341
Ovidije Metamorfoze Preveo i komentare napisao: Tomo Maretić

Ovidije - Metamorfoze

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ovidije

Citation preview

  • Ovidije

    Metamorfoze

    Preveo i komentare napisao: Tomo Mareti

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    2

    SADRAJ

    PRVO PJEVANJE. ______________________________________________ 3

    DRUGO PJEVANJE. ___________________________________________ 26

    TREE PJEVANJE. ____________________________________________ 50

    ETVRTO PJEVANJE. _________________________________________ 70

    PETO PJEVANJE. _____________________________________________ 93

    ESTO PJEVANJE. ___________________________________________ 113

    SEDMO PJEVANJE. __________________________________________ 134

    OSMO PJEVANJE. ___________________________________________ 159

    DEVETO PJEVANJE. _________________________________________ 182

    DESETO PJEVANJE. __________________________________________ 204

    JEDANAESTO PJEVANJE. ____________________________________ 224

    DVANAESTO PJEVANJE. _____________________________________ 245

    TRINAESTO PJEVANJE. ______________________________________ 263

    ETRNAESTO PJEVANJE. ____________________________________ 291

    PETNAESTO PJEVANJE. ______________________________________ 315

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    3

    PRVO PJEVANJE.

    Iza kratkoga uvoda, u kojem se openo naznauje sadraj itave pjesme (st. 1-4.), razlae se prema stoikoj nauci, kako se prvobitni haos rastavio u etiri elementa, koje je mjesto svaki od njih zapremio i kakove stanovnike dobio, pa kako je od zemlje i vode postao ovjek (st. 5.-88.). Iza toga se crtaju e t i r i l j u d s k a v i j e k a , koji postepeno postaju sve gori (st. 89.-150.). Iz krvi Giganata, to ih je Jupiter usmrtio svojim strijelama, kad su se digli protiv Olimpa, iznie nov, opak rod ljudski (st. 151.-162.). Zato Jupiter openim potopom unituje sve ivo na zemlji, poto je ve prije toga bezbonoga L i -k a o n a preobrazio u vuka (st. 163.-312.). Samo dvoje ljudi, D e u k a l i o n i P i r a , preostadoe na ivotu: kad je voda otekla, bacahu njih dvoje kamenje iza lea i od toga kamenja postadoe novi ljudi (st. 313.-415.). Iz naplavka ugrijana suncem iznikoe ostale ivotinje, kakih je ve i prije bilo na zemlji, ali takoer razline nove grdosije, meu nji-ma zmaj P i t o n , kojega je Apolon pogubio i za uspomenu na tu zgodu osnovao piti-ke igre: u tim se igrama pobjednici nagraivahu isprva hrastovim vijencem, jer lovora nije jo bilo (st. 416.-451.). Nato se pripovijeda prva erotika metamorfoza o D a f n i , koja je postojano bjeala od ljubavi Apolonove, dok je otac Penej na njezinu pronju ne pretvori u lovoriku (st. 452.-567.). Poslije toga sakupie se rijeni bogovi kod Peneja, da ga tjee, samo Inah nije doao, jer tuguje za kerju Ijom, koja mu se izgubila: nju je lju-bovnik njezin Jupiter pretvorio u kravu, da ne bi Junona doznala za ljubav njegovu, a onda je kravu morao pokloniti ljubomornoj eni, koja ju je predala uvijek budnomu A r g u , da je uva (st. 568.-624.). Arga je na zapovijed Jupiterovu Merkurije najprije us-pavao, poto mu je ispripovjedio priu o nimfi S i r i n g i , koja se bjeei pred Panom pretvorila u trstiku, a Pan je od trstike nainio frulu (st. 625.-712.). Kad je Arg zaspao, odsijee mu Merkurije glavu, a Junona presadi oi njegove u paunov rep (st. 713.-723.). Izbavljena Ija trpi i dalje od srdbe Junonine, dok ne doe do obale Nilove: ovdje joj se povrati ljudsko oblije, poto je Jupiter umilostivio Junonu, i ona rodi sina E p a f a , kojega Egipani aste poput boga (st. 724.-748.). Priom o prepirci, to je nastala izmeu Epafa i F a e t o n a , sina Febova, o odliju roda njihova, postie se zgodan prijelaz k prii o Faetonu, koja zaprema prvu polovinu drugoga pjevanja.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    4

    5

    10

    15

    20

    25

    Srce me vue, da pjevam prijetvore u druga t'jela. 1 Pothvatu mojem i ovdje pomozite, bozi, od kojih Jesu prijetvori ti, i bez prekida sve od poetka Svijeta pjesmu provodite moju do vremena moga. Prije mora i zemlje i neba, koje sve krije,2 Oblik prirode jedan po svemu bjee svijetu, Haos mu bijae ime: neuredna i grdna hrpa, Nita drugo do troma teina, neslone klice Ravo sloenih stvari sabjne na mjestu istom. Nije tad Titan jo po svijetu rasipo zrake,3 Rastui Feba jo nije obnavljala svojih rogova, Zemlja ne bjee jo oblivena uzduhom nit je Treptjela s teretom svojim u njemu, Amftrita nije Oko irokog kruga zemaljskog jo pruala rk. Kako zajedno bjee i zemlja i voda i uzduh, Zemlja ne bjee stalna, a tekua ne bjee voda, Uzduh bez svjetlosti bjee, bez oblika svojega svato; Jedno je smetalo drugom, jer u istom tijelu bilo Hladno se s vruim, mokro sa suhim, meko sa tvrdim, Ono, to nema teine, sa onim, to ima teinu. Ovu neslogu Bog i priroda prekinu bolja Od neba rastaviv zemlju, od zemlje rastaviv vodu I od uzduha gustog vedrinu neba odvojiv. Kad Bog razmrsi to i iz hrpe izvadi tamne, Onda razmjesti sve te u miru ih i slozi zdrui. Vatrena, lagahna snaga nebesa ugnutih onda Zasja i ponajgornjem na vrhu ona se smjesti; Uzduh je najblii njoj po lakoi i po mjestu svojem, Zemlja od obog je gua, povukla je potee ivlje

    1 1.-4. Razlikujui se od Homera i povodei se za kasnijim aleksandrinskim pjesnicima Ovidije u proemiju ne zaziva Muze, nego istiui snagu pjesnikoga svoga tvorenja zaziva s v e bogove, da mu pomognu, jer i prijetvori potjeu od najrazlinijih boanstava, a iza toga naznauje sadraj itave pjesme. 2 5.-88. Crtajui postanje svijeta, zemlje i stvorova njezinih dri se Ovidije u svemu stoike nauke, kako se ona bila ukorijenila u Rimu, napose zaslugom P o s i d o n i j a (oko 111.-51. pr. Hr.), kojega je spise i Ciceron marljivo itao i prevodio. Nijedna poganska mitologija ne ui, da bi svijet postao iz nita, pa tako ui i stoika filozofija, da je u poetku bio haos, koji se rastavio u etiri elementa: u zemlju, more, zrak i nebo, a svaki je od tih elemenata dobio drugojaije stanovnike. 3 10.-14. Titanom se naziva sunce, jer je grka mitologija uila, da je bog sunca Helije sin Titana Hiperiona. Titani su pak djeca najstarijega vladaoca bogova Urana i ene njegove Geje, koji i opet nijesu drugo nego personifikacija neba i zemlje. Feba je pridjevak Dijane, boice mjeseca, jer je sestra Feba Apolona, a ovdje se tim imenom naz-nauje sam mjesec. Amfitrita je morska boginja, ki morskoga boga Nereja, a ena Neptunova. Ruke, to ih ona pru-a "oko irokog kruga zemaljskog", jest more, to optjee zemlju.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    5

    30

    35

    40

    45

    50

    55

    60

    Na se, i svoja je tea pritiskuje; najzadnje mjesto Zauze vodeni optok i okrui utvren svijet.4 Poto je tako Bog razloio - koji je, da je - Gomilu onu te sve u lanove razrezo svoje, Onda najprije zemlju na priliku goleme kugle Sklopi, da bi sa sviju sa strana jednaka bila; Zatijem razlije mora, od estokih vjetara on im Dizat se ree i zemlji da optjeu obale odsvud; K tome izvore doda i goleme bare, jezra; Strme rijeke on med krivuljaste bregove metnu, One teku kud koja, te jedne popija zemlja, Druge se (do mora doprv) s bezgraninom puinom sliju, Te ve ne biju svojih bregova, ve obale morske. Ree, da prue se polja, da ugnu se doline, da se Liem pokriju ume, da krna brda se ispnu. Po dva pojasa s desna i s lijeva kako sijeku5 Nebo, a pojas je peti meu njima najvrui, tako Bog se postara, da se i zemlja pokrita nebom Jednako rastavi, te pet po njojzi se pojasa vije. Na najsrednjem se pasu zbog pripeke ne moe ivjet, Pod sn'jegom dubokim dva su, meu njima stavio Bog je Dva i blagost im dao smijeavi hlad i toplinu. Ozgo je uzduh, koji tolk od ognja je tei, Kliko teom svojom od zemlje i vode je laki. Tamo odredi Bog, da magle i oblaci stoje, K tome i gromovi, koji imadu plaiti ljude, Zatijem vjetri, to munje i strijele gromovne grade.6 Ali svijeta tvorac prepustio uzduha nije Sasvijem vjetrima, kojim doskoiti jedva se moe, Da ne polome svijet, kad duhati jedan odavde, Drugi odande stanu, - tolk su neslona braa. Eur k istoku ode, k Nabtejem, k persijskoj zemlji7

    4 31. Ovidije se koleba izmeu prostonarodnoga i znanstvenoga miljenja o obliku zemlje. Tako on u ovom stihu zamilja zemlju kao okruglu plou, koju okruuje vodeni optok, pa prema tome kae, da je vodeni optok zauzeo "najzadnje mjesto", raunajui od sredine zemlje. A nekoliko sti-hova dalje, u st. 34. i d., zemlja mu je golema kugla, koja nepomino lebdi usred svijeta, kako su uili stoiki filozofi. 5 45. i d. Stoici, kojih nauku Ovidije i na tome mjestu slijedi, rastavljali su svod nebeski na pet po-jasa drei, da su s ovim pojasima na nebu u vezi pojasi na zemlji. Od Afrike u Ovidijevo je doba bila poznata samo sjeverna obala i pustinja, nije se dakle znalo, da i u junijim tropikim krajevi-ma Afrike ima ljudi. 6 56. Stoici su drali, a to se u starini openo vjerovalo, da blijesak postaje meusobnim trvenjem oblak. 7 61. i d. Eur je jugoistoni vjetar, to je Grcima i Rimljanima duvao s one strane, na kojoj je Arabi-ja. Zato se i kae ovdje, da je Eur otiao k Nabatejima, narodu, koji je ivio u Arabiji. Zefir je zapadni vjetar, Borej sjeverni vjetar. Svi su vjetrovi boanskoga podrijetla: djeca Titana Astreja i boginje Aurore.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    6

    65

    70

    75

    80

    85

    90

    95

    I ka gorama, rane na koje padaju zrake; Zefir se veernje strane i obala dri, to grije Sunce ih zapadnog neba; a Skitiju s nebeskim kolma Osvoji Borej ljuti; nasuprot ovom je zemlja, Koju oblaci vjeni i junjak kioviti kvasi. Bog iznad svega toga jo isti postavi eter, U kom nema teine ni ikakvog gada zemaljskog. im je sigurnim meama sve odijelio tako, Kad li po nebu buknu cijelom zvijezde, to dugo Skrite i pritisnute pod onom gomilom bjehu. Pa kraj nijedan bez svojih da ne bi ostao bia, Zato dre zvijezde i likovi bogova nebo,8 Vode se ribama glatkim otvorie, da stn im budu, Zemlja zvijeri dobi, a uzduh kolebljivi ptice. Al' uzvienijeg bia, sposobnijeg visoko mislit, Koje bi moglo vladat nad drugima, ne bjee jote, Zato nastade ovjek, - il' iz sjemena boanskog Naini majstor ga onaj, satvoritelj svijeta boljeg, Ili odruena od visokog etera skoro Zemlja uvae klice u sbi srodnoga neba; Od nje Japetov sin9 pomijeav je s kinicom vodom Naini bogova - svemu vladr - priliku pravu. I dok prignute zemlju ivotinje gledaju druge, Lice ovjeku on u visinu digne, da gleda U nebo i da gore k zvijezdama upravlja pogled. Tako nedavno grdna, bez oblika zemlja se sada Promijeni i primi ovjeje oblike nove. Najprije zlatno bjee vrijeme vjernosti, pravdi10 Odano samo od sebe bez zakona i kanjiva. Kazni ne bjee ni str, sa pribitih mjedenih ploa Nisu se itale gronje, jo ponizna eljad se nije Bojala sueva lica, bez brania sigurni bjehu. Sjeena jo se iz svoje iz gore omorika nije Sputala bistre u vale, da tue krajeve gleda, Drugih obala ljudi do svojih poznavali nisu.

