1

PEDAGOŠKI ASPEKTI UČENJA

Elementi organiziranog odgojno-obrazovnog sistema

1. Odgojno-obrazovna institucija

2. Okruženje odgojno-obrazovne institucije

3. Odgojno-obrazovni ulazi

4. Odgojni i obrazovni ishodi odgojno-obrazovnog procesa

5. Obrazovni i odgojni izlazi iz odgojno-obrazovne institucije

6. Povratna veza

Odgojno-obrazovna institucija kao sistem

ULAZI

materijalni, ljudski, novĉani, informacijski

IZLAZI

završeni polaznici, novo znanje, nove informacije, kultura

POVRATNA VEZA

sistem prikupljanja informacija o obrazovnim izlazima, obrazovnim ishodima i obrazovnim

efektima na segmente okruženja

2

Osnovne karakteristike obrazovnog sistema u BiH

Organiziranost sistema u 4 podsistema:

- predškolsko obrazovanje: jaslice, vrtići, predškolski odgoj

- osnovno i obavezno obrazovanje

Obavezno (devetogodišnje) osnovnoškolsko obrazovanje do navršene 15-te godine.

- srednje obrazovanje: gimnazije, umjetniĉke škole, tehniĉke i dr. srednje škole, škole

za radniĉka zanimanja

- visoko obrazovanje: visoke škole, akademije i fakulteti

Od akademske 2006/07. primjena Bolonjske deklaracije u visokom obrazovanju.

3

Osnovne karakteristike obrazovnog sistema RH

Organiziranost sistema u 6 podsistema:

- predškolsko obrazovanje: jaslice i vrtići

- osnovno i obavezno obrazovanje: razredna i predmetna nastava

Obavezno osnovnoškolsko obrazovanje do navršene 16-te godine.

- srednje obrazovanje: teĉajevi i škole za osposobljavanje, industrijske i obrtniĉke

škole (3+1), gimnazije i dr. srednje škole (4)

- visoko obrazovanje: više i visoke škole (1-4), akademije i fakulteti (3+2 ili 4+1)

- specijalno obrazovanje

- učenički i studentski domovi.

Od akademske 2005/06. primjena Bolonjske deklaracije u visokom obrazovanju.

Od akademske 2005/06. eksperimentalna primjena HNOS-a (posebnih programa) u 49

osnovnih škola.

Od akademske 2008/09. državna matura u srednjem obrazovanju, a koja će omogućavati

direktan upis u sistem visokog obrazovanja.

4

PEDAGOGIJA KAO NAUKA

Pedagogija; odreĎenje pojma

- Pojam: pais, paidos (dijete, djeĉak) + ago, again (voditi)

- Paidagogos – rob koji vodi dijete, koji se o njemu brine

- Pedagogus – uĉeni Grk (rob) koji je kućni uĉitelj djece

- Razvojne epohe:

a) kao praktiĉna djelatnost (do 19.st)

b) kao nauĉna disciplina koja se odvojila iz filozofije (Herbart, obavezno obrazovanje)

Naučno odreĎenje pedagogije

- Porijeklo spoznaje je u osnovnim ljudskim potrebama za otkrivanjem nepoznatog i za

sigurnošću koja ga tjera da shvati svijet vlastite stvarnosti, da “osistemi haos” u i izvan

sebe.

- “Osistemljenje haosa” u i izvan sebe jest proces spoznavanja tog svijeta opažanjem,

osistemljivanjem i njenim interpretiranjem.

- Spoznavanje je misaoni proces poimanja objektivne stvarnosti ovisan o iskustvu i

mišljenju; jedinstvo teorijske misli i praktiĉne djelatnosti.

- Spoznaja: produkt procesa poimanja objektivne stvarnosti.

Takva spoznaja je uvijek subjektivna, jer je ovisna o interpretaciji na temelju iskustva,

tj. prethodnog stepena znanja i na uvjerenjima pojedinca, pa svaka spoznaja nije

automatizmom istina, već subjektivan doživljaj objektivne stvarnosti.

- Naučna spoznaja: produkt procesa poimanja objektivne stvarnosti utemeljen na

utvrĊivanju ĉinjenicama o objektivnoj stvarnosti na nauĉnim osnovama (metoda).

- Gnoseologija (gnoses+logos; spoznaja + rijeĉ, misao): teorija spoznaje, filozofska

disciplina koja prouĉava porijeklo, izvore, mogućnosti, vrijednost i predmet

spoznavanja i spoznaje.

- Epistemiologija (episteme+logos; nauka+ rijeĉ, misao): “nauka o nauci”, ili, dio

gnoseologije koji se bavi istraživanjem vidova i postupaka nauĉnog spoznavanja

objektivne stvarnosti na temelju kritiĉke (formalne i vrijednosne) analize nauĉnog i

kategorijalnog aparata te prakse odreĊene nauĉne discipline.

Epistemiološko utemeljenje discipline

Specifičnost predmeta istraživanja: podruĉje, aspekt i/ili skup pojava koje istražuje samo ta

nauka

Procesi osposobljavanja: odgoj, obrazovanje, izobrazba

Problem istraživanja: zakonitosti koje vladaju u podruĉju predmeta istraživanja

- zakonitosti procesa osposobljavanja

Metode: skup sistemskih postupaka prikupljanja podataka

5

- specifiĉni oblici deskriptivne i kauzalne metode, prilagoĊeni predmetu, problemu i

cilju istraživanja u pedagogiji

Metodologija: sveukupnost metoda, postupaka, instrumenata i tehnika istraživanja

- opća i specifiĉna

Terminologija: kategorijalni aparat nauke

- odgoj, obrazovanje, socijalizacija, škola, nastava, uĉenje, pouĉavanje, znanje, vještine,

navike, umijeća + atribuirani pojmovi

Definiranje sadržaja, cilja i zadataka discipline

Pedagogija:

- tradicionalno: nauka o odgoju

- savremeno: nauka o zakonitostima osposobljavanja pojedinca za samostalno, aktivno

i uspješno snalaženje u životnom okružju, a radi zadovoljavanja egzistencijalnih,

materijalnih i duhovnih potreba

Cilj: istražiti i teorijski uobliĉiti zakonitosti odgoja, obrazovanja i izobrazbe te na temelju

spoznatog (teorijski nivo) pronaći mehanizme što efektivnijeg osposobljavanja pojedinca za

samostalno i uspješno snalaženje u životnom okružju (praktiĉni nivo).

