Perspektiva zdravstvene psihologije

ZDRAVSTVENAPSIHOLOGIJA U HRVATSKOJ –DVADESETAK GODINAPOSLIJEMladen HAVELKAVisoka zdravstvena škola, Zagreb

Ljiljana PAÎ]-TURKMedicinski fakultet, Zagreb

Tanja SEVERPsihološki centar, Zagreb

UDK: 159.95:614](497.5)Pregledni rad

Primljeno: 28. 2. 2002.

Zdravstvena psihologija – nova grana primjene psihologije uzdravstvu – u posljednjih se dvadesetak godina vrlo brzorazvija. Opisan je razvoj zdravstvene psihologije u Hrvatskoju obrazovanju zdravstvenih djelatnika i psihologa, usvakodnevnoj zdravstvenoj praksi i u istraìvanjima sloènihodnosa izme|u psiholoških pojava, zdravlja i bolesti. Kaoosnovne zapreke razvoju zdravstvene psihologije u Hrvatskojspomenute su nedovoljno široke mogu}nosti obrazovanjapsihologa s podru~ja zdravstvene psihologije i preuskodefinirana uloga psihologa kao stru~njaka u zdravstvenomsustavu. Autori predvi|aju buran razvoj zdravstvenepsihologije u idu}im godinama, potaknut sve ve}impotrebama za psihološkim uslugama u zdravstvu, posebice uprevenciji, ali i u lije~enju bolesti te u procesu rehabilitacije.Zna~ajni pozitivni pomaci u statusu psihologa u zdravstvuo~ekuju se nakon donošenja Zakona o psihološkojdjelatnosti i osnivanja Hrvatske psihološke komore, što }eomogu}iti psiholozima u zdravstvu ravnopravan statuszdravstvenih djelatnika. Dinamika ostvarenja razvojazdravstvene psihologije u Hrvatskoj ovisi o brojnim~imbenicima, me|u kojima je vrlo va`no proširenjemogu}nosti dodiplomskog i poslijediplomskog obrazovanjapsihologa na podru~ju zdravstvene psihologije.

Mladen Havelka, Katedra za zdravstvenu psihologijuVisoke zdravstvene škole u Zagrebu, Mlinarska cesta 38,10000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: [email protected]

465

*

UVODZdravstvena psihologija novija je grana primijenjene psiho-logije koja se sna`no razvija u posljednjih dvadesetak godina.Iako su psihološka istraìvanja sloènih odnosa na relaciji psi-hi~ko – tjelesno odavno prisutna u psihologiji i premda je pri-mjena psiholoških postupaka u o~uvanju zdravlja i lije~enjutjelesnih bolesti poznata otprije, tek po~etkom 80-ih godinadvadesetoga stolje}a nastaju cjelovitiji teorijski pristupi tu-ma~enju sloènih odnosa izme|u psihi~kih stanja, ponaša-nja, zdravlja i bolesti. Na temelju tih spoznaja po~inje razvoji širenje primjene psihologije u rješavanju brojnih sloènihproblema zdravstvene prakse.

Grana primijenjene psihologije najviše povezana sa zdrav-stvom i medicinskom djelatnosti tradicionalno je bila klini~kapsihologija. No klini~ka je psihologija povijesno bila usmjere-nija na dijagnostiku i terapiju psihi~kih bolesti, dok su psiho-loški procesi povezani s nastankom i tijekom tjelesnih bolestibili izvan uobi~ajenih djelatnosti i širega zanimanja klini~kihpsihologa.

Takvo je usmjerenje klini~kih psihologa bilo 50-ih godina20. stolje}a, kada se klini~ka psihologija po~inje zna~ajnije ra-zvijati, sasvim o~ekivano. Naime, u to vrijeme osnovna nasto-janja stremila su pronalaènju metoda i tehnika dijagnostikei terapije psihi~kih bolesti, temeljenih na novim teorijama i spo-znajama s podru~ja bihevioralne i kognitivne psihologije. Za-nimanje za psihološke oblike tjelesnih bolesti vrlo je slabo izbog drugih razloga. Prevladavaju}e bolesti toga doba bile suzarazne i parazitarne bolesti, za koje se smatralo da nisu ugotovo nikakvoj vezi sa psihi~kim stanjima, pa kao takve nisuni izazivale ve}e zanimanje psihologa. Nasuprot tome, tada-šnja dominacija psihoanaliti~koga pristupa u tuma~enju uzro-ka te u dijagnostici i lije~enju psihi~kih bolesti motivirala jeklini~ke psihologe da osvoje nove prostore unutar psihodija-gnostike i psihoterapije te da primijene dijagnosti~ke i terapij-ske postupke koji se teorijski temelje na bihevioralnim i kog-nitivnim psihološkim teorijama.

No vrlo brzo, zahvaljuju}i masovnom cijepljenju stanov-ništva protiv zaraznih bolesti, one su potisnute u drugi plan,pa osnovni zdravstveni problem postaju nezarazne kroni~nebolesti u nastajanju kojih imaju ulogu mnogi, izme|u ostalogi psihološki, rizi~ni ~imbenici. Ta promjena uvjetuje i pove}a-no zanimanje za utjecaj psiholoških "rizika", posebice psiho-loškoga stresa, na tijek i razvoj kroni~nih bolesti, a time i po-mak u zanimanju psihologa s podru~ja duševnoga zdravlja ibolesti na podru~je tjelesnoga zdravlja i tjelesnih bolesti.

466

RAZVOJ ZDRAVSTVENE PSIHOLOGIJE U SVIJETUOvakav pristup rezultirao je i razvojem novih podru~ja psiho-logije koja prou~avaju psihološke oblike zdravlja i bolesti.Oko 1970. godine podru~je psihologijskog interesa vezanogza tjelesne bolesti po~inje se nazivati "bihevioralna medicina".Tim se pojmom nastojalo opisati i definirati "podru~je koje sebavi razvojem znanja i postupaka bihevioralnih znanosti zna-~ajnih za razumijevanje tjelesnoga zdravlja i bolesti te pri-mjenu tih znanja i postupaka u dijagnostici, prevenciji, lije-~enju i rehabilitaciji. Psihoze, neuroze i narkomanija uklju~e-ne su u ovo podru~je samo ako su pridonijele tjelesnim po-reme}ajima kao krajnjem rezultatu" (Schwartz i Weiss, 1977.).Sam naziv, kao i preširoko definirano podru~je, doìvjeli suopravdane kritike. Prevelika usmjerenost samo na jednu psi-hološku teoriju (biheviorizam), a poglavito upotreba imenice"medicina", ovom su nazivu odredili kratko trajanje.

Godine 1979. Stone i suradnici (Stone i sur., 1979.) pred-laù naziv "zdravstvena psihologija", koji novo podru~je defi-nira unutar psihološke znanosti, a ne medicine, i koji – uklju-~uju}i pojam "zdravlje" umjesto pojma "medicina" – proširujepristup ne samo na lije~enje bolesti nego i na nastojanja da sezdravlje sa~uva i prevencijom bolesti. Matarazzo (1980.) u skla-du s takvim pristupom definira zdravstvenu psihologiju kao"…skup specifi~nih, obrazovnih, znanstvenih i stru~nih do-prinosa psihologije kao zasebne discipline unaprje|enju i o-~uvanju zdravlja, sprje~avanju i lije~enju bolesti te uo~avanjuetiološke i dijagnosti~ke povezanosti zdravlja, bolesti i pra-te}ih smetnji".

Brz razvoj zdravstvene psihologije poti~u brojni ~imbe-nici, a najviše sve ~eš}e spoznaje o slaboj u~inkovitosti tradi-cionalnoga organicisti~kog pristupa na prevenciju i terapijunezaraznih kroni~nih bolesti. Rezultati sve brojnijih istraìva-nja dokazuju utjecaj socijalnih, kulturnih, psiholoških i dru-gih "nemedicinskih" ~imbenika u nastajanju i razvoju sr~ano-ìlnih i mo`danoìlnih kroni~nih bolesti, što pridonosi pos-tupnom prihva}anju cjelovitoga "biosociopsihološkog" pris-tupa zdravlju i bolesti, u kojem se jednaka va`nost pridaje bio-loškim (organskim) te psihološkim i socijalnim ~imbenicimazdravlja i bolesti.