    8 73. Zvijezde su prema starinskom vjerovanju i pjesnikom prikazivanju ivi stvorovi boansko-ga podrijetla. 9 82. Japetov je sin Prometej. Prie, da je Prometej od zemlje i vode stvorio ovjeka, ne poznaje jo Eshil. 10 89.-150. Vjerovanje je grko i rimsko odavno razlikovalo vie razlinih vijekova ljudskih naziva-jui ih obino po rudama razline vrijednosti. Ve je stari pjesnik grki Hesiod u pjesmi "Djela i dani" poznavao pet razlinih vijekova: zlatni, srebrni, mjedeni, etvrti bez imena i peti eljezni. Za Hesiodom su se jo prije Ovidija povodili mnogi pjesnici, pa i sam Ovidije slijedi Hesiodovo crtanje, samo to je izostavio onaj etvrti Hesiodov vijek bez imena. Drugi pjesnici poznaju jo manje vijekova nego Ovidije. Tako Arat (oko 305.-240. prije Hr.) govori samo o zlatnom, srebr-nom i mjedenom ljudskom vijeku, a Vergilije razlikuje samo zlatni Saturnov vijek, za kojega je ivot bio laki i bolji, pa Jupiterov vijek, koji od dana u dan postaje gori.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    7

    100

    105

    110

    115

    120

    125

    130

    135

    Strmi prokopi jo opkoljavali nisu gradova; Mjedene upravne trube ni krivoga mjedenog roga Ne bjee, a ni maa ni kaciga; sigurno tada ivljahu narodi mirno i ugodno nemaju vojske. Slobodna zemlja sama od sebe davala sve je, Motika nije ticala nje ni ranjavao plug je; Ljudi dovoljni hranom, to rastae bez sile i'je, Brahu planikov plod i jagode gorske, drijenak, Kupine, koje s grmlja sa ilavog viahu, i ir, S Jupiterova koji sa irokog spadae drva.11 Vjeno proljee bjee, a cvijee, koje je raslo Ne bivi sijano, toplim vjetrici pahahu dahom. Neorana je zemlja iza toga raala voem, Njiva ne dvojaena bijeljela tekim se klasjem; Ovdje su tekle rijeke mlijekom, a nektarom ondje, Pa i ukasti med je sa zelenog kapao hrasta. Poto je Saturn12 baen u Tartarsku tminu te svijet Doe pod Jupiter-boga, tad srebrno nastade doba, Koje je od zlata gore, a bolje od crvene mjedi. Negdanjeg proljea tada vrijeme Jupiter skrati, Godinu razdijeli u etiri vremena: ljeto, I jesen nejednaku i zimu i proljee kratko. Tada od pripeke suhe raario prvom se uzduh I prvom obisnue ledenice sabite vjetrom. Tad se u kue ulo, a kue bijahu prije Spilje i grmovi gusti i prutovi vezani likom. Sjeme je Cererino u brazde bacano duge Prvi put tad i pod jarmom zajeae prvi put junci. Tree koljeno doe izatoga mjedeno, koje Bjesnije bijae udi, na bojeve spremnije ljute, Al' ne opako ipak. Od tvrdoga gvoa je zadnje. U doba loe rude grjehota svakakva odmah Navali; nesta stida i istine, vjernosti nesta, A na njihovo mjesto prijevare, lukavstva dou I podmuklost i sila i mnja opaka elja. Stalo se uz vjetre brodit, a brodar jo vjetara nije Dobro poznavo; na vodi na neznanoj njihat se stae Lae, to u drvu dugo na visokim stajahu brdma. Zemlju (openu prije ko svjetlost sunanu i uzduh) Sada oprezni mjera dugkm oznai meom. Nije se ljetina samo i hrana duna od zemlje Obilne traila, ve se u utrobu slazilo njenu

    11 106. Jupiterovo je drvo hrast. 12 113. Saturn je stari italski bog. Kad je grka vjera stala sve vie preotimati mah u Italiji, taj je bog postao istovetan s grkim bogom Kronom, kojega je sin njegov Zeus svrgnuo s prijestolja i bacio u podzemni svijet.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    8

    140

    145

    150

    155

    160

    165

    I blago skrito u zemlji nadomak Stiksovoj tmini13 Stade iskapat se sad - podjarivalo ljudima na zlo. Gvoe i zlato od njega pogubnije izie tako Na svijet, izie i rat, to vojuje s onim i s ovim I to krvavom rukom zveketljivo oruje trese. Sad se od grabea ivi; domaina treba se bojat Gostu, a tastu zeta, rijetka je med braom ljubav, enama muevi rade o glavi, a muima ene, Strane mauhe otrov mijeaju bjelkasti, a sin Prije suenog dana za oeve godine pita. Satrta pobonost lei; od sviju bogova zadnja Zemlju okrvavljenu Astrja14 ostavi djeva. A da od zemlje eter sigurniji ne bude vinji,15 Kae se, kako Gignti elei nebeskog carstva Brda na brda u vis natrpae sve do zvijezda. Tada svemogui otac strijelu bacivi probi Olimp i odvali Pelij od Ose16, to leae pod njim. Leahu grozna tjelesa teinom pokrita svojom, I kau, zemlja silnom sinova svojijeh krvlju Oblita, movarna da je oivila toplu im krvcu Te je u oblike ljudske obratila, porodu njenom Da trag ostane koji. Al' bogove vinje je i taj Narataj prezirao, silovit i odvie eljan Bijesnog bijae klanja, - ta iz krvi on je i nasto. To kad s najvieg vrha Saturnije ugleda otac,17 Uzdahne, sjetiv se k tom Likanova18 stola i gozbe Gnusne mu, koja se jo zbog novosti proula nije, Golemu zametne srdbu i dostojnu Jupiter-boga; Bogove na zbor pozove, i pozvani ne ase dou. Put u visini ima, a vidi se na nebu vedru,19

    13 139. Stiks je rijeka u carstvu pokojnik, koji su nalik na sjene. 14 150. Astreja, boica pravde (Iustitia), bila je ki Astreja, oca sviju zvijezda. Po drugoj tradiciji bila je ona ki Jupitera i Temide. 15 151.-162. Giganti su divovi, djeca Tartara i Geje, svaki sa stotinom ruku i sa zmajevskim repom mjesto nogu. Oni su eljeli oboriti vladu Jupiterovu, pa su zato naslagali nekoliko gora jednu povrh druge, da bi dokuili njegovo carstvo. No Jupiter ih svlada strijelom i pokopa ispod brego-va, to su ih naslagali. Na je pjesnik ovu priu samo poradi toga ukratko spomenuo, da dobije zgodan prijelaz k prii o Likaonu, koji je nikao iz krvi gigantske, pa je bezboan kao i ostali ljuds-ki rod istoga podrijetla. 16 155. Olimp, Pelij i Osa jesu brda u Tesaliji, to su ih Giganti prema prii naslagali jedno povrh drugoga. 17 163. Jupiter se naziva Saturnijem, jer je sin Saturnov. 18 164. Likaon je mitiki kralj Arkadije. 19 168.-176. Crtajui dvorove bogova Ovidije ima na umu Rim svoga doba, pa razlikuje sobe znat-nijih bogova pune posjeta, kako su i sobe rimskih glavara svagda bile pune razlinih posjeta, i sobe niih bogova (plebs), to se nahode kojegdje. Te dvorove naziva on u stihu 176. Palatia, kako

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    9

    170

    175

    180

    185

    190

    195

    200

    Zovu ga mlijeni put, bjelinom se istie sjajnom; U dom bogovi tuda i dvore u kraljevske eu Velikog Gromovnika. Kod otprtih vrata su sobe Znatnijih bogova s desna i s lijeva posjeta pune (Nii su koji gdje). U dijelu tome su neba Stavili bogovi silni i slavni svoje pente. To je mjesto, za koje usudio ja bih se rei, Ako je slobodno, da su nebesa visokih dvori. Kad se u mramornoj sobi posadie bozi, od sviju Na mjestu viemu sjede, o ezlo bjelokosno uprt Tri il' etiri puta strahovitu Jupiter kosu Strese, od koje se zemlja zaljlja, more i zv'jezde. Zatijem zlovolje pun govoriti pone ovako: "Zabrinut vema bio nijesam za vladanje sv'jetom U doba ono, kad su zmijonozi svaki sa svojih Stotinu ruku dokuit nebesa i oteti htjeli. Dumanin ljut je bio dodue, al' jedne od drube I pokoljenja od jednog ishodio bojak je onaj. Sad mi je pleme ljudsko pogubit po zemlji cijeloj, Kliko Nerej20 je ume obuhvaa. Tako mi vode Ispodnje, koja pod zemljom po lugu Stiksovu tee:21 Sve sam okuo prije; al' noem odsjei treba Ud, kom lijeka nema, da zdravi ne nastrada dio. Polubogova ima u mene i poljskih boanstva, Ima Satira, Fauna i Nimfa i gorskih Silvn;22 Njima kad asti ne damo, da u nebu budu, a oni Neka sigurno ive na zemlji, koju im dasmo. Al' zar mislite, bozi, da mogu sigurni biti Oni, kad vrebae na me Likn zloglasni, grozni, Na me, koji imam u vlasti strijele i vas?" amor med bozima nasta, te eljno i vatreno itu Svi, da se kazni drznik. Kad bezbona, mahnita rulja23

    su se nazivali Augustovi dvori u Rimu uzdiui se na onom dijelu Palatinskoga breuljka, koji je nosio ime Palatium. Kako su dvorovi bogova posve nalik na dvore u Rimu, nije udo, ako i bogovi imadu osobito mjesto za svoje penate, kune bogove. 20 188. Nerej, sin Ponta i Geje, jest bog mora. Ovdje ime njegovo naznauje samo more. 21 189. Ve u Homera najvea je zakletva bogovima, kad se kunu Stiksovom vodom, o kojoj vidi biljeku uza stih 139. 22 193. Faun je staroitalski bog, koji ivi po poljima i kazuje budunost. Kasnije postade on istove-tan s grkim bogom Panom, pa kao to su Grci esto govorili o vie bogova Pana, tako i u Rimu od jednoga Fauna postade skup bogova istoga imena. Na isti je nain postalo vie Silvana od sta-roga italskoga boga Silvana, uvara stoke i polja. Pa i Satiri, pratioci Bakhovi, postadoe s vreme-nom, naroito u rimskih pjesnika, gotovo posve istovetni s Faunima. 23 200.-205. Da bi ugodio Augustu, pjesnik pominje u ovim stihovima ukratko i sasvim openo tune prilike, to su nastale u Rimu iza ubistva Cesarova. Potkraj Metamorfoz (XV, st. 783. i d.) govori on opirnije o razlinim stranim znamenjima, to su nagovijestila narodu rimskomu veli-

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    10

    205

    210

    215

    220

    225

    230

    235

    Hoe u Cesara krvi da rimsko zatare ime, Tako se ljudski prepada rod od tolkga straha Nesree nenadane i zemlja strepi cijela, A mila tvojijeh ljubav, o Auguste, tako je tebi, Kao Jupiter-bogu to bijae bogova ljubav. Kad on glasom i rukom utia ih, umire svi se. Od dostojanstva vladara kad tako prestade buka, Onda Jupiter mk govorenjem prekide ovim: "Onaj je poraen ve, nek ne bude za to vas briga; A sad da reem, to je uinio, kako l' je kanjen. Zao vijeka glas do mojih uiju doe ele, da laan bude, Olimpu saoh sa vrha I bog u prilici ljudskoj putovati stadoh po zemlji. Dugo bi bilo kazivat, kolk sam naao svuda Krivice, - zao glas od istine bijae manji. Menalsku planinu pr'jeoh, u kojoj su skrovita strana Zvjerinja, pr'jeoh Kilnu i mrje Likeja hladnog,24 Zatijem uoh u grad i u dom nedoekljiv kralja Arkadskog, kada no dovodio kasni je sumrak. Dao sam znake, da de bog, i narod se stane Molit, a molitvama Likn poe se rugat; Zatijem ree: 'Ja u bjelodanom doznati probom, Dali je ovo bog il' nije, bit e bez sumnje'. Spremi se obno me ubit iz pr'jevare, kada bih tvrdo Zaspao; istine takvo ogldnje svidje se njemu. I to mu ne bjee dosta: iz Moloskog naroda nekom25 Poslanom taocu vrat presijee maem, a onda Tijela napola iva u vodi kljualoj skuha Jedan dio, a drugi na ognju spee i tako Na sto donese, a ja razvalih mu osvetnim planom Kuu i u njoj penate domaina dostojne takvog. Od straha pobjee on i kada se na polju nae Tihom, zaurla, hoe govorit, al' naprazno; bijes Njegov se u valu skupi, te klanja po obiju eljan napadne stoku, te i sad se krvi vesl. U dlaku pr'jee mu ruho, a ruke u noge, te vuk Posta, al' negdanjeg jo je sauvao oblika trage: Jo je jednako siv, u pogldu je ista ljutina,

    ku ovu nesreu, a Vergilije u Georgikama (I, st. 466. i d.) pominje razlina udesa, to su se opazi-la u prirodi iza ubistva Cesarova. 24 216. i 217. Menalska planina, Kilena i Likej jesu brda u Arkadiji, u kojoj je Likej kraljevao. Ali dok su Menalska planina i Kilena u istonoj Arkadiji, Likej se prostire na jugozapadnoj njezinoj granici, te ih Jupiter nije mogao na istom putu da prijee. No brdo je Likej ve po imenu svome u tijesnoj vezi s imenom kralja Likaona, pa ga je Ovidije ve poradi toga spomenuo ne obzirui se mnogo na to, da geografiki njegovi podaci budu potpuno ispravni. 25 226. Moloski je narod ivio u istonom dijelu Epira.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    11