Zadaci:

1. istražiti, teorijski uobliĉiti te usistemiti temeljne pedagoške fenomene i procese te

zakonitosti koje njima dominiraju

2. utvrditi mehanizme aplikacije pedagoških spoznaja u odgojno-obrazovnu praksu radi

radi stalnog poboljšavanja i teorije i prakse

3. trajna revalorizacija teorijskih i praktiĉnih postignuća

4. trajna revalorizacija efektivnosti pojedinih teorijskih i praktiĉnih modela

5. trajno usklaĊivanje teorijskih i praktiĉnih postavki osposobljavanja s dosezima nauke

koje su po predmetu istraživanja srodne pedagogiji ili nauke ĉija otkrića i izumi mogu

znatno unaprijediti pedagošku teoriju i praksu.

6

Pedagogija u sistemu nauke

Odnos pedagogije, njenih grana i disciplina

7

Pedagogija i ličnost

Dispozicije – latentna osnova ilpriroĊeni, naslijeĊeni uvjet za razvoj odreĊene funkcije ili

oblika ponašanja;

Aktivnost – djelatno sudjelovanje u obavljanju neĉega

Sposobnosti – steĉene osobine nastale pod utjecajem iskustva, uĉenja i navikavanja, odnosno,

pod utjecanjem djelovanja (samo)aktivnosti i okoline

Rast – kvantitativna promjena koliĉine i veliĉine ĉega

Razvoj – kvalitativna promjena složenosti strukture i funkcije ĉega

8

Odgoj

Biološki aspekt

- Ĉovjek je manjkavo, krnje nagonsko biće koje svoj opstanak zahvaljuje sposobnosti uĉenja

– on je biće kulture.

- Ĉovjek je biće usmjereno na svijet, a ne na okolinu – on je slobodan odluĉivati.

Enkulturacija

Pedagoški aspekt

- Ĉovjek je biće kulture te je stoga temeljni proces oĉovjeĉenja enkulturacija ili njegovo

urastanje u kulturu (tj. nauĉenost sudjelovanja u svim aspektima kulture).

- Ĉovjek zaista jest nesavršen te mu je stoga potreban odgoj za kojeg je i sam sposoban

(odgojivost) putem odgojne prakse.

- Naĉela odgojne prakse: produktivna sloboda i samoaktivnost (individualni aspekt) te

prenosivost društvene determiniranosti na pedagošku determiniranost u cilju daljeg razvoja

ĉovjeĉnosti (društveni aspekt).

Dihotomije u pojmu odgoja

- Proces * proizvod: usmjerenost na postupke # usmjerenost na efekte odgojnog djelovanja

- Deskripcija * programsko-preskriptivna upotreba pojma: sadržaj i znaĉenje pojma #

valorizaciji efekata odgojnog djelovanja

- Namjera * efekat: bitnost namjere ili efekat

- Djelovanje *zbivanje: podreĊenost radnji cilju djelovanja # odgojne radnje samo su manji

dio utjecaja.

Ciljevi, norme i vrednote:

- Ciljevi: željena stanja, deskripcija prektiĉne pedagoške intencije (usmjerivatelji djelatnosti

i djelovanja)

- Norme: uvjerenja ili predodžbe o zadanom cilju, opći zahtjevi

- Vrednote: stavovi “o”..., ĉin vrednovanja konkretnih ciljeva i normi

- Zadaci: sadržajna konkretizacija ciljeva, normi i vrednota

Odgoj kao....

Normativna djelatnost: cjelokupnost mogućih mjera kojima se mladeži pomaže u postajanju

(zrelim) ĉovjekom

Duhovnoznanstvena djelatnost: planska djelatnost odraslih na oblikovanju duhovnog života

mladeži (odgoj kao funkcija)

Empirijska djelatnost: socijalne radnje kojima ljudi uz pomoć psihiĉkih i sociokulturnih

sredstava pokušavaju trajno poboljšati svijet psihiĉkih dispozicija drugih

Kritička nauka: odgoj je represija te treba definirati što odgoj ne bi smio biti

9

Strukturalističko stajalište: struktuirana djelatnost transformacije svijeta realnosti u

optimiziranu obliku radi izgradnje kognitivnih struktura onih koji uĉe

Teorija sistema: komunikacijski proces koji odgajaniku omogućava da se samoorganizira

Refleksivna nauka: proces integrativnog uĉenja koji prihvaća dosege i odbacuje sve zablude

prethodnih stajališta; usmjeren je na posljedice djelovanja na odgojnu zbilju

Obrazovanje

Obrazovanje kao

- osposobljavanje za razborito samoodreĊenje

- i za razvoj subjekata koji nije samo receptivan već prije svega sudjelujući,

produktivan, dinamiĉan, otvoren - istovremeno individua i socijalno biće -

mnogostrano razvijen i osposobljen za cjeloživotno uĉenje u najširem smislu te rijeĉi.

Temeljne odrednice:

- rad, racionalnost i nauka, subjektivnost i prerada zbilje, vrijednosno usmjerenje i etika

Obrazovanje kao...

