350

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

351

BOŽJI sveti proroci Starog i Novog Zavjeta daj nambrojne slike naših dana i događaja koi se se sadaodvijaju u svijetu. Psalmista David, gledajućiproročanski na budućnost iz svog vremena objavio je,„Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se veseleostrva mnoga.” (Ps. 97:1) Kao što smo pokazali uSTUDIJAMA SVETOG PISMA, 3. SVEZ. 9Poglavlje, to se je obistinilo kada je naš GospodinIsus, vrativši se na zemlju da uspostavi SvojeKraljevstvo, uzeo svoju veliku moć i zakraljevao.Njegovu se slavnu vladavinu neće jasno prepoznatisve dok Njegovo Kraljevstvo ne bude bilo upotpunosti uspostavljeno na zemlji.

Da Prorok David posebno ukazuje na sadašnjevrijeme, od 1878 pa sve do potpune inauguracijeKraljevstva, jasno je iz njegove sljedeće izjave:„Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožjeprijestolu njegovu. Oganj pred njim ide, i pali naokoloneprijatelje njegove.” Koliko li je samo istina da suolujni oblaci posvuda oko nas u ovaj Dan Kraljevskeprisutnosti Jehovinog velikog Predstavnika, IzvršiteljaNjegovih velikih Namjera! Svakodnevno se mraktame i zbunjenosti produbljuje posvuda za one kojinisu upoznati sa Jehovinim namjerama.

„OGANJ PRED NJIM IDE”

Ako se pitamo, Zašto je Ovaj Dan Njegoveprisutnosti takvo Vrijeme Nevolje i tjeskobe nacija?odgovor dolazi, zato što su blagost i pravda podnožjeNjegovog Prijestolja, i On sudi nacijama i važe ih navagi. Sud je za red postavljen a pravednost za visak(Iza. 28:17), s namjerom da pravedna načela NjegoveVladavine uskoro mogu biti uspostavljena po svojzemlji. Ne samo da će se očitovati sva nepravednost,nego „oganj ide pred njim, i pali naokolo neprijateljenjegove.” (Ps. 97:3) Svi namjerni i uporni protivniciNjegovog pravednog pravca postupanja biti će„odrezani,” „uništeni,” „spaljeni,” „proždrti vatromNjegove ljubomore.” (Sef. 3:8)

Budući su to djelo suda i posljedično VrijemeNevolje bili nužna priprema za slavnu VladavinuPravednosti koja će odmah potom uslijediti, i budućije sve bilo mudro usmjeravano od Uzvišenog iSvetoga, koji je „premudar da pogriješi, previše dobarda bude neljubazan,” Prorok nas potiče da razaberemou tome obilan razlog za radost i sreću. (Vidi Ps. 96:9­13; 98:1­9) Zaista, postoji veliki razlog za radovanje,ne samo među svetima, nego na cijeloj zemlji; i sveciimaju prednost govoriti o dobrim vijestima svima kojiće poslušati.

Međutim poslušali li ljudi ili nas izbjegavali,govorimo im o tome, i uskoro kada velike nedaćeovog časa Suda počnu utiskivati upute na srca ljudi,

tada će blagoslovljeno svjedočanstvo biti kao ljekovitibalzam. Oni će uvidjeti da je Onaj koji ih je udario uSvom Gnjevu, i šibao ih u Svojem vrućemnegodovanju, također i milosrdan i milostiv, i da neželi da oni propadnu, nego da umjesto toga želi da seoni obrate Njemu, poslušaju Njegove savjete i žive.

BLJESKOVI MUNJA IZ PRIJESTOLJA

Upravo usred oblaka i tmine ovog Dana Nevoljepovezanog sa uspostavljanjem MesijanskogKraljevstva potvrđena je Prorokova izjava: „Munjenjegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja.”Kako je prikladna ova slika! Uistinu poputbljeskajućih munja usred tmine i zbunjenosti ovogoblačnog dana, k ljudima dolazi izvanredan letimičanuvid u velika načela Istine i Pravednosti u kontrastu sačime je nered sadašnjeg svijeta toliko očit! Bljesakmunje sa pomračenog Prijestolja razotkriva ovdjejednu zabludu, ondje drugu.

Uskoro će se cijeli svijet probuditi. Već i je uvelikoj mjeri. Svaki dan dodaje jačini nevolje, i cijelise svijet trese od straha, ne znajući koji će biti ishod,ali se bojeći onog najgoreg. Uvodnici nekih od našihvelikih novina glase kao da su napisani sa stanovištaSadašnje Istine, tako nevjerojatno proriču ono za štoobjavljuju da će gotovo sigurno uslijediti nakon ovogsadašnjeg užasnog rata. Revolucija i crna anarhija suotvorene prorečene, da će prethoditi razdobljurekonstrukcije. Na Francusku je Revoluciju ukazano ukontrastu, kao na Travanjski pljusak u usporedbi sadestruktivnim tropskim uraganom. Koliko su istiniteGospodareve riječi što se tiče ovog vremena—„Izdisatće ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijetisvijetu.” (Luka 21:26)

Izvanredno je to što ti bljeskovi munja stalnoskreću pažnju na Božju Riječ, na Zlatno Pravilo, najednaka prava i prednosti ljudskog bratstva, nabesprijekorni karakter i pun ljubavi samopožrtvovanstav Isusa Krista, na Zakon Ljubavi u kontrastu sazakonom sebičnosti koji vlada posvuda. Čini seizvanrednim, kako, veoma često u ovim danima rata itjeskobe svjetovni ljudi skreću pažnju na Biblijskaproročanstva, i pitaju se jesu li sadašnji uvjeti, inevolje koje inteligentni ljudi vide upravo pred nama,ispunjenja tih Biblijskih proročanstava. Sve to vodiljude do toga da razmišljaju o pravednosti i odolazećim sudovima (Djela 24:25) kada će oni vjerujui nadaju se na neki način sadašnje nepravde bitiispravljene i pravednost uspostavljena.

Iznenadnim, i sada sve učestalijim bljeskovimasvjetla, koje izlazi iz olujnih oblaka koji okružujunevidljivu, duhovnu prisutnost našeg slavnog Kralja,ta načela Božje Riječi iznesena su pred sve ljude da ih

„ZEMLJA JE ZADRHTALA”—I PALA„Njegove su munje osvijetlile svijet; zemlja ga je vidjela, ona je zadrhtala.“ (Ps. 97:4)

352

uzmu u obzir. O njima se ne raspravlja samo udnevnoj štampi, nego i u našim popularnimčasopisima, u službenim radničkim organima, utrgovinama i tvornicama, blagajnama, na tržnicama,na javnim okupljanjima. Čak i poganske nacijeraspravljaju o tome, i uspoređuju i svakodnevne životetobožnjih Kršćana i sadašnji pravac postupanjatobožnjih Kršćanskih nacija sa karakterom i učenjimavelikog Utemeljitelja Kršćanske religije, veličajućiovo potonje a ismijavajući ono prvo.

„ZEMLJA TO VIDJELA—I ZADRHTALA”

Kao rezultat Božjih bljeskova munja kojerasvjetljuju svijet, postoji veliko komešanje koje seočituje posvuda. Nikada prije nisu vladali takvi uvjeti.Postoji zlokobno mrmljanje iz nezadovoljstva, nemir; icijela struja popularne misli po svoj zemlji jepostavljena u revolucionarnom pravcu. Bljeskovimunja otkrivaju korupciju u svijetu, nepoštenje onihna visokim položajima, i pokazujući da ljudi živedaleko ispod dostojanstva ljudske vrste. Međutim oninisu u stanju vidjeti kako ispraviti stvari; i konfliktneideje, glasovi, teorije i prijetnje, otkrivaju činjenicekoje je Prorok prorekao; jer „nacije su se razgnjevile,”„bjesne pogani [Neznabošci, narodi],” i cijela sezemlja trese od buke svjetskog sukoba i od dahtanjakoje već sada počinje uzbuđivati svijet.

„SION JE ČUO—I VESELI SE”

Međutim usred sve te nevolje i meteža u svijetu,koji je stav Gospodinovog istinski posvećenog ivjernog naroda? Jesu li i oni u strahu? Dok sudoviGospodinovi teško padaju na svojevoljne i neposlušnetako da se cijela zemlja ljulja i tetura kao pijani čovjek(Ps. 107:27), jesu li sveci zastrašeni i u tjeskobi? A, ne;jer je napisano, „A Sion čuje to i raduje se; klikću kćeriJudine zbog sudova tvojih, Gospode!” „Grešnici naSionu” se „boje.” Psalmi 91 i 46 pokazuju zašto se svetiraduju i spokojni su u srcu dok drugi plaču i nariču. Toje zbog toga što „prebivaju u skrovištu Svevišnjega(predstavljenog u Svetinji tipološkog Tabernakula) iostaju u sjeni Svesilnoga” (kao što je tipološkiTabernakul bio prekriven stupom od oblaka danju istupom od ognja noću). To je zato što je Bog njihova„utočište i snaga.” „Prisan je Jahve s onima koji ga seboje i Savez svoj objavljuje njima.” (Ps. 25:14)

Ti koji prebivaju u skrovištu Svevišnjega zbrinutisu u ova pogibeljna vremena sa jasnom spoznajomBožanskog Plana, s njegovim vremenima irazdobljima, što im omogućuje vidjeti i nužnost zasadašnju metodu Božanske stege nad svijetom itakođer miroljubive plodove pravednosti koji ćerezultirati odatle. Usred oluje i bitke ovog velikogDana Gospodinovog, oni čuju zapovjednički glasGospodina nad vojskama, i njihova se srca raduju; jer

oni imaju potpuno pouzdanje u Njegovu sposobnost dastvori red iz svega nereda. Oni shvaćaju da jeGospodin taj koji govori s Neba u sudovima ovogDana—sa uzvišenog mjesta autoriteta i vlasti; prematome oni daju hvalu kada se sjete Njegove svetosti (Ps.30:4)—Njegove Pravde, Mudrosti, Ljubavi i Moći,koji će osigurati da On sve radi dobro.