    240

    245

    250

    255

    260

    265

    Isti u oima plam, u oblku divljna je ista. Jedan je propao dom, al' nije zasluio dom to Jedan, po svemu svijetu Ernija caruje ljuta.26 Ko da se zaklee svi na zloinstva, pa sve nek bre Kazan ih stigne, kako zasluuju; tako odluih". Jupiter-bogu jedni povlauju i gnjevna njega Jo podjaruju, drugi po dunosti pristaju uza nj. Ali je svima ao, da izgine koljeno ljudsko; Pitaju, kakav e oblik bez ljudi imati zemlja, Tko li e tamjanom kadit oltare, hoe l' zvijerma Jupiter ostavit zemlju da haraju? Pitaju tako Bogovi, a kralj im veli, nek nita ne boje se, sve e Biti njegova briga i narataj udna postanja Drukiji, nego l' je narod dojakonji, stvoriti on e. Ve je na zemlju svu razasuti strijele htio,27 Al' ga je strah, da od ognja tolkg se eter ne udi Sveti, osvina gorjet da ne pone nebeska duga28 K tome se sjeti sudbine, po kojoj ima jedamput Zemlja izgorjet i more i spalit se nebeski dvori, Te e tako svijet postradati sklopljeni muno. Zato se Jupiter proe strijela, to su ih bili Skovali Kiklopi, te on odabere drukiju kazan:29 Pustiti kiu iz svih nebesa i ljude potopit. Odmah zatvori on Akvilna u Eola spilji30 I druge vjetre s njim, to nadvite oblake gone; Ispusti Nota, a ovaj izlt na krilima mokrim, Zavio oblakom crnim ko smola lice je strano, Teka mu od kie brada, iz kose mu sijede curi,

    26 241. Na ovome mjestu Erinija ne osveuje poinjene opaine nego ih sama poinja gonei ljude da tvore zla djela. 27 253.-312. Ovidije je jedini pjesnik starine, koji je potanko ocrtao openi potop: ostali pjesnici rimski, na pr. Vergilije i Horacije, pominju ga samo mimogred. I ovdje je Ovidije slijedio nauku stoike kozmologije. 28 255. i d. Nebeska je osovina Ovidiju crta, to kroz sredinu zemlje see od jednoga kraja svijeta do drugoga kraja, a oko nje se sav svijet okree. Prema nauci grkoga filozofa H e r a k l i t a i stoike filozofije itav je svijet postao od vatre, pa e od vatre propasti i opet nanovo postati. Ovidije ui na ovome mjestu, da je sudbinom tako od-reeno, pa da i sam Jupiter ne moe te odredbe promijeniti. Nesrea je ta stigla svijet, kad je Fae-tont samo jednom pokuao da upravlja kolima oca svoga Helija, kako doznajemo u drugom pje-vanju Metamorfoza. 29 260. Kiklopi su sinovi Urana i Geje. Njih je Saturn bacio u podzemni svijet, ali ih je Jupiter izba-vio i oni postadoe pomagai boga Vulkana, koji ima kovanicu svoju u Etni ili na otoku Lipari blizu Sicilije, pa kuju strijele Jupiteru. 30 262. i d. Eol je vladar Eolskih (Liparskih) ostrva blizu Sicilije Jupiter ga uini gospodarom vjet-rova, pa ih on dri svezane u visokoj jednoj spilji, odakle ih po volji puta, da obilaze svijetom. Ovdje sam Jupiter zatvora u spilju Akvilona, sjeverni vjetar, i druge vjetrove, to razgone oblake, a puta na slobodu Nota, juni vjetar, koji donosi kiu.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    12

    270

    275

    280

    285

    290

    295

    300

    305

    elo mu pokriva magla, i krila mu i njedra kaplju; Oblake nadvite irom kad pritisne rukom, zar Grom se, a za njim gusta pot iz neba kia. K tome arolika stade Junonina glasnica grabit Irida vodu i tako podavati oblakom hranu.31 Usjevi polegnu svi, seljaku tunom su nade Razbite, propadne dugi cijele godine trud mu. Gnjevnom Jupiter-bogu nijesu dosta nebesa: U pomo sinji brat jo svoju daje mu vodu.32 Rijene bogove on sazove i kralju kad u dom Svojemu uu, on im progovori: "Nema se kada Dugo opominjat sad, iz sviju se izlijte sila Svojih (tako je nuno); otvorite izvore svoje, Ograde ru'te i vaim rijekama pustite uzde" Ree, a oni odu i razvale vrelima usta I bez ikakve smetnje polete u puinu morsku. Neptun ostvama svojim jo udari zemlju, a ona Zadre te se zaljlja i vodama otvori pute. Izvan ljebova teku po irokim poljima r'jeke, Usjeve, drvee nose i stoku i ljude, kue, S njihovim svetinjama kapelice takoer nose. Kua gdje ostade koja odoljev tolkj bijedi Te se sruila nije, nadvisuju zabat joj vali, Vraka potopljenih pod vrtlogom vidjeti nije. Razlikovalo more od zemlje nije se vie, Sve ve puina jedna, bez obale puina bjee. Na brijeg pope se netko, a netko u svinutu amcu Sjedi te vesla ond, gdje nedavno rao bjee; Brodi nad usjevom tko il' nad zabatom pokritog vodom Dvorca, a tko ribu na vrhu brijestovu lovi. Kob kog nans, zabd na livadi zelenoj sidro Ili vinograd kiljem krivuljastim pod sobom lomi. Gdje su jarice vitke odskra travu jo pasle, Tamo se pruaju sada tjelesa tulanja grdnih. Dive se Nerejke motre pod vodom gaje i grade I kue; u umi sad su delfini, o visoke grane Srljaju, udaraju i vijaju med sobom panje. Vuk med ovcama pliva, i ukaste lave i tigre Nose vali, sad vepru ne hasni munjevita snaga Ni brze jelenu noge, kad voda ga sa sobom nosi;

    31 271. Irida je boginja duge, pa kao to je duga arena, tako se i ona odijeva u areno odi-jelo. Ona je sluavka i glasnica boginje Junone, a kuda putuje, tuda rasprostire dugu. I u staro se doba dralo, da duga (= Irida) ispija vodu i vlagu sa zemlje i vue u oblake, pa da ta-ko uzroi kiu. 32 275. Sinji je brat Jupiterov Neptun, gospodar sinjega mora i ostalih voda, koji ima dvore u du-bini morskoj, a u ruci dri ostve, pa kad ovima udari o tle, sva se zemlja potrese.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    13

    310

    315

    320

    325

    330

    335

    340

    Ptica dugo traei tlo, da stane na njemu, Napokon u more pada bjegunica s umornim krilma. Beskrajna samovljna poklopila voda je brda I neobini vali o gorske vrhove biju. Najvie ljudi je voda odnesla, a koji su ivi, Oni kod oskudne hrane dugotrajnim gladom se mue. Fokida Aonsko pleme od Etejskih rastavlja polja,33 Plodna zemlja, zemlja dok bjee, al' onda je bila Dio mora, golma prostorija nenadne vode. Onamo gora Parnas imade, to s glavice dvije Do zvijezda se penje vrhunce nad oblake diu. Kad Deukaln sa enom u malenu amcu doplv Amo i zadjene se (jer ostalo sve je pod vodom), Korikim Nimfama tad se i bozima pomole gorskim,34 Temidi vraari35, koja orkul imae onda. Pravdoljubivijeg, boljeg od njega ne bjee nikog, Bogobojaznije opet no ona ne bjee ene. Jupiter vide, gdje bistra jezera pokrivaju zemlju, ovjek gdje ostade jedan od tlikh hiljada dosad, ena gdje ostade jedna od tolikih hiljada dosad, Oboje nevino jeste i oboje bogove tuje, Oblake razbije tad, Akvilnm kiu razagna I nebu pokae zemlju, a zemlji vinja nebesa. More se ne srdi vie, a trozube ostaviv ralje Vale umiruje mora gospodar te zovne Tritna36 Sinjega, koji se die nad vodom, a posuta ima Priraslim puima lea; u gromotnu koljku mu Neptun Naloi neka puhne i znakom tim nek rijeke Uzbije natrag i vale. Savjen Triton tad trublju Uzme, od donjega koja savtka sve dalje se iri; Kad se uzduha t posred mora napuni trublja, Ore se obale, to su pri jednom i pri drugom suncu.37 I sad, kad usta je dirnu boanska, po kojima kaplje Kaplju iz mokrijeh brka, te uzmak zapovjeen javi; Svi je valovi ue, po zemlji i po moru to ih

    33 313. i d. Od svih ljudi samo se Deukalion i Pira spasoe pristavi s laom na brdu Parnasu u Fokidi. Mjesto imena zemlje pjesnik upotrebljava ovdje ime Aonskoga plemena, po kome pjesnici Beotiju nazivaju takoer Aonijom. Etejskim poljima naziva pjesnik polja, to se prostiru podno brda Ete u Tesaliji. 34 320. Korikima se Nimfe nazivaju ovdje po Korikoj spilji na brdu Parnasu povrh Delf. 35 321. Temida je ki Urana i Geje. Ona je od matere batinila proroite u Delfima, pa je upravlja-la njime prije Feba Apolona. 36 331. Triton je sin Neptuna i Amfitrite, obraten bradom i prekrit koljkama, a ujedno i glasnik Neptunov. 37 338. "Pri jednom i pri drugom suncu" t. j. na istoku, gdje sunce izlazi, i na zapadu, gdje sunce zalazi.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    14

    345

    350

    355

    360

    365

    370

    375

    380

    Ima, i uvi je svi utiae. Obale more Dobiva; korita u se rijeke primaju pune, Os'jeca voda, ve vidi, pomilaju gdje se breuljci; Diu se polja, zemlja sve vea je, voda sve manja. Nakon vremena dugog pokazuju ume krune Suhe, al' blato, to je prionulo, dri se lia. Svijet je obnovljen ve. Deukaln vide ga prazna, Vide, gdje pusta zemlja u muku dubokom lei, Suze poteku njemu, te prozbori Piri ovako: "Sestro i eno, enska o jedina ostava glavo,38 Koja si loze iste sa mnme: strieva kerka, Otprije vee nas brak, a sada nas pogibli veu. itave zemlje, to je i zapad gleda i istok, Mi sad narod smo sav, a ostali odnese voda. Al' jo ni sada mi nijesmo dovoljno za svoj Sigurni ivot, jer srce jo jednako oblaci plae. Kako bi, jadnice, tebi pri dui bilo, bez mene Da te je samu spasla sudbina? Kako bi sama Sujmu podnosila, tko l' bi u tuzi ti tjeitelj bio? Vjeruj mi, eno, da je u vodi nestalo tebe, Za tobom poo bih ja, i u vodi bi nestalo mene. O da je ljudstvo meni obnovit i otac mu biti I zemlju ureenu oiviti da mi je kako! Koljeno ostaje ljudsko u dvoma nama i ljudske Prilike jedine mi smo, kad bozima tako se htjelo". Na te zaplau r'jei i odlue vinjem boanstvu Molit se i u svetom u prorotvu iskati pomo. asa ne ase skupa k rijeci odu Kefsu,39 Koji jo ne bjee bistar, al' teko je koritom starim. Oboje zahvate vode te njome pokrope glavu40 I odijelo na sebi, a onda zapute k hramu Boginje svete, kojem od maine rune je bio Zabat uprljan sav, a oltar bez ognja je stajo. Kad se skalina hramu dotakoe, oboje nike Padoe na zemlju i kam poljubivi sa strahom hladni Rekoe: "Ako pridobit, ublaiti bogove mogu Pravedne molitve te se od srdbe daju odvratit, Reci nam, Temida, kako gubitak se naega roda Naknadit moe; pomozi, o preblaga, propalom sv'jetu". Gane se boginja te im odgovori: "Id'te iz hrama,

    38 351. Deukalion je sin Prometejev, a Pira ki Epimeteja, brata Prometejeva. Pira dakle nije bila sestra Prometejeva, nego je on tako samo od milja naziva, da pokae, kako mu je ona sada sve na svijetu. 39 369. Rijeka Kefis izvire na Parnasu u Fokidi, a utjee u jezero Kopais u Beotiji. 40 371. i d. I kod starih je Grka bio obiaj, da su se ljudi, prije nego to e koraiti u koji hram, isti-li pranjem i kropljenjem.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    15

    385

    390

    395

    400

    405

    410

    415

    420

    Zavijte glavu i pas odveite na odijelu, Velike matere kosti za lea bacajte sebi". Dugo se udie jedno i drugo, dok prekine utnju Prva Pira to ree, da boginju ne moe sluat, Druim usnama moli, nek prosti, al' ona se boji Majinu sjenku vrijeat razbacuju njezine kosti. Zatijem stanu u sebi i med sobom odgovor dani Prevraat s njegovijem rijeima skrovitim, tamnim. Onda Promtejev sin Epimteja umiri kerku Blagim rijema velei: "Il' nae domiljanje vara Il' je odgovor svet i nikakvog ne ite gr'jeha: Zemlja je velika mati; a kamenje po t'jelu njenom Kosti su, mislim, i njih za lea nam bacati valja". Premda Titnida41 prima tumaenje muevo ovo, Al' se sa sumnjom jo nada, i tako u nebeski nalog Nemaju pouzdanja. Al' okuat hoe li kodit? Pou te zaviju glavu i otpau ruho te stanu Kamenje iza sebe da bacaju po zapov'jdi. Kamenje - tko bi reko, da svjedok nije starina Ostavljat ukoenu tvrdinu zapone svoju Pa se pomalo mekat i smekav se primati oblik. Za as porastu u vis, pitomija postanu bia, Te se ve moe neki, al' nejasni ljudski raspoznat Oblik, ko da je poet od mramora, ali jo dosta Dotjeran nije, slian veoma kipima grubim. A to vlage i soka u kamenju bijae tome I to bjee od zemlje, od otoga postane meso, A to je vrsto i ne da savijat se, u kosti pr'jee, Dosad to bijae ila, pod istijem imenom osta; I za vrijeme malo po bogova volji od onog, to je bacao ovjek, ovjeje se prilike stvore, A to bacae ena, nadoknade tijem se ene. Zato smo tvrdo mi pokoljenje, okorjelo pleme U mukama dokazuju tim, od koje smo loze. Zemlja izrodi sama od sebe ivotinje druge42 Oblika razlinoga, od ognja poto sunanog Stara se ugrija vlaga, nabujae movarne bare I mulj od pripeke teke; u zemlji punoj ivota Kao u utrobi majke plodonosne uvane klice Bi izbie van i primie po malo oblik. Tako kad s nakvaenih poljn udari natrag