Stanje: posjedovanje odreĊene koliĉine obrazovnih sadržaja (materijalno shvaćanje) –

neodrživo zbog eksponencijalnog rasta sadržaja

Individualna moć: kompetencije koje se stjeĉu iz metodiĉkog procesa osposobljavanja –

formalno obrazovanje kao kriterij

Individualni proces: proces postanka ĉovjeka (JA) ili proces kojim ĉovjek stjeĉe

kompetencije odluĉivanja o sebi – ali s razlogom

Aktivnost ustanova: tj. izobrazba “za...”, a ne obrazovanje kao dostignuće duha

Usavršavanje čovječanstva: proces kultiviranja pojedinca kojim se kultivira i društvo i

ĉovjeĉanstvo kao cjelina - dosezi

Nastava

Nastava je ciljno planiranje, izvoĊenje i provjera procesa pouĉavanja i uĉenja.

Pretpostavlja: usmjerenost cilju, optimizaciju procesa uĉenja i pouĉavanja na temelju spoznaja

o tim procesima

Dimenzije nastave:

1. Optimiranje ili proces odabira medija, postupaka, socijalnih oblika rada, metodiĉkih

koncepcija – didaktika

10

2. Legitimiranje ili proces stvaranja legalnosti i legitimnosti didaktiĉkih odluka

(usuglašavanjem općih, posebnih i pojedinaĉnih interesa na ciljevima, sadržajima i

opsegu obrazovanja)

3. Evaluacija ili vrednovanja rezultata nastavnog procesa na temelju nauĉno utemeljenih

metoda, postupaka i tehnika mjerenja efekata tog procesa.

Učenje

Psihološke definicije uĉenja stavljaju naglasak na procesu, a pedagoške na efektima tog

procesa.

Učenje je aktivan proces relativno trajne promjene ponašanja subjekta pod djelovanjem

steĉenog iskustva, trajno usmjeren na stjecanje novih saznanja i razvitak sposobnosti.

Proces učenja uvijek podrazumijeva:

1. prijem i preradu informacija

2. stvaranje novih šema na temelju prerade informacija

3. restruktuiranje postojećih šema

4. uravnoteživanje, akomodacija i asimilacija novih sa starim šemama (kratkoroĉno

pamćenje)

5. uspostavljanje veza s postojećim informacijama (pronalaženje smisla – dugoroĉno

pamćenje)

Metakognicija predstavlja sposobnost razmišljanja o vlastitim misaonim procesima i to je

strategija koju treba pouĉavati uĉenike – uĉiti ih da spoznaju osobni naĉin djelovanja procesa

mišljenja i pamćenja.

Poučavanje

Pouĉavanje je pedagoški proces planske i metodiĉki oblikovane transmisije sadržaja kulture

usmjeren na uĉenika.

Stupnjevi poučavanja:

1. Upoznavanje uĉenika s jasno izraženim ciljevima

2. Kratka i jasna prezentacija sadržaja

3. Uvježbavanje praćeno povratnim informacijama

4. Razliĉitost naĉina postignuća

5. Dugoroĉnost pregleda

Metode direktnog poučavanja:

1. Informiranje, opisivanje i objašnjavanje

2. Pokazivanje, modeliranje i uvježbavanje

3. Postavljanje pitanja

4. Praćenje vježbanja i aktivna intervencija

5. Direktno pouĉavanje preko zastupnika

11

Socijalizacija

Pojam i definiranje:

Durkheim (izvorno): pripremanje mladih za život u društvu (socijalizacija = odgoj).

Savremeno: Socijalizacija je proces nastanka i razvitka liĉnosti u uzajamnoj ovisnosti o

društveno posredovanoj socijalnoj i materijalnoj okolini ... u kojem se ĉovjek izgraĊuje u

društvenog subjekta koji je sposoban da produktivno djeluje i preraĊuje stvarnost.

Bit socijalizacije s obzirom na

- subjekt: pojedinac je subjekt a ne objekt djelovanja

- ustanove: kako se one odnose prema ciljevima, ulogama, vlastitom ustrojstvu, sistemu

vrijednosti, efektima ...

- kulture: istosti, sliĉnosti i razlike te posredovanja kulture kao sistema znaĉenja,

sudjelovanja, tumaĉenja i primjene istih

Socijalizacija - teorije

Psihološke teorije:

- bihevioristička: socijalizacija kao proces uĉenja, tj. proces nastajanja sveza izmeĊu

podražaja i reakcije

- psihoanalitička: socijalizacija kao rezultat (super ego) konflikta izmeĊu ĉovjekove

nagonske prirode (id) i kulture kao regulatora ponašanja

- kognitivno-razvojna: ĉovjek aktivno usvaja sadržaje okoline u direktnom odnosu s njom,

pri ĉemu se kao determinacijski faktori definiraju zakonitosti slijeda razvoja

- ekologijski: uzajamnost djelovanja ĉovjeka na okolinu, i obratno, omogućuje ĉovjeku da

širi životna podruĉja te da tako istovremeno, prilagoĊavajući se okolini, unaprijeĊuje

vlastiti rast i razvoj

Sociologijske teorije:

- strukturalno-funkcionalistička: svaki sistem ima strukturu u kojoj pojedini segment ima

svoju funkciju ili ulogu; socijalizacija predstavlja proces preuzimanja sve većeg i

diferenciranijeg broja uloga

- interakcionizam: koje se temelji na tezi da je svako ponašanje interpretativno (na temelju

iskustva) te da se temelji na interakciji izmeĊu ĉovjeka i društvenih uvjeta, pri ĉemu ovi

potonji na nj djeluju ali ih ne determiniraju

- društvena teorija: koja se nadovezuje na prethodne psihološke i sociološke pristupe te na

njima gradi svoju koncepciju

Faze:

- primarna socijalizacija – razdoblje diferencijacije i oblikovanja osnovnih psihiĉkih

funkcija, elementarnih i složenih obrazaca ponašanja i oblika interakcija s okolinom u

kojem se isti stjeĉu i internaliziraju u strukturu liĉnosti kao svojina

12

- sekundarna socijalizacija – razdoblje razvojnih promjena u ponašanju, strukturi i

dinamici liĉnosti koje nastaju uslijed preuzimanja i obnašanja odreĊenih društvenih uloga

(adaptacije i stabilizacije obrazaca socijalnog ponašanja, izgradnje specifiĉnih sklopova

kompetencijskih i dinamiĉkih osobina liĉnosti koje omogućavaju postupno ukljuĉivanje

pojedinca u svijet stratificiranih društvenih odnosa)

- tercijarna socijalizacija – razdoblje ravnopravnog sudjelovanja i kreiranja u svijetu

društvenih odnosa te adaptacije na promjene koje nastaju i vladaju u svijetu i života i rada

(slobodno vrijeme, mediji, odnosi s drugima ...)