NEHAJNI KOJI NEĆE ČUTI

Međutim Psalmista je nagovijestio, da dok će svijetu cjelini biti u neznanju o pravom značenju sadašnjihdogađaja i prema tome u strahu i užasu, i dok će sesveci, sa jasnom spoznajom, radovati i podići svojeglave, zato što vide ishod, neki—nehajni i s obziromna nevolju svijeta i Glas koji govori s Neba—i dalje ćese hvaliti svojim idolima. On kaže, „neka se postidesvi koji služe izrezbarenim idolima, koji se ponoseidolima.” Te nas riječi podsjećaju na upozorenjeApostola Pavla: „Pazite da ne odbijete onoga kojigovori s neba.” (Hebr. 12:25). Sv. Pavao upućuje overiječi onima koji su poznavali Gospodinov glas iprepoznali ga, upozoravajući ih kako ni u kojemtrenutku ne bi odbili poslušati ga, kada On govori ugnjevu i sudu.

Ali, ajme! Postoje oni koji ne slušaju upozorenje, ikoji, premda prepoznaju Gospodinov glas, odbijajudalje ga slušati. Oni se okreću od Onoga koji govori sNeba, prema idolima koje su si njihova svojevoljnasrca postavila umjesto Boga. Ti „izrezbareni likovi” suzaista djela njihovih vlastitih ruku—ljudske filozofije,i znanost—„lažno tako nazvane”—ovog zlog dana. I tikoji odbijaju svjedočanstvo Božje, kad ga jednomčuju, oni uvijek padaju u neki od mnogih oblikaidolopokloničkog obožavanja koje je sada tolikodominantno; ili se pak nespokojno zanose od jednogdo drugog od njih.

Svi će takvi sigurno biti zbunjeni; posramiti će se idoći u pometnju; njihovi će idoli biti uništeni.Namjerni grešnik, jednom prosvijetljen i blagoslovljensa posvećenim utjecajima Svetog Duha i Istine, neće,Apostol objavljuje, umaknuti pravednoj kazni za svojadjela. Hebr. 12:14­19 ukazuje djeci Božjoj na tuopasnost, i upozorava ih na strašne kazne odricanja odsvete zapovijedi koja im je bila predana. ApostolPavao ovdje opisuje scene koje prate uvođenje starogSaveza Zakona, i pokazuje da je to predslika događajakoji će pratiti uspostavu Novog Saveza Zakona, nakraju ovog sadašnjeg Doba, pod većim Mojsijem—našim Gospodinom Isusom Kristom.

Gora (Kraljevstvo) Gospodinovog Doma sada seuspostavlja na vrhu gora, nadomještajući velikakraljevstva ovog svijeta, i uzvišena je iznadbrda—manjih vladavina. (Iza. 2:2) Oblaci i tama,nevolja i bezizlazna tjeskoba nalaze se posvuda; igromovi i munje uzrokuju da se zemlja trese kao Izrael

353

kod Gore Sinaj (2. Moj. 19:1­25) I sada—od Proljeća1878—Bog je „kralja svoga postavio na Sionu, svojojsvetoj gori.” (Ps. 2:6) Prema tome, ako je one koji suodbili poslušati Mojsija, i koji su oholo prezreli obredena Sinaju, snašla momentalna smrt, kako ćemo miumaknuti ako zanemarimo glas velikog PosrednikaNovog Saveza, i izvanredne okolnosti koje sada pratenjegovo uspostavljanje?

ZAKLJUČNE MISLI

Mi vidimo kako se nakupljaju oblaci nevolje. Mičujemo gromovne zvuke suda koji „poziva zemlju odizlaska sunčeva do zalaska njegova” (Ps. 50:1)—odistoka do zapada. Mi vidimo bljeskove munja Istine iPravednosti, i zapažamo kako je sada cijela zemlja uprocesu potresanja koje će završiti u potpunomrušenju svih postojećih institucija, sistema i vladavina.Sadašnji događaji zaista govore u tonovima trube.Kako bi smo trebali gledati na te stvari? Sigurno,

draga braćo, sa misaonim i pobožnim srcima!Zasigurno je da ćemo mi bdjeti i moliti se, jer „ostajeobećanje o ulasku u njegov počinak, i mi se bojimo dase nekome od nas ne bi učinilo da je podbacio.” (Hebr.4:1) Mi ćemo upravljati našim životnim pravcem sanajvećom pažljivošću kamo bi smo si osigurali našpoziv i izbor.

U ovom značajnom razdoblju sve što se možepotresti biti će potreseno, kako bi ostalo jedino ononeuzdrmljivo, istina i pravednost. (Hebr. 12:25­29) Sve ijedan koji je bio pozvan sudjelovati u dolazećemKraljevstvu mora biti ljubitelj pravednosti, onaj koji kojiće hrabro i sa puno ljubavi stati za Istinu koliko god dase protiv nje govorilo. Svi drugi biti će istreseni iz tegrupe. Zamke i zablude ovog „zlog dana” ostvarujuupravo to djelo. Na kraju će ostati jedino istiniti. „Zato,ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budeteneokaljani i besprijekorni, u miru” (2. Pet. 3:14),spremni za ulazak u taj počinak koji još preostaje.

JEDNA OD GOSPODAREVIH SNAŽNIH I PREKRASNIH POUKA„Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!“ (Mat. 6:28)

MNOGE su i različite dragocjene pouke koje jeGospodar naučavao tijekom Svoje zemaljske službe, ione nikada ne stare. Pravom Kristovom učeniku onesu uvijek nove, uvijek svježe. Bilo da je poučavao uzmore ili na gorama ili po putu, dok je hodao irazgovarao sa svojom izabranom Dvanaestoricom,Njegove riječi mudrosti i milosti dolaze do nastitrajući sa značenjem, pulsirajući životom, pune snagei moći, bodreći, ohrabrujući i blagosiljajući naša srca.

Koristeći ove riječi koje mi sada razmatramo, našje Gospodin, kao što je to bio Njegov običaj, izvukaoprimjer nečega poznatog svim Njegovim slušateljima.Božja briga za ljiljane činila se prikladnimpodsjetnikom Njegove veće brige nad Njegovimvlastitim narodom, Njegove beskonačne Mudrosti,Moći i Ljubavi. Onaj koji je tako pažljivo nadgledaoodijevanje jednostavnog cvijeta—koji je cvjetao da biza samo jedan dan usahnuo—da su njegove haljinebile kraljevnije od Salamunove kraljevske odjeće,zasigurno bi se pobrinuo za odjeću onih koji su sepouzdali u Njega!

NEKI IMAJU NJEGOVO OBEĆANJE—NEKINEMAJU

Nesumnjivo je da mnogo toga što je naš Gospodinrekao Židovima ne bi bilo rečeno Neznabošcima; jerPogani su tada bili pod općim prokletstvom iosudom—cijeli je svijet bio otuđen od Boga. Jedino jeIzraelski narod bio vraćen natrag u savezni odnos saBogom, kroz Savez Zakona sklopljen kod GoreSinaja; stoga bi za njih bile prikladne drugačije riječi.Budući da su došli u odnos sa Bogom, Njegova suobećanja bila njihova. Sve će raditi njima na

blagoslov—njihova stoka, njihova polja, sve,Gospodin će blagosloviti, budu li mu bili vjerni. NašGospodin, prema tome, u skladu sa tom mišlju, potičedjecu Izraelovu da imaju veće pouzdanje u Boga, većepouzdanje u Njega koji ih je izabrao da buduNjegovim posebnim narodom.

Mi bi smo poput Gospodara, trebali napraviti jasnurazliku između osoba kojima ćemo dati utjehu ijamstvo Božje brige, i svih drugih. Mi moramo imatina umu da su neki došli u Njegovu obitelj a neki nisu!Da neki imaju Njegova obećanja za svoja, a nekinemaju. Mi ne smijemo obmanjivati druge i impliciratida se oni imaju pravo pozivati na obećanja kao svojavlastita a koja im nikada nisu bila dana. Umjesto toga,učiniti ćemo im više dobra ako im ukažemo na to dasu ta obećanja uvjetna—jedino za one koji sklopesavez sa Gospodinom pod posebnom pripremom kojaje otvorena tijekom ovog Evanđeoskog Doba.Kršćaninu je ova pouka o trajnom pouzdanju i vjeri uBoga veoma važna, i naučiti je predstavlja veomaznačajan rast u milosti i u spoznaji—u duhu ljubavi,koji izbacuje sav strah. To znači biti bliže Bogu,zajedništvo s Njim, koje oni koji nisu naučili tu lekcijune mogu uživati.

TEŠKA BREMENA NA SVIJETU

Ljudima kojima se je Gospodar općenito obratio,stvar oko pribavljanja životnih potreba bila je veomavažna. Među njegovom je publikom rijetko biloveoma bogatih, uglavnom su to bili siromašni; isiromašnima u Palestini i u drugim zemljama Istokabilo je veoma teško nabaviti si hranu, odjeću, itd. Umnogim dijelovima svijeta danas, posebno u Indiji,

354

postoje ljudi koji rijetko idu u krevet siti; i takvima suživotne potrebe od veoma velike važnosti.

Naš je Gospodin Isus nagovijestio da je tako bilo uNjegovo vrijeme, govoreći kako je važno razmišljanjekod većine ljudi bilo, „što ćemo jesti i što ćemo piti, iu što ćemo se odjenuti?” Oni su bili u tjeskobi izabrinuti. „Ta sve to pogani ištu,” rekao je Gospodar.Njihov je cilj u životu bio osigurati si hranu i odjeću.To je bilo breme njihove molitve. Čak ni Židovi,premda su izjavljivali da su Božji narod, nisu naučilibezuvjetno se pouzdati u Njega, nego su u velikojmjeri grabili materijalne stvari, tražeći uglavnomsvjetovne dobitke umjesto istinka bogatstva. Naš jeGospodin rekao da su Njegovi učenici trebali shvatitikako Bog zna što im treba čak i prije nego Ga tozatraže, i da bi trebali biti u potpunosti zadovoljni sonim što bi im Bog pružio što se tiče njihovihmaterijalnih potreba. Isus je želio da oni budu sigurnikako će Bog tako nadgledati njihove interese da onineće željeti bilo što im je stvarno dobro i potrebno.

Izgleda da je ovo cijela pouka koju naš Gospodinusađuje koristeći pritom primjer iz prirode—„promotrite poljske ljiljane.” Bio je to snažanpodsjetnik da su stvari Kraljevstva imale biti stvarimaod najviše važnosti, i da tražeći najprije te stvari, onimogu imati jamstvo da će sve zemaljske stvari koje suim potrebne biti njihove.

ISPRAVNO RAZMATRANJE LJILJANA

Što je to što moramo promotriti kod ljiljana?„Kako rastu!” Što to znači? Sam Isus odgovara, „Nemuče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se usvoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.” Tojest, ljiljani rastu na veoma razuman način; onirazvijaju milost i ljepotu, i ukrašeni su u odjećuljupkosti bez da pritom ulažu neprirodan, neobičanstres ili napor. Oni nisu zabrinuti oko rasta. Ljiljan sene probudi ujutro i ne kaže, „Baš se pitam mogu linapraviti još daljnju četvrtinu cm danas. Pitam se hoćuli biti u stanju rasti jednako tako brzo i izgledatijednako tako prekrasno kao taj ljiljan tamo; i pitam sešto će ljudi misliti o meni.” On jednostavno upija onošto može apsorbirati iz zemlje, i iz atmosfere koju muje Bog tamo osigurao. On ne kaže, „Mislim da ću otićina drugo mjesto, ja ne mogu rasti ovdje,” ali čininajbolje što može kad god je u prilici za to.

Ljiljani u Palestini na koje je naš Gospodin ukazaoočito nisu bili vrsta cvijeća koje mi obično nazivamoljiljanima, nego su očigledno pripadali nekoj drugojobitelji biljki, i veoma brojnim vrstama, možemoprosuditi, koje rastu posvuda. Oni koji su upoznati sacvijećem Palestine ukazuju na crvenkasti cvijet zakojega misle da je bio nazvan „ljiljanom na polju.”

Pouka za nas, stoga, kao Nova Stvorenja, je dabudući da smo mi dali naša srca Gospodinu da mi ne

trebamo biti zabrinuti, u tjeskobi, oko stvari sadašnjegživota. Niti bi smo trebali biti tjeskobno zabrinuti štose tiče našeg duhovnog rasta. Mi jednostavno trebamodavati najbolje od sebe, i prepustiti rast Njemu.Međutim mi trebamo posebno biti angažirani okostvari koje nam je Bog obećao kao Novim Stvorenjimau Kristu, da učinimo sigurnim naš poziv i izbor ipostignemo slave koje Otac čuva za one koji ga ljube.Poklonimo li tome našu pažnju, naš će Nebeski Otactako nadgledati naše poslove da nama neće nedostajatibilo kakva potreba duhovne ili zemaljske vrste. On ćenam dati što god trebamo kao duhom začeta djecaBožja od duhovnih i zemaljskih blagoslova kako bizavršili naš zemaljski put s radošću.

Mi ne trebamo tumačiti da riječi našeg Gospodinaznače kako mi trebamo zanemarivati nnaše ispravnedužnosti u životu; kako On ne bi htio da se mi ništaviše ne mučimo niti predemo nego što to ljiljani čine;da On ne bi htio da mi radimo s našim rukama i našimmozgovima da se brinemo za našu obitelj, dom, itd.Ovdje on očito želi utisnuti u nas misao da dok midajemo najbolje od svojih sposobnosti u skladu saokolinom i uvjetima za koje se je Bog pobrinuo, da mine trebamo biti tjeskobno zabrinuti. Mi trebamo bitioslobođeni od tjeskobne brige baš kao i ljiljani, kakobi smo bili u potpunosti zadovoljni i gledali u vjeri unašeg Nebeskog Oca, očekujući i prihvaćajućiNjegovu providonosnu brigu i utjecanje na sve našeposlove i interese.

„Samo prepusti sve Njemu; ljiljani to rade, i oni rastu;Oni rastu na kiši i oni rastu po snijegu.

Da, oni rastu.

Oni rastu u tami, svi skriveni u noći,Ili ako su na suncu, otkriveni svjetlom,

Oni i dalje rastu.

Oni ne traže tvoju sadnju; oni ne trebaju tvoju briguDok rastu;

Ispušteni u dolini, polju, bilo gdje,Oni tamo rastu—

U lijepim haljinama, ukrašeni u čistu bjelinu,Svi odražavaju slavu nebeskog svjetla—

Dražesno rastu.”

SPOKOJ I MIR U SAVRŠENOM POUZDANJU

Bog zna sve o našim okolnostima. Ako mi trebamobiti presađeni na drugo mjesto, u drugačiju vrstuzemlje, gdje naša nova priroda može bolje napredovatii širiti se, i gdje se bolje može zadovoljiti našerazumne, materijalne potrebe, On će se za to pobrinuti.On točno zna što je dobro za nas, najbolje za nas,materijalno i duhovno. Na nama je da gledamo naNjegovo vodstvo, ne pokušavajući uzimati kormilo u

355

naše ruke, niti zaključiti da Gospodin nikada nećepromijeniti naše uvjete, itd. Ako je za nas najbolje daoni budu promijenjeni, On će ih promijeniti, ako se mipouzdajemo u Njega; i sigurno, ako smo mi Njegovadjeca, Njegova je volja da mi ne želimo svoju! Nanama je da budemo savršeno spokojni pod kojim goduvjetima ili okolnostima se nalazili, mirni u mišlju,„Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli gazaištete.” (Mat. 6:8)

Neće li to ponekada značiti snažne ispite vjere iustrajnosti, ako su uvjeti našeg udesa bolni i teški zanositi? To može biti tako; međutim ako Gospodinovaprovidnost na neko vrijeme ne pruži izlaz, mi možemobiti sigurni da će se taj ispit pokazati jednim od onog„svega” što će raditi za naše dobro, ako se mi dražesnopodložimo Njegovoj volji i čekamo na Njega dapokaže drugi put, ako će mu se to činiti boljim. Nekabi smo kao ljiljani Njegove sadnje, cvali na slavunašeg Nebeskog Vrtlara.

MOLITVE ZA SVAKODNEVNE POTREBE

Dok nam Isus kaže da bi smo mi trebali tražiti,„kruh naš svagdašnji daj nam danas,” on tu nijeprecizirao čemu bi smo bi trebali dati prednost daimamo u materijalnom smislu. Mi ne trebamokonkretno navoditi koje bi stvari bile najprijatnije

našem nepcu. Mi to trebao ostaviti Njemu. Mi samotrebamo priznati da smo ovisni o Njemu za potrebeživota, da gledamo na Njega, da čekamo na Njegovuprovidnost i da ćemo prihvatiti one stvari kojeNjegova Mudrost pruža kao ispravne za nas upovezanosti sa uputama Njegove Riječi.

Mi stoga idemo naprijed, rastući svakodnevno,sretni i zadovoljni u Bogu, i pripremajući se zaKraljevstvo; jer Kršćani koji ne mogu naučiti sada,pod sadašnjim uvjetima, pouzdati se u Boga, ne bivjerojatno mogli tu lekciju naučiti pod drugimokolnostima. Sadašnji su uvjeti posebno od koristi,zaista, za one koji mogu njegovati pouzdanje, ovisnosto Gospodinu. Mi u tom pogledu shvaćamo dasiromašni imaju prednost nad bogatima; i onima kojisu bili siromašni, poput ljiljana u polju, naš seGospodin Isus obraća u riječima našeg teksta. Onimakoji su siromašni u duhu, koji shvaćaju svoju vlastitunedostatnost, koji čeznu za počinkom i mirom kojegjedino Isus može dati, koji dolaze k Njemu po tajpočinak, dana su sva Gospodareva milostiva obećanjai pouke mudrosti, utjehe i upute.

„O cvijete Nebeskog roda, koji cvateš na zemaljskom tlu,Crpeći najfinije boje od sunca i vjetra i kiše,

Uskoro će tvoja ljepota uljepšati Nebeske Stanove Gore,Presađen u finiju klimu da ponovno pupaš i cvjetaš!”

„KOLIKO DUGO, O GOSPODINE, KOLIKO DUGO?”

Koliko dugo, o Gospodine, koliko dugoĆe slabi služiti jakomu?Koliko dugo će Moć praviti Pravdu?I tama mrziti svjetlo?

Koliko dugo, o Gospodine, koliko dugo,Dok Istina ne satre pogrešno,Sve dok se tama ne pretvori u dan,I tuga pobjegne?

Koliko će još dugo trajati ratovi,Dok ovo previranje ne završi u miru?Koliko će dugo grešna ZemljaČekati svoje drugo rođenje?

Koliko ću dugo, Gospodine,morati osjećati

Petu ponosnog ugnjetavača?Umoran sam od noći,Ja čeznem za jutarnjim svjetlom!

Ja čeznem vidjeti Tvoje lice,Ja čeznem za Tvojim zagrljajem—Koliko dugo, Gospodine,

još moram čekatidok ne dođem u moj davno

obećani dom?

* * *

Ne još dugo, dijete moje, ne još dugo;Budi odvažan, budi istinit, budi jak!Zvijezda Danica se pojavilaKraljevstvo se približava!

Pogledaj, dijete moje, pogledaj,Posljednju kapljicu u tvojoj Čaši!Vjeruj i kada ne možeš vidjeti—Uskoro ću se pobrinuti za tebe!

GERTRUDE W. SEIBERT.

356

VIZIJE nisu stvarnosti premda ih simboličkipredstavljaju. To je tako, bez obzira jesu li to noćnaviđenja kako ih opisuje Prorok Danijel ili dolazeusred bijela dana, poput scene preobraženja, koje jenaš Gospodin nazvao viđenjem. (Dan. 7:1; Mat. 17:9)Vizije koje su bile dane Sv. Ivanu, zapisane uOtkrivenju, ni u kojem smislu ne bi trebale bitishvaćene stvarnostima; i to je značenje njegoveizjave, „bio sam u Duhu u dan Gospodnji”

Zapazite jednostavnost uvoda u tu najljepšuKnjigu. Apostol ne piše njen naslov kako sepojavljuje u našim Biblijama—„Otkrivenje Sv. IvanaBožanskog.” Baš naprotiv, on ne pripisuje zaslugu zaotkrivenje sebi; jer ono nije njegovo. Kao što onizričito objašnjava, ono je bilo od našeg GospodinaIsusa Krista, i Njemu od Boga Oca. Niti je čak biloSv. Ivanu ni u kojem posebnom smislu; nego, kao štoon nadalje objavljuje, Božjim slugama, poslano poNjegovom „robu Ivanu.” Ta jednostavnost, zajedničkasvim Apostolima, preporučuje nam ih kao ljudeponizna uma—upravo onakvi za kakve bi smo iočekivali da ih naš Gospodin koristi kao posebneglasnike Svom narodu. Ta jednostavnost, ta odsutnosthvalisanja, tako uočljiva u zapisima svih Apostola,označava ih kao one u službi, ne za zadovoljenjesvoje taštine, ili zbog zemaljskih nagrada bilo kojevrste, nego jednostavno kao sluge Božje, koji suuživali vršiti Njegovu volju, i govoriti o DobrimVijestima, do krajnjeg zanemarivanja sebe, izuzev uonoj mjeri u kojoj bi bilo potrebno spomenuti sebe isvoje stvari.

Sv. Ivan dobio je uputu da zapiše, da pojasni,Božjem narodu stvari na koje im je već bila skrenutapažnja, i druge stvari na koje će im naknadno bititako donesene, u namjeri da Božji narod može biti ustanju shvatiti sa svim svetima duljine, širine, visine idubine Ljubavi Božje, koja nadilazi razumijevanje, ikoja može biti primljena jedino kroz otkrivenje odBoga. I zapazimo ovdje snagu Apostolove izjave(Redak 3) u smislu da postoji blagoslov za one kojičitaju ovo otkrivenje, čak i ako ga ne razumiju, iposeban blagoslov za one koji čuju i razumiju riječitog proročanstva, i koji usklađuju svoje živote sastvarima koje su u njemu zapisane.

PORUKA USKRSLOG KRISTA

U vrijeme ove vizije Sv. Ivan je bio zatvorenik,izgnan na Otok Patmos, kaznenu koloniju togvremena—stjenoviti, jalov otok na Egejskom Moru.Zločin zbog kojeg je trpio to progonstvo bila jenjegova vjernost kao Gospodinovog glasnogovornika.U to je vrijeme morao imati oko devedeset godina—uzpretpostavku da nijedan od učenika našeg Gospodinanije bilo mlađi od Njega na početku Njegove službe.

Sv. Ivan, ljubljeni učenik, u nekoj je mjeri ilistupnju predstavljao posljednje živuće članove TijelaKristovog. Nesumnjivo je to bilo značenje izjavenašeg Gospodina, „Ako ja želim da on ostane dok nedođem, što se ti brineš za to?” (Ivan 21:20­23) Sv.Ivan nije ostao; ali klasa koju je on u nekim pogledimailustrirao je predstavljena da ostaje—klasa koja vidi saočima svog razumijevanja vizije i otkrivenja koje jeljubljeni učenik vidio u simbolima u transu.

Ako, stoga, izgnanstvo Sv. Ivana u bilo kojemstupnju predstavlja izopćenje koje Gospodinovisljedbenici mogu očekivati na kraju ovogDoba—potpuna izolacija od drugih i postupanje snjima koje podrazumijeva da su oni zatvorenici—onimogu dobiti utjehu iz misli da kao što su Gospodnjanaklonost i otkrivenje Sv. Ivanu bili više negonadoknada za njegova progonstva, tako i otvaranjenaših očiju razumijevanja i to što nam je dana većaspoznaja i shvaćanje našeg Gospodina i BožanskogPlana više će nego nadoknaditi različita iskustva kojabi u Njegovoj providnosti Bog mogao dopustiti dadođu na nas. Njegovo je jamstvo da će sve zajednoraditi za dobro onih koji ljube Boga. Tko god polažesvoju vjeru sigurno na Božansko obećanje zaista možesa Apostolom Pavlom sve drugo smatrati gubitkom ismećem zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa našegGospodina. (Filip. 3:8)

Apostol je vrlo vjerojatno ovu viziju imao prvogdana u tjednu, sada općenito nazvanog Nedjelja. ZaKršćane je to posebno Gospodinov dan—dan kada jenaš Spasitelj uskrsnuo iz mrtvih, i kada su sva Božjaobećanja primila život i naše nade kroz Krista bileoživljene. Mi u tom izrazu također možemo vidjetiukazivanje na Milenijsko Doba, često nazvano u

ISUS KRIST—PRVI I POSLJEDNJI—3. Prosinac—Otkrivenje 1:1­8,17­20—

PORUKA USKRSLOG KRISTA—APOSTOL IVAN PREDSTAVNIK POSLJEDNJIH PRIPADNIKAKRISTOVOG TIJELA—ON JE U TRANSU VIDIO SERIJU VIZIJA VODEĆIH DOGAĐAJAEVANĐEOSKOG DOBA, SEDAM FAZA RAZVOJA EVANĐEOSKE CRKVE I USPOSTAVUMESIJANSKOG KRALJEVSTVA—SIMBOLIČKA SLIKA NAŠEG PROSLAVLJENOG GOSPODINA—RIJEČ USPOREĐENA SA DVOSJEKLIM MAČEM U.

„Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji i živ sam. Bio sam mrtav ali, evo, živim u svu vječnost.“ (reci 17,18 NS)

357

Svetom Pismu „Dan Gospodinov.” Prema našemrazumijevanju Biblijske kronologije mi danas živimou ranom svanuću tog Dana Kristovog; i on je ovdje, udovoljnoj mjeri, da mi počinjemo shvaćati predivnestvari Božanskog Karaktera i Plana. Ali da bi smovidjeli i razumjeli mi moramo biti „u Duhu.” Jedino seod onih koji su postali Nova Stvorenja u Kristu možeočekivati da razumiju duhovne stvari; i to je klasa kojuje Apostol Ivan predstavljao.

Postoje mnogi razlozi za zaključiti da iako suporuke bile dane navedenim sedmerim crkvama, i bileprimjenjive na njih, ipak te poruke bi trebale imati jošširu primjenu na cijelu Kristovu Crkvu, broj sedampredstavlja potpunost i redoslijed predstavlja različiteetape u povijesti Crkve. Tako bi Crkva u Efezupredstavljala stanje Crkve u vrijeme pisanja poruka;dok bi Laodicejska Crkva predstavljala Crkvu u našimdanima—na kraju Evanđeoskog Doba. Druge bi crkveodgovarajuće tome predstavljale različite etape umeđuvremenu, između onda i sada.

Razmišljati drugačije značilo bi pridavati prevelikuvažnost tim sedmerim relativno malim crkvama uMaloj Aziji, i podrazumijevalo bi zanemarivanjedrugih crkava mnogo utjecajnijih od tih; na primjer,crkve u Jeruzalemu, Antiohiji, Korintu, itd. Osim toga,detalji poruka datih tim crkvama povijesno suprimjenjivi na jednu Crkvu Živog Boga, za čijeg sesvakog člana naš Gospodin brine. Ta misao da brojsedam označava potpunost mi nalazimo naglašenu udrugim simboličkim prikazima—sedam duhova,sedam zlatnih svijećnjaka, sedam zvijezda, itd.

„PRVOROĐENI OD ONIH KOJI SU ZASPALI”

Redak 5 jasno uči ono što kreda Nazovikršćanstvaignoriraju, i što je u izravnoj suprotnosti njihovimizjavama; naime, da je uskrsli Krist bio „prvorođenacod mrtvih.” To jest, naš je Gospodin prvi doživiouskrsnuće u potpunom smislu riječi, prvi koji jedoživio uskrsnuće u savršenstvo i vječni život. Iako suneki prije njega bili privremeno probuđeni iz mrtvih,oni su ponovno umrli; jer oni su bili samo djelomičneilustracije uskrsnuća, da se uvjeri ljude u Božanskumoć da ga ostvari u potpunosti u vrijeme koje je Bogodredio.

Redak 7 jasno uči da će svijet u vrijeme DrugogDolaska našeg Gospodina biti daleko od obraćenostiBogu; jer „sva plemena zemaljska će naricati zbognjega.” Ako se neke Retke uzme van Biblijskogkonteksta izgledaju kao da uče da će svijet bitiobraćen prije Njegovog povratka; međutim kada seBožju Riječ i Plan gleda kao cjelinu, utvrditi će se daoni zapravo naučavaju suprotno—da se Krist vraćaprije obraćanja svijeta i upravo iz razloga obraćenjacijelog čovječanstva; i da će proslavljena CrkvaEvanđeoskog Doba imati udjela s njenim Gospodinom

i Glavom u Njegovoj Vladavini, koja je Božjeodređeno sredstvo blagoslivljanja svijeta.

Krist i proslavljena Crkva, učinjeni „sudionicimabožanske prirode,” biti će duhovna bića, nevidljiviljudima. Prisutnost našeg Gospodina biti će očitovanasvijetu pokazivanjem moći i velike slave. On neće bitividljiv doslovnom oku, nego očima razumijevanja, jerće se one otvoriti za shvaćanje velikih promjena kojeće novi Vladar zemlje prouzročiti. Njegova prisutnost iNjegov pravedan autoritet biti će prepoznati i pokaznama i blagoslovima koji će teći čovječanstvu odNjegove Vladavine.

Naš će se Kralj otkriti postupno. Neki će prepoznatinovog Vladara prije nego drugi. Ali na koncu „svakooko će ga vidjeti [Grčki horao, razabrati].” Ali „Evo,dolazi s oblacima.” I dok su oblaci nevolje teški imračni, kada se gore—kraljevstva ovog svijeta—tresui padaju, kada je zemlja—organizirano društvo—potresena i raspada se, neki će početi shvaćati daJehovin Pomazanik uzima svoju veliku moć i počinjeSvoje djelo postavljanja suda za red, a pravednosti zavisak. Jer On mora vladati sve dok ne svrgne savautoritet i zakone na zemlji koji su suprotni onima kojiupravljaju Nebom.

ŠTO JE LJUBLJENI UČENIK VIDIO

Pažnju Sv. Ivana je najprije privukao Kristov glaskoji je bio poput trube iza njega. Činjenica da jespomenuta njena lokacija podrazumijeva da to imasimbolično značenje. To znači da početak te Porukenije bio u danima Sv. Ivana, niti u budućnosti, nego dasu stvari koje su bile otkrivene već počele i već bile unekoj mjeri u prošlosti. Kao što neka obilježjaOtkrivenja pokazuju, glas „iza njega” vraća nas uvrijeme Gospodinove zemaljske službe.

Kada se je okrenuo i pogledao, Apostol je usimbolu vidio ono što Gospodinov narod može sadavidjeti sa očima vjere i razumijevanja. On je vidioNekoga nalik sinu čovječjem—poput čovjeka, poputsvećenika, što se vidi iz opisane odjeće kojunosi—kako hoda između sedam zlatnih svijećnjaka,brinući za njih, obrezujući fitilje, pazeći da suopskrbljeni s uljem, itd. Tako je naš Gospodin Isus,naš proslavljeni Gospodar, iako odsutan od nas, štitiointerese Svoje Stvari tijekom proteklih devetnaeststoljeća, i vodio stvari što se tiče poslova Svog naroda,posebno pregledavajući Crkvu i brinući se za nju kaonositelja svjetla, svijećnjak. Ajme, kako su jadni fitiljiponekada bili! Koliko slaba je bila svjetlost koja jeponekada svijetlila u tami ovog svijeta! Koliko jemnogo obrezivanja bilo potrebno, i koliko će gamožda još biti potrebno!

U Tabernakulu, i kasnije u Salamunovom Hramu,Zlatni je Svijećnjak bio postavljen po Gospodinovojuputi—ne sedam svijećnjaka, nego jedan sa sedam

358

ogranaka, predstavljajući cijelu Crkvu tijekom ovogEvanđeoskog Doba. U Otkrivenju nam je skrenutapažnja na isti svijećnjak; ali dijelovi suodvojeni—jedinstvo, odnos između njih, za to se jepobrinuo naš Otkupitelj, veći Prvosvećenik.Svijećnjak je simbolizirao Gospodinov nominalninarod ovog Evanđeoskog Doba, uključujući i članoveSvog mističnog Tijela. Svijećnjak drži svjetlo života,koje svijetli u tami i za koje je On dao uputu da svijetlitako među ljudima da bi oni mogli vidjeti naša dobradjela i slaviti naše Nebeskog Oca. (Mat. 5:16)

Jao! Gospodar je očito našao samo nekoliko dobrihdjela, našao je samo malo svjetla koje je svjetlilo odNjegovih zemaljskih predstavnika u mnogima odsedam etapa povijesti Crkve. Na tu je činjenicu biloukazano Njegovim porukama, prijekorima,ohrabrenjima, itd., danome svakom od tih crkvenihdoba predstavljenima sa različitim svijećnjakom. Valjazapaziti da svijećnjak predstavlja, nominalnu KristovuCrkvu, a ne pravu Crkvu. To je pokazano sačinjenicom da u obraćanju svakoj od tih crkavaGospodin nalazi manu kod mnogih i priznaje vjernunekolicinu, posebno je to slučaj u posljednjoj, sedmoj,Laodicejskoj Crkvi našeg vremena.

KRISTOV IZGLED

Mi ne bi trebali smatrati slikovite riječi Redaka 13­16 portretom našeg Gospodina u slavi; jer to je samosimbolično. Kada ga budemo vidjeli u slavi On nećeizgledati kako je ovdje opisan. Ipak ta simbolična slikasadrži za nas dragocjene pouke, mnogo vrednije odpokušaja da se opiše našim umovima izgled našegGospodina kao Duhovnog Bića, „koji prebiva unepristupačnoj svjetlosti,” i što mi ne možemo shvatitisve dok ne budemo bili promijenjeni da „budemonjemu slični, i vidimo ga kakav jeste.” (1. Ivan. 3:2; 1.Kor. 15:50­53)

Njegova glava i Njegova kosa bijele kao vuna i kaosnijeg govore nam o Njegovoj mudrosti, Njegovomveličanstvu i Njegovoj slavi. Njegove oči poputplamenog ognja govore nam u simbolu o da je našGospodar svevideći, sveznajući; da On nije prevarensa izvanjskim formama i obredima; nego da On može,i da, čita svaku misao i namjeru srca. Dubokorazmišljanje o Njegovom pogledu trebalo bi samo posebi pročistiti i očistiti naša srca u onolikoj mjerikoliko do nas stoji, da udaljimo od sebe sve što ne biimalo Njegovo odobravanje.

Opisavši glavu, Sv. Ivan spominje ruke i noge.Ostatak tijela bio je prekriven sa haljinom koja jedosezala od glave do nogu. To možda predstavljačinjenicu da je Kristova slava bila očitovana uNjegovoj vlastitoj osobi, u Njegovoj službi, i onojNjegovih Dvanaest Apostola, Njegovih predstavnika—Sv. Pavao je zamijenio Judu; i da je sa njihovom

smrću tijelo Istine gotovo bilo prekriveno krozdevetnaest stoljeća u međuvremenu, sve do sada, kadaće, na kraju Doba, članovi Nogu Kristovog Tijela bitiprosvjetljeni sa Istinom i svijetliti—ne poput Glave,nego kao polirani bakar.

GOSPODAREVA UTJEŠNA PORUKA

Kada razmišljamo o velikoj prednosti koju mi usadašnje vrijeme imamo, mi smo skloni reći, „kakvi libi mi morali biti u svetom življenju i Bogolikosti!”Usredsređene zrake Božanskog nadahnuća i otkrivenjaiz proteklih 6000 godina sjaje na nas sa gotovoplamtećim sjajem. Kako bi to trebalo proždrijeti unama svu trosku sebičnosti! Kako bi nas to trebalopročistiti! Kako bi nas to trebalo učiniti poniznima! Mibi smo čak u našem tijelu trebali biti uglađeni, sjajni,blistavi predstavnici našeg slavnog Gospodina i Glave.

Rečeno je u vezi lica Veličanstvenog koji je međusvijećnjacima da je poput munje. Tako je veliko biloveličanstvo da je Sv. Ivan pao kao mrtav kada ga je ongledao, baš kao što je i Danijel učinio u prisutnostiMoćnoga kojega je on vidio, i baš kao što je Savle izTarza učinio pred veličanstvom koje mu je bilopredstavljeno. (Dan. 10:4­11; Djela 9:3­9.) Tako jesimbolično i sa Kršćaninom, kada jednom dobijeletimičan uvid u slave Božanske osobnosti. Kadajednom zadobijemo pravo gledište o Njemu kojemumoramo polagati račune, kao velikom istražitelja Srcai Domaru Svoje Crkve, mi padamo pred Njim,poniženi do prašine, shvaćajući da smo mi nesavršeni,da mi ne možemo stajati pred našim Gospodarom, dasmo ni nedostojni Njegove naklonosti i blagoslova.

Međutim kao što je naš Gospodin dotaknuo Sv.Ivana nježno, podižući ga, tako On i nama govoriutjehu, mir i ljubav, hrabreći nas da mi imamo VelikogSvećenika koji može suosjećati sa nama u našimslabostima, Onoga koji je u stanju da suosjeća i koji jemilosrdan da pomogne, Onoga koji nas je kupio saSvojom vlastitom dragocjenom krvlju, i koji nas jeprihvatio i koji će nas brojiti kao Članove svog Tijelasve dotle dok ostajemo u Njemu, tražeći u našimsrcima da upoznamo i vršimo Njegovu volju. Njegovoohrabrenje nama je:

(1) „Ne boj se.” Istu nam je poruku Otac poslaokroz Proroka, govoreći, „strah njihov prema meni jenaučeni ljudski propis.” (Iza. 29:13.) To je jedna odprvih stvari koje trebamo naučiti. Mi ne možemo doćiu blisko suglasje s našim Gospodinom i biti poučeniod Njega što se tiče drugih obilježja Njegovog Planasve dok se ne naučimo da se ne bojimo, naučimo imatipovjerenje u Njega kao Onoga „koji nas je ljubio ikupio nas sa Svojom dragocjenom krvlju,” i čije sunamjere prema nama uvijek za našu dobrobit i, ako semi podložimo Njegovom vodstvu, on će nas izvestikao pobjednike i više negoli pobjednike.

359

(2) „Ja sam Prvi i Posljednji.” Mi moramo priznatida je naš Gospodin Onaj koji je bio početak Božjegstvaranja i njegov kraj, Onaj po kojemu je sve, Onajkoji je odmah do Oca, sam Njegov Predstavnik usvemu što se tiče stvari Svemira. (Kol. 1:15; Otkr.3:14; Ivan 1:1­3; 1. Kor. 8:6) (3) Mi ga moramopriznati kao Onoga koji je bio mrtav, Onoga koji jezaista umro za naše grijehe, ali kojega je Otac doistauskrsnuo od mrtvih. (4) Mi moramo shvatiti da je Onživ zauvijek, da smrt više nema vlasti nad njim, da jedjelo dovršeno, da više neće biti potrebne žrtve Miseniti smrt ni u kojem smislu ili obliku. Njegovo jedjelo savršeno; i, kao što je On zavapio na križu,„Dovršeno je!”

(5) Mi moramo priznati da On ima ključeve,autoritet, vlast nad grobom, da oslobodi iz njega svekoji su u njemu zarobljeni. Mi moramo takođerpriznati da On ima ključeve, vlast nad smrću, da bi onikoje On oslobađa iz tamnice smrti, poput onih koji jošnisu otišli u grob, ali koji su pod smrtnom presudom,mogli na koncu biti izbavljeni, oslobođeni od vlastiGrijeha i Smrti, izbavljeni u potpunu slobodu SinovaBožjih—pravednost i vječni život. (Rim. 8:21)

„U NJEGOVOJ DESNICI SEDAM ZVIJEZDA”

Onoga kojega mi tako poznajemo, tako priznamo,kao Učitelja i Domara svijećnjaka, mi također trebamopriznati da ima u Svojoj desnici—u Svojoj naklonostiisto tako kao i u Svojoj vlasti—sedam zvijezda,anđele, glasnike, sedam Crkava. Očigledno je dazvijezde predstavljaju posebne poslužitelje, ili slugeCrkve. U Otkrivenju 12:1 Crkva je prikazana kaoŽena krunisana sa dvanaest zvijezda. Te zvijezdeočigledno predstavljaju Dvanaest Apostola kaoposebnih svijetlila Crkve. Slično tome, u slici prednama, sedam zvijezda koje Gospodin drži u Svojojdesnici čini se da predstavljaju posebne nosioce svjetlau Crkvi—u svakoj od njenih etapa ili faza razvoja. Tošto su oni u Njegovoj desnici čini se da nas uči da bi ihse trebalo smatrati da su u nekom posebnom smislupod Gospodarovim vodstvom, zaštitom i brigom uinteresu Crkava koje su predstavljali.

Može se primijetiti kako su poruke različitimCrkvama upućene zvijezdama, glasnicima, anđelima,kao da bi naš Gospodin htio da shvatimo da ćeprikladna poruka za svaku prikladnu epohu u iskustvu

Crkve biti poslana od Gospodina kroz pojedinačnuzvijezdu, ili glasnika, kojega će On posebno zadužitikao Svog predstavnika. Sam naš Gospodin jepredstavljen sa velikim svijetlom sunca; i Njegoviposebni glasnici u Crkvi tijekom cijelog razdobljaEvanđeoskog Doba su dosljedno predstavljeni kaozvijezde.

Razlika između simbola zvijezde i svijećnjaka jeočita. Svjetlost zvijezde je Nebesko svjetlo, duhovnoprosvjetljenje ili uputa. Svjetlo svjetiljke je zemaljskosvjetlo, koje predstavlja dobra djela, poslušnost, itd.,onih koji nominalno sačinjavaju Gospodinovu Crkvu usvijetu, i koji su potaknuti ne staviti svoje svjetlo podmjernu košaru, nego na svijećnjak, i da tako puste svojesvijetlo da svijetli i proslavi njihovog Nebeskog Oca.

Niti jedan dio opisa ne bi nas mogao više uvjeritida je opis našeg Gospodina koji je ovdje dansimboličan od izjave da iz Njegovih usta izlazidvosjekli mač. Međutim, kao simbolična slika, puna jeznačenja, govoreći nam o Riječi Gospodinovoj, MačuDuha, „oštrijem od svakog dvosjeklog mača.” (Efež.6:17; Hebr. 4:12) To nas podsjeća da riječi našegGospodina nisu jednostrane, nisu usmjerene samoprotiv grijeha u jednoj klasi, nego da je Njegova riječoštra, režući u svakom pravcu, da On ukorava grijehjednako kada ga pronađe među Svojim najgorljivijimsljedbenicima kao i kada ga nađe bilo gdje drugdje. Tonas uvjerava da nitko ne treba nastojati izvaditi trun izoka svog brata bez da se prije ne riješi grede u svomvlastitom oku; i da ako mi ne pokazujemo milosrđeonima koji su naši dužnici da ni mi ne možemoočekivati milosrđe od Njega koji nam je spremanpokazati Svoje milosrđe.

Kako smo dirnuti Božjom Riječi kada jurazumijemo—ne samo kao sažet pregled pravila ipropisa, nego kada uhvatimo njen duh! Tadapočinjemo uviđati da je njen zahtjev ljubav iz čistogsrca; prvo, prema Nebeskom Ocu; drugo, premanašem Gospodinu i Glavi; treće, prema svoj Njegovojbraći; četvrto, prema svijetu općenito , koji je uzdiše iu porođajnim je bolima, čekajući blagoslove dolazećegDana Kristovog; i peto, također prema našimneprijateljima, suosjećajno shvaćajući da su oniizvitopereni, deformirani i oslijepljeni krozzavodljivost grijeha i kroz spletke velikog Protivnika.(2. Kor. 4:4)

„Blažena Biblija, dragocjena Riječ!Najsvetija blagodat od Gospodina;Slava Njegovom Imenu,Za taj odabrani dar s Neba.

„To je zraka najčišćeg svijetla,Zrači kroz dubine noći;Sjajnija od deset tisuća draguljaNajskupljih dijadema.

„To je izvor, izlijeva se,Strujama života na radost zemlje,Odakle teku vječni blagoslovi ­Lijek za ljudsku nedaću.

„To je rudnik, dublji od ikojegU kojeg je smrtnik ikada mogao ići;Možemo istraživati mnogo godina,Ipak se pojavljuje, novi, bogati dragulj.”

360

PREMDA su poruke dane sedmerim crkvama koje sunavedene u Otkrivenju bile nesumnjivo primjenjive nanjih, one s pravom imaju daleko širu primjenu nacijelu Evanđeosku Crkvu, naime broj sedampredstavlja potpunost. Knjiga Otkrivenje je knjigasimbola, koju je naš Gospodin „poslao i u znakovima[izrekao u znakovima i simbolima] pokazao robusvojemu Ivanu.” (Otkr. 1:1) Istraživači Biblije znajuda knjiga obiluje simbolima, ili znakovima; i mi smouvjereni da je to pravilo, i da je doslovno izuzetak,bilo je korišteno jedino kada je bilo neizbježno.

Prema tome, da bi bilo u skladu sa ostatkom knjige,„sedam skupština koje su u Aziji” moraju bitisimbolične; i budući je knjiga prije svega povijestnapisana unaprijed, one moraju simbolizirati sedamuzastopnih faza u povijesti Kršćanske Crkve,pokrivajući razdoblje između Prvog i DrugogKristovog Dolaska. Ispunjenje, mi smatramo,dokazuje ispravnost tog stajališta.

U prvom poglavlju mi imamo opis „Nekoga naliksinu čovječjem,” kako ga je vidio Apostol Ivan uviziji. Izgleda da je nešto ili više od obilježja ovogopisa bilo posebno prikladno na svaku od uzastopnihfaza Crkve; i u svakom je slučaju Onaj koji šaljeporuku tako opisan. Posljednji dio svake poruke jeobećanje „pobjednicima,” i također je prilagođenorazličitim razdobljima povijesti Crkve.

Gledajući na cijelu pripremu iz ptičje perspektive,zapažamo njihov kronološki položaj. Efez pokrivarazdoblje tijekom života Apostola; Smirna, vrijemePoganskog progonstva, dosežući do oko 325 A.D.,kada je Konstantin postao Rimskim Carem i proglasioKršćanstvo državnom religijom. Pergam obuhvaćaprijelazno razdoblje tijekom kojeg se je Papinstvouzdizalo; Tijatira, prostor tijekom kojeg je pravaCrkva bila u pustinji, a Otpadnička Crkva sjedila kaokraljica i živjela raskošno sa kraljevima zemlje. Sarduključuje kratki interval netom prije Reformacije;Filadelfija, razdoblje Reformacije pa sve do novijegdoba; i Laodiceja, današnja nominalna Crkva.

PORUKA CRKVI U EFEZU

Riječ Efez znači prvi, poželjan. Tijekom tograzdoblja naš Gospodin „u desnici ima sedamzvijezda,” itd. (1:20) Glasnici Crkava—Sv. Pavao, Sv.

Petar, Sv. Ivan itd.—bili su tako snažno vođeni ičuvani u rukama našeg Gospodina Isusa tijekom teepohe da mi prihvaćamo njihova učenja kao Njegova,vjerujući da su njihove riječi stvarno bile Njegoveriječi. Ova je faza Crkve pohvaljena za svoj vjeran,strpljiv trud i zbog svog razlikovanja Istine i pravihučitelja. (Djela 20:28­30; 1. Kor. 11:19)

Karakteristika ovog razdoblja bila je da su„napustili sve i počeli ga slijediti.” Oni su s radošćuprihvatili otimanje svojih dobara. Oni su prodali onošto su imali i dali onima u potrebi. Iako su često bililišeni kruha ovog sadašnjeg života, oni nisu samoimali Živi Kruh, nego su imali obećanje o „stablaživota što je usred raja Božjeg.” Trebali bi imati naumu da su sva drveća u Edenu bila drveća života, alida je jedno usred Vrta tada bilo zabranjeno drvo,neposlušno jedenje s kojega je dovelo smrt na Adama isvu njegovu rasu. To drvo usred Raja bilo je nazvano„drvetom spoznaje dobra i zla”; i obećanje našegGospodina u današnjem Proučavanju je da ćepobjednici Evanđeoskog Doba imati potpunu sloboduda uzimaju od tog drveta pod naj blagoslovljenijim izadovoljavajućim uvjetima, kada će im spoznaja bitiod koristi pod Božanskim priznanjem, i tada nećedonijeti prokletstvo.

CRKVI U SMIRNI

Smirna znači gorko. Miro i Mara su srodne riječi.Ta faza Kršćanske Crkve bila je razdoblje najgorčegprogonstva, pod Rimskim Carevima od Nerona doDioklecijana. U Svojoj poruci Crkvi ove epohe našGospodin naziva sebe „Prvi i Posljednji, Onaj koji jebio mrtav i oživio.” Ni u kojem drugom smislu i ni nakoji drugi način On nije mogao biti Prvi i Posljednjinego kao jedino izravno stvorenje od Oca, kroz kojegaje sve drugo bilo stvoreno. Bilo koje drugo gledištebilo bi u sukobu sa Svetim Pismom. (Otkr. 3:14; Kol.1:15; 1. Kor. 8:6; Ivan 1:1­3)

„Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budeteiskušani. Bit ćete u nevolji deset dana.” Gospodin jetako obavijestio Svoje vjerne sluge tog razdoblja da ćenjihov vrijeme biti vrijeme velikog progonstva.Poganski Rim, ovdje simboliziran kao Đavo, bio jenajđavolskija od svih zemaljskih vladavina, gledano usvijetlu njegovih krvavih progonstava. Deset

„VJERAN DO SMRTI”—10. Prosinac—Otkrivenje 2:1­17—

OTKRIVENJE KNJIGA SIMBOLA—SEDAM UZASTOPNIH FAZA U POVIJESTI KRŠĆANSKE CRKVESIMBOLIZIRANO SA „SEDAM CRKAVA KOJE SU U AZIJI”—KARAKTERISTIKA IMENA CRKAVA—VELIKO OTPADANJE—PRAVA CRKVA NAZVANA „POBJEDNICIMA”—GOSPODINOV POVRATAKTIJEKOM LAODICEJSKOG RAZDOBLJA POVIJESTI CRKVE.

„Budi vjeran sve do smrti i ja ću ti dati krunu života.“ (redak 10)

361

simboličnih dana odnosi se na posljednje i najžešćeprogonstvo pod Rimskim Carevima—ono podvladavinom Dioklecijana, A.D. 303­313. Oni koji sučitali povijest tog razdoblja mogu razumjeti dubinuriječi „da budete iskušani.” Neke od najuzvišenijihslika Kršćanske ustrajnosti koje je svijet ikada vidiodogodile su se tijekom crkvenog razdoblja Smirne.Poziv je bio na vjernost do smrti; obećanje je bilo dapobjednicima „neće nauditi druga smrt,” nego da ćeprimiti Krunu Života—besmrtnost.

CRKVI U PERGAMU

Pergam znači zemaljsko uzvišenje. Govornik je„Onaj koji ima oštar dvosjekli mač” [Grčki , sa dvojausta]—Riječ Božja. Tijekom tog razdoblja, dok jerasla popularnost nominalne Crkve, pravi su Kršćanibili ispitani i prokušani uvođenjem i razvojemPoganskih i Papinskih ideja. Poganski svećenici, kojinisu bili spremni izgubiti svoje položaje časti i utjecajameđu narodom, nastojali su iskriviti svoje ideje da bise uklopile u novu religiju. Tako su premda nominalnoispovijedajući Kršćanstvo, oni donijeli mnoge odnjihovih prijašnjih ideja s njima u Kršćansku Crkvu.Tako su na koncu bili pricijepljeni na pravu vrstu—„vjera koja je jednom predana svetima.” (Juda 3)

Tako je Crkva bila postupno odvođena u zabludu,zle postupke, i daleko od Boga. Na to se je mislilo u14 retku sa aluzijom na Bileama i Balaka. Trebalo biimati na umu da je Bileam, koji je bio Božji prorok,poučio Kralja Balaka kako da navede Izraela na grijeh,i tako da navuče na njih ono što on nije mogaoostvariti svojim vlastitim moćima. (4. Moj. 23; 24;31:16) Tako su ti Poganski svećenici poučavali Crkvuda popusti duhovnom bludu, i da tako navede na njuvenuće uništenje gnjeva Božjeg.

Izgleda da je „nauk nikolatski” teorija ogospodstvu ili poglavarstvu u Crkvi. Borba oko togatko bi trebao biti najveći postojala je među mnogimaod patrijarha—očeva—istaknutih crkava. Na njihovimje koncilima postojala gorka borba za nadmoć.Tendencija je bila prema zemaljskoj glavi, i naravnomnogi su hlepili za tom čašću. Patrijarsi Jeruzalema,Antiohije, Konstantinopola i Rima bili su međunajistaknutijima. Prva su dvojica ispala iz sukoba, alisvađa se je nastavila nekoliko stotina godina izmeđuKonstantinopola i Rima. To je bilo riješeno jedino sapodjelom Crkve: na Istočnu, ili Grčku Crkvu, kojaprihvaća Patrijarha Konstantinopola za svogpoglavara; i Zapadnu, ili Papinsku Crkvu, kojapriznaje Biskupa—Papu ili Oca—Rima.