    41 395. Titanidom se Pira naziva kao ki Epimeteja, kojega otac Japet bio je jedan od dvanaestorice Titana. 42 416.-451. Ve su filozofi A n a k s i m a n d a r i A n a k s a g o r a uili, da su prve ivoti-nje postale tako, te se sa zemljom pomijeala vlaga i toplina. Stoicima, za kojima se Ovidije u pr-vom redu povodi, uzrok je svemu postanju i ivotu vatra, to je proela vasioni svijet.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    16

    425

    430

    435

    440

    445

    450

    455

    Nil sedmeroteki te se u preanje korito vraa,43 Svjeo se od zvijezde od eterske ugrije blato; Onda prevru grude ivotinje premnoge nau Ratari, nekoje od njih u samome vide poetku Raanja njihova, druge jo razvite nisu i koji Ud im nedostaje jo, u istome tijelu esto Jedan je dio iv, a drugi je sirova zemlja. Jer kad pomijea toplina i vlaga se pravo, Bivaju plodne, i od njih sve na svijetu se raa; Premda se mrze vatra i voda, al' opet sve para Vlana raa i sloga sa neslogom rasplodu prija. Dakle kad zamuljena od nedavnog potopa zemlja Ostade te se blagog od eterskog raari sunca, Izrodi nebrojenu mnoinu vrsta te neke Oblike obnovi stare, a neke grdosije stvori. Tada preko volje svoje i tebe porodi zemlja,44 Pitone, golemi zmaju neuveni, narodu novom Strailo, jer si na gori tolk zauzimo mjesta. Bog strjelonosni, koji dotada samo je brze Srne i divokoze strijeljao, ubi Pitona Tisuu pustivi u nj strijela i skoro isprazniv Tulac; iz rana krv je adaju oblila crna. A slavu djela tog da razorile godine ne bi, Svete igre Apln sa borbama uredi slavnim,45 Koje se Pitijske zovu po imenu ubitog zmaja. Koji bi mladi tu u rvanju, trci il' vonji Druge nadvladao, bivo vijencem je hrastovim aen. Lovora ne bjee jo, te od svakog drveta liem Glavu dugokosu Feb zakiavao sebi je onda. U ker Peneja46 Feb se zaljubio najprije Dafnu Ne po sluaju sl'jepom, ve s ljute Kupdov srdbe.47 Deljanin48 ponosit, to je pogubio zmaja, Kupda Opazi jedno, gdje savija luk nateu tetvu,

    43 423. i d. Stari su Egipani openo drali, da od nanosa Nilova, kad ga sunce ugrije, postaju neke ivotinje. Ovo se miljenje jo dugo kasnije odralo. 44 438. Piton je prema staroj prii zmaj, sin Zemlje, koji uva svetite u Delfima, dok ga Apolon nije pogubio. Ovidije kae i za njega da je nikao iz mulja iza openoga potopa. 45 446. i d. Pitijske su se igre svetkovale u Delfima poevi od Olimpijade 48, 3. (586. pr. Hr.) sva-ke etvrte godine. Pobjednici dobivahu kao nagradu lovorov vijenac. No da bi dobio zgodan pri-jelaz k prii o Dafni, Ovidije kazuje, da u doba, kad su te igre osnovane, nije jo bilo lovorike i da su se pobjednici isprva nagraivali vijencem od hrastova lia. 46 452. Penej, to se ovdje naziva ocem Dafninim, jest bog rijeke Peneja u Tesaliji. 47 453. Kupido je bog ljubavi, sin Venerin, krilat djeak s lukom i tobolcem, koji sa svojim strjeli-cama jednako ranjava srca bogova i ljudi, pa i Apolona, Plutona i roenu majku. Pjesnici mu es-to stavljaju u ruke baklju ili vie bakalja, s kojima on raspaljuje ljubav, pa tako i Ovidije u st. 461. 48 454. Deljanin je Apolon, jer se rodio i osobito potovao na ostrvu Delu.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    17

    460

    465

    470

    475

    480

    485

    490

    495

    Te e mu rei: "to e, o nestani momiu, tebi Junako oruje to, to za moje se plei pristj, Koji dumana mogu i zvjerku sigurno ranit, Koji nadutog mnotvom strijela ubih Pitona, to je pokrivao mnogo smrtonosnim trbuhom polja. Nek ti je dosta, luem to tvojim nekakvu ljubav Zna nanjuit, a slavu prisvajati nemoj si moju". Febu e Venerin sin: "Nek tvoja gaa strijela Sve, a moja e tebe, i koliko stvori su drugi Od boga manji, tolk od moje tvoja je slava". Ree i krilima nato zalepee i presijee Uzduh te brzo stane na vrhu Parnasa hladnog, Onda iz tulca punog strijela izvadi dvije Strijele razline snage, to ine i tjeraju ljubav. Zlatna je prva, to ini, i otri rt joj se sjaji, Tupa je druga, to tjera, u cjevici olovo ima. Ovom strijelom probd Kupdo Penejku Nimfu, A drugom probije kosti do modine on Apolnu; Odmah se zaljubi ovaj, a ona od ljubeeg bjei, Samo kad ime mu uje, i kao djevika Feba49 Luta po umama tamnim te lovi i odire zvjerad; Bez reda prosute kose privrstila ona je trakom. Mnogi su prosili nju, a ona odbija prosce, Ne zna, ne trpi mukog, po besputnim luzima ee, Ne mari, to je Himen50, to Amor, enidba to je. "Kerko - esto joj otac govorio -, pribav' mi zeta, Kerko - esto joj otac govorio -, unuka daj mi". Ona mrze na lue na vjenane ko na zloinstvo Od stida krasna bi lica rumenilom oblila te bi Rukama umiljato o vratu obisla ocu Vele: "Predragi oe, dopusti mi u djevianstvu Navijek ostati, kako Dijni dopusti otac". On bi posluo ker, al' ljepota ne doputa tvoja Tebi, to hoe, tvojoj milina se protivi elji. Ljubi Apolon Dafnu i vidjev je eli je grlit, eli i nada se, sam ga orkul zavodi njegov. Kao poslije etve kad laka se strnjika pali, Kao od lua kad gori ivca, to ga je putnik Odve primako blizu il' u jutru pustio gore, Tako je Feba plamen obujmio i sve mu grudi Gore, te nadom on umnouje zaludnu ljubav. Gleda, nenakiena gdje kosa pada joj niz vrat, I kae: "kamo li da je u redu!" Vatrene gleda

    49 475. Feba je pridjevak Dijane (Artemide), sestre Apolonove. 50 480. Himen ili Himenej upravo je svadbena pjesma, a onda je personifikacijom od pjesme pos-tao bog svadbeni, no i bogu Himenu mati je jedna od devet Muza.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    18

    500

    505

    510

    515

    520

    525

    530

    535

    Njezine oi sline zvijezdama; usta joj gleda, Koja je premalo gledat; i prste joj i ake hvali, Ruke i miice hvali otkrvene vie no na po, Ljepe mu ini se jo, to ne vidi. Od vjetra bre Lakoga bjei ona i ne staje, Feb kad joj vie: "Nimfo, Peneja keri, ded stani! ne goni duman, Stani, o Nimfo! tako od kurjaka ovica bjei, Od lava kouta, lete golubice dru od orla, - Sve od dumana svog, a tebe od ljubavi ja gnam. Avaj! da ne padne samo na lice, da ne ubode, Nevinu nogu ti trn, da ne budem uzrok ti boli! Hrapavi puti su, kud si pohitjela; molim te, lake Tri i prestani bjeat, te lake u stizati i ja. Pitajder, kome si mila; nijesam gortak ni pastir, Ne uvam ovdje ja ko prostak kakovi ovce Ili goveda; ne zna, o ludana, ne zna, od koga Bjei i zato bjei. Ta meni klanja se zemlja Delfska i Tened i Klar i Patarski kraljevski dvori.51 Jupiter otac je moj; budunost, sadanjost, prolost Sve to otkrivam ja i ugaam za pjesme ice.52 Moja je sigurna str'jela, al' od nje sigurnija jo je Druga, to mi je proste od ljubavi ranila grudi. Vidanje nao sam ja, pomonikom mene po zemlji Zovu, i snaga je, to je u travama, podlona meni. Jaoh, to travom ni jednom izvidati ne da se ljubav, Znalcu ne pomae znanje, to drugima pomae svima!" I vie ae govorit, al' plaljiva pobjee Dafna Te s nedogovorenim rijeima ostavi njega I u bijegu krasna. Otkrivo joj tijelo vjetar, Lavor pirei naprema njoj razduhavo joj ruho, A tihi uh je hvato i bacao kosu joj natrag; Stas joj je od trke ljepi. Al' mlaahni bog umiljavat Ne e se uzalud vie i gonjen sam od Kupda Gleda Peneja ker da dostigne korakom brzim. Kao kad Galski pas53 na prostranom ugleda polju Zeca, tad ovaj gleda utei, a onaj ulovit; Pas ve hoe da epa, ve misli, plijen da ima,

    51 516. Tened je ostrvo u Egejskom moru nasuprot Troji, gdje se Apolon osobito astio, pa je imao i svetite. Klar bijae mjesto sa znamenitim Apolonovim svetitem blizu Kolofona u Maloj Aziji. Na glasu je bilo i proroite Apolonovo u tome mjestu. Patarski se kraljevski dvori nazivaju po gradu Patari u maloazijskoj Likiji. 52 518. i d. Apolon je bog pjesme i udaranja u ice, a pored toga i lijenik, koji se razumije u ljeko-vite trave. 53 533. Galski su psi bili na glasu poradi brzine svoje i mnogo su se upotrebljavali u lovu na zee-ve.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    19

    540

    545

    550

    555

    560

    565

    570

    Gubicu otego je i noge ve zeeve hvata, A zec se boji, da nije ve ulovljen, te se i samim Otima zubma i njuki, to dirnu ga, izmie on se: Tako je brz Apln u nadi, a Dafna u strahu. Ali je gonitelj bri, jer ljubavi krila ga nose, Odmora djevojci ne da, bjej ve tik je do lea, Kosu, to niz vrat joj pada, ve dahom svojijem dira. Kada obnemogne ve, poblijedi, od muke brzog Bjeanja svladana budu u Penejske pogleda vale I kae: "Oe, pomozi! O zemljo, zini il' ovaj

    Oblik to ini, da trpim, prom'jeni, da nema ga vie!" im tu molitvu ree, al' sva se ukoi vrlo, Oko mekijeh grudi tanno se obavi liko, U lie kose njoj otioe, u grane ruke, Noge, pred asak jo brze, sad ilama zapee tvrdim, Glavu joj obuzme kruna; ljepota joj ostade samo. Feb je i takovu ljubi te meui ruku na deblo Osjea pod korom mladom, gdje grudi jote joj dru, Grli rukama grane, ko udi da su, i grlo Cjeliva, ali se drvo od cjeliva njegovih brani. Veli Apolon: "Mojom kad enom ne moe biti, Drvo e moje bit zacijelo. Uvijek ti e Kitit, lovoriko, kosu i kitaru moju i tulac. U voa latinskih bit e, kad veseli bude se triumf Orio, Kapitol duge kad bude povorke gledo.54 Ti e uz dovratnike Augstovm vratima stajat Vjerno uvaju njih i titit e hrast u sredini. Pa ja na mlaahnoj kako na glavi kose ne striem, I ti uvijek lie za ures vjeiti imaj". Pean55 rekavi tako lovorika s granama mladim Nagne se, reko bi ovjek, da krunom klimnu ko glavom. Gaj u Hemonskoj zemlji56 imade, zove se Tempa, Strma planina ga odsvud okruuje. Po tome gaju Valja se sadno Pinda57 s pjenovitim valima Penej, Koji se sa svom silom survavaju oblake zbija Pune tanahne pare te vrhove planinske kropi Svojijem kapljicama, daleko buk mu se uje.

    54 560. i d. Rimski su vojskovoe za triumfa (pobjedne sveanosti) nosili na glavi vijenac od lovo-rova lia, koji se sjaji, pa se zato u st. 551. zgodno dovodi u vezu sa sjajnom ljepotom djevoja-kom. - Vrata palae Augustove na Palatinu bijahu ureena vijencem od hrastova lia. Sa svake je strane vrata bilo po jedno lovorovo drvo. 55 566. Pean je u Ilijadi lijenik bogova. Kasnije dobio je Apolon pridjevak Pean, jer i on lijei ljude od bolest. 56 568. Hemonskom se zemljom u staro doba nazivala Tesalija po kralju Hemonu, ocu Tesala, po kojem je zemlja dobila novije svoje ime. - Gaj Tempa rastavlja brdo Olimp od Ose. 57 570. Pind je brdo u sjeverozapadnoj Tesaliji.