Agensi ili posrednici socijalizacije su entiteti (osobe i ustanove) putem kojih se prenose

sadržaji socijalizacije. U njih ubrajamo obitelj, formalne i informalne društene grupe (npr.

suuĉenici, vršnjaci) i ustanove te sredstva masovne komunikacije.

Izvori socijalizacije su faktori koji odreĊuju sadržaj socijalizacije. Osnovni izvor

socijalizacije je kultura.

Sadržaji socijalizacije su društvene norme, stavovi, vrednote, odnosi i zahtjevi.

Vrste i oblici socijalnog učenja

Učenje uvjetovanjem

Učenje po modelu

Učenje uviĎanjem

1. Učenje uvjetovanjem

- klasičnim uvjetovanjem ili stvaranjem asocijativnih sveza izmeĊu podražaja (s) i reakcije

(r); uĉenje je posljedica ili uvjetovana reakcija na ponovljen podražaj

- instrumentalnim uvjetovanjem po kojem je uĉenje samo instrument zadovoljavanja

potreba; potkrepljeno ponašanje uĉvršćuje se po “zakonu efekta”, ali se efekt nauĉenog ne

odnosi samo na odreĊeni podražaj već se transferira na sve sliĉne situacije

- opservacijskim ili vikarijskim uvjetovanjem po kojem se uĉi promatrajući tuĊe ponašanje

(u. imitacijom, identifikacijom, u. uloga)

2. Učenje po modelu

- identifikacijom ili spontanim poistovjećivanjem s uzorom kako bi se preuzelo njegov

status i ulogu, i/ili poradi vezanosti uz osobu-model

- imitacijom ili uĉenje na temelju promatranja i oponašanja ponašanja drugih osoba

(modela)

- učenjem uloga ili preuzimanjem cjelovitih i organiziranih sistema ponašanja (uloga)

drugih – ali ne samo njih, veći i onih, komplementarnih uloga koje (na)uĉenu ulogu ĉine

cjelovitom

Faktori učenja po modelu: jasnost uloge i njenog statusa, društvena saglasnost o ulozi i

njenom položaju, pervazivnost ili uĉestalost javljanja uloga u odnosima

13

3. Učenje uviĎanjem ili uočavanjem odnosa -osobitosti:

a) Poĉiva na višim kognitivnim procesima

b) Do efekata se dolazi naglo, odjednom

c) Efekat ima dimenziju trajnosti

d) Efekat se ne odnosi samo na odreĊenu klasu ponašanja, već i na sve koje se istim

postupkom mogu razriješiti restruktuiranjem uoćenih odnosa

Pedagoški razvoj ličnosti

Čovjek je istovremeno manjkavo, krnje i nagonsko biće, ali i jedino biće koje je slobodno

odluĉivati zahvaljujući sposobnosti mišljenja.

Čovjek svoj opstanak može zahvaliti:

- biološkoj osnovi koja mu je omogućila da se razvija kao razumno biće (sposobnosti

uĉenja)

- psihičkoj sposobnosti za učenje te na njoj utemeljenoj razumnoj samoaktivnosti koja mu

omogućava da ovlada vlastitu manjkavost biološkog bića i pretvori se u biće sposobno

razumjeti i mijenjati sebe, vlastitu okolinom i svijet – on je biće slobodno odluĉivati

- socijalnosti koja mu omogućava usvajanje i prenošenje steĉevina prethodnih generacija

(kultura).

Teorija empirizma ili pedagočkog optimizma

- teorija “tabule raze” i “formiranja liĉnosti”

- dominacija iskustva, prakse (empirija) nad nasljeĊem i zanemarivanje individualnih razlika

- važnost poznavanja svih “vanjskih” faktora i okolnosti djelovanja u procesu formiranja

pojedinca

- pojedinac kao objekt djelovanja okoline

- svemogućnost odgoja.

Teorija nativizma ili pedagoškog pesimizma

- teorija “uroĊenosti” i nemogućnosti djelovanja

- dominacija nasljeĊa (natus – roĊen) nad djelovanjem okoline, iskustva,prakse

- važnost poznavanja i uoĉavanja naslijeĊenih dispozicija za razvoj pojedinca

- pojedinac kao zadatost (objekt)

- nemogućnost odgoja.

Teorija konvergencije ili uvjetnog pedagoškog optimizma

- teorija “pomirbe”, “susreta i suradnje” okoline i nasljeĊa

- razvoj kao zbroj djelovanja okoline i nasljeĊa

- važnost poznavanja djelovanja okoline i dispozicija pojedinca za njegov razvoj

- pojedinac kao objekt djelovanja okoline i nasljeĊa

- uvjetovanost odgoja.

14

Teorija samoaktiviteta ili sinergičnog pedagoškog optimizma

- teorija rekonstrukcije i sukonstrukcije smisla (aktivitet)

- važnost nasljeĊa, okoline i aktiviteta pojedinca

- razvoj kao sinergiĉno jedinstvo nasljeĊa, okoline i samoaktivnosti pojedinca

- pojedinac kao sukreator vlastitog razvoja

- mogućnost odgoja.

Razvoj ličnosti i pedagoško djelovanje

MeĊuuvjetovanost djelovanja nasljeĊa, okoline i aktivnosti

MeĊuuvjetovanost i pretežitost razvoja pojedinih aspekata liĉnosti – kognitivno, afektivno,

psihomotorno

Struktura liĉnosti i njeni iskazi

- kognitivno: znanja i intelektualne sposobnosti

- afektivno: emocije, interesi, stavovi, motivacija

- psihomotorno: psihomotorne sposobnosti (vještine i navike)

Faznost i specifiĉnosti razvoja pojedinih aspekata liĉnosti

Kognitivni aspekt razvoja ličnosti

Razvoj je etapan i ovisan od meĎudjelovanja nasljeĎa, okoline i (samo)aktivnosti

pojedinca.

