetnosti. Porast zanimanja za otkrivanje i upoznavanje drugih kultura, posebno u Velikoj Britaniji u kojoj je građanski stalež ranije ojačao nego u drugim europskim zemljama, rezultirao je obilascima nekih zemljama tzv. Turama koje su trajale i po više godina.

Moda gradn tour1 putovanja započinje krajem 17. i početkom 18. stoljeća, a može se definirati kao putovanja u glavne gradove i neka druga europska mjesta koja se smatralo zanimljivim za izobrazbu i odgoj mladih >gentelmana<, pripadnika aristokracije. Premda se s vremenom ruta i sadržaj putovanja mijenjao, itinerar klasičnog „grand toura“ uobičajeno je sadržavao boravak u Parizu s obilsakom dvorca u Versaillesu, putovanje duž rijeke Loire s obilaskom srednjevijekovnih dvoraca, posijet talijanskim gradovima Torinu, Milanu, Veneciji, Firenci, Rimu i Napulju kao najvažnijim središtima humanističkih događanja u Europi, s povratkom dolinom Rajne kroz Švicarsku, Njemačku i Nizozemsku, dok su ostali dijelovi Europe smatrani nezanimljivim. Među aristokracijom postaje popularan i odlazak u toplice, ne samo zbog zdravstvenih razloga već i zbog zabave, jer se uz brigu za zdravlje osobita pažnja posvećuje organiziranju društvenih događanja kao što su balovi, koncerti ili kockanje.

9

Tridesetogodišnji rat u Europi (1618-1648) prekinuo je putovanja, koja su se nakon smirivanja političkih prilika nastavila te traju tijekom čitavog 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, s prekidom za vrijeme napoleonskih ratova. Kako je to razdoblje romantizma, mnogi književnici, filozofi, pjesnici i slikari poduzimaju putovanja kao poticaj i inspiraciju za rad, a zatim ih populariziraju u svojim dijelima, te ona dobivaju naziv Les Voyages romantiques. Romantični je „grand tour“ uključivao mnoga odredišta iz klasične ture, ali pod utjecajem slikara pejzažista jača interes za boravkom u prirodi i selu, te pitoreskna alpska područja postaju privlačna turistička odredišta. Glavni putnici i nadalje su Englezi čiji su bogatiji slojevi građanske klase, zahvaljujući industrijskoj revoluciji, ranije od ostalih Europljana osigurali slobodno vrijeme i novac potreban za putovanja. Postupno je, uz Engleze, francuska i njemačka građanska klasa stjecala navike putovanja.

1 “velika putovanja” koja su poduzimali engleski plemići i diplomati u razdoblju od 1547. Do 1830., a trajala su po dvije i više godina.

3.3. POČECI ORGANIZIRANOG TURIZMA

Nagli gospodarski napredak u Europi kojemu su temelj nova tehnička dostignuća, posebno na području industrije i prometa , uzrokovalo je i veće promjene u organizaciji  provođenju putovanja te se od sredine 19. Stoljeća može govoriti o počecima organiziranog turizma. Tada se stvaraju tehnički i organizacijski preduvjeti za masovnija putovanja, a u francuski jezik ulazi u potrebu riječ TURIST. Taj se naziv, naravno u to vrijeme, upotrebljava za putnike koji obilaze strane zemlje iz radoznalosti i tazonode. Premda se riječ izvorno odnosila na putovanje u inozemstvo , s vremenom je dobila šire značenje i primjenjuje se na sve turiste bez obzira borave li u inozemstvu ili posjećuju mjesta u svojoj domovini, a kasnije je taj pojam, zbog potrebe statističkog bilježenja pojave, vrlo jasno definiran.

Prvo organizovano putovanje vezano je za ime Thomasa Cooka. On je organizovao prijevoz 570 turista, koji su 1841. godine trebali da učestvuju na kongresu. Tada je prvi put dobijen popust u cijeni grupnog putovanja. Cook je predložio željeznici svoju uslugu u organizaciji i boljoj iskorišćenosti ovog prevoznog sredstva uz pružanje povoljne cijene prevoza. Tako je Kuk iznajmio cijelu kompoziciju i organizovao prevoz putnika. Za učesnike je obezbjedio čaj i svečanu muziku, a cijena ovog aranžmana po osobi je iznosila jedan šiling.

Postigavši dobar poslovni uspjeh T. Cook je ubrzo osnovao putničku agenciju koja se , poradi rasta interesa za ovakvom vrstom putovanja, naglo razvijala. Godine 1851. Organizirao je posjet svjetskoj izložbi u Londonu, 1864. Prvo putovanje iz Engleske u Švicarsku; godine 1869. Slijedi prvo putovanje izvan Europe, u Egipat , a u 1871. Godini organizirao je prvo putovanje oko svijeta. U to vrijeme karakteristična je dominacija željeznice kao prijevoznog sredstva , koja postaje i najvažniji tehnički faktor pri povećanju broja turista i preduvijet

10

njihov prostorne ekspanzije. Postoje sve važniji i brodski prijevoz. Pionir transatlanskih putovanja je , uz T. Cooka koji je prvi organizirao putovanje oko svijeta padobranom, Samuel Cunard koji je sredinom 19. Stoljeća prvi uspostavio redovitu putničku brodsku liniju između Europe i Amerike.

Sredinom 19. Stoljeća raste interes za odmaranjem u primorskim mjestima koja svoju popularnost zasnivaju na zdravstvenim svojstvima morske vode. Međutim, povod za odlazak na more u to vrijeme nije bilo kupanje u moru, već kupke morske vode koje su se, hladne ili tople, pripremale u javnim kupalištima i hotelima. Na primjer, Nica u Francuskoj postala je turistička destinacija poznata po luksuznim hotelima, raskošnim vilama i širokim bulevarima među kojima je najpoznatija Promenade des Anglais koji je dobio ime po Englezima, kao prvim turistima u Nici. Turizam postaje izvorom prihoda lokalnog stanovništva i daje poticaj za gospodarstveni razvoj pa se u turističkim mjestima utemeljuju različita društva za uređenje i proljepšavanje mjesta, za izgradnju kupališta, za promet stranaca i sl.

Slika 2: Thomas Cook- začetnik organiziranog turizma

4. SUVREMENI TURIZAM

S industrijskim razvojem društva, tehnološkim napredkom i usavršavanjem proizvodnje u 20. stoljeću smanjuje se radno vrijeme, što ima za posljedicu povećanje slobodnog vremena ili, kako se često naziva, dokolice. Zbog masovnosti i učestalosti putovanja te snažnog utjecaja turizma na gospodraski razvoj, naše se stoljeće često naziva i „STOLJEĆEM TURIZMA“. Iako u razdoblju do prvog svijetskog rata automobil, kao epohalan tehnički izum, nije konkurirao željeznici, valja istaknuti njegovo pojavljivanje koje će obilježiti razvoj turizma u ovom stoljeću. Premda je prvi svijetski rat zaustavio započeti turistički razvoj, do tog se razdoblja turizam već profilirao koa važan izvor prihoda stanovništva turističkih područja, pa se sve više javlja interes države da intervenira u ovo gospodarsko područje koje je do tada bilo u području privatnog kapitala i poduzetništva.

11

U međuratnom razdoblju sve veći broj ljudi počinje putovati zbog potrebe za odmorom od rada i bijegom od jednoličnosti svakidašnjice. Od sredine 30-ih godina ovoga stoljeća u mnogim zapadnoeuropskim zemljama i u SAD uređuje se cestovna mreža, uspostavljaju se redovne brze putničke parobrodske linije, a transkontinentalne žđeljezničke pruge povezuju i najudaljenija odredišta. Zahvaljujući tehničkom napredku putovanja postaju brža i ćešća, sa sve većim brojem sudionika različitih društvenih skupina. Više ne putuju samo privilegirani, turistička putovanja postaju pristupačna širem sloju građanstva, iako još uvijek velik dio stanovništva nije uključen u ta kretanja. Osnovni turistički tokovi usmjereni su iz industrijskih i urbaniziranih područja zapane i središnje Europe prema jugu, tj. Sredozemnom moru te iz Amerike u Stari svijet- Europu, a turizam poprima sve više setonsko obilježije te se putuje pretežno ljeti i zimi. Radi poticanja turizma mnoge zemlje uvode posebne mjere i povlastice za domaće turiste, pa se u ukupnom turističkom prometu znatno povećava udio domaćih turista.

4.1. POJAVA I OBLICI MASOVNOG TURIZMA

Najbrži rast turizma , međutim nastupa sredinom 20. Stoljeća , tj. Tek nakon drugog svjetskog rata kada su stvoreni prometni i svi drugi preduslovi za njegovo prostorno širenje. Prekretnicu u razvoju turizma donijeli su prometni i organizacijski faktor – razvoj zračnog prometa, tj. zrakoplova većeg kapaciteta koji su emitivnim europskim zemljama približili mediteranske destinacije uz posredničku  ulogu turoperatora koji su nudeći paket-putovanja po povoljnim cijenama, učinili dostupnim i pristupačnim mnoge udaljenije destinacije. U većini industrijskih zemalja rad je sveden na sedam sati dnevno, radni tjedan skraćen na pet dana, a povećao se i broj dana godišnjeg odmora te blagdana, uz istovremeno skraćivanje životnog radnog vijeka.

Pojam MASOVNOG TURIZMA uobičajno se veže za velik udio unaprijed isplaniranih i unificiranih paket-putovanja u organizaciji turističke agencije. U Europi pretežno putuju stanovnici njezina sjevernoga i zapadnoga dijela u destinacije Sredozemlja koje privlače toplom klimom, suncem i morem, kao osnovnim atrakcijama. Putuje se na glavni godišnji odmor i to ljeti , a s razvojem alpskih destinacija postaje sve više popularan i skijaški odmor zimi, kao protuteza ljetnom odmoru s kupanjem, sunčanjem i razgledavanjem turističkog odredišta. Za prihvat turista grade se veliki hoteli ili cijela turistička naselja ( kombinacija hotela, apartmana, kampova ) kojih je ponuda u mnogim zemljama prilično

jednolična , pa ih se naziva turističkim getima. Masovni turizam postakao je gospodarski razvoj u mnogim razvijenim sredinama koje osim prirodnih ljepota i nisu imale drugih razvojnih mogućnosti te je umnogome podigao standard nudeći domicilnom stanovništvu koji put i jedinu mogućnost za zapošljavanje. Poradi orijentacije na manji broj destinacija s velikim brojem posjetitelja, masovni turizam uzrokuje osim povoljnih i nepovoljne učinke koji se prepoznaju u narušavanju izvorne ljepote nekoga mjesta, zagađivanju okoliša zbog

prekomjerne izgradnje te mnogim drugim učincima. Shodno orijentaciji na masovni turizam ,

12

a u strukturi turističke ponude prevladava privatni smještaj i kampovi, zatim hoteli srednje kategorije i turistički apartmani ( naselja ). Kako intenzivan turistički razvoj nije istovremeno pratila i izgradnja posebne turističke infrastrukture ( ceste, vodovod, telefonska mreža ) i nadgradnje ( trgovine, sportski tereni, muzeji i sl. ) mnoge destinacije u vršnoj turističkoj sezoni bivaju preopterećene, a to uzrokuje kvalitetne turističke usluge.

 

5.POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA KROZ FAZE

Govoreći o razvoju turizma u svijetu valja napomenuti kako postoji mnogo stavova od kojih će ovdje biti navedeni samo neki od njih.A. J. Burkhart i S. Medlik u svom djelu iz 1974. godine objašnjavaju povijesni razvoj turizma kroz tri faze:

1) Počeci turizma – do 1840.2) Stoljeće ugljena i pare – do 1914.3) Moderni svijet – od 1920. do 1970.Osnovni kriterij za ovakvu podjelu jesu gospodarske promjene u svijetu i posljedice koje su ove promjene imale na život čovjeka. W. Freyer u svom djelu iz 1990. godine ističe kako treba odvojiti pojavu putovanja od pojave turizma, te koristi tri osnovna kriterija: stupanj razvijenosti prometnih sredstava, motiv putovanja i broj sudionika na putovanju. Pojam putovanja svrstava u predfazu do 1840. godine, dok turizam dijeli na tri faze:1) Početna faza – od 1850. do 1914.2) Razvojna faza – od 1914. do 1945.3) Visoka faza – od 1945.

C. Gee i E. Fayos – Sola kao redaktori materijala Svjetske turističke organizacije iz 1997. godine govore o pet razvojnih razdoblja:1) Rano doba – prve civilizacije, Grčka, Rim, Azija2) Srednje doba – od V. do XIV. stoljeća: hodočašća, istraživačka putovanja3) Doba renesanse – od XIV. do XVII. stoljeća: edukativna putovanja, Grand Tour

13

4) Industrijska revolucija – od 1750. do 1850.: razvitak gradova, parni stroj5) Moderni turizam – razvoj prometa, osobna potrošnja, masovni turizam

Uz ove tri periodizacije svjetskog turizma valja još spomenuti T. Cooka koji je organizirao prvo masovno putovanje željeznicom 5. srpnja 1841. godine, što se općenito smatra početkom turizma. Moguće je uvidjeti kako postoje različiti kriteriji, da se predfaze putovanja ne mogu smatrati turizmom i da se ne mogu primijeniti bilo koje periodizacije na određenu zemlju zbog vremenskog odmaka u razvijenosti.

6.  NAJZNAČAJNIJE DESTINACIJE TURIZMA

Top 20 destinacija

 1. Times Square - New York (SAD) 35,2 milijuna 2. National Mall s Washingtonovim spomenikom te Lincolnovim i Jeffersonovim memorijalnim centrom - Washington (SAD), 25 milijuna 3. Disney World's Magic Kingdom - Lake Buena Vista (SAD), 16,6 milijuna 4. Trafalgar Square - London (Engleska), 15 milijuna 5. Disneyland Park - Anaheim (SAD), 14,7 milijuna 6. Niagara Falls - Ontario/New York, (Kanada i SAD), 14 milijuna 7. Fisherman's Wharf/Golden Gate rekreativni park - San Francisco (SAD), 13 milijuna 8. Disneyland i Disney Sea - Tokio (Japan), 12,9 milijuna 9. Katedrala Notre-Dame - Pariz (Francuska), 12 milijuna 10. Disneyland Paris - Marne-La-Vallee (Francuska), 10,6 milijuna 11. Kineski zid - Kina, 10 milijuna 12. Nacionalni park The Great Smoky Mountain - Tennessee/Sj. Karolina (SAD), 9,2 milijuna 13. Universal Studios Japan - Osaka (Japan),8,5 milijuna 14. Bazilika Srca Isusova na Montmartreu - Pariz (Francuska) 8 milijuna 15. Muzej Louvre - Pariz (Francuska), 7,5 milijuna 16. Zabranjeni grad/Trg Nebeskog mira - Peking (Kina) 7 milijuna 17. Eiffelov toranj - Pariz (Francuska), 6,7 milijuna 18. Universal Studios - Orlando (SAD), 6 milijuna

14

19. SeaWorld Florida - Orlando (SAD), 5,7 milijuna 20. Pleasure Beach - Blackpool (Engleska), 5,7 milijuna

Tabela 1: Top 20 destinacija u svijetu u 2007. godini

ZAKLJUČAK

Poslije detaljnog opisa turizma i svih njegovih vrlina i mana, može se zaključiti da je turizam zaista jedna prelijepa grana privrede koja ne samo da pobljšava budžete privlačnim destinacijama na svijetu nego stvara jednu novu dimenziju u društvu, jer samim koja ima neiscrpan aspekt. Dakle, bez obzira na starost svjetskih destinacija one uz svoje ime dobijaju prefiks popularnioh i po nekim osobinama, bilo to društvenim ili oprirodnim, one će privlačiti velike mase ljudi. «Turisti budućnosti» imaju novčana sredstva i slobodnog vremena, te znaju što žele. Više nisu zainteresirani samo za sunce i more, već žele sudjelovati u raznim oblicima selektivnog turizma. Promatrajući selektivne oblike turizma, važno je naglasiti kako ni selektivni oblici turizma ne prednjače mnogo više u odnosu na masovni turizam. Omogućuju produženje sezone, povećavaju iskorištenost kapaciteta, te se razvijaju i u slabije razvijenim područjima, no pritom ne treba zaboraviti na principe održivog razvoja. Zaključili smo da turizam nakon osamdesetih godina karakteriziraju brze promjene ukusa turističke potražnje kao i njezino fragmentiranje, koje nastoji pratiti i turističak ponuda odgovarajućim promjenama svojega proizvoda. Turizam se sve više okreće pojedincu kao sudioniku turističkog putovanja, njegovim individualnim potrebama, a kao posljedica toga nastaje sve više posebnih oblika turizma prilagođenih zahtjevima posebnih grupa turističkih potrošača kao što su poslovni gosti, nautičari, ljubitelji kulturnih priredbi, obitelji s djecom, stariji i sl. Turisti znatno više vremena posećuju stijecanju informacija o destinaciji za koju su se odlučili, i znatno veću pozornost pridaju i čistom i očuvanom okolišu.

15

LITERATURA

1. Vlatko Jadrešić: Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni,( 2001) Školska knjiga, Zagreb.

2. Nevenka Ĉavlek: Touroperatori i svjetski turizam, ( 1998) Golden Marketing, Zagreb3. Pirjevec, B.; Kesar, O. (2002.): Počela turizma, Mikrorad i Ekonomski fakultet

Zagreb, Zagreb.4. Anutunac, I., Turizam i ekonomska teorija, Zagreb, 1985.

ILUSTRACIJE

1. Tablica1. Faze razvoja turizma prema Freyeru2. Slika1: Turizam u Opatiji, 1920 god.3. Slika 2: Thomas Cook- začetnik organiziranog turizma

16