    547

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    20

    575

    580

    585

    590

    595

    600

    605

    610

    Kua i sobe tu su i sjedite velikog boga Rijenog. Sjedei tu u kamenoj peini vlada Vodama on i Nimfama svim, to u vodama ive. Domai najprije skupe kod njega se rijeni bozi Ne znaju, hoe li ocu estitati il' e ga tjeit: Sperhij, ok kog rastu topole, doe, - Enpej58 Nestani, starac Apdan i tihi Amfris i Eant, Domala i drugi dou, to vale od lutanja trudne Liju u puinu morsku, kud tijek kojega nosi. Samo Inaha nema, zavukav se peini u dno59 Vodu suzama mnoi, za kerkom tuguje Ijom Kao za izgubljenom; ne znade, je l' na ivotu, Il' je kod pokojnijeh. Al' kako je nigdje ne ne, Misli, da nema je nigdje, i u srcu goreg se boji. Jupiter vidjevi nju, od oeve vode gdje ide, Ree joj: "Jupiter-boga o dostojna djevojko, ti e Nekoga usreiti, za koga poe; zaklon' se U hlad visokog gaja" (i hladni pokae gaj joj); "ega je, najvie sunce sad stoji sred svojega kruga. Ako se sama boji u skrovite zvjerinja zai, A ti unii umi u potaju i daj se pratit Bogu ne kakvomgod, ve meni, to nebesko ezlo Drim u desnici silnoj i str'jele vijugaste bacam; Ne bje' od mene". - Al' bjei i za sobom ostavi ona Livade Leranske60 ve i kitnasta Lirkejska polja. Nato Jupiter tamu navue i pokrije irom Zemlju, bjegunicu ustavi tad i potenje joj uze. Uto na krajeve one Junona pogleda te se udi, kako je magla lakokrila od vedra dana No nainila sad, a dobro vidi, da magla Ta se ne die u vis iz vode ni iz vlane zemlje; Zatim se ogleda, gdje joj je mu, za kojega znade Rado da vara, jer u tom zatekla ga mnogo je puta. U nebu kad ga ne ne, progvor: "Ili se varam, Il' mi se uvreda ini", te siavi savrh nebesa Odmah se stvori na zemlji i maglu rasturi ona. Sluae Jupiter posjet Junnin te Inaha kerku U kravu pretvori sjajnu, a ona bjee lijepa

    58 579. Rijeke, to se ovdje izbrajaju, izviru u tesalskim brdima i teku kroz Tesaliju u more; samo Eant je zapravo ilirska rijeka, jer kod Apolonije utjee u Jonsko more, a izvire na brdu Lakmonu, nedaleko od sjeverozapadno granice tesalske. 59 583. Inah izvire na brdu Lirkeju na granici Arkadije i utjee u more kod Arga. Bog peloponeske ove rijeke mogao se lako spomenuti uporedo s tesalskim rijekama zato, to je i u Epiru bila rijeka Inah, a ta je izvirala nedaleko od Peneja. 60 598. Leranskima se nazivaju livade oko movare Lerne u Argolidi. U toj je movari boravila stoglava Hidra, koju je Heraklo svladao.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    21

    615

    620

    625

    630

    635

    640

    645

    650

    I u obliku kravljem. Saturnija61 junicu krasnu, Ma joj se ne htjelo, hvali i grade se, kao da ne zna, Pita, ija je, otkud, iz kojeg li stada? - Iz zemlje Jupiter slae da posta elei za njezin poetak Da se ne pita vie. Saturnija za dar je ite, - to e uiniti on? Milosnicu muka je predat, Ne dat je - sumnjivo bit e. Na ovo navraa stid ga, Od prvog odvraa ljubav. Odoljela ljubav bi stidu, Al' dar maleni - kravu - da ne da sestri i eni, Krava da nije to, Junona bi pomislit mogla. Dobivi inou tako Junona odmah je nije Proao strah, ve s mua u skrbi i boje se krae Sinu Arstora62 Argu predd na uvanje kravu. Arg je oiju sto po cijeloj imao glavi; Od tijeh oiju svih naizmjence bi spavala po dva, Druga bi budna bila i straila strau i tako Arg kakogod bi stao, u Iju je gledao svagda, I odvrativi lice pred oima imo je Iju. Obdan joj doputa pasti, a kada je sunce pod zemljom, Onda je zatvora Arg i nevini za vrat je vee. Hrana s drvea lie i gorke trave su njojzi, Mjesto na krevetu lei sirota na zemlji, po kojoj Nema uvijek trave, i pije kaljavu vodu. Kada bi htjela ruke da Argu ponizno prui, Nije imala rk, da prui ih; kada bi opet Tuit se pokuala, iz usta bi rika izila, To joj je strano bilo i bojala svojeg se glasa. Na br'jeg bi k Inahu dola, gdje esto se igrae prije, I valo ugledavi u vodi i rogove nove Sva upropastiv se od stra od sebe bi bjeala sama. Ne zna ni jedna Najda63 ni Inah, tko li je krava; Ona za ocem ide, za sestrama, gladit se puta, Ona im dolazi blizu, a oni ude se njojzi. Travicu trga Inah starina i prua je Iji, Ona mu ruke lie i na dlane cjelive sipa, Suze puta da teku i samo da moe govorit, Pomo bi iskala, rekla i ime svoje i sudbu. Mjesto rij slova, to naini nogom po prahu, Promjenu oituju alovitu tijela njena. "Teko li meni!" nato zaj i snjeanoj kravi Stenjuoj oko vrata i rogova obisne Inah; "Teko li meni!" vikne, "ta moja ti li si kerka, Po svoj to zemlji te traih? Ne naav te manje sam strado

    61 612. I Junona je ki Saturnova, pa se zato i ona naziva: Saturnija. 62 624. Arestor, otac Argov, bio je potomak Jupiterov u petom koljenu. 63 642. Najade su rijene Nimfe, ovdje sestre Ijine.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    22

    655

    660

    665

    670

    675

    680

    685

    690

    No sad, kada te naoh. O kerko, uti, na moje R'jei ne odvraa nita, tek uzdie grudima iz dna, I to jedino moe, na moje besjede mue. A ja ne slutei nita i lonicu tebi i svadbu Spremah te najprije zetu, a onda se unukom nadah, A sad e u stadu ti i mua imat i sina. A ja tolike muke ne mogu sa smru svrit: Bog sam na nesreu svoju, i smrti zaprta vrata Meni e do vijeka vijkov alost otezat". Tako oboje tue, a zvjezdasti Arg64 ih razvd, I ker uzevi ocu odgn je na drugi panjak; Onda ode daleko na visoki vrak planine I tu sjednuvi stane na razline gledati strane. Ali bogova vladar ve ne mogu gledat tolke Muke Fornejkine65 pozove sina, kog rodi Sjajna Plejada, te mu zapovjedi ubiti Arga.66 Odmah na glavu klobuk i krila na noge ovaj67 Metne, a u ruku jaku uspavljivu ibljiku uzme; Jupiter-boga sin uinivi sve to iz dvora Oinih na zemlju skoi i onda skine sa glave Klobuk i ostavi krila te ibljiku samo zadri, Kojom koze ko pastir po zahodnim poljima goni, U c'jevi sloene svira, dok na mjesto doe, - Junonin uvar je osvojen glasom neobinim i on e rei: "Tkogod si, da si, sjedni na ovaj uza me kamen, Nigdje za stoku nema obilnije trave no ovdje, A i hladovine vidi da ima pastirima mile". Atlantov sjedne potomak i u mnogom znade govoru itav provesti dan te gledae, kako bi budne Argove sklopio oi u sloenu sviraju frulu; Ali nastoji Arg otresti se od blagog sanka, I neke oi ve zadrijemale ako i jesu, Al' su druge jo budne; za sviralu (koja se bila Skoro izumjela) pita, izumjela kako se bila. Njemu odgovori bog: "U Arkadskim brdima hladnim Ponajslavnija od svih Nonkrijskh Hamadrijd68

    64 664. Arg je zvjezdast, jer ima mnogo oiju. 65 669. Foronejkom se Ija naziva ovdje po Foroneju, kralju Arga i itavoga Peloponesa, koji je bio jedan od djedova njezinih. 66 670. Merkurije bio je sin Jupitera i Maje, keri Atlantove. Atlant je s Plejonom, kerju Okeano-vom, rodio sedam keri, meu njima Maju, koje su bile presaene meu zvijezde (P l e j a d e ). 67 671. i d. Merkurije kao glasnik bogova ima irok putniki klobuk na glavi i krila na glenjima, te poput vjetra leti preko mora i zemlje. Kao glasnik ima on i ibljiku u ruci, a s tom ibljikom moe svakoga da uspava. 68 690. i d. Nonakrija je brdo i grad u Arkadiji, a Hamandrijade su Nimfe stabalja. Poput ostalih Nimfi i Hamadrijada Siringa naziva se takoer Najadom.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    23

    695

    700

    705

    710

    715

    720

    725

    Jedna bjee Najda, Sirngm zvahu je Nimfe. Satiri ganjahu nju, al' ona im znae izmi I drugim bozima svima, hladovita to ih imade uma i rodno polje. Ortgijskj boginji69 slubom Sluae i djevianstvom, i pau se kao Dijna Mogla je zavarat kog i Latninm init se kerju, Tek luk njezin je rogov, a zlatan je bio Dijnin. Al' zavaravala ona i tako je; ila je jedno S Likeja70, spazi je Pan s omorikovim na glavi Bodljikastim vijencem i ree --" Jo trebae rei, Kako prozrevi molbe odletje bespuem Nimfa I k pjeskovitoj tihoj rijeci Ladonskoj71 doe, Kako je vali dalje ne pustie bjeat, te ona Sestre zamoli svoje, pretvorile da bi je u to, Kako ve miljae Pan, da Siringu uhvati, al' mu Mjesto Nimfe se nae u rukama trska jezrsk; Stane uzdisat Pan, al' zaubori vjetri u trski, Te glas izie tanak i slian tualjki iz nje; Pana slaahni glas i umjetnost osvoji nova I kae: "Ovo e odsad jedinstvo meu nama biti!" Cjevice nejednake meusobno spojene voskom Tijem nainom Nimfe Sirng dobie ime. Kad to Kilnac72 htjede da kazuje, opazi, da su Oi klonule sve i pokrio da ih je sanak. Odmah ustavi glas i drijeme utvrdi jae arobnom ibljikom oi dodirkuju trudne te brzo Srpu slinijem maem gdje glava se sastavlja s vratom On posijee Arga, dok knje, pa ga onako Krvava sa hridi baci i krvlju okalja stmn. Lei sad, Argu, i smrklo tolkh se vidjela tvojih Vidjelo, jedan ti mrak je poklopio stotinu ; Njih Saturnija uze i svojoj ih namjesti ptici73 U perje i rep njezin zvjezdolikim drakcima osu. Ljuto se raspali ona i ne ase asa u gnjevu. Argolskoj inoi groznu Erniju pred oi, duu74 Postavi, u srce k tome podme alce joj tajne,

    69 694. Dijana se naziva Ortigijskom boginjom, jer se rodila na ostrvu Delu, a to se ostrvo u starini nazivalo Ortigija. 70 699. Brdo Likej u Arkadiji bilo je posveeno bogu Panu. 71 702. Ladon je rijeka u Arkadiji, a utjee u Alfej. 72 713. Pridjevak "Kilenac" ima Merkurije od brda Kilene u Arkadiji, koje mu je bilo posveeno kao bogu stada. 73 722. Junonina je ptica paun, koji je u Grkoj jo potkraj petoga vijeka prije Hr. bio dosta rijedak. 74 725. Erinija nagoni Iju u obliju krave u tjeskoban strah.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    24

    730

    735

    740

    745

    750

    755

    760

    Te po svijetu je tada cijelome pogna, nek bjei.75 Mukama golemim ti si, o Nile, granica bio. Kojemu kada doe, na kraju obale ona Klee na koljena sva i to je jedino mogla, Pregne vrat i digne k zvijezdama visokim oi, Pa se injae, plau i uzdiu i tuno riu Da pre Jupiter-boga i nevolja ite svretak. On tad zagrli enu i zamoli, napokon da bi Osvetu svrila svoju te ree: "Ne boj se, ne e Ona ti nikada vie zadavati nikakvog jada". Jupiter uini, da to i bare Stiksove uju. Kada se smiri Junona, tad Ija preanji oblik Dobi i posta to bjee; izgubie s koe se dlake, Pomalo nesta rogv, a oiju suzi se okrug, Usta se takoer smanje, a ruke i plei se vrate, Papci se izgube svi razdijelivi u pet se prsta; Od krave nita drugo ne osta do samo bjelina. Die se Nimfa sretna, to dvije slue joj noge, Boji se besjediti, ko krava da riknula ne bi; Plaljiva prekinut govor uvjebava; sada je mnotvo Ljudi u platnenom ruhu ko boginju slavi vema.76 Napokon Ija rodi od sjemena Jupiter-boga Epafa77, kako se dri, to s materom zajedno ima Hrame po gradima; a s njim i dobi iste i srca Sunevi Feton bjee. Kad ovaj se razmeto jedno Diei ocem se Febom i nije mu htio ustupit, Inahov unuk ne stpje - "Sve, budalo, vjeruje majci, Izmiljenoga oca prevarljivim nadut si lkom". Faeton sav porumnje, tek stid mu srdbu ut I majci ree Klimni78, prekorio kako ga Epaf, - "A da alosnija bude, o majko: slobodni, ljuti Faeton utae tad. Sramota je, takav prijekor, Da mi se mogao rei i nije se uzbiti mogo! A ti, ako sam ja od nebeske doista loze, Tlikg koljena znak mi pokai i nebu me prisvoj". Ree i materi vrat obujmiv objeruke stane Molit je, tako joj glave sinvlj i Meropa mua, Tako joj udaje kr, nek pravog zasvjedoi oca.