Piagetov koncept intelektualnog razvoja:

- Senzomotorna faza (0-1.5 g.): razvoj osjetilno-motoriĉkih sistema radi upoznavanja

fiziĉkog i socijalnog svijeta vlastitog okruženja.

- Predoperativno mišljenje (1.5-6/7 g.): razvoj simboliĉkog mišljenja i verbalizacija.

- Konkretnih operacija (6/7-11 g.): razvoj intelektualnih sposobnosti (operiranje) na

temelju konkretnih sadržaja stvarnosti.

- Formalnih operacija (nakon 11 g.): razvoj apstraktnog mišljenja i logiĉkog

zakljuĉivanja.

Cattellova koncepcija inteligencije:

- fluidna: opća sposobnost uviĊanja odnosa; konstitucionalno determinirana, odražava

temeljne biološke mentalne procese; razvojno ograniĉena (do 20-ih godina)

- kristalna: obrazovanjem, kulturom i motivacijom uvjetovan intelektualni razvoj;

konstitucionalno nedeterminirana; razvojno neograniĉena

Gardnerova koncepcija multiple inteligencije:

1. Logiĉko-matematiĉka: sposobnost apstraktnog operiranja

2. Verbalna: sposobnost jeziĉnog izražavanja i komuniciranja

15

3. Prostorna: sposobnost percipiranja, stvaranja i transformacije prostornih predodžbi

4. Glazbena: sposobnost percipiranja i stvaranja zvuĉno-ritmiĉkih obrazaca

5. Kinestetiĉka: sposobnost izvoĊenja i koordinacije tjelesnih pokreta

6. Socijalna: sposobnost razumijevanja sebe i svojih potreba (identitet) te sposobnost

razumijevanja drugih i njihovih potreba

Kvalitativni nivoi kognitivnog razvoja

Razvoj se odnosi na procese stjecanja, usvajanja i zadržavanja znanja i razvoja

intelektualnih sposobnosti.

1. Znanje: sistem ĉinjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koji je trajno zadržan u

ljudskoj svijesti.

- Činjenice: pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje ĉovjek stjeĉe osjetilnim putem.

- Generalizacije: misaoni konstrukti ili uopćenja na temelju percipiranih ĉinjenica i

steĉenog misaonog uvida u strukturu i odnose meĊu elementima strukture.

- Nivoi znanja: prisjeĉanja, prepoznavanja, reprodukcije, operativnosti, automatizacije,

kreativnosti.

2. Shvaćanje ili razumijevanje je aktivan proces stvaranja strukturnih, funkcionalnih i

logiĉkih veza izmeĊu pojava objektivne stvarnosti.

- Proces razumijevanja: manipulacija → verbalizacija (simboliĉka manipulacija) →

interiorizacija

- Misaone operacije: klasifikacija, analogija, utvrĊivanje kauzalnih veza, restruktuiranje

...

3. Primjena ili stjecanje uvida u korisnost stečenih znanja i sposobnosti.

4. Analiza i sinteza ili dvosmjerni proces rašĉlambe, diferencijacije, reorganizacije i

restrukturacije postojećih šema (znanja i sposobnosti) s novim šemama te njihova adaptacija u

novi sistem.

5. Evaluacija ili vrednovanje novosteĉenih znanja i sposobnosti u odnosu na ukupan razvoj

i napredovanje uĉenika.

Etape: evidentiranje (stjecanje uvida), provjera (utvrĊivanje stanja), mjerenje (iskaz

postignuća), ocjenjivanje (vrjednosno odreĊenje pokazatelja uspješnosti).

Afektivni aspekt razvoja ličnosti

Razvoj je etapan i ovisan od meĊudjelovanja nasljeĊa, okoline i (samo)aktivnosti pojedinca.

Razvoj se odnosi na razvoj konativnih i emocionalnih osobina liĉnosti, tj. na motivaciju,

interese, stavove i ĉuvstva.

16

Motivacija: dinamiĉki psihiĉki proces te trajna i stabilna dispozicija za reagiranje i djelovanje

na/u svijet(~u) vlastitih zadanosti – bilo kao “dispozicija za...” ili “akcija prema...” izvorima i

ciljevima koji objektivno ili subjektino postoje u okruženju (tj. kao realitet ili kao percepcija).

Motivacijski ciklus: motiv (objektivitet) → instrumentalno ponašanje (oblik ostvarivanja

cilja) → dosizanje cilja → novi motiv

Vrste motivacije: vanjska i unutarnja.

- Interesi: složene organizacije razliĉitih osobina liĉnosti, steĉeni u procesu uĉenja, akoji

predstavljaju trajnu i stabilnu dispoziciju za odreĊeni naĉin subjektivnog doživljavanja i

praktiĉnog djelovanja u odnosu na objekt stvarnosti.

- Stavovi: apriorna, nauĉena i redovito emocionalno obojene tendencije reagiranja prema

objektu stvarnosti, utemeljeni na cjelokupnom iskustvu pojedinca.

- Mišljenja: verbalni iskaz stavova.

- Shvaćanja: intelektualni, emocionalno neutralni doživljaj i naknadni rezultat mišljenja

nastao pod utjecajem neposrednog iskustva.

- Uvjerenja: stavovi povezani s trenutnim shvaćanjem.

- Predrasude: logiĉki i materijalno neosnovan stav koji se uporno održava i koji je uvijek

emocionalno obojen.

- Stereotipi: uopćena i na ĉinjenicama neutemeljene generalizacije koje se uporno

održavaju (rigidna shvaćanja).