Mnogi od pravih Gospodarevih sljedbenika ucrkvama osudili su taj pokušaj da se prekrši izravnuIsusovu zapovijed, „nikoga ne nazivajte svojimocem.” (Mat. 23:9) Naravno, oni su primili obećanoprogonstvo. (2. Tim. 1:12) Ta klasa u Pergamu je

pohvaljena od našeg Gospodina pod simbolom„Antipe, mog vjernog mučenika.” Na Grčkom, antiznači protiv, i Papas znači otac. U toj su fazi razvojaCrkve oni koji su težili biti popularnima primili plaćuu obliku časti u Crkvi; međutim obećanjepobjednicima je ono užitka i časti koji će biti vječni.

CRKVA U TIJATIRI

Tijatira izgleda znači „ugodan miomiris žrtve.”Bilo je to razdoblje Papinskog progonstva.Djevičanska Crkva trpjela je poteškoće pustinje; dokje otpadnička Crkva sjedila na prijestolju njenogkraljevskog ljubavnika. Poruka je poslana od Njega„kojemu su oči kao plamen ognjeni,” da bdije nadSvojim vjernima dok su oni lutali kroz mračne dolineili se skrivali u mračnim pećinama zemlje; i „noge munalik mjedi ulaštenoj,” da hoda pored njih dok se onipenju neravnim planinama ili lutaju podbijenih nogu iumorni, tražeći mjesto gdje da zasade sjeme Istine.

Poruka sadrži aluziju na vjernog starog Prorokakoji je pobjegao u strahu za svoj život u pustinju odbijesa idolopokloničke žene kralja. Slika je iz povijestiProroka Ilije. (1. Kralj. 18; 19) Izebela je bilazaštitnica Baalovih svećenika. Njen je muž bio kralj, iona je upotrebljavala njegovu moć za svoje vlastiteciljeve. Suša od tri i pol godine očigledno je bilapraslika, „vremena, dvaju vremena i pola vremena” ­1260 godina—duhovne gladi, „ne gladi za kruhom nižeđi za vodom, nego za slušanjem riječi Gospodnje.”(Amos 8:11)

GOSPODINOV DRUGI DOLAZAK

Za Sard je rečeno da znači ono što preostaje, kao daoznačava beskorisni ostatak, nešto iz čega su život isnaga izašli. Nominalna Crkva tog razdoblja imala jeizgled da je ono što nije, imajući obličje pobožnostibez njene moći. Sard su bili ostatci prave Crkve, kojaje bila odvedena u pustinju; međutim kad jeprogonstvo počelo jenjavati, njena se je revnosttakođer smanjila. Progonstvo je uvijek razvijalo snaguCrkve.

Mnogi danas imaju karakteristike Sarda. Za takvepostoji kobno upozorenje u Otkrivenju 3:3. DrugiDolazak našeg Gospodina sedam je puta opisan kaolopovu sličan, nečujan. Pristup lopova je poznat jedinoonima koji bdiju. Oni koji spavaju biti će probuđenitek nakon što on u potpunosti preuzme posjed, nakonšto njegovo djelo uništenja bude napredovalo. Premdase oni tada možda budu sami probudili, prekasno je.Oni su bili zatečeni. Stoga će naš Gospodin bitiprisutan, ali nevidljiv i nepoznat—izuzev stražarima—nekoliko godina nakon Njegov dolaska; i oni kojispavaju će prepoznati Njegovu prisutnost kako se zvukpljenidbe Kuće Jakoga bude povećavao. Oni će tadapolagano shvatiti što je i što će biti ishod.

362

Razlog zašto mnogi tzv. Kršćani ne moguprepoznati Parousiu našeg Gospodina—prisutnost—jetaj što oni očekuju Krista u tijelu, vidljivog doslovnimočima, i kako pravi zadivljujuću demonstraciju u čemuoni ne mogu pogriješiti. Ne uspijevajući shvatitičinjenicu da se duhovna tijela ne može vidjetiljudskim očima bez čuda, oni ne mogu razumjeti kakoOn može biti prisutan dok „sve ostaje tako kako je bilood početka stvaranja.” (2. Pet. 3:3,4) Oni su stoga nisuu stanju razumjeti „znakove vremena,” koji otkrivajuNjegov povratak.

CRKVA U FILADELFIJI

Filadelfija znači bratska ljubav, kao što je dobropoznato. Ta faza povijesti Crkve očito je počela kodReformacije; i postoje mnogi koji još uvijek žive akoji imaju opisane karakteristike.

Postoji značajna sličnost između djela koje je bilopočelo na Pedesetnicu i onoga Lutera i njegovihprijatelja. Reformacija je, u određenom smislu, bilapočetak nove ere, svanuće svjetla kada je sve bilo utami, odvajanje istinitog od lažnog, i novi početak putaIstine. Nedvojbeno su se sve Sotonine sile naprezalezatvoriti vrata tada otvorena; ali „onaj koji je istinit”je rekao, „i nitko ne zatvara.” U usporedbi sa moćnimvojskama njihovih neprijatelja, mala četa Reformatoraje imala „malene snage”; ali oni su znali da su imaliIstinu, i oni su u potpunosti vjerovali Davaocu. TakoGospodar može reći, „a očuvao si moju riječ i nisizanijekao moje ime.”

Tijekom Filadelfijskog razdoblja, posebno tijekomnjegovog prvog i posljednjeg dijela, vjerni su ili biliprisiljeni izaći iz nominalnog hrama ili biti izbačenizbog svog izravnog svjedočanstva. Obećano im je da ćebiti, ne samo nevažan dio, nego vitalan—stupovi upravom i vječnom Hramu—dio koji se ne može uklonitisve dok građevina postoji. Tijekom njihovog stanjakušnji njihova su imena bila proglašena zločinačkima.Bili su označeni nevjernicima i hereticima. Oni nisu bilipriznati kao djeca Božja, kao građani NebeskeDomovine, kao Kršćani. Sve se je to trebalopreokrenuti. „Poznaje Gospodin one koji su njegovi,” iu određeno vrijeme u potpunosti i vječno ih priznati.

NOMINALNA CRKVA DANAS

Za Laodiceju je protumačeno da znači iskušan, ilisuđeni narod. Opis nam pokazuje da su oni bili

suđenima i da se utvrdio nedostatak. Akorazumijemo što Krist misli u ovoj poruci, ona jeposlana posebno onima koji prizivaju Njegovo ime,ali se odriču Istine koju On sam ovdje predstavlja.Neka oni koji čitaju ovu posebnu poruku čine to saposebnom pažnjom.

„Početak Božjeg stvorenja.” „Što mislite o Kristu?Čiji je on sin?” (Mat. 22:42) Ovo pitanje ima mnogoodgovora. Više Biblije i manje teologije u himnalimaučinilo bi taj predmet jasnijim svima. Nauk o trojstvuje potpuno oprečan Svetom Pismu, i nema niti jednograzumnog teksta da ga podrži kada se odbaci dobropoznati umetak iz 1. Ivan. 5:7 i kada je Ivan 1:1­3ispravno shvaćen. Mi sugeriramo da bilo koji čitateljkoji ne vidi tu temu jasno treba pažljivo i podmolitvom pročitati 17 poglavlje Evanđelja Sv. Ivana.

Poruka Laodicejskom razdoblju Crkve prikazujenominalnu crkvu današnjice onako kako ju Gospodinvidi. U jednom smislu ona nije hladna. Ona imamnogo revnosti, ali ne prema spoznaji. Ona jeorganizirala svoje vojske, razvila je svoju mašineriju iumnožila svoje riznice; ali neprijatelj ipak ne padapred njom. Ona tvrdi da je njeg glavni cilj obratitigrešnike, donijeti na svijet duhovnu djecu. Prorokstavlja ove riječi u usta nominalnih Kršćana kada seoni bude s obzirom na situaciju: „Zatrudnjeli smo, umukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duhaspasenja zemlji nit` se rodiše stanovnici svijeta.”(Izaija 26:16­18) Ovo je rečeno nakon što suprepoznali Gospodinovu prisutnost.

Mi ne bi smo trebali tražiti svjetlo od kojega ostajesamo mali prolazni odraz prijašnje slave. Boležljivaboja koja se sada pojavljuje je samo dim osvijetljen saprodornim zrakama iz Ruke koja, visoko na zidu, piše,„MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN.” (Dan. 5:25­28)Neznano Laodicejskoj Crkvi, naš Gospodin se jevratio. On je stajao na vratima i kucao. Da su bilibudni, čuli bi. Naš je Gospodin jasno prorekao da ćeOn doći kao lopov; ali On nije bio rekao u koji sat.

Dok je nominalna crkva još naizgled još uvijek navlasti, dok stara slava još uvijek visi oko nje, dok jejoš uvijek ugledno i poštovano biti članom crkve,Malo Stado tražitelja Istine je prezreno i odbačeno.Oni su pokriveni sa prijekorom zato što se usudepokazati na pogreške svjetovne crkve. Oni su prezreniod nje koja sjedi kao ponosna kraljica, podignuta kakobi imala još veći pad. (Otkr. 18:7,21)