    75 727. i d. Ija bjei do Nila, jer je ona istovetna s egipatskom boginjom Isidom, koja takoer ima kravlje rogove na glavi. 76 747. Egipatski su se sveenici odijevali u platneno ruho. 77 749. Za Epafa, sina Ijina, dralo se da je istovetan s egipatskim Apisom, crnim bikom, koji je imao bijelu biljegu na elu. 78 756. Klimena je ena etiopskoga kralja Meropa, a ki Okeana i Tetide. Ona rodi Heliju Faetonta i tri keri, Helijade. Zato i boravi Faetont u Etiopiji kod ouha Meropa. Bog Helije ve je grkim tragikim pjesnicima istovetan s bogom Febom Apolonom.

  • 25

    Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    765

    770

    775

    Ne zna se, ganu li vie Klimnu moljenje sina Il' gnjev klevete radi, te ona k nebesima ruke Obje prui i sjajnost sunanu, gledaju ree: "Tako mi svjetlosti ove, to krasi se zrakama sjajnim, Koja nas vidi i uje, o sinko, kunem se tebi, Ti si ovoga sunca, to gleda, to upravlja zemljom, Roeni sin; a ako je la, to zborim, nek vie Ne da se vidjeti meni, nek posljednji dan mi je danas! Nije ti velika muka za oevu doznati kuu; Dom, iz kojeg se die, nablzu zemlji je naoj. Ako ba hoe, idi i njega samoga pitaj". Poskoi veselo odmah, kad uje od matere svoje Faeton rijei takve, i mislima obuzme nebo; Svoju Etopsk zemlju i Indiju, koja pod ognjem Lei sunanim, pr'jee i k roaju sunca pohiti.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    26

    DRUGO PJEVANJE.

    Kad je Epaf prebacio Faetontu, da nije boanskoga podrijetla, polazi Faetont na savjet matere Klimene u dvore oca svoga F e b a i trai od njega kao bjelodan znak oinstva njegova, neka mu dopusti, da jedan dan upravlja sunevim kolima. Samo poradi zaklet-ve, kojom se bio obvezao, uslii mu otac pronju. No Faetont ne moe da obuzda sune-ve konje: oni se odvie pribliie zemlji, te izgorje sve na zemlji. Da spasi svijet, Jupiter strijelom pogubi Faetonta i on se strovali u rijeku Eridan (st. 1.-328.). Za njim tuguju ses-tre njegove H e l i j a d e i roak K i k n o s , dok se sestre ne pretvorie u omorike, a Kiknos u labuda (st. 329.-380.). alosnoga pak oca Faetontova Jupiter jedva nekako na-govori, da nanovo uzme u ruke uzde sunevih konja (st. 381.-400.). Jupiter obilazi svije-tom, da vidi, koliko je pretrpio od vatre, pa kod toga i Arkadiji povraa njezine vode i ume. Ovdje opazi on i obljubi K a l i s t u , druicu Dijaninu, poprimivi i sam oblije Dijanino. Dijana otjera Kalistu od sebe. Kad je Kalista rodila Jupiteru sina A r k a d a , pretvori je Junona u medvjedicu, koju roeni njezin sin hoe jednom u lovu da pogubi. Nato Jupiter oboje, i mater i sina, pretvori u zvijezde, a Junona isprosi od Okeana i Teti-de, da one zvijezde - velika medvjedica i uvar njezin - nigda ne zapadnu u more (st. 401.-530.). Junona se vraa na nebo na kolima, u koja su upregnuti pauni. Pauni su tek onomadne dobili novo oblije, poto je Junona u njihovo perje presadila oi Argove. Isto je tako tek nedavno poprimio novo oblije g a v r a n , koji je dotada imao bijelo perje. On je izdao Apolonu preljubu ljubovce njegove K o r o n i d e . Apolon pogubi Koroni-du, a sina svoga Eskulapija izvadi iz utrobe njezine i predade Hironu, da ga odgoji. No i gavrana pretvori on u crnu pticu, i tako stie gavrana kazan, jer nije htio da poslua opomen vrane, koja mu je ispripovijedala, kako je ona postala pticom od keri Korone-jeve, i kako se zamjerila Minervi, jer nije umjela utjeti, pa kako je i N i k t i m e n u stig-la kazan zbog preljube s ocem, te se pretvorila u sovu, sadanju miljenicu Minervinu (st. 531.-632.). Eskulapiju odaje O k i r o a , ki Hironova, njegov i Hironov udes, a Jupiter je zato pretvori u kobilu (st. 633.-675). Uzalud je otac Hiron zvao u pomo Apolona, jer je zaljubljeni bog pasao u ono vrijeme stado svoje u Elidi, pa kako je bio zaljubljen, zabora-vio je i volove svoje. Ovu zgodu upotrijebi Merkurije, pa otjera njegovo stado. Njega je kod toga vidio starac B a t . Kad se Merkurije kunjom uvjerio, da bi ga Bat unato obe-anju izdao, pretvori ga u kremen (st. 676.-707.). S ovom priom prelazi pjesnik od pri o Apolonu k priama o Merkuriju. Merkurije ode iz Elide u Atiku na dvor Kekropov, jer je ljubio H e r s u , ker Kekropovu. Uz veliku nagradu njemu hoe da pomogne A g -l a u r a , sestra Hersina, ali Minerva elei je kazniti zbog preanje radoznalosti njezi-ne, to je otkrila i odala tajnu o Erihtoniju, poalje na nju Zavist, te bi sada ona sama rado da odvrati Merkurija od sestre svoje, a Merkurije pretvori je zato u kamen (st. 708.-832.). Merkurije ode nato na nebo i dobi ovdje zapovijed od Jupitera, koji se zaljubio u E u -r o p u , ker kralja sidonskoga Agenora, da potjera stado Agenorovo k obali morskoj. Nato se Jupiter i sam pretvorio u bika, pa kad je Europa u igri sjela na njegova lea, pre-veze je preko mora na ostrvo Kretu (st 833.-875.).

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    27

    5

    10

    15

    20

    25

    30

    35

    Sunevi stajahu dvori na visokim stupima, sjajni Blistavim zlatom i k tome pirpom1, to gori ko vatra, Visoki zabat je sav bjelokou obloen sjajnom, Dvokrilna blistahu vrata u sjaju srebra, a djelo Bjee od mterij jo bolje, jer na njima bog je Mulciber2 izrezo more, to zemlju okruuje odsvud, Izrezo i krug zemaljski i nadvito nad krugom nebo. Sinji su bozi u vodi, meu njima Triton je truba I promjenljivi Protej, Egon takoer tu je,3 Koji se kitima dri za lea rukama svojim; Dorida4 s kerima tu je, od kojih plivaju jedne, Druge na obali sjede i zlenkast si kose Sue, a neke jau na ribama. Svima im lice Isto ni razlino nije, ve kako sestrama lii. Zemlja gradove nosi i ljude, ume i zvjerad, Nosi rijeke i Nimfe i razline bogove poljske. Iznad svega se lik nebesa nadnosi sjajnih, Po na st vrata su s desna i s lijeva nebeski znaci. Kad sin Klimnin po stazi, to polako die se, amo Doe te u kuu oca, o kojemu dvoumi, stupi, Odmah upravi korak spram oeva lica, al' stade On podaleko, jer sjaja podnosit izbliza nije Mogao. - Sjedi Feb u grimizno ruho obuen Na svom prijestolju, to se smaragdima jasnijem blista. Dan i Mjesec mu stoji i Godina s l'jeva i s desna, Stoje Vijekovi tu i u jednakih razmacih Ure. Mlado Proljee stoji s vijencem cv'jea na glavi, Stoji i golo Ljeto vijence od klasja dre, Stoji i Jesen prljava sva od t'jetenog groa, Tu je i ledena Zima sijede i upave kose. Sunce meu njima sjede mladia, koji se plai, Jer mu neobino sve je, svevidljivim oima spazi, Pa ga pita: "to doe? to trai u dvorima ovim, Sinko o Faetone, kog otac pripoznaje rado?" Ovaj odgovori: "Opa o svjetlosti beskrajnog sv'jeta, Febe o oe moj, ovako mi zvat li se daje, Izgovorom li svoj Klimna ne krije grijeh,

    1 2. Pirop je grki naziv za tu, u kojem je bakar pomijean sa zlatom. 2 6. Mulciber je pridjevak boga Vulkana jer on kao bog vatre tali eljezo i druge kovine. 3 9. Protej je morski bog, koji zna budunost, a po volji se moe mijenjati u razlina oblija. Egeon je orija morski, jedan od tri storuka diva, koji poput ostalih morskih bogova jae na morskim grdosijama. 4 11. Dorida je ki Okeana i Tetide (Tethys), a ena morskoga boga Nereja, s kojim rodi pedeset keri Nereitkinja, meu njima Tetidu (Thetis), majku Ahilejevu, i Amfitritu, enu Posidonovu (Neptunovu).

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    28

    40

    45

    50

    55

    60

    65

    70

    75

    Daj mi obiljeje, oe, da dre za pravog svi me Tvojega sina, tu mi iz due izvadi sumnju". Ree, a roditelj sve od glave ukloni zrake Sjajne te kae sinu, da blie pristupi k njemu; Onda ga zagrli vele: "Nijesi zasluio, da se Odriem tebe, i pravo Klimna ti rekla je, ij si. A da manje se sumnja, zaiti, kakav te volja Dar, i dat u ti ja; obeanju nek svjedok je bara5 Kojom se bogovi kunu, a nikada ne vidim ja je". im to izree Feb, a Faeton zaite kola Oeva i dan da jedan krilonogim upravlja konjma. Poali zakletvu otac te tri put i etiri puta Sjajnom zaklima glavom i ree: "Rije je moja Bezumna iza tvoje. O ne dat da mogu, to rekoh! To bih ti - priznajem evo - ukratio jedino, sinko. Ali te odvraat mogu. to eli, opasno to je; Veliku ite stvar, prema kojoj nije ni snaga Tvoja, o Faetone, ni tvoje godine mlade, Smrtne si ti sudbine, a besmrtno jeste to eli. Za veim tei u svom neznanju, nego to samim Bozima zapast bi moglo. Nek svatko uzda se u se, Ali nitko do mene na vatrenim kolima stajat Ne moe, ni sam vladar Olmpa golemog, koji Ljute strijele sipa strahovitom desnicom, ne bi Njima upravit mogo; a vei tko je od njega? Strm je najprije put, kud jedva se u svjeoj snazi Penju ujutru konji; posred neba vrak je puta, Otkle pogledat zemlju i more samoga mene esto je strah, te od sujme i groze dru mi grudi. Nizbrdit put je pri kraju, tad sigurno voziti treba; Onda se esto boji, da u propast ne padnem, sama Tetida6, koja me tamo u vale prostrte prima. Promisli jote, da se bez prestanka okree nebo,7 Sa sobom visoke vue zvijezde i brzo vrti. Upinjem ja se nasprot i sili odol'jevam, koja Svladava sve, i iz kretnje iz protivne izvijam ja se. Pomisli, kola da ima: a onda? hoe li moi Vrtnji polova ii nasusret, da ne odnesu Brza te kola? a moda onuda misli da ima

    5 45. i d. Bara, kojom se bogovi kunu, a sunce je nikada ne vidi, jest Stiks u podzemnom svijetu. 6 69. Tetida (Tethys) ki je Urana i Geje, ena i sestra Okeanova. 7 70. i d. Poevi od A n a k s a g o r e openo se dralo u starini (izuzevi aleksandrinske neke istraivae u treem vijeku prije Hr.), da se cijeli svod nebeski neprestano i brzo okree oko osi, to ide sreditem zemlje. Zajedno s nebeskim svodom kreu se od zapada prema istoku i sve zvi-jezde, to su na njemu pribite, dok se sunce kree u protivnom smjeru od istoka prema zapadu prolazei kod toga krosred razlinih zvjezdanih jata.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    29

    80

    85

    90

    95

    100

    105

    110

    Gj i grd boanskih i hramova punih darova, Ali kroz zasjede put i oblike zvjerinja ide.8 Pa da i dri se puta, da ne skrene nikamo s njega, Biku, koji te eka, kroz rogove morat e proi I kroz Hemonski lk9 i kroz valo estokog lava, Pro e uz skorpiju, koja daleko tipaljke ljute10 Prua, i uz raka, koji drugaije tipaljke prua. Ne e ti lako biti da upravlja sranim konjma, Kojino oganj nose u grudma i puu njime Iz nozdrva i gupca; i meni su pokorni jedva, Kad im se raspali bijes i uzdama otima vrat se. uvaj se, sinko moj, i popravi elju, dok moe, Da ja ne budem tebi darova alosnog dara. Hoe siguran znak, da bude uvjeren, da si Od krvi moje, a ja u strahu siguran znak ti Dajem i tijem strahom dokazujem, da sam ti otac. Pogledaj lice mi evo; ej u prsi moje da moe Utisnut oi i skrb unutra oinsku vidjet! Napokon pogledaj sad, na svijetu to bogatstva ima, Pa od tolkg i takvog zemaljskog, nebeskog, morskog Blaga iti to hoe; ukratiti ne u ti nita. Samo te molim, od onog odustan', to imenom pravim Kazan je, ne ast; kazan, o sinko, ite si za dar! Rukama umiljatim, o budalo, emu me grli? Ne boj se, dobit e, kad se barutinom Stiksovom zakleh; Dobit e sve, to eli, al' eli pametnije togod". Feb opomenu tako, al' Faeton sluati ne e, Stoji pri naumu svom i za koli gori od elje. Dok je mogao otac, skanjivo se; napokon sina Kolima visokijem odvd, Vulkanovu daru. Zlatna osovina bjee i ruda, od zlata bjee Naplatak tokovima, a paoci bjehu od srebra; Nanizani po jarmu hrisliti11 i drugi drakci Suneva odsjeva radi odbijaju blistave zrake. Dok se udio tome i djelo motrio hrabri Faeton, grimizna vrata od istoka sjajnoga uto Otvori budna Zora i ruama posute sobe.

    8 78. Za neka se zvjezdana jata dralo u starini da imadu zvjerinje oblike. Pet od tih jata, koja imadu oblik pogubnih zvijeri, izrijekom se pominju u iduim stihovima. Kod toga se nigdje ne primjeuje, da sunce kroz razlina ona jata ne prolazi u jedan isti dan, nego u r a z l i n o d o b a g o d i n e . Pored toga pjesnik dri zvjezdana ova jata ivim stvorovima. 9 81. Tesalija se u staro doba nazivala Hemonijom. Iz Tesalije bili su Kentauri, a oblik Kentaura davao se strijelcu u zvjezdanom jatu istoga imena. 10 82. Kad skorpija uhvati bubu, savija tipaljke u okrugu preko lea, da plijen ubodom usmrti. Rak naprotiv prua tipaljke svoje samo naprijed. 11 109. Hrisolit je dragi kamen, valjada istovetan s naim topazom.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    30

    115

    120

    125

    130

    135

    140

    145

    Jedna za drugom ezne zvijezda, zavruje krug im Danica, koja zadnja sa nebeske odlazi strae. Nju kad opazi Titan da k zemlji se naginje, da se Svijet crveni, da ginu od mjeseeva ostatka Rozi, tad Urama brzim zapovjedi konje uprezat. Zapov'jed boginje tu izvruju brekue plamom Konje i site pie ambrsjsk odmah izvedu12 Od jasala viskh i metnu im zvekue uzde. Svetijem ustukom otac tad lice dotakne sinu I da mu snagu, ljutoj da vatri odoljeti moe; Zrakama okrui glavu sinovlju i uzdahne srcu Zabrinutome iz dna i slutei nesreu ree: "Posluaj, ako moe, sad barem to svjetuje, otac; Ostana ne upotrebljuj, a uzde dri to jae, Konji i sami lete i muka je hoke ustegnut. Kroz pet lukova stazu odabrati upravnu nemoj:13 Koso prosjeen put imade dug i krivuljast, Dr se pojasa triju u prostoru, junom se polu Uklanja, tako i meki14, to stoji na sjevernoj strani. To ti nek bude put, kolovoz e siguran vidjet. Pa da jednaka bude na zemlji i nebu toplina, Ne sputaj dolje ni tjeraj po eteru najviem kola. Ako visoko zae, zapalit e nebeske dvore, Ako li nisko, zemlju; sredinom e najvema biti Siguran; neka ti toak k savijenom zmaju se desni15 Ne skrene, a lijevi k oltaru, nisko to stoji; Dri med ovim i onim! Sudbini preputam drugo ele, da pomogne, bolje od tebe da skrbi za tebe. Ovo dok govorim, vlana je no dotakla ve meu Na Hesprjskm alu16, ve nema se kasniti kada; Mora se ii, ve tmine raspravi sjaji se Zora; Pograbi rukama uzde! - il' ako se misao tvoja Moe prom'jeniti jo, upotrebi svjet moj ne kola, Dok jo moe te stoji na tvrdome tlu, dok ne sjedi Na kolih koja nevjet poelio u as si zao. Pusti mene, da zemlju obasjam, te sigurno gledaj!"

    12 120. Besmrtni konji uivaju i hranu besmrtnik: ambrosiju i nektar. 13 129. i d. Pet lukova jest pet usporednih pojasa na svodu nebeskom, ispod kojih lei pet istovet-nih, no umanjenih pojasa na zemlji. Put sunca tee koso kroz vrui pojas dotiui se na krajevima junoga i sjevernoga umjerenog pojasa, prvoga u zvjezdanom jatu Jarca, drugoga u zvjezdanom jatu Raka. 14 132. Meka jest zvjezdano jato "Veliki Medvjed". 15 138. i d. Zvjezdano je jato Zmaja na sjeveru izmeu Velikoga i Maloga Medvjeda, a Oltar je naj-junije zvjezdano jato blizu jata Skorpije. 16 143. Na hesperijskom alu, t. j. na alu zapadnoga okeana jest granica zemlje, pa kad No bje-ei pred Zorom doe do te granice, pada u more.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    31

    150

    155

    160

    165

    170

    175

    180

    185

    Faeton mlad onako na lagahna uspne se kola, Stane, te dane uzde u rukama veselo dri, Otud zahvaljuje ocu, a otac se tom ne veseli. Uto sunevih konja etvorica, sami krilai: Piroent, Eoj, Eton i Flegont za'ru17, da se Vatre napuni uzduh i nogama ogradu biju. Tetida odrine nju ne slute, to unuka eka; Onda se otvori konjma prostorija beskrajnog sv'jeta, Tere bjeati nagnu i miu po uzduhu noge Oblake na svom putu sijeku, na krilma se diu Prestignu istoni vjetar, to raa se u istom kraju. Ali prelako breme budui ne mogoe konji Da ga ot, a jaram bez obine bjee teine. Kako bez bremena pravog krivuljaste klamiu lae, Te ih sad ovamo vali, sad onamo prelake nose, Tako bez obine svoje teine suneva kola Odskoe u vazduh te se ko prazna uzviju u vis. Kada osjete to sva etiri konja, polete Izvan utrta puta ne dre se preanjeg reda. Sad se Faeton boji, ne znade, s putenim to e Uzdama, kud li je put, a i znao kad bi, za konje Bio bi preslab. Tad prvom vrae ogrije hladne18 Sunce, te naprazno htjednu uronit u nedato more. A zmaj, koji je blizu veoma ledenom polu, Ukoen dotad od zime nit straan ikome sad se Ugrije te u toplini ljutinom se raspali novom. Kau, Boote, i ti zabunio da si se onda19 I bjeo, premda si spor i tvoja ti smetahu kola. Nesretni Faeton s vrha nebesa pogleda dolje I vidi otud zemlju, gdje duboko, duboko lei, Pa poblijedi i od stra od nenadnog koljena njemu Klecnu i pomrae mu od tlikg sjaja se oi. Sad bi volio, nikad da oevih n takn konja, ali, to za rod saznade svoj i izmoli molbu; Meropov zvat bi se htio. Sve dalje juri ko laa Gonjena Borejem ljutim, prepustio kojem je krmar Otete uzde, a bozima brod sve mole se njima. to e Faeton sad? Za njime ve mnogo je neba,

    17 154. Sva etiri imena konja, to su upregnuti u suneva kola, naznauju svjetlost ili vatru. 18 171. i d. Zvjezdana jata Velikoga i Maloga Medvjeda nigda ne zapadaju za ljude, koji ive u krajevima poevi od 36. stepena geografike irine na sjever. Zvjezdano se jato Velikoga Me-dvjeda sastoji od sedam zvijezda, a naziva se takoer "Nebeska kola", jer pet zvijezda njegovih tvore oblik kol, a dvije se prednje zvijezde dre za upregnute volove. Za ovo se zvjezdano jato ini da se u krugu okree oko sjeverne zvijezde. Zato se sedam zvijezda, to ga sastavljaju, nazi-vaju takoer Vraima (septem triones). 19 176. i d. Boot jest zvjezdano jato do Velikoga Medvjeda, a naziva se tako, jer se dralo, da je ono goni volova, to su upregnuti u Nebeska kola. Boot zalazi veoma sporo i kasno u noi.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    32

    190

    195

    200

    205

    210

    215

    220

    Pred njim i vie jo; u dui oboje mjeri, Gleda put zapada sad, do kojega dospjeti ne e. Jer mu ne da sudbina, a sada put istoka gleda; Zablehnut ne zna, to init imade, ne puta uzde Nit ih pritegnuti moe nit znade konjma imna. udesne prilike posvud po zvjezdanom posute nebu, K tome likove grdnih zvijeri drui gleda. Mjesto na nebu ima, gdje Skorpija stiskuje svoje20 tipaljke u dva luka te svijaju krakove i rep Prua se tijelom ak u prostoriju zvjezdita dvaju. Nju kad Faeton vidi gdje curi crni joj otrov Poput znoja te hoe ubosti svinutim alcem, Od stra se ledenog on obeznani i pusti uzde, Koje kad aljkavo dirnu po pleima konje odozgo, Oni zastrane tad i bez iije pritege u kraj Neznani uzduni jurnu i kamo ih goni estina, Srljaju preko reda i nasru na pribijne O nebo visoko zv'jezde i vuku po bespuu kola; U najvioj su sada visini, sad nizbrdo lete Putima strmenijem i zemlji se nalaze blizu. udi se Luna21, kad nie od svojih bratove konje Vidi i iz oblaka iz udenih dim gdje se vije. Zemlju zahvati plamen, navlstito najvia mjesta, Te se prosjeda, puca i sui se gubei vlagu. Panjaci stanu bijeljet, drveta sa liem gore, Suha je njiva uzrok po sebi propasti svojoj, - Nesrea mala, jer ginu i veliki s bedemi gradi, Obraa u pepeo cijele narode vatra22 S carstvima njihovijem. I ume i planine gore, Gori Atos i Taur kilkjsk Tmol i Eta, Gori i Ida suha, dotada prepuna vrl; Jo ne Eagrov Hem i Helikon gora vilnsk,23 Gori u golemoj vatri na obadva kraja i Etna,

    20 195. i d. Zvjezdano jato Skorpije zapremalo je dva puta toliko prostora koliko svako pojedino od ostalih zvjezdanih jata. Zato su se kasnije tipaljke njegove drale za osobito zvjezdano jato (Vaga). 21 208. Luna je boginja mjeseca, istovetna s boginjom Dijanom, koja na dvoprenim kolima u ma-njem krugu obilazi zemlju nego brat njezin Feb na sunevim kolima. 22 215.-226. Izbrajajui primjere za brda, to ih je preblisko sunce zapalilo, pjesnik se ne dri nika-koga reda, nego pominje brda iz najrazlinijih krajeva, jer hoe da pokae, kako je od ege sune-ve trpjela itava zemlja. Atos je u Makedoniji, Taur u Kilikiji, Tmol u Lidiji, Eta u Tesaliji, Ida u Frigiji istono od Troje, Hem u Trakiji, Helikon u Beotiji, Etna na Siciliji, Parnas u Fokidi, Rodopa u Trakiji, Erik na Siciliji, Mimant u maloazijskoj Joniji kod Kolofona, Kint na Delu, Kiteron na granici Beotije, Megaride i Atike, juno od Tebe, Otris u Tesaliji, Mikala u maloazijskoj Joniji na-suprot ostrvu Samu, Dindim u Frigiji, Kavkas u Skitiji, Osa, Pind i Olimp u Tesaliji, Apenin i Al-pe u Italiji. 23 219. Eagro, otac Orfejev, bio je kralj Trakije. Helikon je sjedite djevic Muz.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    33

    225

    230

    235

    240

    245

    Dvoglavi Parnas24 gori i Rodopa, koja e sad bar Snijeg izgubit, i Erik i Mimant, Kint i Kitrn Stvoren za svetkovine25 i Otris, Mikala, Dindim. Skitiji studen njena ne pomae, gori i Kavkas, Osa s Pindom i Olimp od Ose vii i Pinda, Zaviti u oblake Apnn i uzdune Alpe. Sad ve Faeton vidi, zapalio da se odasvud Svijet, ve ne moe on od tolike opstat vruine, Kao iz kakove pei iz duboke raaren uzduh Udie u se i uti, da usjala ve su se kola; Pepela ne moe podnest ni varnica, koje se u vis Diu, vrui ga dim sa strana opkolio sviju. Obuzet maglom crnom ko smola ne zna, ni kamo Ide, ni gdje je, ve konji krilai ga vuku kud hoe. Misli se, da je krv Etipcima navrla tada26 Pod kou najgornju te su pocrnjeli. Libijskoj zemlji Vlaga se ote tad i od pripeke ostade suha. Nimfe prosuvi kose za izvorima su stale I za jezerima plakat: Betija ali za Dirkom,27 Za Amimnm Argos, a Efira grad za Pirnm. Sigurne od vatre nisu ni vode, koje imadu Obale razdaleko; sred valova svojih se Tanaj Pui, a tako i Kaik Teutrnjski28 starac Penej, Tako i Fegijski potok29 Ermant s brzim Ismnom I Ksant, koji je imo jo poslije jednom da gori,30 I Mendar, to tee vijugasto, ko da se igra,31

    24 221. Na Parnasu bile su osobito svete dvije glavice, izmeu kojih je izviralo i teklo vrelo Kasta-lija. 25 223. Na Kiteronu se odavno svetkovahu none svetkovine Bakhove. 26 235. i d. Etiopci ive u Africi. Kralj je njihov Merop ouh Faetontov. Libijska je zemlja sjeverna obala Afrike do Egipta. 27 239.-259. I rijeke izbraja pjesnik bez pravoga reda elei pokazati, da je od ege suneve presah-la voda po itavoj zemlji Dirka je vrelo kod Tebe o Beotiji, Amimona vrelo kod Arga, Pirena vrelo u Korintu, koji se starim imenom naziva Efira. Rijeka Tanaj jest dananji Don u staroj Skitiji. Kaik je rijeka u Misiji, Penej u Tesaliji, Erimant u Arkadiji, Ismen kod Tebe u Beotiji, Ksant (Skaman-dar) kod Troje, Meandar u zapadnoj Maloj Aziji, Likorm u Etoliji, Melan u Trakiji, Eurot u Lake-demonu kod Sparte, Oront u Siriji, Eufrat u Babiloniji, Termodont u Kapadokiji, Fasis u Kolhidi, Gang u Indiji, Istar (Dunav) u Skitiji, Alfej u Arkadiji i Elidi, Sperhij u Tesaliji, Tag u Hispaniji, Kaistar kod Efesa u Maloj Aziji, Nil u Egiptu, Hebar i Strimon u Trakiji, Ren (Rajna) u Germaniji, Pad i Tiber u Italiji, Rodan u Galiji. 28 243. Kaik izvire na podnoju brda Temna u zemlji Teutraniji, koja ima ime od mitikoga kralja Teutranta. 29 244. Fegija bio je grad u Arkadiji, koji se kasnije nazivao Psofida. 30 245. U 21. se pjevanju Homerove Ilijade pripovijeda, da je bog Hefest po zapovijedi Herinoj vatrom zaprijeio rijeku Skamandar, da ne potopi Ahileja, kad se rijeka rasrdila na junaka, to joj bezbrojnim truplima palih Trojanaca zatvora put do mora. 31 246. Meandar izvire u Frigiji, pa onda vijugasto tee kroz Kariju i Joniju.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    34

    250

    255

    260

    265

    270

    275

    280

    ukasti Likorm, Melan Migdnjsk32, Tenarski Eurot; Oront se zapali tad, Bablnsk takoer Eufrat, K tome Termodont hitri i Fasis Gang i Istar; Kljuaju Alfeja vali, a obale Sperhija gore, Zlato, to nosi Tag, u ognju se rastapa sada;33 Vodene ptice sad vru u Kastru, koje su svojim34 Pjesmama do asa tog oivljavale Meonske ale; Na kraj svijeta Nil utee prestraen i tu35 Sakrije glavu dana do dananjeg; sedam mu ua Osta dolina sedam bez vode, praznih i pranih; Ista isui sudba Ismrjsk Hebar36 i Strimon I Ren i Pad i Rodan, rijeke Hesprjsk, zatim Tiber, kojemu bi obreno da zavlada sv'jetom. Sva se raspuca zemlja i krz rupe prodre u Tartar Svjetlost te podzemnog kralja i njegovu prestrai enu. Takoer more se smanji; gdje prije puina bjee, Sad je pjeskulja suha; pokrivena morem dotada Brda se pomole i broj Kikld rasutih sobom37 Umnoe. Ribe na dno uteku; po obiaju Ne smiju svom se delfni krivuljasti dizat nad vodom U uzduh; povrh vode nalk plivaju mrtvi Tulnji. Za samog se pria za Nereja s Doridom da se I sa kerima svojim zaklonio u spilje mlake.38 Triput pokua Neptun iz vode ruke i lice Mrko pomolit, al' triput odgn ga vatrena para. Tada blagodatna Zemlja zagorjele do vrata glave

    Zakloni rukom lice i trnjm velikom stvari Zadrma sve te malo ulknu se i nia bude, Nego je obino ona, i suhijem prozbori glasom: "Ti li to hoe, o boe najvii, to l' ja zasluih, Zato ti strjele docne? Kad poginut moram od ognja, Tvoj me nek ubije oganj, od tebe u umrijet lake. Jedva sam podobna grlo otvorit na besjede ove - (Usta joj pritisnu para) - osmglu gledaj mi kosu,

    32 247. Melan se naziva Migdonijskim po narodu istoga imena u Trakiji. 33 251. Rijeka Tag u Hispaniji bila je u starini na glasu poradi zlatnoga svoga pijeska. Ovidije dos-jetljivo primjeuje, da se i taj zlatni pijesak rastopio od silne ege. 34 252. i d. Kaistar je bio na glasu poradi svojih labuda. Lidija se u staro doba nazivala Meonijom, pa i pjesnik tim imenom naziva njezine ale. 35 254. i d. Vrelo Nilovo ostade staromu vijeku nepoznato unato ponovnomu potraivanju, te se napokon dralo, da ga uope nitko ne moe nai. Zato se i kazivalo za one, koji su se trudili oko neega, to se ne da postii, da trae vrelo Nilovo (caput Nili quaerere). 36 257. Hebar se naziva Ismarijskim po brdu Ismaru u Trakiji. 37 264. Kiklade su ostrva, to su u krugu razasuta oko svetoga ostrva Dela. 38 269. Hladne spilje Nereja, Doride i 50 njihovih keri postadoe sada mlake od silne ege.

    272 276

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    35

    285

    290

    295

    300

    305

    310

    315

    320

    Gledaj, kako mi oi i lice je pepela puno. Tu li mi naknadu i ast za moju plodnost i slubu Daje i za rane, koje od kukastog podnosim pluga I od motike ja, te cijelu se godinu muim? Zato, to stoci lie, a rodu ljudskome dajem Slatku jestvinu: hljeb, a vama bozima tamjan? Pa da sam smrt i zasluila ja, al' to ti je voda Skrivila, to li je brat, te drijebom dobito more39 Opada njemu pa se od etera odmie dalje. Ako te ne moe taknut ni k meni ljubav ni k bratu, Bar tvom smiluj se nebu; obazri se okolo, evo Obadva pue se pola; od ognja li propadnu oni, Dom e se sruit va. Ve i sam strada gle Atlas,40 Razbijeljena jedva nebesa dri na hrptu. Ako propadne more i zemlja i nebeski dvori, Sve e nas negdanji haos pobrkati. Plamenu otmi to je ostalo jo i poskrbi se za svijet cio". Tako izree Zemlja, - podnositi dulje ve pare Nije mogla ni vie govorit te okrene lice K sebi i k spiljama onim, to blie mrtvima stoje. Tada svemoni otac pred bozima svima i onim, Koji je dao kola, posvjdo, sve da e strano, Ako ne pomogne, propast, i na vrh najvii ode, Otkle oblake on nad irokom nadvija zemljom, Otkle gromove die i strijele uzvite baca. Al' tad imao nije ni oblaka, da ih nad zemljom Nadvije, niti kie, da s neba se na zemlju spusti; Zato zagrmi i mahne strijelom uz uho desno Pa u vozaa je hiti te s kolima njega i s duom Rastavi i vatrom tako strahovitom savlada vatru. Nato se poplae konji te skoiv na protivnu stranu Istrgnu vrat iz jarma i razdrte hamove zbace. Ovdje osovina lei od rude odbita, ondje Uzde, a na drugoj strani od razbitih tokova spice, Rasuti nairoko ostaci su slomljenih kola. Faeton, kojemu plamen izgor'jeva riastu kosu, Sad strmoglavce pada, u pruzi po uzduhu dugoj Leti kao zvijezda po vedrome katkada nebu, Ako i ne pada zbilja, al' ini se, kao da pada. Od doma njega daleko na protivnom kraju zemljskm Golemi primi Erdan41 i zadimljeno mu lice

    39 291. Braa Jupiter, Neptun i Pluton drijebom su meu se podijelili vladu nad svijetom. Neptun ima dakle pravo traiti, da se njegovo carstvo ne suuje. 40 296. i d. Atlas je sin Titana Japeta, brat Prometejev, koji leima podupire svod nebeski. 41 324. O Eridanu se prialo da je najdalja rijeka na zapadu Europe. Kasnije se dralo, da je ta rije-ka istovetna s Rodanon ili Padom. Rijeka je ta "na protivnom kraju zemaljskom" od zaviaja Fae-tontova, koji je na istoku u Etiopiji.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    36

    325

    330

    335

    340

    345

    350

    355

    360

    Opra, a zadimljeno od trokraka plamena t'jelo Sahrane Hesperke Nimfe i stave mu na kamen natpis:42 "Ovdje Faeton lei, upravlja oevih kola, Kojih odro nije te s velike smjelosti pade". Otac rastuen zavi i sakri obraze svoje Od alosti i bola, i hoemo l' vjerovat prii, Bez sunca jedan je proao dan, svijetljae samo Vatra i u tome zlu bar neka bijae korist. Poto se zjadala Klimna, kako i treba Jadat u nesrei takvoj, tad alosna, mahnita ona Razdrta ruha na grudma po itavom poe svijetu Traei tijelo mrtvo spoetka, zatijem kosti; Napokon naavi kosti u zemlji pogrben tuoj Pade na mjestu onom i obli suzama mramor Ime na njemu proitav i golim ga grijae grudma. I Helijde stanu tugovat i prosipat suze43 - Smrti isprazan dar - te rukama bijahu prsi I brata zvahu danju i nou na grobu mu lee, Ali im Faeton ne e jaknja tunoga uti. Luna etiri puta ve sastavi rogove u krug, Po obiaju svome - jer navada obiaj posta - One se busahu jo; Faetsa, koja je bila44 Od drugih starija, htjevi, da legne na zemlju, tad se Potui, da joj se noge ukoie; k njojzi potei Htjede Lamptija sjajna, al' ne pusti nenadna ila. Trea rukama hoe da upa kosu, al' trga Lie; tuguje ova, to noge se hvataju njene U panj, a ona, to ruke u duge joj prelaze grane. Dok se jo ude, kora obuhvati slabine njima Te im utrobu, prsi i lea i ruke redom Obvije, samo im usta jo ostanu zovui majku. A mati to e drugo, ve kako srce je vue Leti od jedne k drugoj i ljubi ih, dok je mogue, Pae jo otrgnut kua od stabla kr tjelesa I kida granice njene, al' iz svakog curiti stabla Stanu krvave kaplje, ko iz rane kakve da teku. "Nemoj, molim te, majko!" povikae ranjene keri, "Nemoj, molim te! moje u drvetu t'jelo se trga;

    42 326. Po drugim su vijestima Faetona sahranile sestre njegove Helijade. Ali Ovidije znade, da Helijade stanujui na istoku nijesu mogle biti nazone odmah kod pokopa Faetontova na dale-kom zapadu, i preputa taj posao Hesperkama. 43 340. i d. Ovidije ne kazuje poblie, kako su Helijade dole do bratova groba, no jamano su one zajedno s materom Klimenom traile i nale Faetontov grob s nadgrobnim kamenom. 44 346. i d. Samo dvjema Helijadama doznajemo od Ovidija za ime. Treu Helijadu nazivaju tra-giki pjesnici grki Eglom. Sva tri imena naznauju svijetlo, pa su tako i po znaenju svome zgo-dna za keri sunanoga boga.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    37

    365

    370

    375

    380

    385

    390

    395

    400

    Ostani zdravo!" - i usta pri r'jema skore se zadnjim. Iz kore teku suze i kapljui iz mladih grana45 Jantar se na suncu stvrdne, te njega bistra rijeka Prima i dalje alje, nek Latinske ene ga nose. Kiknos, Stenelov sin pri ovome bio je udu,46 Koji je, Faetone, u rodu po materi s tobom Bio, al' srcem je svojim jo blie stajao tebi. Kralj on Ligurski bjee i velikih vladar gradova. Ostavi kraljevstvo svoje i tunjavom napuni ale Zelene, vodu Erdan i umu sestrama trima Poveanu. Najedno mu glas utnjio, b'jelo Perje mu pokrilo kosu, daleko od prsiju vrat se Pruio, crvene prste savezala opna, a krila Bokove zastru njemu, na ustima tup kljun narst. Kiknos postade ptica; nebesa i Jupiter-boga Boji se, strijele pamte, to nepravo ovaj ih baci. Bare i otvorena jezera trai, na oganj Mrze odabra stan u rijekama, protivnim vatri. Roditelj Faetonov odjeven u crno bez svog Sjaja bijae tad, ko svijetu kada pomri; Mrzak je sebi sam i svjetlost mu mrska je i dan, Uroni u jade duu, a jadima doda jo srdbu, Svijetu sluiti ne e i veli: "Dosta je ivot Nemiran moj od poetka vijekova bio, ve mrzi Moja me svagdanja muka, za koju ne imam hvale; Kola, to svjetlost nose, nek drugi vozi odsada! Nema li nikog i svi, da ne mogu, priznaju l' bozi, Neka upravlja On, da uzde dok dri, ve jedno Str'jele se smire, to njima sinv liava oce. Znat e, kad ogleda snagu vatronogih konja, da nije Smrt zasluio onaj, to nije ih upravljo dobro". Tako govore Feb oko njga se bogovi skupe Svi i ponizno stanu da mole ga, mrakom da ne bi Obvio svijet; i Jupiter sam ispria se, to je Bacio str'jele i carski jo molbi doda prijetnju. Pomamne tada konje i poplaene jo vrlo Sastavi Feb te gnjevan i tuan ih obada, bije, U svom ih gnjevu psuje i krivi poradi sina. Svemoni otac izatog obe goleme zide47 Nebeske gledajui, da nije od vatrene sile

    45 364. i d. Helijade su se pretvorile u crne topole. 46 367. Stenel je bio kralj u Liguriji, a naslijedio ga je u toj asti sin Kiknos. Ligurijom se nazivala morska obala od Pada do Masilije. Ovidije pominje u Metamorfozama jo dva Kikna, koji su se pretvorili u labude, jednoga u sedmom pjevanju (st. 377. i d.), a drugoga u dvanaestom pjevanju (st. 74. i d.). 47 401.-530. Pria o Kalisti postala je u Arkadiji, gdje se pokazivao i njezin grob.

  • Publije Ovidije Nason: Metamorfoze

    38

    405

    410

    415

    420

    425

    430

    435

    440

    Rasklimalo se to, da padne. A vidjevi vrsto Sve i po navadi jako razmatrati zemlju i ljudske Poslove stane. Do svoje Arkdij najvie njemu Stoji; obnovi vrela i potoke, koji se jote Ne usuuju tei, te dade drveu