- Klišei: na predlošku, po sliĉnosti, utemeljeni stavovi koji se mehaniĉki primjenjuju na

svaku situaciju.

17

Emocije ili čuvstva su stanja uzbuĊenosti organizma koja su pokrenuta za osobu znaĉajnom

situacijom, a prate ih subjektivni doživljaj situacije (afektivni ton), promjene ponašanja i

fiziološke promjene u organizmu.

Afekt: emocionalni doživljaji naglog javljanja, snažnog intenziteta, burnog tijeka i snažnih

fiziĉkih promjena.

Dimenzije emocija:

- intenzitet (raspoloženje↔strast)

- nivo uzbuĊenosti (napetost↔euforiĉnost)

- hedonistiĉki ton (neprijatno↔prijatno)

- stepen složenosti (jednostavne↔kontradiktorne).

Razvoj: odreĊen razvojnim tijekom, diferencijacijom po složenosti, izloženosti situacijama

(iskustvo).

Emocionalna stabilnost: sposobnost emocionalnog reagiranja primjereno situaciji.

Emocionalna preosjetljivost: lakoća i brzina aktiviranja emocionalnog doživljavanja (nizak

prag osjetljivosti na pojedine situacije).

Emocionalna tupost: gubitak osjetljivosti na emocionalni podražaj (visok prag osjetljivosti

na pojedine situacije).

Emocionalna kontrola: sposobnost izražavanja emocija u skladu sa snagom podražaja.

Empatija: sposobnost uživljavanja i razumijevanja tuĊih emocija (suosjećajnost).

Simpatija: naklonost prema osobi koja proživljava neku emociju.

Kvalitativni nivoi afektivnog razvoja

Primanje: izazivanje pozornosti za odreĊene fenomene.

Reagiranje: izazivanje emocionalne reakcije na odreĊene fenomene (doživljaj).

Zauzimanje stava: izražavanje osobnog stava i mišljenja o fenomenu.

Sistematizacija: ugradnja stava u sistem odnošenja (restruktuiranje šema).

Karakterizacija: odnošenje prema fenomenu kao svojini – svjetonazor koji odreĊuje

ponašanje.

Psihomotorni aspekt razvoja ličnosti

Razvoj se odnosi na razvoj motornih osobina liĉnosti koje su u neposrednoj i neraskidivoj

svezi sa senzornim razvojem, a samim tim i s cjelokupnim razvojem liĉnosti.

Fiziĉki i psihiĉki (kognitivni, afektivni, motorni) razvoj su meĊusobno u neprestanoj

interakciji i meĊusobno su uvjetovani.

18

Zakonitosti razvoja:

1. Intermitentnost – privremenost i povremenost javljanja do konaĉnog ustaljenja.

2. Alternativnost – smjenljivost razvoja pojedinih funkcija (intenzivnost#stagnacija).

3. Konstantnost razvojnog slijeda – ... uz mogućnost hronološkog odstupanja.

4. Cefalokaudalnost – razvoj teĉe od glave prema donjim ekstremitetima (do 2.god.).

5. Proksimodistalnost – razvoj teĉe od središnjeg sistema prema periferiji.

6. Difuznost-diferencijacija-specifiĉnost – od nespecificiranog prema specifiĉnom.

Motorne sposobnosti su funkcionalne strukture koje se aktiviraju pri obavljanju motoriĉkih

zadataka – pokret, kretanje, radnja, aktivnost.

Vrste motoriĉkih sposobnosti:

1. Brzina – sposobnost (po)kretanja u vremenu.

2. Snaga – sposobnost efikasnog korištenja sile mišića.

3. Ravnoteža – sposobnost kretanja i obavljanja pokreta uz zadržavanje položaja tijela u

odreĊenom položaju.

4. Koordinacija – sposobnost usklaĊenih pokreta.

5. Pokretljivost – sposobnost izvoĊenja pokreta velikog raspona.

6. Preciznost – sposobnost usmjerenog i finog pokreta.

Motoriĉke sposobnosti se stjeĉu stalnim vježbanjem i ponavljanjem.

Prema nivou usvojenosti (motoriĉke) sposobnosti dijelimo na:

1. Vještine – sposobnost steĉena u etapama poĉetnog i temeljnog vježbanja (formiranje i

ustaljenje vještine); zahtijeva prisustvo svijesti o radnji.

2. Navike – dopunskom vježbom automatizirana vještina (formiranje i ustaljenje navike); ne

zahtijeva prisustvo svijesti o radnji.

Kvalitativni nivoi psihomotornog razvoja

Imitacija: izvoĊenje radnje po modelu (“simulacija radnje”) – “znanje o radnji”.

Manipulacija: prvo iskustvo u izvoĊenju motoriĉke radnje – “iskustvo s radnjom”.

Precizacija: uvježbavanje radnje i stjecanje vještine u obavljanju radnje – “znanje radnje –

formiranje vještine”.

Analiza i sinteza: povezivanje motoriĉkih radnji u cjelovitu psihomotornu aktivnost – “znanje

aktivnosti – ustaljivanje vještina, umijeća”.

Naturalizacija: izvoĊenje radnji i cjelovitih aktivnosti bez većeg ulaganja psihiĉkog napora –

“automatizacija vještine – stvaranje navike”.

19

Područja pedagoškog djelovanja

Pedagoškim djelovanjem nastojimo usmjeravati i potpomagati opći razvoj liĉnosti te ju

osposobiti za život i cjeloživotno uĉenje (namjera pedagoškog djelovanja ili cilj

osposobljavanja).

O cilju osposobljavanja ovise oblici, nivoi, vrste i sadržaji osposobljavanja.

Na temelju postavljenog cilja osposobljavanja definiraju se zadaci osposobljavanja.

Zadaci osposobljavanja odreĊuju se prema podruĉjima pedagoškog djelovanja koja su

specifiĉna po svojim sadržajima i aktivnostima.