To rezultira sve ve}im brojem psiholoških priru~nika iud`benika u kojima se proširuje podru~je zanimanja psiho-logije na teme koje se prije nisu mogle na}i u psihološkoj li-teraturi, kao što su: utjecaj psihi~kih ~imbenika, posebice psi-hološkoga stresa, na zdravlje i bolest; na~ini prevencije rizi~-noga zdravstvenog ponašanja; psihološki oblici raznih simp-toma, dijagnoza i medicinskog postupka; problemi vezani za(ne)pridràvanje savjeta i uputa lije~nika; va`nost uspješne467

komunikacije izme|u zdravstvenih djelatnika i bolesnika; psi-hološke intervencije prije invazivnih medicinskih zahvata, psi-hološki mehanizmi i na~ini terapije kroni~ne boli i sl. (Stone isur., 1979.; Milon i sur., 1982.; Gatchel i Baum, 1983.; Friedmani DiMatteo,1989.; Pitts i Philips, 1991.; Sheridan i Radmacher,1992.; Sarafino, 1994.; Baum i sur., 1997.; Camic i Knight, 1998.;Johnson i Johnson, 2001. i dr.)

Istodobno se pokre}e i izdavanje ~asopisa s temama izzdravstvene psihologije, me|u kojima su se kao najva`niji ra-zvili British Journal of Health Psychology, Psychology and Health iHealth Psychology. Ovaj burni razvoj osjetno je uklju~io psiho-loge u svakodnevne probleme zdravstvene prakse.

RAZVOJ ZDRAVSTVENE PSIHOLOGIJE U HRVATSKOJI u Hrvatskoj se vrlo brzo javlja zanimanje za zdravstvenu psi-hologiju. Nekoliko godina nakon što se u svjetskoj psiholo-škoj literaturi prvi put spominje pojam zdravstvene psiho-logije, ona se po~inje spominjati, a pomalo i razvijati, i u Hr-vatskoj.

Zdravstvena psihologija u zdravstvenom obrazovanjuUbrzo nakon što je George C. Stone prvi put predloìo naziv"zdravstvena psihologija" u prvom priru~niku zdravstvene psi-hologije objavljenom 1979. godine (Stone i sur., 1979.), u Hr-vatskoj se zdravstvena psihologija uvodi u zdravstveno obra-zovanje.

Zdravstvena psihologija kao novi predmet prvi je putuvedena u zdravstveno obrazovanje 1982. godine na Višoj me-dicinskoj školi u Zagrebu. Iste godine objavljen je i prvi nas-tavni tekst iz zdravstvene psihologije (Havelka, 1982.).

U srednje zdravstvene škole zdravstvena je psihologijauvedena 1986. godine odlukom Programskoga savjeta za u-smjereno obrazovanje u zdravstvu (Delegatski vjesnik 11 i 23,1986.). Ve} 1989. u sklopu poslovne jedinice Više medicinskeškole osniva se Katedra za zdravstvenu psihologiju Medicin-skoga fakulteta i Više medicinske škole u Zagrebu. NastavniciKatedre bili su uklju~eni u nastavu za studente Više medicin-ske škole, ali se ubrzo uklju~uju i u nastavu studija medicineosmišljavanjem novih izbornih predmeta, kao što su –Psihologija boli, Li~nost, zdravlje i bolest te Klini~ki intervju.Za ove izborne kolegije prire|eni su i nastavni tekstovi (Ha-velka i Despot Lu~anin, 1991.; Barath i Bezi}, 1991.). Osnovnije cilj ovih izbornih predmeta bio senzibilizirati budu}e lije~-nike za cjelovit, biosociopsihološki pristup zdravlju i bolesti iaktualizirati davnu tvrdnju poznatoga ameri~kog psihologa,J. B. Watsona, zanemarenu u organicisti~ki usmjerenom obra-zovanju medicinara, da… "studenti medicine, bez obzira na

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 13 (2004),BR. 3 (71),STR. 465-486

HAVELKA, M., PAÎ]--TURK, LJ., SEVER, T.:ZDRAVSTVENA...

468

to namjeravaju li specijalizirati kirurgiju, ginekologiju, psihi-jatriju... moraju nau~iti da su njihovi bolesnici ljudska bi}a, ane samo predmeti na kojima }e demonstrirati nau~ene vješ-tine" (Watson, 1912.).

Zanimanje studenata medicine za psihološke teme, u o-kviru problemski konceptualiziranih izbornih kolegija, bilo jevrlo veliko – posebice za predmet Psihologija boli. U sadràjuovoga predmeta problematizirane su sljede}e teme: Bol kaoosobno iskustvo; Psihološka stanja i bol; Sociokulturološkeodrednice boli; Bolno ponašanje; Korisna i nekorisna bol; Mje-renje boli; Paradoksalni oblici boli; Psihološka stanja i bol;Psihološki postupci terapije boli. Predmet Klini~ki intervju te-meljio se na postavci da je uspješna komunikacija izme|uzdravstvenih djelatnika i bolesnika klju~ni ~imbenik dobre ibrze dijagnostike te nezaobilazan ~imbenik u stvaranju pozi-tivnih oblika zdravstvenoga ponašanja. Tre}i predmet, Li~-nost, zdravlje i bolest, obuhva}ao je sadràje op}e zdravstve-ne psihologije.

Usprkos pozitivnom nagovještaju brza prodora zdrav-stvene psihologije u obrazovanje budu}ih lije~nika, daljnji serazvoj nije odvijao kako bi se prema po~etnim uspjesima mo-glo pretpostaviti. Nakon odvajanja Visoke zdravstvene školeod Medicinskoga fakulteta, 1998. godine ukinuta je nastava o-vih predmeta, što je upu}ivalo na ~injenicu da ovi predmeti unastavu studenata medicine nisu uvedeni zbog prevladava-nja spoznaje o njihovoj va`nosti za njihovo obrazovanje, negoviše zbog gotovo slu~ajnih okolnosti integracije Visoke zdrav-stvene škole i Medicinskoga fakulteta.

Bez obzira na to, osnivanje Katedre za zdravstvenu psiho-logiju, izdavanje dvaju priru~nika i jednog ud`benika za po-trebe nastave na Medicinskom fakultetu te uvo|enje triju iz-bornih kolegija za studente medicine pripremilo je uvjete zabolju suradnju psihologa i medicinara u zdravstvenom obra-zovanju i zdravstvu uop}e, zbog kojih se u vrlo bliskoj budu}-nosti moè o~ekivati obnavljanje zanimanja za ponovno an-gaìranje psihologa u obrazovanje studenata medicine.

Zdravstvena psihologija u obrazovanju psihologaIako se u Hrvatskoj zdravstvena psihologija po~ela razvijati u-nutar visokoškolskih ustanova zdravstvenog obrazovanja, ve}od 1987. godine uvodi se predmet Zdravstvena psihologija iu nastavu na studijima psihologije.

Na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Za-grebu zdravstvena se psihologija uvodi kao izborni kolegij 1987.godine, na Odsjeku za psihologiju Pedagoškoga fakulteta uRijeci 1992. godine kao izborni kolegij, a 1998. kao obveznikolegij, na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u469



Zadru 1995. godine kao izborni predmet, a na studiju psiho-logije u sklopu Hrvatskih studija Sveu~ilišta u Zagrebu kaoizborni predmet 2000. godine.

Opseg nastave iz zdravstvene psihologije na studijimapsihologije nedostatan je za usvajanje širih znanja, a posebiceza svladavanje vještina i tehnika primjene psiholoških postu-paka u raznim dijelovima zdravstvene prakse.

Posebno velik problem nastave iz zdravstvene psiholo-gije vezuje se za slabe mogu}nosti kvalitetnog izvo|enja prak-ti~ne nastave na zdravstvenim radilištima. Budu}i da vrlo ma-len broj psihologa u zdravstvu radi na poslovima uèg po-dru~ja zdravstvene psihologije (npr. na psihološkoj pripremibolesnika za kirurške i druge invazivne zahvate, na psiholo-škoj terapiji boli, na pruànju psihološke podrške obitelji i bo-lesniku kod vrlo teških neizlje~ivih bolesti i sl.), nedostaje su-radnika za izvo|enje prakti~ne nastave tijekom koje bi se stu-denti psihologije uvje`bavali u primjeni pojedinih metoda itehnika psihologije u zdravstvu.

Priru~nici i ud`benici iz zdravstvene psihologijeUvo|enjem novih sadràja obrazovanja iz zdravstvene psi-hologije potaknuto je i izdavanje priru~nika i ud`benika s to-ga podru~ja. Prvi sveobuhvatni ud`benik zdravstvene psiho-logije izašao je u Hrvatskoj 1987. godine u izdanju Medicin-skoga fakulteta Sveu~ilišta u Zagrebu, nakon ~ega su se 1992.i 1995. godine pojavila još dva neizmijenjena izdanja u nakla-di Medicinskoga fakulteta u Zagrebu (Havelka, 1987., 1992. i1995.). Iako namijenjen u prvom redu obrazovanju medicin-skih sestara, fizioterapeuta i drugih zdravstvenih profila višestru~ne spreme, ovaj je ud`benik u to vrijeme imao dalekošire zna~enje od samoga nastavnog štiva. Brojni zdravstvenidjelatnici, ~ak i mnogi psiholozi, imali su prvi put priliku u-poznati se na hrvatskom jeziku s nekim novim teorijskim sa-dràjima zdravstvene psihologije i s novim mogu}nostima pri-mjene psiholoških pristupa u rješavanju svakodnevnih pro-blema zdravstvene prakse.

Godine 1994. tiskan je prvi ud`benik zdravstvene psi-hologije za srednje zdravstvene škole (Havelka, 1994.), a 2002.godine i priru~nik za nastavnike koji predaju ovaj predmet usrednjim zdravstvenim školama (Havelka i Ševo, 2002.). Sadr-àji ovog ud`benika bili su sli~ni sadràjima zdravstvene psi-hologije za više zdravstvene škole, ali smanjena opsega te gra-fi~ki, metodi~ki i didakti~ki prilago|eni srednjoškolskom uzrastu.

Sve ve}i interes samih psihologa za ovo novo podru~jepsihologije potaknuo je širenje opsega i sadràja rada psiho-loga u zdravstvu, a time i ve}u kvalificiranost psihologa zapojedina uà podru~ja zdravstvene psihologije. Takav trend



470

doveo je 1998. godine do okupljanja skupine autora zaintere-siranih za pojedina podru~ja zdravstvene psihologije i objav-ljivanja novog ud`benika iz zdravstvene psihologije prire-|enog u suradnji dvanaest suautora – psihologa specijali-ziranih za pojedina podru~ja zdravstvene psihologije (Havel-ka i sur., 1998.). Ovaj ud`benik bio je namijenjen studentimazdravstvenih struka i studentima psihologije. S obzirom nasnaàn razvoj pojedinih disciplina unutar zdravstvene psiholo-gije, daljnja izdanja s temama iz zdravstvene psihologije tre-ba o~ekivati u okviru posebnih tema koje obra|uju psiho-loške oblike pojedinih bolesti i stanja, a posebice kako sa~uva-ti zdravlje u primarnoj prevenciji nezaraznih kroni~nih bolesti.

Zdravstvena psihologija u zdravstvenoj praksiU zdravstvenu praksu novi su se sadràji uklju~ivali mnogoteè nego u zdravstveno obrazovanje. Vrlo je malo psihologakoji sustavno rade i sura|uju sa zdravstvenim djelatnicimana pojedinim disciplinama unutar zdravstvene psihologije –pedijatrijske psihologije, bihevioralne kardiologije, psihoon-kologije, psihodermatologije, psihoimunologije i drugih. Akose i uspiju baviti pojedinim problemima s ovih podru~ja, tonaj~eš}e rade povremeno, iz vlastita interesa, a ne kao djelat-nost utvr|enu standardima usluga u zdravstvu i ugovorenus osiguravaju}im zavodima koji pla}aju cijene zdravstvenihusluga.

Prema evidenciji Hrvatskoga psihološkog društva, u zdrav-stvenoj djelatnosti u Hrvatskoj bilo je 2001. godine, od oko 2200psihologa, zaposleno oko 220 psihologa, od ~ega oko 120 u bol-ni~kim zdravstvenim ustanovama, a oko 100 u primarnoj zdrav-stvenoj zaštiti.

Status i poloàj psihologa u zdravstvu nije sukladan mo-gu}em doprinosu što ga psiholozi mogu pruìti u poboljša-nju kvalitete zdravstvenih usluga. Osnovne razloge nezado-voljavaju}ega poloàja psihologa u zdravstvu treba prijesvega traìti u zakonskoj regulativi, koja ne samo da ne poti~esuradnju psihologa i zdravstvenih djelatnika nego oteàva iumanjuje dosadašnji opseg djelatnosti psihologa u zdravstvu.Zakonski akti koji u Hrvatskoj reguliraju poloàj i ulogu psiho-loga u zdravstvu jesu: Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN, 1/1997.),Zakon o zaštiti na radu (NN, 59/1996.) i Zakon o zdravstve-nom osiguranju (NN, 1/1997.). Prema ~lanku 111. Zakona ozdravstvenoj zaštiti, psiholozi su "zdravstveni suradnici" jernisu završili obrazovanje zdravstvenoga smjera. âk ni psiho-lozima koji su na zdravstvenim fakultetima završili poslije-diplomske studije, magistrirali i doktorirali ne priznaje se sta-tus zdravstvenoga djelatnika te nemaju zakonske mogu}nostida u zdravstvenoj djelatnosti obavljaju privatnu psihološko-471



-zdravstvenu praksu, npr. razna savjetovališta, psihoterapijskeordinacije, ordinacije za psihološku terapiju boli, neuropsi-hološke ordinacije i sl.

Iako su postojali pokušaji proširenja djelatnosti psiholo-ga u zdravstvu, npr. prijedlog Udruènja organizacija zdrav-stva Hrvatske od 1995. godine u dokumentu Katalog poslovau zdravstvenoj djelatnosti, kojim se predlagao širi raspon psi-holoških aktivnosti u zdravstvenoj djelatnosti, njih Ministar-stvo zdravstva nije prihvatilo, pa stoga ni uklju~ilo u popisusluga koje pla}a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Ovaj prijedlog proširene djelatnosti psihologa obuhva-}ao je, uz postoje}e, i sudjelovanje psihologa u planiranjuzdravstvene zaštite, primjenu psiholoških postupaka u smanji-vanju boli i stresa, psihološku pripremu bolesnika za dijag-nosti~ko-terapijske zahvate, sudjelovanje psihologa u prilagod-bi bolesnika na kroni~ne bolesti i hendikepe, metodološkupomo} psihologa u izvo|enju i vrednovanju znanstvenih is-traìvanja u zdravstvu, zdravstveno-odgojni rad s ugroènimskupinama stanovništva i sl.

U okviru dràvnih zdravstvenih ustanova psiholozi da-nas rade u op}oj medicini, op}im i klini~kim bolnicama, speci-jalnim bolnicama, poliklinikama, lje~ilištima i rehabilitacij-skim centrima, zavodima za medicinu rada i zavodima za jav-no zdravstvo, obavljaju}i poslove povezane sa psihologijomrada (medicina rada), preventivnom školskom psihologijom,klini~kom psihologijom, psihologijskim vješta~enjima, klini~-kom neuropsihologijom i zdravstvenom psihologijom.

Razmatraju}i loš status i poloàj psihologa u zdravstve-noj djelatnosti, Hrvatsko psihološko društvo na svojoj ~etvr-toj godišnjoj konferenciji, odrànoj 1996. godine u Opatiji, pred-loìlo je kratkoro~ne i dugoro~ne mjere koje bi trebalo podu-zeti za poboljšanje statusa psihologa u zdravstvu. Predloènoje pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o zdrav-stvu, kojima bi se jasnije odredio status i uloga psihologa uzdravstvu, te istodobna izradba prijedloga Zakona o psiho-loškoj djelatnosti, kojim bi se postavili temelji za osnivanjeHrvatske psihološke komore, a time i za ve}e mogu}nosti za-pošljavanja psihologa u privatnoj psihološkoj – a time i pri-vatnoj zdravstvenoj – praksi.

Zdravstvena psihologija u psihološkim istraìvanjimaIstraìvanja na podru~ju zdravstvene psihologije u Hrvatskojslabo su zastupljena. I ona malobrojna, koja se – u nešto širemkontekstu od konteksta klini~ke psihologije – bave psiho-loškim oblicima zdravlja i bolesti, nisu klasificirana u zasebnubibliografiju, nedovoljno su razgrani~ena od tema koje imajutradicionalne klini~ko-psihološke sadràje, a ne mogu se na}i



472

ni u okviru posebnih zdravstveno-psiholoških ~asopisa, jertakvih ~asopisa u Hrvatskoj još nema.

Neki od prvih rezultata psiholoških istraìvanja u nas,koja po svom sadràju prelaze podru~je klini~ke psihologije iulaze u šire podru~je zdravstvene psihologije, objavljeni su umedicinskim ~asopisima ili/i ~asopisima s podru~ja drugihstruka. Mnoge teme iz zdravstvene psihologije toliko su inter-disciplinarne i zanimljive drugim strukama da su radovi s o-voga podru~ja objavljeni u raznim ~asopisima i zbornicimaniza kongresa i konferencija.

Iako su šira istraìvanja iz zdravstvene psihologije tekpred nama, ipak se ve} danas mogu spomenuti i neki pio-nirski prodori naših psihologa u istraìvanjima na ovom po-dru~ju. Prva od njih bila su istraìvanja odnosa izme|u zdrav-stvenih djelatnika i pacijenata te utjecaja tih odnosa na zado-voljstvo pacijenata (Novosel i Havelka, 1974.a; Novosel i Ha-velka 1974.b), istraìvanja utjecaja sadràja komunikacije narelaciji lije~nik – pacijent na zadovoljstvo pacijenata i pridr-àvanja zdravstvenih savjeta i uputa (Havelka i Barath, 1977.;Havelka, 1981.), istraìvanja emocionalnih doìvljaja kod o-soba oboljelih od zlo}udnih bolesti (Krizmani} i sur., 1986.a);dvojbi oko priop}avanja dijagnoze bolesnicima oboljelim odzlo}udnih bolesti (Krizmani} i sur., 1986.b), utjecaja osobinali~nosti i stresa na zdravstveno stanje (Krizmani} i sur., 1986.c).Kasnije, s polaganim zapošljavanjem psihologa i na bolni-~kim odjelima izvan psihijatrije ili/i uklju~ivanjem klini~kihpsihologa u problematiku tjelesno oboljelih pacijenata, ova i-straìvanja šire se na druge discipline zdravstvene psihologi-je, kao što su npr. pedijatrijska psihologija, promatraju}i utje-caj stresa na dijabetes, psihološke prilagodbe djece oboljeleod dijabetesa, psihološke aspekte boli u djece, kvalitetu obi-teljske interakcije i metaboli~ku kontrolu adolescenata s dija-betesom, mogu}nosti suzbijanja boli u djece tehnikom pro-gresivne miši}ne relaksacije, psihološke probleme roditeljakroni~no bolesne djece, psihološke pripreme za gastroskopijui dr. (Grubi}, 1995.; Grubi} i sur., 1996., Grubi} i sur., 1998.a, b,c; Grubi} i sur., 2000.; Gregurin~i} i sur., 2000.).

Brojni drugi problemi s raznih podru~ja zdravstvene psi-hologije u posljednjih su dvadesetak godina tako|er bili pred-metom istraìvanja naših psihologa, kao npr. psihološka nje-ga i edukacija oboljelih od infarkta miokarda (Barath, Havel-ka, Despot Lu~anin, 1988.), predoperacijska priprema i kva-liteta postoperacijskog oporavka (Barath, Havelka, Gavrilo,1988.), kvaliteta ìvota pacijenata oboljelih od leukemije (Be-zi}, 1990.), stilovi su~eljavanja roditelja hendikepirane djece(Bezi}, 1991.), problemi terapije i rehabilitacije bolesnika s kra-niocerebralnim ozljedama (Kova~evi} i Pa~i}-Turk, 1992.), psi-473



hološka priprema bolesnica prije zahvata na dojci (Lopiì},2000.), psihološka procjena onkoloških bolesnika (Lopiì},2001. a, b), stres u procesu starenja (Despot Lu~anin, 1996.),ratni stresori i posttraumatski stres kod starijih prognanika,standardizacija tehnika u integralnom pristupu mjerenja boli(Havelka i sur., 1998.), uloga percepcije vlastita zdravlja u pro-cesu starenja (Despot Lu~anin, 1998.), samoprocjena zdravljakao prediktor mortaliteta starijih ljudi (Lu~anin i sur., 1998.),spolne razlike u doìvljavanju boli (Lu~anin i sur., 1999.), ulo-ga socijalne podrške kod oboljelih od raka (Hudek-Kneèvi} isur., 1998.), stres, imunološko funkcioniranje i zdravlje (Hu-dek-Kneèvi} i Kardum, 1999./2000.), socijalna podrška i su~e-ljavanje s rakom (Hudek-Kneèvi} i sur., 2002.), neuropsiho-logijski deficiti i promjene li~nosti nakon operacije aneurizmemo`danih arterija (Pa~i}-Turk, 1996.), poreme}aji pam}enja na-kon operacija cerebralne aneurizme (Pa~i}-Turk i sur., 1997.),psihološki ~imbenici u lije~enju bolesnika s osteoporozom(Pa~i}-Turk, 2001.), neuropsihološko pra}enje ranog oporavkanakon blagih ozljeda glave (Hauptfeld i Pa~i}-Turk, 1997.), so-matizacija i kvaliteta obiteljskih interakcija kod djece i ado-lescenata (Vuli}-Prtori}, 2000.), ratni stresovi i metaboli~ka kon-trola kod bolesnika oboljelih od dijabetesa (Pibernik-Oka-novi} i sur., 1993.), kvaliteta ìvota dijabeti~kih pacijenata(Pibernik-Okanovi} i sur., 1996.a), emocionalna prilagodba imetaboli~ka kontrola novooboljelih pacijenata dijabeti~ara(Pibernik-Okanovi} i sur., 1996.b), kvaliteta ìvota pacijenatadijabeti~ara nakon promjene terapije (Pibernik-Okanovi} isur., 1998.) i dr.

ZAPREKE I PERSPEKTIVE DALJNJEG RAZVOJAZDRAVSTVENE PSIHOLOGIJE U HRVATSKOJ

Zapreke razvoju zdravstvene psihologije u HrvatskojDvije su osnovne zapreke razvoju zdravstvene psihologije uHrvatskoj:

1. Nedovoljan broj psihologa obrazovanih za djelatnostzdravstvene psihologije i nedovoljno široke mogu}nosti obra-zovanja psihologa s podru~ja zdravstvene psihologije.

2. Preusko definirana uloga psihologa kao stru~njaka uzdravstvenom sustavu.

1.) Zdravstvenom se psihologijom danas bave psiholoziraznih specijalnosti i razli~ita predznanja koji nisu posebnoškolovani za poslove u okviru te grane psihologije. Budu}i dajoš nedavno u obrazovanju psihologa u Hrvatskoj nije biloširih sadràja s podru~ja zdravstvene psihologije, u njoj su senašli uglavnom "prebjezi" iz drugih grana psihologije, naj~e-š}e klini~ke psihologije. Takvo stanje uvjetuje nesustavan pri-



474

stup u primjeni zdravstvene psihologije na brojne problemezdravstva, svode}i ga – sukladno individualnom interesu po-jedinih psihologa u zdravstvu – na pojedina~ne iskorake i do-prinose psihologije u rješavanju manjeg broja zdravstvenihproblema, smanjuju}i time šire potencijalne doprinose psi-hologije u pove}avanju djelotvornosti ukupnoga zdravstva.Zbog toga je nu`no što prije uvesti cjelovitije formalno obra-zovanje iz zdravstvene psihologije koje }e osigurati cjelovitijiuvid i šire mogu}nosti primjene psihologije u zdravstvu.

Iako je zdravstvena psihologija danas uvedena na svestudije psihologije u Hrvatskoj, premalen opseg nastave togapredmeta, a pogotovo premalen opseg prakti~ne nastave, neomogu}uje studentima psihologije usvajanje ni dovoljno teo-rijskih, a kamoli dovoljno prakti~nih znanja. Poseban je prob-lem još uvijek preslaba suradnja u nastavi izme|u studija psi-hologije i zdravstvenih fakulteta i škola. Naime, za uspješnostzdravstvenih psihologa u rješavanju problema suvremenogazdravstva nu`no je, uz dobro poznavanje zdravstvene psiho-logije, i dobro poznavanje sustava i organizacije zdravstveneslu`be, kao i poznavanje pojavnosti vezanih uz pojedine zdrav-stvene simptome i bolesti. Takva sveobuhvatna znanja moguse ste}i jedino organiziranjem interdisciplinarne nastave u su-radnji studija psihologije, medicinskih fakulteta i visokih zdrav-stvenih škola.

Uz temeljna znanja iz zdravstvene psihologije, ste~enana dodiplomskom studiju, za bavljenje zdravstvenom psiho-logijom u zdravstvenoj praksi nu`no je specijalisti~ko poslije-diplomsko obrazovanje. Prvotni zadatak u razvoju zdravstve-ne psihologije i ve}im mogu}nostima sudjelovanja psihologau raznim djelatnostima zdravstvene prakse u Hrvatskoj orga-niziranje je interdisciplinarnoga poslijediplomskog studija izzdravstvene psihologije, u suradnji studija psihologije i zdrav-stvenih studija na medicinskim fakultetima i visokim škola-ma. Ve} zapo~ete pokušaje organiziranja ovakva studija trebaobnoviti i tako omogu}iti psiholozima i zdravstvenim djelat-nicima stjecanje onih znanja i vještina s podru~ja psihologijekoja su nu`na za pove}anje djelotvornosti i humanizacijuzdravstvene prakse. Sukladno svojim osniva~kim zadacima,Sekcija za zdravstvenu psihologiju i Hrvatsko psihološko dru-štvo pokrenuli su po~etkom 2003. godine inicijativu da se or-ganizira takav poslijediplomski studij.

2.) Preusko definirana uloga psihologa kao stru~njaka uzdravstvenom sustavu vezana je i za Zakon o zdravstvenojdjelatnosti, prema kojemu psiholozi nisu zdravstveni djelat-nici, nego zdravstveni suradnici. Tom se odredbom vidi stavkreatora zdravstvene politike u Hrvatskoj, prema kojem stu-dij psihologije ne daje dovoljna znanja psiholozima za sa-475



mostalno bavljenje problemima zdravlja i bolesti. Istina je danakon završenoga studija op}e psihologije psiholozi stvarnonemaju dovoljno znanja i vještina za samostalan rad na slo-ènijim poslovima zdravstvene problematike. Me|utim, ve}danas me|u psiholozima koji rade u zdravstvu ima mnogoonih koji su završili razne oblike dodatnog obrazovanja, što ihkvalificira za vrlo stru~an rad na pojedinim zdravstvenimproblemima. Me|utim, takvo dodatno obrazovanje u na~eluim se ne priznaje kao formalna kvalifikacija za samostalnijeobavljanje zdravstvene djelatnosti. Takva situacija ne samo štooteàva proširenje uloge i pove}anje profesionalnoga statusapsihologa zaposlenih u dràvnim zdravstvenim ustanovamanego im onemogu}uje samostalan rad u privatnim zdravstve-nim ustanovama i osnivanje vlastitih psiholoških ordinacija.

Ovaj problem statusa i uloge psihologa u zdravstvu, kaouostalom i statusa psihologa u mnogim drugim društvenimdjelatnostima, moè se riješiti jedino izmjenama zakonskih pro-pisa. Zbog toga Hrvatsko psihološko društvo ve} nekolikogodina radi na predlaganju Zakona o psihološkoj djelatnosti,koji je u obliku kona~noga prijedloga upu}en Hrvatskom sa-boru potkraj 2002. godine, a njegovo donošenje o~ekuje se uprvoj polovici 2003. godine.

Novim prijedlogom Zakona o psihološkoj djelatnosti pre-dvi|en je na~in priznavanja dodatne psihološke edukacijekao formalne podloge za dobivanje licence za obavljanje po-jedinih poslova psihologa u zdravstvu. Tako bi, nakon do-nošenja Zakona o psihološkoj djelatnosti i novoga Zakona ozdravstvenoj djelatnosti, psiholozi s dodatnom edukacijomza pruànje usluga u pojedinim podru~jima zdravstva dobi-vali licencu od Hrvatske psihološke komore, što bi im ujednoosiguralo i status zdravstvenih djelatnika. Uvjete i kriterijepod kojima psiholog moè biti zdravstveni djelatnik uskla-|ivale bi Hrvatska psihološka komora i Hrvatska lije~ni~kakomora, sukladno zakonskim odredbama, kako iz novogaZakona o psihološkoj djelatnosti tako i sukladno odredbamanovoga Zakona o zdravstvenoj djelatnosti.

U slu~aju prihva}anja ovakvih zakonskih propisa otvo-rile bi se nove, znatno šire mogu}nosti djelovanja psihologa iu dràvnom i u privatnom zdravstvenom sustavu, u kojem bise otvorile nove privatne psihološke ordinacije i savjetovališ-ta s vrlo širokim rasponom psiholoških usluga.

Perspektive daljnjega razvoja zdravstvene psihologije u HrvatskojRazvoj zdravstvene psihologije moè se predvi|ati u okvirutriju osnovnih podru~ja:

A. Široj primjeni znanja, tehnika i vještina zdravstvenepsihologije u zdravstvenoj praksi



476

B. Razvoju zdravstvenopsiholoških istraìvanjaC. Proširenju obrazovnih sadràja iz zdravstvene psiho-

logije na studijima psihologije i u nastavnim programima zdrav-stvenih škola i fakulteta.

A. Šira primjena znanja, tehnika i vještina iz zdravstvenepsihologije u o~uvanju zdravlja, prevenciji, lije~enju i rehabi-litaciji bolesti moè se ostvarivati primjenom tehnika modi-fikacije ponašanja, kognitivnih tehnika, tehnike biofeedbacka,tehnika relaksacije, tehnika poboljšanja komunikacije i razu-mijevanja, tehnikama samokontrole zdravlja i dr.

Preventivni programi suzbijanja pušenja, alkoholizma,gojaznosti, zloporabe opojnih droga i zloporabe lijekova, pro-grami za identifikaciju rizi~nih skupina bolesnika radi raneprevencije, programi motiviranja pacijenata na redovite kon-trolne preglede, na redovita cijepljenja protiv zaraznih bole-sti, na bolje pridràvanje zdravstvenih uputa i lije~ni~kih sav-jeta, na uspostavljanja bolje komunikacije izme|u zdravstve-nih radnika i pacijenata, ve}em zadovoljstvu pacijenata pru-ènim uslugama u zdravstvu, suzbijanju nesre}a u ku}i, naradnom mjestu i u prometu, suzbijanju A – tipa ponašanja,ja~anju sposobnosti suo~avanja sa stresom i sl. pokazali su sevrlo u~inkovitima u o~uvanju zdravlja i prevenciji bolesti.

Terapijski programi koji teè k ublaàvanju ili suzbijanjubrojnih zdravstvenih stanja (kroni~noga stresa, problemaspavanja, kroni~ne boli, visokoga krvnog tlaka, raznih psiho-somatskih smetnji), ublaàvanju negativnih posljedica hospi-talizacije, smanjenju anksioznosti i straha prije kirurških zah-vata, koji se bave psihološkim poteško}ama što prate teške ineizlje~ive bolesti (rak, AIDS), presa|ivanje organa, smrt i u-miranje i sl. – samo su neke, danas još nedovoljno iskorištene,mogu}nosti primjene psiholoških znanja i vještina u unaprje-|enju u~inkovitosti terapijskih postupaka u zdravstvu.

Rehabilitacijski programi, koji teè k poboljšanju kogni-tivnih funkcija nakon ozljeda mozga ili mo`danog udara,programi poticanja motivacije za dugotrajnu rehabilitacijunakon ozljeda kralje`ni~ne mo`dine ili amputacija ekstremi-teta, programi sociopsihološke prilagodbe na osjetilnu (slje-po}a, gluho}a) ili tjelesnu ošte}enost trebali bi biti sastavni diocjelovita medicinskoga i sociopsihološkoga rehabilitacijskogprocesa.

Osim opravdanja koje proizlazi iz pove}ane u~inkovito-sti prevencije, terapije i rehabilitacije – ako se, uz medicinske,primjenjuju i psihološke intervencije – primjena psihološkihintervencija u zdravstvu ima i dokazano financijsko opravda-nje. Brojne su zdravstvene uštede izravna ili neizravna po-sljedica dobro provedenih psiholoških intervencija u preven-ciji, terapiji i rehabilitaciji bolesti. To jam~i i njihovo šire uvo-477



|enje u budu}e popise standardnih zdravstvenih usluga, apogotovo zanimanje osiguravaju}ih zdravstvenih zavoda zanjihovu primjenu zbog smanjenja sve ve}ih zdravstvenih tro-škova njihovih osiguranika.

Prema podacima Ameri~koga psihološkog društva, pri-mjena raznih psiholoških intervencija u zdravstvu uvjetuje sma-njenje u~estalosti traènja zdravstvenih usluga, kao npr. sma-njenje broja ambulantnih posjeta, za 17%; smanjenje posjetalije~niku zbog minornih simptoma za 35%; posjet pedijatruzbog akutnih bolesti djece za 25%; posjet lije~niku zbog astmeza 49%; posjet lije~niku zbog artritisa za 40%; smanjenje pro-sje~noga trajanja bolni~kog lije~enja za 1,5 dan i sl. (AmericanPsychological Society, 1996.).

Posebno se velike uštede mogu posti}i programima zapoboljšanje pridràvanja uputa i lije~ni~kih savjeta koji seti~u smanjenja upotrebe skupih lijekova i nalaènja sigurnihmetoda identifikacije i isklju~ivanja iz daljnjih skupih dijag-nosti~kih pretraga najmanje 30% pacijenata, za koje se vjeru-je da traè zdravstvene usluge prije svega zbog psihološkiuvjetovanih simptoma (Kaplan, 1991.).

Osim u sustavu zdravstva, nove mogu}nosti primjenezdravstvene psihologije pojavit }e se i s razvojem nevladinihorganizacija i udruènja civilnoga društva, koji }e u lokalnojzajednici razvijati nov sustav pruànja zdravstvenih savjeta iusluga sve ve}em broju starijih ljudi, kroni~nih bolesnika, in-valida i drugih psihosocijalno i zdravstveno ugroènih dru-štvenih skupina. Preusmjeravanjem zdravstvene njege stari-jih, nemo}nih, kroni~no bolesnih i invalidnih osoba sa skupihinstitucionalnih na~ina zbrinjavanja i skrbi na izvaninstitu-cionalnu njegu u vlastitu domu razvit }e velik broj servisa zapomo}, njegu, lije~enje i rehabilitaciju u ku}i, u kojima }e psi-holozi svojim znanjima i vještinama mo}i ostvariti va`nu ulogu.

B. Razvoj zdravstvenopsiholoških istraìvanja moè seo~ekivati u najmanje ~etiri kategorije istraìvanja: u istra-ìvanjima psiholoških oblika zdravstvenih problema, psiho-loških ~imbenika iskorištavanja zdravstvene zaštite, u~inkovi-tosti pojedinih psiholoških intervencija u poboljšanju kvalite-te zdravstvenih postupaka i istraìvanja stavova o zdravlju.

Kakvo je djelovanje ponašanja na zdravlje, koji su psi-hološki ~imbenici uklju~eni u neuroimunološke reakcije, ka-kav je utjecaj tjelesnih ošte}enja na psihi~ko funkcioniranje,koji su uzroci negativnoga zdravstvenog ponašanja, zašto semnogi bolesnici ne pridràvaju zdravstvenih savjeta i uputa,koji su primarni uzroci stavova o zdravlju i bolesti, kako po-mo}i prilagodbi na tešku kroni~nu bol, koji su naju~inkovitijipsihološki na~ini ublaàvanja boli, kako pomo}i bolesnicimakoji boluju od neizlje~ivih bolesti, kakav je utjecaj bolni~kog



478

okoliša na prilagodbu bolesnika, kakvi su u~inci pripremebolesnika za kirurške zahvate, kakav je utjecaj pojedinih crtali~nosti na zdravlje, moèmo li uspostaviti kontrolu nadvlastitim tjelesnim funkcijama, kakav je utjecaj odnosa lije~-nik – pacijent na zdravlje pacijenta, kakav je utjecaj okoliša naponašanje i zdravlje, kakve su mogu}nosti smanjenja zdrav-stvene potrošnje uvo|enjem psiholoških intervencija i sl. –samo su neke od vrlo brojnih mogu}ih tema zdravstvenopsi-holoških istraìvanja, koja još nisu šire provedena na uzorci-ma naših pacijenata.

C. Potreba za širom primjenom psiholoških znanja i vje-ština u zdravstvu dovest }e i do potrebe za proširenjem obra-zovnih sadràja iz zdravstvene psihologije, i to i na studijimapsihologije i na studijima medicine, stomatologije i u stru-kovnim zdravstvenim školama. Sadràji ovog obrazovanjatrebaju biti usmjereni prema uzrocima i oblicima zdravstve-noga ponašanja, utjecajima psiholoških ~imbenika na zdrav-lje, utjecajima bolesti na psihi~ka stanja i ponašanje bolesnika,a posebice prema sadràjima koji unaprje|uju razumijevanjeme|uljudske komunikacije i usvajanje vještina uspješne ko-munikacije.

Zdravstvenoj psihologiji kao predmetu u obrazovanjuzdravstvenih djelatnika moraju prethoditi sadràji iz op}epsihologije, op}e sociologije i op}i sadràji iz biomedicine, štoje temelj za razumijevanje biomedicinskih i sociopsihološkihoblika zdravlja i bolesti.

ZAKLJUÂKRazvoj zdravstvene psihologije u Hrvatskoj u posljednjih 20--ak godina odvijao se u najve}oj mjeri u zdravstvenom obra-zovanju i obrazovanju psihologa, a manje u primjeni psiho-logije u zdravstvu i u zdravstvenopsihološkim istraìvanjima.Ipak, sve više psihologa zaposlenih u zdravstvu pomalo pro-širuje svoje zanimanje s tradicionalnih sadràja i poslova kli-ni~ke psihologije na širu primjenu psiholoških znanja i vješti-na u zdravstvu. Takav pomak zanimanja prati i sve ve}i brojpsiholoških istraìvanja u zdravstvu vezanih za djelovanjepsiholoških postupaka u o~uvanju zdravlja te prevenciji, tera-piji i rehabilitaciji bolesti.

Širenje svijesti o va`nosti cjelovitoga, biosociopsiho-loškog pristupa zdravlju i bolesti, kao i sve ve}i troškovi zdrav-stvene zaštite vezani za šire iskorištavanje zdravstvenih uslu-ga i velike troškove novih dijagnosti~kih i terapijskih postu-paka, neki su od ~imbenika koji poti~u primjenu psihološkihpostupaka kako bi se pove}ala u~inkovitost i smanjili troškoviu zdravstvu.

Prevladavaju}e bolesti suvremenih društava više su uvje-tovane ~imbenicima poput ìvotnoga stila i ponašanja, ne-479



adekvatnoga pruànja ili nedovoljne dostupnosti zdravstvenezaštite i ~imbenicima okoliša nego biološkim ~imbenicima.Zato unaprje|enje niza ovih ~imbenika – ìvotnoga stila, po-našanja, funkcioniranja zdravstvene slu`be, djelotvornosti zdrav-stvene slu`be – na koje se moè djelovati i metodama i te-hnikama zdravstvene psihologije – pridonosi smanjenju bro-ja bolesnika i teìne bolesti te smanjenju smrtnosti.

Programi koji pove}avaju brigu za vlastito zdravlje, pro-micanje zdrava na~ina ìvota i ranog otkrivanja znakova bo-lesti, programi suzbijanja lošega zdravstvenog ponašanja (pu-šenja, pretjeranoga konzumiranja hrane, zloporabe alkohola,opojnih droga i sl.), programi za poticanje pridràvanja zdrav-stvenih uputa i savjeta, programi ja~anja osobnih potencijalaza suo~avanje sa stresom, s teškim bolestima, smr}u i umi-ranjem, programi neuropsihologijske rehabilitacije nakon o-zljeda mozga ili mo`danih udara, programi koji sprje~avajunesre}e u ku}i, prometu, programi samokontrole kroni~neboli, programi koji se bave specifi~nim zdravstvenim pro-blemima, npr. psihološkim problemima vezanim za kirurške za-hvate, transplantaciju organa – samo su neki od mogu}ih pro-grama koje zdravstveni psiholozi mogu osmisliti i provoditi.

Ono što sami psiholozi, radi osiguravanja svojih ve}ihmogu}nosti pozitivnog djelovanja na zdravlje ljudi, trebajušto prije u~initi jest poticanje zakonskih promjena koje regu-liraju psihološku i zdravstvenu djelatnost, kako bi se proširilauloga i status psihologa u zdravstvu, kao i poticanje proši-renja nastavnih sadràja i konceptualne usmjerenosti obrazo-vanja psihologa s ve}im naglaskom na prakti~noj nastavi.Produènje studija psihologije, ve}i udio prakti~ne nastave unastavnim programima dodiplomskoga studija psihologije iuvo|enje interdisciplinarnih poslijediplomskih i specijalisti-~kih studija iz zdravstvene psihologije prvi su koraci k no-vom, burnom razvoju zdravstvene psihologije u Hrvatskoj.

LITERATURAAmerican Psychological Society (1996., April), APS Observer: Specialissue HCP report 4 – Health living. Washington, DC.

Baum, A., Newman, S., Weinman, J., West, R., McManus, C. (1997.),Cambridge Handbook of Psychology, Health and Medicine. Cambridge,Cambridge University Press.

Barath, A., Havelka, M., Gavrilo, P. (1988.), Predoperacijska pripremai kvaliteta poslijeoperacijskog oporavka. Zagreb, Lije~ni~ki vjesnik.

Barath, A., Havelka, M., Despot Lu~anin, J. (1988.), Psihološka njegai edukacija oboljelih od infarkta miokarda. Radovi Medicinskog fakul-teta Sveu~ilišta u Zagrebu, 31: 223-235.

Barath, A., Bezi}, I. (1991.), Klini~ki intervju. Medicinski fakultet Sve-u~ilišta u Zagrebu.



480

Bezi}, I. (1990.), Aspekti kvalitete ìvota pacijenata oboljelih od aku-tne leukemije – kvalitativna analiza na osnovi psihologijskog rada spacijentima u sterilnim jedinicama. Bilten za hematologiju i transfuziju,17 (1).

Bezi}, I. (1991.), Uloga stilova su~eljavanja roditelja hendikepirane djece uprilagodbi na terapijski proces. Magistarski rad. Sveu~ilište u Zagrebu.

Bloom, B. (1988.), Health Psychology: A Psychosocial Perspective. NewJersey, Prentice Hall.

Camic, P., Knight, S. (1998.), Clinical Handbook of Health Psychology.Seattle, Hogrefe & Huber Publishers.

Delegatski vjesnik 11. i 23. (1986.), Nastavni planovi i programi usmje-renog obrazovanja u zdravstvu. Zagreb, SIZ-usmjerenog obrazovanja uzdravstvu.

Despot Lu~anin J. (1996.), Stress in the aging process – predictor or pre-dicted? Abstracts of the 4th Alps-Adria Psychology Symposium. Za-greb.

Despot Lu~anin J. (1998.), Uloga percepcije vlastitog zdravlja u pro-cesu starenja. Psihologijske teme, 6-7: 38-44.

European Federation of Professional Psychologist Associations (EFPPA)(1990.), Optimal Standards for Professional Training in Psychology.

Friedman, H. S., DiMatteo, M. R. (1989.), Health Psychology. New Jer-sey, Prentice Hall.

Feuerstein, M., Labade, E. E., Kuczmierczyk, A. R. (1986.), HealthPsychology – A Psychobiological Perspective. New York, Plenum Press.

Gatchel, R. J., Baum, A. (1983.), An Introduction to Health Psychology.New York Random House.

Gatchel, R. J., Baum, A., Krantz, D. S. (1989.), An Introduction to HealthPsychology. New York, Randome House.

Gregurin~i}, I., Dujšin, M., Grubi}, M. (2000.), Odnos psihološke pri-preme za gastroskopiju, doìvljaja intenziteta neugode i tjeskobe udjece. Paediatria Croatica, 44: 147.

Grubi}, M., Vukovi}, J. (1996.), Kvaliteta obiteljske interakcije i meta-boli~ka kontrola adolescenata s dijabetesom. Paediatria Croatica, 1: 52.

Grubi}, M., Dumi}, M., Radica, A., Ille, J., Cvitanovi}, M. (1998.a), Howadolescents with insulin-dependent diabetes mellitus experience self-con-trol. Abstracts of the fifth International Congress of Behavioral Me-dicine, Copenhagen.

Grubi}, M., Dumi}, M., Radica, A., Ille, J., Gregurin~i}, I. (1998.b), Therelationship between psychological adjustment, percived benefits and barri-ers of recommended treatment. Abstracts of the fifth International Con-gress of Behavioral Medicine, Copenhagen.

Grubi}, M., Dujšin, M., Vukovi}, J. (1998.c), Progresivna miši}na relak-sacija kao metoda suzbijanja bolova u trbuhu u djece. Paediatria Cro-atica, 42: 59.

Grubi}, M., Dumi}, M., Radica, A., Ille, J., Lukenda, M. (2000.), Naj-~eš}e brige vezane uz bolest u adolescenata s dijabetesom i njihovihroditelja. Paediatria Croatica, 44: 202.481



Grubi}, M., Cvitanovi}, M., Gregurin~i}, I., ôlig, G., Josipovi}, K.,Skeledìja, D., Dumi}, M. (2001.), Vikend radionice za mlade s dija-betesom. Lije~ni~ki vjesnik, 123: 19.

Grubi}, M. (1995.), Stres i dijabetes. Hrvatska proljetna pedijatrijskaškola. XII. seminar. Split.

Hauptfeld, V., Pa~i}-Turk, Lj. (1997.), Neuropsychological follow-upof early recovery after mild head injury. Acta Clinica Croatica, 36: 97.

Havelka, M. (1981.), Sadràjni aspekti komunikacije kao faktor formiranjaodnosa izme|u lije~nika i pacijenata. Magistarski rad, Filozofski fakultetSveu~ilišta u Zagrebu.

Havelka, M. (1982.), Zdravstvena psihologija. Viša medicinska škola, Za-greb. Medicinski fakultet Sveu~ilišta u Zagrebu.

Havelka, M. (1987.; 1992. i 1995.), Zdravstvena psihologija. Medicinskifakultet Sveu~ilišta u Zagrebu.

Havelka, M. (1994.), Zdravstvena psihologija. Priru~nik za srednje zdrav-stvene škole. Zagreb, Školska knjiga.

Havelka, M. (ur.) (1998.), Zdravstvena psihologija. Jastrebarsko, Slap.

Havelka, M. (1999.), Development of Health Psychology in Education andHealth Care System in Croatia. Abstracts of the VI European Congressof Psychology, Rome.

Havelka, M., Barath, A. (1977.), Sadràji razgovora lije~nika i bolesni-ka u ordinacijama op}e medicine. Lije~ni~ki vjesnik, 98: 649.

Havelka, M., Despot Lu~anin, J. (1991.), Psihologija boli. Medicinskifakultet Sveu~ilišta u Zagrebu.

Havelka, M., Despot Lu~anin, J., Lu~anin, D. (1995.), Psychologicalreactions to war stressors among elderly displaced persons in Cro-atia. Croatian Medical Journal, 36(4): 262-265.

Havelka, M., Lu~anin, D., Despot Lu~anin, J. (1998.), Standardizationof techniques in integral measurement of painful experience. Abstracts of the12th Conference of the European Health Psychology Society (72).Vienna.

Havelka, M., Ševo, LJ. (2002.), Zdravstvena psihologija – priru~nik za na-stavnike srednjih zdravstvenih škola, Školska knjiga, Zagreb.

Hudek-Kneèvi}, J., Kardum, I., Pahljina, R. (1998.), Uloga socijalnepodrške medicinskog osoblja pri lije~enju bolesnica oboljelih od ginekološkihkarcinoma i raka dojke. IV. godišnja konferencija hrvatskih psihologa,Zadar/Boàva.

Hudek-Kneèvi}, J., Kardum, I., Pahljina, R. (2002.), The effects ofperceived social support and coping with cancer on negative effectduring radiation therapy on hospitalised and non-hospitalised pa-tients. Journal of Psychosocial Oncology, 29: 45-63.

Hudek-Kneèvi}, J., Kardum, I. (1999./2000.), Stres, imunološko funk-cioniranje i zdravlje. Psihologijske teme, 8-9: 3-29.

Johnson, W. D., Johnson, M. (ur.) (2001.), Health Psychology. 8th Vo-lume of Comprehensive Clinical Psychology, London, Elsevier.

Kaplan, R. M. (1991.), Healt – related quality of lifein patient decisionmaking. Journal of Social Issues, 47: 69-90.



482

Kova~evi}, M., Pa~i}-Turk, Lj. (1992.), Problemi terapije i rehabilitacijeranjenika s kraniocerebralnim ozljedama. Simpozij Ratna psihologija i psi-hijatrija, Vara`dinske Toplice.

Kova~evi}, R., Pa~i}-Turk, LJ., Rotim, K., Heinrich, Z., Jele~, V. (1997.),Missile war injuries: neurological and neuropsychological deficits. BolognaMonduzzi: 1269-73.

Krizmani}, M., Kolesari}, V., Vizek, V., Arambaši}, L. (1986.a), Ispi-tivanje frekvencije i intenziteta jakih emocionalnih doìvljaja kod o-soba oboljelih od malignih bolesti i zdravih ispitanika. Lije~ni~ki vjes-nik, 1088: 123-125.

Krizmani}, M., Harambaši}, H., Kolesari}, V. (1986.b), Re}i ili ne re}i is-tinitu dijagnozu bolesniku oboljelom od maligne bolesti? Stvarnadilema ili krivo postavljeno pitanje. Primijenjena psihologija, 7: 108-111.

Krizmani}, M., Kolesari}, V., Vizek, V., Arambaši}, L. (1986.c), Ispiti-vanje povezanosti izme|u nekih osobina li~nosti, stresa i zdravstve-nog stanja. Primijenjena psihologija, (7): 108.

Krizmani}, M. (1991.), Moè li psihologija pomo}i u odràvanju zdra-vlja i lije~enju bolesti? U: V. Kolesari}, M. Krizmani}, B. Petz (ur.),Uvod u psihologiju, str. 378-448., Grafi~ki zavod Hrvatske, Zagreb.

Krizmani}, M. (1998.), Perspektive zdravstvene psihologije. U: M.Havelka (ur.), Zdravstvena psihologija, Naklada "Slap", Jastrebarsko.

Lahad, M., Cohen, A. (ur.), Community Stress Prevention. Israel: TelHai Academic College, 4: 41-47.

Lopiì}, J. (2000.), Psihološka priprema bolesnica za operativne zahvate nadojci. U: Knjiga saètaka 8. godišnje konferencije hrvatskih psiholo-ga. Društvo psihologa grada Zagreba i Zagreba~ke ùpanije. Zagreb.

Lopiì}, J. (2001.a), Psihološka procjena onkoloških bolesnika. U: Knjigasaètaka 9. godišnje konferencije psihologa Hrvatske. Društvo psi-hologa Istre. Pula.

Lopiì}, J. (2001.b), Klini~ki/zdravstveni psiholozi u skrbi onkoloških bo-lesnika. U: Knjiga saètaka 9. godišnje konferencije psihologa Hrvat-ske. Društvo psihologa Istre. Pula.

Lu~anin, D., Despot Lu~anin, J., Havelka, M. (1998.), Different ways ofself– assessment of health as predictors of mortality in old age. Abstracts ofthe 12th Conference of the European Health Psychology Society(153). Vienna.

Lu~anin, D., Havelka, M., Despot Lu~anin, J. (1999.), Gender differ-ences in pain experience. Abstracts of the 13th Conference of the Eu-ropean Health Psychology Society (233). Florence.

Matarazzo, J. D. (1980.), Behavioral health and behavioral medicine:frontiers for a new health psychology. American Psychologist, 35: 807-817.

Melzack, R., Wall, P. (1965.), Pain mechanism: a new theory. Science,150.

Milon, T., Green, C., Meagher, R. (1982.), Handbook of Clinical HealthPsychology. New York. Plenum Press.

Novosel, M., Havelka, M. (1974.a), Timovi op}e medicine i odnosprema pacijentu. Praxis Medici, 5 (1).483



Novosel, M., Havelka, M. (1974.b), Orijentacija pacijentu u timovima op-}e medicine. Završni izvještaj projekta. Zavod za zaštitu zdravlja SRHrvatske, Zagreb.

Pa~i}-Turk, Lj. (1996.), Neuropsihologijski deficiti i promjene li~nosti na-kon operacije aneurizme mo`danih arterija. Magistarski rad. Medicinskifakultet Sveu~ilišta u Zagrebu.

Pa~i}-Turk, Lj. ( 2001.), Psihološki ~imbenici u lije~enju bolesnika s osteo-porozom. Zbornik radova II simpozija fizioterapeuta u reumatologiji"Interdisciplinarni pristup u prevenciji i lije~enju osteoporoze", Za-greb: 20-23.

Pa~i}-Turk, Lj., Brnobi}, M., Paladino, J., Š~ap, M. (1997.), Memorydeficits after cerebral aneurysm operation. Acta Clinica Croatica, 36: 97.

Pibernik-Okanovi}, M., Rogli}, G., Prašek, M., Metelko, @. (1993.),War induced prolonged stress and metabolic control in type 2 dia-betic patients. Psychological Medicine, 23: 645-651.

Pibernik-Okanovi}, M., Szabo, S., Metelko, @. (1996.a), Quality of lifein diabetic, otherwise ill and healthy persons. Diabetologia Croatica,25-3: 117-121.

Pibernik-Okanovi}, M., Rogli}, G., Prašek, M., Metelko, @. (1996.b),Emotional adjustment and metabolic control in newly diagnoseddiabetic persons. Diabetes Research and Clinical Practice, 34: 90-105.

Pibernik-Okanovi}, M., Szabo, S., Metelko, @. (1998.), Quality of lifefollowing change in therapy for diabetes mellitus. Pharmacoecono-mics, 14: 201-207.

Pitts, M., Philips, K. (1991.), The Psychology of Health: An Introduction.London, Reutledge.

Rogli}, G., Pibernik-Okanovi}, M., Prašek, M., Metelko, @. (1993.), Ef-fect of prolonged stress on cortisol of persons with type 2 diabetesmellitus. Behavioral Medicine, 2: 53-59.

Sarafino, E. P. (1994.), Health Psychology: Biopsychosocial Interactions.New York, Wiley.

Sheridan, C. L., Radmacher, S. A. (1992.), Health Psychology: Challeng-ing the Biomedical Model. New York, Wiley.

Stone, C. G., Cohen, F., Adler, N. E. (1979.), Health Psychology. San Fran-cisco, Jossey-Bass Publishers.

Stone, C. G., Weiss, M. S., Matarazzo, D. J., Miller, E. N., Rodin, J.,Belar, D. C., Follick, J. M., Singer, E. J. (ur.) (1987.), Health Psychology:A Discipline and a Profession. Chicago, Random House.

Schwartz, G. E., Weiss, S. M. (1977.), Yale Conference on Behavioralmedicine: A proposed definition and statement of goals. Journal ofBehavioral Medicine, 1: 3-12.

Vuli}-Prtori}, A. (1998.), Strategije suo~avanja s bolesti kod djece. Knjigasaètaka 6. godišnje konferencije hrvatskih psihologa, Dubrovnik:129.

Vuli}-Prtori}, A. (2000.), Somatizacija i kvaliteta obiteljskih interakci-ja kod djece i adolescenata. Medica Jadertina, 30 (1-2).

Watson, J. B. (1912.), Content of a Course in Psychology for MedicalStudents, Journal of American Psychological Association, 58: 916-918.



484

Health Psychology in Croatia –Twenty Years LaterMladen HAVELKASchool of Health Studies, Zagreb

Ljiljana PAÎ]-TURKMedical School, Zagreb

Tanja SEVERCentre for Psychology, Zagreb

Health psychology – a relatively new branch of psychology ap-plied in health care – has undergone rapid development duringthe past twenty years. The paper gives a review of the develop-ment of health psychology in Croatia in the field of education ofhealth professionals and psychologists, in the field of everydayhealth care practice, and in the field of studying complex relationsbetween psychological phenomena, health and disease. Insuffi-ciently extensive education of psychologists in the field of healthpsychology and limited role of psychologists as professionals andexperts in the system of health care have been identified as ma-jor obstacles to adequate development of health psychology inCroatia. The authors assume the development of health psycho-logy will take a turbulent course in the years to come, mostly dueto increased needs for psychological services in the health caresystem, especially in prevention and rehabilitation processes butalso in the treatment procedures. Significant positive changes inthe status of psychologists in the health care system are expectedafter the Law on Psychological Activity is passed and Croatian Psy-chological Chamber is established. These should enable the psy-chologists in the health care system to have a status in all respectsequal to that of other health professionals. The dynamics of de-velopment of health psychology in Croatia depends on nume-rous factors, among which the possibility to extend undergradu-ate study curricula in health psychology and the need to organizepost-graduate and continuing education of psychologists inhealth psychology are considered as the most important ones.

Medizinische Psychologie in Kroatien – zwanzig Jahre späterMladen HAVELKAMedizinische Hochschule, Zagreb

Ljiljana PAÎ]-TURKMedizinische Fakultät, Zagreb

Tanja SEVERZentrum für Psychologie, Zagreb

Die medizinische Psychologie – ein neuer Zweig derangewandten Psychologie, der im Gesundheitswesen zumEinsatz kommt – entwickelt sich in den letzten zwanzig485



Jahren sehr rasch. Die Verfasser beschreiben die Entwicklungder medizinischen Psychologie in Kroatien – ihre Präsenz inAusbildungsprogrammen für medizinisches Fachpersonalund Psychologen, in der alltäglichen medizinischen Praxissowie im Bereich der Forschung, mit der die komplexenZusammenhänge zwischen psychologischen Phänomenen,Gesundheit und Krankheit beleuchtet werden sollen. Alswichtigste Hindernisse, die sich der vollen Entfaltung dermedizinischen Psychologie in Kroatien in den Weg legen,werden erwähnt: eingeschränkte Ausbildungsmöglichkeitenfür medizinische Psychologen sowie eine zu eng definierteRolle des Psychologen als Experten innerhalb desGesundheitswesens. Die Autoren prognosieren eine intensiveEntwicklung der medizinischen Psychologie im Laufe dernächsten Jahre, was auf das gesteigerte Bedürfnis nachpsychologischen Dienstleistungen im Gesundheitswesen,besonders im Bereich der Vorbeugung, aber auch alstherapeutische Maßnahme sowie im Prozess derRehabilitation, zurückzuführen sein wird. BedeutendeFortschritte in der Stellung von Medizinpsychologen sindnach der Verabschiedung eines Gesetzes zurpsychologischen Tätigkeit und nach der Gründung einesVerbandes kroatischer Psychologen zu erwarten. DieseSchritte sollen Medizinpsychologen und übrigemmedizinischem Fachpersonal einen gleichberechtigten Statusermöglichen. Die Dynamik in der Entfaltung dermedizinischen Psychologie in Kroatien hängt von mehrerenFaktoren ab, so u.a. auch von einem breiteren Angebot inder Vor- und Nachdiplomausbildung derMedizinpsychologen.



486

Documents

Perspektiva zdravstvene psihologije