Specifiĉnost sadržaja i aktivnosti definira pet specifiĉnih podruĉja pedagoškog djelovanja:

1. Intelektualno podruĉje pedagoškog djelovanja

2. Etiĉko podruĉje pedagoškog djelovanja

3. Estetsko podruĉje pedagoškog djelovanja

4. Radno-tehniĉko podruĉje pedagoškog djelovanja

5. Tjelesno-zdravstveno podruĉje pedagoškog djelovanja.

Intelektualno područje djelovanja

Sadržaj – opći, posebni i specifiĉni:

1. Društveno-humanistiĉki sadržaji

2. Prirodno-matematiĉki sadržaji

3. Kulturno-umjetniĉki sadržaji

4. Proizvodno-tehniĉki sadržaji

5. Tjelesno-zdravstveni sadržaji

Zadaci:

1. Stjecanje potrebnih znanja

2. Stjecanje umijeća i navika

3. Razvoj intelektualnih sposobnosti

4. Stjecanje kulture intelektualnog rad

5. Oblikovanje osobnosti

6. Poticanje kreativnog izražavanja

Etičko područje djelovanja

Kolhbergova teorija moralnog razvoja:

1. Predkonvencionalna faza (heteronomna): usmjerenost na kaznu, naivni instrumentalni

hedonizam (“dam-daš”)

2. Konvencionalna faza (heteronomna): ideal “dobrog djeteta”, usmjerenost na “red i

zakon”

20

3. Postkonvencionalna faza (autonomna): kritiĉka usmjerenost prema “redu i zakonu”,

usmjerenost prema univerzalnim etiĉkim naĉelima.

Sadržaj: panhumanistiĉki, socijalni, obiteljski, inter~ i multikulturalni, domoljubni, radni,

materijalno i duhovno kulturni.

Zadaci:

1. Stjecanje teorijskih znanja o etici i moralu

2. Izgradnja i njegovanje moralne svijesti

3. Stvaranje navika moralnog ponašanja i djelovanja

4. Stjecanje i razvoj pozitivnih osobina liĉnosti (volja i karakter)

5. Stjecanje i njegovanje sposobnost empatije

6. Njegovanje smisla za etiĉke vrijednosti

Estetsko područje djelovanja

Sadržaj: objektivna stavarnost, umjetnost.

Zadaci:

1. Razvijanje sposobnosti uoĉavanja, doživljavanja i predoĉavanja estetskog (mašta)

2. Stjecanje teorijskih znanja o estetskom i sposobnosti razumijevanja estetskih vrijednosti

(estetski ukus, svijest, ideje i ideali)

3. Razvijanje sposobnosti estetskog vrednovanja

4. Izgradnja i njegovanje sposobnosti estetskog djelovanja (izražavanje)

5. Razvoj pozitivnih osobina liĉnosti

6. Njegovanje smisla za estetske vrijednosti

Radno-tehničko područje djelovanja

Sadržaj: tehnika, tehnologija, organizacija proizvodnje i ekonomija.

Zadaci:

1. Stjecanje znanja iz podruĉja navedenih sadržajima

2. Primjena steĉenih znanja te razvoj osnovnih tehniĉkih umijeća i sposobnosti

3. Profesionalno informiranje i usmjeravanje

4. Ovladavanje specifiĉnim sposobnostima

5. Ovladavanje radnom i tehniĉkom kulturom

6. Razvoj stvaralaštva

Tjelesno-zdavstveno područje djelovanja

Sadržaj: higijena, prirodni oblici kretanja, igra, vježbe oblikovanja, elementarne, momĉadske

i sportske igre, sportske discipline (gimnastika, atletika, plivanje, klizanje, skijanje...), ples i

rekreativne aktivnosti.

21

Zadaci:

1. Stjecanje osnovnih i specifiĉnih znanja iz podruĉja navedenih sadržajima

2. Stjecanje osnovnih i specifiĉnih umijeća i psihomotoriĉkih sposobnosti

3. Stjecanje zdravstveno-higijenskih navika (higijenske navike, primjerenost napora, odmor,

rekreacija...)

4. Stjecanje navika bavljenja tjelesno-zdravstvenim aktivnostima radi oĉuvanja zdravlja i

optimalnog razvoja

5. Formiranje pozitivnih osobina liĉnosti (samosvijest, ustrajnost, samostega, odnošenje s

drugima, odricanje, usmjerenost cilju...)

6. Razvijanje kulture sportskog ponašanja i odnošenja (radovanje, priznavanje poraza,

druženje, natjecateljski duh...)

Metodika pedagoškog djelovanja

Teorija odgoja je pedagoška disciplina koja se bavi prouĉavanjem zakonitosti i posebnostima

u procesu odgojnog djelovanja.

Metodika pedagoškog djelovanja je pedagoška disciplina (dio teorije odgoja) koja se bavi

primjenom teorijskih spoznaja i postignuća radi unapreĊivanja odgojne djelatnosti – ona je

uvijek u funkciji ostvarivanja zadataka i unapreĊivanja odgojnog djelovanja.

Na općem planu bavi se općim faktorima, naĉelima, metodama i sredstvima odgojnog

djelovanja, a na pojedinaĉnom planu njihovom specifiĉnom primjenom u razliĉitim

podruĉjima (sferama) realizacije pedagoškog djelovanja – naprimjer u obitelskoj, domskoj,

specijalnoj i dr. pedagogijama, odnosno metodikama njihova rada.

Faktori i načela pedagoškog djelovanja

Faktori ili subjekti pedagoškog djelovanja:

1. Obitelj

2. Odgojno-obrazovne ustanove

3. Mediji

4. Crkve i vjerske zajednice

5. Udruženja i ustanove intencijalnog i funkcionalnog odgojno-obrazovnog djelovanja.

Naĉela ili principi odgojno-obrazovnog djelovanja su nauĉno-teorijske smjernice ili opći

regulatori i zahtjevi odgojno-obrazovnog djelovanja koji se izvode na temelju spoznatih

objektivnih zakonitosti odgojno-obrazovnog rada, a o kojima treba voditi raĉuna prilikom

planiranja, programiranja i ostvarivanja cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa.

22

Uvjetno se dijele na odgojna i obrazovna naĉela:

1. odgojna 2. obrazovna

- korisnost ili jasnoće cilja (intencionalnosti) - postupnosti i sistematiĉnosti

- aktivnosti i samoodgoja - aktivnosti i razvoja

- pozitivne orijentacije - historiĉnosti i savremenosti

- mnogostrukosti i višestranosti - diferencijacije i integracije

- primjerenosti odgojnog djelovanja - primjerenosti i akceleracije

- individualizacije i socijalizacije - individualizacije i socijalizacije

- doslijednosti odgojnog djelovanja - ekonomiĉnosti i racionalizacije

- jedinstva odgojnog djelovanja - zornosti i apstraktnosti

Metode, sredstva i pomagala pedagoškog djelovanja

Metode pedagoškog djelovanja su ustaljeni modeli pedagoškog postupanja i djelovanja, a

radi poticanja i usmjeravanja razvoja pojedinca.

Sredstva pedagoškog djelovanja su mediji (nositelji poruke) kojima se opredmećuje i

ostvaruje pedagoško djelovanje, odnosno utjecaj.

Metode i sredstva pedagoškog djelovanja se ĉesto isprepliću tako da pojedina sredstva

djelovanja ponekad držimo specifiĉnim oblicima pojedinih metoda pedagoškog djelovanja.

Pomagala pri pedagoškom djelovanju su materijalna i tehniĉka oprema (oruĊe) koja služi da

opredmećena poruka stigne do subjekta odgojno-obrazovnog djelovanja.

Metode

1. Vizualne

2. Prakseološke

Sredstva

1. Usmjerivaĉka

2. Poticajna

3. Spreĉavajuća

Metode i sredstva pedagoškog djelovanja

Verbalne metode

- Objašnjivaĉko-reproduktivne

- Stimulacijske

- Problemsko-situacijske

- RukovoĊenja samoodgojem

- Preventivne

- Inhibirajuće

- Terapijske

i sredstva

- pouĉavanje, uvjeravanje, objašnjavanje, predavanje

- odobravanje, poticanje, obećanje, priznanje, pohvala,

nagrada, natjecanje, igra

- moralni konflikt i kolizija, primjer

- savjetovanje, samoprocjena, etiĉki razgovor,

referiranje odgajanika, vrednovanje, stvaranje ideala,

raspored, odricanje,

- predsretanje, zamjena motiva, primjer, rad, aktivna

razonoda

- primjedba, upozorenje, opomena, kritika, prijetnja,

zahtjev, zabrana, nadzor

- navikavanje, preodgoj

23

Vizualne metode

- promatranje ...

- demonstracija ...

- rad na/s dokumentaciji(~jom)

- bibliografska

Prakseološke metode

- eksperimentiranje

- priuĉavanje i vjžbanje (instruktaža, treniranje)

- navikavanje (provjera)

- izražavanje i stvaranje

- praktiĉnog i korisnog rada

- penološke (pismena opomena, ukor, kazna)

Opće karakteristike o/o sistema

Temeljna načela organizacije obrazovanja:

1. cjeloživotno obrazovanje

2. obrazovanje za sve

3. obrazovanje osoba s posebnim potrebama

4. osposobljavanje za prvo zanimanje

ISCED – meĎunarodna standardna klasifikacija školskih sistema (UNESCO,1975.) za

potrebe usporedivosti školskih sistema u svijetu razlikuje 7 nivoa (6 stupnjeva) odgojno-

obrazovnih sistema:

0-ti nivo: predprimarno obrazovanje, predškolsko obrazovanje

1. nivo: primarno obrazovanje, poĉetno osnovno ili/i 1. stepen srednjeg obrazovanja

2. nivo: 1. stepen sekundarnog obrazovanja, 2. razdoblje osnovnog ili niži stepen srednjeg

obrazovanja

3. nivo: 2. Stepen sekundarnog obrazovanja, više srednje obrazovanje

4. nivo: (post)sekundarno obrazovanje, tipa A kao priprema za visokoškolsko obrazovanje i

tipa B kao strukovno osposobljavanje

5. nivo: 1.stepen tercijarnog obrazovanja: tipa A za istraživaĉki nauĉni rad ili zahtjevna

zanimanja i tipa B za osposobljavanje struĉnjaka pojedinih profila

6. nivo: 2. stepen tercijarnog obrazovanja: programi za stjecanje doktorata nauke.

- Obavezno obrazovanje u naĉelu nije izjednaĉeno s osnovnim obrazovanjem, već u njega

ulazi i 1. stepen sekundarnog obrazovanja. Ovisno o zemlji, obvezno obrazovanje traje od

8 do 12 godina.

- U ovisnosti od koncepta obaveznog obrazovanja, primarno obrazovanje traje od 4 do 9

godina a obavezno sekundarno obrazovanje od 3 do 8 godina.

24

Literatura

- Milat, J. (2005.): Pedagogija – teorija osposobljavanja. Školska knjiga, Zagreb.

- Gudjons, H. (1994.): Pedagogija – temeljna znanja. Educa, Zagreb.

- Lenzen, D. (2002.): Vodiĉ za studij nauke o odgoju. Educa, Zagreb.

- König, E., Zedler, P. (2001.): Teorije nauke o odgoju. Educa, Zagreb.

- Giesecke, H. (1993.): Uvod u pedagogiju. Educa, Zagreb.

- König, E., Zedler, P. (2001.): Teorije nauke o odgoju. Educa, Zagreb.

- Giesecke, H. (1993.): Uvod u pedagogiju. Educa, Zagreb.Tomić, R., Osmić, I. (2006),

Pedagogija, Denfas, Tuzla.

- Ćatić,R.:Stevanović,M. (2003),Pedagogija, Pedagoški fakultet Zenica.

- Suzić, N. (2006) Pedagogija za XXI vijek, Banja Luka: Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva.