Početna procjena stanja okoliša morskih voda

Institut za oceanografiju i ribarstvo www.izor.hr

Dokument: POČETNA PROCJENA STANJA I OPTEREĆENJAMORSKOG OKOLIŠA HRVATSKOG DIJELA JADRANA

Naručitelj dokumenta: MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I PRIRODE RH

Dokument izradio: INSTITUT ZA OCEANOGRAFIJU I RIBARSTVO, SPLIT

Koordinatorica izrade dokumenta: Prof.dr.sc. Nada Krstulović

Suradnici na izradi dokumenta:

Institut za oceanografiju i ribarstvo: Dr.sc. Boris AntolićDr.sc. Danijela Bogner Prof.dr.sc. Vlado Dadić.Prof.dr.sc. Jakov DulčićDr.sc. Vanja Čikeš KečProf.dr.sc. Branka Grbec Dr.sc. Ivana GrubelićDr.sc. Grozdan Kušpilić.Prof.dr.sc. Frano KršinićProf.dr.sc. Nada KrstulovićProf.dr.sc. Ivona MarasovićDr.sc. Slavica MatijevićMr.sc. Vesna Milun Vedran Nikolić, dipl.inž.Dr.sc. Živana NinčevićDr.sc. Sanda SkejićProf.dr.sc. Mladen ŠolićDr.sc. Vjeko TičinaDr.sc. Nedo VrgočDr.sc. Barbara Zorica Dr.sc. Ante Žuljević

Institut „Ruđer Bošković“ Centar za istraživanje mora, Rovinj:Dr.sc. Robert Precali

Institut „Ruđer Bošković“ Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb:Dr.sc. Nevenka Mikac Dr.sc. Vjeročka VojvodićM. Furdek, dipl.inž.

KAZALO1. UVOD ............................................................................................................... 1

I. DIO 7

2. FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA ................................................................ 82.1. Topografija i batimetrija morskog dna..................................................................... 82.2. 102.3. Kretanje vodenih masa …………………………………………………………….. 122.4. Prostorna i vremenska raspodjela temperature i saliniteta ................................... 322.5. Prostorna i vremenska raspodjela pH vrijednosti, kisika, hranjivih tvari

i organske tvari u vodenom stupcu ........................................................................... 602.5.1. pH vrijednosti morske vode ………………………………………………………... 602.5.2. Sadržaj otopljenog kisika u vodenom stupcu……………………………………… 672.5.3. Koncentracije hranjivih tvari u vodenom stupcu ................................................... 722.5.4. Organska tvar u Jadranu, pokazatelj stanja i promjena ekosustava .................... 89

3. STANIŠNI TIPOVI ………………………………………………………………… 96

4. BIOLOŠKA SVOJSTVA …………………………………………………………... 1034.1. KRATKO- 1034.1.1. Heterotrofne bakterije ……………………………………………………………… 1044.1.2. Fitoplankton ………………………………………………………………………… 1274.1.3. Zooplankton ………………………………………………………………………… 1444.2. ZAJEDNICE BENTOSKIH MAKROALGA, MORSKIH CVJETNICA I

BESKRALJEŠNJAKA ……………………………………………………………... 1734.2.1. Makroalge …………………………………………………………………………… 1734.2.2. Morske cvjetnice ……………………………………………………………………. 1924.2.3. Bentoski beskralješnjaci ……………………………………………………………. 1994.3. STRUKTURA RIBLJIH POPULACIJA I DRUGIH GOSPODARSKI VAŽNIH

ORGANIZAMA …………………………………......................... 2064.3.1. Stanje pridnenih zajednica ........................................................................................ 2104.3.2. ………………................................ 2284.3.3.4.3.4.

Stanje priobalnih zajednica .......................................................................................Stanje populacija gospodarski manje važnih ili nevažnih vrsta ................................

244258

4..4. MORSKI SISAVCI I GMAZOVI ............................................................................. 2624..5. MORSKE PTICE ........................................................................................................ 267

5. , ORGANOKOSITRENI SPOJEVI I POSTOJANA …………………....................................................

270

II. DIO OPT NA MORSKI OKOLIŠ ........................... 289

6. ………………………. 2896.1. Utjecaj ljudskih staništa (urbani prostori svih vrsta) na morski okoliš ..... 2896.2. Utjecaj ribarstva - fizi ka šteta staništa i utjecaj na bioraznolikost ........... 2926.3. Utjecaj uzgoja školjkaša i ribe na morski okoliš .......................................... 3086.4. Utjecaj plovidbe na morski okoliš .................................................................. 3117. TVARIMA …………………………………………. 3188. IM I ORGANSKIM TVARIMA ………………… 3299. BIOLOŠKE SMETNJE …………………………………………………………….. 3419.1. K mora za kupanje…………………………………………………………… 3419.2. Unošenje stranih vrsta ……………………………………………………………… 3479.3. 360

10. …………………………………………………. 36211. LITERATURA………………………………………………………………………. 374

U v o d

Institut za oceanografiju i ribarstvowww.izor.hr

1

1. U V O D

Okvirna direktiva o morskoj strategiji (u daljnjem tekstu ODMS), Europskog parlamenta i

mjere za postizanje ili održavanje dobrog stanja u morskom okolišu najkasnije do 2020.godine.

tavno upravljanje“ kao strateški

put Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ, Direktive o staništima 92/43/EEZ, Direktive o pticama 79/409/EEZ,

izradi i provedbi morskih strategija podrazumijeva d

bro stanje morskog okoliša..

održiva uporaba morskih resursa na

uglašavanja pristupa, metodologije i

Na regionalnoj razini, kao potpisnica Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog

Mediteranskog akcijskog plana Programa za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP/MAP) vljanju ljudskim aktivnostima koje

mogu imati utjecaja na morski i obalni okoliš Sredozemlja temeljem Odluke Ugovornih stranaka iz 2008. godine (Decision IG 17/6 , Annex II).

a obvezu transponiranja Okvirne direktive o morskoj strategiji (Marine Strategy Framework

okvira za djelovanje Republike Hrvatske u zaštiti morskog okoliša (NN 136/11). Uredbom a

Strategije zaštite morskog okoliša. Morska Strategija donosi se za morske vode pod

U v o d


2

pravom nadležnosti Republike Hrvatske, a podrazumijeva donošenje pripremnih dokumenata:

1. e procjena stanja okoliša morskih voda,2.3.

za koje je definirani rok 2012. godina i akcijskih programa:

- omatranja (do 2014.)- Program mjera (do 2015.).

U okviru izrade Strategije zaštite morskog okoliša i provedbe Okvirne direktive o morskoj na

morski okoliš hrvatskog dijela Jadrana“ prvi je korak u pripremi programa mjera za postizanje i održavanje dobrog stanja morskog okoliša. Odnosi se na morske vode u

ostvaruje suverena prava i jurisdikcij

-

hidromorfologiju-

ljudske djelatnosti

Institutu za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Zavodi, agencije i tijela državne uprave nadležna za

dokumenta.

Metodologija izrade

Izrada dokumenta temeljena je na Okvirnoj direktivi o morskoj strategije (2008/56/EZ)odnosno Uredbe o uspostavi okvira za djelovanje RH u zaštiti morskog okoliša:

ODMS odnosno Uredbe

morskog okoliša sukladno Prilogu III

U v o d


3

Izvori podataka za izradu dokumenta

-KONAVLE) od 1976. – 2011.(Hrvatske vode)Sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova održivog razvitka Republike Hrvatske (Projekt „JADRAN“) od 1998. do 2010. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta)

graditeljstva)

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja )Hvar i MEDITS ekspedicijePelagijski monitoring (PELMON) od 2005. do danas (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja)Monitoring priobalnog ribolova

okoliša,

Svi raspoloživi podatci iz objavljenih znanstvenih radova

hrvatskog dijela Jadrana na kojega se odnosi Uredba o uspostavi okvira za djelovanje Republike Hrvatske u zaštiti morskog okoliša (NN 136/11)

U v o d


4

Slika 1.1. Raspored postaja na kojima su mjerena termohalina svojstva vodenog stupca,

Jadrana

U v o d


5

Slika 1.2. Raspored postaja na kojima su mjerena termohalina svojstva vodenog stupca,

južnog Jadrana

U v o d


6

Tablica 1.1. Oznake i koordinate postaja prikazanih na slici 1.1. i 1.2.

PostajaCavtat OC1a 42,608333 18,200000Dubrovnik OC1 42,624167 18,112333Rub JJ kotline OC1b 42,460000 17,513333JJ kotlina OC1c 42,333333 17,708333JJ kotlina OC1d 42,268333 17,668333Bistrina OC2 42,863333 17,693333U e Neretve OC3a 43,013333 17,418333

(luka) OC3 43,025000 17,413333OC4 43,433333 16,683333OC4a 43,493333 16,526667

Split (ispred luke) OC4b 43,488333 16,436667Split OC4c 43,488333 16,453333Splitska vrata OC5 43,426667 16,398333

OC5a 43,000000 16,333333Pelegrin OC5b 43,200000 16,316667Profil Split-MtGargano OC5c 42,600000 16,268333Profil Split-MtGargano OC5d 42,366667 16,220000Profil Split-MtGargano OC5e 42,133333 16,166667Kaštelanski z.-centralna OC6 43,518333 16,381667KZ-Gomilica OC6a 43,541667 16,406667KZ-Zapad OC6b 43,516667 16,340000Ispred Mavarštice OC6c 43,465000 16,276667Ulaz u Trogirski zaljev OC6d 43,491667 16,195000KZ-Vranjic OC7 43,530000 16,453333Primošten OC8 43,586666 15,913333Profil Šibenik-Ancona OC8a 43,488333 15,716667Profil Šibenik-Ancona OC8b 43,281667 15,415000Profil Šibenik-Ancona OC8c 43,126667 15,191667Profil Šibenik_Ancona OC8d 42,795000 14,805000Profil Šibenik-Ancona OC8e 42,533333 14,550000Šibenski zaljev OC9 43,734240 15,892000Prokljan OC9a 43,808167 15,881667Kanal sv.Ante OC10 43,718500 15,858500Zlarin OC10a 43,653333 15,873333Tijat OC10b 43,733000 15,668000Crvena luka OC11a 43,905000 15,470000Biograd OC11b 43,945000 15,428333Gaženica OC11 44,086667 15,236667Zadar OC12 44,110000 15,208333

i OC13 44,168333 15,150000Pag OC13a 44,467000 15,033000Crikvenica OC14 45,173333 14,656667Bakarski zaljev OC15 45,304342 14,539678

OC16 45,246667 14,41666667Kvarner OC17 44,786667 14,15666667Rovinj OC18 45,08 13,615NM ispred Rovinja OC19 45,068333 13,515Profil Rovinj-Po OC19a 45,048333 13,316666675NM ispred Umaga OC20 45,435000 13,3966670

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA


8

2. FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA

2.1. Topografija i batimetrija morskog dna

europsko tlo ukupne površine od 138.595 km2. Predstavlja izduženi bazen dužine oko 800 i širine oko 250 km, položen približno u smjeru jugoistok-sjeverozapad s nerazvedenom

j2 na

teritorijalno more i oko 23000 km2 na ZERP. Jadransko more je okruženo gorskim lancima Apenina, Alpa, Dinarida i Helenida koji se protežu usporedno s pravcem protezanja ja

do obale. U središnjem dijelu dinarski planinski lanac se lagano povija u smjeru zapad-

dinarskog planinskog lanca (Slika 2.1.1.).

Slika 2.1.1. Orografija Jadranskoga mora s glavnim planinskim lancima (Satelitski snimak)

-Zadar, srednji bazen od spojnice Ancona-južnojadranski bazen od palagruškog praga do Otrantskih vrata (širine 72 km i s podmorskim pragom dubine oko 74 m) koja Jadran povezuju s Jonskim morem. Dok plitki sjeverni i nešto dublji srednji

1200 metara sadrži preko 80% vode Jadrana. Hrvatski dio obale Jadranskog mora spada ana s ukupnom dužinom 6278

potapanja planinskih reljefnih oblika zbog otapanja leda nakon ledenog doba (tada se razina mora izdigla 100 m, te su vrhovi nekadašnjih planina postali otoci, a doline zaljevi i morski prolazi). Posljedica toga je da smjer pružanja otoka prati smjer pružanja planina na

Dinaridi

Apenini



9

naziva dalmatinski tip obale.

organskog i anorganskog materijala od kojga veliki dio dospjeva s kopna. Taj je proces

vodenim masama donose materijal s kopna , Neretva, Cetina, Krka, Zrma -zapadnom dijelu Jadrana.

S topografskog gledišta, treba navesti da brda i planine koje se spuštaju do same

metara. Najviša je planina Dinara, s najvišim vrhom od 1831 m koja je nešto udaljenija od

morem od hladnog zraka koji se nad kopnom sakuplja ili s kopnene strane nadire. U takvim o – izrazito mahovit vjetar koji se spušta s planine na more u smjeru okomitom na planinski lanac (Slika 2.1.2.).

te Albanskih plan

i kliška bura. Bura je vezana za suhi tip

a udari vjetra 30

njegovom sjevernom dijelu prelazi na kopno, a drugi dio postupno ulazi na kopno kroz

Velebit, Dinara i Biokovo (Penzar i sur., 2001.).Od ostalih vjetrova koji pušu na Jadranu najpoznatiji je etezijski vjetar zmorac

(maestral) koji puše iz sjeverozapadnog smjera i prevladavaju i je u poslijepodnevnimsatima tijekom ljetnog razdoblja. Ostali vjetrovi nisu esti, a me u njima su najpoznatijilebi sjeverac i levanat.

Slika 2.1.2. e olujna i orkanska bura - strelice Izvor podataka: Hrvatski hidrografski

institut, 1999: Peljar I, Split, 331 pp.).



10

Slika 2.1.3. atimetrijska karta Jadrana (Jardas i sur., 2008.).

2.2.

Jadransko more je poluzatvoreno, plitko na sjeveru i relativno duboko na jugu s

uzrokovanih vjetrom. Zbog toga u obalnom predjelu, suprotno ostalim morskim predjelima, prevladava razaranje i odnošenje materijala nad sedimentacijom.

dijela širi prema vpojasu sjeverno od poluotoka Gargano uz talijansku obalu prevladavaju pjeskovita dna,

dijelu, na Palagruškom pragu i u južnom Jadranu prevladavaju muljevita dna (Slika 2.2.1.).

(krednih i paleogenih) te paleogenog fliša. Abrazivnim i akumulativnim djelovanjem valova i morskih struja, s materijalom koji nastaje obrušavanjem klifova, stvorena su duž

razdoblju (pleistocen-

Nasuprotvelikim brojem laguna, a vrlo malim brojem zaljeva i otoka.

dvije zone: vanjska i obalna. Vanjska zona

< 5050-100101-200201-270271-500501-800801-1000> 1000

Dubina (m):



11

sjeverni Jadran do spojnice otok Kornat-Pescara. Dno je pokriveno pijeskom, a

najdubljih dijelova Jadrana prekriven je muljem: obje duboke kotline i dno uskog pojasa

200 m.silta. Na nekim

2009.).

dno

na Slici 2.2.2 (

Slika 2.2.1. Sedimentološka karta Jadranskog mora (Izvor podataka: Hrvatski hidrografski institut, 1999: Peljar II institut, 1999: Peljar I, Split, 331 pp.)

Slika 2.2.2. ( ):

A) Granulometrijska raspodjela površinskog sedimenta Kvarnera.

B) Teksturni dijagram prema Folk (1954.); g-šljunak, s-pijesak, m-1999.)



12

2.3. Kretanje vodenih masa

vertikalno gibanje površine mora.

Morske struje Prema uzroku nastanka struje se dijele na:gradijentske struje (nastaju

plimne struje (nastaju pod utjecajem plimotvorne sile zbog promjene položaja Zemlje i Mjeseca)struje vjetra (nastaju djelovanjem tangencijalne napetosti vjetra na površinu mora).S obzirom na zemljopisni položaj Jadranskoga mora (duboko usje eno u europsko

kopno s uzdužnom osi nagnutoj 45o u smjeru SE-NW), njegov oblik (dužina 800 km iprosje na širina 200 km) i spoj s Mediteranom preko Otrantskih vrata (širine 72 km), tegeomorfološke osobine (plitki sjeverni i duboki južni dio) i sile uzro nice u njemu segenerira takvo gibanje vodenih masa da ulazne struje od Otranta teku uz hrvatsku obaluprema sjeverozapadu, a izlazne struje teku uz talijansku obalu od sjeverozapada premaOtrantu (Zore-Armanda, 1969.).

Treba naglasiti da zbog specifi ne orografije u pojedinim akvatorijima upriobalnom podru ju hrvatskoga dijela Jadrana gore navedene sile uzro nice djeluju sposve razli itim jakostima (Andro ec, ur., 2009.).

Op e spoznaje o dinami kim osobinama vodenih masa Jadranskoga mora pokazujuda na strujanje u Jadranu naro ito utje e izduženi oblik bazena, te njegove kontinentalneosobine (Buljan i Zore-Armanda, 1976., Cusman-Rosin, 2001.). To se o ituje u sezonskimpromjenama osnovnih hidrografskih osobina, a posebno temperature, slanosti i gusto evodenih masa, osobito u sjevernom dijelu Jadrana u kojem su vodene mase u zimskomrazdoblju znatno hladnije, a tijekom ljetnog razdoblja nešto toplije u odnosu na vodenemase ostalog dijela Jadrana. Ove horizontalne razlike u gusto i vodenih masa uzrokujudugoperiodi ne gradijentske struje koje imaju osobine sezonski moduliranog ciklonalnogstrujanja s naglašenim promjenama uz isto nu hrvatsku obalu. Naime, dotok slatke vodeod strane sjevernojadranskih rijeka (najve i od rijeke Po), te njezino gibanje, podutjecajem Coriolisove sile, generiraju zapadnu jadransku struju (WAC) uz talijansku obaluJadrana, što rezultira pojavom strujanja suprotnog smjera uz isto nu obalu poznatom podnazivom isto na jadranska struja (EAC). Prevladavaju i smjer gradijentskih struja uzisto nu obalu je NW, ali je u nekim akvatorijima deformiran smjerom protezanja obale(kanala) i zna ajkama topografije dna (Slike 2.3.1., 2.3.2. i 2.3.3.b). Ujedno se javljanekoliko manjih ciklonalnih vrtloga kao što je onaj u južnom Jadranu oko dubokeJužnojadranske kotline. Jedan krak NW strujanja uz isto nu obalu skre e oko Jabu kekotline, a jedan krak u podru ju delte rijeke Po pridružuju i se izlaznoj SE struji. Tako erpostoji zatvoreno ciklonalno strujanje tijekom jeseni u Tr anskom zaljevu (Buljan i Zore-Armanda,1976. i Poulain, 2001.).

Vodeni stupac otvorenog dijela Jadranskoga mora je podijeljen na tri sloja:

parametara, kao i izravna mjerenja stacionarnim strujomjerima i površinskim plovcima, te em ciklonalnom

Iako su ove sezonske promjene prvenstveno uvjetovane geostrof



13

a) ljeto

b) zima

dok zimi jugo generira ulaznu sastavnicu struja (Buljan i Zore-Armanda,1976.).

Slika 2.3.1. Površinska cirkulacija vodnih masa u Jadranskome moru tijekom ljetnog (a) i zimskog (b) razdoblja (Buljan i Zore-Armanda, 1976.)

Slika 2.3.2.-II; III-V ; VI-VIII ; IX-X) s kojimdefinirana



14

Slika 2.3.3. A) Srednje površinske izoterme za Jadransko more i ruže struja na palagruškom (Buljan i Zore-Armanda,1976.)

B)

07.1999. (Poulain, 2001.)

dijela Jadrana zimi su pretežito uzrokovani razlikama u temperaturi, a ljeti razlikama u

jevernog i južnog dijela Jadrana. Tako dok u ljetnom i zimskom razdoblju u

npr. karte srednjih sezonskih izotermi površinskog sloja (Slika 3.a) jasno pokazuju tijekom

-Gargano) uzrokuje južno i sjeverno od njega dva o

raspodjele temperature i slanosti (Slika 2.3.

A) B)



15

sloja koji je od površinskoga odijeljen dubinom 20 do 40 metara što ova proteže se do oko 200 metara u srednjem i oko 400 metara u južnom Jadranu. Strujanje

ljetnog razdoblja može objasniti kao kompenzacijsko strujanje SE strujanju u površinskom sloju, a tijekom zime kad strujanje u površinskome smjeru poprima isti smjer predstavlja kompenzacijsko strujanje pridnenom sloju, u kojem je strujanje SE smjera. Iako je NW strujanje srednjedubinskog sloja najstalnije i

Mediterana (Grbec i sur., 2003). Sjeverno-

kotline. Srednje-jadranska gusta voda (MAdDW) i južnojadranska duboka voda (SAdDW) se

homogena od površine do dna pri dubinske vode. Levantinska srednjedubinska voda (LIV) se zbog jakog isparavanja u

moru spušta u srednji sloj i

sloju.

Slika 2.3. 4. Vertikalni raspored tipova vode u Jadranu ljeti (lijevo) i zimi (desno) u

(dolje) (Buljan i Zore-Armanda,1976.)

U pridnenom sloju prevladava izlazno strujanje jer se u plitkom sjevernom Jadranu



16

dijelom advekcijom širi u južni dio Jadrana. jadranskoj

kojega se strujanje relativno malo mijenja na sezonskoj skali u odnosu na višegodišnju skalu

pojedinim godinama (i do 30 puta), a da se izmjena cjelokupnih voda Jadranskoga mora straživanja su pokazala da su višegodišnje promjene u izmjeni

vodene mase Mediterana na Jadran poznata su po nazivu jadranske ingresije (Zore-Armanda, 1969.).

Mjerenja struja s vertikalnom rezolucijom od 2 metra u vodenom stupcu na dvije postaje u otvorenom moru na udaljenostima oko 5 i 30 km okomito na svjetionik Veli Rat na Dugom otoku (Slika 2.3.(EAC),

Znatne razl

Slika 2.3.5. ama smještenim na profilu okomitom na svjetionik Veli Rat na Dugom otoku u razdoblju prosinac 2002. –



17

na frekventnoj skali pli

tbrzine srednjeg strujanja. Tako

jakost znatno ovisi o orografiji uzduž hrvatske obale generira jako strujanje u sjevernom obale u

centralnom i južnom dijelu Jadrana (Zore-Armanda, 1964.), a pojavu izdizanja i poniranja

voducentimetara. Jugo uzrokuje relativno jako strujanje u smjeru vjetra (NW) u površinskom

(SE) uzduž centralne osi bazena na dubinama na kojima nagib razine mora generira

dranu što je posebno izraženo u stratificiranim uvjetima tijekom ljeta i u otvorenom moru. Plimne struje su najviše izražene u sjevernom Jadranu (Buljan i Zore-Armanda, 1971., Zore-Armanda i sur., 1996.).

Na strujanje u površinskom sloju u znatnoj mjeri u

im vodama. Ova cirkulacija može biti

juga. Tako npr. jaka bura u sjevernom Jadranu uzrokuje ciklonalno strujanje sjeverno i anticiklonalno strujanje južno od zemljopisne širine delte rijeke Po (Slika 7.).

i sur., 2006.).

otvoreno more jer se pretežito pojavljuju dva sloja vodenih masa koja su tijekom ljetnog razdoblja odvojena termoklinom. Brzine struja su nešto niže nego u otvorenom moru uz

oscilacije strujanja (3 do 7 dana) kod prolaza ciklonalnih

vjetra, dok se u pridnenom sloju javlja kompenzacijsko strujanje suprotnog smjera.

površinskom sloju odvija niz vjetar uz malo zakretanje udesno u odnosu na njegov smjer, dok se u pridnenom sloju javlja kompenzacijsko strujanje prema obali (Zore-Armanda i sur.,

93). Jugo generira strujanje u NW smjeru koje se u pojedinim užim i

sloju javlja kompenzacijsko strujanje suprotnoga smjera. batimetriji, komunikaciji s otvorenim

anticiklonalni vrtlozi kao npr. u Kaštelanskom zaljevu i Virskom moru. Tijekom ljeta dolazi do izdizanja pridnene vode u površinski sloj pod utjecajem maestrala, a zimi pod



18

utjecajem bure.

Iako do danas u obalnom podru ju hrvatskog dijela Jadrana nisu vršena sveobuhvatnamjerenja struja, ipak se na osnovu brojnih povremenih istraživanja me u kojima se posebnoisti u ona obavljena u ve em dijelu priobalnog akvatorija hrvatskoga dijela Jadrana tijekom2007. i 2008. godine mogu se prili no pouzdano opisati osobine strujanja u ve em dijelukanala i zaljeva kao što su npr. Splitski i Bra ki kanal, Kaštelanski zaljev, Virsko more iRije ki zaljev.

Tijekom 2007. i 2008. godine obavljena su mjerenja struja na ukupno 25 postaja uobalnom podru ju hrvatskog dijela Jadrana (Andro ec, ur., 2009). Na Slici 2.3.6. prikazani supoložaji mjernih postaja sa srednjim mjese nim vektorima struje za velja u (zimski period) ikolovoz (ljetno razdoblje).

Slika 2.3.6. Srednji mpovršinski (crveno) i pridneni (plavo) sloj, u sjevernom (gore) i srednjem i

02 / 2008 08 / 2008

08/200802/2008



19

Tijekom ovih mjerenja koji su trajali na pojedinim postajama od nekoliko mjeseci dogodine dana najve e izmjerene brzine morskih struja su se kretale u rasponu od 55 do 80 cm/s u površinskom sloju, a u pridnenom sloju od 20 do 30 cm/s (ovisno o dubini postaje).Najve a brzina struje od 102 cm/s izmjerena je kod Rta Kamenjak, što je vrlo blizuekstremnim brzinama morskih struja zabilježenih u Jadranskom moru. Vrlo izrazitemjese ne i sezonske oscilacije morskih struja zabilježene su na svim postajama. Mjerenjasu pokazala da je op enito strujanje ja e tijekom jeseni i zime (hladno doba godine), aslabije tijekom prolje a i ljeti (toplo doba godine) uz postojanje iznimki od ovog op egpravila. Najja e strujanje je izmjereno u velja i i najslabije u kolovozu što je u skladu sprethodnim spoznajama o sezonskim oscilacijama morskih struja duž isto ne obaleJadrana.

nekim akvatorijima smjerom protezanja obale i/ili kanala. Strujanje je bilo barotropno, što

bili oko 12.5 cm/s, uz stabilnost smjera oko 70%. Pridnena strujanja su bila znatno slabija i uglavnom su bila manja od 5 cm/s. Važno je naglasiti da je strujanje na postajama ispred

vrtloga u najsjevernijem dijelu Jadrana u ovom godišnjem razdoblju.Strujanje je bilo najslabije u kolovozu 2008. godine, kada su srednje brzine

Strujanje je bilo baroklinog tipa zbog prisustva izrazite piknokline. Rezultati ukazuju da su se u kolovozu 2008. godine u sjevernom Jadranu najvjerojatnije pojavio ciklonalni vrtlog sjeverno od spojnice Po-Rovinj i anticiklonalni južno od te spojnice s prisustvom „Istarske

sur., 2000). Pojavu dvovrtložnog strujanja u ovom dijelu Jadrana pokazali su Zore-Armanda i sur., 1984. (Slika 2.3. i sur., 1994, te 2005. (Slika 2.3.8.b). Vrtložno strujanje u sjevernom dijelu Jadrana može se primijetiti i na

visokofrekventnim radarima tijekom ljeta 2009. i zime 2010. godine (Slika 2.3.8.).

Slika 2.3.7. Pojava ciklonalnog i anticiklonalnog vrtloga u sjevernom Jadranu za puhanja bure prema Zore-Armanda i sur., 1984. (a) i Beg-Paklar i sur., 2005 (b)

a) b)



20

Treba naglasiti da je u d

slojevima, izraženije je u površinskome sloju u odnosu na središnji i pridneni sloj, te rozapadnog strujanja uz našu obalu, odnosno grane koja ulazi

prema unutarnjim vodama srednjeg i sjevernog Jadrana.

na dugim periodima, nešto manjima na periodima dnevnih struja, a u pridnenom sloju nešto izraženijih poludnevnih struja, dok se u ljetnom razdoblju javljaju strujanja s periodima inercijalnih oscilacija.

kom nego u pridnenom sloju (i do 10 puta u zimskom razdoblju).

struje s 14-dnevnim periodom oscilacija (Vi

Slika 2.3.8. Polja srednjih sezonskih vrijednosti površinskih struja za ljeto 2009. i zimu 2010. godine izmjerenih visokofrekventnim radarima smještenima na svjetionicima Rt Zub i Savudrija (http://www.izor.hr/nascum).

U Pelješkom kanalu strujanje je tijekom stabilnog vremena promjenjivog smjera

loškim uvjetima može poprimiti i

Dominantno strujanje je bilo u sektoru N-NE, u cijelom stupcu morske vode, osim u lipnju 2008. godine kada je

razdoblja, a slabije i manje stabilnosti u ostalom dijelu godine.

Ljeto, 2009. Zima, 2010.



21

Neretvanski kanal je pod izravnim utjecajem rijeke Neretve i u vrijeme obilnih kiša njen utjecaj se može osjetiti sve do otokostalom dijelu kanala W smjera. U Malostonskom zaljevu jugo stvara izlazno (NW) strujanje u površinskom, a kompenzacijsko ulazno (SE) u pridnenom sloju, dok je za vrijeme puhanja bure situacija obrnut

otoka Hvara i Paklenih otoka.U Splitsko-

strujanje se n

la kod otoka Drvenika i Šolte. Slika 2.3.9. prikazuje srednji smjer i brzinu strujanja dobijenih

1991.) o strujanje prema

zapadu zabilježeno u Splitskom kanalu i

2009.).

Slika 2.3.9.mjerenja ti

enu vode jer je relativno zatvoreno prema NW strujanju.



22

U širem Murterskom podru ju struje su relativno male što se posebno odnosi navektorske brzine. Pod utjecajem juga i plime površinske struje se mogu znatno pove ati što seposebno odnosi na Murtersko more i uski i relativno plitki ulaz u Pašmanski kanal kodBiograda.

Zadarski kanal je relativno zatvoren prema jugu i u njemu su izmjerene relativno slabestruje. Strujanje se u velikoj mjeri odvija pod utjecajem vjetra na na in da se u površini odvijau smjeru vjetra, a u pridnenom sloju kao kompenzacijsko u suprotnom smjeru (Dadi i sur.,1994.).

Sjeverni širi dio Zadarskog kanala izravno se naslanja na Virsko more koje jerelativno dosta istraženo. Strujanje je u itavom vodenom stupcu pretežito u NW smjeru sasrednjom brzinom oko 11 cm/s (Slika 2.3.10.). Tijekom zime jugo generira strujanje premaobali s protustrujanjem u pridnenom sloju dok tijekom ljeta generira ciklonalno strujanje upovršinskom sloju. Bura tijekom zime stvara ciklonalno strujanje sjeverno od linije Trata-Vir,a anticiklonalno strujanje južnije od ove linije. Za vrijeme ljeta bura u površinskom slojustvara strujanje od obale, s kompenzacijskim protustrujanjem u pridnenom sloju uzrokuju iizdizanje pridnene vode blizu obale (Zore-Armanda i Dadi Tako er je uo eno datijekom ljeta i blaži vjetrovi s mora mogu prouzro iti dnevno izdizanje vode kod vanjskihsrednjodalmatinskih otoka (Orli i sur., 2011.)

Virsko more se prema sjeveru sužava i preko Srednjih vrata izme u Krka i Cresaizmjenjuje vodu s Rije kim zaljevom strujanjem u NW smjeru, posebno u zimskomrazdoblju. Istraživanja su pokazala da se op e strujanje unutar Rije kog zaljeva odvija podizravnim utjecajem op e cirkulacije Jadranskog mora, s prevladavanjem gradijentskihstruja (Buljan i Zore-Armanda 1976.; Vu ak, 1964.). No uslijed utjecaja vjetra te ostalihhidromorfoloških parametara ono može biti znatno modificirano (Dadi i sur., 1982., 2004., Orli i Kuzmi Legovi i sur., 1989., Orli i sur., 1994, Leder i sur., 1998.; Smir i i sur., 1999., Andro ec, ur., 2009.)

Unutar Rije kog zaljeva se u zimskom razdoblju uspostavlja polukružno ciklonalnogradijentsko strujanje koje je približno istog smjera u površinskom i pridnenom sloju, ajakost strujanja ovisi o osobinama vjetra (Dadi i sur., 1982.). U Srednjim vratimaprevladava ulazno strujanje u Rije ki zaljev, dok se kompenzacijsko izlazno strujanjeodvija kroz Vela vrata. S dinami kog aspekta ljetna situacija je nešto kompliciranija, nomože se zaklju iti da je strujanje baroklino, tj. da se površinsko strujanje kompenzirapridnenim strujanjem suprotnog smjera, te da je ljeti strujanje slabije jakosti. Spektralnaanaliza je pokazala da tijekom ljeta i zime u ukupnoj varijanci strujnog polja oko 80% doprinose višednevne oscilacije vezane za sinopti ke poreme aje. Ove oscilacije su jakopolarizirane pri emu su velike osi elipse usporedne s smjerom obale u blizini postaje nakojoj su vršena mjerenja. Energija plimnih oscilacija je za red veli ine manja u odnosu naenergiju višednevnih oscilacija, pri emu prevladavaju oscilacije od oko 24 sata u odnosuna one s periodom od oko 12 sati.oscilacije s periodom od oko 17 sati.



23

Slika 2.3.10. Ruže struja u Virskom moru za cijelo godišnje razdoblje (Zore-Armanda i

jnu komunikaciju

znatno slabije jakosti, N smjera, što ukazuje da se radi o ulaznom strujanju u Bakarska vrata.

struja na ulazu u Kvarner tijekom jeseni i zime 2002./2003. godine ukazuju na

u Kvarner, no takva je dinamika u nekim razdobljima modificirana, odnosno na oba kraja

dobijeni mjerenjima u Velim vratima, te kod Plomina i Rapca u zimskom razdoblju

Mjerenja struja u širem akvatoriju Kvarnera i kod otoka su pokazala su da je u svim

ukupnog strujanja bile usmjerene prema otvorenom moru i usporedno s obalom.

tijekom 2008. godine (Slika 2.3.11.).



24

Slika 2.3.11. Srednje struje u zimskom razdoblju (6.02-23.03.1981) u površinskom (P),srednjem (S) i pridnenom (D) sloju Rije koga zaljeva (Dadi i sur.,1982.).

Površinski valovi uzrokovani vjetrom

rizontalna udaljenost

istom mjestu. Radi lakše analize podataka o valovima mjereni

vala:

H1/3 -

H1/10 -Hmax -Hsr -T1/3 -Tsr -Tmax -

registracije, iLsr - srednja vrijednost duljine vala, preds

S obzirom na uzrok valovi se dijele na plimne valove, olujne uspore, tsunamije, infratežinske valove (surf beat), mrtvo more, vjetrovne i kapilarne valove, a s obzirom na



25

bazena).i koji nastaju pod

valnom duljinom 0.1 – 1500 m (u dubokom moru). S obzirom da je Jadransko more u smjeru SE-

njemu registrirani relativno veliki valovi za puhanja jakih olujnih vjetrova duž privjetrišta u SE, W,

va u zatvorenim

(Hmaxšto je i razumljivo na dužinu privjetrišta na mjerenoj poziciji od 700 km, a primjenom teorije

stogodišnjem povratnom periodu (Slika 2.3.12.).

Slika 2.3.12. a povratnog perioda, za Jadransko more (Leder i sur., 1998.).

Saznanja o površinskim valovima u otvorenim i priobalnim vodama hrvatskog dijela Jadrana se zasnivaju na podacima vizualnih motrenja koja su se obavljala na brodovima (Zupan, 1961.), te brojnimgodine (Tabain, 1985., Tabain, 1997.) na osnovu kojih je prvi put rekonstruiran spektar valova za Jadransko more u hrvatskoj literaturi (Slika 2.3.13.). Prva dugotrajna mjerenja

– 2008.

2009.).



26

Slika 2.3.13. Spektar valova za Jadransko more (Tabain, 1997.).

Spektralna analiza dugotrajnih mjerenja valova obavljenih osamdesetih godina prošlog s

n

žim frekvencijama (Slika 2.3.

prema višim frekvencijama.

Slika 2.3.14. Prikaz razvoja s

sur., 1996).



27

Analizom relativnih i kumulativnih frekvencija visina i perioda površinskih valova izmjerenih za vrijeme puhanja bure i juga, ustanovljeno je da su one i za buru i za jugo

visina. Interval visina za jugo znatno je širi nego za buru, jer su u situacijama s jugom

puhanja vjetra i duljini privjetrišta (Slika 2.3.15.). Za jugo je raspršenost visina znatno

1996.a).

Slika 2.3.15. Funkcija relativne i kumulativne frekvencije visina i perioda površinskih - 01.02. 1986.; b)

situacija s burom 07.- i sur., 1996).

Ovdje su posebno navedeni rezultati dobijeni mjerenjima u vremenskom razdoblju od studenog 2007. godine do prosinca 2008. godine na plinskom polju IVANA u

2.3.16.).

Slika 2.3.16. Pozicije mjerenja valova u sjevernom Jadranu (postaja V1(postaja V2



28

znat(Slika 2.3.17). Tako je na postaji V1 u

2

ina vala od 0.92 m (Slika 2.3.18, 2.3.19.).

Slika 2.3.17.valografskoj postaji u sjevernom Jadranu u vremenskom razdoblju 01.11.2007.

Slika 2.3.18.)

a)

b)



29

Slika 2.3.19. površinskih valova i njihovog smjera izmjerenih a) na postaji V1 u sjevernom Jadranu 10.12. 2008. godine i b) na postaji V2 u

Statisti ki prikaz rezultata vizualnih motrenja valova na podru ju hrvatskoga dijelaisto ne obale Jadrana pokazuju da je najve a u estalost pojavljivanja valova do visine 1 mu svim sezonama, zatim slijede valovi u rasponu od 1 do 2 m, koji se pojavljuju e etijekom jeseni i zime, dok se viši valovi javljaju relativno rijetko (Leder, 2002., Slika2.3.20.). Pri tome je važno napomenuti da motrene visine valova približno odgovarajuzna ajnim visinama valova koje se mogu izra unati iz mjerenja valova.

Slika 2.3.20.

Svi dosadašnji rezultati motrenja i mjerenja instrumentima površinskih vjetrovnih

a) b)



30

smjer i dužina trajanja), te dužina privjetrišta u akvatoriju. Zbog relativno velikog privjetrišta (i do 800 km) pojava otvorenim vodama njegovog sjevernog dijela (procjenjuje se i do 14 metara s povratnim

obale vanjskih otoka kod puhanja jakih južnih vjetrova, dok su znatno manje izložena

Morske mijene, niskofrekventne oscilacije, meteo-tsunami

ilacije i samooscilacija (seši).Morske mijene u Jadranskome moru u odnosu na neka druga mora nisu pretjerano

evnu M2 perioda oko 12.4 sati i dnevnu K1 komponentu perioda oko 24 sata. Kod poludnevnih oscilacija, dolazi do

zapadnu obalu Jadrana što uzrokuje pojavu kruženja vodenih (amfidromije) koja se nalazi na sredini spojnice Split-Ancona. Ovo uzrokuje pojavu

a plimnih struja nije -

U Jadranskperiodi oko 22 i 11 sati što je blizu periodima plimnih oscilacija, dok se u pojedinim

npr. period osnovnog seša u Kvarneru 6 sati, u Kaštelanskom zaljevu 2.5 i 1 sat, a u Bakarskom zaljevu 20 minuta.

Treba nadodati da u uskim kanalima i dubokim zaljevima hrvatskog dijela Jadrana, i zaljev, u

iko

niskofrekventne oscilacije perioda od 10 do 100

sur., 2000.). Mjerenja su pokazala da niskofrekventne oscilacije ovise o godišnjem razdoblju i da su najizrazitije u z

uz puhanje jakih južnih vjetrova koji naguravaju vode od Otrantskih vrata prema sjeveru može uzrokovati znatni porast razine mora i plavljenje obala u priobalnim mjestima



31

Izmjena vodenih masa, karakteristike miješanja, mutnost (prozirnost)

dnosno njihovog zadržavanja u nekom

susjednim akvatorijima, te izloženosti vjetrovima. Izmjena vodenih masa je najbrža u otvorenim djelovima mora, nešto je sporija u kanalnim vodama, dok je najslabija u poluzatvorenim bazenima (zaljevima i uvalama). S obzirom da na strujanje u velikoj mjeri

prevladavaju lokalni vjetrovi dnevno-uje pod utjecajem plime i oseke.

Procjenjuje se da izmjena vode u Jadranskom moru na godišnjoj razini varira i do 30 puta, viti da je izmjena vodenih masa u

Izmjena vodenih masa u pojedinim zaljevima i uvalama ovisi o njihovoj

mase Kaštelanskog zaljeva, spojenog sa Splitskim kanalom vratima širine 1 Nm, dubine

mjesec dana (Zore-vela

ono je izraženije tijekom homogenih uvjeta u hladnijim razdobljima godine, dok je u

Visa. Kako ri

u more dospijevaju preko kanalizacijskih ispusta, a odatle se strujama šire u okolni akvatorij. Prozirnost mora smanjuju i jake biološke aktivnosti koje se u moru javljaju u

s

vodama juga gdje je zabilježena prozirnost i preko 55 metara, manja je u kanalnim i u priosamo nekoliko metara.



32

2.4 Prostorna i vremenska raspodjela temperature i saliniteta

Klimatske promjene

U atmosferu se ispušta preko 8 milijardi tona CO₂ godišnje. Jedan dio CO₂ apsorbiraju šume i oceani, koji tako postaju kiseliji, a ostatak se gomila u atmosferi, pojačavajući efekt staklenika kojemu značajno doprinose metan i dušik-oksid, drugi po važnosti staklenički plinovi. Ti plinovi dugo ostaju u stratosferi gdje njihovo prisustvo ima negativan učinak na sadržaj i akumuliranje topline u atmosferi. Od početka industrijske revolucije, količina CO₂ u atmosferi povećala se 35%, a metana 148%, te je u današnjoj atmosferi razina CO2 imetana, barem u posljednjih 650 000 godina, najviša. Prisustvo CO₂ u nižim djelovima atmosfere, od pred-industrijske koncentracije od 280 ppm (parts per million) bilježi kontinuirani porast, te je primjerice 2003. godine zabilježena koncentracije od 375 ppm. U isto vrijeme se klima u mnogim djelovima svijeta, uključujući Europu, zagrijava i značajno mijenja. Prosječna globalna površinska temperatura zraka je porasla za otprilike 0.7 °C, dok u Europi taj porast iznosi 0.95 °C u posljednjih 100 godina. Prema raznim klimatskim modelima i scenarijima, procjenjuje se da će do 2100. godine globalna temperatura zraka na Zemlji porasti za 1.4-5.8 °C, u Europi za 2.0-6.3° C, dok se predviđanja za Jadran kreću se od 2.4 do 4.9 °C. Na području Jadrana prisutan je opći trend smanjenja godišnje količine oborine čemu najviše pridonosi smanjenje jesenskih i proljetnih količina.

Zbog svog položaja Jadran je more s izraženom sezonskom i višegodišnjom varijabilnošću. Geografski je smješten u području gdje su sezonske i mezoskalne promjenjivosti glavnih atmosferskih parametara kao što su solarno zračenje, vjetar, temperatura i oborina glavni uzročnici promjenjivosti izmjene topline i vlage između atmosfere i mora. Jaka ciklonalna aktivnost, naročito u hladnom dijelu godine osigurava prisustnost različitih tipova vremena nad Jadranom, s čestim izmjenama bure i juga. Nasuprot tome, ljeti je vrijeme, kao posljedica utjecaja subtropskog sistema visokog tlaka zraka, mirno i tiho uz dobro razvijenu dnevno-noćnu cirkulaciju. Sve to uvjetuje izrazitu promjenjivost topline i sadržaja soli u površinskom sloju obalnih voda i voda otvorenog mora. Na klimatskoj vremenskoj skali, uočene globalne promjene klime odražavaju se na klimu Jadrana uzrokujući kontinuirani porast temperature zraka (slika 2.4.1.) i mora, značajnu dekadnu promjenjivost oborine (slika 2.4.2.) i saliniteta te promjenu njegove termohaline cirkulacije. Duž cijele obale Jadrana od početka 80-godina prošlog stoljeća primjetan je kontinuirani porast prizemne temperature zraka. Rezultati procjene buduće promjene klime (Branković i sur., 2009) Hrvatske dobiveni na osnovu regionalnog klimatskog modela RegCM analizirani su za sve sezone iz dva 30-godišnja razdoblja: 1961-1990, koje predstavlja sadašnju klimu, te 2041-2070, koje predstavlja projekciju buduće klime prema A2 scenariju IPCC-ja. Prema ovom modelu predviđa se u svim sezonama povećanje temperature zraka. U hladnijem dijelu godine zagrijavanje će biti nešto veće u sjevernoj Hrvatskoj, dok će u toplijem razdoblju zagrijavanje biti veće uprimorskom dijelu Hrvatske. I u oborinskom režimu primjećuje se znatna promjenjivost. Duž hrvatskog dijela Jadrana izražena je znatna međugodišnja varijabilnost sa zajedničkim negativnim trendom. Smanjenje ukupne količine oborine prema rezultatima grupe za klimatska istraživanja DHMZ-a očekuje se u većem dijelu godine, prvenstveno uprimorskom dijelu Hrvatske i neposrednom zaleđu. Važno je spomenuti kako globalne promjene klime, bilo kontinuirane i/ili nagle djeluju na promjene temperature i saliniteta čitavog vodenog stupca te uz promjenu cirkulacije mijenjaju strukturu i funkcionirane ekosustava.



33

Termohaline osobine površinskog sloja mora ovise o nizu fizikalnih čimbenika koji su dijelom rezultat procesa u moru te procesa na granici s atmosferom. Te procese možemo uvjetno dijeliti na oceanografske i meteorološke. Oceanografski procesi koji uvjetuju promjenu površinske temperature mora te promjene u dubljim slojevima su advektivni prijenos topline morskim strujama, prijenosi topline molekularnim putem i turbulentna gibanja uvjetovana nestabilnošću vodenog tupca. Učinci interakcije atmosfera-more kao što je tok topline, tj. razlika topline koju more primi iz atmosfere i one topline koju njoj (atmosferi) predaje, uzrokuju znatne promjene topline površinskog sloja mora. I druge osobine mora također se mijenjaju pod djelovanjem horizontalnih i vertikalnih procesima. Sadržaj soli površinskog sloja mora, o čemu ovisi njegov salinitet, podložan je promjenama koje se događaju zbog procesa isparavanja, znači gubitka mase, odnosno povećanja sadržaja soli u moru, slatkovodnih dotoka oborinom te u obalnim područjima rijekama i vruljama – procesima koji smanjuju salinitet. Meteorološki procesi nad morem znatno utječu na granični sloj gdje se stalnom izmjenom svojstava između dvaju medija mijenjaju fizikalni, kemijski i biološki procese u moru i na njegovoj površini.



34

Slika 2.4.1. Višegodišnje promjene temperature zraka duž istočne obale Jadrana (prema: Grbec, 2007).



35

Slika 2.4.2. Višegodišnje promjene oborine duž istočne obale Jadrana (Prema: Grbec, 2007)



36

Površinska temperatura mora (slika 2.4.3.) od niskih zimskih vrijednosti u sjevernom Jadranu raspona (6.8-15.9) 0C do vrlo visokih vrijednosti u području otvorenih voda južnog Jadrana varijabilna je na dekadnoj i klimatskoj vremenskoj skali, s izraženim pozitivnim linearnim trendom od početka 80. godina prošlog stoljeća (slika 2.4.4.). Površinska temperatura mora je najviša tijekom zimskih mjeseci u južnom Jadranu (13-14ºC) te opada prema sjevernom Jadranu (7-10ºC), gdje je gubitak toplinske energije u to vrijeme najveći. Za ljetnih mjeseci temperatura nema bitnu prostornu promjenjivost (22-26ºC), dok hladnije vode rijeke Po uzrokuju pojavu nižih temperatura uz talijansku obalu u jesenskim mjesecima. Istovremeno, zbog opće ciklonalne cirkulacije Jadrana, temperature su više uz hrvatsku obalu Jadrana. Površinski se salinitet smanjuje od južnog prema sjevernom Jadranu. Slatke vode rijeke Po i drugih rijeka smanjuju salinitet u sjevernom Jadranu te u uskom pojasu uz talijansku obalu (salinitet 33-37) dok se uz hrvatsku obalu salinitet povećava advekcijom slane vode iz Jonskog i Sredozemnog mora (salinitet 38-39).

Slika 2.4.3. Sezonska promjenjivost površinske temperature i saliniteta Jadranskog mora (Prema Artegiani et al.,1997; preuzeto s http://skola.gfz.hr



37

Slika 2.4.4. Višegodišnje promjene površinske temperature mora. Obalna postaja “Punta Jurana” Razdoblje 1950-1996.

Sezonske promjene temperature i saliniteta

Termohaline osobine istočne obale Jadrana pod znatnim su utjecajem slatkovodnih dotoka s kopna, a zbog manjih dubina i pod značajnim utjecajem atmosfere. U takvom akvatoriju dobivanje srednjih klimatoloških polja temperature i saliniteta zahtjeva dobru prostornu pokrivenost podacima iz dužeg vremenskog razdoblja. Kako bi se zadovoljili uvjeti koje zahtjeva klimatološka analiza koja uključuje tehnike objektivne analize za prikaz polja temperature i saliniteta odabrane su karakteristične situacije i područja s dovoljnim brojem prostorno-vremenskih podataka (tablica 2.4.1.). Uz to je na odabranim postajama prikazan srednji godišnji hod temperature mora i saliniteta. Posebno je obrađen profil Split-Gargano (postaje OC5, OC5b, OC5a, OC5c, OC5d i OC5e) na čijem je pragu moguće praćenjem promjenjivosti temperature i saliniteta sagledati složenu dinamiku Jadrana.

Za razliku od otvorenih voda, u obalnim vodama istočne obale Jadrana temperatura i salinitet su varijabilniji. Obrađena su dva područja, jedno u sjevernom, a drugo u srednjem Jadranu.



38

Tablica 2.4.1. Podaci mjerenja temperature i saliniteta korišteni u analzi termohaline promjenjivosti obalnih i otvorenih voda Jadrana

Područje/postaja Razdobljemjerenja

Izvor podataka

Sjeverni Jadran

Kvarner, Kvarnerić i Riječki zaljev, Zapadnaobala istre

Postaje OC16, OC17, OC18, OC19, OC19a

1950-1999

1994-2010

Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split;Centar za istraživanje mora, Rovinj

Srednji Jadran

Otvorene vode

Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split

Split-Gargano –OC5, OC5b, OC5a, OC5c, OC5d i OC5eStončica OC5a

1961-19901998-2010

Obalne vodeOC3 Ploče

1998-2010

OC4 ušće CetineOC5 PelegrinOC6 Kaštelanski zaljevOC7 VranjicOC9 ŠibenikOC12 ZadarPoligon Drvenik-Pelješac-Vis

2002-2003 ADRICOSM PROJEKT

Sjeverni Jadran Složene termohaline osobine područja istočne obale sjevernog Jadrana (slika 2.4.5.) posljedica su izmjene topline na granici atmosfera-more, utjecaja slatkovodnih dotoka rijekama, vruljama i oborinama, te cirkulacijom i izmjenom vode s drugim dijelovima Jadrana. Sezonske promjene termohalinih svojstava unutar Riječkog zaljeva, Kvarnera i Kvarnerića, te dijela otvorenih voda sjevernog Jadrana obrađene su po pojedinim manjim područjima kako bi se naglasio različiti utjecaj dominantnih procesa u pojedinom području. U odnosu na pokrivenost područja mjerenjima (podaci CIM-a Rovinj, HHI-aSplit i IOR-a Split, MEDAS baza IOR-a) istraživani akvatorij podjeljen je na nekoliko pod-područja za koja je analiza provedena pojedinačno za otvorene vode te za međuotočna područja Riječkog zaljeva, Kvarnera i Kvarnerića. Posebno su obrađeni podaci temperature i saliniteta s nekoliko postaja (OC16, OC17, OC18, OC19 i OC19a) novijeg razdoblja (1994-2010).



39

Slika 2.4.5. Prostorni prikaz područja otvorenog (3, 4, 9) i obalnog (1, 5, 6, 7, 8) mora u sjevernom Jadran i položaj postaja OC16, OC17, OC18, OC19 I OC19a.

Zbog relativne blizine talijanske obale, te povremenih strujanja poprečnih na uzdužnu os Jadrana, vanjski dio ovog akvatorija je ponekad pod utjecajem slatkovodnih dotoka najveće jadranske rijeke Po. Dotok rijeke Po iznosi oko 60% ukupnog dotoka svih slatkovodnih izvora u sjevernom Jadranu sjevernije od linije Pula-Rimini. Utjecaj rijeke Po različit je iz godine u godinu ovisno o karakterističnim zimskim situacijama u sjevernom Jadranu. U području sjevernog Jadrana stvara se za vrijeme izraženih prodora hladnoga zraka sjevernojadranska voda visoke gustoće. Ovisno o termohalinim uvjetima koja su prethodila njenom javljanju te intenzitetu ohlađivanja u ovome se području razlikuju dvije situacije: 1) situacija s jačim dotokom rijeke Po za vrijeme blagih zima pri čemu se stvara voda manje gustoće. Granica između obalnih voda i voda otvorenog mora pomaknuta je u ovom slučaju južnije od linije Pula-Rimini te može dijelom utjecati na termohaline karakteristike područje; 2) druga situacija javlja se za vrijeme izrazitih učestalih prodora hladnoga zraka sa smanjenim dotocima sjevernojadranskih rijeka. Stvara se hladna i relativno slana voda visoke gustoće. Granica obalnih voda i voda otvorenog mora ograničena je na područje sjevernije od linije Pula-Rimini. Pod utjecajem gradijenata gustoće između ova dva područja, stvara se na šelfu ciklonalna ćelija koja više ili manje utječe na termohaline osobine ovoga područja. Vrlo važnu ulogu na opću sliku cirkulacije u ovome području ima vjetar, naročito bura. Taj suh i mahovit te prostorno nehomogen vjetar direktno, putem napetosti vjetra, ili indirektno preko gradijentskog strujanja nastalog zbog gubitka latentne topline isparavanjem utječe na strujanja u moru i formiranja bipolarne ciklonalno-anticiklonalne strukture. Sjevernojadranska voda svojom glavninom slijedi talijansku obalu te nakon mjesec dana stiže u Jabučku kotlinu. Osim ove glavne struje, postoji i manja sekundarna (Vilibić, 2003). Naime, plićina smještena oko 60 km južnije od Rovinja vjerojatno uzrokuje bifurkaciju sjevernojadranske vode, nakon čega njezin manji dio odlazi prema Kvarneru ulazeći između sjevernojadranskih otoka stoga što je to područje dublje (60-70 m) od područja otvorenog mora (oko 50 m). Postoje i naznake da se jedan dio te vode miješa s vodama dubljih slojeva ispred Dugog otoka (Vilibić i Orlić, 2002) nakon čega u područje Jabučke kotline dolaze s njene istočne strane. Osim ovoga složenog djelovanja tijekom zimsko-proljetnog razdoblja važan je i utjecaj širenja ugrijane i slatke površinske vode iz sjevernog Jadrana prema vodama Kvarnera u uvjetima stratificiranosti vodenog stupca. Postoji fronta koja ljeti odjeljuje površinsku sjevernojadransku vodu od voda koje u području Kvarner-otvoreno more dolaze



40

istjecanjem iz međuotočnog akvatorija i/ili s juga, a najintenzivnija je u razdoblju srpanj-kolovoz. Godišnji hodovi temperature i saliniteta (slika 2.4.6.) pokazuju da vertikalno homogeni sloj formiran u studenom traje sve do polovine ožujka kada zbog zagrijavanja atmosfere započinje zagrijavanje površinskih slojeva mora.

Slika 2.4.6. Srednje sezonski hod temperature mora i saliniteta za definirane slojeve i područja za razdoblje 1950-1999. Podacima srednjih dekadnih vrijednosti temperature mora prilagođena je funkcija s 2 harmonika, a mjesečnim podacima saliniteta „spline“-funkcija.

Zbog vertikalnog miješanja uzrokovanog vjetrom i još uvijek nedovoljno zagrijane atmosfere vertikalni je stupac vode početkom razdoblja zagrijavanja temperaturno homogen, no u polju saliniteta homogenost nije toliko očita zbog utjecaja slatkovodnih dotoka. U području 3 u površinskom sloju saliniteta prvi minimum uočava se u proljeće, a sekundarni ljeti. Ovakva termohalina struktura uočava se i na postajama OC18, OC19 i OC19a (slike 2.4.7.-2.4.9.). U području 4 sekundarni minimum saliniteta javlja se mjesec dana kasnije, dok je područje 9 karakterizirano više istjecajem slatkovodnih voda istočne obale Jadrana uz manje izražen minimum u površinskom sloju. Zimske su temperature u vertikalno homogenom stupcu vode najniže u najsjevernijem području kao posljedica utjecaja sekundarne cirkulacije koja zimi u to podučje donosi tešku i hladnu sjevernojadransku vodu. Osim toga primjetan je utjecaj obalnih voda na temperaturu mora površinskog sloja tijekom ljeta u središnjem području. U tom je području (područje 4) u vrijeme izrazito razvijene termokline sredinom ljetnog razdoblja površinski sloj mora u prosjeku topliji i do 10C.



41

Slika 2.4.7. Srednji godišnji hod temperature i saliniteta u površinskom (-) i pridnenom (-) sloju, postaja OC18. Razdoblje mjerenja 1997-2010.




42

Slika 2.4.9. Srednji godišnji hod temperature i saliniteta u površinskom (-) i pridnenom (-) sloju, postaja OC19a. Razdoblje mjerenja 1994-2010.

Prostorno nehomogena oborina znatno doprinosi prostorno nehomogenoj promjeni temperature mora i saliniteta ovoga područja posebno u područjima uz obalu. Zbog stalnih dotoka slatke vode u površinskom sloju vertikalna i horizontalna razdioba termohalinih svojstava ovoga obalnog područja vrlo je kompleksna. Područja bliža obali (1,7 i 6) tijekom zime su hladija, a ljeti toplija od područja koja graniče s otvorenim vodama. Primjećuje se neujednačenost u godišnjoj promjenjivosti površinskog saliniteta i to više što je područje bliže obali. Unutar pojedinog područja prostorna razdioba saliniteta pod djelovanjem je slatkovodnih obalnih dotoka koji su vremenski dosta varijabilni, te razdioba saliniteta prostorno i vremenski nije homogena, a i znatno je sinoptički uvjetovana.



43

Slika 2.4.10. Srednji sezonski hod temperature mora za definirane slojeve i područja za razdoblje 1950-1999. Podacima srednjih dekadnih vrijednosti temperature mora prilagođena je funkcija s 2 harmonika.

U Riječkom je zaljevu (područje 1, postaja OC16) i u podvelebitskom području (područje 7) (nije prikazano) minimum površinskog saliniteta koji se javlja u proljeće povezan s proljetnim maksimumom oborine. Drugi minimum koji se javlja u studenom u vezi je s jesenskim maksimumom oborine. Površinski salinitet u ovom je području povezan s godišnjim hodom oborine s dva para ekstrema koji je karakterističan za područje Rijeke, Crikvenice i otoka Krka. Kod pojave minimuma saliniteta u svibnju, vodeni stupac je već raslojen, pa salinitet površinskog sloja ne utječe na dublje slojeve. Međutim, minimum u studenome, te nešto slabije izraženi minimum u veljači pada u razdoblje kada je stupac mora izmiješan pa se istovremeno pojavljuje i minimum u dubljim slojevima. Minimum je u veljači povezan sa jačom oborinom karakterističnom za ovaj mjesec. Područje 6 je izolirano od Riječkog zaljeva, a i podvelebitski dotoci imaju manji utjecaj zbog čega njegov površinski sloj ima općenito veće vrijednosti saliniteta. Područja 5 (postaja OC17) i8 obzirom da su granična područja s otvorenim morem manje su pod utjecajem obale i obalnih dotoka. Uspoređujući njihove sezonske hodove možemo pretpostaviti da je u ovome području utjecaj sjevernojadranskih rijeka manje izražen. Dublji slojevi imaju manje raspone saliniteta tijekom godine u oba analizirana područja. Salinitet u području 8 ima minimum u površinskom sloju u svibnju i listopadu, dijelom zbog utjecaja rijeke Zrmanje, a dijelom zbog oborine. Drugi minimum povezuje se s jesenskim makimum oborine.



44



Srednji Jadran

Profil Split- Gargano Jadran je specifičan bazen. U njegovom sjevernom dijelu u zimama intenzivnog ohlađivanja i učestalih epozida bure formira se sjevernojadranska voda koja je odgovorna za opću cirkulaciju Jadrana. Za vrijeme ekstremnih vremenskih situacija, npr. za vrijeme



45

jakih epizoda bure gubitak topline s površine mora (ohlađivanje) izrazito je velik. Ovaj proces u graničnom sloju uzrokuje dvije, za termohalinu cirkulaciju (THC) vrlo bitne stvari: 1) hlađenje površinskog sloja mora jer se procesom isparavanja gubi toplina; 2) postupni porast saliniteta površinskog sloja mora jer procesom isparavanja površinski sloj mora gubi masu. Ovo su preduvjeti stvaranja guste vode, čije je formiranje u Jadranu povezano s njegovom mezoskalnom dinamikom na vremenskim skalama od sinoptičke,sezonske, interdekadne i klimatske. Pod djelovanjem procesa na granici atmosfera-more termohalina se promjenjivost različito mijenja u ovisnosti o dubini. Procesi na površini, odnosno izmjena topline i mase značajno doprinose promijenjivosti temperature i saliniteta. Kako su u Jadranu sezone vrlo izražene, to je sezonska promijenjivost temperature i saliniteta također značajna za Jadran. To se dobro vidi na sezonskom hodu temperature i saliniteta na profilu Split-Gargano (slika 2.4.13.).

Slika 2.4.13. Srednji godišnji hod temperature i saliniteta na profilu Split-Gargano (postaje OC5, OC5b, OC5a, OC5c, OC5d i OC5e). Razdoblje 1961-1980. (Prema Grbec i Morović, 1997)

U prvih 20 m dubine promjene topline uzrokovane vertikalnim procesima, tj direktnim djelovanjem atmosfere značajne su gotovo čitave godine. Horizontalni procesi postaju značajni uspostavom i trajanjem termokline, u toplom dijelu godine. Ti procesi advekcijom donose topliju vodu i na taj način doprinose povećanju topline. U jesen, nakon produbljenja termokline i njenog nestajanja vertikalni procesi prevladavaju i postaju glavni



46

čimbenik promjenjivosti topline. U dubljim slojevima Jadrana temperature se u prosjeku kreću od 11oC u području sjevernog Jadrana i Jabučke kotline, do 14ºC u Južnojadranskoj kotlini i Otrantskim vratima. Salinitet također raste od sjevernog Jadrana (37.5-38.5) prema jugoistoku (38.5-39.0). Sezonski hod je slabo izražen, dok je međugodišnja promjenjivost uvjetovana stvaranjem i advekcijom dubokih vodenih masa. Termoklina u toplom dijelu godine odvaja površinski od dubljih slojeva. Na godišnjem se hodu temperature i saliniteta uočava izotermija tijekom jeseni i zime, te mala promjena temperature na dubini od približno 100 m gdje temperatura ne pada ispod 12 0C. Osim toga varijacije temperature unutar pojedinog mjeseca imaju maksimalne vrijednosti na površini, idući dublje varijabilnost se smanjuje. Na dubini od 10 m maksimum temperature kasni u prosjeku 9 dana u odnosu na površinski sloj. Na dubini od 20 m to kašnjenje je 48 dana, dok sloj 75-100 m kasni 93 dana u odnosu na površinu. Minimalna temperatura bilježi se tijekom veljače, a na dubini od 75-100 m početkom ožujka. Salinitet također ima sezonski hod. U površinskom sloju do dubine 10 m postoje dva minimuma, u svibnju i srpnju. Na dubini od 20m značajan postaje maksimum u kolovozu kao rezultat kasnijeg odziva uvjetima na površini. Temperatura i salinitet vodenog stupca određuje njegovu stabilnost. Općenito se može reći da je stabilnost veća što je veći vertikalni gradijent gustoće mora. Stoga je stabilnost najveća u ljetnom razdoblju, kada je u vodenom stupcu prisutna dobro izražena termoklina, te je utjecaj temperature na vertikalnu razdiobugustoće značajniji od utjecaja saliniteta. Tijekom zime, odnosno u hladnom dijelu godine, termoklina nije prisutna zbog intenzivnih procesa vertikalnog miješanja, te advekcije, pa je vertikalni gradijent gustoće malen, te u plitkom moru dominantno ovisi o vertikalnom gradijentu saliniteta, posebno u područjima koja su pod utjecajem dotoka slatke vode skonpa. Početkom jeseni zbog smanjenog dotoka Sunčevog zračenja i pojačanog miješanja uzrokovanog jačim vjetrom termoklina slabi i produbljuje se. Počinje homogenizacija vodeng stupca. U zimskim mjesecima (siječanj-veljača) termoklina gotovo potpuno nestaje (slika 2.4.14).

Slika 2.4.14. Srednji godišnji hod temperature i saliniteta. Postaja Stončica-OC5a, razdoblje 1998-2010.



47

Prosecima vertikalne konvekcije i miješanja vodeni stupac je potpuno homogen. Izražena termohalina promjenjivost Jadrana rezultat je ne samo sezonski i klimatski promjenjivih procesa na granici (izmjena topline i mase) i topografije već je uvjetovana i izmjenom vode sa Sredozemljem preko Otrantskih vratiju. Zimska i ljetna situacija u Jadranu se znatno razlikuju. Klimatološki profili temperature i saliniteta (Split-Gargano; 1998-2010) jasno ističu tu razliku. Zimi je temperaturno homogen vodeni stupac prisutan na cijelom profilu (slika 2.4.15.), u polju saliniteta uz obalu je prisutna voda nižeg saliniteta koji raste udaljavanjem od obale te povećanjem dubine. Ljeti je vodeni stupac stratificiran, jasno se odvaja površinski od intermedijalnog i pridnenog.

Slika 2.4.15. Srednje vrijednosti temperature i saliniteta za zimu (A) i ljeto (B) na profilu Split-Gargano. Razdoblje 1998-2010. Podaci CTD mjerenja Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Split.

Obalno područje srednjeg Jadrana

Promjenjivost termohalinih osobina u obalnim područjima kompleksnija je od onih uotvorenim vodama zbog utjecaja s kopna i relativno brzog odgovora mora na sinoptičkeporemećaje. U obalnom području posebno se ističu estuariji, područja miješanja vodaobalnog mora i slatkovodnih dotoka (rijeke i podzemne vode). U području srednjegJadrana opisano je područje poligona Drvenik-Pelješac-Vis (slika 2.4.16). Tijekomistraživanja u području istočne obale Jadranskog mora (projekt ADRICOSM) obavljena su



48

vrlo intenzivna mjerenja termohalinih osobina vodenog stupca na 14 postaja. Tijekomzimskog razdoblja mjerilo se jednom u dva tjedna, a kasnije jednom tjedno. Prostorno ivremenski dobro pokrivena mjerenja temperature i saliniteta poslužila su kako bi se uovome području obalne vode po termohalinim osobinama podijele na 3 odvojenalokaliteta: 1) kanalne vode, 2) estuarij rijeke Neretve i 3) vode slične vodama otvorenogmora. Formiranje i trajanje termalne i haline stratifikacije u ovim je područjima različito. Osobina je kanalnih voda ovoga područja niski salinitet površinskog sloja kao posljedica utjecaja triju glavnih rijeka; Neretve, Žrnovnice i Cetine. Primjerice, estuarij rijeke Neretve područje je koje je permanentno niskog saliniteta te su i promjene temperature znatne.

Slika 2.4.16. Područje poligona Drvenik-Pelješac-Vis i položaj 14 postaja na kojima su tijekom 2002-2003 mjereni temperatura i salinitet

Područje je pod dinamičkim utjecajem lokalnog polja vjetra i prevladavajućihmeteoroloških situacija, a posebno je tijekom ljeta pod utjecajem obalne cirkulacije. Vodeslične otvorenim vodama bez znatnijeg su utjecaja rijeka i vertikalno dobro izmiješanotijekom hladnog dijela godine. Općenito, približavanjem obali promjenjivost temperature isaliniteta, a time i gustoće mora izraženija je i o lokalitetu znatno ovisnija. Stoga je zaočekivati znatnu termohalinu promjenjivost.



49

Slika 2.4.17. Promjene temperature i saliniteta u vodama srednjeg Jadrana.

Područja estuarija koja su pod stalnim utjecajem rijeka vrlo su osjetljiva na promjene sadržaja topline zbog varijabilnog sadržaja soli. Analizirajući promjenjivost temperature i saliniteta na nekoliko obalnih postaja od Ploča do Zadra (slike 2.4.18. – 2.4.20.) uočava se velika varijabilnost koja je najizraženija u površinskom sloju, gdje su iznosi standardnih devijacija znatni kao primjerice u akvatoriju luke Ploče (slika 2.4.18.).



50

Slika 2.4.18. Promjene temperature i saliniteta u području luke Ploče, OC3 (A) i ušća rijeke Cetine, OC4 (B) u površinskom (-) i pridnenom sloju (-). Razdoblje 1998-2010.

U središnjem dijelu Kaštelanskog zaljeva temperatura mora ima izražen sezonski hod karakterističan za obalne postaje srednjeg Jadrana. Salinitet površinskog sloja s jednim minimumom u proljeće, te maksimumom u jesen rezultat je specifične dinamike bazena. Zbog utjecaja rijeke Jadro akvatorij Vranjičkog bazena je vertikalno stratificiran i zimi. Zbog relativno male dubine, te intenzivne dinamike povezane su s jakim i olujnim vjetrom srednji godišnji hod na površini i u pridnenom sloju uglavnom je paralelan.

A

B



51

Slika 2.4.19. Promjene temperature i saliniteta u području Kaštelanskog zaljeva. Postaja OC6 (A) i OC7 (B) u površinskom (-) i pridnenom sloju (-). Razdoblje 1998-2010.

Termohaline osobine estuarija rijeke Krke pod znatnim su utjecajem atmosfere i tijekom godine halina i termička raslojenost prisutna je gotovo u čitavom akvatoriju. Dubina halo i termokline promjenjiva je u ovisnosti o dobu godine te vjetrovima koji mogu znatno izmiješati vodeni stupac. Temperaturne razlike također su znatne, tako se npr. temperature u Skradinskom buku kreću od minimalnih dnevnih koje mogu biti ispod 3ºC do maksimalnih 24ºC. U estuariju se tijekom ljeta javlja podpovršinski maksimum temperature vrlo visokih vrijednosti. U ovisnosti o utjecaju morske vode salinitet ovoga područja znatno varira.

A

B



52

Slika 2.4.20. Promjene temperature i saliniteta u području estuarija rijeke Krke, postaja OC9 (A) i u području Zadra, postaja OC12 (B) u površinskom (-) i pridnenom sloju (-). Razdoblje 1998-2010.

Višegodišnje promjene temperature i salinitetaJoš jedna vrlo važna osobina Jadrana je njegova izrazita višegodišnja promjenjivost. Termohaline se osobine u moru mijenjaju kombiniranim djelovanjem izmjene topline i soli horizontalnim i vertikalnim procesiama, i povezane su s regionalnim i hemisfernim atmosferskim procesiama. Promjene tih svojstvima mora ukazuju na djelovanje klimatskih promjena i skokova koje mijenjanjem preduvjeta za stvaranje NAdDW, LIW te drugih vodenih masa značajnih za Jadran mijenjaju cirkulaciju u moru, i lokalne termohaline osobine. Promatrajući promjene u dekadi 1998-2007. koja se obzirom na temperaturu zraka i oborinu svrstava u izrazito toplo i sušno razdoblje nad Jadranom, moguće je uočiti kako kontinuirane tako i ekstremne promjene temperature mora i saliniteta. Promatrajući srednje godišnje promjene topline i soli u moru u otvorenim vodama srednjeg Jadrana ova se dekada može označiti relativno toplijom u odnosu na predhodno razdoblje, no treba razlučiti sezonsku promjenjivost. U dubljim slojevima na postaji Stončica-OC5a uočava se kako se nakon promjene režima strujanja kao posljedice promjene sistema vjetrova nad

A

B



53

Mediteranom i sjevernom hemisferom (1980-1997) te pod djelovanjem nekoliko vrlo hladnih zima, Jadran vratio u stanje prije 1980. To je posebno uočljivo u dubljim slojevima (75-100 m) u toplog dijelu godine koje je inače posljedica uvjeta prethodne zime, znači nekoliko mjeseci ranije. Temperatura i salinitet ovoga sloja tijekom 1998.-2007. osciliraju oko nešto većeg srednjaka, no s izrazitim ekstremnim godinama, posebno 2003. koja se smatra godinom s izrazito hladnim zimama i vrućim ljetom. Suprotno tome, godina 2007. bila je sve do polovine godine izrazito topla, s relativno uobičajenim vrijednostima oborine, te je na termohalinoj slici uočljivo pozitivno odstupanje zimske temperature kao i istovremeno niže vrijednosti (zbog blage zime) u toplom dijelu godine u dubljim slojevima. Važno je istaći kako povezanost s atmosferom i klimatskim promjenama/skokovima možemo pratiti na promjenama topline i sadržaja soli u površinskom sloju zimi u sjevernom Jadranu te u dubljim slojevima na Palagruškom pragu tijekom toplog dijela godine. Izdvajajući tu promjenjivost u Jadranu je moguće uočiti povezanost lokalnih termohalinih osobina s regionalnim i hemisfernim atmosferskim procesima (slika 2.4.21.) (Grbec, et al., 2009). Superponirani efekti hladnih zima i EMT (Eastern Mediterranean Transient) (Klein, et al., 1999) koja je spriječila ulaz LIW u Jadran razlogom su znatnog pada temperature mora u analiziranom u periodu 1987-1997. Godine 1998. započinje u Jadranu novi režim. Temperatura i salinitet u tom razdoblju signifikantno su veći u cijelom vodenom stupcu u odnosu na razdoblje 1961-1990 (slika 2.4.22.) kao posljedica kontinuirane promjene klime i naglih promjena režima strujanja u Jadranu izazvanih ekstremnim atmosferskim zimskim situacijama u njegovom sjevernom dijelu.

Slika 2.4.21. Promjene temperature zraka zimi u sjevernom Jadranu (a) i promjene temperature (b), kisika (c) i saliniteta (d) u sloju (50-100m) srednjeg Jadrana (postaja OC5a) u toplom dijelu godine (travanj-kolovoz) (prema: Grbec et al., 2009).



54

U periodu 1998-2007 izdvojene su godine, 2003, 2006 i 2007. koje meteorološki te u odnosu na termohalinu cirkulaciju prikazuju različite ekstremne situacije u Jadranu. Već dobro dokumentirana ekstremna zimska i ljetna situacija 2003. godine (Dorman, et. al, 2007; Orlić, et al., 2007; Grbec, et al., 2007) opisuje ona stanja u Jadranu koja se mogu povezati sa izrazito hladnim i suhim zimama, te ekstremno toplim i suhim ljetom. Nasuprot tome je primjerice ekstremna 2006. koja je bila ekstremna u količini oborine, što se jasno odrazilo na vrijednosti površinskog saliniteta. Na srednjem godišnjem godišnjem hodu temperature mora i saliniteta površinskog i pridnenog sloja (1961-1990) na postaji OC5 (Splitska vrata) moguće je uočiti razlike za pojedine godine.

Slika 2.4.22. Sezonski hod temperature i saliniteta u površinskom (0-10m) sloju (a i b) ipridnenom (50-100m) sloju (c i d) na postaji Stončica-OC5a za razdoblje 1961-1990 i 1998-2007.



55

Slika 2.4.23. Sezonski hod temperature i saliniteta u površinskom (a i c) i pridnenom (b i d) sloju na postaji OC5 (Splitska vrata) za razdoblje 1961-1990 i godine 2005. i 2006. godinu.

Slika 2.4.24. Odstupanje temperature i saliniteta u površinskom (a i b) i pridnenom (c i d) sloju tijekom ekstremne 2003. godine od višegodišnjeg prosjeka za postaju Pelegrin-OC5b.



56

Slika 2.4.25. Odstupanje temperature i saliniteta u površinskom (a i b) i pridnenom (c i d) sloju tijekom ekstremne 2003. godine od višegodišnjeg prosjeka za postaju Stončica-OC5a

Trend temperature mora i saliniteta površinskog (slika 2.4.26.) i pridnenog sloja (slika 2.4.27.) nije linearan već su za Jadran karakteristične nelinearne oscilacije, atmosferski uzrokovane, koje mogu trajati nekoliko godina, pa čak i desetljeća.



57

Slika 2.4.26. Višegodišnje promjene temperature mora i saliniteta površinskog sloja (postaja Stončica-OC5a)



58

Slika 2.4.27. Višegodišnje promjene temperature mora i saliniteta pridnenog sloja (postaja Stončica-OC5a)



59

Zaključak

Jadran je specifičan bazen. U njegovom sjevernom dijelu u zimama intenzivnog ohlađivanja i učestalih epizoda bure formira se sjevernojadranska voda koja je odgovorna za opću cirkulaciju Jadrana. Za vrijeme ekstremnih vremenskih situacija, npr. za vrijeme jakih epizoda bure gubitak topline s površine mora je izrazit. Ovaj proces u graničnom sloju uzrokuje dvije, za termohalinu cirkulaciju (THC) vrlo bitne stvari: 1) hlađenje površinskog sloja mora jer se procesom isparavanja gubi toplina; 2) postupni porast saliniteta površinskog sloja mora jer procesom isparavanja površinski sloj mora gubi vlagu. Ovo su preduvjeti stvaranja guste vode, čije je formiranje u Jadranu povezano s njegovom mezoskalnom dinamikom na vremenskim skalama od sinoptičke, sezonske, interdekadne i klimatske. U ovisnosti o zimskim uvjetima nad Jadranom njegova termohalina cirkulacija može biti dvojaka: u godinama toplijih zima izmjena vode sa Sredozemljem je slabija (neingresione godine), dok je u razdobljima hladnih zima izmjena intenzivnija čime se povećava temperatura i salinitet intermedijalnih voda srednjeg Jadrana (ingresione godine). Međugodišnja varijabilnost temperature i saliniteta atmosferski je kontrolirana prisustvom veće ili manje količine Levantinske vode. Promjene u polju tlaka zraka nad Sjevernim Atlantikom, Europom i Mediteranom određuje mezoskalnu aktivnost te utječe na količinu intermedijalne vode u tom području. Ovo dovodi do različitog stupnja izmjene između Jadrana i istočnog Mediterana. Jadran je toplo more s izraženim godišnjim hodom površinske temperature mora. Prosječna godišnja temperatura iznosi 11°C. Zimi se temperature kreću od 70 C na sjeveru do 16 0C na jugu (Otrantska vrata). U proljeće more postaje sve toplije, pa površinska temperatura raste do 18°C. Ljeti temperature mora dosežu visoke iznose, čak 22-25°C, a u godinama izrazito zagrijane atmosfere i do 27°C. Krajem ljeta i početkom jeseni počinje hlađenje površinskog sloja mora, temperature se kreću od 10 do 21 0C. U obalnim, dobro razvedenim vodama istočnog Jadrana termohaline osobine mora pod znatnim su utjecajem slatkovodnih dotoka s kopna, malih su dubina te stoga pod značajnim utjecajem atmosfere. Općenito vrijednosti temperature i saliniteta u obalnim vodama znatno su varijabilnije nego u vodama otvorenog mora. U estuarijima, područjima permanentne halokline površinski sloj mora posebno se izdvaja kao sloj izrazite promjenjivosti temperaure mora i saliniteta.



60

2.5. Prostorna i vremenska raspodjela pH vrijednosti, otopljenog kisika, hranjivih tvari i organske tvari u vodenom stupcu

2.5.1. pH vrijednost morske vode pH vrijednost morske vode je u blago lužnatom području zbog suviška otopljenih aniona, kojeg čine uglavnom bikarbonatni i karbonatni ioni. Najveći utjecaj na pH u moru imaju procesi proizvodnje i razgradnje organske tvari prilikom kojih se u morskom ekosustavu CO2 uklanja (fotosinteza) ili proizvodi (respiracija). Uobičajena pH vrijednost za istočnu obalu Jadrana iznosi 8,2 ± 0,1, dok utjecaj fotosinteze na pomak pH vrijednosti morske vode iznosi do 0,2 pH jedinica prema lužnatom području, a intenzivna razgradnja organske tvari pH pridnenog sloja može smanjiti i ispod vrijednosti od pH = 8. Osim navedenihprirodnih procesa na pH mogu utjecati i dotoci otpadnih i industrijskih voda, kao i slatkovodni dotoci, ali im je djelovanje zbog puferskog karbonatnog sustava morske vode ipak lokalno ograničeno. Prostorna i vremenska raspodjela pH vrijednosti morske vode, kao i ostalih parametara mjerenih u vodenom stupcu, će biti prikazana za istraživane postaje OC1 - OC19a smještene duž obale Hrvatske i u području otvorenog mora južnog, srednjeg i sjevernog Jadrana za razdoblje od 1994. do 2010. godine (Tablica 2.5.1.1).

Tablica 2.5.1.1. Popis istraživanih postaja sa lokacijama, dubinama i područjem (Sl. 1.1. i 1.2.)

POSTAJA LOKACIJA DUBINA (m) PODRUČJEOC1 Dubrovnik 100 Priobalno otvoreno more južnog

JadranaOC1d Slano 40 Priobalno more južnog JadranaOC1h Južno-jadranska

kotlina1180 Otvoreno more južnog Jadrana

OC3 Luka Ploče 35 Priobalno more južnog JadranaOC5 Splitska vrata 50 Priobalno more srednjeg JadranaOC5a Stončica, otok Vis 100 Otvoreno more srednjeg JadranaOC5d Otok Palagruže 170 Otvoreno more srednjeg JadranaOC5f Monte Gargano 110 Otvoreno more srednjeg JadranaOC6 Kaštelanski zaljev 37 Priobalno more srednjeg JadranaOC7 Vranjic-

Kaštelanski zaljev18 Priobalno more srednjeg Jadrana

OC8c Jabučka kotlina 260 Otvoreno more srednjeg JadranaOC9 Šibenska luka 35 Priobalno more srednjeg JadranaOC12 Zadar 30 Priobalno more srednjeg JadranaOC16 Rijeka 65 Priobalno more sjevernog JadranaOC17 Istočna obala Istre 50 Priobalno more sjevernog JadranaOC18 Zapadna obala Istre 30 Priobalno more sjevernog JadranaOC19 Sjeverni Jadran 32 Otvoreno more sjevernog JadranaOC19a Sjeverni Jadran 37 Otvoreno more sjevernog Jadrana



61

Na slici 2.5.1.1.su box-whisker prikazi pH vrijednosti u vodenom stupcu istraživanih postaja u razdoblju dugogodišnjih mjerenja od 1994. do 2010. godine.

Slika 2.5.1.1. Box-whisker prikazi pH vrijednosti u vodenom stupcu istraženih postaja za razdoblje 1994-2010 godine (donja crta - minimalna vrijednost, pravokutnik – područje 25-tog do 75-tog percentila, gornja crta - maksimalna vrijednost, središnja crta - medijan). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Medijani pH vrijednosti nalaze se u rasponu od 8,18 (postaja OC1h u Južno-jadranskoj kotlini) do 8,29 (postaja OC5 u Splitskim vratima). Raspršenje 50% svih podataka je ujednačeno za većinu postaja, (osim za postaju OC1h duboku 1180m) gdje je većina pH vrijednosti niža od medijana). Apsolutni raspon pH vrijednosti u vodenom stupcu svih postaja bio je od 7,96 do 8,65, izmjerenih na postajama OC7 i OC9 u obalnom području pod antropogenim utjecajem (Vranjic i Šibenska luka). Osim na ovim postajama, relativno veliki raspon ustanovljen je i na postaji OC19a u području otvorenog mora sjevernog Jadrana. U svrhu bolje interpretacije mjesečnih promjena pH vrijednosti u vodenom stupcu Jadrana odabrano je šest postaja (Slika 2.5.1.2.). Tri su postaje u priobalnom, kanalskom i području otvorenog mora srednjeg Jadrana (postaja OC6 u Kaštelanskom zaljevu, postaja OC5 u području Splitskih vrata te postaja OC5a kod otoka Visa), i tri postaje u sjevernom Jadranu na profilu Rovinj – Delta rijeke Po (OC18 postaja ispred Rovinja, OC19 postaja 5 NM ispred Rovinja i OC19a smještena u području otvorenog mora sjevernog Jadrana).

7.90

8.00

8.10

8.20

8.30

8.40

8.50

8.60

8.70

pH

OC1 OC1d OC1h OC3 OC5 OC5a OC5d OC5f OC6 OC7 OC8c OC9 OC12 OC16 OC17 OC18 OC19OC19a



62

Slika 2.5.1.2. Smještaj postaja dugogodišnjih istraživanja u području srednjeg i sjevernog Jadrana odabranih u svrhu bolje interpretacije mjesečnih promjena parametara mjerenih u vodenom stupcu

Na slikama 2.5.1.3. i 2.5.1.4. su bar-grafovima prikazane srednje mjesečne vrijednosti +1 standardna devijacija (vertikalne crte) za tri karakteristična sloja vodenog stupca; površinski, srednji (20-30m) i pridneni sloj. Za područje srednjeg Jadrana (Slika 2.5.1.3.) je uočljivo da su srednje mjesečne vrijednosti općenito više u priobalnom području (postaje OC6 i OC5 u Kaštelanskom zaljevu i Splitskim vratima) u odnosu na područje otvorenog mora (OC5a). U sjevernom se Jadranu, međutim, pH vrijednosti povećavaju od priobalja prema otvorenom moru. Razlog tome je pojava trofičkog gradijenta uslijed unosa hranjivih soli rijekom Po (Izviješća projekta Jadran, 1998-2005) za razliku od srednjeg Jadrana gdje se gradijent javlja od otvorenog mora prema priobalju (Krstulović i sur., 1997; Marasović i sur., 2005).



63

Slika 2.5.1.3. Srednje mjesečne pH vrijednosti (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20-30m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine.Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Vertikalna je raspodjela pH vrijednosti u vodenom stupcu na svim istraženim postajama tijekom toplog dijela godine (kad su procesi heterotrofne razgradnje sedimentirane organske tvari najintenzivnije) obilježena pojavom negativnog gradijenta prema morskom dnu dok su razlike u ostalom dijelu godine manje izražene.

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC6

POV20-30 mDNO

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC5

POV20-30 mDNO

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC5a

POV20-30 mDNO



64

Slika 2.5.1.4. Srednje mjesečne pH vrijednosti (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC18, OC19 i OC19a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine.Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Analiza višegodišnjih srednjih vrijednosti (linearna regresija) pokazuje kod svih istraženih postaja za razdoblje od 1994. do 2010. godine (Slike 2.5.1.5. i 2.5.1.6.) trend smanjenja pH vrijednosti, ali i dva različita režima tijekom promatranog razdoblja; porast pH vrijednosti do 1999. godine za područje sjevernog Jadrana, odnosno do 2000. godine za područje srednjeg Jadrana kao i naglo smanjenje od 2000. odnosno 2001. godine. Za područje srednjeg Jadrana ovaj fenomen je prema Grbec i sur. (2009) rezultat promjena u primarnoj proizvodnji koje su povezane sa regionalnim klimatskim varijacijama kao okidačem promjena u ekosustavu.

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC18

POV20-30 mDNO

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC19

POV20-30 mDNO

8,00

8,10

8,20

8,30

8,40

8,50

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

pH

Mjeseci

OC19a

POV20-30 mDNO



65

Slika 2.5.1.5. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) pH morske vode u čitavom vodenom stupcu postaja OC6, OC5 i OC5a tijekom razdoblja 1994. –2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC6 SV STD+-

Godina

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5 SV STD+-

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



66

Slika 2.5.1.6. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) pH morske vode u čitavom vodenom stupcu postaja OC18, OC19 i OC19a tijekom razdoblja 1994. –2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC18 SV STD+-

Godina

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19 SV STD+-

Godina

8.10

8.15

8.20

8.25

8.30

8.35

8.40

8.45

pH

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



67

2.5.2. Sadržaj otopljenog kisika u vodenom stupcu

Kisik se poput ostalih atmosferskih plinova otapa u prirodnim vodama prema Henry-evom zakonu, a u stanju ravnoteže njegova koncentracija je proporcionalna parcijalnom tlaku u atmosferi. Topljivost kisika je osim o tlaku ovisna i o temperaturi (T), i salinitetu (S), pa se, uključujući ovisnost o tim parametrima, može izraziti kao postotak zasićenja (O2%) pri čemu ravnotežnom stanju odgovara zasićenje od 100% (Grasshoff, 1976). Kako se u moru odvijaju različiti kemijski i biološki procesi koji neprestano narušavaju ravnotežno stanje kisika, uobičajena je pojava prezasićenja (>100%) ili podzasićenja (<100%). Glavni procesi koji narušavaju uspostavu ravnotežnog stanja kisika su primarna proizvodnja organske tvari (proces fotosinteze) pri čemu se sadržaj kisika povećava te respiracija kao i heterotrofna razgradnja (oksidacija) odumrle organske tvari pri kojima dolazi do smanjenja sadržaja kisika. Kisik je stoga najosjetljiviji pokazatelj intenziteta bio-kemijskih procesa i, uz T i S, najčešće određivan kemijski parametar. Na slici 2.5.2.1. su box-whisker prikazi zasićenja kisikom u vodenom stupcu istraživanih postaja OC1-OC19a za razdoblje od 1994. do 2010. godine.

Slika 2.5.2.1. Box-whisker prikazi zasićenja kisikom u vodenom stupcu istraženih postaja za razdoblje 1994-2010 godine (donja crta - minimalna vrijednost, područje pravokutnika - 25-ti do 75-ti percentil, gornja crta - maksimalna vrijednost, središnja crta - medijan).Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Prema statističkim parametrima prikazanim na slici 2.5.2.1. medijani su bili u rasponu od97,4 do 104%, pri čemu su medijani viši od ravnotežnog zasićenja (>100%) ustanovljenina postajama u obalnom području južnog i srednjeg Jadrana (OC1, OC1d, OC3, OC5,OC6, OC7, OC12) te na svim postajama sjevernog Jadrana (OC16-19a), što ukazuje naprevladavajući utjecaj procesa fotosinteze na bilancu kisika u vodenom stupcu navedenihpostaja. Medijani zasićenja kisikom <100% (prevladavajuća respiracija) su ustanovljeniuglavnom u vodenom stupcu postaja otvorenog mora (OC1h, OC5a, OC5d, OC5f i OC8c),na kojima je zbog veće dubine otežana nadoknada kisika, ali i na relativno plitkojpriobalnoj postaji OC9 u Šibenskom zaljevu (z = 38 m) gdje prevladavaju procesirazgradnje organske tvari nad procesom fotosinteze.Raspršenje između 25. i 75. percentila(50%) svih podataka o zasićenju vodenog stupca kisikom je bilo ujednačeno za većinupostaja, osim za najdublje postaje otvorenog mora (postaja OC1h u južno-jadranskojkotlini

40

60

80

100

120

140

160

180

O2

(%)




68

i postaja OC8c u Jabučkoj kotlini), gdje je ovakva raspodjela zbog otežanog prozračivanjadubljih slojeva bila očekivana. Manja odstupanja u raspršenju podataka oko medijana suvidljiva i na priobalnoj postaji OC9 u Šibenskom zaljevu. Ustanovljena je raspodjelapodataka očekivana jer na ovaj statistički element znatan utjecaj ima dubina postaja (plićepostaje imaju relativno ujednačene vrijednosti zasićenja), i slatkovodni dotoci hranjivihsoli (povećavaju primarnu proizvodnju i razinu otopljenog kisika).

Apsolutni raspon zasićenja morske vode kisikom u istraživanom razdoblju bio je od 25,9do 201,6%, a ustanovljen je u vodenom stupcu postaje OC7 u Vranjičkom bazenu tijekomkolovoza 1997. godine. Na ovoj su postaji tijekom 1980-ih i 1990-ih godina kao posljedicaunosa komunalnih i industrijskih otpadnih voda, male dubine i slabe cirkulacije vode bileučestale pojave crvenih cvatnji fitoplanktona „red tides“ (Marasović, 1989; Marasović etal. 1991) praćene hipoksičnim i anoksičnim uvjetima u pridnenom sloju te pomorom riba isesilnih bentoskih organizama. Ekološko se stanje na ovoj postaji poboljšalo tekprovedbom projekta „EKO-Kaštelanski zaljev“ kojim su otpadne vode preusmjerene upodručje Bračkog kanala (Krstulović i sur., 2011). Relativno veliki raspon zasićenjauočljiv je i na postaji OC9 u Šibenskom zaljevu u kojem se zbog poluzatvorenog položaja idotoka značajnih količina nitrata i ortosilikata rijekom Krkom te ortofosfata otpadnim ioborinskim voda sa područja grada Šibenika često manifestiraju pojave eutrofikacije(http://jadran.izor.hr/azo/pokazatelj.html?4K03).

Iz prikaza srednjih mjesečnih vrijednosti zasićenja površinskog, srednjeg i pridnenog sloja kisikom (Slike 2.5.2.2. i 2.5.2.3.) uočljivo je da se na svim postajama maksimalno zasićenje javlja u površinskom sloju, osim na postaji OC5a u području otvorenog mora srednjeg Jadrana na kojoj se maksimum javlja na dubini od 20 do 30m. Razlog nešto intenzivnijem procesu fotosinteze u površinskom sloju većine postaja je u slatkovodnom dotoku hranjivih soli rijekama Jadro (OC6), Cetina (OC5) i Po (OC18, 19 i 19a), dok na postaji OC5a ovaj utjecaj nije izražen.

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

%)

Mjeseci

OC6

POV20-30 mDNO

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

%)

Mjeseci

OC5

POV20-30 mDNO

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

%)

Mjeseci

OC5a

POV20-30 mDNO

Slika 2.5.2.2. Srednje mjesečne vrijednosti zasićenja kisikom (bar -grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) zapovršinski, srednji (20-30m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj



69

Prezasićenje površinskog i srednjeg sloja kisikom zabilježeno je u pravilu tijekom razdoblja od travnja do rujna dok je zasićenost tijekom ostalog dijela godine unutar ili ispod ravnotežne vrijednosti od 100%. Odstupanja od ovakve mjesečne raspodjele uočljiva su na postajama OC6 i OC19a gdje je površinski sloj zbog jačeg utjecaja slatkovodnih dotoka prezasićen već od veljače. Pridneni je sloj na svim postajama srednjeg Jadrana tijekom cijele godine okarakteriziran nedostatkom kisika, a apsolutni se minimum javlja u kolovozu. Slično stanje zabilježeno je i na postaji OC19a u sjevernom Jadranu dok je na postajama OC18 i OC19 (Slika 2.5.2.3.) pridneni sloj u razdoblju od veljače do lipnja prezasićen, odnosno blizu teoretskog zasićenja od 100%. Razlog dobre zasićenosti pridnenog sloja ovih postaja su relativno male dubine (29 i 32 m), na kojima je miješanjem omogućena učinkovita nadoknada potrošenog kisika.

Slika 2.5.2.3. Srednje mjesečne vrijednosti zasićenja kisikom (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC18, OC19 i OC19a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Kako je niska koncentracija kisika u pridnenom sloju vodenog stupca indikator negativnih promjena nastalih zbog prekomjerne proizvodnje i/ili unosa organske tvari, učestalosti niskih koncentracija su uzete kao pokazatelj stanja morskog okoliša Jadrana(http://jadran.izor.hr/azo/pokazatelj.html?4K06). Prema podacima o niskim koncentracijama kisika (izražene kao ml l-1) u razdoblju od 1998. do 2010. godine srednje

60

70

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

(%)

Mjeseci

OC18

POV20-30 mDNO

60

70

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

(%)

Mjeseci

OC19

POV20-30 mDNO

60

70

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

O2

(%)

Mjeseci

OC19a

POV20-30 mDNO



70

vrijednosti su bile u rasponu od 4,1 ml l-1 (OC19b, postaja smještena ispred Rovinjatijekom 2010. godine) do 8,2 ml l-1 (OC15, Bakarski zaljev tijekom 2009. godine) i nisuustanovljene kritično niske vrijednosti (2-3 mg l-1) koje bi mogle imati negativan utjecaj na život organizama u morskoj sredini.

Iz višegodišnjih srednjih vrijednosti zasićenja kisika (Slike 2.5.2.4. i 2.5.2.5.) uočljivo jeda su u oba područja najmanje fluktuacije kisika zabilježene na postajama otvorenog mora (OC5a i OC19a) dok su promjene najizraženije u vodenom stupcu Kaštelanskog zaljeva (OC6).

Slika 2.5.2.4. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) zasićenja kisikom u čitavom vodenom stupcu postaja OC6, OC5 i OC5a tijekom razdoblja 1994. –2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC6 SV STD+-

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5 SV STD+-

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



71

Slika 2.5.2.5. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) zasićenja kisikom u čitavom vodenom stupcu postaja OC18, OC19 i OC19a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Analiza višegodišnjih trendova (linearna regresija) pokazuje blagi porast zasićenja na postajama OC6 i OC5 u Kaštelanskom zaljevu i Splitskim vratima, nepromijenjeno stanje na postajama OC5a i OC19a u područjima otvorenog mora srednjeg i sjevernog Jadrana te smanjenje zasićenosti na postajama OC18 i OC19 ispred zapadne obale Istre.

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19 SV STD+-

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC18 SV STD+-

Godina

80

90

100

110

120

O2 (

%)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



72

2.5.3. Koncentracije hranjivih tvari u vodenom stupcu

Otopljene soli dušika i fosfora (hranjive soli) predstavljaju uz sunčevu svjetlost, elemente u tragovima i ugljični dioksid nužan preduvjet za odvijanje procesa fotosinteze u morskom okolišu. Tim se procesom navedeni elementi pretvaraju u aminokiseline, bjelančevine inukleinske kiseline, koji se nakon uginuća organizama, sedimentacije i heterotrofne razgradnje remineraliziraju i kao otopljene anorganske soli (nitrati, nitriti, amonijeve soli i ortofosfati) vraćaju u vodeni stupac. Neki fitoplanktonski organizmi (dijatomeje, silikoflagelati), pored dušika i fosfora koriste i otopljeni silicij kao građevni element svojih ljušturica, a regeneracija ovog elementa odvija se putem kemijskog otapanja istaloženog biogenog opala. Opisani procesi ne predstavljaju čitave biogeokemijske cikluse ovih elemenata; naime jedan se dio elemenata trajno gubi iz ciklusa (zatrpavanjem u sedimentu, adsorpcijom na mineralnu fazu, pretvaranjem u plinovito stanje), ali se i nadoknađuje dotokom rijekama, podzemnim vodama ili atmosferskim donosom što konačno uravnotežuje morske ekosustave.

Koncentracija otopljenog anorganskog dušika u vodenom stupcuOtopljene soli anorganskog dušika u prirodnim vodama se javljaju u oksidiranom (nitrat, nitrit), kao i u reduciranom obliku (amonijeve soli). Zbog relativno brzih procesa oksidacije i redukcije ovih spojeva, ovdje je predstavljen njihov zbroj tj. otopljeni anorganski dušik TIN.

Medijani koncentracija TIN-a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine (Slika 2.5.3.1) su u rasponu od 0,77 (postaje OC17 u Kvarneru) do 2,68 mmol m-3 (postaja OC1h u južnom Jadranu). Raspršenje 50% podataka (od 25. do 75. percentila) je za većinu postaja relativno ujednačeno (od 0,8 do 2,4 mmol m-3) uz izuzetke na najdubljoj postaji otvorenog mora (OC1h) i postaji OC9 u Šibenskoj luci (veće područje raspršenja) te na postajama OC17, OC18 i OC19 u sjevernom Jadranu (manje područje raspršenja podataka). Apsolutni raspon koncentracija otopljenog anorganskog dušika je od 0,02 do 77,48 mmol m-3 sa minimumom ustanovljenim na postaji OC19a u području otvorenog mora sjevernog Jadrana i maksimalnom vrijednosti na postaji OC9 u Šibenskom zaljevu. Relativno veliki rasponi su, slično zasićenju kisika, ustanovljeni na dubokim postajama OC1h, OC5a i OC8c, te na postajama u estuarijima rijeke Krke i Neretve (postaje OC09 i OC3), kao i u Vranjičkom bazenu na postaji OC7.



73

Slika 2.5.3.1. Box-whisker prikazi koncentracije ukupnog anorganskog dušika u vodenom stupcu istraženih postaja za razdoblje 1994-2010 godine (donja crta - minimalna vrijednost, područje pravokutnika - 25-ti do 75-ti percentil, gornja crta - maksimalna vrijednost, središnja crta - medijan). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Prosječna mjesečna raspodjela koncentracija anorganskog dušika u karakterističnimslojevima vodenog stupca (Slike 2.5.3.2. i 2.5.3.3.) pokazuje da se koncentracije upovršinskom i srednjem sloju znatno niže tijekom toplijeg dijela godine, (zbog biološkeugradnje dušika u organsku tvar), sa najnižim koncentracijama zabilježenim u kolovozu ilirujnu. U hladnijem su dijelu godine koncentracije TIN-a u ova dva sloja povišene zbogdonosa slatkovodnim dotocima kao i vjetrom iniciranim miješanjem vodenog stupca. Zarazliku od površinskog i srednjeg dijela vodenog stupca, promjene koncentracija upridnenom sloju uglavnom ovise o intenzitetu procesa remineralizacije i advektivnogdotoka vodenih masa iz područja istočnog Mediterana što rezultira specifičnostimaistraženih postaja. Ipak se kao zajednička karakteristika, (osim za postaju OC6 uKaštelanskom zaljevu), mogu izdvojiti povišene koncentracije TIN-a u pridnenom slojutijekom toplog dijela godine kao posljedica intenzivnijeg procesa protoka anorganskogdušika iz sedimenta u vodeni stupac (Kušpilić, 2001).

0

10

20

30

40

50

60

70

TIN

(mm

ol m

-3)




74

Slika 2.5.3.2. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija otopljenog anorganskog dušika (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20-30m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

OC6

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

TIN

(mm

ol m

-3)

POV20-30 mDNO

OC5

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

TIN

(mm

ol m

-3)

POV20-30 mDNO

OC5a

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

TIN

(mm

ol m

-3)

POV20-30 mDNO



75

Slika 2.5.3.3. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija otopljenog anorganskog dušika (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Analiza višegodišnjih srednjih koncentracija anorganskog dušika (Slike 2.5.3.4. i 2.5.3.5.) pokazuje za sve postaje značajnu višegodišnju promjenjivost koncentracija, kao i pojave pozitivnog ili negativnog trenda koje su u funkciji godišnje precipitacije i/ili izmjene vodenih masa s Mediteranom. U području srednjeg Jadrana negativni su trendovi koncentracija zabilježeni na postajama OC5 i OC5a (priobalne i otvorene vode), dok je u Kaštelanskom zaljevu ustanovljen pozitivan trend. Na postajama OC18, OC19 i OC19a u području sjevernog Jadrana uočljiv je pozitivan trend koncentracija anorganskog dušika (Precali i Djakovac, 2009; Djakovac i sur, 2011).

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

TIN

(mm

ol m

-3)

Mjeseci

OC18

POV20-30 mDNO

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

TIN

(mm

ol m

-3)

Mjeseci

OC19

POV20-30 mDNO

0,01,02,03,04,05,06,07,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

TIN

(mm

ol m

-3)

Mjeseci

OC19a

POV20-30 mDNO



76

Slika 2.5.3.4. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ukupnog anorganskog dušika u čitavom vodenom stupcu postaja OC6, OC5 i OC5a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC6 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



77

Slika 2.5.3.5. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ukupnog anorganskog dušika u čitavom vodenom stupcu postaja OC18, OC19 i OC19a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Koncentracije ortofosfata u vodenom stupcu

Medijani koncentracija ortofosfata (HPO42-) na istraživanom području su bili u rasponu od

0,010 (postaje OC16, OC17 i OC19 u sjevernom Jadranu) do 0,072 mmol m-3 (postaja OC9 u Šibenskoj luci) (Slika 2.5.3.6.).

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC18 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

TIN

(mm

ol m

-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



78

Slika 2.5.3.6. Box-whisker prikazi koncentracije ortofosfata u vodenom stupcu istraženih postaja za razdoblje 1994-2010 godine (donja crta - minimalna vrijednost, područje pravokutnika - 25-ti do 75-ti percentil, gornja crta - maksimalna vrijednost, središnja crta - medijan). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Raspršenje 50% svih podataka na postajama južnog i srednjeg Jadrana bilo je relativno ujednačeno od 0,03 do 0,09 mmol m-3, a značajnija su odstupanja zabilježena na postajama OC7 i OC9 u Vranjičkom bazenu odnosno Šibenskoj luci kao posljedica antropogenog unosa ortofosfata. Za razliku od područja južnog i srednjeg Jadrana, u sjevernom je Jadranu koncentracijski raspon od 25. do 75. percentila bio nešto uži (od 0,005 do 0,03 mmol m-3). Iz navedenih je podataka uočljivo da su koncentracije ortofosfata u sjevernom Jadranu niže u odnosu na srednji i južni dio i da su na granici detekcije. Kako su u ovom izviješću opisani kemijski parametri uzorkovani i analizirani u laboratorijima dva Instituta(IOR-Split i CIM-Rovinj), bitno je napomenuti da su oba tijekom 2010. godine jednako uspješno sudjelovali u međunarodnoj interkalibraciji određivanja koncentracija hranjivih soli.

Apsolutni raspon koncentracija ortofosfata tijekom istraženog razdoblja bio je od 0 (zabilježenoj na više postaja) do 2,15 mmol m-3 (postaja OC7). Visoki rasponi koncentracija na pojedinim postajama ustanovljeni su, osim na postaji OC7 u Vranjičkom bazenu, i u skupini dubokih postaja otvorenog mora na Palagruškom pragu i u Jabučkoj kotlini (OC5d, OC5f i OC8c), te na postaji OC9 u Šibenskom zaljevu.

0.00

0.50

1.00

1.50

HP

O42-

(mm

ol m

-3)




79

Slika 2.5.3.7. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija ortofosfata (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20-30m) i pridneni slojvodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Iz srednjih je mjesečnih vrijednosti koncentracija ortofosfata na istraženim postajama (Slika 2.5.3.7. i 2.5.3.8.), u odnosu na anorganski dušik, uočljivo nepostojanje pozitivnog ili negativnog gradijenta koncentracija od priobalja prema otvorenom moru, a jasan vertikalni gradijent vidljiv je samo za područje sjevernog Jadrana tijekom ljetnog razdoblja. Mjesečna promjenjivost koncentracija ortofosfata također je slabije izražena pa su koncentracije tijekom cijele godine niske (srednji Jadran) ili vrlo niske (sjeverni Jadran), dok je obogaćivanje zabilježeno samo u pridnenom sloju sjevernog Jadrana. Iako sezonske oscilacije nisu osobito izražene, promjene koncentracija ipak prate intenzitet primarne proizvodnje što je vidljivo na primjeru postaje OC6 u Kaštelanskom zaljevu, gdje su najniže koncentracije u cijelom vodenom stupcu u svibnju i prosincu u skladu sa razdobljima intenzivne primarne proizvodnje (Marasović i sur. 1991).

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC6

POV20-30 mDNO

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC5

POV20-30 mDNO

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC5a

POV20-30 mDNO



80

Slika 2.5.3.8. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija ortofosfata (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC18, OC19 i OC19a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Iako je iz iznijetih podataka jasno vidljivo da su koncentracije ortofosfata znatno niže u odnosu na koncentracije anorganskog dušika, zanimljivo je da srednja vrijednost njihovog omjera za razdoblje od 1994. do 2010. iznosi c(TIN)/c(HPO2

2-) = 40/1, što je značajno više od teoretskog Redfieldovog omjera (Redfield i sur., 1963) (c(TIN)/c(HPO2

2-) = 16/1) itime ortofosfat klasificira kao limitirajuću hranjivu sol za područje istočnog Jadrana. S ovog aspekta, čine se značajnim rezultati analiza višegodišnjih podataka o koncentracijama ortofosfata (Slike 2.5.3.9. i 2.5.3.10.), na kojima je jasno uočljiv trend daljnjeg smanjenja koncentracija u sjevernom i srednjem Jadranu.

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC18

POV20-30 mDNO

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC19

POV20-30 mDNO

0,00

0,10

0,20

0,30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

HPO

42-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC19a

POV20-30 mDNO



81

Slika 2.5.3.9. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ortofosfata u čitavom vodenom stupcu postaja OC6, OC6 i OC6a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5 SV STD+-

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5a SV STD+-

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC6 SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



82

Slika 2.5.3.10. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ortofosfata u čitavom vodenom stupcu postaja OC18, OC19 i OC19a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC18 SV STD+-

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19 SV STD+-

Godina

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

HPO

42- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



83

Koncentracije ortosilikata u vodenom stupcu Kako slatkovodni dotoci u more te protoci ortosilikata iz sedimenta predstavljaju glavneputove njihovog ulaska u morski okoliš, medijani, ali i rasponi koncentracija unutar kojihse javlja 50% svih vrijednosti predstavljaju dobar prikaz za ocjenu utjecaja ovih procesa napojedine postaje. Ustanovljeni medijani koncentracija ortosilikata tijekom razdoblja 1994.do 2010. su bili u rasponu od 0,96 (postaja OC5d kod Palagruže) do 2,66 mmol m-3

(postaja OC19a u otvorenom moru sjevernog Jadrana) (Slika 2.5.3.11.), što jasno ukazujena sasvim suprotni utjecaj dotoka ili protoka na područje otvorenog mora srednjeg Jadranau odnosu na sjeverni dio. Raspodjela 50% svih podataka bila je za većinu postaja upodručju južnog i srednjeg Jadrana relativno ujednačena osim za postaje u ušćima rijekaNeretve, Krke i Jadra (OC3, OC9 i OC7) gdje je zbog povišenih koncentracija upovršinskom sloju većina podataka iznad medijana. Na postajama sjevernog Jadranaizdvaja se postaja OC19a sa povišenim koncentracijskim rasponom između 25. i 75. percentila te neujednačenom raspodjelom oko medijana. Razlog tome nije kao u slučajusrednjeg Jadrana slatkovodni dotok ortosilikata, već izražen protok iz sedimenta (Slika2.5.3.13.). Apsolutni raspon koncentracija bio je od 0 (postaja OC1d kod Slanog u južnomJadranu te postaja OC19a u otvorenom moru sjevernog Jadrana) do 67,18 mmol m-3

(postaja OC9 u Šibenskoj luci). Relativno visoki raspon, osim na postaji OC9 ustanovljenje i na OC5a (Stončica, otvoreno more srednjeg Jadrana) uslijed remineralizacijeortosilikata u sedimentu.

Slika 2.5.3.11. Box-whisker prikazi koncentracije ortosilikata u vodenom stupcu istraženih postaja za razdoblje 1994-2010 godine (donja crta - minimalna vrijednost, područje pravokutnika - 25-ti do 75-ti percentil, gornja crta - maksimalna vrijednost, središnja crta - medijan). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Mjesečne promjene koncentracije ortosilikata u vodenom stupcu postaja (Slike 2.5.3.12. i 2.5.3.13.) obilježene su ljetnim minimumom koncentracija u površinskom i srednjem sloju uz istovremeni porast koncentracija u pridnenom sloju. Prema ovim sezonskim promjenama stanje ortosilikata je u skladu s promjenama otopljenog anorganskog dušika (Slike 2.5.3.2. i 2.5.3.3.).

0

10

20

30

40

50

60

70

SiO

44- (m

mol

m-3)




84

Slika 2.5.3.12. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija ortosilikata (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20-30m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC6, OC5 i OC5a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

OC6

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

SiO

44- (m

mol

m-3

)POV20-30 mDNO

OC5

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

SiO

44- (m

mol

m-3

)

POV20-30 mDNO

OC5a

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

SiO

44- (m

mol

m-3

)

POV20-30 mDNO



85

Slika 2.5.3.13. Srednje mjesečne vrijednosti koncentracija ortosilikata (bar - grafovi) sa standardnim devijacijama (vertikalne crte) za površinski, srednji (20m) i pridneni sloj vodenog stupca postaja OC18, OC19 i OC19a za razdoblje istraživanja od 1994. do 2010. godine. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Iz analize godišnjih srednjih koncentracija ortosilikata u čitavom vodenom stupcu za postaje u srednjem Jadranu (Slika 2.5.3.14.) uočljivi su blagi trendovi smanjenja koncentracija na postajama OC6 i OC5a u Kaštelanskom zaljevu i u području otvorenog mora, dok je stanje na postaji u Bračkom kanalu (OC5) nepromijenjeno. Na istraženim postajama sjevernog Jadrana (Slika 2.5.3.15.) značajniji trend smanjenja ustanovljen je na postajama OC18 (ispred Rovinja) i OC19a (područje otvorenog mora), dok je stanje na postaji OC19 relativno ujednačeno. Dugogodišnje promjene koncentracija ortosilikata na navedenim postajama su najvjerojatnije izazvane količinom precipitacije u određenim godinama, odnosno promjenama slatkovodnog dotoka sa istočne obale Jadrana kao i rijekom Po (Izviješća Projekta Jadran, 1998-2005).

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

SiO

44-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC18

POV20-30 mDNO

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

SiO

44-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC19

POV20-30 mDNO

02468

101214

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

SiO

44-(m

mol

m-3

)

Mjeseci

OC19a

POV20-30 mDNO



86

Slika 2.5.3.14. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ortosilikata u čitavom vodenom stupcu postaja OC6, OC5 i OC5a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC6 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

9.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC5a SV STD+-

Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



87

Slika 2.5.3.15. Srednje godišnje vrijednosti i standardne devijacije (SV±STD) koncentracije ortosilikata u čitavom vodenom stupcu postaja OC18, OC19 i OC19a tijekom razdoblja 1994. – 2010. Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

9.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19a SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

9.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC19 SV STD+-

Godina

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

9.0

SiO

44- (m

mol

m-3)

1994 '95 '96 '97 '98 '99 '00 '01 '02 '03 '04 '05 '06 '07 '08 '09 2010

OC18 SV STD+-Linearna regresija

Linearna regresija

Linearna regresija



88

Zaključci

Na osnovi podataka za razdoblje od 1994. do 2010. godine izvršena je analiza prostorne ivremenske raspodjele pH vrijednosti, otopljenog kisika i hranjivih soli u vodenom stupcupriobalja i otvorenog mora južnog, srednjeg i sjevernog Jadrana. Rezultati analize pokazuju da je:

- kod pH vrijednosti na većini postaja ustanovljena uobičajena raspodjela, a značajnija su odstupanja s većim rasponima vrijednosti ustanovljena na priobalnim postajama OC7 i OC9 (Vranjic i Šibenska luka) u srednjem Jadranu te na postaji OC19a u području otvorenog mora sjevernog Jadrana. Analiza dugogodišnjih podataka za ovaj parametar upućuje na trend smanjivanja pH vrijednosti na istraženim postajama;

- kod otopljenog kisika utvrđena nešto viša zasićenost priobalnih voda srednjeg Jadrana u odnosu na područje otvorenog mora dok su u sjevernom Jadranu ove razlike slabije izražene. Najveći rasponi zasićenja ustanovljeni su na postajama u Vranjičkom bazenu i Šibenskoj luci. Analiza koncentracije kisika u pridnenom sloju priobalnih i otvorenih područja Jadrana pokazala je da se stanje u oba područja može ocijeniti vrlo dobrim jer nisu ustanovljene kritično niske vrijednosti (2-3 mg l-1) koje bi mogle imati negativan utjecaj na život organizama u morskoj sredini. Obradom podataka također je ustanovljeno da na većini postaja nije prisutan značajniji trend zasićenja osim na postajama OC6 u Kaštelanskom zaljevu i OC18 ispred Rovinja gdje ustanovljen pozitivan, odnosno negativan trend zasićenja;

- kod hranjivih soli (ukupno otopljeni anorganski dušik i ortosilikat), ustanovljena je izražena sezonska promjenjivost koncentracija, dok su promjene kod ortofosfata bile nešto slabije izražene. Najviše su koncentracije hranjivih soli ustanovljene, slično pH vrijednostima i otopljenom kisiku, na postajama pod neposrednim antropogenim utjecajem (Vranjički bazen i Šibenska luka), ali i na dubljim postajama otvorenog mora južnog i srednjeg Jadrana na kojima koncentracije u pridnenom sloju (zbog prirodnog procesa razgradnje sedimentirane organske tvari) mogu značajno porasti. Povišene koncentracije hranjivih soli zabilježene su također u području otvorenog mora sjevernog Jadrana (OC19a), gdje je uz procese remineralizacije u sedimentu ključan utjecaj rijeke Po na ovo područje. Prema izračunatim N/P omjerima može se utvrditi da je ortofosfat u čitavom priobalju Republike Hrvatske kao i u otvorenim vodama kritična hranjiva sol za primarnu proizvodnju organske tvari. Analiza višegodišnjih promjena koncentracija hranjivih soli pokazala je različite trendove na pojedinim postajama za anorganski dušik i ortosilikat dok je kod ortofosfata ustanovljen trend smanjenja koncentracija.



89

2.5.4. Organska tvar u Jadranu, pokazatelj stanja i promjena ekosustava

Organska tvar u moru predstavlja jedan je od najvećih bio-aktivnih spremnika ugljika na Zemlji (662 Pg C), izvor je hrane i energetski temelj za mikro i makro organizme, važna je komponenta biogeokemijskog sustava i barometar je promjene klime. Organske tvari u more dospijevaju iz različitih izvora uključujući izlučevine biljaka i životinja, bakterijsku razgradnju, autolizu mrtvih organizama, unos rijekama, otpadnim vodama i iz atmosfere. Organsku tvar čini skup različitih molekula koje reagiraju međusobno, s tragovima metala te sa živim organizmima i neživim dispergiranim česticama u širokom prostornom i vremenskom kontinuumu i danas se ispituje kao dinamička komponenta globalnog ciklusa ugljika.

Otopljena organska tvar (DOC) koja čini oko 90% ukupne organske tvari u moru ekstremno je kompleksna i razrijeđena smjesa spojeva od kojih je samo oko 20 % do sad dobro definirano. Udio partikularne organske tvari (POC) u ukupno prisutnoj organskoj tvari (TOC=DOC+POC) uglavnom je manji od 10 %. Sastoji se od živog i neživog fito- izooplanktona, bakterija, njihovih izlučevina i razgradnih produkata kao i od makroskopskih agregata. U novije vrijeme intenzivirana su istraživanja vertikalnog protoka POC koji značajno utječe na sastav sedimenta i sloja mora iznad sedimenta, glavni je izvor hrane za bentičke organizme kao i prekursor u procesu stvaranja fosilnih goriva. Najveći dio organske (>70%) tvari ima svojstvo površinske aktivnosti (površinski aktivne tvari: PAT), koncentrira se adsorpcijskim procesima na prirodnim granicama faza mora s atmosferom, sedimentom i živom i neživom dispergiranom tvari gdje sudjeluje u procesima prijenosa mase i energije (Ćosović i Vojvodić,1998).

Jedna od najvažnijih informacija o organskoj tvari u moru dobiva se ispitivanjem ukupnog sadržaja ugljika u smjesi organskih spojeva (TOC) raspodijeljenih u otopljenoj (DOC) i partikularnoj (POC) frakciji. Ispitivanje reaktivne komponenata organske tvari, ukupne površinski aktivne organske tvari (PAT NF) kao i otopljene (PAT F) omogućava određivanja reprezentativnih karakteristika i dodatno i bolje razumijevanje ciklusa organske tvari u moru.

Organska tvar u sjevernom Jadranu Prikazani su rezultati dugogodišnjih ispitivanja organske tvari (DOC, PAT NF i PAT F) u sjevernom Jadranu u razdoblju od 1998.-2010. Uz mjesečnu dinamiku, uzorci mora skupljani su na postajama profila Rovinj-ušće rijeke Po (postaje RV001, SJ107, SJ105, SJ103, SJ101 i SJ108.) (slika 2.5.4.1.) (Giani i sur., 2005a; Vojvodić i sur., 2011-upripremi).



90

Slika 2.5.4.1. Raspored postaja u sjevernom Jadranu

Ovo područje obilježeno je pojavom izrazitih sezonskih i dugoročnih kolebanja oceanografskih i bioloških uvjeta, uglavnom zbog utjecaja eutrofne slatke vode rijeke Po, uz sezonske i godišnje varijacije uzrokovane meteorološkim faktorima, advekcijom oligotrofne morske vode iz središnjeg dijela Jadrana duž istočne obale i vrlo varijabilnom i složenom cirkulacijom. Ta kolebanja utječu i na sadržaj, raspodjelu i svojstva organske tvari u ispitivanom području.

U prošla dva desetljeća u području sjevernog Jadrana pojave prekomjernog cvjetanja mora uz stvaranje velikih sluzavih nakupina posebno su učestale. Te pojave različitih intenziteta obilježili su 1988., 1989.,1991., 1997. godinu te razdoblje od 2000. do 2004., dok od 2005. do 2010. nije bilo pojava prekomjernog cvjetanja mora (Giani i sur., 2005b). Mnoge hipoteze o pojavama prekomjernog cvjetanja mora objašnjavaju akumulacijom organske tvari prvenstveno duž zona s različitim salinitetom u razdoblju stratifikacije.

Sezonska i prostorna kolebanja organske tvari

Sezonska i prostorna kolebanja prosječnih mjesečnih vrijednosti koncentracija DOC, PAT NF i PAT F u razdoblju od 13 godina (1998.- 2010.) karakteristična su za područje sjevernog Jadrana (slika 2.5.4.2.). U proljetnim mjesecima organska tvar u moru se akumulira, zadržavaju se visoke vrijednosti tijekom ljeta i rane jeseni, a od kasne jeseni do zime, u razdoblju opadanja stabilnosti ekosustava, stratificiranosti i temperature dolazi do iscrpljivanja organske tvari. Kolebanja su najizraženija u površinskom, osvijetljenom slojumora, a slabije su izražena u stupcu mora i pridnenom sloju mora.



91

Slika 2.5.4.2. Prosječne mjesečne vrijednosti DOC, PAT NF i PAT F u površinskom sloju, stupcu mora i pridnenom sloju na postajama profila Rovinj-ušće rijeke Po u razdoblju od 1998. do 2010.

Horizontalni gradijent, odnosno smanjivanje koncentracija organske tvari od zapadnog dijela profila, pod utjecajem eutrofne slatke vode rijeke Po (SJ108), prema istočnom dijelu (SJ107) ispitivanog profila također je najuočljiviji u površinskom sloju mora (do 5m) dok u dubljim slojevima gradijenti koncentracija slabe. U površinskom sloju mora u razdoblju 1998.-2010. na postaji SJ108 u odnosu na istočnu postaju SJ107 veće su mjesečne prosječne koncentracije: DOC (11%), PAT NF (29 %) i PAT F (18 %) (slika 2.5.4.3).

Za razliku od sezonske raspodjele koncentracija DOC, na postaji SJ108 vidljiva su dva godišnja maksimuma koncentracija reaktivne organske tvari (PAT NF), proljetni i jesenski, koji su povezani s dinamikom planktona, posebno nakon dugotrajnih jesenskih unosa slatke vode rijekom Po. Međutim, taj jesenski porast koncentracije reaktivne površinski aktivne tvari (PAT NF) na zapadnom dijelu profila ipak ne osigurava novu akumulaciju organske tvari (DOC) u jesensko-zimskoj sezoni.

Slika 2.5.4.3. Prosječne mjesečne koncentracije DOC, PAT NF i PAT F u površinskom sloju mora u razdoblju 1998.-2010. na zapadnom dijelu profila na postaji 108 izloženoj utjecaju slatke vode rijeke Po i na istočnom dijelu profila na postaji SJ107.



92

Dugoročna kolebanja organske tvari u sjevernom JadranuAnaliza kolebanja prosječnih koncentracija DOC, PAT NF na dugoj vremenskoj skali (1998.-2010.) pokazala je da su intenziteti kolebanja u pojedinim godinama vrlo različiti te mogu biti pokazatelj globalnih promjena u ekosustavu sjevernog Jadrana (Vojvodić i sur., 2011-u pripremi). Sezonska kolebanja DOC i PAT NF u cijelom razdoblju ispitivanja jasno pokazuju da se u godinama koje karakteriziraju pojave prekomjernog cvjetanja mora javlja značajna akumulacija organske tvari (DOC i PAT NF) praćena s pojavama sluzavih agregata. Maksimalne vrijednosti ustanovljene su tijekom 1998., dok je u narednim godinama zabilježen trend opadanja sadržaja organske tvari (slika 2.5.4.4.) s najnižim vrijednostima u2006.

Slika 2.5.4.4. Sezonske prosječne godišnje koncentracije DOC, PAT NF u površinskom sloju mora u razdoblju 1998.-2010. na postajama profila Rovinj-ušće rijeke Po u razdoblju od 1998. do 2010.

Usprkos vidljivog trenda opadanja sadržaja DOC i PAT NF poslije 1998., štetne pojave prekomjernog cvjetanja mora uz nastajanje voluminoznih sluzavih nakupina različitog intenziteta događale su se sve do 2004. godine.

Razlike prosječnih vrijednosti DOC između1998. i 2006. bile su u rasponu vrijednosti 28 % do 43 %, a PAT NF u rasponu vrijednosti 21% do 72 %. Reducirani sadržaj reaktivni površinski aktivnih tvari (PAT NF) kao i odsustvo značajnije akumulacije organske tvari poslije 2004., vjerojatno je odigralo značajnu ulogu u izostanku pojave prekomjernog cvjetanja mora doprinoseći tako poboljšanju ekosustava sjevernog Jadrana (proces oligotrofikacije).

Istovremeno, u zadnjem desetljeću u sjevernom Jadranu dogodile su se i druge promjene koje podupiru zaključke o mogućem procesu oligotrofikacije kao što su smanjenje protoka rijeke Po i promjene režima saliniteta (Zanchettin i sur. 2008); značajna redukcija hranjivih soli (Solidario, 2008); smanjenje sadžaja Chl a i fitoplanktonske biomase (Mozetic i sur., 2010); pomak prema manjim klasama planktonskih specija, također i unutar mikroplanktonske zajednice (Mozetič i sur., 2010).

Učestalost pojavljivanja raspona koncentracija DOC i PAT NF u dva karakteristična odabrana razdoblja od 7 i 6 godina (1998.-2004. s pojavama prekomjernog cvjetanja mora i sluzavih agregata i 2005.-2010. bez te pojave) prikazana je u tablici 2.5.4.1. Predominantna učestalost koncentracija DOC veća od 1,4 mg/L može se uzeti kao „geokemijski tracer“ akumulacije organske tvari u moru s mogućnošću, uz postojanje



93

drugih uvjeta, pojave prekomjernog cvjetanja mora. Niže vrijednosti DOC u dužem periodu ukazuju na oligotrofne uvjete u moru. Međutim, moguće je također da porast sadržaja DOC i posebno reaktivne komponente organske tvari PAT NF detektiran urazdoblju od 2007. do 2010. u svim sezonama (slika 2.5.4.4.) ukazuje na novi ciklus akumulacije organske tvari koji uz ostale povoljne uvjete mogu dovesti do istih oceanografskih procesa kao i u razdoblju 1998.-2004.

Reaktivne površinski aktivne tvari karakterizirane su u dva razdoblja (s pojavama prekomjernog cvjetanja mora i bez tih pojava) pomoći normalizirane površinske aktivnosti (NPA=PAT F/ DOC) te su uspoređene s modelnim površinski aktivnim tvarima reprezentativnim za organske tvari prirodno prisutne u moru (fulvična kiselina i polsaharid Xantan) (slika 2.5.4.5.). U razdoblju bez pojava agregata s nižim vrijednostima PAT F i DOC, vrijednosti su grupirane oko linije niže molekularne fulvične kiseline. Međutim, u razdoblju s učestalim pojavama prekomjernog cvjetanja mora s povišenim koncentracijama PAT F i DOC, vrijednosti su grupirane uz liniju dobivenu za Xantan, odnosno organska tvar s visokim sadržajem ugljika pokazuje sličnu reaktivnost kao visokomolekularni polisaharid Xantan. Taj tip organskog materijala s visokim sadržajem organskog ugljika vjerojatno ima dominantnu ulogu stvaranju masivnih sluzavih agregata u sjevernom jadranu.

Tablica 2.5.4.1. Učestalost pojavljivanja raspona koncentracija DOC i PAT NF u površinskom sloju mora od 1998. do 2010. te u odabranim razdobljima s pojavama i bez pojava prekomjernog cvjetanja mora uz pojave sluzavih agregata na postajama profila Rovinj-ušće rijeke Po



94

Slika 2.5.4.5. Korelacija između vrijednosti PAT F i DOC u području sjevernog Jadrana u dva razdoblja (s pojavama prekomjernog cvjetanja mora i bez tih pojava) u uzorcima skupljanim u površinskom sloju mora na području profila Rovinj-ušće rijeke Po.

Uz ispitivanje reaktivnosti, vremenske i prostorne raspodjele PAT, iz oblika mjerenih signala moguća je dodatna karakterizacija organske tvari u moru. Tako je u razdobljima prekomjernog cvjetanja mora dobiven karakteristični mjerni signal koji se direktno može povezati s prisutnošću specifične organske tvari koja sudjeluje u stvaranju sluzavih nakupina (slika 2.5.4.6.).

Slika 2.5.4.6. Karakteristični mjerni signal PAT NF za vrijeme pojave sluzavih nakupina



95

Signali se razlikuju po intenzitetu, od slabih u zimskim mjesecima (obično u veljači) do vrlo izraženih u ljetnim mjesecima za vrijeme masovnih pojava sluzavih nakupina. Ukombinaciji s rezultatima ispitivanja drugih parametara kao što su DOC i POC, šećeri, TEP-ovi i drugi, ispitivanje površinski aktivnih tvari i kao i karakteristični električni signali mogu poslužiti kao jednostavni sustav rane najave pojave prekomjernog cvjetanja mora i sluzavih nakupina.

ZaključciAnaliza prikupljenih podataka o koncentracijama organske tvari u sjevernom Jadranutijekom razdoblja 1998.-2010 pokazuje:-da su izražena sezonska i prostorna kolebanja DOC i PAT NF različitog intenziteta karakteristična za područje sjevernog Jadrana te su najizraženija u produktivnoj eufotičkoj zoni; - da je dugogodišnjim ispitivanjima DOC i PAT detektiran vidljivi trend promjena sadržaja, svojstava i kolebanja organske tvari. Značajno smanjenje sadržaja DOC i PAT od 1998. do 2006, upućuje na važan proces oligotrofikacije u sjevernom Jadranu, a kojipotvrđuju i druga komparativna istraživanja u istom ekosustavu. Porast sadržaja DOC i PAT od 2007. do 2010. vjerojatno je posljedica novog ciklusa akumulacije organske tvari, koja, uz druge povoljne uvjete, može dovesti do ponavljanja štetnih pojava iz razdoblja 1998-2004; - da su rezultati ispitivanja reaktivnosti PAT (NPA) omogućili su procjenu prisutnosti specifičnog tipa organskog materijala koji vrlo vjerojatno ima dominantnu ulogu u stvaranju sluzavih nakupina organske tvari i zajedno s karakterističnim mjernim signalima dobivanim ispitivanjima PAT, a koji direktno ukazuje na mogući razvoj sluzavih nakupina mogu se primijeniti i za ranu najavu štetnih pojava kao što je prekomjerno cvjetanje mora s pojavama sluzavih nakupina: - da će buduća ispitivanje i sustavno praćenje dinamike promjena organske tvari u otopljenom (DOC) i partikularnom obliku (POC) kao i PAT omogućiti će bolje razumijevanje prirodnih promjena u ekosustavu mora kao i onih uzrokovanih antropogenim djelovanjem, a u kombinaciji s rezultatima komplementarnih istraživanja poslužiti će kao temelj za održivo korištenje, upravljanje i razvoj ovog prostora.

STANIŠNI TIPOVI


96

3. STANIŠNI TIPOVI

Prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine, 70/05, 139/08, 57/11), stanište

svojstva pojedinih staništa morskog dna u Jadranskom moru navedena su u mnogim -Petricioli, 2007; 2011 i

izvore sadržane u tim publikacijama). RazEuropska klasifikacija

stanišnih tipova po inje se razvijati usvajanjem Direktive o staništima 1991. godine uokviru projekta CORINE-Biotopes, a Europska agencija za okoliš (EEA) zatim je razvilaklasifikaciju staništa EUNIS (European Nature Information System) koja se posljednjihgodina redovno upotrebljava za izvještavanje o stanju okoliša. Na in klasifikacijeprevladavaju ih stanišnih tipova u moru prema EUNIS klasifikaciji prikazan je na Slici 3.1., a sve informacije dostupne su na mrežnim stranicama (http://eunis. eea.europa.eu/habitats).

Slika 3.1.nika vrsta staništa s mrežne stranice EUNIS-a

Europska unija obvezala se štititi biološku raznolikost i zaustaviti njezin gubitak u Europido 2020. godine.obvezu – Direktiva o pticama i Direktiva o staništima. Te direktive zajedno predstavljaju

-URA 2000” mrežu i koja prekrivaju više od 850000 km2 površine EU.

ekološku mrežu „NATURA 2000”. Prema još jednom važnom sporazumu, Barcelonskoj konvenciji, zemlje potpisnice trebaju uspostaviti tzv. SPAMI (Specially Protected Areas of

STANIŠNI TIPOVI


97

specially protected areas and biological diversity in the Mediterranean), kako bi se

staništima. Popis staništa prema SPA/BD protokolu može se pretvoriti u ostale

Me utim, niti jedna klasifikacija ne sadrži sve specifi ne kategorije staništa pojedinihzemalja pa stoga svaka zemlja pristupa izradi vlastite nacionalne klasifikacije staništa kojunastoji uskladiti s ve postoje im europskim klasifikacijama. U Hrvatskoj se tako er došlodo zaklju ka da europske klasifikacije nisu dostatne za iskazivanje ukupnog bogatstva iraznolikosti stanišnih tipova Hrvatske, naro ito u skupinama podzemnih i morskih staništa.Stoga je izra ena hrvatska nacionalna klasifikacija staništa (NKS, Narodne novine119/09). Hrvatska nacionalna klasifikacija usporediva je s europskim klasifikacijama, npr.CORINE u ije se tipove može preoblikovati pomo u “klju a” izra enog u Državnomzavodu za zaštitu prirode. Specifi na hrvatska staništa (npr. staništa morem preplavljenogkrša) uvrštena su u Palearkti ku klasifikaciju staništa i klasifikaciju staništa Barcelonskekonvencije.

Inventarizacija i kartiranje posebnih i ugroženih stanišnih tipova morskog dna

Podaci o rasprostranjenosti morskih svojti i staništa u Hrvatskoj su vrlo oskudni. Oni su do danas sakupljani vremenski i prostorno vrlo nejednoliko, što je dijelom rezultat skupog i

nedostatnih sredstava za inventarizaciju bioraznolikosti morskih staništa, danas imamo

(Bakran-

teorijski prostorni model morskih staništa, tj. podlogu za daljnja detaljna kartiranja i

zauzimaju najmanju površinu te su zbog toga izrazito ugroženi. Supralitoralni muljevi, pijesci

osjetljivost na utjecaj ljudskih aktivnosti (Bakran-Petricioli, 2011). Novi zamah inventarizacija bi mogla dobiti nakon izvedbe projekta “Identifikacija i uspostavljanje morskog dijela mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj” kojim su se utvrdili potrebni koraci za

koja sadrže posebne i ugrožene stanišne tipove.

kriterijima zadanim Direktivom o pticama i Direktivom o staništima. On je rezultat višegodišnjeg rada Državnog zavoda za zaštitu prirode na pribavljanju, objedinjavanju i

istraženosti biološke raznolikosti Hrvatske podaci su još uvijek nepotpuni te su u tijeku

g.Gotovo svi prirodni i poluprirodni stanišni tipovi koji su zastupljeni u Hrvatskoj zašti enisu europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke raznolikosti,

STANIŠNI TIPOVI


98

ali ujedno i na velike obveze - kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora iprirodnih dobara. Neki tipovi staništa, poput mediolitoralnih muljeva i pijesaka, špilja,vrulja i kraških tvorevina te estuarija su u Hrvatskoj vrlo rijetki ili su specifi ni za ovubiogeografsku regiju. Me utim, takva staništa su ujedno i najslabije istražena i valoriziranate je za kvalitetnu primjenu odrednica ODMS potrebno višestruko pove ati našu razinuznanja o njima jasnim poticanjem znanstvenih istraživanja u takvim podru jima. Naslikama od 3.5. do 3.7. je prikazan proces kartiranja staništa na terenu i stvaranjakartografskih prikaza razli itim metodama, u projektima Instituta za oceanografiju iribarstvo (IOR).

Slika 3.5. Proces izrade karte staništa: kartiranje gornjeg ruba zajednice vrste Posidonia oceanica h snimaka, otok Vis, projekt COAST, 2008. godine

Slika 3.6. Terenski rad za potrebe izrade karte morskih staništa, projekti IOR-a, 2010.godine: Kartiranje obale (A); provjera dubine donjeg ruba livade posidonije (B)

STANIŠNI TIPOVI


99

Slika 3.7. Izrada GIS karata uz pomo zra nih snimaka. Jasno prepoznatljiv gornji rubnaselja posidonije i miješane biocenoze: krpasta naselja cvjetnice Posidonia oceanica,pjeskovito-šljun ano i stjenovito morsko dno (lijevo); realizacija karte (desno), IOR, 2010. godine

Najviši proiritet za inventarizaciju i kartiranje imaju posebni i ugroženi tipovi staništa.Ovdje navodimo popis ugroženih i rijetkih morskih stanišnih tipova koji zahtijevajuprovo enje mjera o uvanja prema Pravilniku o vrstama stanišnih tipova, karti staništa,ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima NN 7/06, NN 119/09 i prema Dodatku 1Direktive o staništima (Tablica 3.1.). Neki ugroženi i rijetki stanišni tipovi prikazani su na slikama, od 3.2. do 3.5.

STANIŠNI TIPOVI


100

Tablica 3.1. Morska Natura 2000 staništa u Hrvatskoj -staništa Republike Hrvatske (izvor:DZZP, priredila Tatjana Bakran-Petricioli, 2011. godine).

Morska Natura 2000 staništa prema Dodatku 1 Direktive o staništima (Interpretation Manual Eur 27, 2007)

klasifikaciji staništa RH (Narodne novine 119/2009)

1. OBALNA STANIŠTA I STANIŠTA S HALOFITIMA

** G.3.2.1. Biocenoza sitnih površinskih pijesaka

** G.3.3.1. Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem valova** G.3.3.2. Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja u infralitoralu** G.3.4.1. Biocenoza infralitoralnih šljunaka** G.4.2.4. Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja u cirkalitoralu** G.4.2.2. Biocenoza obalnih detritusnih dna

*1120 Naselje posidonije (Posidonion oceanicae) ** G.3.5.1. Biocenoza naselja vrste Posidonia oceanica(Posidonion oceanicae)

1130 Estuariji ** K.1. Estuariji (Kompleksna staništa)** G.1.1.1.2. Pelagijal estuarija

oseke

** F.1.2.1. Biocenostataka morske vegetacije** F.2.2.1. Biocenoza supralitoralnih pijesaka

vegetacije (morskih cvjetnica i alga) na šljuncima** G.2.1.1. Biocenoza mediolitoralnih muljevitih pijesaka i muljeva** G.2.2.1. Biocenoza mediolitoralinh pijesaka

G.2.3.1. Biocenoza mediolitoralnih dna s krupnim detritusom

* 1150 Obalne lagune

** K.2. Obalne lagune (Kompleksna staništa)** G.3.1.1. Eurihalina i euritermna biocenoza** F.4.2.1.3. Supralitoral krških morskih jezera** G.2.4.4. Mediolitoral krških morskih jezera** G.3.7.1. Infralitoral krških morskih jezera** G.4.4.1. Cirkalitoral krških morskih jezera

1160 Velike plitke uvale i zaljevi ** K.3. Velike plitke uvale i zaljevi (Kompleksna staništa)

1170 Grebeni

** F.4.2.1. Biocenoza supralitoralnih stijena** G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala** G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala** G.3.6.1. Biocenoza infralitoralnih alga** G.4.3.1. Koraligenska biocenoza

kontinentske podine)** G.4.3.4. Biocenoza vrulja ponorskog tipa** G.5.3.1. Biocenoza dubinskih koralja (batijal Jadranskoga mora)

8. STANIŠTA NA STIJENAMA I ŠPILJE83. Ostala staništa na stijenama

8330 Preplavljene ili dijelom preplavljene morske špilje

** G.2.4.3. Biocenoza mediolitoralnih špilja** G.4.3.2. Biocenoza polutamnih špilja** G.5.3.2. Biocenoza špilja i prolaza u potpunoj tami (u batijalu, ali i u gornjim stepenicama kao enklava)

* - prioritetna staništa –

** - ugroženi i rije

STANIŠNI TIPOVI


101

Slika 3.2. Mediolitoralni muljevi Slika 3.3. Infralitoralna c

Slika 3.4. Naselja vrste Posidonia oceanica

Slika 3.5. Cirkalitoralna c

Direktive o staništima, tj. uspostavom "NATURA 2000" mreže te uspostavljanjem drugih

prema Barcelonskoj konvenciji) i nacionalnom zakonodavstvu (nacionalna ekološka ni parkovi,

je uložiti dodatne napore kako bi se napravila inventarizacija posebnih i ugroženih tipova kasnijeg monitoringa za

svih kategorija dobrog stanja prema odredbama ODMS i stoga prioritet zna

STANIŠNI TIPOVI


102

su europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke raznolikosti, ali ujedno i na velike obveze - kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i prirodnih dobara. Neki tipovi staništa, poput mediolitoralnih muljeva i pijesaka, špilja,

te je za kvalitetnu primjenu odrednica ODMS potrebno višestr

dredbama Direktive o

vanje

istraživanje, inventarizacija i kartiranje ugroženihmorskih staništa te

BIOLOŠKA SVOJSTVA MORA


103

4. BIOLOŠKA SVOJSTVA

4. 1. KRATKO-ŽIVUĆI JEDNOSTANIČNI PLANKTONSKI ORGANIZMI

Kratko-živući jednostanični planktonski organizmi najbrže reagiraju na promjene koje se događaju u morskim ekosustavima. Promjene koje se događaju u mikrobnim zajednicama brzi su odgovor na promjene različitih abiotičkih (temperatura, salinitet, vertikalna dinamika vodenog stupca, horizontalna gibanja vodenih masa, meteorološke prilike, potencijalni utjecaj većih rijeka, koncentracije organskih i anorganskih hranjiva, antropogeni utjecaji) i bioloških faktora (trofički odnosi i sve druge interakcije između komponenata planktonskih hranidbenih mreža).

Promjene u planktonskim zajednicama mogu se pratiti na više razina (Slika 4.1.1.). Kvantitativne promjene podrazumijevaju promjene u vrijednostima pojedinih parametara (npr. povećanje ili smanjenje broja, biomase ili proizvodnje pojedine skupine organizama). Drugi tip promjena su kvalitativne promjene koje podrazumijevaju promjene u sastavu, veličinskoj strukturi ili brojčanim odnosima između pojedinih taksonomskih i/ili trofičkih skupina. Napokon, promjene se mogu dogoditi i na razini strukture i funkcioniranja hranidbenih mreža, mehanizama kontrole pojedinih trofičkih kategorija, sezonskih ciklusa, te niza drugih ekoloških procesa.

Slika 4.1.1. Pregled mogućih promjena u planktonskim zajednicama kao odgovor na promjene u okolišu.

Promjene u planktonskim zajednicama

KVANTITATIVNE KVALITATIVNE FUNKCIONALNEBroj

Biomasa

Proizvodnja

Sastav

Veličinska struktura

Brojčani odnosi

Hranidbeni odnosi

Mehanizmi kontrole

Sezonski ciklusi

PROMJENE U OKOLIŠU (Prirodne + antropogene)

Promjene u planktonskim zajednicama

KVANTITATIVNE KVALITATIVNE FUNKCIONALNEBroj

Biomasa

Proizvodnja

Sastav

Veličinska struktura

Brojčani odnosi

Hranidbeni odnosi

Mehanizmi kontrole

Sezonski ciklusi

PROMJENE U OKOLIŠU (Prirodne + antropogene)



104

4.1.1. Heterotrofne bakterije

Procjena stanja hrvatskog dijela Jadranskog mora, temeljena na mikrobiološkim parametrima, obuhvatila je kvantitativne, kvalitativne i funkcionalne pokazatelje. Kvantitativni pokazatelji koji su se prvenstveno temeljili na bakterijskoj brojnosti i proizvodnji analizirani su na 14 postaja koje su obuhvatile priobalne i kanalske vode od Zadra do Dubrovnika (8 postaja), otvorene vode srednjeg Jadrana (5 postaja), te otvorene vode južnog Jadrana (1 postaja) (Slika 1.1.). Analiza kvalitativnih i funkcionalnih pokazatelja unutar mikrobne hranidbene mreže napravljena je na primjeru dva trofički različita područja, Kaštelanskog zaljeva (postaje OC6 i OC7) i jedne postaje u otvorenom moru srednjeg Jadrana (Stončica, OC5a), budući je dobra pokrivenost podacima na ovim postajama omogućavala ovakvu vrstu analize.

OC12OC9

OC7OC6b

OC6OC5

OC3OC1

OC5aOC5d

OC8aOC8c

OC8eOC1d

POSTAJA

0,00,20,40,60,81,01,21,41,61,82,02,22,42,62,83,0

BA

KTE

RIJ

E x

106 m

l-1

Srednjak 95% granice pouzdanosti

OLIGOTROFNO

EUTROFNO

Slika 4.1.1.1. Višegodišnje prosječne vrijednosti broja bakterija na postajama upriobalnom (crvene oznake) i otvorenom (plave oznake) moru. Crvena crta označava brojnost bakterija od 1 x 106 ml-1 koja se može uzeti kao granica koja dijeli siromašnija (oligotrofna) od bogatijih (eutrofna) morskih područja.

Brojnost bakterija je daleko stabilniji parametar u odnosu na većinu drugih bioloških parametara u planktonskim zajednicama. Ako isključimo izuzetno ekstremna staništa broj bakterija u svjetskim morima varira između 5 x 105 i 1 x 107 stanica ml-1

(Cole et al., 1988; Sanders et al., 1982). Bakterijska brojnost je u pravilu odgovor na prosječno stanje bogatstva pojedinog morskog područja (pod bogatstvom



105

podrazumijevamo koncentracije hranidbenih resursa, dakle hranjivih soli i otopljene organske tvari), pri čemu se brojnost od 1 x 106 stanica ml-1 može uzeti kao granica koja dijeli siromašnija (oligotrofna) od bogatijih (eutrofnih) morskih okoliša (Cotner and Biddanda, 2002).

Brojnost bakterija na istraživanim postajama jasno pokazuje umjereni stupanj trofije u najvećem dijelu priobalnog mora (prosječne vrijednosti broja bakterija se kreću oko 1 x 106 ml-1), dok su otvorene vode oligotrofne (prosječne vrijednosti su uglavnom niže od 0.5 x 106 ml-1) (Slika 4.1.1.1.). Povišene vrijednosti bakterijske abundancije u priobalnim vodama, koje upućuju na viši trofički stupanj, utvrđene su u područjima koja su bogatija hranjivima zbog prirodnih razloga (estuarska područja) i/ili antropogenih utjecaja (Područje Šibenika, OC9 i Vranjički bazen – istočni dio Kaštelanskog zaljeva, OC7) (Slika 4.1.1.1.).

Višegodišnje fluktuacije broja bakterija na svim priobalnim postajama pokazuju blagi trend smanjenja bakterijske brojnosti u razdoblju od 1995-2010 (Slika 4.1.1.2.). S druge strane, na nekim postajama otvorenog mora opaža se blagi trend porasta brojnosti bakterija, dok na drugima nema jasnog trenda (Slika 4.1.1.3.).

U usporedbi s bakterijskom abundancijom, bakterijska proizvodnja je varijabilniji parametar i u većoj je mjeri odgovor na inpute hranjiva nego na prosječno stanje bogatstva određenog područja. Ipak, višegodišnje prosječne vrijednosti bakterijske proizvodnje jasno ukazuju na razlike u trofičkom statusu pojedinih područja. Slika 4.1.1.4 pokazuje odgovor bakterija kroz njihovu proizvodnju na prosječno bogatstvo pojedinih područja u priobalnom i otvorenom moru, koji je u potpunosti u skladu s ranije prikazanim promjenama bakterijske brojnosti (Slika 4.1.1.1.).



106

OC12

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0Lo

g BA

KTER

IJE

ml-1

OC9

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC6

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC7

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

7,5

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC6b

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC5

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC3

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC1

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

Slika 4.1.1.2. Višegodišnja analiza brojnosti bakterija u priobalnom moru (plavo –pojedinačne vrijednosti; crveno – godišnji srednjaci; zeleno – linearni trend).



107

OC5a

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC5d

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC8a

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC8c

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0Lo

g BA

KTER

IJE

ml-1

OC8e

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

OC1d

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

GODINA

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

Log

BAKT

ERIJ

E m

l-1

Slika 4.1.1.3. Višegodišnja analiza brojnosti bakterija u otvorenom moru (plavo –pojedinačne vrijednosti; crveno – godišnji srednjaci; zeleno – linearni trend).



108

OC7 OC6b OC6 OC5 OC5a OC5d OC8a OC8c OC8e

POSTAJA

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

22

Bak

teri

jska

pro

izvo

dnja

x 1

04 st.

ml-1

h-1 Srednjak 95% granice pouzdanosti

Slika 4.1.1.4. Višegodišnje prosječne vrijednosti bakterijske proizvodnje na postajama u priobalnom (crvene oznake) i otvorenom (plave oznake) moru.

OC12

ZIMA PROLJEĆE LJETO JESEN-0,4

-0,3

-0,2

-0,1

0,0

0,1

0,2

0,3

z - v

rijed

nost

OC9


-0,6

-0,4

-0,2

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

z - v

rijed

nost

OC3


-0,3

-0,2

-0,1

0,0

0,1

0,2

0,3

z - v

rijed

nost

OC1


-0,2

-0,1

-0,1

0,0

0,1

0,1

0,2

0,2

z - v

rijed

nost

Slika 4.1.1.5. Standardizirane mjesečne vrijednosti broja bakterija (višegodišnji srednjaci) u priobalnim vodama zadarskog (OC12), šibenskog (OC9), pločanskog(OC3) i dubrovačkog (OC1) područja.



109

Prosječne sezonske fluktuacije bakterijske brojnosti u priobalnim vodama ukazuju na porast bakterijske abundancije u toplijem dijelu godine (ljeto i jesen), te opadanje bakterijske brojnosti u hladnijem dijelu godine (zima i proljeće) (Slika 4.1.1.5.).

OC7

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-0,8

-0,6

-0,4

-0,2

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

z - v

rije

dnos

t

Broj bakterija Proizvodnja bakterija

OC6

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-1,0

-0,8

-0,6

-0,4

-0,2

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

z - v

rije

dnos

t

Broj bakterija Bakterijska proizvodnja

OC5

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-1,0

-0,8

-0,6

-0,4

-0,2

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

z - v

rije

dnos

t


OC5a

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-1,0

-0,8

-0,6

-0,4

-0,2

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

z - v

rije

dnos

t


Slika 4.1.1.6. Standardizirane mjesečne vrijednosti broja bakterija i bakterijske proizvodnje (višegodišnji srednjaci) duž trofičkog gradijenta u srednjemJadranu.

Analiza sezonske raspodjele bakterijske brojnosti na postajama u srednjem Jadranu raspoređenim od obale prema otvorenom moru ukazala je na promjene u sezonskim ciklusima bakterijske brojnosti duž trofičkog gradijenta (Slika 4.1.1.6.). Dok je na postajama u Kaštelanskom zaljevu (OC6 i OC7) sezonska raspodjela bila u skladu s ranije pokazanim priobalnim postajama (Sl. 6) s povišenim vrijednostima u toplijem dijelu godine, na postaji otvorenog mora (Stončica, OC5a) utvrđene su povišene vrijednosti bakterijske brojnosti u hladnijem dijelu godine (zima i proljeće). Postaja u kanalskim vodama (Splitska vrata, OC5) ima značajke i priobalnih i otvorenih voda, pa su uočeni maksimumi bakterijske abundancije i u toplijem i u hladnijem dijelu godine. Na Slici 4.1.1.6. su također prikazane i sezonske oscilacije bakterijske proizvodnje duž trofičkog gradijenta koje su uglavnom u skladu s oscilacijama brojnosti bakterija. Jedina značajnija razlika uočena je na postaji otvorenog mora gdje su se uz pojavu zimskog maksimuma i dalje zadržale povišene vrijednosti bakterijske proizvodnje tijekom toplijeg dijela godina. Ovo se može objasniti činjenicom da je bakterijska proizvodnja u većoj mjeri ovisna o temperaturi nego što je to bakterijska abundancija.



110

U sjevernom Jadranu se izmjenjuje utjecaj slatkih voda, prvenstveno unešenih rijekom PO,i advekcijom unešene vode iz srednjeg Jadrana (uz istočnu obalu). Te vode različitih sadržaja hranjivih soli oblikuju strukturu biološkog ciklusa u području (Karner et al., 1992; Socal et al., 2008). Kao rezultat utjecaja meteoroloških prilika, obima dotoka rijeke Po i sistema strujanja vodenih masa oblikuje se trofički status sjevernog Jadrana.

Slika 4.1.1.7. Istraživano područje u sjevernom Jadranu s naznačenim postajama.

Istraživanja provedena na području prikazanom na slici 4.1.1.7. u razdoblju 1990-2008. (u mjesečnim intervalima) ukazala su na fitoplankton kao regulator aktivnosti i biomase heterotrofnih bakterija (Fuks et al. 2005). Postaje SJ101 i SJ108, smještene bliže ušću rijeke Po, uvrštene su u eutrofne, dok se postaja SJ107 smatra mezotrofnom (povremeno oligotrofna). Tijekom zadnjeg desetljeća smanjen je protok rijeke Po (Zanchettin et al., 2008) a slijedom toga su smanjene i količine PO4 i NO3 u području sjevernog Jadrana(Solidario et al., 2009). Sukladno tome bilježi se pomak ka većoj brojnosti malih veličinskih frakcija fitoplanktona (Mozetič et al., 2010). Navedene promjene unutar veličinskih frakcija glavnog izvora otopljene organske tvari, utjecale su na sintezu proteina i DNA u heterotrofnih bakterija a time i na njihovu abundanciju u istraživanome području. Iako je u razdoblju 1990-2008. brojnost heterotrofnih bakterija (kretala se od 3 x 107 do 947 x 107 stanica L-1) značajno varirala (prostorno, sezonski i godišnje), statistički značajan pad brojnosti heterotrofnih bakterija je opažen u razdoblju nakon 2002. godine (Slika 4.1.1.8.; Tablica 4.1.1.; Ivančić et al., 2010).



111

Slika 4.1.1.8. Abundancija heterotrofnih bakterija (Heterotrofnih prokariota – HP) u površinskom sloju na transektu Rovinj – Po (+ SJ107; SJ103; SJ101; • SJ108 ) u razdoblju 1990 - 2008. (Prema Ivančić et al.2010)

Tablica 4.1.1.1. Međuovisnost (korelacija) između brojnosti heterotrofnih bakterija (HB) i abiotičkih i biotičkih čimbenika okoline (r – standardizirani koeficijenti korelacije) u razdoblju 1990-2008. testirana multiplom regresijom (n = 4052, multiple r = 0.746, p < 0.000). Razlike ovisnosti heterotrofnih bakterija (HB) o navedenim čimbenicima u dva razdoblja (2003-2008 versus 1990-2002; SP efekt) testirana je ANCOVA. ++ odgovara vjerojatnosti na nivou p < 0.001, ns – nije signifikantno kod p < 0.05.

Istovremeno ovisnost brojnosti bakterija o čimbenicima okoliša (temperatura, salinitet i nutrijenti) nije bila različita u dva razdoblja. Korelacija brojnosti heterotrofnih bakterija (HB) i klorofila a (izvor hrane) bila je značajna, ali ne različitog opsega glede dva

Parametar r SP efektRazdobljeTemperatura (t)Salinitet (S)Ortofosfat (PO4)Otopljeni anorganski dušik (DIN)Klorofil a (chl a)Cijanobakterije - brojnost (CB)Heterotrofni flagelati – brojnost (HF)

- 0.5500.169

- 0.0680.0800.0520.1540.1300.107

nsnsnsns++++++



112

razdoblja (Tablica 4.1.1.2.), dok je korelacija HB s brojnošću cijanobakterija bila značajna i različita u dva razdoblja.

Tablica 4.1.1.2. Koeficijent korelacije (r) za (A) međuovisnost brojnosti heterotrofnih bakterija (HB) o biološkim čimbenicima i (B) brojnosti heterotrofnih nanoflagelata o brojnosti cijanobakterija u razdobljima: 1990-2002 (n = 2731) i 2003-2008 (n = 1341). ++ statistički značajno na razini p < 0.001, ns – nije značajno (p > 0.05).

Parametar 1990-2002

r p

2003-2008

r p

A)

Klorofil a (chl a)

Cijanobakterije – brojnost (CB)

Heterotrofni nanoflagelati – brojnost (HF)

0.278 ++

0.143 ++

0.235 ++

0.244 ++

0.397 ++

0.025 ns

B)

Cijanobakterija – brojnost (CB) 0,316 ++ 0.240 ++

Korelacija između HB i njihovih glavnih predatora - heterotrofnih flagelata - bila je značajna samo u razdoblju 1990-2002., a beznačajna, uz znatno smanjenje brojnosti predatora, u razdoblju 2003-2008 (Tablica 4.1.1.2.). To upućuje na zaključak da je top-down kontrola HB u drugom razdoblju smanjena. Pretpostavlja se da cijanobakterije u drugom razdoblju predstavljaju značajniji udio u hranjenju većih frakcija mikrorganizama nego HB. Također, u razdoblju 2003-2008. dolazi do alternacije sinteze proteina i DNAobzirom na iste aktivnosti HB u razdoblju 1990-2002 (Slika 4.1.1.9.). To upućuje na promjenjenu kvalitetu otopljene organske tvari koju proizvode primarni proizvođaći tijekom dva razdoblja u sjevernom Jadranu. Smanjene koncentracije ortofosfata (limitirajući faktor u Jadranu) i promjena kvaliteta organske tvari u razdoblju 2003-2008. limitirala je ugradnju timidina (sinteza DNA) i omogućila veću ugradnju leucina (sinteza proteina) u HB.



113

Slika 4.1.1.9. Box-whiskers plot omjera ugradnje leucina i timidina (Leu/TdR) u stanice heterotrofnih bakterija na transektu Rovinj- Po u razdobljima 1990-2002 (bijeli box) i 2003-2008 (sivi box). (a) gornji sloj i (b) dublje vode u vrijeme raslojenosti vodenog stupcan, i (c) u moru tijekom izmješanosti vodenog stupca (Prema Ivančić et al.2010).

Navedeni rezultati su pokazali da se meteorološki (klimatski) i hidrografski uvjeti koji iz toga slijede u sjevernom Jadranu neposredno odražavaju kroz aktivnosti u mikrobnoj zajednici posebno heterotrofnih bakterija.



114

Veliki fitoplanktonVeliki fitoplanktonVeliki fitoplankton

Značajke mikrobne hranidbene mreže kao pokazatelja stanja morskog okoliša

Glavne funkcije mikroorganizama u planktonskim hranidbenim mrežama su proizvodnja i razgradnja organske tvari, regeneracija anorganskih hranjiva, te konverzija mrtve organske tvari koja bi bila izgubljena za hranidbenu mrežu u živu biomasu.

U pelagičkom okolišu nalazimo dva bitno različita trofička puta: jednostavnu i kratku herbivornu hranidbenu mrežu koja uključuje veliki fitoplankton i zooplankton, te vrlo složenu mikrobnu hranidbenu mrežu koja ukljkučuje veliki broj malih prokariotskih i eukariotskih skupina organizama (bakterije; cijanobakterije; autotrofni, heterotrofni i miksotrofni nanoflagelati, te mikrozoopklankton od kojeg su najvažniji cilijati) vrlo efikasnih u recikliranju organske tvari i hranjivih soli (Sl. 4.1.1.10.). Herbivorna hranidbena mreža dominira u eutrofnim uvjetima, dok je uloga mikrobne hranidbene mreže značajnija u oligotrofnim uvjetima.

Slika 4.1.1.10. Najvažnije komponente mikrobne hranidbene mreže.

Struktura mikrobne hranidbene mreže i uloga mikroorganizama u biogeokemijskim procesima u morskim ekosustavima značajno variraju u ovisnosti o trofičkom statusu morskog okoliša (Cotner and Biddanda, 2002; Berglund et al., 2007). Eutrofikacija koju pokreće povećani unos hranjivih soli izravno ili neizravno utječe na veliki broj promjena u morskim ekosustavima, pa tako i na promjene u strukturi i funkcioniranju hranidbenih mreža (Slika 4.1.1.11.).



115

Slika 4.1.1.11. Pregled izravnih i neizravnih odgovora morskog ekosustava na proces eutrofikacije.

Obogaćivanje morskog okoliša hranjivima u pravilu vodi k porastu abundancije i biomase svih komponentata mikrobne hranidbene mreže, međutim odgovor svake pojedine skupine organizama na promjenjene uvjete može se značajno razlikovati (Gasol and Vaqué, 1993; Jansson et al., 1996; Šolić et al., 2010). Dakle, opskrba hranjivima može značajno utjecati na strukturu i funkcioniranje mikrobne hranidbene mreže, kao i na prirodu interakcija između njenih pojedinih komponenata.

Jedna od važnih strukturnih i funkcionalnih značajki mikrobne hranidbene mreže je mehanizam kontrole pojedinih skupina mikroorganizama. Organizmi mogu biti kontrolirani količinom raspoloživih resursa (hranom) i takvu kontrolu nazivamo kontrola resursima ili „bottom-up“ kontrola, kao i predatorima koji reduciraju njihovu abundanciju ispod resursima određene razine i takvu kontrolu nazivamo kontrola predatorima ili „top-down“ kontrola. Relativni značaj jednog ili drugog tipa kontrole također može ovisiti o trofičkom statusu morskog okoliša (Gasol et al., 2002; Šolić et al., 2009).

U nastavku su na primjeru dvaju trofički različitih područja (Kaštelanski zaljev i otvoreno more kod otoka Visa) prikazane neke strukturne i funkcionalne značajke mikrobne hranidbene mreže koje mogu poslužiti kao pokazatelj stanja morskog okoliša.

Do 2005. godine se u istočni dio Kaštelanskog zaljeva (Vranjički bazen) ulijevala 1/3 kanalizacijskih otpadnih voda grada Splita (oko 4.4 milijuna m3 otpadnih voda godišnje) koje su u Vranjički bazen donosile velike količine organske tvari i hranjivih soli čineći ovaj dio zaljeva visoko eutrofiziranim. Krajem 2004. godine proradio je kanalizacijski sustav, tako da je unos otpadnih voda preko noći prestao. Ta je okolnost dala odličnu priliku za istraživanje promjena u mikrobnoj hranidbenoj mreži koje su se dogodile zbog promjene stanja morskog okoliša iz višeg u niži stupanj trofije. Koncentracije organske tvari i svih hranjivih soli značajno su se smanjile (Šolić et al., 2010), a to se odrazilo i na kvantitativne i strukturne promjene u mikrobnoj hranidbenoj mreži (Slika 4.1.1.12.).

IZR

AVN

I OD

GO

VOR

I

Porast heterotrofne proizvodnje

Porast bakterijske aktivnosti

Smanjenje pridnenog kisika

Promjene u bentoskim zajednicama

Smanjenje prozirnosti mora

Promjene u biogeokemiji sedimenta

Promjene u kruženju hranjiva

Promjene u sezonskim ciklusima

Promjene u strukturi hran. mreža

Promjene u biološkoj raznolikosti

Promjene u kakvoći staništa

Promjene u stopama mortaliteta

Porast primarne proizvodnje

Porast biomase fitoplanktona

Porast biomase makroalga

Porast učestalosti toksičnih cvatnji

Promjene u Si:N i N:P omjerima

Promjene u sastavu fitoplanktona

Sedimentacija organskog ugljikaUN

OS

HR

AN

JIVI

H S

OLI

NEI

ZRA

VNI O

DG

OVO

RI

IZR

AVN

I OD

GO

VOR

I

Porast heterotrofne proizvodnje

Porast bakterijske aktivnosti

Smanjenje pridnenog kisika

Promjene u bentoskim zajednicama

Smanjenje prozirnosti mora

Promjene u biogeokemiji sedimenta

Promjene u kruženju hranjiva

Promjene u sezonskim ciklusima

Promjene u strukturi hran. mreža

Promjene u biološkoj raznolikosti

Promjene u kakvoći staništa

Promjene u stopama mortaliteta

Porast primarne proizvodnje

Porast biomase fitoplanktona

Porast biomase makroalga

Porast učestalosti toksičnih cvatnji

Promjene u Si:N i N:P omjerima

Promjene u sastavu fitoplanktona

Sedimentacija organskog ugljikaUN

OS

HR

AN

JIVI

H S

OLI

NEI

ZRA

VNI O

DG

OVO

RI



116

01 02 03 04 05 06 07 08

GODINA

5,6

5,8

6,0

6,2

6,4

6,6

6,8

7,0

Log

BA

KTE

RIJ

E (s

t. m

l-1)

NTS

VTS

01 02 03 04 05 06 07 08

GODINA

0,60,81,01,21,41,61,82,02,22,42,62,8

KLO

RO

FIL

a(μ

g l-1

)

NTSVTS

01 02 03 04 05 06 07 08

GODINA

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

BP

(μg

C l-1

d-1)

NTS

VTS

01 02 03 04 05 06 07 08

GODINA

2,4

2,6

2,8

3,0

3,2

3,4

Log

HN

F (s

t. m

l-1)

NTS

VTS

01 02 03 04 05 06 07 08

GODINA

0,04

0,08

0,12

0,16

0,20

0,24

0,28

0,32

SS

R (d

-1)

NTS

VTS

Slika 4.1.1.12. Kvantitativne promjene u mikrobnoj hranidbenoj mreži nakon prelaska morskog okoliša iz višeg trofičkog statusa (VTS) u niži trofički status (NTS). Na grafovima su prikazani godišnji srednjaci±SD, te srednje vrijednosti za dva razdoblja (crvena i plava crta). BP – bakterijska proizvodnja, SSR –bakterijska specifična stopa rasta, HNF – heterotrofni nanoflagelati (Prema Šolić et al., 2010).

Promjenom trofičkog statusa područja došlo je do značajnog smanjenja broja bakterija i bakterijske proizvodnje, kao i do smanjenja fitoplanktonske biomase (izražene preko klorofila a). S druge strane, utvrđen je porast specifične stope rasta bakterija (SSR), kao i blagi porast abundancije heterotrofnih nanoflagelata (HNF) (Slika 4.1.1.12.). Porast SSR-akoji se dogodio je dosta logičan budući je SSR u pravilu vezana za nosivi kapacitet okoliša i proporcionalna je razlici između nosivog kapaciteta okoliša i prisutnog broja bakterija. U



117

eutrofiziranim uvjetima bakterije dostižu veliku gustoću populacija koja rezultira smanjenjem prosječne individualne stope rasta. U slučaju fitoplanktonske biomase, ukupni klorofil a se smanjio, ali je došlo do značajne strukturne promjene u sastavu fitopklanktona na način da se u uvjetima nižeg trofičkog statusa morskog okoliša smanjio udio velikih a povećao udio malih stanica (Slika 4.1.1.13.).

01 02 03 04 05 06 07 08GODINA

0,00,20,40,60,81,01,21,41,61,82,02,22,4

KLO

ROFI

L a

(μg

l-1)

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K

NTSVTS

Slika 4.1.1.13. Promjene u biomasi velike (iscrtkani stupci) i male (zeleni stupci) frakcije fitoplanktona, te postotni udio male frakcije fitoplanktona u ukupnoj biomasi (crvena crta) (Prema Šolić et al., 2010).

Ovo vjerojatno objašnjava i blagi porast broja HNF koji su smanjenu koncentraciju bakterijskog plijena nadoknadili povećanom biomasom malih stanica fitoplanktona. Priroda veze između bakterija i HNF, kao njihovih najvažnijih predatora, također predstavlja važnu funkcionalnu značajku mikrobne hranidbene mreže. Između broja bakterija i broja HNF u pravilu postoji pozitivna korelacija. Međutim, priroda te veze može upućivati na snažnu kontrolu bakterija od strane HNF, kao i izostanak te kontrole (Slika 4.1.1.14.). Točke na grafu koje padaju u blizini empirijski određene maksimalno moguće abundancije HNF (MMA) upućuju na situaciju kada su bakterije snažno kontrolirane predacijom od strane HNF. Što je točka udaljenija od MMA pravca to su bakterije slabije kontrolirane predacijom.



118

4,5 5,0 5,5 6,0 6,5 7,0 7,5

Log BAKTERIJE (st. m l-1)

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

Log

HN

F (s

t. m

l-1)

OC7 OC6 OC5 OC5a OC5d OC8a

MMA

SRA

Slika 4.1.1.14. Veza između bakterija i HNF na postajama u priobalnom i otvorenom moru prikazana na grafu koji uključuje empirijski utvrđene (Gasol, 1994) maksimalno moguće abundancije (MMA) i srednje realizirane abundancije (SRA) HNF koje su pridružene svakoj pojedinoj abundanciji bakterija (Prema Šolić et al., 2009).

Ako ovaj model primjenimo na primjeru promjene trofičkog statusa morskog okoliša u Vranjičkom bazenu (Kaštelanski zaljev), opažamo da je u uvjetima višeg trofičkog statusa (VTS) dominirala kontrola bakterija putem resursa, dok je tijekom razdoblja nižeg trofičkog statusa (NTS) dominaciju u kontroli bakterija preuzela predacija od strane HNF (Slika 4.1.1.15.). Ovu funkcionalnu promjenu u mikrobnoj hranidbenojh mreži potvrđuje i jaka veza između bakterijske proizvodnje i biomase tijekom razdoblja višeg trofičkog statusa (Slika 4.1.1.16A). Ova veza sugerira da se najveći dio bakterijske proizvodnje ugrađivao u bakterijsku biomasu, što upućuje na mali pritisak predatora. Pored toga, tijekom istog razdoblja utvrđena je i jaka veza između bakterijske proizvodnje i fitoplanktonske biomase, što upućuje na zaključak da je u danim uvjetima dominirala kontrola resursima koji su prvenstveno bili rezultat fitoplanktonske aktivnosti (Slika 4.1.1.16B).



119

5,0 5,5 6,0 6,5 7,0 7,5

Log BAKTERIJE (st. m l-1)

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

Log

HN

F (s

t. m

l-1)

VTSNTS

MMA

SRA

Kontrola predatorima

Kontrola resursima

Slika 4.1.1.15. Odnos bakterija i HNF tijekom razdoblja višeg (VTS) i nižeg (NTS) trofičkog statusa morskog okoliša u Vranjičkom bazenu (postaja OC7). Podaci su ucrtani na graf koji se temelji na empirijskom modelu (Gasol, 1994). MMA – maksimalno moguća abundancija; SRA – srednja realizirana abundancija (Prema Šolić et al., 2010).

0,0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2

Log BP (μg C l-1 d-1)

0,6

0,8

1,0

1,2

1,4

1,6

1,8

2,0

2,2

2,4

Log

BB

(μg

C l-1

)

VTSNTS

A

y = 1.31 + 0.88xr = 0.83

-1,2 -0,8 -0,4 0,0 0,4 0,8

Log KLOROFIL a (μg l-1)

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

Log

BP

(μg

C l-1

d-1)

VTSNTS

B y = 0.55 + 0.45xr = 0.65

Slika 4.1.1.16. Odnos između bakterijske proizvodnje (BP) i bakterijske biomase (BB) (A), te između fitoplanktonske biomase (izražene preko klorofila a) i bakterijske proizvodnje (B) tijekom razdoblja višeg (VTS) i nižeg (NTS) trofičkog statusa morskog okoliša u Vranjičkom bazenu (postaja OC7) (Prema Šolić et al., 2010).



120

Navedene kvantitativne i funkcionalne promjene kod komponenata mikrobne hranidbene mreže odrazile su se i na promjene u njenoj strukturi. Na Slici 4.1.1.17. su prikazane promjene u dominantnim hranidbenim interakcijama do kojih je došlo nakon promjene trofičkog statusa u Vranjičkom bazenu.

-1,0 -0,5 0,0 0,5 1,0PC1 (49,45%)

-1,0

-0,5

0,0

0,5

1,0P

C2

( 22,

02%

)HNF

BA

BP

CIL

CHL-U

CHL-M

VTS

A

-1,0 -0,5 0,0 0,5 1,0PC1 (45,92%)

-1,0

-0,5

0,0

0,5

1,0

PC

2 (2

7,48

%)

BA

CIL

BP

HNF

CHL-U

CHL-M

NTS

B

Slika 4.1.1.17. Analiza glavnih komponenata (PCA) temeljena na logaritamski transformiranim biološkim parametrima (BA – bakterijska abundancija, BP –bakterijska proizvodnja, HNF – heterotrofni nanoflagelati, CIL – cilijati, CHL-U – ukupna fitoplanktonska biomasa, CHL-M – biomasa male veličinske frakcije fitoplanktona) koja pokazuje dominantne hranidbene interakcije u mikrobnoj hranidbenoj mreži tijekom razdoblja višeg (VTS) (A) i nižeg (NTS) (B) trofičkog statusa morskog okoliša u Vranjičkom bazenu (postaja OC7) (Prema Šolić et al., 2010).



121

Tijekom razdoblja višeg trofičkog statusa okoliša heterotrofni nanoflagelati (HNF) su bili snažno kontrolirani predacijom od strane cilijata. Zbog toga su bakterije bile oslobođene pritiska predacije i dominantno su bile kontrolirane resursima koji su bili rezultat fitoplanktonske fotosintetske aktivnosti (Slika 4.1.1.17A). Tijekom razdoblja nižeg trofičkog statusa cilijati su se prebacili na male fitoplanktonske stanice kao dominantni plijen. Oslobođeni predacije od strane cilijata, HNF su vršili snažan predacijski pritisak na bakterije i tako postali dominantan mehanizam njihove kontrole (Slika 4.1.1.17B).

Pored razlika u strukturi i funkcioniranju mikrobne hranidbene mreže između područja s različitim trofičkim statusom, do značajnih promjena dolazi i na vremenskoj skali unutar svakog od tih područja. Ako iz višegodišnjih vremeskih serija podataka uklonimo sezonsku komponentu, dobit ćemo obrasce nesezonskih fluktuacija danih parametara u kojima se najčešće nepravilno izmjenjuju razdoblja visokih i niskih vrijedosti što se može dovesti u vezu s određenim promjenama uvjeta u okolišu. Slika 4.1.1.18. prikazuje desezonirane vremenske serije bakterijske abundancije na postaji u Kaštelanskom zaljevu (OC6) i i otvorenom moru (OC5a) srednjeg Jadrana za razdoblje 1995-2010. Može se uočiti da je pojava nekih maksimuma zajednička za obje postaje što upućuje na zaključak da njihove uzroke treba tražiti u promjenama u okolišu koje su zahvatile veće područje Jadrana.

95 96 97 98 99 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10

GODINA

0,2

0,6

1,0

1,4

1,8

2,2

2,6

BA

KTE

RIJ

E x

106 m

l-1

OC6OC5a

Slika 4.1.1.18. Vremenske serije brojnosti bakterija iz kojih je uklonjena sezonska komponenta na priobalnoj postaji (OC6) i postaji otvorenog mora (OC5a) srednjeg Jadrana za razdoblje 1995-2010.

Fluktuacije razdoblja s izrazitom dominacijom jednog od dvaju mehanizama kontrole bakterija (kontrola resursima i kontrola predatorima) na jednoj priobalnoj postaji (Kaštelanski zaljev, OC6) i jednoj postaji otvorenog mora (OC5a), tijekom desetogodišnjeg razdoblja (1997-2006) prikazane su na Slici 4.1.1.19. Podaci ukazuju na nekoliko razdoblja vrlo snažne dominacije jednog od mehanizama kontrole bakterija na obje postaje (kontrola resursima 2001-2002., te kontrola predatorima 1997), dok je tijekom



122

2004. godine zabilježena izrazita dominacija kontrole resursima u priobalnom području, a kontrole predatorima u otvorenim vodama (Slika 4.1.1.19.).

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

GODINA

OC6

-3

-2

-1

0

1

2

3

z-vr

ijedn

ost

5-i percentil

95-i percentil

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

GODINA

OC5a

-3

-2

-1

0

1

2

3

z-vr

ijedn

ost

5-i percentil

95-i percentil

Slika 4.1.1.19. Razdoblja snažne kontrole bakterija resursima (točke iznad 95-og percentila) i predatorima (točke ispod 5-og percentila) na priobalnoj postaji u Kaštelanskom zaljevu (OC6) i postaji otvorenog mora (OC5a) srednjeg Jadrana tijekom razdoblja 1997-2006. Procjena jačine kontrole bakterija temelji se na empirijskom modelu (Gasol, 1994) i izražena je u standardiziranim vrijednostima (Prema Šolić et al., 2009).

Daljnja je analiza pokazala da se izraziti maksimumi i/ili minimumi velikog broja abiotičkih (temperatura, salinitat, kisik, koncentracije dušika i fosfora) i bioloških parametara (bakterijska abundancija i proizvodnja, abundancija heterotrofnih nanoflagelata, interakcije između bakterija i HNF) vremenski poklapaju s navedenim razdobljima (Slika 4.1.1.20.).



123

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Bakterije

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Bakterijska proizvodnja

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Heterotrofni nanoflagelati (HNF)

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Dušik97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Fosfor97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Temperatura

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Kisik

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Salinitet

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost 95-i percentil

5-i percentil

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,5-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost

95-i percentil

5-i percentil

Jačina veze bakterije - HNF

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Bakterije

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile


97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile


97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Dušik97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Fosfor97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Temperatura

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Kisik

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Salinitet

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost 95-i percentil

5-i percentil

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,5-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost

95-i percentil

5-i percentil


97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Bakterije

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile


97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile


97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Dušik97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Fosfor97 98 99 00 01 02 03 04 05 06

YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Temperatura

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Kisik

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06YEAR

-3.5-3.0-2.5-2.0-1.5-1.0-0.50.00.51.01.52.02.53.03.5

z-va

lues

95th Percentile

5th Percentile

Salinitet

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost 95-i percentil

5-i percentil

97 98 99 00 01 02 03 04 05 06GODINA

-3,5-3,0-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,03,5

z-vr

ijedn

ost

95-i percentil

5-i percentil


50

,5,0

0,50,00,5

,0,505

9

5

95-i

Slika 4.1.1.20. Vremesko poklapanje maksimalnih (vrijednosti iznad 95-og percentila) i/ili minimalnih (vrijednosti ispod 5-og percentila) vrijednosti velikog broja abiotičkih i bioloških parametara na postaji otvorenog mora srednjeg Jadrana (OC5A) (Prema Šolić et al., 2009).

Također se pokazalo da se ova ekstremna razdoblja mogu dovesti u vezu s nizom meteoroloških i hidrografskih fenomena kao što su jaka prisutnost sjeverno-jadranske vode (NadDW) u srednjem Jadranu tijekom 1997. godine, jake ingresije levantinske vode (LIW) u Jadran tijekom 2004, te ekstremno topla zima i jak utjecaj rijeke Po tijekom 2000/2001 (Šolić et al., 2009). Promjene u strukturi i funkcioniranju mikrobne hranidbene mreže događaju se i na sezonskoj skali. Analiza jedne priobalne postaje i jedne postaje otvorenog mora pokazala je da je bez obzira na razlike u njihovom trofičkom statusu dominacija kontrole bakterija resursima utvrđena tijekom hladnijeg dijela godine, a predatorima tijekom toplijeg dijela godine (Slika 4.1.1.21.).



124

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

60

70

80

90

100

110

120

130

140

Jači

na v

eze

BA

KTE

RIJ

E - H

NF

Mean ±SE

Kontrola resursima

Kontrola predatorima A

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MONTH

80

85

90

95

100

105

110

115

120

125

130

Jači

na v

eze

BAKT

ERIJ

E - H

NF

Mean ±SE

Kontrola resursima

Kontrola predatorima B

Slika 4.1.1.21. Sezonska raspodjela jačine kontrole bakterija putem resursa i predatora na priobalnoj postaji (Kaštelanski zaljev, OC6) i postaji otvorenog mora (OC5a) srednjeg Jadrana (Prema Šolić et al., 2009).

Neke promjene u planktonskim ekosustavima nije moguće zamijetiti na godišnjim srednjacima, ali je to moguće na sezonskoj skali. Česti odgovor organizama na promjene u okolišu upravo su promjene u njihovim sezonskim ciklusima. Na Slici 4.1.1.22. prikazane su sezonske oscilacije fitoplanktonske biomase (izražene preko klorofila a), broja bakterija i broja heterotrofnih nanoflagelata (HNF) tijekom razdoblja višeg (VTS) i nižeg trofičkog statusa (NTS) morskog okoliša na postaji Vranjički bazen (OC7) u Kaštelanskom zaljevu.



125

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-3,0

-2,0

-1,0

0,0

1,0

2,0

3,0

4,0

KLO

RO

FILa

VTSNTS

A

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-2,5-2,0-1,5-1,0-0,50,00,51,01,52,02,53,0

BA

KTE

RIJ

E

VTSNTS

B

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

MJESEC

-3

-2

-1

0

1

2

3

HN

F

VTSNTS

C

Slika 4.1.1.22. Razlike u sezonskim ciklusima klorofila a (A), broja bakterija (B) i broja HNF (C) u uvjetima višeg (VTS) i nižeg (NTS) trofičkog statusa morskog okoliša u Vranjičkom bazenu (postaja OC7). Podaci su višegodišnji srednjaci standardiziranih vrijedosti (Prema Šolić et al., 2010).

Svi prikazani parametri pokazuju slične promjene u sezonskim ciklusima između dva razdoblja. Razdoblje višeg trofičkog statusa okoliša karakteriziraju ljetni maksimumi (srpanj-kolovoz za klorofil a, srpanj-rujan za bakterijsku abundanciju, te lipanj-kolovoz za abundanciju HNF). Tijekom razdoblja nižeg trofičkog statusa okoliša dolazi do promjene koja se ogleda u pojavi dvaju maksimuma, proljetnog (svibanj-lipanj) i jesenskog (listopad). Navedene promjene u sezonskim ciklusima sugeriraju da je u uvjetima u kojima hranjiva nisu ograničavajući čimbenik ljetni maksimum fitoplanktona bio rezultat



126

povoljnih temperaturnih i svjetlosnih uvjeta, a taj je maksimum fitoplanktona bio popraćen porastom drugih komponenti mikrobne hranidbene mreže (bakterije, HNF).

ZaključakBakterijska brojnost se pokazala kao stabilan pokazatelj prosječnog bogatstva

pojedinog morskog okoliša, dok je bakterijska proizvodnja varijabilniji parametar koji dobro reagira na promjene u unosima hranjiva u morski okoliš.

Analiza brojnosti bakterija i bakterijske proizvodnje na istraživanim postajama srednjeg i južnog Jadrana jasno ukazuju na umjereni trofički stupanj najvećeg dijela priobalnog mora, dok su otvorene vode oligotrofne. Povišene vrijednosti bakterijske abundancije i proizvodnje u priobalnim vodama, koje upućuju na viši trofički stupanj, utvrđene su u područjima koja su bogatija hranjivima zbog prirodnih razloga (estuarska područja) i/ili antropogenih utjecaja (npr. područje Šibenika i istočni dio Kaštelanskog zaljeva). Višegodišnje fluktuacije broja bakterija na svim priobalnim postajama pokazuju blagi trend smanjenja bakterijske brojnosti (za analizirano razdoblje od 1995-2010). Navedeni parametri pokazuju sezonske oscilacije čiji obrazac može ovisiti o trofičkom statusu područja, kao i nesezonske fluktuacije koje su često rezultat nepravilnih promjena uvjeta u okolišu koje zahvaćaju šire područje.

Za razliku od srednjeg i južnog Jadrana u sjevernom dijelu Jadrana brojnost bakterija raste od obalnog mezotrofnog, a povremeno čak i oligotrofnog područja, prema otvorenim postajama smještenim bliže ušću rijeke Po koje su okarakterizirane kao eutrofne.

Praćenje kvantitativnih promjena pojedinih parametara (npr. broja bakterija ili bakterijske proizvodnje) često nije dovoljno za sagledavanje ukupnosti promjena u morskom ekosustavu. Praćenje strukturnih i funkcionalnih značajki mikrobne hranidbene mreže ima veliki potencijal u prepoznavanju kompleksnih promjena koje se događaju na razini bioloških zajednica i ekosustava u cjelini.



127

4.1.2. Fitoplankton

proizvodnje organske tvari iz anorganske procesom fotosinteze i uz makroalge adnje

osnovu hranidbene piramide. Fitoplankton ima predstavnike u deset osnovnih viših taksonomskih kategorija-odjela

klorofita i rodofita. U fitoplanktonu Jadrana najbrojniji su alge kremenjašice (dijatomeje, odjel krizofita) i dinoflagelati. U proljetnom i zimskom razdoblju u zajednici dominiraju alge kremenjašice, dok su dinoflagelati najbrojniji u toplom dijelu godine Gladan, 2009).

je

dijatomeja), 254 vrste dinoflagelata, 101 vrsta prymnesiophyceae, 2 vrste chrysophyceae, 2 vrste euglenophyceae i 1 vrsta raphydophyceae. Nakon navedene liste, dokumentirani su nalazi dijatomeje Cyclotella choctawhatcheeanaveoma rijetki dinoflagelat Ceratoperidinium yeye

Dinophysis e najbrojnija i D. caudata

146 svojti,Vlaška su zabilježene dvije nove svojte (Oxyphysis oxytoxoides iErythropsidinium agile agg.) (Jasprica i Hafner, 2005).

Prorocentrum arcuatum i Hermesinum adriaticum.Istraživanje z

Cerataulina pelagica, Chaetoceros socialis, Chaetoceros vixvisibilis and Pseudonitzschiaspp. Emiliana huxleyi, a dinoflagelat Prorocentrum minimumdijatomeje, dinoflagelate, kokolitoforine i silikoflagelate (Frka i sur., 2011). Na postaji OC19a prevladavaju nanoplanktonski organizmi iz skupine kriptoficeja (Frka i sur., 2011).

polisaharida od strane fitoplanktona. Sluzave se cvatnje u pravilu javljaju krajem svibnja i

cvatnje su u Jadranu prvi put zabilježene u 18. st., a u zadnjih 30 godina zabilježene su 1988., 1989., 1991., 1997., 2000., 2002. i 2004. godine.

kokolitoforine Calyptrosphaera sp. i Emiliana huxleyi, te dijatomeje Cerataulina pelagica, Chaetoceros socialis i Pseudonitzschia

najprije se odražava na ovoj prvoj

cjelovito stanje morskog ekosustav



128

hranjivim solima odvija

primarne i sekundarne proizvodnjefitoplanktonskih cvatnji.

Fitoplankton je zbog svoje osjetljivosti na proces eutrofikacije kao i zbog brzog odgovora na promjene u okolišu jedan od glavnih bioloških elemenata za procjenu kvalitete vode.

koncentracije glavnog fotosintetskog pigmenta klorofila a. Sastav fitoplanktonske sedimentacije po Utermöhl-u (1958).

Koncentracija klorofila a

Obalne vodeKoncentracija klorofila a je u obalnim vodama u razdoblju od 2000. do 2010. godine bila u rasponu od 0,06 do 20,59 mg m-3 (Slika 4.1.2.1). Na istraživanim je postajama zabilježena znatna razlika u koncentraciji klorofila a iako je median za desetogodišnje razdoblje koncentracije klorofila a na svim postajama bio ispod 1 mg m-3

ali i pod jakim utjecajem ljudskih djelatnosti s kopna. Visoke koncentracije klorofila a zabilježene su i na postajama

srednji i južni Jadran (Zavatarelli i sur., 2000)

Sezonski ciklus biomase fitoplanktona na postajama OC5 i OC6 kao i vertikalna raspodjela biomase prikazana je na slikama 4.1.2.2 i 4.1.2.3.



129

Obalne postajeKoncentracija klorofila a

Median 25%-75% Min-Max

OC

16O

C18

OC

17O

C19

OC

13a

OC

13O

C12

OC

10a

OC

10O

C9a

OC

9O

C8

OC

7O

C6

OC

5O

C4b

OC

4O

C3

OC

3aO

C2

OC

1a

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10Ko

ncen

traci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

20.59

Slika 4.1.2.1. Koncentracija klorofila a na postajama u obalnim vodama

Koncentracija klorofila a na postaji OC5 bila je u rasponu od 0,01 do 2,79 mg m-3 (Slika 4.1.2.2). Sezonska raspodjela biomase u površinskom sloju u skladu je sa sezonskim ciklusom fitoplanktona kojeg u umjereno toplim morima karakterizira proljetni i jesensko zimski maksimum. Ovakva sezonska raspodjela rezultat je raspoložive koncentracije

jednoliko je raspodijeljena u stupcu vode što pogoduje rastu fitoplanktona. Daljnjim zagrijavanjem stvara se termoklina, nema miješanja u stupcu vode, a hranjive soli u

apovršinskog sloja koji postaje teži od pridnenog što rezultira miješanjem u stupcu vode i

at blagih zima

karakterizira najniža biomasa. Visoka biomasa fitoplanktona tijekom ljeta jedan je od pokazatelja eutrofikacije u morskom ekosustavu.

Izuzetno visok

hranjiv



130

Slika 4.1.2.2. Koncentracija klorofila a na postaji OC5 u površinskom i pridnenom sloju u razdoblju od 2000. do 2010. godine

Koncentracija klorofila a na postaji OC6 je bila u rasponu od 0,01 do 3,8 mg m-3 (Slika 4.1.2.3.). Na ovoj su postaji zabilježene izuzetno visoke vrijednosti u proljetnom i

umjereno topla mora kao što je Jadran. Ova je postaja smještena u Kaštelanskom zaljevu

OC 50 m

Median Min-Max

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XIIMjesec

0,00,20,40,60,81,01,21,41,61,82,02,22,42,62,83,0

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC 550 m

Median Min-Max


0,00,20,40,60,81,01,21,41,61,82,02,22,42,62,83,0

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC 510-30 m

Median Min-Max


0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)



131

Slika 4.1.2.3. Koncentracija klorofila a na postaji OC6 u površinskom i pridnenom sloju u razdoblju od 2000. do 2010. godine

Otvorene vodeKoncentracija klorofila a na postajama u otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana bila je u rasponu od 0,01 do 1,07 mg m-3 dok su iznimno visoke vrijednosti zabilježene na postaji OC19a u sjevernom dijelu Jadrana (Slika 4.1.2.4). Otvorene vode srednjeg i južnog

dijelom rezultat miješanja u stupcu vode. Biomasa fitoplanktona znatno manje koleba u odnosu na obalne vode. U srednjem i južnom Jadranu su nešto više vrijednosti zabilježene na postajama OC8a, OC8b, OC5f i OC5b u odnosu na ostale postaje.Otvorene vode sjevernog Jadrana pod utjecajem su rijeke Po, koja je važan izvor nutrijenata na ovom

Degobbis i sur., 2000 om fitoplanktona u otvorenim vodama u odnosu na obalne.

OC 60 m

Median Min-Max


0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC 610-30 m

Median Min-Max


0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)



132

Otvorene vodeKoncentracija klorofila a

Median 25%-75% Min-Max OC19a

OC8eOC8d

OC8cOC8b

OC8aOC5f

OC5eOC5d

OC5bOC5a

OC1

0

1

2

3

4

5

6

7Ko

ncen

traci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

Slika 4.1.2.4. Koncentracija klorofila a na postajama u otvorenim vodama

Sezonska i vertikalna raspodjela biomase fitoplanktona za istraživano razdoblje prikazana je za postaju OC5a koja jako dobro opisuje obilježja otvorenih voda (Slika 4.1.2.5.). Koncentracija klorofila a je bila u rasponu od 0,01 do 0,55 mg m-3. U površinskom sloju naglašen je proljetni i jesenski maksimum, kao i ljetni pad biomase. Najviše vrijednosti u stupcu vode bile su u pridnenom sloju u toplijem dijelu godine. Visoke vrijednosti koncentracije klorofila a u pridnenom sloju odnosno dubinski maksimum klorofila (DMK)

a alga u

svijetlosti.. U Jadranu se DMK javlja na dubini 50-75 m, a najizraženiji je u proljetnom

prokariotskih pikoplanktonskih organizama Synechococcus sp.



133

Slika 4.1.2.5. Koncentracija klorofila a na postaji OC5a u površinskom i pridnenom sloju u razdoblju od 2000. do 2010. godine

.

OC 5a0-5 m

Median Min-Max

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Mjesec

0,00

0,05

0,10

0,15

0,20

0,25

0,30

0,35

0,40

0,45

0,50

0,55

0,60

Konc

entra

cija

klo

rofil

a a

(mg

m-3

)

OC 5a10-30 m

Median Min-Max


Mjesec

0,00

0,05

0,10

0,15

0,20

0,25

0,30

0,35

0,40

0,45

0,50

0,55

0,60

Konc

entra

cija

klo

rofil

a a

(mg

m-3

)

OC 5a50-100 m

Median Min-Max


Mjesec

0,00

0,05

0,10

0,15

0,20

0,25

0,30

0,35

0,40

0,45

0,50

0,55

0,60

Konc

entra

cija

klo

rofil

a a

(mg

m-3

)



134

slatkih voda (podzemni izvori), a nije a na toj postaji.

s Borja i sur. 2004.

Na osnovu koncentracije klorofila a

okarakterizirati kao mezo- 4.1.2.6). Postaja OC9a smještena je u Prokljanskom jezeru i predstavlja prijelazne vode pa nije uvrštena u

mogla bi se uzeti kao referentna za prijelazne vode.

Slika 4.1.2.6. Koncentracija klorofila a (90 percentile) u stupcu vode na istraživanim

-i mezotrofnog statusa u otvorenim vodama je niža i iznosi 0,5 mg m-3

fitoplanktona.

Sve istraživane postaje smještene u otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana spadaju u oligotrofne vode s obzirom na koncentraciju klorofila a dok se postaja OC19a u sjevernom Jadranu nalazi na granici mezo-/eutrofno.(Slika 4.1.2.7.). Visoka biomasa fitoplanktona u otvorenim vodama srednjeg Jadrana rezultat je utjecaja rijeke Po, ali i ostalih talijanskih rijeka.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

OC

16

OC

18

OC

17

OC

19

OC

13a

OC

13

OC

12

OC

10a

OC

10

OC

9

OC

8

OC

7

OC

6

OC

5

OC

4b

OC

4

OC

3

OC

3a

OC

2

OC

1a

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OLIGOTROFNO

EUTROFNO

MEZOTROFNO



135

Slika 4.1.2.7. Koncentracija klorofila a (90 percentile) u stupcu vode na istraživanim postajama u otvorenim

Dnizova koncentracije klorofila a

(30 godina) i primarne proizvodnje (45 godina) je pokazala porast primarne proizvodnje

sredine 80- do sredine 90-tih godina (Slika 4.1.2.8.).

Slika 4.1.2.8. Normalizirani godišnji srednjaci primarne proizvodnje i koncentracije klorofila a na postaji OC6

0

0,10,2

0,3

0,40,5

0,6

0,70,8

0,9

11,1

1,2

1,31,4

1,5

OC19a OC8e OC8d OC8c OC8b OC8a OC5f OC5e OC5d OC5b OC5a OC1

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OLIGOTROFNO

MEZOTROFNO

EUTROFNO



136

U posljednjih je deset godina (2000-2010) zabilježen trend porasta biomase u obalnim i otvorenim vodama (Slike 4.1.2.9, 4.1.2.10. i 4.1.2.11.). Iako je zabilježen trend porasta, vrijednosti biomase u obalnim vodama još su uvijek niže od onih iz razdoblja sredine 80-tih i 90-tih godina.

Slika 4.1.2.9. Višegodišnja analiza koncentracije klorofila a na postajama u obalnim vodama sredn -tamnoplava crta-godišnji srednjaci; crvena crta-linearni trend)

OC3

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC5

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC6

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC7

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-3

-2

-1

0

1

2

3

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC9

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

3

4

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC12

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

1

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)



137

Slika 4.1.2.10. Višegodišnja analiza koncentracije klorofila a na postajama u otvorenim vodama srednjeg i Južnog Jadrana (plavi kru -tamnoplava crta-godišnji srednjaci; crvena crta-linearni trend)

Oc5a

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5

-4

-3

-2

-1

0

1

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC5e

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

1

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC8a

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5

-4

-3

-2

-1

0

1

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC8c

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC8e

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-5,5

-5,0

-4,5

-4,0

-3,5

-3,0

-2,5

-2,0

-1,5

-1,0

-0,5

0,0

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC1

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010-4,5

-4,0

-3,5

-3,0

-2,5

-2,0

-1,5

-1,0

-0,5

0,0Lo

g K

once

ntra

cija

klo

rofil

a a

(mg

m-3

)



138

Slika 4.1.2.11. Višegodišnja analiza koncentracije klorofila a na postajama u obalnim i-

-godišnji srednjaci; crvena crta-linearni trend)

Brojnost i sastav fitoplanktonske zajednice

Brojnost fitoplanktona na postajama u obalnim vodama je bila u rasponu od 4,5 x 103 do15 x 106 stanica L-1 dok je u otvorenim vodama brojnost bila u rasponu od 3,7 x 102 do 8,1 x 105 (Slika 4.1.2.12.). Iznimno visoka vrijednost od 15 x 106 stanica L-1 zabilježena ukolovozu 2003. godine rezultat je cvatnje dijatomeje Leptocylindrus minimus kojoj pogoduje visoka koncentracija hranjivih soli. Brojnosti fitoplanktona (90 percentile) bila je najviša u Šibenskom, zatim na postajama u Kaštelanskom zaljevu i nisu prelazile 2,2 x 106

stanica L-1.

6 stanica L-1 smatra kao pokazatelj cvatnje.

sur.,

postaja spada u prijelazne vode i trebalo je razmatrati posebno u odnosu na ostale obalne postaje. Visoka frekvencija cvatnji je zabilježena i na postajama u Kaštelanskom zaljevu

OC18

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

godina

-3,0

-2,5

-2,0

-1,5

-1,0

-0,5

0,0

0,5

1,0

1,5Lo

g K

once

ntra

cija

klo

rofil

a a

(mg

m-3

)

OC19

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

godina

-3,0

-2,5

-2,0

-1,5

-1,0

-0,5

0,0

0,5

1,0

1,5

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)

OC19a

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

godina

-4

-3

-2

-1

0

1

2

3

Log

Kon

cent

raci

ja k

loro

fila

a (m

g m

-3)



139

dok je na ostalim postajama frekvencija cvatnji niska. Na postajama u otvorenim vodama brojnost nije prelazila 1 x 106 stanica L-1.

Brojnost fitoplanktona

Median 25%-75% Min-Max OC13a

OC12OC10

OC9OC7

OC6OC5

OC4bOC3

OC2OC5a

OC1

02E54E56E58E51E6

1,2E61,4E61,6E61,8E6

2E62,2E62,4E62,6E62,8E6

3E63,2E63,4E63,6E63,8E6

4E6

Broj

sta

nica

L-1

Otvorene vode

Obalnevode

6,4 x 10 6 15 x 10 6

Slika 4.1.2.12. Brojnost fitoplanktona na istraživanim postajama u razdoblju od 2000. do 2010. godine

Tablica 4.1.2.1. Frekvencija cvatnji na obalnim postajama na kojima je brojnost prelazila 1 x 106 stanica L-1 u površinskom sloju u razdoblju od 2000.-2010. i procjena

- oligotrofno, M- mezotrofno, E- eutrofno

Postaja Frekvencija cvatnji (%)

OC12OC10OC9OC7OC6OC5

OC4bOC3

7106032293

1013

OO

M/EMMOOO

brojnosti fitoplanktona (>1x106). Analiza varijance (ANOVA) visokih brojnosti fitoplanktona tijekom istraživanog r



140

sa u Kaštelanskom zaljevu dijelom se pripisuje puštanjem u rad novog podmorskog ispusta krajem 2004. godine kojim se otpadne i kanalizacijske

Slika 4.1.2.13. Srednja godišnja vrijednost indikator vrsta u Kaštelanskom zaljevu na postaji OC7

Brojnost dijatomeja Skeletonema costatum, Pseudonitzschia spp. i Leptocylindrus spp. koje preferiraju vode bogate hranjivim solima bila je znatno viša na postajama u Kaštelanskom i Šibenskom zaljevu koje karakterizira viši stupanj trofije (Slika 4.1.2.14.). Brojnost sitnih neoklopljenih dinoflagelata Gymnodimium spp.od kojih mnogi imaju

zaljevu.

Menhenick-ov indeks razno

javlja u vodamzajednice. Analiza podataka brojnosti i Menhenick indeksa raznolikosti je pokazala da je Menhinick indeks manji od 0,02 kada ukupna brojnost fitoplanktona prelazi 1 x 106 stanica L-1

razmatrati zajedno s ostalim parametrima fitoplanktona. Postaje OC7, OC9 i OC12karakterizira niži indeks raznolikosti u odnosu na ostale postaje (Tablica 4.1.2.2.).Postaje OC7 i OC9 imaju viši stupanj trofije dok postaju OC 12 karakterizira nizak stupanj trofije.

01 03 04 05 06 07 08YEAR

0

1

2

3

4

5

6

7

Log

cells

l-1

Skeletonema costatumEutreptiella spp.



141

Slika 4.1.2.14. Brojnost dijatomeja Skeletonema costatum, Pseudonitzschia spp., Leptocylindrus spp. i dinoflagelata Gymnodinium spp. na postajama u obalnim vodama

Tablica 4.1.2.2. Srednja godišnja vrijednost Menhenick indeksa raznolikosti za 2005. godinu na postajama u obalnim vodama

Ukupnoj brojnosti fitoplanktonske zajednice u Jadranu najviše pridonose nanoflagelatni organizmi. Njihov doprinos ukupnoj brojnosti na godišnjoj skali je preko 70%. Nakon sitnih flagelatnih organizama u zajednici su najbrojnije dijatomeje, posebice u proljetnom razdoblju kada prevladavaju dijatomejske cvatnje. Udio dinoflagelata, kokolitoforida i silikoflagelata u ukupnoj brojnosti je veoma malen i ukupan doprinos na godišnjoj skali je <5%.

Doprinos pojedinih funkcionalnih skupina fitoplanktona ima jasno naglašen sezonski karakter. Dijatomeje su najbrojnije u proljetnom i zimskom razdoblju dok su dinoflagelati i kokolitoforide najbrojniji ljeti. Silikoflagelati se u zajednici javljaju u zimskom razdoblju.Najbrojnije dijatomeje u fitoplanktonskoj zajednici Jadrana su vrste roda Chaetoceros. Uz navedeni rod, u Jadranu su brojne i dijatomeje roda Cyclotella, Pseudonitzschia,

Postaja Menhenick indeks

OC2OC3OC5OC6OC7OC9

OC10OC12

0,0300,0300,0290,0280,0210,0200,0260,021

3

3,5

4

4,5

5

5,5

6

6,5

7

OC2 OC3 OC5 OC6 OC7 OC9 OC10 OC13

Skeletonema costatumPseudonitzschia spp.Leptocylindrus spp.Gymnodinium spp.



142

Leptocylindrus Skeletonema. Od dinoflagelata su najbrojniji neoklopljeni nanoflagelati uglavnom Gymnodinium spp.

Analiza vremenskih nizova sastava fitoplanktonske zajednice na postaji OC6 je pokazala da se sastav fitoplanktonske zajednice u obalnim vodama znatno promijenio u zadnjih

-tih (Slika 13). Dinoflagelati su znatno porasli u zajednici od razdoblja sredine 80-tih do sredine 90-tih. To razdoblje su obilježile intenzivne cvatnje dinoflagelata Lingulodinium polyedrum u

Prorocentrum minimum uŠibenskom zaljevu. Nakon tog perioda ponovo je uspostavljena dominacija dijatomeja

To razdoblje karakteritira visoki NAO indevisokim temperaturama. U tom je razdoblju zabilježena promjena temperaturnog režima u sjevernom Jadranu (Kamburska i Fonda-Umani, 2009)promjena sastava zajednice u Kaštelanskom zaljevu rezultat klimatskih promjena odnosno porasta temperature u Sjevernom Atlantiku u tom razdoblju koji je dobro dokumentiran.

Slika 4.1.2.13.Kaštelanskom zaljevu

Na osnovu analize koncentracije klorofila a, brojnosti i sastava fitoplanktonske zajednice a, kao i sve postaje u

otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana se mogu okarakterizirati kao oligotrofne. Izuzetak su Kaštelanski (OC6, OC7) i Šibenski zaljev (OC9) koji se zbog utjecaja slatke

što je rezultat utjecaja rijeke Po, ali i ostalih velikih talijanskih rijeka.



143

sredine 80-tih do sredine 90-tih. U tom je razdoblju porasla brojnost dinoflagelata, a

zabilježene su i u sjevernom Jadranu, ali i u Atlantiku što ukazuje na utjecaj klimatskih promjena na fitoplanktonsku zajednicu.

Analiza biomase fitoplanktonske zajednice u razdoblju od 2000 do 2010 pokazala je trend porasta u obalnim i otvorenim vodama. Iako je zabilježen trend porasta, vrijednosti biomase u obalnim vodama još su uvijek niže od onih iz razdoblja sredine 80-tih i 90-tih

Cvatnje dinoflagelata koje su obilježavale Kaštelanski i Šibenski zaljev u ljetnom razdoblju, zamijenjene su

Chaetoceros u proljetnom razdoblju, Leptocylindrus minimus, L. danicus, L adriaticus u ljetnom razdoblju i Pseudonitzschia spp. koja je najbrojnija krajem ljeta. Dijatomeja Skeletonema costatum

ju zabilježena uobalnim vodama posljednjih godina. javlja se u Šibenskom zaljevu.



144

4.1.3. Zooplankton

U zooplankton ubrajamo različite skupine organizama od jednostaničnih primitivnih ameba do jednostavnih kralježnjaka, koji žive u moru od površine do najvećih dubina. Zooplanktonti se znatno razlikuju s obzirom na veličinu tijela, dužinu životnog ciklusa, načinu razmnožavanja i ishrane, raspodjelu u vremenu i prostoru, tipu i brzini pokretanja, brojnosti, biomasi itd. U ekosustavu mora zooplanktonski organizmi su povezani međusobno vrlo kompliciranim lancima ishrane. U obalnom moru značajni su konzumenti organskog detritusa, međutim najvažnija je njihova uloga u regulaciji visine fitoplanktonske produkcije i osnova su za život svim višim predatorima od raznih filtratorskih organizama do ribljih populacija koje su važne za ljude. Ako zooplanktonska zajednica nije u mogućnosti putem ishrane preraditi novo stvorene fitoplanktonske stanice obično nastaju ozbiljni poremećaji prirodne ravnoteže, najčešće u obalnom moru.

U Jadranskom moru su se zbog položaja u odnosu na Sredozemno more, te specifičnih batimetrijskih, hidrografskih i produkcionih prilika razvili gotovo svi poznati tipovi zooplanktonskih zajednica: estuarijska, obalna, oceanska površinska, mezopelagična i dubokomorska. Za relativno malo more kao što je Jadransko, vrlo je velika raznolikost od oko 850 pravih zooplanktonskih vrsta ili holoplanktonata, te 20 puta više povremenih ili meroplanktonata, odnosno ličinki bentoskih organizama i riba. Sve skupine holoplanktona, kao i ekološke zone nisu podjednako istražene i poznate, dok o meroplanktonu znamo vrlo malo. Sva starija istraživanja do sredine XX stoljeća, odnosila su se samo na određivanje, skupina i vrsta i to za neka manja područja sjevernog Jadrana kao Trst i Venecija.Ozbiljnija ali područjem ograničena istraživanja zooplanktona započela su razvojem instituta u Splitu i Dubrovniku. Prva jadranska istraživanja koja su obuhvaćala akvatorij od Trsta do Otranta obavljena su povremenim krstarenjima brodom “Andrija Mohorovičić” u razdoblju od 1972 do 1990. Nakon toga u sklopu projekta “Jadran” zooplankton se je istraživao na transektima južni Jadran, Palagruški prag, Jabučka kotlina i Rovinj-Po od 1998. godine. Od istraživanja u otvorenom moru još izdvajamo projekt “PELMON” od 2002. godine. Neka područja obalnog ekosustava su relativno dobro istražena, kao uže područje Dubrovnika, Malostonski i Kaštelanski zaljev. Projektom “Pag-Konavle”, od 1994. godine prikupljeni su važni uzorci za analizu zooplanktona. Nažalost još uvijek nije poznata fauna zooplanktona Jadrana. Objavljeno je svega nekoliko monografija: Hure J. & F. Kršinić (1998). Planktonic copepods of the Adriatic Sea. Spatial and temporal distribution; Gamulin T. & F. Kršinić (2000). Calycophores (Siphonophora, Calycophorae) of the Adriatic and Mediterranean Seas; Ghirardelli E. & T. Gamulin (2004). Chaetognatha; Kršinić (2010). Tintinnids (Tintinnida, Choreotrichia, Ciliata) in the Adriatic Sea, Mediterranean. Part I. Taxonomy, Part II. Ecology. Sistematske zbirke, važne za opće poznavanje biološke raznolikosti i temeljni dokumentacioni materijal, potrebno je trajno dopunjavati i o njima skrbiti.

Osvrt na faunu zooplanktona Jadranskog mora U tablici 4.1.3.1 su izneseni podaci o registriranim vrstama holoplanktona u

Jadranskom moru. S ukupno zabilježenih 850 vrsta zooplankton Jadranskog mora je vrlo raznolik i sadržava gotovo 8 % poznatih holoplanktonata u svim morima i oceanima. Gotovo 80 % vrsta je registrirano posljednjih 50 godina. Također u posljednje vrijeme su otkrivene i opisane nove vrste kopepoda i jedna vrsta iz skupine tunikata. U budućnosti se mogu očekivati nova otkrića nepoznatih vrsta iz područja koja su još uvijek ostala nepoznata, a to su izolirana obalna područja s anhialinim speleološkim objektima i hiperbentoske zejednice sjeverojadranskih depresija, Jabučke kotline i južnojadranske



145

kotline. U anhialinim speleološkim objektima živi izolirana populacija endemskih vrsta Tetis mora, kao na primjer misofrioidni copepod Speleophria mestrovi (Kršinić, 2007). Ova staništa koja se nalaze od Cavtata do Rovinja su vrlo ugrožena, a nađene vrste su uvrštene u crvenu knjigu ugroženih svojti špiljskih staništa. Od izuzetne ekološke vrijednosti su i slana jezera koja se nalaze na otocima i obali. U planktonu Velikog i Malog jezera na otoku Mljetu su interesantni nalazi hidromeduze Tima sp. i skifomeduze Aureliasp. (Benović i Lučić, 1996). U planktonu jezera Mir na Dugom otoku zbog hipersalinih uvjeta živi samo jedna vrsta kopepoda Centropages kroyeri. Također u Rogozničkom jezeru, koje se nalazi na poluotoku Gradina kod Rogoznice od planktonskih metazoa živi samo jedna vrsta kopepoda Acartia italica, inače stari Sredozemni endem. Navedena vrsta je prilagođena ekstremnim uvjetima od hipoksije i anoksije do visokih koncentracija sumpornih spojeva i amonijaka. Zbog izuzetnih prilagodbi ekstremnim uvjetima biologija ove vrste u odnosu na ekološke uvjete intenzivno se multidisciplinarno istražuje. Kao specifičnost hrvatske obale su estuariji i kanalska područja koja su nažalost slabo istražena, a osobito Velebitski kanal i Kvarnerić. Za ovo područje postoje podaci prve hrvatske ekspedicije “Vila Velebita” 1913/14 i nakon 60 godina “Vila Velebita II”. U gornjem dijelu estuarija rijeke Zrmanje nađena je brojna populacija inače rijetke vrste tintinida Favella adriatica. U svakom od naših estuarija, rijeke Omble, Krke, Zrmanje i Malostonskog zaljeva su specifične faunističke značajke s dominantnim estuarsko-neritičkim vrstama i povremenom imigracijom oceanskih vrsta. Estuarij rijeke Krke je specifičan po najjačoj imigraciji vrsta otvorenog mora. Samo u ovom estuariju zabilježene su oceanske i podpovršinske vrste srednjeg i južnog Jadrana kao: Xystonella lohmanni, X.longicauda, X. treforti i druge. U svim estuarijima su moguće negativne promjene strukture zooplanktonske faune zbog antropogenog utjecaja.

Možemo izdvojiti neka područja sa karakterističnom faunom u kojoj dominiraju pojedine vrste otvorenog mora, kao što su tintinidi Dictyocysta elegans i Undella hyalinaza Kvarnerić i Riječki zaljev, ciklopoidni kopepod Paroithona parvula za depresije Velebitskog kanala i Kvarnerića, te onceidnog kopepoda Oncaea zernovi u Malostonskom zaljevu.

Neke taksonomske skupine su gotovo nepoznate i nema stručnjaka za njihovu obradu, a to su od protozoa hoanoflagelati, planktonske foraminifere, heliozoa i akantarije; od metazoa ktenofora, rotatorija, od malakostraknih rakova, planktonski dekapodi, mizidi, kumacei, izopodi i planktonski amfipodi. Ostale skupine s relativno malim brojem vrsta se obrađuju, međutim zbog njihove biologije rasprostranjene su uglavnom u dublim slojevima južnog Jadrana, a neke se obrađuju samo u lokalno ograničenom području. Skupine najveće raznolikosti, kao što su radiolariji, cilijati, kopepodi i hidromeduze (62 % od ukupnog broja vrsta) su i najbolje poznati zooplanktonti Jadranskog mora. U pravilu najveći broj vrsta se nalazi u južnom Jadranu. Prema sjeveru i obali broj vrsta se smanjuje. Samo manji broj vrsta je stalno prisutan u planktonu. U otvorenom moru vrste se obnavljaju imigracijom iz Sredozemnog mora. Najveći broj vrsta su obično malobrojne ili rijetke. Međutim u određenim uvjetima rijetke vrste mogu dominirati, što ponekad može imati pozitivne ili negativne posljedice na ekosustav. U obalnom ekosustavu i estuarijima fauna se obnavlja izvaljivanjem iz cista ili trajnih jaja. Naime mnoge estuarijske vrste uz nepovoljne ekološke prilike stvaraju ciste, koje padaju na morsko dno, gdje ostaju do povoljnih uvjeta za egzistiranje organizma. Povećanje raznolikosti u obalnoj zoni je i zbog povremenog raširenja oceanskih vrsta prema obali, uglavnom za vrijeme homotermije.



146

Tablica 4.1.3.1. Raznolikost zooplanktonskih skupina

Egzotične vrsteZa razliku od faune riba koja se je u Jadranskom moru posljednjih desetak godina

obogatila za oko 30 egzotičnih vrsta, zooplanktonska fauna se nije osobito povećavala. Zabilježeno je samo nekoliko vrsta, a koje ne pripadaju fauni Sredozemnog mora. Prvi put je u veljači 1995 kod Dubrovnika nađena atlantska vrsta kalikofora Muggiaea atlantica, te u veljači 1996 pteropod Desmopterus papilio. U godini 2002 nađena je tropska vrsta hidromeduze Niobia dendrotentaculata a u listopadu 2005 u površinskom uzorku zabilježen je tintinid Undella hadai inače stanovnik Crvenog mora (Kršinić i Njire,2001).

Masovna invazija U zooplanktonskoj zajednici je dobro poznato da se povremeno neka vrsta

neuobičajeno razmnožava do masovnih razmjera. Najčešće su to vrste veće i želatinozne pa se lako primjete, a mogu izazvati nepovoljne učinke na ekosustav, ribarstvo i zdravlje ljudi. Uobičajeno su autohtoni organizmi, međutim mogu biti i invazivni pristigli balastnim vodama ili na drugi način. Za Jadransko more je poznata masovna pojava meduze Pelagia noctiluca u razdoblju od 1977 do 1985. godine koja je zbog otrova u

SKUPINA Broj vrsta

Choanoflagellata 13Foraminiferida 15Heliozoa/Taxopodida 5Radiolaria 100Acantharia 27CILIOPHORA 120CNIDARIAMedusae 80Chondrophora 2Siphonophora 23Stauromedusa 10Ctenophora 10ROTATORIA 15MOLLUSCA 18ANNELIDA 11CRUSTACEAPhyllopoda 6Ostracoda 13Copepoda 230MALACOSTRACAEuphausiacea 12Decapoda 11Misidacea 21Cumacea 10Isopoda 2Amphipoda 48CHAETOGNATHA 11TUNICATA 28THALIACEA 9UKUPNO 850



147

žarnim stanicama predstavljala problem kupaćima. Povremena ljetna invazija pteropodnog pužića Creseis acicula, kao u kolovozu 2006. kod Dubrovnika, koji se kao iglica zabode u kožu kupača i može izazvati neugodan dermatitis. Neki slučajevi značajnog smanjenja brojnosti mikrozooplanktona mogu se povezati s masovnom pojavom velikih želatinoznih organizama, kao na primjer Salpa maxima i Salpa fusiformis u svibnju 1998. u južnom Jadranu i Thalia democratica 2007. godine u srednjem Jadranu. Početak invazije je registriran u siječnju u površinskom sloju postaje CJ004, koja se nalazi u središnjem dijelu Jabučke kotline. Uz plove salpida bio je prisutan pratilac veliki hiperidni rak iz roda Hyperia, čija je brojnost bila iznimno visoka za ovo područje. Tijekom svibnja salpa je brojna na svim središnjim postajama Palagruškog praga i Jabučke kotline, a u lipnju samo na postajama Palagruškog praga. Zbog velike filtracijske sposobnosti salpida u površinskom sloju utvrđeno je značajno osiromašenje tintinida, nauplija i kalanoidnih kopepoda. Štetna masovna pojava imigrantske vrste Muggiaea atlantica dogodila se je u ljetu 1997 u području otvorenih voda sjevernog Jadrana. U vrijeme masovne pojave ove vrste kalikofora utvrđena je promjena sastava i gustoće glavnine manjeg zooplanktona. Nakon što je ostala bez hrane, nastupio je masovni pomor i tako je došlo do povećanja želatinoznih makroagregata i ozbilnijih poremećaja u ekosustavu. Za razliku od navedenog primjera kad je masovna pojava negativno utjecala na ekosustav, iznosimo primjer pozitivnog efekta. U listopadu 1993. godine u sjevernom Jadranu nakon obilnog dotoka slatke vode rijekom Po nastupila je atipična dijatomejska cvatnja s vrstom Chaetoceros socialis (do 107 stanica.L-1). Zahvaljujući imigraciji inače vrlo rijetke vrste tintinida Amphorides laackmanni iz južnog u sjeverni Jadran početkom studenog, svojom ishranom je značajno smanjila visinu fitoplanktonske cvatnje.

Višegodišnje varijabilnosti raznolikosti odabranih zooplanktonskih skupinaAmebe iz skupine radiolarija i cilijatni tintinidi su jednostanični organizmi. Imaju

skelet ili loriku i stoga su najbolji indikatori bioraznolikosti. Slabo su pokretljivi i njihovo rasprostranjenje je ovisno o vodenim masama i strujama, stoga su najbolji indikatori vodenih masa. U ovom faunističkom prikazu uglavnom iznosimo podatke za navedene skupine. Tijekom istraživanja u razdoblju 2001 do 2009 godine na najdubljoj postaji u južnom Jadranu (1000/1200m) zabilježeno je ukupno 80 vrsta radiolarija (Kršinić, 1998, 1997-2010). Tijekom razdoblja od svibnja 2002 do lipnja 2006 prosječan broj vrsta u vertikalnoj seriji kretao se je između 12 i 20 vrsta. Od kolovoza 2006 do kraja istraživanja je bila najveća raznolikost vrsta, prosječni broj vrsta u jednoj vertikalnoj seriji je između 30 i 37 vrsta (slika 4.1.3.1). Najčešće vrste su feodarij Challengeron xiphodon, spumelarij Stylodictya multispina i naselarij Cornutella profunda prisutne u 99 % serija. Čak 37 vrsta su rijetke i pojavljuje se samo od 1 do 3 puta. Fauna radiolarija je najmanja u eufotičkom sloju do 100 m dubine, kao i u slojevima ispod 600 m dubine. Karakteristične vrste eufotičkog sloja su Acrosphaera spinosa, Collosphaera huxleyi i C. tuberosa. Također u eufotičkom sloju su povremeno prisutne juvenilni primjerci vrsta Theocorythium trachelium, Eucyrtidium acuminatum and Stylodictya multispina. Najveća raznolikost vrsta je između 100 i 400 m dubine, gdje su prisutne gotovo sve vrste osim nekoliko karakterističnih za eufotični sloj. Fauna radiolarija je malobrojna uz obalu i prema sjeveru. Povremeno imigriraju u dublje slojeve Jabučke kotline kao 2007. godine kada je registrirana vrsta Chalengeron willemoesii.



148

Južni Jadran, Postaja OC1g,h

0

5

10

15

20

25

30

35

40

6 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 8 5 6 8 7 9 5 5 12

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j vrs

ta

Južni Jadran

0

5

10

15

20

25

30

5 8 6 9 6 8 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 7 8 5 6 8 5 7 9 5 5 12

1998 99 0 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j vrs

ta

S300

S1000/1200

Slika 4.1.3.1. Varijabilnost broja vrsta radiolarija u južnom Jadranu

Dugoročne varijabilnosti broja vrsta tintinida na dubokim postajama u južnom Jadranu su prikazane na slici 4.1.3.2. Broj varira između 10 i 28 vrsta, a najveći je na postaji P300 u listopadu i na najdubljoj postaji P1200 u kolovozu 2005 (Kršinić, 2010a, b). Najmanji broj vrsta je uobičajen u svibnju ili lipnju. Na području Palagruškog praga u razdoblju od 1998 do 2009. godine ukupno je zabilježeno 56 vrsta ili 54 % manje od ukupnog broja za Jadransko more. U pravilu najviše vrsta je na postajama OC5d i OC5e s maksimumom od 20 vrsta u siječnju 2007, a najmanji na zapadnoj postaji OC5f (slika 4.1.3.3.). Bogatija fauna je obično u lipnju ili rujnu, a siromašnija u srpnju i kolovozu. Varijabilnosti broja vrsta su slične za sve postaje.

Slika 4.1.3.2. Varijabilnost broja vrsta tintinida u južnom Jadranu.



149

Jabučka kotnina

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

5 6 8 3 5 6 7 9 6 9 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 4

1998 1999 0 2001 2 2003 2004 5 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j vrs

ta

Postaja OC8a

Postaja OC8b

Postaja OC8c

Postaja OC8d

Palagruški prag

0

5

10

15

20

25

5 6 8 3 5 6 7 9 6 9 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 8 4 8 10 11

1998 1999 0 2001 2 2003 2004 5 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Broj

vrs

ta

Postaja OC5a

Postaja OC5d

Postaja OC5e

Postaja OC5f

Slika 4.1.3.3. Varijabilnost broja vrsta tintinida na transektu Palagruški prag.

Slika 4.1.3.4. Varijabilnost broja vrsta tintinida na transektu Jabučka kotlina.

U području Jabučke kotline zabilježeno je 48 vrsta, odnosno 46 % poznatih vrsta za Jadransko more. Najviše vrsta je na središnjim postajama, gdje je Jabučka kotlina najdublja. Najbogatija fauna bila je u rujnu 2001 na postaji OC8d. Izrazito siromaštvo je bilo 1999 i 2003 godine. Godišnje varijabilnosti su samo povremeno različite od onih na transektu Palagruškog praga.

Za područje sjevernog Jadrana karakteristična je struktura faune tintinida. Najčešće su prisutne estuarsko-neritičke vrste, od kojih je zabileženo 19 te povremene ukupno zabilježenih 30 vrsta (Lipej, 1992; Fonda-Umani,1996, Kršinić, 2010a,b). Velika razlika u strukturi i broju vrsta je između sezona i višegodišnjeg ciklusa (slike 4.1.3.5 i 4.1.3.6). Estuarske vrste su karakteristične za zapadne postaje SJ101 i SJ108, dok su na postaji SJ107 veća mogućnost prisustva vrsta otvorenog mora. Za vrijeme ovih istraživanja samo u 14% slučajeva u uzorcima je bilo 5 do 7 vrsta, u ostalim znatno manje. U pravilu siromašna fauna je u srpnju ili kolovozu, a najbogatija u lipnju ili rujnu.



150

Sjeverni Jadran

0123456789

3 4 5 6 7 8 9 11 12 2 3 4 6 7 8 10 11 1 3 5 6 7 9 9 1 3 7 7 8 9 9

1994 1995 1996 1997

Razdoblje

Bro

j vrs

ta

SJ101

SJ108

SJ107

B

Sjeverni Jadran

012345678

6 7 8 3 4 5 6 7 8 9 10 6 7 8 9 10 12 1 3 5 5 6 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4 5

1989 1990 1991 1992 1993

Razdoblje

Bro

j vrs

taSJ101

SJ108

SJ107

A

Slika 4.1.3.5. Varijabilnost broja vrsta tintinida u sjevernom Jadranu za razdoblje od 1989. do 1993. godine

Slika 4.1.3.6. Varijabilnost broja vrsta tintinida u sjevernom Jadranu za razdoblje od 1994. do 1997. godine

Tintinini su katekteristični cilijati u planktonu Malostonskog zaljeva, stalno suprisutni na cijelom području i vodenom stupcu. Od iznimne kvantitativne važnosti su ujesensko-zimskom razdoblju. Broj vrsta tintinina znatno varira u godišnjem i višegodišnjem ciklusu. U pravilu najmanje vrsta je prisutno u kasno proljeće i ljeti. Najveća raznolikost vrsta tintinina je zabilježena u jesensko-zimskom razdoblju u 1983/84 godini, s maksimumom od 24 vrste. U unutarnjem dijelu zaljeva karakteristične su estuarsko-neritičke vrste. U dubljem dijelu zaljeva dominiraju obalne vrste. Neke oceanske vrste imigriraju u Malostonski zaljev pridnenom vodenom masom. U nekim godinama imigracija je znatnije izražena (slika 4.1.3.7.), kao 1983 godine. Jesensko zimsku populaciju čine vrste: Codonellopsis schabi, Tintinnopsis compressa, T. radix, T. levigata, Stenosemella nivalis, S. ventricosa i Helicostomella subulata. Navedene vrste sudjeluju oko 90 % u populaciji tintinina (Kršinić, 2010a,b).



151

Malostonski zaljev

0

5

10

15

20

25

4 5 6 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

mjeseci

Bro

j vrs

ta

1983/841979/801975/761981/822002/03

Radiolariji- Južni Jadran OC1g,h.

020406080

100120140160180

6 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 8 5 6 8 7 9 5 5 12

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Sloj 0-50 m

Sloj 50-100 m

Slika 4.1.3.7. Višegodišnje varijabilnosti broja vrsta tintinina u Malostonskom zaljevu.

Prostorne i višegodišnje varijabilnosti protozoiskih skupina zooplanktonaAnaliza rezultata višegodišnje varijabilnosti abundancije radiolarija u vertikalnom

stupcu na dubokomorskoj postaji u južnom Jadranu izdvaja eufotički, mesopalegični i dubokomorski sloj. Tkođer se izdvajaju tri razdoblja. Prvo je razdoblje od listopada 2001 do travnja 2004. Razdoblje karakterizira maksimum brojnosti u eufotičkom sloju i najmanji postotni udio feodarijskih radiolarija u cijelom vodenom stupcu. Drugo razdoblje karakteriziraju vrlo niske vrijednosti abundancije u eufotičkom sloju, dok je srce populacije u mesopelagičnom sloju, a samo u kolovozu 2005 u dubokomorskom sloju. U populaciji su dominirale vrste iz skupine spumelaria i naselaria. Treće razdoblje je od svibnja i lipnja 2006 kada izrazito dominiraju feodariji. Tjekom 2007 dolazi do smanjenja udjela pheodaria, ali i ponovnog povećanja u 2008 i 2009 godini.

U eufotičkoj zoni radiolariji su malobrojni u sloju od 0 do 50 m. Gotovo stalno je brojnost radiolarija bila nešto veća u podpovršinskom sloju 50 do 100 m, a visoke vrijednosti su bile samo u listopadu 2001 od 169 ind.m-3 i u kolovozu 2002 s količinom od 101 ind.m-3 (slika 4.1.3.8). U površinskom sloju s 98 % sudjelovao je juvenilni oblik vrste Eucyrtidium acuminatum, dok u podpovršinskom sloju također juvenilni oblik Theocorythium trachelium s 79 % u ukupnom broju radiolarija.

Slika 4.1.3.8. Višegodišnje varijabilnosti brojnosti radiolarija u južnom Jadranu.



152

Radiolarija su stalno prisutni i pretežno dominiraju u dubljim slojevima južnojadranske kotline, tintinidi su jedini protozoi rasprostranjeni u cijelom Jadranu u svim slojevima i ekološkim zonama. U ovom pregledu iznosimo komparativne podatke za varijabilnost brojnosti tintinida, posebno za otvoreno more i obalnu zonu. Usporedni prikaz varijabilnosti brojnosti na transektima južni Jadran, Palagruški prag i Jabučka kotlina za dva sloja je dat na slici 4.1.3.9. Vidljivo je da brojnost tintinida znatno varira po godinama kao i između površinskog i podpovršinskog sloja. Budući su izneseni podaci isključivo za oceanske vrste, jasna je razlika brojnosti između južnog i srednjeg Jadrana. Gotovo svi pikovi brojnosti u južnom Jadranu prelaze gustoću od 1000 jed.m-3 dok su brojnosti tintinida u srednjem Jadranu rijetko 600 jed.m-3, a samo je jednom i to u lipnju 2006 u Jabučkoj kotlini u podpovršinskom sloju bila brojnost oko 1000 ind.m-3. Izraženi pad brojnosti u oba sloja u južnom Jadranu se odražava i na brojnost na transektima srednjeg Jadrana, kao na primjer 1999, 2002, 2004, 2007. Međutim s povećanjem brojnosti u južnom Jadranu ne povećava se uvijek i u srednjem Jadranu, pogotovo u razdoblju nakon 2004. godine.

Izrazito visoka vrijednost u lipnju 2006 za područje Jabučke kotline je uz dominaciju vrste Codonella aspera. U južnom jadranu su samo u iznimnim slučajevima brojnosti veće u površinskom sloju, a u području srednjeg Jadrana je obrnuti slučaj. Atipično vrlo niske vrijednosti brojnosti tintinida tijekom 2004, kao i u razdoblju od rujna 2007. godine u eufotičkom sloju južnog Jadrana, može se govoriti o poremećaju u planktonskoj populaciji.

Prema dugoročnim istraživanjima u sjevernom Jadranu jasno je izražen gradijent brojnosti tintinida od juga prema sjeveru, a osobito od istočnog oligotrofnog dijela (SJ107) prema zapadnom eutrofnom dijelu (SJ108) sjevernog Jadrana. Na istočnoj postaji SJ107 gustoća tintinida je relativno niska, osobito 1991, 1994 i 1997. Gustoća veća od 100 jed.L-1

je zabilježena samo 4 puta. Naprotiv na postaji SJ108 za vrijeme 20 terenskih istraživanja na određenoj dubini abundancija je prelazila vrijednosti od 100 jed.L-1, dok u 3 navrata i preko 1000 jed.L-1. Prosječne vrijednosti za cijeli vodeni stupac prikazane su na slici 4.1.3.10.

U svibnju 1993 dominirale su vrste Tintinnopsis compressa i T. nana, na 0.5 m dubine. U ožujku 1994 je dominirala vrsta T. parvula također na površini sudjelujući 91 % od ukupnog broja 1587 jed.L-1. Slično je bilo i u lipnju 1995 s maksimalnom abundancijom od 5732 jed.L-1. Na postaji SJ108 abundancija tintinida je 7.5 puta veća od one na postaji SJ107. Ovi rezultati upućuju da su tintinidi povremeno dominantni zooplanktonski organizmi i da imaju važnu ulogu u reguliranju visine fitoplanktonske produkcije. U sjevernom Jadranu dominiraju estuarijske vrste, dok su oceanske rijetke i povremeno prisutne, stoga su dobar indikator prodora toplije i slanije vode iz srednjeg i južnog Jadrana u ovo područje.



153

Jabučka kotlina

0

200

400

600

800

1000

1200

5 6 8 3 5 6 7 9 6 9 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 5

1998 1999 0 2001 2 2003 2004 5 2006 2007 2008 2009

Bro

j jed

inki

/m3

Sloj 0-50 m

Sloj 50-100 m

Palagruški prag

0

100

200

300

400

500

600

700

5 6 8 3 5 6 7 9 6 9 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 8 5 8 10 11

1998 1999 0 2001 2 2003 2004 5 2006 2007 2008 2009

Broj

jedi

nki/m

3

Sloj 0-50 m

Sloj 50-100 m

Južni jadran

0200400600800

10001200140016001800

5 8 6 9 6 8 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 7 8 5 6 8 5 7 9 5 5 12

1998 99 0 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3 Sloj 0-50 m

Sloj 50-100 m

Slika 4.1.3.9. Višegodišnje varijabilnosti brojnosti tintinida na postaji OC1g,h južni Jadran, kao i prosječnih vrijednosti za transekte Palagruški prag i Jabučka kotlina.



154

Tintinidi, sjeverni Jadran

0

50

100

150

200

250

6 7 8 3 4 5 6 7 8 9 10 6 7 8 9 10 12 1 3 5 5 6 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4

1989 1990 1991 1992 1993

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Postaja SJ107

Postaja SJ108

Tintinidi, sjeverni Jadran

0200400600800

1000120014001600

3 4 5 6 7 8 9 11 12 2 3 4 6 7 8 10 11 1 3 5 6 7 9 9 1 3 7 7 8 9 9

1994 1995 1996 1997

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Postaja SJ 107

Postaja SJ108

Slika 4.1.3.10. Varijabilnost prosječnih vrijednosti tintinida na postajama SJ107 i SJ108 za razdoblje lipanj 1989 do listopada 1997 godine.

Fauna tintinida kao i njihova brojnost uz obalu, u kanalima i estuarijima se znatno razlikuju od nalaza u otvorenom moru. Svaki estuarij je specifičan, a u ovom prikazu iznosimo samo najvažnije podatke i komentare. U obalnom moru kod Dubrovnika od svibnja 1996 do svibnja 1997 bila je prisutna 41 vrsta. Samo su 2 vrste bile estuarske, a ostale podpovršinsko-oceanske vrste. Brojnost je bila vrlo niska veći dio godine, dok su visoke vrijednosti od prosinca do siječnja. U prosincu maksimum dostiže vrijednost od 11260 jed.m-3. Naprotiv u obližjem estuariju rijeke Omble tintinidi su malobrojni u hladnom dijelu godine, dok dominiraju u jesen s pojavom vrste Codonellopsis schabi.Maksimum je obično u srednjem dijelu estuarija. U rujnu 2000. godine maksimum od 560 jed.L-1 je bio na 6 m dubine središnje postaje. Za vrijeme učestalih odnosno tjednih istraživanja na postaji Usko u Malostonskom zeljevu od 2001. do 2003. godine jasno su izražene zimska i ljetna populacija. Prvi zimski maksimum abundancije je krajem veljače s dominacijom vrste Tintinnopsis nana s vrijednostima od 1096 jed.L-1. U ožujku je brojna Helicostomella subulata s vrijednostima od 520 jd.L-1. Ljetno jesensku populaciju čine vrste Stenosemella ventricosa, Codonellopsis schabi i Eutintinnus fraknoi (Kršinić, 2010a,b).

Za uže splitsko područje postoje brojni podaci višegodišnjih istraživanja, a u ovom prilogu dajemo komentare za Brački i Hvarski kanal te za Kaštelanski zaljev. Usporedba varijabilnost abundancije za postaje u Bračkom kanalu (OC5) i Hvarskom kanalu (OC5b) je prikazana na slici 4.1.3.11. Krivulje brojnosti za obje postaje su slične, međutim u Bračkom kanalu su znatno veće razlike između minimuma i maksimuma nego je to slučaj u Hvarskom kanalu. Najviše vrijednosti su u kasnu jesen i zimi a najmanje za vrijeme proljeća i ranog ljeta. Maksimalne vrijednosti za obje postaje su u prosincu 2003. i rujnu



155

2005. godine, kada je izrazito dominirala vrsta Codonellopsis schabi sa gustoćom od 7170 jed.m-3.

Splitski kanali

1

10

100

1000

10000

5 6 8 3 5 6 7 8 10 6 8 10 5 8 9 4 6 8 10 12 4 5 6 8 10 1 5 6 8 9 1 6 9 1 2 5 6 8 9 2 6 8 2 5 8 10 11

1998 1999 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Postaja OC5

Postaja OC5b

Slika 4.3.11. Varijabilnost brojnosti tintinida na postajama OC5 i OC5b za razdoblje od svibnja 1989. do listopada 2009. godine.

Prosječna abundancija tintinida u središnjem dijelu Kaštelanskog zaljeva je relativno niska s vrijednostima ispod 100 jed.L-1, a samo povremeno su visoke vrijednosti kao u veljači 1996 ili studenom 2003. godine (slika 4.1.3.12.). Svakako prema unutrašnjem dijelu zaljeva s povećanjem eutrofikacije povećava se i abundancija tintinida. U Kaštelanskom zaljevu, poglavito zimi, mogu imigrirati i vrste otvorenog mora, ali su one rijetke ili malobrojne. U Kaštelanskom zaljevu obično dominiraju vrste Stenosemella nivalis,Codonellopsis schabi i Helicostomella subulata (Bojanić, 2002, Kršinić, 2010a,b).

Postaja OC6

0100

200300400

500600

700800

6 9 11 2 6 9 11 2 7 10 12 3 6 9 12 4 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 11 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/L

Slika 4.1.3.12. Varijabilnost brojnosti tintinida na postajama OC6 u Kaštelanskom zaljevu u razdoblju lipanj 1994 do prosinca 2005 godine.

Postaja OC9

0200400600800

10001200140016001800

6 9 11 2 6 9 11 2 7 10 12 3 6 9 12 4 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 11 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Slika 4.1.3.13. Varijabilnost brojnosti tintinida na postajama OC9 u Šibenskoj luci u razdoblju lipanj 1994 do prosinca 2005 godine.



156

Za razliku od Kaštelanskog zaljeva visoke brojnosti u području Šibenske luke su mnogo češće (slika 4.1.3.13.), a prosječne vrijednosti kao i apsolutne su znatno više. Maksimalna ukupna abundancija od 3540 jed.L-1 je bila na površini u rujnu 1997. Tri vrste su karakteristične i postižu vrlo visoku brojnost u donjem dijelu estuarija rijeke Krke: Tintinnopsis nana 2300 jed.L-1 u listopadu1996, Helicostomella subulata 2300 jed.L-1 u rujnu 1998 i Eutintinnus tubulosus 2600 jed.L-1 u srpnju 2002. Prema svemu sudeći nakon 2005. godine novim rješenjem kanalizacione odvodnje područje je manje eutrofno što je i rezultiralo smanjenje brojnosti populacije tintinida. Za ovaj estuarij je karakteristična povremena imigracija vrsta otvorenog mora. Uz povoljne hidrografske prilike oceanske vrste se nastavljaju razmnožavati i postižu veću abundanciju u estuariju nego u prirodnom staništu, kao na primjer vrsta Xystonella lohmanni i Eutintinnus tubulosus.

U Zadarskom kanalu u razdoblju od 1994 do 2005 zabilježena je 31 vrsta tintinida, od kojih 12 estuarskih. Međutim njihova brojnost je općenito mala od 0 do 20 jed.L-1.Povećana vrijednost od 120 jed.L-1 je u lipnju 1995 uz dominaciju vrste Eutintinnustubulosus, te 144 jed.L-1 u studenom 2000. godine sa vrstama Tintinnopsis nana,Stenosemella nivalis i Codonellopsis schabi. U Karinskom moru je za vrijeme ljeta karakteristična vrsta Helicostomella subulata. U samom estuariju rijeke Zrmanje broj vrsta se smanjuje od Novigradskog mora preme unutrašnjem dijelu estuarija. U pridnenom odnosno morskom sloju estuarija povremeno neke estuarske vrste dostignu visoke vrijednosti abundancije. U srpnju 2003. nađena je vrlo visoka vrijednost od 1886 jed.L-1

vrste Favella adriatica i 288 jed.L-1 vrste Metacylis joergenseni, stoga ih smatramo karakterističnim vrstama estuarija rijeke Zrmanje.

Za Kvarnersku regiju je specifično da su povremeno najbrojnije vrste otvorenog mora, kao što su Dictyocysta elegans i Undella hyalina. Vrsta D. elegans imigrira u Riječki zaljev i okolno more za vrijeme ljeta, ali obično je malobrojna. Povremeno je vrlo brojna, kao u rujnu 2006. godine s prosječnom koncentracijom za vodeni stupac od 61 jed.L-1 (Kršinić, 2010a,b).

Prostorne i višegodišnje varijabilnosti kopepoda u otvorenom moruKopepodi su u Jadranskom moru prisutni s najvećim brojem vrsta. Dolaze u sve

ekološke zone, stalno su prisutni i pretežno su najbrojniji zooplanktonti. Imaju vrlo kompliciran životni ciklus. Nakon izvaljivanja iz jajne opne razvijaju se tzv. naupliji, koji imaju tri para nastavaka, kojima se hrane i plivaju. S novim nastavcima nastaju tzv kopepoditi, koji nakon 5 presvlačenja postaju spolno zrele jedinke. Naupliji nakon trećeg stadija hrane se bakterioplanktonom i nanofotoplanktonom. Kopepoditi i odrasli kopepodi hrane se filtriranjem fitoplanktona, karnivornim načinom ili su omnivori i detritovori. Svakako su glavni zooplanktonski organizmi koji reguliraju visinu fitoplanktonske produkcije. Kopepodi su vrlo važni u ishrani ličinki riba, planktonofornih riba i drugih organizama (Baranović i sur., 1992; Kršinić, 1998; Vidjak, 1998). Svaki poremećaj u populaciji kopepoda može izazvati šire ekološke probleme, stoga posebnu pažnju u ovoj analizi pridajemo poznavanju strukture populacije kopepoda Jadranskog mora. Također s posebnim obzirom obrađujemo nauplije i kopepodite. koji su zbog neadekvatne metodologije istraživanja potpuno zanemareni. Kopepodi su u Jadranskom moru najviše istraživani, međutim pažnja se je obično davala samo spolno zreloj populaciji, koja čini relativno mali udio u ukupnom broju kopepoda.

Naupliji su u pravilu dominantni organizmi u svim ekološkim zonama mora. Varijabilnosti brojnosti na otvorenom moru južnog i srednjeg Jadrana kreću se od 500 do 10000 jed.m-3 (slika 4.1.3.14.). Povremeno su značajne razlike između površinskog i podpovršinskog sloja. Na središnjoj postaji u južnom Jadranu obično su najmanje



157

vrijednosti u svibnju ili lipnju, a najviše u jesen. Na središnjim postajama Palagruškog praga i Jabučke kotline često je obrnut slučaj. Izrazito niska abundancija je bila u lipnju 2006. godine na cijelom akvatoriju. Zanimljivo je istaknuti da su naupliji povremeno najbrojniji u južnom Jadranu, gdje je zabilježen maksimum od 10368 jed.m-3 u svibnju 2007 u sloju 100-50 m dubine. Također su povremeno više vrijednosti na središnjoj postaji Jabučke kotline nego na postaji Palagruškog praga. U postnauplijarne kopepode uključujemo sve kopepoditske razvojne stadije, te spolno zrele primjerke skupina kalanoida (Calanoida), oitonina (Cyclopoida-oithona), onceida (Cyclopoida.oncaea) i harpaktikoida (Harpacticoida). Na slici 4.1.3.15. prikazana je brojnost postnauplijarnih kopepoda u južnom Jadranu za dva sloja; površinski i podpovršinski. Varijabilnost za oba sloja je slična, međutim obično je velika razlika u abundanciji. Prezežno su kopepodi brojniji u podpovršinskom sloju. Zabilježene su samo nekoliko puta apsolutne vrijednosti manje od 300 jed.m-3. Čak u 18 uzoraka vrijednosti prelaze 1500 jed.m-3. Maksimum od 3264 jed.m-3 u svibnju 2007. godine u sloju od 100 – 50 m dubine je vrlo visoka vrijednost za postnauplijarne kopepode otvorenog dijela Jadranskog mora. Izrazito niske vrijednosti brojnosti kopepoda na postaji u južnojadranskoj kotlini bile su u oba sloja u lipnju 1999. i 2006. Godine (Kršinić, 1997-2010; Projekt “Jadran” 1998-2010).



158

Jabučka kotlina, Postaja OC8c

0100020003000400050006000700080009000

10000

5 6 8 3 5 6 7 9 6 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 4

1998 1999 200020012002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Sloj 50-0

Sloj 100-50

Palagruški prag, Postaja OC5d

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

5 6 8 3 5 6 7 9 6 8 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 4

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Sloj 50-0

Sloj 100-50

Južni Jadran, postaja OC1g,h

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

5 8 6 9 6 8 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 7 8 5 6 8 5 7 9 5 5 12

1998 1999 0 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Naupliji Sloj 0-50 m

Naupliji Sloj 50-100 m

Slika 4.1.3.14. Varijabilnost brojnosti nauplija na postajama otvorenog mora južnog i srednjeg Jadrana za površinski i podpovršinski sloj.



159

Južni Jadran, postaja OC1g,h

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

5 8 6 9 6 8 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 7 8 5 6 8 5 7 9 5 5 12

1998 1999 0 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Kopepodi Sloj 0-50 m

Kopepodi Sloj 50-100 m

Slika 4.1.3.15. Usporedba varijabilnosti ukupnog broja kopepoda između površinskog i podpovršinskog sloja u južnom Jadranu.

Radi usporedbe rezultata koji su dobiveni za središnje postaje Palagruškog praga i Jabučke kotline na slici 4.1.3.16. su date prosječne vrijednosti brojnosti za eufotični sloj do 100 m dubine s prikazom udjela za četiri skupine kopepoda. Iz rezultata je vidljiv godišnji i višegodišnji ciklus brojnosti, kao razlike i sličnosti između postaja. Prema ukupnim prosječnim vrijednostima abundancije može se zaključiti da je središnje područje od južnojadranske kotline preko Palagruškog praga i Jabučke kotline općenito sličnih produkcionih prilika. Međutim razlike su vrlo specifične te ipak moramo odvojiti središnji dio južnog Jadrana s relativno visokim vrijednostima abundancije kopepoda i visokim udjelom onceida i harpaktikoida. Na postaji Palagruškog praga je sličan sastav populacije, međutim vrijednosti abundancije su niže, također i u usporedbi s postajom u području Jabučke kotline. Na postaji u središnjem dijelu Jabučke kotline su povremeno brojni kopepodi iz skupine oithonida, kao na primjer u svibnju i lipnju 1998 i travnju 2009. godine. Izrazito niske vrijednosti abundancije su u lipnju 2006. godine. i to na obje južne postaje, što ukazuje na poremećaj u zooplanktonskoj populaciji. U ovom pregledu prvi put iznosimo podatke za ukupnu populaciju kopepoda, iz čega je vidljivo da kalanoidi, pretežno herbivori, nisu dominantni kopepodi u otvorenim vodama južnog i sjevernog Jadrana. Dok su u populaciji južnog jadrana važne skupine onceidi i harpaktikoidi (karnivorni) u području srednjeg Jadrana prevladavaju oitonidi i onceidi (detritovorni i karnivorni). Premda je u području južnog Jadrana najveća raznolikost kopepoda, kalanoida oko 90 vrsta, abundancija spolno zrelih jedinki je relativno mala. Preko 80 % populacije čine nezreli kopepoditski stadiji.



160

Jabučka kotlina, Postaja OC8c

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

5 6 8 3 5 6 7 9 6 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 4

1998 1999 200020012002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Harpaktikoidi

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Palagruški prag, Postaja OC5d

0200400600800

10001200140016001800

5 6 8 3 5 6 7 9 6 8 8 6 8 4 5 6 10 9 6 9 1 5 6 8 9 2 6 4

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Harpaktikoidi

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Južni Jadran, Postaja OC1g,h

0

500

1000

1500

2000

2500

5 8 6 9 6 8 10 5 7 8 6 8 4 5 6 8 10 7 8 5 6 8 5 7 10 5 5 12

1998 19992000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Harpaktikoidi

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.16. Varijabilnost prosječne brojnosti postnauplijarnih kopepoda u eufotičnom sloju južnog i srednjeg Jadrana.

U uzorcima koji se analiziraju u ovom prikazu, sakupljeni planktonskom mrežom otvora okca 53 μm od kalanoida su uglavnom dominirale male vrste, kao; Paracalanusparvus, Clausocalanus arcuicornis i Ctenocalanus vanus. Dominantne vrste onceida u južnom Jadranu su: Oncaea zernovi i Spinoncaea ivlevi a u srednjem Jadranu Monothula subtilis. U populaciji oitonida od veće kvantitativne važnosti su vrste Oithona similis, O. setigera i Paroithona parvula, a u populaciji harpaktikoida Microsetella rosea i M.norvegica. Kao i neke vrste protozoa, onceidni kopepodi su dobri indikatori prodora južnojadranske vodene mase prema srednjem Jadranu i to upravo preko središnjih postaja.

Dužjadranski gradijent abundancije skupina kopepoda je dobro vidljiv na slici 4.1.3.17. Podaci su prikupljeni u sklopu projekta PELMON. Krstarenja su bila jednom godišnje, obično kolovoz/rujan na otvorenom i unutarnjem moru od Rovinja do Prevlake.



161

Postnauplijarni kopepodi

0500

1000150020002500300035004000

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

Sjeverni dio Srednji i južni dio

Bro

j jed

inki

/m3 Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Prikazane su prosječne vrijednosti za skupinu postaja sjevernog dijela, te srednjeg i južnog.

Naupliji

0100020003000400050006000700080009000

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

Sjeverni dio Srednji i južni dio

Bro

j jed

inki

/m3

Slika 4.1.3.17. Varijabilnost prosječne brojnosti nauplija i kopepoda u otvorenom moru zajesenska krstarenja od 2003. do 2010. godine.

U otvorenom moru srednji i južni dio bile su najniže vrijednosti nauplija i postnauplijarnih kopepoda, a nisu utvrđene značajnije razlike abundancije između godina. Najbogatija zona prema brojnosti kopepoda je otvoreno more-sjeverni dio. U ovoj zoni su najveće varijabilnosti prosječne abundancije svih grupa kopepoda u cijelom razdoblju. U 2003. godini iznimno su niske vrijednosti gustoće, što može ukazivati na poremećaje u pelagijalu sjevernog Jadrana. Također značajno smanjenje gustoće nauplija je bilo tijekom 2005. i 2006, te oitonida i onceida 2008. godine. Smanjenje prosječnih vrijednosti gustoće nauplija i kalanoidnih kopepodita je bilo tijekom uzorkovanja 2009. u odnosu na nekoliko ranijih godina, ali i povećanje gustoće postnauplijarnih oitonida i onceida.

Prema učestalim tjednim istraživanjima na postaji ispred Dubrovnika OC1 u godini 1996/97. kalanoidi su bili najbrojniji u prosincu i siječnju, maksimum od 5233 jed.m-3 je 17. prosinca 1996 u sloju od 0 -25 m. Naupliji su dominirali s gustoćom od 16900 jed.m-3

30. prosinca u istom sloju, a onceidi od 3510 jed.m-3 03. prosinca u sloju 25-50 m. Naprotiv oitonidi su brojni za vrijeme tople sezone, a maksimum od 1846 jed.m-3 je bio u površinskom sloju 03. rujna 1996. godine. Na ovoj postaji većinom su kalanoidi dominantni u površinskih 25 m dubine, dok dublje ostale skupine kopepoda. Ova učestala



162

Naupliji

0100020003000400050006000700080009000

10000

5 6 8 3 5 6 7 6 8 8 6 8 4 5 6 10 1 5 6 8 9 1 6 9 1 2 5 6 8 9 2 6 8 2 4 10 11

1998 1999 200120022003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Postaja OC5

Postaja OC5b

istraživanja kopepoda pokazuju da je njihova abundancija najveća u zimskom razdoblju od studenog do veljače. Nažalost istraživanja u otvorenim vodama Jadranskog mora su u tom razdoblju vrlo rijetka, što se mora uzeti u obzir kod planiranja budućih istraživanja.

Slika 4.1.3.18. Varijabilnost abundancije nauplija na postajama u Bračkom i Hvarskom kanalu.

Višegodišnje varijabilnosti abundancije nauplija i svih skupina kopepoda u području Bračkog i Hvarskog kanala prikazane su na slikama 4.1.3.18. i 4.1.3.19. Varijabilnost brojnosti nauplija je znatno veća na postaji u Bračkom kanalu OC5 (1216 –8567 jed.m-3), nego susjednom Hvarskom kanalu OC5b gdje su i vrijednosti u pravilu znatno niže (64 – 5440 jed.m-3). Naupliji su brojni 2005. i zimi 2007. godine. Obično su vrijednosti u lipnju niže, a osobito 2006. godine. Na postaji Pelegrin u Hvarskom kanalu nakon maksimalne abundancije nauplija u siječnju 2006. godine u lipnju iste godine nađen je ekstremni minimum, koji je istodobno bio u otvorenom moru južnog i srednjeg Jadrana. Navedeni rezultat je znak ozbilnog poremećaja u planktonskoj zajednici otvorenog mora.

Kopepodi, Postaja OC5

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

5 6 8 3 5 6 7 6 8 8 6 8 4 5 6 10 1 5 6 8 9 1 6 9 1 2 5 6 8 9 2 6 8 2 4 10 11

1998 1999 200120022003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Harpaktikoidi

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Kopepodi, Postaja OC5b

0500

1000150020002500300035004000

5 6 8 3 5 6 7 6 8 8 6 8 4 5 6 10 1 5 6 8 9 1 6 9 1 2 5 6 8 9 2 6 8 2 4 10 11

1998 1999 200120022003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Razdoblje

Broj

jedi

nki/m

3 Harpaktikoidi

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.19. Varijabilnost abundancije kopepoda na postajama u Bračkom i Hvarskom kanalu.



163

Višegodišnja varijabilnost postnauplijarnih kopepoda u splitskim kanalima je vrlo slična, ali s izvjesnim vremenskim pomakom. Postaja Pelegrin u Hvarskom kanalu je znatno više pod utjecajem voda južnog Jadrana od postaje u Bračkom kanalu. Prema ukupnoj brojnosti kopepoda postaje se znatno razlikuju u trofičkom smislu, jer su vrijednosti na unutarnjoj postaji i preko 50 % više. Ova višegodišnja istraživanja su pokazala da pored uobičajenog godišnjeg ciklusa kopepoda, varijabilnosti su znatnije izražene na dugoročnoj skali. Nakon znatnog osiromašenja kvantitete kopepoda u travnju 2004. godine, pojavljuje se razdoblje visoke abundancije kopepoda tijekom 2005 godine. Ciklus počinje u siječnju s visokim vrijednostima onceida od 2820 jed.m-3 na postaji OC5 i 1113 jed.m-3 na postaji OC5b. Prema kvalitativnom sastavu i abundanciji adultnih onceida u kojima dominiraju podpovršinske vrste južnog Jadrana, kao Spinoncea ivlevi, Oncaeazernovi, O. minuta, O. wodjanitskii možemo zaključiti da je došlo do jakog prodora vodene mase južnog Jadrana u područje splitskih kanala. U svibnju su maksimalne vrijednosti za kalanoide od 1715 jed.m-3 na OC5 i 1428 jed.m-3 na OC5b, kada su dominirali kopepoditski stadiji i adultna vrsta Paracalanus parvus. Tijekom lipnja izrazito su dominirali kopepoditi i adultne vrste Oithona similis i O. nana s vrijednostima od 2390 jed.m-3 na postaji OC5.

Među najmanje poznatim područjima uz naš istočni dio Jadrana svakako spadaju Velebitski kanal, Kvarner i Kvarnerić. Ovo područje je za ribarstvo od izuzetne važnosti, stoga nije jasno njegovo gotovo potpuno znanstveno ignoriranje. Međutim na temelju najstarijih podataka koje su prikupine ekspedicije “Rudolf Virchow”, “Vila Velebita” 1913/14, te “Vila Velebita II” 1973/74 možemo zaključiti da je područje specifično u odnosu na ostali dio obalnog mora. Raznolikošću dominiraju s oko 60 vrsta kopepodni rakovi. Premda je Kvarnerski akvatorij u obalnoj zoni, ekološki je manje neritičkih svojstava i pod znatno manjim utjecajem otvorenog mora od istočnog dijela sjevernog Jadrana. Prema svemu sudeći specifične hidrografske prilike onemogućavaju imigraciju vrsta kroz Vela vrata, te da kroz ovaj prolaz Riječki zaljev znatno više utjeće na Kvarner i okolno područje nego obratno. Specifičnost područja su depresije, kao što su Plavnik, Jablanac i Premuda. Na temelju preliminarnih istraživanja koja su obavljena zahvaljujući projektu PELMON uočeno je da je Velebitska depreseja, dubine oko 105 m specifično stanište, gdje se nalazi jedinstvena struktura populacije kopepodnih rakova u Jadranskom moru. Brojnost nauplija je slična u oba sloja, površinskom i podpovršinskom. Iznimka je prema očekivanju studeni 2002. godine, kada su naupliji bili znatno brojniji na površini. Specifičnost čine skupine kopepoda i njihova vertikalna raspodjela. Gotovo uvijek su vrlo male količine herbivornih kalanoida, vjerojatno zbog siromaštva fitoplanktona i niske fitoplanktonske produkcije. Međutim izrazito dominiraju onceidi u površinskom sloju i oitonidi u sloju od 50 – 100 m dubine. Od onceida su dominantne vrste Monothula subtilisi Oncaea waldemari, karakteristične vrste za obalni ekosustav. Međutim u pridnenom sloju dolaze vrste oitonida koje obitavaju podpovršinske slojeve Jabučke kotline, kao što su Oithona setigera i Paroithona parvula. Nema sumnje da su oitonidi vrlo važni u ishrani male pelagične ribe i drugih meroplanktonskih organizama. Možemo predpostaviti da specifične hidrografske prilike u donjim slojevima depresija sjevernog Jadrana, gdje se formira tzv. teška voda ima važnu ulogu za formiranje specifične faune zooplanktona Jadranskog mora. Stoga bi bilo neophodno znanstveno objasniti poveznicu planktonske populacije Jabučke kotline i sjeverojadranskih depresija prvenstveno zbog ribarstvenih problema. Prema brojnosti nauplija i svih skupina kopepoda vidljivo je da 2006. godine završava jedan ciklus i naredne godine započinje novi u kojem prevladavaju onceidi u oba sloja. U pravilu najmanje brojnosti, mjesečne i godišnje varijabilnosti glavnine zooplanktonskih grupa su u Velebitskom kanalu i sjevernom Kvarneriću. Samo povremeno



164

su brojni cilijati, a samo su kopepodi stalni i dominantni. Za vrijeme ljeta moguće je povećanje brojnosti kladocera, planktonski puževa, apendikularija, doliolida i salpi. Ovi organizmi se pojavljuju u rojevima, pa je teško govoriti o njihovoj učestalosti i brojnosti. Specifično je za ovo područje, odnosno za akvatorij jugozapadno od rta Kamenjak prema otoku Cresu gdje postoji mogućnost stvaranje frontalne zone između vodene mase Kvarnera, sjevernog i srednjeg Jadrana i time uvjeta za povećanje produkcije i biomase zooplanktona.

Naupliji, Postaja Jablanac

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

11 9 9 8 9 9 9 8 8

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Sloj 0-50 m

Sloj 50-100 m

Kopepodi, Postaja Jablanac

0500

10001500200025003000350040004500

1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2

11 9 9 8 9 9 9 8 8

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/m3

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.20. Brojnost nauplija i kopepoda na postaji Jablanac u slojevima 0-50 m i 50 –100 m dunine.

Prostorne i višegodišnje varijabilnosti kopepoda u estuarijima i sjevernom JadranuZa istraživanja kopepoda u estuarijima i sjevernom jadranu korištena je

kvantitativna metoda. Uzorci su sakupljeni Niskin crpcem 5 l u više nivoa od površine do dna. U laboratoriju je korišteni volumen smanjen do 30 ml, koji je prikladan za mikroskopiranje. Na temelju test istraživanja utvrđeno je da je volumen mora od 5 litara reprezentativan za kvantitativna istraživanja u bogatijem obalnom moru. U ovom prikazu ne analiziramo vertikalnu raspodjelu, stoga su svi podaci prosječne vrijednosti za stupac mora, a prikazani su brojem jedinki u litri mora.



165

U estuariju rijeke Omble kod Dubrovnika kopepodi i njihovi razvojni stadiji su stalni planktonti. Naupliji su dominantni, a maksimalna prosječna vrijednost od 93 jed.L-1

je bila u kolovozu 2000. godine (slika 4.1.3.21.). Najviše vrijednosti kalanoida su u travnju što je u skladu s produkcijom fitoplanktona. U zimskim mjesecima dominiraju onceidni, a za vrijeme ljeta oitonidni kopepodi. Dominantni kopepodi iz skupine kalanida je Paracalanus parvus, od oitonida Oithona nana. Za vrijeme toplijih mjeseci onceidi su prisutni kao kopepoditski stadij, dok zimi dolaze spolno zreli primjerci vrsta Monothula subtilis i Oncaea waldemari.

Estuarij rijeke Omble

0102030405060708090

100

11 12 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

1999 2000

Razdoblje

Bro

j jed

inki

/L

Naupliji

Kalanidi

Oitona

Oncea

Slika 4.1.3.21. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije kopepoda u središnjem dijelu estuarija rijeke Omble.

U Malostonskom zaljevu vrijednosti abundancije kopepoda su vrlo visoke za vrijeme ljetnih mjeseci. Abundancija nauplija je veći dio godine relativno visoka, ali s manjim varijabilnostima (10 – 60 jed.L-1). Ljeti su vrijednosti vrlo visoke, a maksimum prosječne vrijednosti od 290 jed.L-1 je bio 30. kolovoza 2002. godine, s realnim maksimumom od 466 jed.L-1 na 9 m dubine (slika 4.1.3.22.). Krivulju brojnosti nauplija prati grafikon postnauplijarnih kopepoda. Zimsko razdoblje karakterizira populacija onceida s dominantnim kopepoditima i spolno zrelim primjercima pučinske vrste Oncaeazernovi. U toplo doba godine povećana je brojnost kalanoida i osobito oitonida. Istovremeno s maksimumom nauplija brojnost kalanoida i oitonida je najveća. Kopepoditski stadiji za obje skupine prelaze 95% udjela. Na dubini 5 m bilo je 30 kalanoidskih kopepodita/L i čak 285 jed.L-1 oitonidnih kopepodita, dok je adultna vrsta Oithona nana dosizala brojnost od 15 jed.L-1 (slika 4.1.3.22.).



166

Naupliji, Malostonski zaljev

0

50100

150

200

250300

350

12 12 12 12 1 1 1 1 1 2 2 2 2 3 3 3 3 4 4 4 4 5 5 5 6 6 7 7 8 8 9 9 10 10 11 12 12 1 1 2 2 3 3 3 4 4 5 5

2001 2002 2003

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Kopepodi, Malostonski zaljev

020406080

100120140160180

12 12 12 12 1 1 1 1 1 2 2 2 2 3 3 3 3 4 4 4 4 5 5 5 6 6 7 7 8 8 9 9 10 10 11 12 12 1 1 2 2 3 3 3 4 4 5 5

2001 2002 2003

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.22. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije nauplijai kopepoda na postaji Usko u Malostonskom zaljevu.

Na postaji u središnjem dijelu Kaštelanskog zaljeva abundancija nauplija je redovito najveća u toplo doba godine, a najmanja zimi. Povremeno su vrijednosti visoke s prosječnim vrijednostima između 150 i 200 jed.L-1, kao u kolovozu 2001, srpnju 2002. i 2005. godine (slika 4.1.3.23.). U srpnju 2002. bile su vrlo visoke vrijednosti na površini od 386 jed.L-1 i 446 jed.L-1 na 5 m dubine. U pravilu najviše vrijednosti su u slojevima do 10 m dubine, a najmanje pri dnu. Populaciju postnauplijarnih kopepoda čine pretežno oitonidi i kalanoidi, dok su onceidi manje kvantitativne važnosti. Za vrijeme toplih mjeseci izrazito dominiraju oitonidi, uglavnom vrsta Oithona nana. Najviše prosječne vrijednosti za razliku od nauplija su u srpnju 2003. godine, kada je zabilježena vrlo visoka brojnost oitona kopepodita s vrijednostima od 95 jed.L-1. Prosječna brojnost kalanoida dostiže vrijednost od 10 jed.L-1, a onceida do 5 jed.L-1. Među brojnijim vrstama kalanoida su: Paracalanus parvus, Acartia clausi i Centropages kroyeri, onceida, Monothula subtilis iOncaea waldemari. Prodor vrsta otvorenog mora u Kaštelanski zaljev je moguć zimi, a imigrantske vrste nemaju kvantitativnu važnost (Bojanić, 2002).

Naupliji, Postaje Šibenik, Kaštela, Zadar

050

100150200250300350

6 9 11 2 6 9 10 2 7 10 12 3 6 9 12 3 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 12 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Postaja Šibenik

Postaja Kaštela

Postaja Zadar

Slika 4.1.3.23. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije nauplija na postajama Kaštela, Šibenik i Zadar.



167

Kopepodi, Postaja Kaštela

0

10

20

30

40

50

6 9 11 2 6 9 10 2 7 10 12 3 6 9 12 3 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 12 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.24. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije kopepoda na postaji Kaštela.

Karakteristično je da su naupliji u donjem dijelu estuarija rijeke Krke tijekom tople sezone izrazito vertikalno stratificirani s visokim vrijednostima gustoće na 5 m dubine, u 65% slučajeva vrijednosti prelaze gustoću od 200 jed.L-1, a apsolutni maksimum od 1140 jed.L-1 je bio u lipnju 1995. godine (slika 4.1.3.23.). Kalanoidni kopepodi su stalno prisutni u planktonu estuarija s relativno niskim vrijednostima gustoće tijekom toplog i zimskog razdoblja te na površini i pridnenim slojevima. Vrijednosti gustoće kalanoida u pravilu su povišene tijekom prijelazne sezone u podpovršinskim slojevima. Maksimum od 56 jed.L-1

bio je u rujnu 1998. godine na 10 m dubine, a dominirali su kopepoditski stadiji i odrasle jedinke vrste Paracalanus parvus. Oitone su stalno prisutne u estuariju, međutim, s izrazito niskim vrijednostima na površini. Kvantitativno su vrlo važni kopepodi za toplog i prijelaznog razdoblja (slika 3.4.1.25.). Iznimno visoka gustoća jedinki bila je u lipnju 1995. godine u podpovršinskim slojevima (5 i 10 m) s vrijednostima od 160 jed.L-1 U populaciji dominiraju kopepoditi i odrasle jedinke vrste Oithona nana. Naprotiv onceidi su u donjem dijelu estuarija rijeke Krke vrlo slabo zastupljeni. Javljaju se sporadično u dubljim slojevima s niskim vrijednostima gustoće populacije. Najviše onceida, 12 jed.L-1,zabilježeno je u studenome 1994. godine u subpovršinskom sloju. Dominirali su kopepoditski stadiji i odrasli primjerci vrste Monothula subtilis. Javljaju se i neritička vrsta Oncaea waldemari i vrlo rijetko vrsta otvorenog mora O. zernovi. Od harpaktikoidnih kopepoda Euterpina acutifrons i Microsetella norvegica česti su planktonti donjeg dijela estuarija, ali s vrlo niskim vrijednostima gustoće, koje ne prelaze 15 jed.L-1 (Kršinić, 1997-2010).

Kopepodi, Postaja Šibenik

0102030405060708090

6 9 11 2 6 9 10 2 7 10 12 3 6 9 12 3 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 12 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Onceidi

Oitonidi

Kalanoida

Slika 3.4.1.25. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije kopepoda na postaji Šibenik u donjem dijelu estuarija rijeke Krke.

U kanalu ispred Zadra naupliji su također dominantni organizmi. Utvrđene su godišnje i višegodišnje varijabilnosti nauplija, međutim sa znatno manjim varijabilnostima



168

od estuarijskih područja i Kaštelanskog zaljeva (slika 4.1.3.23.). Maksimalne prosječne vrijednosti rijetko prelaze 100 jed.L-1, kao u lipnju 1995. i listopadu 1996. godine. Prosječne vrijednosti brojnosti su bile od 5 do 122 jed.L-1 u lipnju 1995, s realnim maksimumom od 289 jed.L-1 na 5 m dubine. Prema strukturi populacije postnauplijarnih kopepoda postaja Zadar je pod jačim utjecajem otvorenog mora, s obzirom na veće prisustvo onceidnih kopepoda u hladnim sezonama. Međutim gotovo u pravilu su dominantni oitonidi, osobito u listopadu 1996. godine (slika 4.1.3.26.).

Kopepodi, Postaja Zadar

0

10

20

30

40

50

60

6 9 11 2 6 9 10 2 7 10 12 3 6 9 12 3 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 12 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Onceidi

Oitonidi

Kalanoidi

Slika 4.1.3.26. Varijabilnost prosječnih vrijednosti abundancije kopepoda na postaji Zadar.

U više navrata, ali nedovoljno se je istraživao estuarij rijeke Zrmanje do Obrovca uključujući Karinsko i Novigradsko more. Naupliji i kopepodi nisu prisutni ili su slabo prisutni u površinskom sloju do 2 m dubine, a obično su brojni ispod halokline. Za vrijeme ljeta i rane jeseni uz manji dotok vode rijeke Zrmanje naupliji i postnauplijarni kopepodi dominiraju, a mogu biti vrlo brojni i na površini u Novigardskom moru i Velebitskom kanalu kod Vinjerca. Vrlo visoke vrijednosti gustoće su nađene u listopadu 1998. godine u cijelom području estuarija. Tako na primjer na dva metra dubine postaje Novigrad naupliji su dosizali brojnost od 480 jed.L-1, a na 3 m dubine postaje Z2 u donjem dijelu estuarija 402 jed.L-1. U istom sloju je bilo 114 jed.L-1 kopepodita i adultnih primjeraka vrste Oithona nana. Onceidi su obično prisutni iznad dna,a njihove vrijednosti dostižu 20 jed.L1.

Populacija kopepoda u sjevernom Jadranu analizirana je redovito od 1989 do 1997. godine na dvije postaje, istočna SJ107 ispred Rovinja i zapadna SJ108 južno od delte rijeke Po. Naupliji su na obje postaje najbrojnija frakcija kopepoda, kao što je zabilježeno za vrijeme prethodnih istraživanja.Također je i postotni udio naulija u ukupnom broju svih skupina kopepoda vrlo visok, prosječno preko 74 % osim 1994 i 1995 na zapadnoj postaji,kada je njihov udio u ukupnom broju kopepoda znatno manji. Statistički značajna razlika gustoće nauplija između postaja zabilježena je za cijelo razdoblje, kao i tijekom 1993 i 1996, kada je na zapadnoj postaji bilo prosječno 55% odnosno 67% više nauplija. U godini 1995 prosječne vrijednosti nauplija su iste za obje postaje, dok ih je 1997 bilo prosječno 5% više na istočnoj postaji. Međutim na istočnoj postaji, koja je oligotrofnih karakteristika, zabilježen je apsolutni maksimum nauplija za sjeverni Jadran od 693 jedL-1. Maksimalne vrijednosti postnauplijarnih kalanoida i oitonida su u pravilu tijekom ljetnih mjeseci na obje postaje. Razlike u gustoći ovih skupina kopepoda između postaja zacijeli ciklus istraživanja su značajne , kao i za oitonide tijekom 1993 i 1994, i kalanoide 1994. Postnauplijarni kalanoidi su uvijek brojniji na zapadnoj postaji za prosječno 33 do 50 %, a oitonidi 50 do 63 % (Kršinić i Grbec, 2002).Obično su izražena dva pika brojnosti s različitim vremenom pojave između godina odnosno od lipnja do rujna. Između ljetnih pikova povećane brojnosti osobito je na istočnoj postaji zabilježen je znatniji pad gustoće u



169

srpnju u godinama od 1994 do 1997. Godišnji pikovi povećane vrijednosti kalanoida i oitonida su bili istovremeno ili s jednim mjesecom pomaka. Najveća prosječna vrijednost kalanoida i oitonida je u ljetu 1993. na zapadnoj postaji, dok na istočnoj postaji kalanoidi su najbrojniji 1994, a oitonidi 1997. Činjenica da od 1993 do 1996 u sjevernom Jadranu nije zabilježen proces stvaranja želatinoznih nakupina možemo utvrditi da su svojom brojnošću i prostornom raspodjelom dvije dominantne vrste kalanoida Paracalanus parvus(herbivor) i oitonid Oithona nana (omnivor) bile vrlo važne u regulaciji visine fitoplanktonske produkcije tijekom ljetnog razdoblja, usprkos tome što korelacija s obje frakcije fitoplanktona nije uopće utvrđena. Ovo upućuje na vrlo brze promjene u pelagijalu sjevernog Jadrana, što s mjesečnim uzorkovanjem nije moguće analizirati, pogotovo za vrijeme stratificiranih uvjeta. Međutim iz podataka sukcesije relativnih odnosa kalanoida, oitonida i mikrofitoplanktona, vidljivo je da u vrijeme dominacije ovih skupina kopepoda je obično minimum fitoplanktona. Onceidi kao karnivorni kopepodi su u pravilu stalni planktonti sjevernog Jadrana s maksimalnom gustoćom tijekom kasne jeseni i zime Međutim, tijekom ljeta 1997 na obje postaje zabilježeno je atipično povećanje gustoće kopepodita i adulta i to za obje izrazito dominantne neritičke vrste Oncaea waldemari and Monothula subtilis koje su sudjelovale od 66 do 79 % ukupne kopepodske populacije. Ovaj slučaj atipičnog povećanja gustoće onceida može se povezati sa invazijom kalikoforne vrste Muggiaea atlantica početkom ljeta u sjevernom Jadranu. Ovim višegodišnjim uvidom u strukturu i varijabilnosti populacije glavnih skupina kopepoda može se zaključiti da su naupliji i postnauplijarnikopepodi uz cilijate najvažniji organizmi u pelagijalu sjevernog Jadrana za stabilizaciju vrlo složenih procesa i regulaciji visine fitoplanktonske produkcije. Atipična pojava glavnih skupina kopepoda i poremećaji same strukture populacije kopepoda mogu znatno utjecati na promjene ekosustava ovog vrlo osjetljivog područja.

Pregled ostalih skupina protozoa Struktura populacije, sezonske i višegodišnje varijabilnost brojnosti ostalih skupina

zooplanktona su slabo poznate u Jadranskom moru. Istraživanja su bila sporadična, obično jednokratna i u ograničenom akvatoriju. Ipak ćemo u ovom pregledu spomenuti najvažnija zapažanja. Od protozoiskih skupina Amoebida, amebe bez skeleta za Jadransko more nema podataka. Slabo su poznate planktonske foraminifere, premda je u otvorenom moru česta vrsta Globigerina bulloides. Također o rasprostranjenju i brojnosti akantarija znamo vrlo malo. Akantarije su rijetke u Sjevernom Jadranu, kanalima srednjeg Jadrana i estuarijima. Česti su planktonti u otvoremon moru južnog i dijela srednjeg Jadrana u površinskih 20 m dubine i to samo u proljeće. Neke vrste su mezopelagične, ali malobrojne. U planktonu kod Dubrovnika najčešća vrsta je Amphilonche elongata s abundancijom do 40 jed.m-3.

U Jadranskom moru je vrlo česta vrsta Sticholonche zanclea koja spada u Heliozoa/Taxopodida, inače je kozmopolitska. U Jadranskom moru se pojavljuje u jesen, egzistira tijekom zime a zatim nestaje. Vrsta dolazi uz obalu i otvorenom moru u površinskom sloju. Od studenog do prosinca dolazi redovito u Kaštelanski zaljev i donji dio estuarija rijeke Krke. Visoka vrijednost od 46 jed.L-1 je nađena na površini u Kaštelanskom zaljevu u prosincu 2003. godine.

Nelorikatni cilijati su vrlo važna skupina zooplanktona Jadranskog mora. U otvorenom moru su manje brojni, ali u tom području nisu sustavno istraživani. Naprotiv u obalnom sustavu i estuarijima su brojni, stoga su relativno dobro poznati. U pravilu največa abundancija je eutrofiziranim područjima, bogatim organskim detritusom i otopljenom organskom tvari, u površinskim slojevima. Prema usporednim podacima prosječnih vrijednosti na postajama Zadar, Šibenik i Kaštela, u pravilu najviše vrijednosti



170

su na postaji Šibenik a najmanje na postaji Zadar, što je u korelaciji sa trofijom područja (slika 4.1.3.27.). Pretežno su u dominaciji tijekom toplijih mjeseci, ali mogu biti brojni i u drugim sezonama. Također su izražene razlike između godina. U razdoblju 1997 i 1998. nelorikati su ekstremno brojni na postaji Šibenik, dok su istovremeno kod Zadra i u Kaštelanskom zaljevu vrijednosti niske. U rujnu 1997. na postaji Šibenik na površini nađena je ekstremna vrijednost od 10770 jed.L-1, što se može povezati sa općim promjenama u zooplanktonskoj populaciji Jadranskog mora.

Nelorikatni cilijati

1

10

100

1000

10000

6 9 11 2 6 9 11 2 7 10 12 3 6 9 12 3 6 9 11 6 9 9 11 8 10 4 7 12 4 7 9 12 4 7 10 12 5 7 9 12

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L

Postaja Zadar

Postaja Šibenik

Postaja Kaštela

Slika 4.1.3.27. Varijabilnost abundancije nelorikatnih cilijata na postajama Zadar, Šibenik i Kaštela.

Nelorikatni cilijati su i u planktonu sjevernog Jadrana povremeno vrlo brojni, čak i na siromašnijoj postaji SJ107 (slika 4.1.3.28.). Prema navedenim podacima vidljive su velike razlike abundancije između godina, što ovisi o mnogim hidrografskim uvjetima i stupnja trofije, ali i poremečaja u populaciji planktona. Stoga su neophodna dugoročna i sistematska istraživanja.

Nelorikatni cilijati

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 3 4 5 6 7 8 9 11 12 2 3 4 6 7 8 10 11 1 3 5 6 7 8 9 12 1 3 7 7 8 9 9

1993 1994 1995 1996 1997

Razdoblje

Broj

jedi

nki/L Postaja SJ108

Postaja SJ107

Slika 4.1.3.28. Varijabilnost abundancije nelorikatnih cilijata na postajama u sjevernom Jadranu.

U Malostonskom zaljevu, prirodnom eutrofiziranom području, nelorikatni cilijati su povremeno vrlo brojni osobito u proljetnom razdoblju. U godini 2001/02, 27. ožujka na 9 m dubine nađeno je 1584 jed.L-1. Naprotiv u jezeru Vlaška u donjem dijelu rijeke Neretve nelorikatni cilijati su vrlo brojni u toplo doba godine, a brojnost od 13530 jed.L-1

je zabilježena u rujni na 7 m dubine. Ovu populaciju čine cilijati rodova Strombidium,Strobilidium, Tontonia, Lohmanniella i Mesodinium.



171

Pregled ostalih skupina metazoa Od ostalih skopina metazoa u planktonu Jadranskog mora neophodno je izdvojiti Cnidaria, odnosno žarnjake. Premda su s ukupno 125 poznatih vrsta vrlo važna skupina zooplanktona, nije bilo dugoročnih redovitih praćenja njihove populacije. Posljednjih dvadesetak godina sporadično se neki planktonski žarnjaci istražuju u južnom Jadranu i sjevernom Jadranu oko Savudrijskog zaljeva. U spomenutom dijelu Jadrana dobro su poznate hidromeduze i kalikofore, dok su na primjer skupine Chondrophora, Scyphomedusae i Ctenophora potpuno zanemarene. Razlog slabom poznavanju navedenih žarnjaka, premda spadaju u skupinu makrozooplanktona i mogu se raspoznati bez mikroskopa, je njihovo periodično pojavljivanje na višegodišnjoj skali. Pelagia noctilucase je više puta od 1910 do 1990. masovno pojavljivala u planktonu, osobito u južnom i srednjem Jadranu, kao 1977 do 1985. Od siječnja do travnja 2004. bila je masovna pojava kod Lastova, Glavata, Mljeta i Korčule. Vrsta Aurelia aurita je karakteristična za Veliko jezero na otoku Mljetu, povremeno je vrlo brojna, a promjer klobuka dostiže 40 cm. Vrsta Cotylorhiza tuberculata je tijekom jeseni bila prisutna na području cijelog južnog Jadrana. Praćenje skifomeduza je vrlo važno jer su neke opasne kao Chrysaura colorata, ili za kupače neugodna P. noctiluca ili zbog njihove ishrane mogu značajno utjecati na ukupnu populaciju drugog zooplanktona. Poseban su problem rebraši, osobito vrsta Mnemiopsis leidyi koja je balastnim vodama dospjela u Crno more, gdje je izazvala pravu ekološku katastrofu. Vrsta je zabilježena je u Jadranskom moru, međutim do danas nisu utvrđene moguće posljedice. Najveći broj vrsta planktonskih knidarija imaju hidromeduze. Karakteristične su za otvoreno more i eufotički sloj. Abundancija im je mala i rijetko prelaze vrijednosti 10 jed.m-3(Batistić i sur., 2004). Dominantne su Aglaura hemistoma,Liriope tetraphylla i Rhopalonema velatum. Skupina kalikoforne sifonofore su u Jadranskom moru dobro poznate. Stalni su planktonti obalnog i eufotičkog sloja otvorenog mora i dominantni su planktonski knidariji. U obalnom moru najbrojnije su vrste Muggiaea kochi i Spharronectes gracilis, a u otvorenom moru Lensia subtilis iEudoxioides spiralis (Gamulin i Kršinić, 2000). Životni ciklus kalikofora se sastoji od nespolne generacije, tzv. zvona ili nektofora i spolne generacije gonofor ili eudoxia. Ako je u planktonu 10 jed.m-3 nektofora, eudoksije dostižu i deset puta višu vrijednost. Ako se uzme u obzir da svaki nektofor i eudoksija imaju po više desetaka hranilica možemo zaključiti da su kalikofore iznimno veliki konzumenti kopepodske populacije i na taj način smanjuju potencijalnu hranu maloj plavoj ribi i drugim ekonomski važnim organizmima. Masovna invazija vrste Muggiaea atlantica u sjeverni Jadran 1997. godine postigla je abundanciju 450 nektofora/m3 i 730 eudoksija/m3, što je imalo velikog utjecaja na druge planktonske populacije (Kršinić i Njire, 2001)..

Planktonski gastropodi su karakteristični za površinski sloj otvorenog mora, a neke vrste dolaze i u obalni sistem. Obično su brojniji tijekom tople sezone, a vrsta Creseis acicula u nekim godinama može distići abundanciju i do 10000 jed.m-3.

U planktonu Jadranskog mora su česte ličinke bentoskih poliheta. Također su zanimljivi planktonski poliheti, za koje je dobro poznat kvalitativni sastav, međutim godišnje i višegodišnje varijabilnosti abundancije nisu poznate. Obično su malobrojni, a karakteristična vrsta je Tomopteris helgolandica (Batistić i sur., 2004). Planktonska skupina Chaetognatha je dobro poznata u Jadranskom moru. Dolaze uz obalu u otvorenom moru u svim slojevima od površine do dna. Obično dominiraju u rujnu ili listopadu. Abundancija spolno zrelih primjeraka može dostići vrijednost od 200 jed.m-3, dok nerazvijenih primjeraka i do 300 jed.m-3. Dominantne vrste su Sagitta minima, S. setosa i S. Inflate (Ghirardelli i Gamulin, 2004).

U skupinu nižih rakova ubrajama ljuskare ili ostrakode i kladocere ili rašljoticalce. Ostrakodi su karakteristični bentoski organizmi, dok manji broj vrsta pripada planktonskoj



172

populaciji. Ostrakodi su karakteristični za južni Jadran, gdje su prisutni od površine do najveće dubine, premda tijekom zime neke vrste mogu dospjeti do sjevernog Jadrana. Njihova brojnost rijetko prelazi vrijednost 10 jed.m-3. U južnom Jadranu dominantne vrste su: Porroecia spinirostris i Archiconchoecia striata. Za razliku od ostrakoda kladocere su više prisutne u obalnom ekosustavu i površinskom sloju otvorenog mora. Zimi su rijetke i malobrojne, dok u toplo doba godine neke vrste su od iznimne kvantitativne važnosti. Izrazito dominira vrsta Penilia avirostris čija brojnost dostiže povremeno i do 15000 jed.m-3 u sjevernom Jadranu. Kod Dubrovnika je u sloju od 0 do 25 m dubine 26. rujna 1996 zabilježeno 6226 jed.m-3 vrste P. avirostris. Zbog sposobnosti partenogenetskog razmnožavanja omugućen je u kratkom razdoblju eksponencijalni rast gustoće populacije. Tako tijekom ljeta vrsta P. avirostris može apsolutno dominirati u zooplanktonu.

Sastavni dio planktona su viši rakovi, kao skupine Mysidacea, Cumacea, Isopoda, Gammaridea, Hyperiidea, Euphausiacea i Decapoda. Brojnost ovih skupina, kao i njihove sezonske i višegodišnje varijabilnosti su vrlo slabo poznate, prvenstveno zbog njihove rasprostranjenosti, ali i zbog metodike terenskih istraživanja. Naime većina ovih skupina živi u hiperbentosu, ili u bentosu za vrijeme dana, a noću se dižu u plankton. Eufauzidi su mezopelagični i dubokomorski organizni, a rasprostranjeni su u južnojadranskoj kotlini i najdubljim slojevima Jabučke kotline (Šipoš, 1977). Hiperidi žive u želatinoznim kučicama doliolida i salpida, te je njihova ekologija povezana sa velikim želatinoznim organizmima. Svi navedeni rakovi su od iznimne važnosti za ishranu pridnenih ribljih populacija, stoga njihovo poznavanje je i od gospodarske važnosti.

Tunicata ili plaštenjaci su pretežno bentoski organizmi, a važnu komponentu holoplanktona čine Doliolidae ili bačvice, Salpida i Appendicularia. Salpidi su veliki želatinozni organizmi i primarno su stanovnici otvorenog mora južnog Jadrana. Egzitiraju kao solitarne i kolonijalne forme. Kolonijalne jedinke mogu činiti lance dugačke i do 5 m. Za sve tri poznate vrste Thalia democratica, Salpa fusiformis i Salpa maxima suzabilježene masovne pojave. Velika invazija vrste S. fusiformis je bila u ožujku 1990. u južnom Jadranu te u travnju 1993. godine, u rubnom dijelu kotline, kada je na postaji kod svjetionika Glavat nađeno 8536 jed.m-3. S. maxima je povremeno brojna u južnom Jadranu, a posljednja masovna pojava je bila 2006. godine u obalnom moru kod Dubrovnika. Od doliolida najbrojnija vrsta s najširim rasprostranjenjem u Jadranu je vrsta Doliolum nationalis (Katavić, 1982). Osobito je brojna u ranoj jeseni. Za vrijeme invazije salpi i doliolida, radi njihovog velikog filtracijskog kapaciteta, u površinskom sloju dolazi do velikog osiromašenja fitoplanktona i protozojskog zooplanktona. Apendikularije su također filtratorni organizmi, ali zbog nihove filtratorske mrežice mogu koristiti za ishranu samo najmanje stanice fitoplanktona. U Jadranskom moru su apendikularije široko rasprostranjene u otvorenom moru i obalnom sustavu. Česte i abundantne vrste su Oikopleura longicauda, O. fusiformis i O. dioica. Abundancija spolno zrelih primjeraka u proljeće i jesen može dostići vrijednost do 1000 jed.m-3. N transektu u južnom Jadranu od 1993 do 1995. apendicularije su najčešće najbrojnije na obalnoj postaji S100 u različitim dubinama od 5 do 50 m, zboj prisustva neritičke vrste Oikopleura dioica . U veljači 1995. godine su bile na svim postajama visoke vrijednosti. Na postaji S1000 na 20 m dubine bio je maksimum od 4864 jed.m-3 uz dominaciju vrsta Fritillaria pelucida i Oikopleura longicauda. Juvenilne apendikularije mogu biti povremeno vrlo brojne. Ekstremna vrijednost je bila u kolovozu 2001. na postaji Šibenik, s vrijednostima od 832 jed.L-1na 5 m dubine i 774 jed.L-1 na površini.



173

4.2. ZAJEDNICE BENTOSKIH MAKROALGA, MORSKIH CVJETNICA I BESKRALJEŠNJAKA

4.2.1. Makroalge

U bentoske makroalge ubrajaju se makroskopske svojte iz odjeljaka Rhodophyta

pa tako i u Jadranskom moru. Vegetacija bentoskih alga, zajedno s vegetacijom morskih cvjetnica ima iznimno veliku važnost za život u moru. Makroalge služe kao hrana

zajednica makroalga je stvaranje osebujnog, trodimenzionalnog staništa za brojne manje organizme i epifitske alge.

Bentoske svojte morskih organizama žive u uskoj vezi s morskim dnom, bilo da su ovršini ili plivaju u

neposrednoj blizini morskog dna, a nikada se od njega znatno ne udaljavaju. Upravo zbog njihove glavne odlike –odražavaju se na bentoske makroalge. Zbog toga se mogu koristiti kao bioindikatori, bilo

d antropogenih. Potrebno je poznavati brojnost i raznolikost svojti, njihovu dubinsku raspodjelu, odnos prema glavnim

je poznavanje sastava zajednica i njihove sezonske dinamike od velike važnosti kako bi se

bioindikatorskih metoda temeljenih na makroalgama.

Brojnost i raznolikost svojti makroalga u Jadranskom moru

U Jadranskom moru je do danas zabilježeno 638 svojti bentoskih makroalga.

Naccari (1829), Zanardini (1841, 1860-1876), Agardh (1842), Frauenfeld (1855), Lorenz (1863), Hauck (1885), Techet (1906), Schiller (1914), Cammerloher (1915), Vouk (1915,

(1954, 1960, 1979, 1980), Mat Rizzi Longo (1972-1973), Bressan (1974), Pignatti i Giaccone (1977), Giaccone (1978), Špan

(1982, 1986), Zavodnik (198 Antoli pan (1992), . (1998, 2003).

Jadranskog mora zasigurn

poznavanju cjelokupne jadranske bentoske flore. Prvi je izrazita razvedenost hrvatske obale Jadrana koja uzrokuje vrlo veliki broj tipova staništa što pogoduje razvoju raznolikih

bavili istraživanjem bentoskih alga. Mnoge skupine alga još uvijek su vrlo slabo poznate ili u posljednj



174

nedos

istraživalo, u nekima vrlo malo, a dubine južnojadranske kotline potpuno su neistražene. Ipak, podaci kojima se

Jadransko je more, zbog svojih fizikalno-kemijskih i geomorfoloških svojstava, podijeljeno na sjeverni, srednji i južni dio. Duž obale se od juga prema sjeveru mijenjaju

uvjetuje raspodjelu bentoske flore na onu unutarnjeg pojasa priobalno-kanalnih

položaja dubokog jadranskog zaljeva, njegove vode izložene su znatnom utjecaju kopna što se odražava, posebno u priobalnim vodama, na sastav i rasprostranjenost bentoske flore. Velika raznolikost strukture morskog dna, od hridinastog do muljevitog dna i jedinstvenih krških podmorskih tvorevina, uzrokuje veliku brojnost mikrostaništa i ekoloških niša

Slika 4.2.1.1. prikazuje sastav bentoske flore po glavnim sistematskim odjeljcima u

Slika 4.2.1.1. ana zastupljenost glavnih sistematskih odjeljaka bentoskih alga

je atlantski i mediteranski florni element. Ost

prikazana je na Slici 4.2.1.2. Jadranski endemski florni element potrebno je podrobno istražiti u svjetlu posljednjih sveukupnih istraživanja mediteranske flore i genetskih istraživanja kako bi se mogla pobliže opisati posebnost jadranske regije. Podjela



175

Jadranskog mora na 3 biogeografske regijejadranske flore bentoskih makroalga.

Slika 4.2.1.2.

raspoložive podatke o o morskoj flori u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, zabilježeno je 638 svojti bentoskih alga. Ovaj broj predstavlja ukupno 60% od oko 1100 svojti makrofitobentoske flore u Sredozemnom moru (Lüning, 1990). Zabilježena razlika u bogatstvu flore pojedinih

nalazi se u znanstvenim radovimasur. (2011).

su abiotski (podloga, temperatura, svjetlost, gibanje mora-struje, valovi i morske mijene, salinitet, mineralne soli) i biotski (odnos izme

u Jadranskom moru je svakako odnos plijen-Paracentrotus lividus i bentoskih makroalga. Hridinski ježinac se hrani s preko 150

kolebanjima u populacijama alga zbog predaekosustavu kada dolazi do eksplozije populacije ježinaca i potpunog ogoljenja stjenovitog morskog dna. Zabilježeno je da se smanjenjem predacijskog pritiska populacija riba koji se

ala brojnosti ježinaca (Sala i Zabala, 1996), koji onda

predmet istraživanja (Guidetti i Sala, 2007; Guidetti, 2004; Fina, 2004).

Dubinska raspodjela zajednica makroalga u Jadranskom moru

Bentoske makroalge nalazimo u više morskih staništa, a najrasprostranjenije su na mediolitoralnim stijenama (Nacionalna klasifikacija staništa – NKS - G.2.4.1., G.2.4.2.), eurihalinoj i euritermnoj biocenozi (G.3.1.1.), biocenozi infralitoralnih alga (G.3.6.1.) i koraligenskoj biocenozi (G.4.3.1.). U tim biocenozama makroalge tvore najvažnije široko rasprostranjene asocijacije (zajednice). Detaljni opis zajednica bentoskih makroalga s



176

ès i Gamulin Brida, 1973; Bakran-

Bionomska stepenica je vertikalni prostor morskog dna gdje su ekološki uvjeti, funkcija situacije u odnosu prema razini mora, osjetno konstantni, ili variraju redovito

ès i Gamulin Brida, 1973). Kod opisa stepenica koristimo pojmove visina i širina stepenice. Širina je prostorni

biološkim zajednicama organizama koji ih naseljavaju. Prema toj podjeli u Jadranskom

stepenice i zajednice bentoskih alga koje ih nastanjuju:

Supralitoralna stepenica ès i Gamulin Brida, 1973) je pojas morske obale koji je izložen stalnom prelijevanju i prskanju valova. Prepoznajemo ga po tamnosivoj do maslinastozelenoj boji stijena. Ova boja dolazi od epilitskih svojti cijanobakterija rodova Pleurocapsa, Brachynema i Epilithiasupralitoralnom pojasu svi ekološki uvjeti su vrlo promjenjivi dnevno i sezonski. Dolazi do jakog isušivanja ljeti, stalnog vlaženja za vrijeme jakog valovanja, a dnevno-oscilacije u temperaturi mogu biti i po nekoliko desetaka stupnjeva. Zbog nestalnih

kroalge, poput crvene alge Catenella opuntia.

asocijacijama i facijesima) u kojima prevladavaju makroalge (prema NKS-nacionalna klasifikacija staništa):

Tip zajednice NKS kodBiocenoza supralitoralnih stijena F.4.2.1. Asocijacija s vrstama rodova Entophysalis i Verrucaria F.4.2.1.1. Lokvice s promjenjivom slanos (mediolitoralna enklava) F.4.2.1.2. Facijes supralitorala kras F.4.2.1.3.

Eulitoralna ili mediolitoralna (Pérès i Gamulin Brida, 1973) stepenica

vlaženje i isušivanje, velike promjene temperature i saliniteta te jako mlatanje valova. Visina ove stepenice ovisi o visini plime i oseke, a širina o kutu nagiba obale. Ako je kut

su jednaki. Ova

u, podnose povremeno izranjanje i isušivanje te velika dnevna i sezonska kolebanja saliniteta i temperature. U mediolitoralnoj stepenici izražen je zimsko-proljetni vegetacijski period.

Na donjoj granici ove bionomske stepenice u Jadranskom moru je razvijena vrsta Cystoseira amentacea var. spicata na izloženim, a Corallina elongata

Endoderma endolithicum, Laurencia spp., Polysiphonia opaca, Cladophora coleothrix, Valonia utricularis, zatim pojas s vrstama Lithophyllum incrustans, Phymatolithon lenormandii i Lithophyllum lichenoides koje oblikuju biogene tvorbe koje se nazivaju



177

trotoar, pojas Ralfsia verucosa, pojas Polysiphonia sertularioides i Nemalion helminthoides stepenici dolaze i epilitske svojte modrozelenih alga rodova Rivularia, Dalmatella iBrachyotrichia u gornjem dijelu ili endolitske cijanobakterije (svojte rodova Mastogocoleus, Hyella, Solentiarodova Ulothrix, te vrste Bangia atropurpurea i Porphyra leucosticta. Na mjestima s

endem jadranski Fucus virsoidesgradskih i kanalizacijskih otpadnih voda u ovoj bionomskoj stepenici razvija se posebna vegetacija bentoskih algi u kojoj prevladavaju svojte iz rodova Ulva i Enteromorpha.

Na mediolitoralnoj stepenici rasprostranjene su sljede e zajednice (s pripadaju imasocijacijama i facijesima) u kojima prevladavaju makroalge (prema NKS-nacionalnaklasifikacija staništa):

Infralitoralna stepenica (Pérès i Gamulin Brida, 1973) je razvijena ispod mediolitoralne, a proteže se od srednje granice oseke do 120 ili 150 metara dubine do koje

1964) se ta stepenica dijeli na gornji infralito -8 metara -8 metara i 35-45 metara dubine) i donji infralitoral

-45 metara i 120-150 metara dubine). Na gornjoj infralitoralnoj stepenici su zbog oligotrofnih karakteristika Jadranskog

mora i velike prozirnosti, najbujnije razvijene zajednice bentoskih alga. To je zona

su se nalazi glavnina

prirodi što uzrokuje veliku strukturiranost dna.Cystoseira amentacea var. spicata, a

na manje izloženim mjestima crvena alga Corallina elongata. Ispod tog pojasa dolaze pojasevi mnogih svojti iz roda Cystoseira: C. compressa, C. crinitophylla, C. crinita, C.

Tip zajednice NKS kodBiocenoza gornjih stijena mediolitorala G.2.4.1. Asocijacija s vrstom Bangia atropurpurea G.2.4.1.1. Asocijacija s vrstom Porphyra leucosticta G.2.4.1.2.

Biocenoza donjih stijena mediolitorala G.2.4.2. Asocijacija s vrstom Lithophyllum lichenoides G.2.4.2.1. Asocijacija s vrstom Lithophyllum byssoides G.2.4.2.2. Asocijacija s vrstom Tenarea undulosa G.2.4.2.3.Asocijacija s vrstama rodova Ceramium i Corallina G.2.4.2.4.

Asocijacija s vrstom Enteromorpha compressa G.2.4.2.5.Asocijacija s vrstom Fucus virsoides G.2.4.2.6.Asocijacija s vrstom Gelidium spp. G.2.4.2.7.Biocenoza mediolitoralnih špilja G.2.4.3.

Asocijacija s vrstama Phymatolithon lenormandii i Hildenbrandia rubra G.2.4.3.1.Zajednice mediolitorala kraških morskih jezera G.2.4.4.



178

barbata, C. spinosa i Cystoseira foeniculacea. Osim cistozira, tu su i mnoge vrste fotofilnih alga koje u vegetaciji alga ove bionomske stepenice sudjeluju kao epiliti: Padinapavonica, Halopteris scoparia, Dictyota dichotoma, Cladostephus verticilatus,Saragassum vulgare, Sphacelaria cirrosa i mnoge druge. Na zasjenjenim mjestima (podsloj ciispod stjenovitih gromada) razvijene su epilitske scijafilne svojte koje podnose smanjene uvjete osvjetljenja. To su Peyssonnelia rubra, Peyssonnelia polymorpha, Schotteranicaensis, Rhodymennia ardisoneii, Cladophora prolifera, Flabelia petiolata, Halimedatuna i druge. U vegetaciji ove bionomske stepenice sudjeluju i mnoge epifitske svojte

jisu oblici iz rodova Ceramium, Griffithsia, Spermothamnion, Mirionema, Fosliella,Acrochaetium, Ectocarpus, Feldmannia, Hyncksia i druge.

otpadnih kanalizacijskih i industrijskih voda, razvija se poseban oblik vegetacije. U njoj prevladavaju svojte iz rodova Ulva i Enteromorpha (zelene alge), Pterocladia i Gigartina(crvene alge), te Dictyota i Phylitis

-muljevitom) ove bionomske stepenice

-muljevitim dnom razvijene su livade morskih cvjetnica Zostera marina i Zostera noltii, dok je u otvorenijim uvalama s pjeskovitim dnom razvijena livada morske cvjetnice Cymodocea nodosa. Pored dobro

nekih fotofilnih alga: Cystoseira foeniculacea, Dasycladus vermicularis, Spyridia filamentosa i druge. Kao epifiti na listovima morskih cvjetnica rastu sitne svojte iz rodova Acrochaetium, Ceramium, Fosliella, Sphacelaria, Myrionema, Feldmannia, Cladophora idruge. Na pjeskovitom dnu srednje infralitoralne stepenice u Jadranu je razvijena livada morske cvjetnice Posidonia oceanica s velikim brojem epifitskih alga. Na listovima se oblikuje uglavnom fotofilna, a na rizomima scijafilna vegetacija epifitskih alga. Bogatstvo razvijene vegetacije može ilustrirati podatak o brojnosti svojti epifitskih algi na ovoj morskoj cvjetnici. Ukupno je na listovima i rizomima posidonije u srednjem Jadranu

Na mjestima gdje je pjeskovito dno zamijenjeno niskim stijenama, koje su prekrivene

C. corniculata ssp. laxior i C. spinosa.C. foeniculacea, Sargassum

salicifolium, Dasycladus vermicularis, Polysiphonia elongata, Codium bursa, Codium vermilara, Halimeda tuna, Flabelia petiolata, Peyssonnelia rubra, Peyssonnelia polymorpha i mnoge druge. Bogatsvu razvijene vegetacije ovog dijela srednjeg infralitorala pridonose i mnoge epifitske svojte iz rodova Aglaothamnion, Antithamnion, Spermothamnion, Fosliella, Sphacelaria, Myrionema, Myriactula i mnoge druge.

Na infralitoralnoj stepenici rasprostranjene su sljede e zajednice (s pripadaju imasocijacijama i facijesima) u kojima prevladavaju makroalge (prema NKS-nacionalnaklasifikacija staništa):

Tip zajednice NKS kodEurihalina i euritermna biocenoza G.3.1.1. Asocijacija s vrstama roda Gracilaria G.3.1.1.6.



179

Asocijacija s vrstama rodova Chaetomorpha i Valonia G.3.1.1.7. Asocijacija s vrstama rodova Ulva i Enteromorpha G.3.1.1.8. Asocijacija s vrstom Cystoseira barbata G.3.1.1.9.

Asocijacija s vrstama roda Cladophora i vrstom Rytiphloea tinctoria G.3.1.1.10.Biocenoza sitnih ujednac G.3.2.2. Biocenoza zamuljenih pijesaka zas G.3.2.3. Asocijacija s vrstom Caulerpa prolifera G.3.2.3.6.

Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih s G.3.3.1. Asocijacija s rodolitima G.3.3.1.1. Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih s(pojavljuje se i u cirkalitoralu)

G.3.3.2.

Facijes mae (pojavljuje se i kao facijes u biocenozi obalnih detritusnih dna)

G.3.3.2.1.

Biocenoza infralitoralnih s G.3.4.1.

Biocenoza naselja vrste Posidonia oceanica (=Asocijacija s vrstom Posidonia oceanica)

G.3.5.1.

Asocijacija s vrstom Caulerpa prolifera G.3.5.1.4.

Biocenoza infralitoralnih alga G.3.6.1. Asocijacija s vrstom Cystoseira amentacea (var. amentacea, var. stricta, var. spicata)

G.3.6.1.2.

Asocijacija s vrstom Corallina elongata G.3.6.1.5.

Asocijacija s vrstama Codium vermilara i Rhodymenia ardissonei G.3.6.1.6. Asocijacija s vrstom Dasycladus vermicularis G.3.6.1.7.Asocijacija s vrstom Ceramium rubrum G.3.6.1.8. Asocijacija s vrstom Cystoseira crinita G.3.6.1.10.

Asocijacija s vrstom Sargassum vulgare G.3.6.1.11. Asocijacija s vrstom Dictyopteris polypodioides G.3.6.1.12. Asocijacija s vrstom Colpomenia sinuosa G.3.6.1.13. Asocijacija s vrstom Halopteris scoparia G.3.6.1.14.

Asocijacija s vrstom Cystoseira compressa G.3.6.1.15. Asocijacija s vrstama Pterocladiella capillacea i Ulva laetevirens G.3.6.1.16. Asocijacija s vrstama Flabellia petiolata i Peyssonnelia squamaria G.3.6.1.18. Asocijacija s vrstama Peyssonnelia rubra i Peyssonnelia spp. G.3.6.1.19.

Facijesi i asocijacije koraligenske biocenoze (kao enklave) G.3.6.1.20. Zajednice infralitorala kras G.3.7.1. Infralitoralne zajednice s invazivnim vrstama G.3.8.6. Zajednica s vrstom Caulerpa taxifolia G.3.8.6.1.

Zajednica s vrstom Caulerpa racemosa G.3.8.6.2.



180

Donja infralitoralna ili cirkalitoralna (Pérès i Gamulin Brida, 1973) stepenicamorskih cvjetnica i krajnje granice rasprostranjenja morske vegetacije, tj. do ruba

roteže od 35 (40) do 120

biogenog karaktera. Sastoji se od valutica koralinskih crvenih algi iz rodova Phymatolithon i Lithophyllum i naziva se litotamnijsko dno (prema NKS : Asocijacija s rodolitima i Facijes mae ).Vegetaciju oblikuju svojte rodova Phymatolithon i Lithophyllum, te mnoge dubinske vrste

Cystoseira (C. fucoides, C. platyramosa, C. opuntioides), zatim Laminaria rodriguezii, Fauchea repens, svojte roda Halymenia i

bionomske stepenice razvijena su obilna naselja crvenih alga Osmundaria volubilis iRytiphloea tinctoria.

Na cirkalitoralnoj stepenici rasprostranjene su sljede e zajednice (s pripadaju imasocijacijama i facijesima) u kojima prevladavaju makroalge (prema NKS-nacionalnaklasifikacija staništa):

Tip zajednice NKS kodBiocenoza obalnih detritusnih dna G.4.2.2. Asocijacija s rodolitima G.4.2.2.1. Facijes mae G.4.2.2.2.

Asocijacija s vrstom Peyssonnelia rosa-marina G.4.2.2.3. Asocijacija s vrstom Laminaria rodriguezii G.4.2.2.4. Koraligenska biocenoza G.4.3.1. Asocijacija s vrstom Cystoseira corniculata G.4.3.1.1.

Asocijacija s autohtonim vrstama roda Sargassum G.4.3.1.2. Asocijacija s vrstom Mesophyllum lichenoides G.4.3.1.3. Asocijacija s vrstama Lithophyllum frondosum i Halimeda tuna G.4.3.1.4. Biocenoza polutamnih s (pojavljuje se i kao enklava u infralitoralu) G.4.3.2.

Biocenoza potpuc (stijena na rubu kontinentske podine) G.4.3.3.

Na donju infralitoralnu stepenicu nastavlja se elitoralna stepenica

a se mogu još razvijati bentoske alge, a dno je pjeskovito-muljevito i muljevito. Vegetacija je

vegetaciju na ovoj bionomskoj stepenici samo su primjerci alga koje naseljavaju i prethodnu bionomsku stepenicu (donji infralitoral) te su nastavak vegetacije u donjem infralitoralu. To su vrste Osmundaria volubilis, Sargassum hornschuchii, Laminaria rodriguezii, Halarachnion spathulatum i druge.



181

Sezonske promjene u sastavu zajednica makroalga u Jadranskom moruZbog dominacije nekih biogeografskih i ekoloških skupina alga u ukupnoj flori

bentoskih alga u Jadranskom moru, postoji sezonska varijabilnost zajednica. Izražen je proljetni vegetacijski period kada dolazi do bujnog razvoja svojti roda Cystoseira, dok se uljetnom periodu mogu bujnije razviti svojte rodova Laurencia, Hypneasezonske varijacije u naseljima bentoskih alga su pod utjecajem mnogih promjenjivih

napravili usporedbu s podacima o rasprostranjenosti i sastavu flore iz 1956. godine za isto

skupinama pokazala nestajadinamike populacija makrofitobentosa na hridinastim dnima zapadne Istre (Iveša, 2005)

Dosadašnje spoznaje o sezonskoj i višegodišnjoj varijabilnosti u zajednicama makroalga

Upotreba naselja makroalga kao bioindikatora stanja u morskom okolišuacija ili stanje

organizma ili skupine organizama (biokemijska, fiziološka ili ponašanje) može ukazivati

ustanoviti fizikalno-kemijskim testiranjem.Makrofitobentos, s obzirom na svoju bioraznolikost, biomasu, rasprostranjenost i

ulogu u ekosustav

makrofitobentoske zajednice (Arévalo i sur., 2007; Guinda i sur., 2008; Wells i sur., 2007). Dinamika zavremenskoj ljestvici, je najpouzdaniji pokazatelj stanja u morskom okolišu. Utjecaj svih

-kvantitativne dominacije samo pojedinih svojti ili rodova jer postoje svojte koje se smatraju

pritiskom i obrnuto. Potrebno je poznavati odnos svake svojte i zajednica prema biotskim i

indikatorskim vrstama ili tzv. funkcionalnim skupinama.Zajednice alga pod utjecajem stresa, prirodnih ili antropogenih promjena, pokazuju snižavanje bioraznolikos

prilik

fotofilnih alga zbog smanjenja osvijetljenosti. U sredinama gdje je prisutno antropogeno e i eutrofikacija bentoske zajednice se mijenjaju, a u zajednicama makroalga



182

sk

ekosustava (Arévalo i sur., 2007; Guinda i sur., 2008; Wells i sur., 2007).Treba imati na umu da se pojednostavljenje, koje donose upotreba indeksa i alata za

Uloga specijalista taksonoma je neizbježna u terenskom i laboratorijskom radu jer je potrebn

tijekom prilagodbe za primjenu ODV (Okvirna direktiva o vodama, Water Framework Directive, 200/60/EC)

Europska Okvirna direktiva o vodama (ODV) (Water Framework Directive,

voda

BEK) makroalge tako je proteklih godina predložen niz metoda i indeksa (Orfanidis i sur., 2001, 2003; Panayotidis i sur., 2004; Pinedo i sur., 2007; Ballesteros i sur., 2007).

Na razini MedGIG grupe za interkalibraciju metoda, službenog tijela Europske komisije za interkalibraciju metoda koje se primjenjuju prema ODV, bile su predloženedvije metode za BEK makroalge, i to EEI (Ecological Evaluation Index) (razvijena uGr koj) i CARLIT (Cartography of Littoral) (razvijena u Kataloniji, Španjolska), koje sadaprolaze kroz drugu fazu interkalibracije koja .

U hrvatskom višegodišnjem monitoring programu kvalitete priobalnog mora “Pag-Konavle” (ranije “Vir-Konavle”) za procjenu kvalitete priobalnog mora se koristila metoda procjene -u(modificirana metoda kopnene fitosociologije prema Braun-Blanquet-u). Rezultati višegodišnjeg monitoringa ukazivali su na dobro stanje na istraživanim postajama u posljednih 20 godina, osimindustrijskih cjelina (Kaštelanski zaljev, Šibenski zaljev, Zadar) gdje je kontinuirano

u širem smislu (Slika 4.2.1.3.).

Slika 4.2.1.3. Kvalitativna (DN%) i kvantitativna dominacija (DR%) ekoloških nadskupina (Phsl, Ssl, RMsl, ETNsl) i skupina (ISR, HP, D) bentoskih alga na

-Konavle za 2007. godinu



183

Navedena metoda nije

prema ODV) vrijednosti te se takvi podaci nisu mogli iskoristiti za testiranje primjene predloženih metoda za

priobalnih voda tada ju je završila testirati i Slovenija. Za sjeverni dio hrvatskog Jadrana su

za procjenu kvalitete priobalnih voda u sjevernom Jadranu. CARLIT metoda je 2007.

metode. Naime, u razdoblju od 2007. kada je objavljena, pa do 2010. godine, CARLIT metoda je

unarodna skupina

h studija i

za

kasnije je potrebno kra e vrijeme za obradu podataka jer nema taksonomske obradeuzoraka u laboratoriju. Rezultat primjene metode CARLIT je karta prostorne raspodjelezajednica makroalga u GIS su elju što omogu uje bolju i sigurniju procjenu stanja voda tepojednostavnjuje upravljanje vodnim tijelima.

bliže obali, najbolje na udaljenosti od 3 metra.prevladavaju u sektorima od 50 metara u mediolitoralu i gornjem infralitoralu (do 1 metar

–

terenu i bilježenje zajednica u sektorima od minimalno 50 metara dužine (mjerilo karte

(Tablica 4.2.1.1.)makroalga. Rezultat terenskog rada je podjela stjenovite obale na sektore, od kojih svaki

geomorkao ni vrlo izmijenjena staništa, poput unutarnjih dijelova luka i marina, jer oni ne odražavaju ekološko stanje okolnih voda.



184

Tablica 4.2.1.1 nici obale i njihove varijante za španjolsku obalu(iz Ballesteros i sur., 2007)

Tablica 4.2.1.2. Nazivi, opisi zajednica i njihove razine osjetljivosti za primjenu CARLIT metode u Kataloniji, Španjolska

Varijante

Morfologija obale visoka obalaniska obalablokovi

Substrat vapnenac

metamorfniNagib horizontalni (0°-30°)

subvertikalni (30°-60°)vertikalni (60°-90°)prevjes

Orijentacija obale sjeversjeveroistokistokjugoistokjugjugozapadzapadsjeverozapad

Prirodna ili umjetna obalaStrukturiranost (hrapavost) obale dva stupnja, R1 i R2Izloženost (udaljenost prema najbližoj obali) 0 - 500 m

500 – 1000 m>1000 m



185

Informacije o zajednicama i geomorfološki imbenici se zatim upisuju u georeferenciranikartografski prikaz u GIS-u. Kartografski prikaz se mora redovito osvježavati kako bisadržavao i sve promjene nastale u prostoru (gradnja novih marina i plaža itd.). Zatim semjeri duljina svakog sektora u kojem prevladavaju homogene zajednice i geomorfološkiimbenici.

Svakom se tipu zajednice pridaje odre ena vrijednost (“sensitivity level” ili “razinaosjetljivosti”) koja opisuje osjetljivost i otpornost zajednice na okolišni stres povezan skvalitetom voda. Razine osjetljivosti dodjeljuju se prema postoje im podacima i stru nommišljenju.

Sljede a formula se upotrebljava pri izra unavanju ekološke kvalitete svakog sektora (EQ)obale:

gdje je

li = duljina sektora obale kojeg zauzima kategorija zajednice iSLi = razina osjetljivosti kategorije zajednice i

Testiranje i prilagodba metode CARLIT u Jadranskom moru

ke, Francuske, Italije, Slovenije, Crne Gore i Hrvatske, na

Jadranskom moru (Slike 4.2.1.4. i 4.2.1.5.).

Slika 4.2.1.4razmjenjuju iskustva s dr. Ballesterosom, autorom indeksa CARLIT, svibanj 2010.

Slika 4.2.1.5

Kaštela

Testiranje CARLIT metode u Jadranskom moru tijekom 2010. godine obuhvatilo je:- ih zajednica makroalga za Jadransko more i dodjeljivanje razina osjetljivosti-utjecajem



186

- Q

2007)-

kartirati metodom CARLIT i rangiranju njihovih razina osjetljivosti. Zajednice i razine

objavljenih podataka Instituta za oceanografiju i ribarstvo, tj. istraživanja rasprostranjenosti i odnosa zajednica i pojedinih vrsta makroalga prema nizu ekoloških

objavosjetljivosti prikazane su u tablici:

Tablica 4.2.1.3. Opis zajednica makroalga i razina osjetljivosti za primjenu metode CARLIT u Jadranskom moru

Zajednica Opis Razina osjetljivosti

Cystoseira spicata 3 Kontinuirani pojas vrste Cystoseira amentacea var. spicata 20

Cystoseira crinitophylla Zajednica vrste Cystoseira crinitophylla 20Cystoseira crinita Zajednica vrste Cystoseira crinita 20Cystoseira corniculata Zajednica vrste Cystoseira corniculata 20Cystoseira foeniculacea Zajednica vrste Cystoseira foeniculacea 20Trotoar Organogena tvorba vrste Lithophyllum byssoides i drugih 20

Cystoseira barbata Cystoseira barbata 16

Cystoseira spicata 2 Izolirane nakupine vrste Cystoseira amentacea var. spicata 15

Cystoseira compressa Zajednica u kojoj prevladav Cystoseira compressa 12

Cystoseira spicata 1 Cystoseira amentacea var. spicata 10Fotofilne alge Zajednica alga skupina Dictyotaceae/Stypocaulaceae 10Corallina Zajednica u kojoj prevladava vrsta Corallina elongata ili

Jania virgata 8

Mytilus Zajednica u kojoj prevladava dagnja Mytilus galloprovincialis 6

Zelene alge Zajednica u kojoj prevladavaju alge rodova Ulva/Enteromorpha/Cladophora 3

Cyanobacteria Pojas cijanobakterija 1

U cilju provedbe testiranja CARLIT metode u Jadranskom moru, u lipnju i srpnju 2010. je provedeno opsežno terensko istraživanje. Ukupno je kartirano oko 300 kilometara obale (Slika 4.2.1.6.), od toga 170 kilometara na referentnim lokacijama, a 140 kilometara

razinama pritisaka.



187

Slika 4.2.1.6. Sektori obale na kojima je testirana CARLIT metoda u 2010. godini

ntnih uvjeta.

maksimalne (referentne) EQ vrijednosti. Ukupno je kartirano 170 kilometara obale na

raspodjelu zajednica makroalga izdvojili su se morfologija i nagib obale.

I su kombinaciju ove dvije geomorfološke varijable:

GRS Morfologija obale Nagib obale EQref1 visoka obala horizontalni 202 visoka obala subvertikalni 17,553 visoka obala vertikalni 12,964 visoka obala prevjes 105 niska obala horizontalni 19,026 niska obala subvertikalni 17,727 niska obala vertikalni 14,628 niska obala prevjes 9,669 blokovi 12,76

Navedene vrijednosti su specifi ne za Jadransko more i omogu uju primjenu CARLITmetode na svim ostalim sektorima obale u svim vodnim tijelima.

vodnih tijela, za potrebe testiranja primjenjivosti indeksa. Kartiranjem referentnih lokacija

raspona od lošeg do vrlo dobrog stanja.



188

Primjenom metode CARLIT, iako samo u fazi testiranja, došlo se do vrlo vrijednih podataka. U dosadašnjim projektima monitoringa kvalitete mora, podaci su se sakupljali sa

Slika 4.2.1.7. Primjena metode CARLIT na terenu, lipanj 2010., šibensko primorje

Slika 4.2.1.8. Zajednica vrste Cystoseira corniculata, pokazatelj visokog ekološkog stanja, lipanj 2010., šibensko primorje

Slika 4.2.1.9. Kontinuirani pojas vrste Cystoseira amentacea var. spicata,kartiranje referentnih lokacija, lipanj 2010., otok Mljet

Slika 4.2.1.10. Organogena tvorba

referentnih lokacija, lipanj 2010., otok Mljet

Slika 4.2.1.11. Zajednica zelenih alga, pokazatelj negativnog utjecaja, lipanj

Slika 4.2.1.12. Utjecaj ježinaca na pojas nu

metode CARLIT, srpanj 2010., otok



189

testiranja CARLIT metode, ukupno je kartirano preko 300 kilometara obale što predstavlja

d u stanje priobalnih bentoskih zajednica. Dio rezultata primjene metode CARLIT u Kaštelanskom zaljevu i na otoku Hvaru prikazan je na slikama 4.2.1.13 i 4.2.1.14.

Slika 4.2.1.13. Interaktivni GIS prikaz rezultata primjene CARLIT metode u Kaštelanskom zaljevu. Boje prikazuju klase ekološkog stanja pojedinih sektora obale.

Slika 4.2.1.14. Interaktivni GIS prikaz rezultata primjene CARLIT metode na južnoj strani otoka Hvara. Boje prikazuju klase ekološkog stanja pojedinih sektora obale.

Primjenom metode CARLIT sakupljeni su i drugi vrijedni podaci koji mogu dati informaciju o stanju cijel Jedan od primjera je dat na slici 4.2.1.15. gdje je prikazana analiza duljine obale na kojoj je zabilježena eksplozija populacija hridinskog ježinca Paracentrotus lividus koja stvara golobrst, tj. površine bez vegetacgolobrstom može ukazivati na promjene u ekosustavu poput prevelikog izlova predatornih vrsta riba.



190

Slika 4.2.1.15. Postotak duljine obale u prirodnom stanju i s eksplozijom populacija hridinskog ježinca, dobiven analizom 300 km obale kartirane CARLIT metodom u 2010.

Iz rezultata testiranja CARLIT metode u Jadranu u sklopu primjene ODV, može se

1)voda u Jadranskom moru jer su rezultati preliminarnog testiranja metode u skladu sa

“Pag-Konavle”. Rezultati primjene CARLIT indeksa su u korelaciji s mjerom utjecaja i pritisaka na morski okoliš (LUSI indeks).

2)tijelima od sjevernog do južnog Jadrana, u okviru nadzornog monitoringa, kako bi se preciznije odredili referentni uvjeti i verificirale granice klasa ekološkog stanja.

3)bentoskih zajednica makroalga, u smislu kako ga defini

makroalga lošije odnosi se na blizinu velikih urbanih cjelina poput Zadra, Šibenika i Kaštelanskog zaljeva. Na velikom dijelu istraživanonegativno djelovanje eksplozija populacija hridinskog ježinca na zajednice makroalga što

Zakonski okvir za zaštitu makrobentoskih alga i njihovih staništa u Jadranskom moru

Pre

hrvatskoaktivnosti (Bakran-Petricioli, 2007).Potrebno je u prvom redu zaštititi bujna i geografski rasprostranjena naselja bentoskih alga koja su vrlo ugrožena ljudskim aktivnostima,

pojas s vrstama alga roda Cystoseira (C. barbata, C. amentacea, C. compressa, C. crinita, C. crinitophylla, C. spinosa) i endemsku vrstu Fucus virsoides. Neke svojte alga su vrlo



191

rijetke, ali svrha njihove zaštite je upitna zbog samog njihovog staništa, a to su velike

Lithophyllum lichenoides, Lythophyllum incrustans iPhymatholithon lenormandii Tenarea trotuosa i Goniolithon byssoides potrebno je zakonom zaštititi, a njihova staništa stalno pratiti.

Države koje okružuju Sredozemno more potpisale su niz konvencija koje ih

koji regulira zaštitu prirode u Hrvatskoj je Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, 70/05,139/08, 57/11

Zakon o pskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska

konvencija) (Narodne novine, 06/00). EU Direktivom o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore br. 92/43/EEC iz 1992. godine, nadopunom iz 1997. 97/62/EC i Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o

usvojen je popis ugroženih stanišnih tipova, od kojih se neki odnose i na zajednice bentoskih makroalga. Cilj svih ovih dokumenata je što bolja zaštita osjetljivog, vrijednog i najugroženijeg

službi kako bi se sve rije

Zakonom o zaštiti prirode, Prav(Narodne novine, 99/09):

Caulerpa prolifera Penicillus capitatus Cystoseira amentacea var. spicata Fucus virsoides Cystoseira barbata Cystoseira compressaCystoseira corniculata Cystoseira crinita Cystoseira crinitophylla Cystoseira spinosa (Cystoseira adriatica)Cystoseira squarrosa Cystoseira zosteroides Sargassum hornschuchii Sargassum vulgare Laminaria rodriguezii Lithophyllum byssoides (Lithophyllum lichenoides) Lithophyllum dentatum Lithophyllum tortuosum Titanoderma trochanter (Goniolithon byssoides)



192

Zakonom o zaštiti enim

(Narodne novine, 99/09):

Lithothamnion corallioides Phymatolithon calcareum

U tijeku je i izrada crvene liste ugroženih morskih alga i cvjetnica prema kriterijima IUCN-

Razlozi ugroženosti zaj

Laminaria rodriguezii–

se može povezati

dijela Jadranskog mora.

4.2.2. Morske cvjetnice

Morske cvjetnice su biljke koje su se prilagodile životu u moru, a pripadaju velikoj

što su korijen, stabljika, list i cvijet. U Jadranu obitavajuPosidonia oceanica, endem Sredozemnog mora.

Sredozemlja.

1.

Zapravo, biljka sama sebe zatrpava sa sedimentom, a kojeg pak korijenje i rizomi

2.3. Direktna su hrana mnogim životinjama.4. Livade morskih cvjetnica su obitavalište i skrovište mnogim životinjama.5. One su podloga za naseljavanje mnogim epifitskim algama, ali i sesilnim

(nepokretnim) i vagilnim (pokretnim) životinjama. 6. Morske cvjetnice su vrlo važan prenosioc hranjivih soli iz morske vode i površinskog

Posidonia oceanica

Posidonia oceanica.

Korijenje je 15 cm dugo i bogato razgranato. Iz stabljike uspravno raste snop listova kojih ima 8-



193

smješteni u sredini izdanka, a prema periferiji su listovi sve stariji, tako da su na vanjskim dijelovima najstariji listovi. Širina plojke iznosi do 12 mm, a duljina do preko 1 metar. Imaju 13 -17 usporednih žila, a vrh je cjelovit. Posidonija je jednodomna biljka. Ima dvospolne cvjetove koji su sakupljeni u cvatove koji su smješteni u pazušcima pricvjetnih

novu biljku.Posidonija raste u cijelom Sredozemnom moru. U Jadranu stvara livade koje se

Jadranu, a najslabije u donje granice rasprostranjenosti, uz pijesak pojavljuju se i muljeviti sedimenti. U uvalama

posidonije koje jugo tijekom zime izbaci na obalu.

Cymodocea nodosa

Cymodocea nodosa uspravna. Iz pojedinih dijelova stabljike raste jako razgranato korijenje koje može biti i do 28 cm dugo. Na uspravnom dijelistova. Listovi su 2-4 mm široki i 10-rub lista neposredno uz vrh lista nazubljen. Plojka lista ima 7-je dvodomna biljka. Muška biljka nosi muški cvjet na dršci dugoj 7-10 cm. Ženski je cvijet sesilan, kao i plod.

Cymodocea nodosazapadne obale Crnog mora, ali živi i na atlantskoj obali Afrike i na Kanarskim otocima. U Jadranskom moru je razmjerno dobro zastupljena u svim njegovim dijelovima, osobito u

mulja. Uglavnom svoje livade oblikuje do nekoliko metara dubine, ismještene prije livada posidonije.

Zostera marina

Rizomi vrste Zostera marina su 2 do 5 mm debeli s dobro razvijenim korijenjem

dugi do 120 cm, široki 2-12 mm i imaju 5-11 žila. Rasprostranjena je u sjevernom Pacifiku

U Jadranu je rasprostranjena najviše u sjevernom Jadranu. Živi na pjeskovito muljevitom dnu nkao i Zostera noltii. Lijepi travnjak, gdje dolazi zajedno s morskom cvjetnicom Zostera noltii, razvijen je u Karinskom moru.

Zostera noltii

Podanak vrste Zostera noltii je -4 korijena. Listovi su 6-22 cm dugi

i 0,5 - 1,5 mm široki. Listovi su na vrhu urezani, a imaju jednu središnju i dvije pokrajnje žile. Rub plojke lista je cjelovit. Ovo je jednodomna biljka, rasprostranjena u

Naseljava pjeskovito-muljevita dna od površine do 5 metara dubine. Travnjaci ove morske cvjetnice su bolje razvijeni u sjevernom, nego u ostalim dijelovima Jadrana. Jako



194

lijepi travnjak je razvijen u Karinskom moru, gdje je ova vrsta pomiješana s morskom cvjetnicom Zostera marina.

Rasprostranjenost morskih cvjetnica je u Jadranskom moru vrlo slabo istražena, što je potpuno u suprotnosti s njihovom velikom ekološkom važnosti. Istraživanja u prošlim

prikupiti neke informacije kojima se opisuje rasprostranjenost, stanje populacija i geografska ra

kartiranja staništa mogla bi se utvrditi detaljnija rasprostranjenost zajednica morskih cvjetniPosidonia oceanica,

ekološkog stanja prema ODMS, potrebno im je u narednom razdoblju posvetiti punu

upotpunile spoznaje koje su potrebne za kvalitetnu primjenu navedenih propisa.

Slika 4.2.2.1. Posidonia oceanica u

Slika 4.2.2.2. Srednji broj izdanaka vrste Posidonia oceanica u srednjem i južnom )



195

Primjena bioindikatorskih metoda za BEK morske cvjetnice tijekom prilagodbe za primjenu Okvirne direktive o vodama (ODV)

Morska cvjetnica Posidonia oceanica je vrlo dobar bioindikator zbog svoje rasprostranjena u Sredozemnom

ODV u Jadranskom moru, primijenjena je metoda POMI (Posidonia oceanica Multivariate

fizioloških procesa u biljci do podataka o stanju populacije i cijele zajednice. Ova metodologija se uspješno primjenjuje korištenja metode u katalanskom nacionalnom monitoring programu prethodila su opsežna

te nešto višoj cijeni monito

ebom ove metode. Metodologija je opisana u znanstvenojpublikaciji (Romero i sur., 2007).

Metodom autonomnog ronjenja provodi se in situ analiza te se na svakoj postaji prikupljaju uzorci za laboratorijsku analizu. Uzorkovanje se obavlja na transektima dugim 50 m na dubini od 15 m (13-

analizu. in situ

Slika 4.2.2.3. novnog transekta, podtransekata za mjerenje pokrovnosti -

- sakupljanje izdanaka za laboratorijsku analizu; - procjena pokrovnosti u kvadratima 50x50 cm).



196

0,16 m2

m2.2

susjednih izdanaka. Za potrebe morfometrijske analize izdvaja se po jedan izdanak sa

vrha lista. Iz

nekrozom i srednji postotak listova s otkinutim vrhom za svaku postaju. Pet izdanaka sa rizoma za sušenje.

transekta. Preostalih pet izdanaka sa svake od 5 zona koristi se za odvajanje rizoma i

otprilike 10 cm fotosintetski aktivnog dijela lista bez epifita i po 1 cm vršnog dijela

aju i pohranjuju. Sadržaj ugljika i dušika u

željeza (Fe), mangana (Mn), olova (Pb), kadmija (Cd), nikla (Ni), bakra (Cu) i cinka (Zn), te fosfora u rizomima i listovima mje -MS – Inductively Coupled Plasma mass spectrometry), a za analizu sadržaja ugljika i dušika te

13 15N u rizomima koristi se IRMS spektrometar (IRMS –isotope ratio mass spectrometry). Za analizu sadržaja sumpora te omjera njegovih izotopa

34S u rizomima koristi se EA-IRMS spektrometar. Sadržaj rezervnih ugljikohidrata

Sva obilježja koja se analiziraju, kratki opis korištenih metoda te korištene reference su u Tablici 4.2.2.1.

Tablica 4.2.2.1. Pokazatelji stanja livada vrste Posidonia oceanica, utjecaji koji uzrokuju promjene vrijednosti tih pokazatelja i razina na kojoj djeluju, te odgovori na njih (

(prema Martinez-Crego, 2008).Pokazatelj Razina

utjecajaAntropogeni utjecaj Odgovor na

antropogeni utjecaj

Referenca

Sadržaj N i P u tkivima

Fiziološka EutrofikacijaSmanjenje prozirnostiMarikultura

(Invers i sur. 2004)(Ruiz i Romero 2001)(Holmer i sur. 2008)

Sadržaj C i ugljikohidrata u tkivima

Fiziološka EutrofikacijaSmanjenje prozirnosti

Marikultura

(Invers i sur. 2004)(Alcoverro i sur. 2001, Ruiz i Romero 2001)(Delgado i sur. 1999, Ruiz i sur. 2001)

13C Fiziološka Smanjenje prozirnosti (Cooper i DeNiro 1989, Hemminga i Mateo 1996)

15N Fiziološka Eutrofikacija -komunalne otp. vodeEutrofikacija - gnojivaMarikultura

(Grice i sur. 1996)

(Udy i Dennison, 1997)(Vizzini i Mazella 2004)

34S Fiziološka Anoksija (Frederiksen i sur. 2008)(Romero i sur. 2007)



197

Sadržaj metala u tragovima

Fiziološka Antropogeni unos

Marikultura

(Pergent-Martini i Pergent 2000, Gosselin i sur. 2006)(Pergent-Martini i sur. 2006)

Morfološki deskriptori (lisna površina, dužina lista, broj listova)

Jedinka Eutrofikacija

Smanjenje prozirnostiAnoksijaMarikultura

(Udy i Dennison 1999, Leoni 2006)(Ruiz i Romero 2001)(Holmer i Bondgaard 2001)(Delgado i sur. 1999, Pergent i sur. 1999, Dimech i sur. 2000, Ruiz i sur. 2001)

Nekroza Jedinka EutrofikacijaAntrop. unos metalaAnoksija

(Dimech i sur. 2000, Martinez-Crego 2008)

pokrovnostPopulacija Eutrofikacija

Smanjenje prozirnostiAnoksijaSedimentacijaMarikultura

(Delgado i sur. 1999, Pergent i sur. 1999, Holmer i Bondgaard 2001, Ruiz i Romero 2001 i 2003, Pergent-Martini i sur. 2006)

Biomasa epifita Zajednica EutrofikacijaSmanjenje prozirnostiAntrop. unos metalaMarikultura

(Leoni i sur. 2006)(Ruiz i Romero 2001)(Pergent i sur. 1999)(Delgado i sur. 1999, Dimech i sur. 2000)

Sadržaj N i C u epifitima

Zajednica EutrofikacijaSmanjenje prozirnosti

(Leoni i sur., 2006)(Ruiz i Romero, 2001)

Rezultat svih izvedenih mjerenja i analiza je skup broj anih vrijednosti izraženih urazli itim jedinicama, od broja izdanaka po metru kvadratnom do koncentracija kemijskihelemenata. Kako bi se odredilo ekološko stanje iz dobivenih rezultata, potrebno ih je sve

-Vrijednost koja se dobije

na prvoj osi (komponenta I) PCA analize zapravo je mjera ekološkog stanja postaje. Tavrijednost pretvara se u omjer ekološke kvalitete tj. EQR vrijednost (eng. Ecological

EQR = (EQR’ + 0.11) / (1 + 0.10)

EQR’x = (CIx– CIworst) / (CIoptimal – CIworst)

EQR’x – ecological quality ratio za postaju xCIx – rezultat PCA analize po komponenti I za postaju xCIoptimal – rezultat PCA analize po komponenti I za ”optimal” (najbolju) postajuCIworst – rezultat PCA analize po komponenti I za ”worst” (najlošiju) postaju

Prema odredbama ODV, potrebno je odrediti granice klasa ekološkog stanja (od “vrlo Posidonia

oceanica eu uvjetima okoliša u kojima još uvijek opstaje npr. makrofauna, smatra se da je “vrlo loše”

posidonije, ekološko stanje je bolje od “vrlo lošeg”, kojem je proizvoljno dodijeljen raspon EQR vrijednosti od 0-



198

Tablica 4.2.2.2. Granice klasa ekološkog stanja: raspon EQR vrijednosti za svakoekološko stanje te oznake klasa (rije i boja)

EQR Ekološko stanje0,775-1 visoko plava

0,550-0,774 dobro zelena0,325-0,549 umjereno žuta0,1-0,324 loše

< 0,1 vrlo loše crvena

Rezultati testiranja metode POMI, dakle prvmorske cvjetnice Posidonia oceanica u Jadranskom moru , prikazane su na slici 4.2.2.4.

Slika 4.2.2.4. Prikaz rezultata testiranja metode POMI na 18 postaja u srednjem Jadranu, u pojedinu klasu ekološkog stanja (

1)u Jadranskom moru jer su rezultati preliminarnog testiranja metode u skladu s

2)zornog monitoringa prema

stanja.

3) Potrebno je implementirati nove spoznaje (npr. o prirodnoj varijabilnosti nekih erenski rad) kako bi se postigla



199

potpuno objektivna i standardizirana izvedba istraživanja. Sva nova saznanja i poboljšanja

morske ekosustave. Izostaju samo neki predstavnici karaSredozemnog mora i oceana. Obradom brojnih izvornih podataka o jadranskim

vrsta beskralješnjaka (Slika 4.2.3.1.). Prevladavaju vrste atlantsko-mediteranskog

zastupljene (Zavodnik D i sur., 1999).istražene dijelove

Sredozemnog mora, a broj zabilježenih vrsta je otprilike oko 80% broja svojti koje se

Ugroženost i zaštita morskih cvjetnica u Jadranskom moru

jedno od najvažnijih tipova staništa u Sredozemnom, pa tako i u Jadranskom moru. U široko rasprostranjenim livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica mnoge se vrste organizama hrane, razmnožavaju ili nalaze zaklon. Zajednice morskih cvjetnica su ugrožene mnogim ljudskim aktivnostima koji su posljedica intenzivnog naseljavanja priobal i izgradnje obale te ribolova naselja je vrlo dugotrajan proces,

zabilježen je pad populacija morskih cvjetnica (Orth i sur., 2006), pa tako i u Sredozemnom moru (Boudouresque i sur., 2009)vrlo važni dio morskog ekosustava.

svojte Zakonom o zaštiti prirode, Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti strogo

ugroženoga staništa (Narodne novine, 119/09). U tijeku je i izrada crvene liste ugroženih morskih alga i cvjetnica prema kriterijima IUCN-a. Zajednice morskih cvjetnica

Conservation Interest, ASCI) za morske cvjetnice kao dio tzv. “Smaragdne mreže”.

bioraznolikost Sredozemnog mora. Svi navedeni propisi i mehanizmi zaštite trebaju

zaštite od velike j

dugotrajan i zahtjevan posao u narednom razdoblju predstavlja veliki izazov za znanstvene institucije i državne agencije za zaštitu i upravljanje prirodnim dobrima.

4.2.3. Bentoski beskralješnjaci



200

878

81418596

1553

189 101 86

201123

1088

304

317

Protozoa Porifera Platyhelminthes CnidariaCtenophora Aschelminthes Nematoda MolluscaSipuncula Annelida Arthropoda BryozoaEchinodermata Tunicata

navode za Sredozemno more. U tijeku je izrada novog popisa beskralješnjaka Jadranskog . sc. D. Z

nove spoznaje o biodiverzitetu bentoskih beskralješnjaka Jadrana.

Slika 4.2.3.1.

Dubinska raspodjela zajednica bentoskih beskralješnjaka u Jadranskom moru

Detaljni opis zajednica bentoskih beskralješnjaka s opisom fizi kih svojstavastaništa, karakteristi nim svojtama, rasprostranjenosti, uzrocima ugroženosti i mjeramazaštite naveden je u stru noj literaturi (Peres i Gamulin Brida, 1973; Bakran-Petricioli2007). Glavne karakteristike pojedinih bentoskih bionomskih stepenica i životnih zajednica, biocenoza, koje ih naseljavaju su navedene u poglavlju 4.2.1. te ovdje donosimoskra eni pregled.

U supralitoralnoj stepenici na stjenovitoj podlozi u prirodnim i o uvanimzajednicama nalazi se tipi na Biocenoza supralitoralnih stijena s karakteristi nimsvojtama, pužem Melaraphe neritoides i rakovima Ligia italica i Chthamalus depressus.Ove vrste prilago ene su stalnim promjenama temperature, vlage i saliniteta koji vladaju uovom pojasu prskanja morskih valova. Na staništima pomi ne podloge, poput pjeskovitih ipjeskovito-šljun anih plaža, nalaze se Biocenoze morskih oseklina naglog i polaganogsušenja s karakteristi nim svojtama detritivornih amfipodnih i izopodnih ra i a i kukacakoji se zadržavaju na pijesku ili u nakupinama ostataka morskih cvjetnica. Biocenoze supralitoralnih lokvica s ekstremnim životnim uvjetima visokih temepratura i salinitetasadrže posebno adaptirane svojte (kopepod Harpacticus fulvus, koji prelazi na latentni život pri salinitetu od 180 ‰) i rasprostranjene su uzduž cijele jadranske obale.

Mediolitoralnu stepenicu na stjenovitoj podlozi u Jadranskom moru karakterizirajudvije biocenoze, biocenoze gornjih i donjih mediolitoralnih stijena. To je dio litorala koji se proteže unutar granica plime i oseke, gdje žive biljake i životinje koje podnose produžena sušna razdoblja, a ne podnose stalnu uronjenost u vodi. Karakteristi ne vrste



201

beskralješnjaka u ovom pojasu su rak viti ar Chthamalus stellatus i puž Patella lusitanica,u Biocenozi gornjih mediolitoralnih stijena, a u Biocenozi donjih mediolitoralnih stijenapuž Patella aspera, rak Pachygrapsus marmoratus i mnoge infralitoralne vrste poputmoruzgve Actinia equina, puža Osilinus turbinatus, školjkaša Mytilus galloprovincialis imnogih drugih svojti iz skupina mahovnjaka, mnogo etinaša, foraminifera itd. Mnoštvoživotinjskih svojti kao sklonište i hranilište koristi pokrov alga koji u ovoj stepenici možebiti obilan. Mediolitoralna naselja pomi ne podloge nalaze se u gornjim dijelovimapje anih plaža i muljevitih pijesaka gdje na sastav zajednice utje e prodiranje morskevode u intersticijske šupljine supstrata. Karakteristi ne vrste u šuplji

izopodni i amfipodni ra i i te sitnimnogo etinaši (rod Ophelia i Nerine) na pje anoj podlozi (Biocenoza mediolitoralnih pijesaka) te mnogo etinaš Nereis diversicolor, školjkaši Abra alba i Cerastodermaglaucum i razni amfipodni i izopodni ra i i na -muljevitoj i rijetko na muljevitoj podlozi (Biocenoza muljevitih pijesaka i muljeva laguna i .

U infralitoralnoj stepenici za bentoske organizme vladaju najpovoljniji i veoma raznoliki životni uvjeti. esto biomasa alga i biljaka prevladava nad životinjskom,me utim zoobentos u ovom pojasu pokazuje iznimnu bioraznolikost. U Biocenozifotofilnih alga, koja dominira na stjenovitoj obali Jadrana, nalazi se pogodno stanište zabrojne bodljikaše (ježinci Paracentrotus lividus, Arbacia lixula, Sphaerechinus granularis, Psammechinus microtuberculatus, Arbaciell aelegans, Genocidaris maculata, zvjezda eEchinaster sepositus, Marthasterias glacialis, Coscinasterias tenuispinaOphiothrix fragilis), mekušce (puževi Patella coerulea, Haliotis lamellos

Cirkalitoralna stepenica zauzima najve i dio kontinentalne podine (Peres iGamulin Brida, 1973), gdje bentoska fauna prevladava . Navrstoj podlozi razvijena je Koraligenska biocenoza u kojoj prevladavaju scijafilne svojte

alga i beskralješnjaka (žarnjaci, spužve mahovnjaci i druge skupine). U Jadranskom moru koraligenska biocenoza je široko rasprostranjena, posebno u otvorenom dijelu srednjeg Jadrana gdje prevladava , sastabilnom temperaturom i salinitetom te slabom sedimentacijom, a karakterizira je

e, vrste rodaCerithium, Gibbula, Rissoa, Alvania i dr.), spužve (rodovi Ircinia, Chondrosia, Spongia idr.), rakove (Acanthonyx lunulatus, Clibanarius misanthropus), mje i nice (Halocynthiapapillosa) i niz drugih skupina beskralješnjaka. Biocenoza livada morske cvjetnicePosidonia oceanica, koja dominira na pje -muljevitom dnu, predstavlja biocenozuvelike bioraznolikosti. Razlikuje se nekoliko slojeva s razli itim životnim uvjetima:fotofilne životinje žive u gornjem sloju listova, scijafilne životinje žive u sjeni pri dnustabljika, a epi i endo fauna na sedimentu i u njemu. Ovdje stalno ili povremeno žive,hrane se i razmnožavaju mnogobrojne sesilnehidroidi, sinascidije i dr.), vagilne ( i nektonske(amfipodni, kopepodni, dekapodni i dr. rakovi, meduze, glavonošci, ribe, morski konjic, šilo, i dr.) vrste beskralješnjaka te vrlo zna ajna epifitska mikrofauna (krednjaci,trepetljikaši, . Karakteristi ne vrste su školjkašPinna nobilis, bodljikaši Sphaerechinus granularis, Psammechinus microtuberculatus,Antedon mediterranea, Holothuria polii, zatim mnoge vrste hidroida, mnogo etinaša,mahovnjaka i rakova.

nog dna. Ne karakterizira ih velika biološka raznolikost, a ovisno o dubini i s manjim

(



202

bogatstvo vrsta. i Biocenoza polutamnih spilja i Biocenoza evladavaju vrste scijafilnih beskralješnjaka (spužve,

mahovnjaci, žarnjaci, plaštenjaci idr.) Uz obalu kopna i otoka te u otvorenom dijelu cirkalitoralne stepenice prevladavaju sedimentna dna pjeskovitog i muljevitog tipa. Ovisno

i biomasom prevladavaju bentoski beskralješnjaci, ponegdje i kralješnjaci. Na krupnijempjeskovitom i pjeskovito-detritusnom dnu razvijena je Biocenoza obalnih detritusnih dna,u kojoj školjkaš Circomphalus casinus i ježinac Spatangus purpureuspridnene struje, a kameni koralj Caryophyllia clavus polaganu sedimentaciju. Biocenoza

je razvijena na pjeskovito-detritusnom dnu otvorenijeg oto nog podru ja i geografski, ekološki (uže amplitude i višesrednje vrijednosti saliniteta, blaže ohla ivanje i sl.) i biocenološki se razlikuje odprelaznih zona u slabije razvedenim podru jima. Karakteriziraju je brojni školjkaši (Laevicardium oblongum, Chlamys flexuosa, Chlamys clavata, Tellina balaustina, Pectenvarius, Cardita aculeate), puž Aporrhais pespelecani, polihet Hermione hystrix, zvjezda aAnseropoda placenta, zmija a Ophiacantha setosa te ježinac Cidaris cidaris. Biocenoza

je razvijena uglavnom n

Batijalna stepenicakotline i u južnojadranskoj kotlini. Dubokomorska fauna gradi grebensku Biocenozu dubinskih kolonijalnih koralja (Desmophyllum cristagalli, Lophelia pertusa i Madrepora oculata), a na muljevitim dnima Biocenozu batijalnih muljeva s im vrstama

sjevernog Jadrana, gdje se mora u tom dijelu Jadrana. Zbog posebnog režima morskih struja, kopnenih voda i ostalih

kvalitativni i kvantitativni sastav vrsta, razlikuju se trizone: obalna, centralna i zona otvorenog mora. Obalna zona je pod jakim je utjecajemkopna i kopnenih voda, a karakterizira je vrlo zamuljeno detritusno dno gdje dominira ježinac Schizaster canaliferus Amphiura chiajei. Centralna zona se nalazi pod utjecajem glavne Jadranske struje i njenih ogranaka. Karakterizira je pjeskovito-detritusnodno i školjkaš roda Tellina. Bogata je epifaunom, osobito spužvama, bodljikašima, mekušcima i ascidijama. Zona otvorenog mora je pod utjecajem otvorenog mora i alpskih rijeka. Karakterizira je pjeskovito-detritusno više ili manje zamuljeno dno te ježinacSchizaster canaliferus Amphiura chiajei, školjkaši Laevicardium oblongum iChlamys flexuosa, Anseropoda placenta te indikatori zamuljivanja spužva Raspallia viminalis, žarnjak Alcyonium palmatum Aphrodite aculeata. Na

bez ili s oslabljenim pridnenim strujama,, razvijena je Biocenoza obalnih terigenih muljeva. Prekriva centralne

diobalnu zonu, a karakteriziraju je Sternaspis scutata i Aphrodite aculeata, školjkaš Cardium paucicostatum i Pteria hirundo, puž Turritella communis,trpovi Oestergrenia adriatica, Trachythyone elongata, Trachythyone tergestina i Stichopus regalis, žarnjaci Pennatula phosphorea, Alcyonium palmatum i Virgularia mirabilis, rakDorippe lanata, ascidija Diazona violacea i dr. Na muljevitom dnu otvorenog dijela

južnom Jadranu razvijena je Bzone sjevernog Jadrana Nephrops norvegicus – Thenea muricata, prepoznatljiva po škampu Nephrops norvegicus te spužvi Thenea muricatau Jadranskom moru, gdje uz škampa obitavaju i e vrste riba iz skupine Selachia –landovina, kozica (napr. Parapenaeus longirostris Merlucius merlucius i druge ribe i glavonošci. Ova biocenoza predstavlja prijelaz prema batijalnoj bentoskoj stepenici.



203

(spužva Thenea muricata, rakovi Parapeneus longirostris, Chlorotocus crassicornis iNephrops norvegicus, žarnjaci Funiculina quandragularis i Isidella elongata, bodljikaši Brisingella coronata i Odontaster mediterraneus te neki glavonošci i fauna batifilnih riba uz koje dolaze i euribatne vrste me Merlucius merlucius) i popratnim vrstama (bodljikaši Stichopus regalis, Cidaris cidaris, Echinus acutus i Astropecten irregularis, Scaphander lignarius, i dr.).

Ugroženost i zaštita

Razlozi ugroženosti morske faune beskralješnjaka su prirodni i antropogeni. Oni

otpadnim vodama i krutim otpadom, uništavanje staništa nasipavanjem i gradnjom u obalnom pojasu, introdukcija stranih vrsta, prekomjerni i nezakonit izlov i drugi razlozi

organizacije IUCN. Državni zavod za zaštitu prirode zadužen je za prikupljanje podataka o Zakonom o zaštiti prirode

svojte morskih beskralješnjaka (Narodne novine, 99/09), a Zakonom o morskom ribarstvu (Narodne novine, 46/97; 48/05), koji regulira izlov, zaštita beskralješnjaka je upotpunjena.

a konvencija štiti evropskeprirodne vrste i prirodna staništa

iz Rio de Janeiro (1992) štiti biološku raznolikost, a FAO organizacija je CITES konvencijom (2004) stavila školjkaš Lithophaga lithophaga (L.) na listu kojom je ilegalna trgovina prstacima najstrože zabranjena i kažnjiva Nažalost, razina poštivanja zakonskih propisa je na vrlo niskoj razini.

Primjena bioindikatorskih metoda za BEK beskralješnjake tijekom prilagodbe za primjenu Okvirne direktive o vodama (ODV)

U Jadranskom moru je u tijeku prilagodba za primjenu ODV testiran M-AMBI

toskih beskralješnjaka.

postaji) obavljeno je Van Veen grabilom zahvatne površine 0,1m2. Sediment je prosijavan eparacija makrofaune. Ova

organizama iz sedimenta zadržanog na situ, 2) sortiranje i klasifikacija bentoskih beskralješnjaka na razini viših taksonomskih skupina (koljena/razredi/redovi), 3) kvantitativna analiza makrofaune na razini koljena/razreda/redova (metoda totalnog

Gastropoda). Ostale više svojte zbog nedostatka taksonoma specijalista nisu mogle biti

– BEK bentoski beskralješnjaci. Podaci dobiveni taksonomskom analizom kvalitativno-kvantitativnog sastava faune bentoskih

-



204

bgotovo 6000 vrsta morskih beskralješnjaka (AZTI) klasificirane u pet ekoloških grupa

– osjetljive vrste, EG II – indiferentne vrste, EG III – tolerantne vrste, EG IV – oportunisti prvog reda i EG V – oportunisti drugog reda. Na temelju

(d), Shannon-Wienerov indeks biodiverziteta (H'), BI, AMBI i M-indeks M-ekološkog stanja morskog okoliša u odabranim vodnim tijelima donešena je na temelju distribucije vrijednosti EQR/M-klasa, definiranih za BEK bentoski beskralješnjaci: 0,00-0,20 vrlo loše, 0,21-0,40 loše, 0,41-0,61 umjereno, 0,62- 0,82 dobro i 0,83-1,00 referentno/vrlo dobro.

Za -AMBI indeksa koristi se program AMBI v 4.1 (program je slobodan i može se preuzeti na web stranici http:www.azti.es). Na temelju visine M-AMBI

istra -0,20 (loše), 0,20-0,40 (slabo), 0,41-0,61 (umjereno dobro), 0,62-0,82 (d obro) i 0,83-1,00 (vrlo dobro).

Slika 4.2.3.1. -AMBI sa skalom je referentnih uvjeta

Slika 4.2.3.1.programa s postaje u sjevernom Jadranu, 2010. godina



205

Iako sedimentna dna u Jadranskom moru prekrivaju znatne površine i primjenom ovog indeksa m

Stanje otvorenih voda Jadranskog mora, prema dostupnim podacima o stanju makroalga i morskih cvjetnica te bentoskih beskralješnjaka

(npr. Kaštelanski i Šibenski zaljev) s izraženim negativnim utjecajem na prirodno stanje

relativno dobrom stanju u cijelom Jadranskom moru, vrlo je malo potpuno netaknutih

eutrofikacija, izlov ribe i prstacaaktiv



206

4.3. STRUKTURA RIBLJIH POPULACIJA I DRUGIH GOSPODARSKI VAŽNIH ORGANIZAMA

Čovjek iz prirode iskorištava dvije glavne skupine resursa (prirodnih bogatstava). Jedna od njih su neobnovljiva bogatstva, koja kada se jednom iskoriste, ponovno se ne obnavljaju i bivaju uklonjena iz prirode ili promijenjena manje-više zauvijek. Tipičan primjer takvih resursa su različita neživa bogatstva kao npr. rudna bogatstva, fosilna goriva i nafta. Druga prirodna bogatstva se, uz razumnu upotrebu, mogu dugoročno eksploatiratijer se ona permanentno obnavljaju, te ukoliko razina eksploatiranja nije veća od potencijala obnavljanja, uspostavlja se dinamička ravnoteža i osigurava opstojnost resursa i eksploatacije. U ovu skupinu resursa spadaju različita neživa bogatstva (npr. voda, vjetar, plima-oseka), te gotovo sva živa bogatstva (biljna i životinjska).

Upravo je ribarstvo bazirano na eksploataciji obnovljivih bioloških resursa (gospodarski važnih organizama koji nastanjuju kopnene vode i mora), te ukoliko se eksploatacija odvija racionalno (u granicama mogućnosti prirodnog obnavljanja) uspostavlja se dinamička ravnoteža između faktora zaduženih za obnavljanje i povećanje populacije te faktora koji utječu na smanjenje populacije.

Čimbenici koji utječu na povećanje biomase određene populacije su novačenje i rast. Novačenje je periodičko (najčešće godišnje) obnavljanje populacije kao posljedica ulaska mladih jedinki koje su nastale razmnožavanjem odraslih jedinki, a rast je proces kojim se povećava masa (ili dužina) svake jedinke tijekom životnog vijeka.

Čimbenici koji utječu na smanjenje populacije mogu se svrstati u dvije skupine. Prvu čini prirodna smrtnost (jedinke bivaju uklonjene iz populacije kao posljedica bolesti, starosti, stresa, gladi ili bivaju pojedene od drugih organizama). Drugi dio je ribolovna smrtnost, tj. onaj dio jedinki koje su uklonjene iz populacije kao posljedica djelovanja ribolova. To uključuje jedinke koje čine ulov (komercijalno važne jedinke odgovarajuće vrste i odgovarajuće veličine), te jedinke gospodarski važnih i nevažnih vrsta koje se nakon ulova vrate u more uginule ili značajno ozlijeđene, te nemaju ekonomske važnosti, a zajedničkim se imenom nazivaju prilov.

Različite vrste morskih organizama različito podnose intenzivnu eksploataciju u ovisnosti o njihovim biološkim i ekološkim karakteristikama, te kao posljedica toga osjetljivije vrste prve bivaju ugrožene pretjeranom eksploatacijom, što dovodi do promjena u sastavu zajednica. Na eksploataciju su prvenstveno osjetljivi organizmi koji imaju velike dimenzije (a samim time i dugačak životni vijek), kao i oni koji sporo rastu i kasno sazrijevaju, te vrste koje imaju slabu reprodukcijsku moć (mali broj jaja). Klasičan primjer takvih vrsta su hrskavičnjače (i to prvenstveno raže), koje stoga u ribarstvenoj biologiji i služe kao pokazatelji stupnja promijenjenosti zajednica kao posljedica ribolova (Slika 4.3.1.). Tako je npr. raža kamenica u Jadranskom moru bila na trećem mjestu po zastupljenosti u ukupnoj masi ulova nakon drugog svjetskog rata, da bi danas pala na osamnaesto mjesto. Slična se situacija događa i sa koštunjačama velikih tjelesnih dimenzija, kao npr. kovač koji je po biomasi bio na četvrtom mjestu, a danas je na 21. mjestu po zastupljenosti u lovinama.



207

Slika 4.3.1. Rasprostranjenost i biomasa hrskavičnjača u Jadranskom moru 1948/49 (Hvar ekspedicija) i recentno stanje (MEDITS ekspedicija) Izvor podataka: IOR-Split.

Kao posljedica prekomjernog ribolova događaju se i negativne promjene u populacijskom sastavu eksploatiranih vrsta, a očituju se u smanjenju prosječne dužine lovljenih primjeraka, ali i smanjenju dužine kod koje nastupa prva spolna zrelost. Navedene promjene su poznate pod imenom „prelov odraslih jedinki“ i posljedica su činjenice da je ribolov selektivan proces, u kojem ribar ciljano izlovljava veće (a samim time i ekonomski vrednije primjerke), a izbjegava manje. Nakon što je iz populacije uklonjeno toliko odraslih (spolno zrelih primjeraka) da je poremećena normalna reprodukcija i novačenje, dolazi do pada biomase mladih primjeraka što je poznato kao „prelov novaka“ i on vodi ka kolapsu populacije (ukoliko se hitno ne poduzmu učinkovite mjere zaštite).

Veliki broj gospodarski važnih vrsta u Jadranskom moru nalazi se u prvom opisanom stupnju prelova („prelov odraslih jedinki“), a u posljednje vrijeme kod najvažnijih koćarskih vrsta (oslić, škamp, grdobina, kovač i druge) uočavaju se i simptomi „prelova novaka“.

Intenzivna eksploatacija, u kombinaciji sa drugim nepovoljnim antropogenim čimbenicima, dovela je do značajnih promjena u sastavu morskih zajednica, i to prvenstveno riba, kao najvažnijeg objekta ribolova. Prema recentnim podatcima objavljenim u Crvenoj knjizi morskih riba (Jardas i sur., 2008) u različite stupnjeve ugroženosti svrstane su 123 vrste riba od ukupno 442 vrste zabilježene u Jadranskom moru. Sljedeće vrste riba su razvrstane u različite kategorije ugroženosti:

A) Regionalno izumrle vrste: Acipenser sturio, Argyrosomus regius, Squatina oculata B) Kritično ugrožene vrste: Carcharias taurus, Dipturus batis, Isurus oxyrhinchus,

Lamna nasus, Squatina squatina C) Ugrožene vrste: Alosa fallax, Aphanius fasciatus, Carcharinus plumbeus,

Carcharodon carcharias, Cetorhinus maximus,Epinephelus marginatus, Galeorhinus galeus, Oxynotus centrina

D) Osjetljive vrste: Acipenser naccarrii, Alopias vulpinus, Dasyatis pastinaca, Dipturus oxyrinchus, Hexanchus griseus, Hippocampus guttulatus, Labrus viridis, Mugil cephalus, Mustelus asterias, Pagru spagrus, Prionace glauca

E) Gotovo ugrožene vrste: Bothus podas,Chelon labrosus, Diplodus puntazzo, Diploduss argussargus, Gobius cobitis, Labrus merula, Labrus mixtus, Liza saliens, Lophius piscatorius, Muraena helena, Mustelus mustelus, Myliobatis aquila,



208

Pegusa impar, Platichthys flesus, Psettam axima, Raja asterias, Raja clavata, Raja polystigma, Sciaena umbra, Scophthalmusr hombus, Scorpaena scrofa,Scyliorhinus stellaris,Spondyliosoma cantharus, Squalus acanthias, Squalus blainvillei, Trachinus araneus, Umbrina cirrosa, Zeus faber

F) Najmanje zabrinjavajuće vrste: Aspitrigla cuculus, Atherina boyeri, Atherina hepsetus, Chelidonichthys lucernus, Dentex dentex, Dentex gibbosus, Dicentrarchus labrax, Diplodus vulgaris, Echiichthys vipera, Eutrigla gurnardus, Lepidorhombus boscii, Lepidorhombus whiffiagonis, Lichia amia,Lithognathus mormyrus, Liza aurata, Liza ramado, Lophius budegassa, Microchirus ocellatus, Mulluss urmuletus, Pagellus acarne, Pagellus bogaraveo, Pagellus erythrinus, Phycis phycis, Raja miraletus, Scyliorhinus canicula, Seriola dumerili, Solea solea, Sparus aurata, Symphodus tinca, Synapturichthys kleinii, Syngnathus acus, Syngnathus typhle, Torpedo marmorata, Trachinus radiatus, Trigla lyra,Zosterisessor ophiocephalus

G) Nedovoljno poznate vrste: Campogramma glaycos, Dasyatis centroura, Dicentrarchus punctatus, Epinephelus caninus, Gymnotorax unicolor, Heptranchias perlo, Hippocampus hippocampus, Leucorajacir cularis, Mobula mobular, Mustelus punctulatus, Nerophis maculatus, Nerophis ophidion, Odontaspis ferox, Ophisurus serpens, Pegusa lascaris, Petromyzon marinus, Pleuronectes platessa, Polyprion americanus,Pteromylaeus bovinus, Pteroplatytrygon violacea, Raja monatgui, Raja radula, Rostroraj aalba, Salmo trutta trutta, Symphodus doderleini, Syngnathus abaster, Syngnathus phlegon, Syngnathus tenuirostris, Thunnus thynnus, Torpedo nobiliana, Torpedo torpedo, Xiphias gladius

Ribolov na moru u RH se odvija kroz nekoliko kategorija: komercijalni ribolov, mali ili dopunski ribolov, te sportski i rekreacijski ribolov. Jedino riba koja potječe iz komercijalnog ribolova može biti predmetom prodaje, a sve ostale kategorije ribolova mogu ulovljene organizme koristiti za osobnu potrošnju.Komercijalni ribolov se može podijeliti u tri grupe ribolovnih aktivnosti kojima se eksploatiraju različite morske zajednice:

a) priobalni ribolov – koji se odvija brojnim alatima (preko 50-ak vrsta alata) u uskom priobalnom području u pravilu do dubina od 50-ak metara i 1 NM udaljenosti od obale i njime se eksploatiraju priobalna naselja;

b) pridneni ribolov- kojim se eksploatiraju pridnena naselja Jadranskog mora uz upotrebu uglavnom pridnene povlačne mreže (koće) i to uglavnom na udaljenosti od 1 NM od obale pa do dubina mora od 300-400 metara

c) pelagički ribolov - kojim se eksploatiraju pelagična naselja Jadrana, uglavnom stockovi sitne i krupne plave ribe, korištenjem prvenstveno okružujućih mreža plivarica.

Republika Hrvatska ima uspostavljen permanentan monitoring komercijalnog ribolova za sva navedena tri tipa ribolovnih aktivnosti, ali sa različitim intenzitetom i metodologijom uzorkovanja. Navedeni monitorinzi, zajedno sa statistikom ulova (koja se prikuplja kroz



209

očevidnike o ulovu), predstavljaju osnovni izvor podataka za praćenje stanja obnovljivih resursa i za davanje znanstvenih podloga za dugoročno održivi ribolov.

Monitoring pridnenih naselja obavlja se permanentno od 1996. godine kroz znanstvene ekspedicije u okviru međunarodnog programa EU MEDITS, kojim se izučava proljetni aspekt pridnenih zajednica. Ovaj program, uz ekspedicije FAO AdriaMed Trawl Survey (u jesenjskom periodu), daju kompletnu sliku stanja pridnenih zajednica u različitim dijelovima godine. Monitoring komercijalnog pridnenog (koćarskog) ribolova, uspostavljen je kroz projekt „DemMon“ (demerzalni monitoring) od 2002/2003 godine iodvija se do danas u kontinuitetu uz jedinstvenu metodologiju u cijelom razdoblju. Dodatna istraživanja komercijalnog koćarskog ribolova i ocjena stanja resursa obavljena je 2007/2008 godine kroz projekt „PHARE“.

Monitoring pelagičkih zajednica i pelagičkog ekosustava uspostavljen je kroz projekt „PelMon“ od 2003. godine, koji obuhvaća procjenu stockova sitne plave ribe putem eho-monitoringa, te prikupljanje bioloških i oceanografskih podataka potrebnih za objašnjenje promjena koje se događaju u stockovima. Monitoring komercijalnog pelagičkog ribolova odvijao se kroz projekt „VPA“, koji je od 2011 prerastao u projekt „PeriMon“ i u okviru kojeg se prikupljaju podatci o sastavu ulova i ribolovnom naporu u pelagičkom ribolovu (prvenstvene sitne plave ribe).

Monitoring stanja priobalnih zajednica obavlja se djelomično kroz projekte Ministarstva znanosti (temeljni znanstveni projekt Laboratorija) i PRIMO- monitoring priobalnog ribolova (od 2008. godine).

Metodologija monitoringa naselja i komercijalnog ribolova u RH u fazi je usklađivanja sa onom koju propisuje EU kroz svoje uredbe o prikupljanju podataka u polju ribarstva (EU DCF- „data collection framework“) i ona je najusklađenija u pridnenom ribolovu. Kroz godinu 2012-2013. očekuje se uspostava prikupljanja podataka u potpunosti u skladu sa DCF-om.

Kao što je prethodno naglašeno, intenzitet i metodologija praćenja stanja različitih tipova ribolova i pripadajućih zajednica koje se eksploatiraju su različiti u Jadranskom moru. Kao posljedica navedenog i opisivanje stanja pojedinih zajednica i stanje pojedinog tipa ribolova nije moguće jednako precizno i detaljno opisivati.



210

4.3.1. Stanje pridnenih zajednica

Kretanje indeksa biomase pridnenih vrsta u Jadranu

Izučavanje promjena biomase stockova u hrvatskom ribolovnom moru i u ostatku Jadrana moguće je prvenstveno na osnovu znanstvenih ekspedicija koje se uniformiranom metodologijom obavljaju u cijelom Jadranu (npr. ekspedicija MEDITS), te je moguće računati indekse biomase pojedinih vrsta. Računanje promjena biomase kroz godine iz podataka koji potječu od komercijalnih brodova nije moguće zbog problema vezanih uz standardizaciju podataka (različite mreže, različite tehničke karakteristike plovila, i sl.)Indeksi biomase pridnenih vrsta u ribolovnom moru RH su pokazivali manje-više stabilno stanje sve do 2007. godine, nakon čega se uočava izraziti pad indeksa biomase. Pad indeksa biomase uočava se i kod gospodarski važnih i gospodarski nevažnih vrsta (slika 4.3.2.). Na ukupan indeks biomase (sve vrste u lovinama) najveći utjecaj imaju promjene indeksa biomase inćuna i srdele koje pokazuju izrazite oscilacije iz godine u godinu. Ukoliko se promatraju samo gospodarski važne pridnene vrste (slika 4.3.2.) izraziti pad indeksa biomase najvećim je dijelom posljedica smanjenja biomase oslića, škampa i muzgavaca, tj gospodarski izuzetno važnih vrsta.

0100200300

400500600700

800

kg/k

m2

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

TERITORIJALNO MORE RH NEKOMERCIJALNOKOMERCIJALNO

Slika 4.3.2. Trendovi indeksa biomase pridnenih vrsta u ribolovnom moru RH. Izvor podataka: IOR-Split.

Najveće vrijednosti ukupnog indeksa biomase zabilježene su u kanalskim područjima srednjeg Jadrana (ribolovna zona G) i glavnina biomase su gospodarski važne vrste (arbun, trlja blatarica, gira oblica i bukva) (slika 4.3.3.). Sljedeće područje po vrijednostima indeksa biomase je kanalsko područje sjevernog Jadrana (zone E i F), ali struktura lovine ovdje je bila znatno nepovoljnija. Najveći dio ulova činili su inćun, papalina, srdela, bukva i vučić, a od gospodarski važnih vrsta oslić i muzgavci. Treće područje po redoslijedu indeksa biomase je zapadna obala Istre (zona A), gdje je većina ulova bila trlja blatarica, gira i mali arbun. U ribolovnoj zoni D (otvoreni južni Jadran) u lovinama su dominirale trlja blatarica, morska mačka i oslić, a slična je situacija i u otvorenom srednjem Jadranu gdje su u ulovima dominirale iste vrste. Najmanje vrijednosti indeksa biomase zabilježene



211

su u ribolovnoj zoni B, a u lovinama su dominirale sljedeće vrste: trlja blatarica, oslić, pišmolj i lignjun.

0

200

400

600

800

1000

1200

kg/k

m2

A B C D EF G TOT

IB po ribolovnim zonamaNEKOMERCIJALNO

KOMERCIJALNO

Slika 4.3.3. Indeks biomase pridnenih vrsta u pojedinim ribolovnim zonama u 2010. Izvor podataka: IOR-Split.

Kretanje indeksa biomase gospodarski najvažnijih vrstaIndeks biomase oslića u teritorijalnom moru RH pokazivao je negativan trend do 2000godine, nakon čega je došlo do oporavka stanja populacije, da bi u zadnje dvije godine došlo do izrazitog pada indeksa biomase. Vrijednosti indeksa biomase u 2010 godini su najniže koje su zabilježene u cijelom promatranom razdoblju (slika 4.3.4.).Najveće vrijednosti indeksa biomase oslića su u otvorenom srednjem jadranu i kanalskim područjima sjevernog Jadrana . U zadnje dvije godine uočava se izraziti negativan trend indeksa biomase oslića u većini ribolovnih zona (izuzevši ribolovnu zonu B). Ovaj pad je najvećim dijelom posljedica izostanka novačenja vrste u zadnje dvije godine u otvorenom srednjem Jadranu (slike 4.3.5. i 4.3.6.), gdje se nalaze glavna rastilišta i mrijestilišta oslića.

Slika 4.3.4. Trendovi indeksa biomase oslića u ribolovnom moru RH i u pojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.



212

Slika 4.3.5. Kretanje indeksa biomase novaka oslića u Jadranskom moru. Izvor podataka:IOR-Split.

Slika 4.3.6. Kretanje indeksa biomase odraslih oslića u Jadranskom moru. Izvor podataka:IOR-Split.

Trlja blatarica pokazuje stabilno stanje populacije u cijelom istraživanom razdoblju (slika 4.3.7.), iako su u pojedinim godinama zabilježene manje oscilacije indeksa biomase.

Promatrano po pojedinim ribolovnim zonama u zadnje dvije godine uočavaju se velike promjene u ribolovnim zonama A (porast indeksa biomase) i B (pad indeksa biomase). Ovdje je najvjerojatnije riječ o migracijama vrste, pa se u pojedinim godinama glavnina biomase nalazi u jednoj zoni, a naredne godine u drugoj.

RECRUITS (MERLMER)

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

N/km2

Hrvatskadrugi

ukupno

SPAWNERS (MERLMER)

020406080

100120140160180200

19941995

19961997

19981999

20002001

20022003

20042005

20062007

20082009

2010

N/km2Hrvatskadrugiukupno



213

Slika 4.3.7. Trendovi indeksa biomase trlje blatarice u ribolovnom moru RH i u pojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.

Kod trlje blatarice ne uočavaju se značajnije promjene ni u kretanju indeksa biomase novaka (slika 4.3.8.) niti u indeksu biomase odraslih primjeraka (slika 4.3.9.) u Jadranskom moru.

Slika 4.3.8. Kretanje indeksa biomase novaka trlje blatarice u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

RECRUITS (MULLBAR)

0

50

100

150

200

250

300

19941995

19961997

19981999

20002001

20022003

20042005

20062007

20082009

2010

N/km2

Hrvatska

drugi

ukupno



214

Slika 4.3.9. Kretanje indeksa biomase odraslih primjeraka trlje u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Indeks biomase arbuna, nakon porasta na početku istraživanja, pokazuje stabilno stanje u zadnjih desetak godina (slika 10). Međutim ovakvo stanje treba uzeti s velikim oprezom, jer se kod ove vrste uočavaju izrazito negativne promjene u razini novačenja u zadnjim godinama koje u konačnici mogu rezultirati naglim padom biomase (slike 4.3.11. i 4.3.12.). Najveće vrijednosti indeksa biomase zabilježene su u ribolovnoj zoni G i u zadnjoj godini pokazuju izraziti rast u usporedbi s 2009.

Slika 4.3.10. Trendovi indeksa biomase arbuna u ribolovnom moru RH i u pojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.

SPAWNERS (MULLBAR)

0

500

1000

1500

2000

2500

19941995

19961997

19981999

20002001

20022003

20042005

20062007

20082009

2010

N/km2 Hrvatska

drugi

ukupno



215

Slika 4.3.11. Kretanje indeksa biomase novaka arbuna u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 4.3.12. Kretanje indeksa biomase odraslih arbuna u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Trendovi indeksa biomase škampa su izrazito negativni u cijelom istraživanom razdoblju i u svim ribolovnim zonama u kojima se ova vrsta nalazi (slika 4.3.13.). U slučaju škampa može se govoriti o tipičnim simptomima kolapsa populacije vjerojatno kao posljedica intenzivnog ribolova, ali i nepovoljnih hidrografskih prilika. Kolaps populacije pokazuje i činjenica da je došlo do drastičnog pada indeksa biomase novaka (slika 4.3.14.), kao iodraslih primjeraka (slika 4.3.15.).



216

Slika 4.3.13. Trendovi indeksa biomase škampa u ribolovnom moru RH i u pojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 4.3.14. Kretanje indeksa biomase novaka škampa u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 4.3.15. Kretanje indeksa biomase odraslih škampa u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

SPAWNERS (NEPRNOR)

050

100150200250300350400450

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

N/k

m2

croatiaothertotal



217

RECRUITS (ELEDCIR)

05

101520253035404550

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

N/k

m2

croatiaothertotal

Bijeli muzgavac je također pokazivao fluktuacije u različitim godinama, ali indeksi biomase u zadnje dvije godine pokazuju izraziti pad (slika 4.3.16.). Taj pad je najuočljiviji u otvorenom srednjem Jadranu, tj. u glavnom području rasprostranjenosti ove vrste u jadranskom moru.

Izraziti pad biomase vidljiv je i kod novaka (slika 4.3.17.) i odraslih primjeraka (slika4.3.18.) u zadnjim godinama

Slika 4.3.16. Trendovi indeksa biomase bijelog muzgavca u ribolovnom moru RH i upojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 4.3.17. Kretanje indeksa biomase novaka bijelog muzgavca u Jadranskom moru.Izvor podataka: IOR-Split.



218

SPAWNERS (ELEDCIR)

05

101520253035404550

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

N/k

m2

croatiaothertotal

Slika 4.3.18. Kretanje indeksa biomase odraslih primjeraka bijelog muzgavca u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Stanje populacije crnog muzgavca je bilo stabilno sve do 2010. godine, kada je došlo do naglog pada indeksa biomase vrste (slika 4.3.19.). Najnegativnije promjene su se dogodile u ribolovnoj zoni A gdje se i nalazi većina biomase crnog muzgavca u Jadranskom moru. Pad indeksa biomase novaka (slika 4.3.20.) i odraslih primjeraka (slika 4.3.21.) uočljiv je u 2010. godini.

Slika 4.3.19. Trendovi indeksa biomase crnog muzgavca u ribolovnom moru RH i u pojedinim zonama. Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 4.3.20. Kretanje indeksa biomase novaka crnog muzgavca u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

RECRUITS (ELEDMOS)

0

24

68

10

1214

16

1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

N/k

m2

croatiaothertotal



219

Slika 4.3.21. Kretanje indeksa biomase odraslih primjeraka crnog muzgavca u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Dužinski sastav populacija ciljanih vrstaDužinske frekvencije ciljanih vrsta prikupljane su na komercijalnim plovilima i to prije selekcioniranja ulova na komercijalni dio i prilov. Dužinske frekvencije oslića (slika 4.3.22.) kretale su se u rasponu od 5 do 63 cm sa srednjom vrijednošću od 19,15 cm. Dužina kod koje nastupa prva spolna zrelost, prema podatcima prikupljenim tijekom demerzalnog monitoringa iznosi 20,5 cm za mužjake, a 22,5 cm za ženke (dužina kod koje je 50% primjeraka stupnja zrelosti II i više). Imajući u vidu da je minimalna lovna dužina za oslića određena na 16 cm, broj primjeraka ispod ove dužine u ukupnom ulovu iznosio je 34%. Dužinski sastav populacije nije svugdje isti, te se na području otvorenog srednjeg Jadrana u lovinama nalazi najmanji broj primjeraka ispod dužine prve spolne zrelosti. Ovo je i razumljivo ukoliko se zna da su to glavna rastilišta i mrijestilišta ove vrste. Jedno manje mrijestilište nalazi se i u kanalskim područjima sjevernog Jadrana (dio Kvarnerića i Velebitskog kanala).

Slika 4.3.22. Dijagram dužinskih frekvencija oslića tijekom demerzalnog monitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM - dužina prve spolne zrelosti). Izvor podataka:IOR-Split.

Dužinske frekvencije trlje blatarice (slika 4.3.23.) u koćarskim lovinama kretale su se u rasponu od 8 do 26 cm, srednja dužina lovljenih primjeraka iznosila je 15,82 cm. Dužina prve spolne zrelosti za oba spola iznosi 12 cm, dok je minimalna lovna dužina određena na

MERL MER

0

1

2

3

4

5

6

7

8

5 8 11 14 17 20 23 26 29 32 35 38 41 44 47 50 53 56 59 62

%

MLSLFM

SPAWNERS (ELEDMOS)

020406080

100120140160

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

N/k

m2

croatiaothertotal



220

11 cm. Imajući to u vidu, gotovo svi lovljeni primjerci su bili iznad minimalne lovne dužine (samo 0,4% primjeraka je bilo ispod MLS). Ulazak nove dobne klase u koćarske lovine kod ove vrste javlja se u jesenskim mjesecima i to najprije u otvorenom srednjem Jadranu i kako sezona napreduje, udio ove dobne klase povećava se prema južnom Jadranu. Isto tako, povećava se i srednja dužina lovljenih primjeraka (kao posljedica rasta).

Slika 4.3.23. Dijagram dužinskih frekvencija trlje blatarice tijekom demerzalnog monitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM . dužina prve spolne zrelosti). Izvor podataka: IOR-Split.

Tijekom demerzalnog monitoringa lovljeni su primjerci arbuna (slika 4.3.24.) u dužinskom rasponu od 5 do 27 cm, a srednja užina je iznosila 14,92 cm. Dužina prve spolne zrelosti za ovu protogimničku vrstu iznosi 13 cm za ženke. Pri tim dužinama javljaju se i spolno zreli mužjaci (primarni mužjaci), dok većina mužjaka nastaje inverzijom spola od ženki i to se događa na dužinama od 16-17 cm. Minimalna lovna dužina za arbuna zakonski je propisana na 12 cm, a broj primjeraka ispod ove dužine u lovinama iznosi 8%.

Slika 4.3.24. Dijagram dužinskih frekvencija arbuna tijekom demerzalnog monitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM . dužina prve spolne zrelosti, LSI- dužina na kojoj dolazi do inverzije spola). Izvor podataka: IOR-Split.

PAGE ERY

0

2

4

6

8

10

12

14

16

5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27

%

MLS LFMLSI

MULL BAR

0

5

10

15

20

25

8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26

%

MLS

LFM



221

Raspon totalnih dužina škampa u lovinama (slika 4.3.25.) kretao se od 4,5 do 22,5 cm. Srednja vrijednost lovljenih primjeraka iznosila je 10,4 cm. Minimalna lovna dužina za ovu vrstu propisana je na 7 cm totalne dužine.Spolna zrelost ženki nastupa pri dužinama od 8 cm u otvorenom Jadranu (zone C i D), a u kanalskim područjima (zone E i G) spolna zrelost ženki nastupa pri dužinama od 10,5 cm. Pod dužinom prve spolne zrelosti ženki škampa uzima se dužina kod koje je 50% primjeraka ženki bilo stupnja zrelosti II i III.Udio primjeraka manjih od zakonom propisane minimalne lovne dužine iznosi svega 0.7%. Međutim, udio juvenilnih primjeraka znatno ovisi o području na kojem se uzorkuje, kao i o sezoni uzorkovanja.

Slika 4.3.25. Dijagram dužinskih frekvencija škampa tijekom demerzalnog monitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM - dužina prve spolne zrelosti). Izvor podataka:IOR-Split.

Raspon dužinskih frekvencija crnog muzgavca iznosio je od 3 do 14 cm (ML) uz srednju dužinu od 7,63 cm Dužina prve spolne zrelosti za ovu vrstu iznosi za mužjake 7,5 cm i ženke 8,5 cm (slika 4.3.26.).

Slika 4.3.26. Dijagram dužinskih frekvencija crnog muzgavca tijekom demerzalnog monitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM - dužina prve spolne zrelosti). Izvor podataka: IOR-Split.

Dužinske sastav populacije bijelog muugavca bio je sličan kao i kod prethodne vrste (raspon 3 do 14 cm ML i srednja dužina 7,80 cm). Dužina prve spolne zrelosti mužjaka je 8 cm, a ženki 9,5 cm (slika 4.3.27.).

ELED MOS

0

5

10

15

20

25

30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140

%

LFM

NEPR NOR

0

2

4

6

8

10

12

14

4.5 6 7.5 9 10.5 12 13.5 15 16.5 18 19.5 21 22.5

%

MLS

LFM



222

Slika 4.3.27. Dijagram dužinskih frekvencija bijelog muzgavca tijekom demerzalnogmonitoringa (MLS – minimalna lovna dužina, LFM - dužina prve spolne zrelosti). Izvor podataka: IOR-Split.

Rasprostranjenost najvažnijih pridnenih vrsta u Jadranskom moru

Rasprostranjenost najvažnijih pridnenih vrsta u Jadranskom moru načinjena je na osnovuekspedicija MEDITS i odvojeno je prikazana rasprostranjenost pojedine vrste i rasprostranjenost juvenilnih (nedoraslih) primjeraka sa ciljem lociranja kritičnih područja za pojedine vrste (tj. mrijestilišta i rastilišta) koji zahtijevaju posebnu pozornost jer se u njima odvija repopulacija vrste. Oslić je rasprostranjen u cijelom Jadranskom moru, osim u njegovim najsjevernijim i najplićim dijelovima (oko ušća rijeke Po). Populacije je najgušća n području otvorenog srednjeg Jadrana i u kanalskim područjima uz hrvatsku obalu ( slika 4.3.28.). Najveća koncentracija nedoraslih primjeraka (glavna rastilišta i mrijestilišta) nalazi se u otvorenom srednjem Jadranu (Jabučka kotlina), te u kanalskim područjima sjevernog Jadrana.

Slika 4.3.28. Rasprostranjenost oslića u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

ELED CIR

0

5

10

15

20

25

30

30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140

%

LFM



223

Grdobina je rasprostranjena u najvećem dijelu otvorenog Jadrana (slika 4.3.29.), a gustoća populacije je najveća uz njegovu zapadnu obalu. Najveća gustoća juvenilnih primjeraka nalazi se u otvorenom srednjem Jadranu.

Slika 4.3.29. Rasprostranjenost grdobine u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Škamp je rasprostranjen u otvorenom srednjem Jadranu, te u kanalskim područjima,prvenstveno na područjima sa muljevirim tipom sedimenta (slika 4.3.30.). Najveća gustoća populacije je u otvorenom srednjem Jadranu te u kanalskim područjima sjevernog Jadrana. Kako je riječ o nemigracijskoj vrsti, juvenilni primjerci se u pravilu nalaze na istim područjima kao i odrasli.

Slika 4.3.30. Rasprostranjenost škampa u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.



224

Bijeli muzgavac nastanjuje dijelove Jadranskog mora dublje od 100 metara (prvenstveno srednji Jadran (slika 4.3.31.), a gotovo da i nema razlike u rasprostranjenosti juvenilnih i odraslih primjeraka.

Slika 4.3.31. Rasprostranjenost bijelog muzgavca u Jadranskom moru. Izvor podataka:IOR-Split.

Za razliku od bijelog muzgavca koji nastanjuje dublje dijelove Jadranskog mora, crni muzgavac (slika 4.3.32.) nastanjuje uglavnom pliće dijelove Jadranskog mora, i to uglavnom u njegovom sjevernom dijelu, te uz istočnu obalu Jadranskog mora. Najveća gustoća populacije je uz zapadnu obalu Istre, gdje se nalaze i največe količine nedoraslih primjeraka.

Slika 4.3.32. Rasprostranjenost crnog muzgavca u Jadranskom moru. Izvor podataka:IOR-Split.



225

Arbun je tipična cirkalitoralna vrsta u Jadranskom moru koja je rasprostranjena u priobalnim područjima, poglavito uz istočnu obalu, i to na dubiama do 120- 150 metara. Najveća gustoća populacije je u kanalskim područjima istočnog Jadrana (slika 4.3.33.), a glavna područja sa velikom koncentracijom juvenilnih primjeraka su uz zapadnu obalu Istre i u kanalima srednjeg Jadrana.

Slika 4.3.33. Rasprostranjenost arbuna u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.

Kovač je tipična vrsta istočnog Jadrana (slika 4.3.34.), a izvan granica hrvatskog teritorijalnog mora ulovi ove vrste su simbolični. Najgušća populacija ove vrste je u kanalskim područjima sjevernog i srednjeg Jadrana, gdje se nalaze i najveće koncentracije juvenilnih primjeraka.

Slika 4.3.34. Rasprostranjenost arbuna u Jadranskom moru. Izvor podataka: IOR-Split.



226

Zaključna razmatranja vezana uz pridnena naselja

Općenito govoreći, stanje pridnenih naselja u Jadranskom moru može se opisati kao izrazito nepovoljno u zadnjih nekoliko godina. Razlog ovakvom stanju prvenstveno je posljedica niskog intenziteta novačenja velikog broja vrsta, među kojima su neke od gospodarski najvažnijih (kao npr. oslić, škamp, grdobina, arbun i sl.). Uzroka slabom novačenju u pravilu mogu biti dva:

a) nepovoljne hidrografske prilike u moru koje rezultiraju velikom prirodnom smrtnošću novaka i

b) smanjenje intenziteta novačenja kao posljedica smanjenja (prelovljenosti) matičnog stocka (tzv. „recruitment owerfishing“).

Na osnovu dostupnih podataka, u Jadranskom moru su najvjerojatnije prisutna oba ova uzroka: prekomjerna eksploatacija je dovela do smanjenja matičnog stocka koji u godinama nepovoljnih hidrografskih prilika rezultira izrazito lošim novačenjem. Sve ovo u konačnici dovodi do pada biomase kako mladih primjeraka, tako i odraslih.

Situacija je kudikamo nepovoljnija u ekstrateritorijalnim vodama Jadranskog mora u kojima je ribolovni napor najintenzivniji. Istovremeno u tim područjima se nalaze i najvažnija rastilišta i mrijestilišta velikog broja gospodarski važnih pridnenih vrsta organizama. Navedeno za posljedicu ima da su u ekstrateritorijalnim vodama vrijednosti indeksa biomase i abundancije izrazito niski, a njihovi trendovi u zadnjim godinama izrazito nepovoljni. Ovi negativni trendovi se donekle kompenziraju migracijama organizama iz hrvatskog unutarnjeg i teritorijalnog mora, gdje je situacija povoljnija.

Važno je napomenuti kako većina indikatora (koji opisuju stanje populacija i stanje zajednica) ukazuje na veliki pad indeksa novačenja u zadnjim godinama, što će najvjerojatnije u dogledno vrijeme rezultirati dodatnim padom biomase juvenilnih i odraslih primjeraka. Stoga je od krucijalne važnosti čim prije započeti s restriktivnijim mjerama regulacije ribolova i zaštite obnovljivih bogatstava i to prvenstveno u najugroženijim područjima (otvoreni srednji Jadran i ekstrateritorijalno more). Prijedlog konkretnih mjera zaštite za područje otvorenog srednjeg Jadrana (Jabučka kotlina) već je načinjen od strane hrvatskih i talijanskih znanstvenika u okviru projekta FAO AdriaMed, i trebalo bi čim prije započeti s njegovom implementacijom.

Imajući u vidu opisano izrazito negativno stanje većine pridnenih resursa Jadranskog mora, radi uspostave dugoročno održivog gospodarenja i zaštite resursa, nameću se sljedeće preporuke:

• Ne povećavati ribolovni napor – Trenutno stanje obnovljivih resursa je takvo da bi bilo kakvo povećavanje ribolovnog napora moglo dovesti do prelova ili kolapsa velikog broja već sada preintenzivno eksploatiranih stockova

• Zaštita posebno osjetljivih područja – Imajući u vidu činjenicu da je novačenje velikog broja stockova izrazito loše, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zaštiti kritičnih područja za repopulaciju (rastilišta i mrijestilišta) pojedinih vrsta.

• Uspostava zaštićenih ribolovnih područja – može biti jedan od važnih mehanizama zaštite rastilišta i mrijestilišta. Predlaže se uspostava zaštićenog ribolovnog područja sa „no-take“ zonama na širem području Jabučke kotline, koja predstavlja jedno od najvažnijih rastilišta i mrijestilišta u Jadranu.

• Preispitati recentnu prostorno vremensku regulativu – rezultati komercijalnog monitoringa i rezultati znanstvenih ekspedicija pokazuju kako je stanje resursa znatno bolje u područjima sa restriktivnom prostorno-vremenskom regulacijom (npr. kanalska područja srednjeg Jadrana). Stoga bi slične mjere trebalo razmotriti i



227

eventualno uspostaviti u ostalim dijelovima ribolovnog mora (prvenstveno kanalska područja sjevernog Jadrana).

• Preispitati i po potrebi povećati minimalne lovne dužine (MLS) – Iako su važeće MLS u hrvatskoj zakonskoj regulativi usklađene sa onima koje propisuje EU (osim u slučaju oslića), imajući u vidu stanje resursa u Jadranskom moru, trebalo bi preispitati postojeće MLS i po potrebi ih povećati (ovo se prvenstveno odnosi na vrste sa izrazito slabim novačenjem kao što su oslić, škamp, grdobina, arbun,…)

• Promjene oka na saki mreže (GFCM) – jedan od značajnih načina smanjivanja ribolovne smrtnosti je i povećavanje oka na saki pridnene povlačne mreže, što značajno povećava selektivnost i omogućuje preživljavanje nedoraslih primjeraka. Prema preporukama GFCM-a sve zemlje članice dužne su zabraniti upotrebu oka manjih od 40 mm (dijagonalno) na svim dijelovima pridnen koće, a od 2012. godine povećati oka na saki mreže na 40 mm kvadratno oko ili 50 mm „diamondmesh size“.

• Sređivanje tržišta ribom – predstavlja jedan od važnih segmenata hrvatskog ribarstva, jer u uvjetima nesređenog tržišta ribom od ribolova najmanju korist imaju sami ribari.

• Uspostava djelotvornije kontrole provođenja mjera regulacije ribolova - broj ribarskih inspektora u RH je nedostatan za provođenje adekvatne kontrole u svim segmentima ribarstva, te bi čim prije trebalo povećati njihov broj i učinkovitost.

• Uspostava monitoringa prema DCF-u – je jedan od ključnih preduvjeta za donošenje adekvatnih mjera za regulaciju ribolova i zaštitu resursa i postojanje točnih i vjerodostojnih podataka o ribolovu i ribolovnom naporu kojim je ostvaren, kao i stanju obnovljivih bogatstava.

• Dogovaranje i usklađivanje mjera na razini Jadrana – Većina pridnenih stockova u Jadranskom moru su biološki jedinstvene populacije, te stoga sve mjere regulacije ribolova i zaštite obnovljivih resursa moraju biti dogovarane, usklađivane i provođene od strane svih sudionika u ribarstvu.



228

4.3.2. Stanje pelagičkih zajednica

Područje opisano u ovom dijelu izviješća obuhvaća područje unutarnjeg mora i područje otvorenog mora (teritorijalno more i zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) Republike Hrvatske, s ukupnom površinom većom od 13.500 nautičkih milja2. U svom južnom dijelu, područje obuhvaća samo obalni dio do dubine od 200 metara, dok su za opisivanje stanja u dubljim područjima (južnojadranska kotlina) potrebna dodatna istraživanja (Sl. 4.3.35.).

Slika 4.3.35. Područje istraživanja sa prostornim rasporedom pet glavnih zona.

Stanište potencijalno pogodno za obitavanje sitne plave ribe na ovom području predstavlja čitav vodeni stupac (pelagijal). Međutim, smatra se da određene lokalne geomorfološke i hidrografske osobitosti određuju pojedine manje dijelove ovog područja u svojstvu potencijalnih mrijestilišta, hranilišta i rastilišta sitne plave ribe tijekom određenih sezona karakterističnih za pojedinu vrstu. Biološka raznolikost u spomenutom staništu je karakterizirana prisutnošću većeg broja vrsta riba i drugih pelagičkih organizama. Tijekom višegodišnjih uzorkovanja pelagičnom koćom, u uzorcima je zabilježeno prisustvo različitih pelagičkih vrsta riba, pelagičkih rakova, meduza i glavonožaca, kao i povremeno prisutnih (poglavito noću) pridnenih vrsta riba koje se hrane pelagičkim vrstama, kao npr. oslić, golub i dr. (Sl. 4.3.36.). Pored toga, izravnim promatranjem zamijećeno je i prisustvo većih pelagičkih organizama u ovom području, kao što je krupna pelagička riba (npr. tunj), morski sisavci (dupini) i kornjače.Isto tako, biološku raznolikost ovog staništa u prikupljenim uzorcima karakterizira i prisustvo ranih razvojnih (pelagijskih) stadija pridnenih vrsta riba i rakova, kao i raznolikost naselja prisutnih planktonskih organizama.



229

Slika 4.3.36. Različite vrste organizama iz pelagijala Jadranskoga mora. (Foto: V. Tičina)

Srdela Sardina pilchardus (Walbaum, 1792.) i inćun Engraulis encrasicolus (Linnaeus, 1758.) su kao i druge vrste sitne pelagične ribe: skuša (Scomber scombrus, Linnaeus, 1758.), lokarda (Scomber japonicus, Houttuyn 1782.), papalina (Sprattus sprattus,Linnaeus, 1758.) i iglica (Belone belone, Linnaeus 1761.) oceanodromne, epipelagičke i neritičke vrste koje žive u plovama. U Jadranskom moru su široko rasprostranjene. Za srdelu je uočeno da je nešto gušće rasprostranjena uz istočnu obalu Jadrana, dok je inćun zastupljeniji uz njegovu zapadnu obalu. Tijekom života sitna plava riba postupno migrira od obalnih prema otvorenim područjima Jadranskog mora. Isto tako srdela, papalina, skuša i iglica zbog mriješćenja migriraju prema obali u hladnijem dijelu godine, dok se kod inćuna i lokarde migracije uvjetovane mriješćenjem odvijaju tijekom toplijih mjeseci. Kao gospodarski najznačajnije vrste, srdela i inćun, se love tijekom cijele godine, a njihovi se ulovi ostvaruju uglavnom plivaricom. Ulovi srdele i inćuna kako na mjesečnoj tako i na godišnjoj razini variraju i alterniraju odnosno kad su viši ulovi srdele lovine inćuna su manje, i obrnuto. Tako su veće vrijednosti ulova inćuna zabilježene tijekom razdoblja proljeće – ljeto, a srdele u proljeće i jesen. Prema prethodno navedenom najveći ulovi inćuna su ostvareni za vrijeme mriješćenja, a to je nepovoljno za održivo očuvanje njegove populacije.

Biološki parametri vrstaSrdela Dužinska struktura populacije Tijekom zadnjih 10 godina sustavnim praćenjem i istraživanjem je zamjećeno da je srednja vrijednost totalne dužine tijela jedinki srdele u pojedinim godinama istraživanja varirala (Sl. 4.3.37.). Tako je najmanja srednja vrijednost totalnih dužina tijela srdele



230

zabilježena u 2005. godini (LT=12,98 0,732 cm) , dok je najveća uočena u 2007 godini (LT=12,95 1,776 cm). Sa slike 46. je očito da je tijekom 2005. i 2010. godine poligon frekvencija više pomaknut u lijevo prema manjoj ribi što bi moglo upućivati na novačenje mlađih dobnih skupina. UslIjed snažnog novačenja mlađih dobnih skupina dolazi do smanjenja srednje dužine tijela u populaciji. Osim novačenja, smanjenje srednje totalne dužine tijela ulovljenih jedinki može biti povezano ili s povećanjem ribolovnog napora kojim se love sve manje i manje jedinke ili su se pak uvjeti sredine promIjenili odnosno došlo je do pada prosječne temperature u čitavom stupcu morske vode što je moglo utjecati na sporiji rast jedinki.

Slika 4.3.37. Raspodjela dužina srdele u razdoblju od 2001. do 2010. godine. Izvor podataka: IOR-Split.

U 2010. godini na ribolovnom području istočnog dijela Jadrana vrijednosti totalne tjelesne dužine jedinki srdele su se kretale u granicama od 6,0 cm do 20,5 cm. Srednja je vrijednost totalnih dužina tijela analiziranih jedinki iznosila 16,2±0,908 cm s dominantnom modalnom vrijednošću od 15,0 cm (17,30 %). Tijekom 2010.godine srednja je vrijednost totalne dužine tijela jedinki srdele blago varirala te se uglavnom kretala oko 14,0 cm. Najmanja srednja vrijednost totalne dužine tijela srdele je zabilježena u rujnu i iznosila je 11,5±0,91 cm, dok je najveća vrijednost iste zabilježena mjesec dana kasnije odnosno u listopadu i iznosila je 16,0±0,40 cm.

Međutim, treba istaknuti izrazito neravnomjerno raspodijeljenu gustoću naselja srdele uribolovnom području (Slika 4.3.38.), a koja se uslijed njenih migracija koje su u izravnoj vezi s promjenama hidrografskih osobitosti područja neprekidno mijenja tijekom godine. Ipak, općenito se može reći da je gustoća naselja srdele veća na sjevernom dijelu Jadranskoga mora, nego na njegovom južnom dijelu.



231

Slika 4.3.38. Rasprostranjenost naselja srdele tijekom rujna 2008. godine s obzirom na izmjerene vrijednosti tijekom eho-monitoringa. Izvor podataka: IOR-Split.

Uobičajena dužinska struktura adultnog dijela populacije srdele tijekom rujna je unimodalnog karaktera, s najvećim udjelom primjeraka dužine oko 15 cm, a koji su ujedno i najznačajniji u masenoj strukturi populacije (Sl. 4.3.39.).

Slika 4.3.39. Dužinska i masena struktura populacije srdele s cjelokupnog istraživanog područja tijekom rujna 2009. Izvor podataka: IOR-Split.

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

50,0

8,0 9,0 10,0 11,0 12,0 13,0 14,0 15,0 16,0 17,0 18,0

LT (cm)

%

% N % W



232

Prva spolna zrelost

Uzorci srdele koji su potjecali iz razdoblja najintenzivnijeg mriješćenja (prosinac - siječanj, 2002./2003., 2003./2004. i 2004./2005.) su korišteni za utvrđivanje totalne tjelesne dužine srdele pri kojoj 50% jedinki populacije dostiže prvu spolnu zrelost u istraživanom području. Pri totalnoj dužini tijela od 7,1 cm su uočene prve jedinke s najnaprednijim stadijima zrelosti gonada (stadiji V i VI), dok je čitava populacija srdele bila spolno zrela u dužinskom razredu od 11,5 cm (Sl. 4.3.40.) Postotak spolno zrelih jedinki srdele se povećavao s porastom totalne dužine tijela. Dobiveni rezultati su u skladu s dosadašnjim rezultatima istraživanja.

Utvrđivanjem navedene dužine se dobiva i realnija procjena reproduktivne biomase istraživane riblje populacije i postavljaju temelji za pravilno gospodarenje promatranog ribljeg stoka. Time se osigurava normalno biološko obnavljanje, jer se od izlovljavanja čuvaju jedinke tjelesnih dužina manjih od dužine prvog spolnog sazrijevanja tj. mlađ. Ovakva saznanja imaju i praktični značaj jer omogućavaju primjenu zaštitnih mjera u svrhu očuvanja ribljih populacija. Tako je ova vrijednost korištena kod donošenja Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama Zakona o morskom ribarstvu, gdje se nalaze minimalne dužine gospodarstveno najvažnijih vrsta ispod kojih je ribolov određene vrste zabranjen. Minimalna lovna dužina za srdelu je 10,0 cm.

Slika 4.3.40. Dužina prvog spolnog sazrijevanja (učešće najnaprednijih stadija zrelosti gonada tijekom maksimalnog mriješćenja) srdele Sardina pilchardus iz uzoraka lovina ostvarenih od prosinca do sječnja u 2002./03., 2003./04. i 2004./05. god. u estuariju rijeke Krke. Izvor podataka: IOR-Split.

Spolni ciklus

S ciljem potpunijeg i detaljnijeg istraživanja reproduktivnog ciklusa i mriješćenja srdele na istraživanom području (istočni dio Jadrana) je analizirano i kolebanje gonosomatskog odnosa svih jedinki prikupljenih tijekom desetogodišnjeg promatranog razdoblja (siječanj-prosinac, 2001. - 2010. god.) (Sl. 4.3.41.). Sa slike 50. uočava se da se mriješćenje srdele

Dužina (cm)

Spol

na z

relo

st

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

7 8 9 10 11 12

L50=8,0 cm

N=470

P(x)=0,902/1+e 12,572-1,632x



233

odvija tijekom hladnijeg dijela godine (studeni – ožujak), dok su jedinke srdele u stanju mirovanja od svibnja do rujna odnosno tijekom toplijeg dijela godine.

Slika 4.3.41. Kolebanje srednjih mjesečnih vrijednosti gonosomatskog indeksa jedinki srdele ulovljenih na ribolovnom području istočnog Jadrana, siječanj- prosinac, 2001. - 2010. god. Izvor podataka: IOR-Split.

Podaci o vremenu mriješćenja se mijenjaju iz godine u godinu u ovisnosti o kolebanju čimbenika sredine, odnosno o dostupnost i obilnost hrane, o temperaturi i salinitetu. U 2010. godini su prosječne mjesečne vrijednosti gonosomatskog indeksa (GSI) kolebale od 0,26 % (lipanj) do 4,37 % (studeni). Podaci analiziranog materijala u cjelini ukazuju na visoke srednje mjesečne vrijednosti gonosomatskog indeksa tijekom razdoblja od siječnja do ožujka (4,12%). Potom su vrijednosti tijekom travnja (0,83%) opadale, a nakon toga slijedi razdoblje u kojem su se vrijednosti navedenog indeksa zadržale na nižim iznosima. Tijekom listopada uočljiv je porast vrijednosti gonadosomatskog indeksa do studenog kada je ista dosegla i svoju maksimalnu vrijednost (4,37%).

Starosna struktura

U 2010. godini očitavanjem starosti preko otolita srdele je ustvrđeno šest starosnih razreda - od 2 do 7 godina starosti, a najzastupljenije su bile jedinke starosti 3 godine (39,3 %)(Sl. 4.3.42.).

Slika 4.3.42. Raspodjela starosnih grupa srdele prikupljene na ribolovnom području istočnog dijela Jadrana tijekom prvih deset mjeseci istraživanja (siječanj - listopad, 2010. godine). Izvor podataka: IOR-Split.

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3,50

4,00

siječanj ožujak svibanj srpanj rujan studeni

Mjesec

Gon

ados

omat

ski i

ndek

s (G

SI)



234

Inćun Dužinska struktura populacije Tijekom zadnjih 10 godina sustavnim praćenjem i istraživanjem je zamjećeno da je srednja vrijednost totalne dužine tijela jedinki inćuna u pojedinim godinama istraživanja varirala (Sl. 4.3.43.). Ako se promatra dužinska raspodjela inćuna tijekom navedenog perioda tada je očito da su raspodjele totalnih dužina tijela bile polimodalne i asimetrične. Najmanja srednja vrijednost totalnih dužina tijela srdele je zabilježena u 2002. godine (LT=11,19 1,068 cm), dok je najveća uočena u 2007 godini (LT=13,68 0,625 cm).U 2010. godini vrijednosti totalne tjelesne dužine (LT) su se kretale u granicama od 5,0 cm do 18,0 cm. Srednja je vrijednost totalnih dužina tijela analiziranih jedinki iznosila 13,2±0,50 cm s dominantnom modalnom vrijednošću od 13,0 cm (22,2 %). Tijekom 2010. godine srednja je vrijednost totalne dužine tijela jedinki inćuna neznatno varirala te se uglavnom kretala oko 13,0 cm. Najmanja srednja vrijednost totalnih dužina tijela inćuna je zabilježena u rujnu i iznosila je 12,7±0,28 cm, dok je najveća vrijednost iste zabilježena u svibnju i iznosila je 13,8±0,73 cm.

Slika 4.3.43. Raspodjela dužina inćuna u razdoblju od 2001. do 2010. godine. Izvor podataka: IOR-Split.



235

Prostorna raspodjela naselja inćuna, isto kao i kod srdele, ukazuje na neravnomjerno raspodjeljenu gustoću populacije inćuna na istraživanom području. Inćun je takođermigratorna vrsta koja migrira u potrazi za hranom (trofičke migracije) ili pak područjimapogodnima za mrijest (genetičke migracije). Uslijed tih trofičkih i genetičkih migracija,rasprostranjenost populacije inćuna stalno je podložna promjenama. Prema rezultatima eho-monitoringa provedenog u rujnu 2008., prostorna analiza prikupljenih akustičkih uzoraka (Sl. 4.3.44.) ukazuje na veliku gustoću uglavnom juvenilnog dijela populacije u unutrašnjem moru (Riječki zaljev, Virsko more, Neretvanski kanal).

Slika 4.3.44. Prostorna raspodjela naselja inćuna u rujnu 2008.

Analiza dužinske strukture promatrane populacije inćuna tijekom rujna 2009.godine, ukazuje na postojanje unimodalne raspodjele (Sl. 4.3.45.), pri čemu su u toj sezoni najbrojniji bili primjerci od 12,0 do 13,0 cm. Kod analize masene strukture populacije, najviše modalne vrijednosti mase su na 13,0 cm. Usporedba višegodišnjeg kolebanja srednjih vrijednosti ukupne dužine i mase inćuna pokazuje proporcionalnu povezanost istih do 2004. godine, a obrnuto proporcionalnu od 2005. godine. I dok srednjak dužine u razdoblju 2006.-2009. godine pokazuje stagnirajući trend rasta, srednjak mase pokazuje negativni trend u zadnje tri godine istraživanja, a 2009. godine je jasno vidljiv (Sl. 4.3.46.).



236

Slika 4.3.45. Dužinska i masena struktura populacije inćuna na cjelokupnom istraživanom području (rujan, 2009). (Izvor: www.mps.hr)

Slika 4.3.46. Višegodišnja kolebanja srednjih vrijednosti ukupne dužine i mase populacije inćuna na analiziranom području tijekom rujna. Izvor podataka: IOR-Split.

Prva spolna zrelost Uzorci inćuna koji su potjecali iz razdoblja najintenzivnijeg mriješćenja (lipanj, 2003.) su korišteni za utvrđivanje totalne tjelesne dužine pri kojoj 50% jedinki populacije dostiže prvu spolnu zrelost u istraživanom području. Pri totalnoj dužini tijela od 6,0 cm su uočene prve jedinke inćuna s najnaprednijim stadijima zrelosti gonada (stadiji V i VI), dok je čitava populacija inćuna bila spolno zrela u dužinskom razredu od 12,5 cm (Sl. 4.3.47.).

0,0

2,0

4,0

6,0

8,0

10,0

12,0

14,0

16,0

18,0

20,0

6,0 7,0 8,0 9,0 10,0 11,0 12,0 13,0 14,0 15,0 16,0 17,0 18,0

LT (cm)

%

% N % W

0

2

4

6

8

10

12

14

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godine

LT (c

m)

0

2

4

6

8

10

12

14

16

Mas

a (g

)

LT sred W sred



237

Postotak spolno zrelih jedinki inćuna se povećavao s porastom totalne dužine tijela. Dobiveni rezultati su u skladu s dosadašnjim rezultatima istraživanja.

Slika 4.3.47. Dužina prvog spolnog sazrijevanja (učešće najnaprednijih stadija zrelosti gonada) inćuna Engraulis encrasicolus iz uzoraka lovina ostvarenih u Novigradskom moru, 2003. godina. Izvor podataka: IOR-Split

Prva spolna zrelost, odnosno dužina i starost pri kojima jedinke neke vrste po prvi put spolno sazrijevaju direktno utječe na reproduktivni potencijal vrste određujući trajanje razdoblja rasplođivanja svake jedinke, ujedno utječući na količinu reproduktivne mase. Na temelju utvrđene dužine pri kojoj riba dostiže svoju prvu spolnu zrelost se donosi zakonska regulativa o minimalnoj lovnoj dužini u svrhu očuvanja ribljih populacija. Time se osigurava normalno biološko obnavljanje, jer se od izlovljavanja čuvaju jedinke tjelesnih dužina manjih od dužine prvog spolnog sazrijevanja tj. mlađ. Tako je i ova prethodno iznensena vrijednost za inćuna korištena kod donošenja Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama, Zakona o morskom ribarstvu, gdje se nalaze minimalne dužine gospodarstveno najvažnijih vrsta ispod kojih je ribolov određene vrste zabranjen. Minimalna lovna dužina za inćuna je 9,0 cm.

Spolni ciklus S ciljem potpunijeg i detaljnijeg istraživanja reproduktivnog ciklusa i mriješćenja inćuna na istraživanom području (istočni dio Jadrana) je analizirano i kolebanje gonosomatskog odnosa svih jedinki prikupljenih tijekom desetogodišnjeg promatranog razdoblja (siječanj-prosinac, 2001. - 2010. god.) (Sl. 4.3.48.). Sa slike 4.3.48. uočava se da se mriješćenje inćuna odvija tijekom toplijeg dijela godine (travnja – srpnja), dok su jedinke srdele u stanju mirovanja od rujna do ožujka odnosno tijekom hladnijeg dijela godine. U 2010. godini su prosječne mjesečne vrijednosti gonosomatskog indeksa (GSI) kolebale od 0,58 % (veljača) do 5,19 % (travanj). Podaci analiziranog materijala u cjelini za 2010. godinu ukazuju na visoke srednje mjesečne vrijednosti gonosomatskog indeksa tijekom razdoblja od travnja, kada je ista dosegla i svoju maksimalnu vrijednost (5,19%), do srpnja (Sl.

P(x) = 0,8481/1+e(28,1261-3,4823 X)

L50

= 8,3 cm

N=501



238

4.3.48.). Tijekom hladnijeg dijela 2010. godine odnosno od veljače (0,58%) do ožujka (0,67%) vrijednost promatranog indeksa je bila niska.

Slika 4.3.48. Kolebanje srednjih mjesečnih vrijednosti gonosomatskog indeksa jedinki inćuna ulovljenih na ribolovnom području istočnog Jadrana, siječanj- prosinac, 2001. - 2010. god. Izvor podataka: IOR-Split

Prema do sada objavljenim podacima inćun se u Jadranu mrijesti od travnja do rujna. Ovdje svakako treba imati na umu da se podaci o vremenu mriješćenja mijenjaju iz godine u godinu u ovisnosti od kolebanja čimbenika sredine - dostupnost i obilnost hrane, temperatura i salinitet.

Starosna struktura

U 2010. godini očitavanjem starosti preko otolita inćuna su ustvrđena četiri starosna razreda - od 0 do 3 godina starosti, a najzastupljenije su bile jedinke starosti 1 godine (42,3 %)(Sl. 4.3.49.).

lika 4.3.49. Raspodjela starosnih grupa inćuna prikupljenih na ribolovnom području istočnog dijela Jadrana tijekom prvih deset mjeseci istraživanja (siječanj - listopad, 2010. god.). Izvor podataka: IOR-Split

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3,50

4,00

siječanj ožujak svibanj srpanj rujan studeni

Mjesec

Gon

ados

omat

ski i

ndek

s (G

SI)



239

Lokarda Dužinska strukturaTijekom 10 godisnjeg razdoblja istraživanja (1998. – 2007. god.), dužine tijela lokarde su varirale (Sl. 4.3.50.). Tako je uočljivo da se od 1998. godine srednja lovna dužina (29,2 cm) jedinki smanjivala do 2007. godine, sa minimalnom srednjom vrijednošću zabilježenom u 2003. godini (21,9 cm). Ukupno gledajući, u ovom razdoblju lokarda je bila viličnih dužina od 10,4 cm (2001.) do 39,0 cm (2007.), sa srednjom vrijednosti od 23,8 ± 4,68 cm.

Slika 4.3.50. Srednje vrijednosti vilične dužine tijela lokarde tijekom razdoblja od 1998.do 2007. god. u istočnom dijelu Jadrana. Izvor podataka: IOR-Split

Prva spolna zrelost Logističkim su modelom temeljem stvarnih vrijednosti učešća jedinki s najnaprednijim stadijima zrelosti gonada (stadiji V, VI i VII) u pojedinim jednocentimetarskim razredima viličnih dužina lokarde dobivene funkcije iz kojih se očitavala vilična dužina pri kojoj je 50 % jedinki, odnosno čitava populacija (100 %) spolno zrelo. Dobivene su jednadžbe:

Mužjaci: PLF=104,33/(1+e 3,63-0,21LF ); r2 =0,695, Ženke: PLF=99,43/(1+e 9,26-0,46LF ); r2 =0,852,

Ukupno: PLF=102,86/(1+e 4,78-0,26 LF ); r2 =0,789,gdje je PLF omjer između „spolno zrelih“ i ostalih jedinki, a LF vilična dužina tijela lokarde.

Gledajući ukupni materijal, 50 % jedinki je bilo spolno zrelo pri 18,3 cm vilične dužine. Čitava populacija, tj. 100 % jedinki mužjaka bilo je spolno zrelo u razredu od 28,0 cmvilične dužine, dok je 100% ženki bilo spolno zrelo pri 26,0 cm vilične dužine. Koeficijenti determinacije za izračunati logistički model su bili visoki i značajni (0,695 < r2 < 0,852); stvarne vrijednosti učešća najnaprednijih stadija zrelosti gonada dobro sepodudaraju s funkcijom promatranog logističkog modela.

Spolni ciklus Spolni ciklus lokarde je izučavan analizom stadija zrelosti gonada, mase gonada i gonadosomatičkog indeksa tijekom godine. Temeljem svih ovih parametara je

n=419

n=371

n=290

n=315n=352

n=237n=332 n=513

n=189

n=1171

15

19

23

27

31

35

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007Godina

Vilič

na d

užin

a (c

m)



240

ustanovljeno da se najintenzivnije mriješćenje lokarde u području Jadrana odvija u toplijem dijelu godine, točnije od svibnja do kolovoza (Sl. 4.3.51.). Razmatrajući ukupno analizirani materijal uočljivo je da su srednje vrijednosti gonadosomatskog indeksa kolebale neznatno oko niskih vrijednosti od siječnja do travnja, od 0,32±0,23 % do 0,52±0,58 %. Nakon toga je uslijedio porast srednjih vrijednosti do maksimalnih vrijednosti zabilježenih u lipnju (5,61±3,38 %). Srednje vrijednosti gonadosomatskog indeksa za ukupni analizirani materijal su padale do rujna (0,51±0,57 %). Nakon toga suiznosi bili niski tijekom zimskog razdoblja; kolebali su oko 0,40 %.

Slika 4.3.51. Kolebanje srednjih mjesečnih vrijednosti gonadosomatskog indeksa mužjaka, ženki i ukupno, uzorci lovina lokarde, istočni dio Jadrana, 1998. - 2007.god.Izvor podataka: IOR-Split

Starosna struktura Očitavanjem starosti lokadre preko otolita dobivena je raspodjela starosnih grupa prikazana na slici 4.3.52. Naime, u lovinama je tijekom razmatranog razdoblja prevladavala lokarda starosti 2+ (40,7 %). Jedinke starosti 0+ kao i one 8+ nisu nađene.

Slika 4.3.52. Raspodjela starosnih grupa lokarde prikupljenih na ribolovnom području istočnog dijela Jadrana tijekom 1998.-2007. god. Izvor podataka: IOR-Split

20,0

40,7

20,7

10,0

3,62,1 1,8 1,1

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9

starost

%



241

Iglica

Dužinska strukturaU razdoblju od siječnja 2003. do prosinca 2008. godine na širem ribolovnom području istočnog dijela srednjeg Jadrana su sakupljene i obrađene jedinke iglice, čija se vrijednost totalne tjelesne dužine (LT) kretala u granicama od 20,8 cm do 75,4 cm. Srednja je vrijednost totalnih dužina tijela iglice iznosila 38,3±7,94 cm s dominantnom modalnom vrijednošću od 35,5 cm (4,69 %) (Sl. 4.3.53.). U cjelokupnom je materijalu bilo 34,4% mužjaka i 35,2 % ženki, dok kod 30,4 % jedinke nije bilo moguće odrediti spol. Kod mužjaka su se izmjerene vrijednosti totalne dužine kretale u rasponu od 27,7 cm do 62,6 cm, sa srednjom vrijednošću od 37,4±5,37 cm i dominantnom modalnom vrijednošću od 35,5 cm (7,8 %). Raspon totalne dužine tijela ženki iglice je varirao u granicama od 27,2 cm do 75,4 cm. Srednja vrijednost totalne dužine tijela ženki je iznosila 43,6±9,12 cm, dok je dominantna modalna vrijednost dobivena u dužinskom razredu od 40,5 cm s učestalošću od 3,4 %, a sekundarna od 35,5 cm s učestalošću od 3,4 %. Srednja je vrijednost totalne dužine tijela jedinki iglice u pojedinim godinama istraživanja varirala pa je tako najmanja srednja vrijednost totalnih dužina tijela iglice zabilježena u 2005. godini i iznosila je 35,98±6,630 cm, dok je najveća vrijednost iste zabilježena u 2007. godini i iznosila je 43,69±9,164 cm (Tab. 4.3.1.).

Slika 4.3.53. Učestalost totalnih tjelesnih dužina (LT) analiziranih jedinki iglice u lovinama ostvarenim u istočnom dijelu srednjeg Jadrana, 2003.– 2008. god. Izvor podataka: IOR-Split

x = 38,3 ± 7,94 cmN=3393



242

Tablica 4.3.1. Raspodjela totalnih dužina (LT) tijela iglice iz uzoraka lovina ostvarenih uistočnom dijelu srednjeg Jadrana u razdoblju istraživanja siječanj 2003. – prosinac 2008. god; minimum (Min), maksimum (Max), te srednja vrijednost ( x ) s pripadajućom standardnom devijacijom (SD) i greškom srednje vrijednosti (SE). Izvor podataka: IOR-Split

Godina Min (cm) Max (cm) x SD (cm) x SE (cm)

2003. 26,1 62,4 37,99 ± 5,130 37,99 ± 0,275

2004. 23,3 59,1 37,58 ± 6,024 37,58 ± 0,337

2005. 20,8 71,4 35,98 ± 6,630 35,98 ± 0,171

2006. 30,0 67,2 38,26 ± 7,707 38,26 ± 0,423

2007. 30,8 75,4 43,69 ± 9,164 43,69 ± 0,436

2008. 27,7 73,7 41,42 ± 9,561 41,42 ± 0,430

Prva spolna zrelost Logističkim modelom, temeljem stvarnih vrijednosti učešća najnaprednijih stadija zrelosti gonada (V,VI,VII) tijekom razdoblja najintenzivnijeg mriješćenja (ožujak – svibanj), u pojedinim jednocentimetarskim dužinskim razredima iglice je dobiveno da 50% muške odnosno ženske populacije iglice spolno sazrijeva pri ukupnoj dužini tijela od 28,0 cm odnosno 31,5 cm (Sl. 4.3.54.). Za čitavi analizirani materijal iglice je definirana 50% spolna zrelost pri ukupnoj dužini tijela od 28,5 cm.

Spolni ciklus Analizom stadija zrelosti gonada, mase gonada i gonosomatskog indeksa tijekom godine je ustanovljeno da je najintenzivnije mriješćenje iglice u području Jadrana bilo početkom i sredinom proljeća - od ožujka do svibnja, kao i to da je najintenzivnije mriješćenje mužjaka započelo mjesec dana ranije, točnije u travnju, za razliku od ženki (Sl. 4.3.55).

Slika 4.3.54. Učešće najnaprednijih stadija zrelosti gonada iglice (V, VI, VII) promatrano odvojeno za mužjake (a) i ženke (b) te za cjelokupni analizirani materijal (c) sakupljen na širem ribolovnom području srednjeg Jadrana, ožujak – svibanj, 2003.-2008. god. Izvor podataka: IOR-Split



243

Slika 4.3.55. Kolebanje srednjih mjesečnih vrijednosti gonosomatskog indeksa mužjaka i ženki, te u cjelini svih jedinki iglice ulovljenih na širem ribolovnom području srednjeg Jadrana, 2003. – 2008. Izvor podataka: IOR-Split

Starost Analizom starosti iglice preko otolita je uočeno da je najveći broj jedinki iglice bio u dobi od 3+ (45,9%). Dobiveni parametri rasta svih analiziranih jedinki iglice iz istočnog dijela srednjeg Jadrana u razdoblju istraživanja su L∞=106,0 cm, K=0,11 god-1, t0= - 0,682 god i W∞=2066,5 g. Parametri rasta mužjaka su iznosili L∞=107,0 cm, K=0,10 god-1, t0= - 1,266 god, W∞=2143,5 g, a ženki: L∞=108,5 cm, K=0,11 god-1, t0= - 0,742 god i W∞=2121,5 g.

Zaključna razmatranja vezana uz pelagična naselja

Općenito govoreći, biomasa sitne plave ribe u Jadranskom moru od samih početaka sustavnog monitoringa (1975. godine) do danas je izrazito kolebala. Međutim, tijekom zadnjih godina (2000.-2009. godine) je zabilježen pozitivan trend kretanja biomase kako kod srdele tako i kod inćuna. Upravo ovo upućuje na blago obnavljanje populacija navedenih vrsta, koje je vjerojatno usljedilo kao posljedica nešto jačeg novačenja. Na nešto intenzivnije novačenje ukazuje i većina indikatora, koji opisuju stanje promatranih populacija kao što su kretanje srednje lovne dužine, kolebanje alometrijskog koeficijenta i sl. Imajući u vidu da su srdela i inćun kratkoživuće vrste (spolno sazriju i počnu se razmnožavati već krajem prve godine života) i u stanju su podnijeti višu razinu iskorištavanja od dugoživućih vrsta, obimnost njihovih naselja ovisi o razini ribolovnog pritiska, ali i o uspješnosti njihovog mriješćenja, preživljavanje ranih životnih stadija i godišnjem novačenju (obnovi) populacije. Stoga je kod gospodarenja ovim vrstama, nužno potrebno posvetiti pažnju zaštiti „spawning stock-a“ neposredno prije i tijekom mriješćenja odgovarajućim lovostajem, te osigurati nesmetan razvoj juvenilnih primjeraka u njihovim rastilištima, a time i dobro novačenje (obnovu) populacija. Uzimajući u obzir sve navedeno preporuka je ne povećavati ribolovni napor.



244

4.3.3. Stanje priobalnih zajednica Priobalni ribolov, kojim se izlovljavaju priobalne bio-zalihe mora, obavlja se na ograničenom području koje karakterizira različita geomorfološka struktura, različit sedimentološki pokrov te složen sastav i rasprostranjenje životnih zajednica. Takva ekološka raznolikost biotopa uvjetovala je biološku raznolikost, naseljavanje i zadržavanje velikog broja riba, glavonožaca, rakova i školjkaša te drugih životinjskih vrsta od ribarstveno-ekonomske važnosti na tom području, što je pogodovalo razvoju velikog broja različitih ribolovnih alata i tehnika za izlovljavanje tih bio-zaliha. U priobalnom ribolovu Republike Hrvatske djeluje bez svake sumnje najveći broj ribara i ribolovnih sredstava, a lovine koje se tu ostvaruju kvalitetom nadilaze one ostvarene koćarskim ribolovom, a vjerojatno i one ostvarene pelagijskim i koćarskim ribolovom zajedno.Priobalno područje i priobalni ribolov (ribolov malim ribolovnim alatima - small-scalefisheries ili artisanal fisheries) nema standardne definicije. Pod terminom priobalnog područja označava se maritimni ili lagunarni pojas koji se proteže između kopna i dubokog mora. Pri određivanju toga pojasa može se uzeti u obzir više različitih kriterija, tj. geografski (pojas od 3 n.m., koji je najčešći), zatim batimetrijski (samovoljno određena dubina), tehnološki (ribolov malim ribolovnim alatima) ili socio-ekonomski (pojas isključivo obrtničkog ribolova malim ribolovnim alatima). Prema nekim autorima područje priobalnog ribolova uz istočnu obalu Jadrana je pojas uz kopno i otoke uglavnom do 80 m dubine, a širina toga područja eksploatacije, zavisno od konfiguracije dna i dubine, iznosi u prosjeku oko 300 m (50-2000 m). Tu još pripadaju prostori brakova, koji se nalaze dalje od obale. Ovako precizirana zona priobalnog ribolova obuhvaća oko 6% ukupne površine ribolovnog mora Republike Hrvatske, ili oko 14% površine unutrašnjeg ribolovnog mora. Ukoliko se ipak uzme da je područje priobalnog ribolova pojas od oko 3 n.m. od obal kopna ili otoka, kako se to drugdje općenito uzima, onda bi to područje zauzimalo površinu gotovo čitavog unutrašnjeg ribolovnog mora, dakle oko 12500 km2, ili gotovo 40% ribolovnog mora Republike Hrvatske. Ovaj se tip ribolova obavlja na produkcijski najznačajnijem dijelu istočnog Jadrana, što treba prije svega zahvaliti blizini kopna, većem dotoku slatke vode i relativno maloj dubini. Produktivnost je ove zone danas nesumnjivo još i veća zbog pojave eutrofikacije, tj. unošenja većih količina hranjivih soli „izvana“ i to unošenje putem rijeka i otpadnih voda s urbanih područja, može zapravo u moru uvjetovati dvije potpuno oprečne pojave. S jedne strane povećava se produktivnost, a s druge strane ona se može pod određenim uvjetima negativno odraziti na život u moru. Potencijalni negativni učinak se očituje u pojavi anoksije koja nastaje za vrijeme razgradnje naglo nagomilane organske tvari, npr. poglavito tijekom izrazitih i naglih pojava „cvjetanja mora“ i isto tako naglog ugibanja fitoplanktonskih organizama (anoksična stanja u pravilu uzrokuju masovni pomor riba, osobito njihovih najranijih razvojnih stadija, i drugih morskih organizama). Uz istočnojadransku obalu su izrazito eutrofizirana područja Tršćanskog i Kaštelanskog zaljeva, a također i gradska te estuarna područja većih rijeka. Priobalno područje je također pod snažnim utjecajem stalno rastućeg zagađenja mora, ali stvarni utjecaj zagađenja, kao i eutrofikacije na život u moru nije moguće kvantitativno odrediti. Priobalni ribolov uzduž hrvatske obale ima veliku važnost u okviru ukupnog ribolova Republike Hrvatske na moru. U priobalnom ribolovu se koriste gotovo svi od oko 55 vrsta ribolovnih alata koliko ih je poznato na istočnom Jadranu. i u svjetskim razmjerima ribolov koji se odvija u priobalnom moru malim ribolovnim alatima ima veliko značenje. On sudjeluje s približno polovinom ukupnog svjetskog ulova jestivih organizama u moru i zapošljava negdje oko 90% svih ribara. Lovine koje se ostvaruju u priobalnom području po svojoj raznovrsnosti i kvaliteti svakako nadmašuju one ostvarene dubinskim povlačnim mrežama-koćama u otvorenom moru. Priobalno područje naseljavaju pored riba



245

karakterističnih za plitko more (porodice Sparidae, Labridae, Scorpaenidae, Sciaenidae, Mugilidae, Atherinidae, Moronidae, Serranidae) i one ribe koje imaju široku ekološku valencu, a inače su karakteristične za dublja morska područja. Gotovo sve vrste velikih morskih rakova, s izuzetkom škampa, dolaze u plićem priobalnom području (jastog, hlap, rakovica, kuka), kao i brojne gospodarski važne vrste glavonožaca (sipa, hobotnica, muzgavac, lignja), te, bez izuzetaka, sve gospodarski značajne vrste školjkaša. Samo, npr. u lovinama mreža poponica, za koje postoje dugogodišnji nizovi podataka (oko 35 godina), zabilježeno je oko 120 vrsta riba, što je iznad ¼ poznatih vrsta u Jadranu, zatim 8 vrsta jestivih rakova i 4 vrste glavonožaca. Istraživanja priobalnih naselja riba, rakova i glavonožaca u priobalnom području istočnog Jadrana su započela relativno kasno, negdje 50-ih godina prošlog stoljeća analizom količine i sastava lovina malih obalnih koćica (tartana) na području srednje Dalmacije. Vrlo slična istraživanja su se provodila i kasnije na lovinama mreže migavice u području Dugog otoka i strašina na splitskom području. Analize lovina mreža poponica sa gledišta sastava i količine te promjena u lovinama započinju 1960. godine na području Dalmacije. Ta su istraživanja nastavljena kasnije i na drugim područjima uz istočnu obalu, a provode se i danas. Tim istraživanjima, koja su se na nekim područjima provodila s manjim ili većim razmacima preko 30 godina (poglavito područje Kornata, Splita i srednjedalmatinskog otočnog područja), obuhvaćena je gotovo čitava istočnojadranska obala od zapadne Istre do Crnogorskog primorja. Također su u novije vrijeme provedene analize lovina brojnih ribolovnih alata: a) strašina na trogirskom području, b) koćice ili tartane na murterskom području i širem području Dalmacije, c) migavice na širem području Dalmacije, d) tramate (ludra, zagonice, fružate) na sjevernom i srednjem Jadranu, e) kogola na području srednjedalmatinskih otoka, f) girarice na području Lošinja, Paga, Omiša i Korčule; f) psara na području Kornata, g) bukvara na području Korčule, h) parangala, i) listarica na području otoka Oliba te uzduž zapadne obale Istre itd. Od ribolovnih alata (mreža) koji se upotrebljavaju u priobalnom ribolovu postojeća statistika bilježi sljedeće: potegače (migavica, šabakun, girarica, igličare i dr.), povlačne mreže (obalne koćie ili tartane, kogol), stajaćice (prostice, gavunare, poponice i pasare), zagonice, ciplare, a od ribolovnog pribora vrše za lov riba i rakova, dredže za lov školjaka, parangale, te ribarske brodice.

Poponice Zahvaljujući dugogodišnjim analizama lovina mreža poponica (Slika 4.3.56.) uzduž gotovo čitave istočne obale Jadranskog mora dobiven je detaljan uvid u stanje, promjene, tijek i intezitet promjena u priobalnim naseljima riba, glavonožaca i rakova kroz 35-godišnje razdoblje. Promjene u naseljima nužno dovode do promjene u lovinama. Budući su poponice vrlo učinkovit i gotovo neselektivan ribolovni alat, njihove lovine najpotpunije odražavaju stanje i nastale promjene u ribljim naseljima. Poponice se koriste u užem priobalnom području, na svim vrstama morskog dna i različitim dubinama, obično od svega nekoliko pa do nekoliko desetaka metara. Eksperimentalne lovine su ostvarivane uglavnom na dubinama do 30 m, najčešće od 15 do 20 m.



246

Slika 4.3.56. Mreža poponica

Promjene u lovinama su se očitavale u količini ulova, alternaciji zastupljenosti nekih porodica i vrsta riba te nekih jestivih beskralješnjaka i promjenama dužinske strukture ciljanih (dominantnih) vrsta riba. Na svim područjima za koja postoje dugi nizovi podataka o masi ostvarenih lovina mreža poponica, kao što su područje Kornata, Splita, srednjedalmatinskih otoka i otoka Palagruža mogao se zabilježiti kontinuirani pad ulova. U masu ulova su uzimane u obir mase riba, glavonožaca i jestivih rakova zajedno. Lovine su ostvarene standardnim načinom ribolova. Na području Kornata prosječna masa lovine po jednoj mreži poponici (odnosno jedinici ribolovnog napora) je iznosila u razdoblju 1960—1964. u prosjeku 1,48 kg. U razdoblju kasnijih istraživanja, između 1977. i 1982., ta se količina smanjila na 0,62 kg, a urazdoblju 1987.-1992. na svega 0.56 kg. Prosječna se lovina po jednoj mreži poponici u razdoblju od 32 godine smanjila za gotovo 63%, ili drugim riječima, današnje lovine na tom području po kvantiteti iznose tek 1/3 lovine iz razdoblja 1960-1964. Na području Splita su se mogle uočiti promjene u kvantitativnom pogledu. U razdoblju 1960.-1964. na tom je području prosječna lovina po jednoj mreži poponici iznosila 0,95 kg. Između 1960.-1964. i 1977.-1979., ta se količina smanjila na 0,5 kg, odnosno došlo je do smanjenja lovine za 47,7%. Opadanje je nastavljeno i nakon 1979. godine, tako da je u razdoblju 1990.-1994. prosječan ulov po jednoj mreži iznosio tek 0.35 kg. Za čitavo promatrano razdoblje smanjenje prosječne lovine je iznosilo 63,2%. Na području srednjodalmatinskih otoka dolazi do sličnih promjena u lovinama. U razdoblju 1960.-1964. postignut je prosječan ulov po jednoj mreži poponici od 1,8 kg. U narednom razdoblju, kada su ista takva istraživanja ponovljena, tj. između 1971. i 1987., lovina se smanjila na 0.7 kg, a u razdoblju 1990.-1994. bilježen je daljnji pad ulova na 0.67 kg. Tijekom čitavog 34-godišnjeg razdoblja prosječan ulov po jednoj mreži je smanjen za gotovo 63%. Na području od otoka Vira do Konavla, gdje se u sklopu kontrole kvalitete obalnog mora istražuju i obalna naselja riba, glavonožaca i rakova, i to na širem području Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika te kod otoka Visa i u Malostonskom zaljevu, tijekom 1994. i početkom 1995. godine dobivene su prosječne vrijednosti lovina koje su zabrinjavajuće. Naime, za cijelo istraživano područje dobivena je lovina pod jednoj mreži od 0,34 kg, a po područjima kako slijedi: Zadar 0,2 kg, Šibenik 0,23 kg, Split 0,5 kg, Malostonski zaljev 0,31 kg, Dubrovnik 0,32 kg te Vis i Pakleni otoci zajedno 0,44 kg. Prosječne lovine su iznosile od svega 0,05 do 1,3 kg, a zastupljenost lovina ispod 0,5 kg je iznosila između 62,5 i 100%, u zavisnosti od područja. I u području južnog Jadrana, gdje su analize lovina mreža poponica obavljene u 1972, te u 1987. i 1988. godini, zapaženo je smanjenje prosječnog ulova. Tako se 1972. godine zabilježio prosječan ulov od 0,57 kg po jednoj mreži, a 1987.-1988. tek 0,43 kg, što ukazuje na smanjenje od 24,6%.



247

Smanjenja prosječnih lovina nije zabilježeno samo uz obalu kopna ili kod otočnih skupina bližih kopnu nego i na području udaljenih otoka. Dobar je primjer promjena stanja u naseljima riba, rakova i glavonožaca područje otoka Palagruže za razdoblje od 1961.-1995. godine. Godine 1961. prosječan ulov po jednoj mreži bio je oko 2 kg, a već 1970.-71. on se smanjio na 1,9 kg, a u razdoblju 1987.-1989. na 1,3 kg. To smanjenje se nastavilo i kasnije, jer je 1995. godine ulov iznosio 1,1 kg po mreži, što ukazuje da se ulov smanjio za gotovo 45%. U svim gore navedenim primjerima došlo je i do smanjenja prosječnog broja primjeraka riba i drugih jestivih organizama u lovinama. Tako na primjer u području Kornata to smanjenje od 1960. do 1992. iznosi približno 52,7%, a na području otoka Palagruže od 1961. do 1995. ono iznosi čak 60%. Općenito se može reći da područja udaljenija od obale kopna i priobalnog otočnog pojasa, npr. područje Palagruže, Brusnika, Lastova, Svetog Andrije i sl. Daju bolje lovine. Ova razlika je zapažena tijekom prvih godina analiza lovina mreža poponica na području Dalmacije u razdoblju 1960.-1964., a potvrđena je i tijekom novijih istraživanja. Spomenuta razlika se može moguće objasniti udaljenošću ribolovnih područja i stoga slabijim intezitetom ribolova na njima. No, i ova područja pokazuju znakove općeg osiromašenja i smanjenja ulova po jedinici ribolovnog napora, te druge promjene, kao i sva ostala područja. Ta razlika je danas manja i na razini manjih nominalnih vrijednosti, jer se danas nigdje ne lovi onoliko koliko se lovilo ranije. Opadanje ulova mreža poponica se očituje i u zastupljenosti kategorija prosječnih lovina po jednoj mreži na istraživanim područjima tijekom razdoblja 1960.-1995. Kvalitativne promjene u lovinama se ogledaju u zastupljenosti porodica i vrsta riba, glavonožaca i rakova tijekom razdoblja istraživanja. Gledano u cijelini na čitavom istraživanom području srednjeg i južnog Jadrana od riba dominiraju u eksperimentalnim lovinama mreža poponica brojem i masom vrste Scorpaena porcus, Symphodus tinca i Mullus sp. (uglavnom masom), zatim od glavonožaca vrste Sepia officinalis i Octopus vulgaris, a od rakova vrsta Maja crispata.Trend brojčane i masene zastupljenosti Scorpaena porcus, Symphodus tinca te Maja crispata je u kontinuiranom porastu za razdoblje 1962.-1993., dok se suprotno (trend opadanja) uočava za vrste iz roda Mullus (Mullus surmuletus) i glavonošca Octopus vulgaris.Svi navedeni primjeri navode na zaključak da su priobalne bio-zalihe uz istočnojadransku obalu u velikoj mjeri iscrpljene, a za neka područja moguće govoriti čak i problemu prelova. To se osobito odnosi na ona priobalna područja na kojima je prosječan ulov po jedinici ribolovnog napora oko 0,5 kg ili ispod, a to su recimo područja Kornata, šira područja gradova (npr. Zadra, Splita, Šibenika, Dubrovnika), te nekih otoka udaljenih od kopna (Vis), Malostonski zaljev i dr. Ovdje treba naglasiti da su vrijednosti lovina na istraživanim područjima dosta ujednačene, što može ukazivati na općenito loše stanje priobalnih bio-zaliha, te se slično stanje može očekivati i na drugim priobalnim područjima. Na pojavu prelova u priobalnom području ukazuju i neki drugi podaci, kao opadanje prosječnih dužina i mase primjeraka pojedinih vrsta u lovinama, poremećen prijašnji odnos vrsta u lovinama, nestajanje nekih vrsta iz lovina i sl. U 18 analiziranih lovina pridnenih troslojnih mreža stajačica – poponica ostvarenih u akvatorijima otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta tijekom 2010. godine ukupno su ulovljene 33 vrste, odnosno 280 jedinki biomase 97,760kg. Ribe su bile najbrojnije zastupljene sa 24 vrste (72,73%) ─ 170 jedinki (60,71%) biomase 53,409kg (54,63%). Ulovljene su 2 vrste glavonožaca (6,06%) – 39 jedinki (13,93%) biomase 18,043kg (18,46%) i 7 vrsta desetonožnih rakova (Crustacea, Decapoda) (25,36%) ─ 71 jedinki (25,36%) mase 26,308kg (26,91%).



248

Analizirajući zastupljenost pojedinačnih vrsta u ukupnoj lovini dobiveno je da je najučestalija vrsta bila sipa, Sepia officinalis (Slika 4.3.57.). Njena je masena zastupljenost bila 16,21% (15,843kg), a brojčana 13,57% (38 jedinki) svih ulovljenih, potencijalno iskoristivih, organizama. Vrsta s najvećom masenom zastupljenošću od 21,75% (21,259kg), odnosno brojčanom od 11,07% (31 jedinka), bio je jastog, Palinurus elephas (Slika 4.3.58.). Ostale gospodarstveno važnije vrste koje su maseno značajnije bile nazočne su: škrpina (Scorpaena scrofa) (10,37%), kovač (Zeus faber) (7,01%), tabinja (Phycis phycis) (6,92%), grdobina (Lophius piscatorius) (5,81%), trlja od kamena (Mullus surmuletus) (4,94%) i batovina (Uranoscopus scaber) (4,04%).

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

P1 P2 P3 P4 P5 P6 P7 P8 P9 P10 P11 P12 P13 P14 P15 P16 P17 P18Ribolovno područje

Bro

jnos

t (N

)

Palinurus elephas

Sepia officinalis

Mullus surmuletus

Slika 4.3.57. Raspodjela brojčano najzastupljenijih vrsta na svim istraživanim lovinama troslojnih mreža stajačica – poponica tijekom 2010. godine na ribolovnom području otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta. Izvor podataka: IOR-Split

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

10000

P1 P2 P3 P4 P5 P6 P7 P8 P9 P10 P11 P12 P13 P14 P15 P16 P17 P18

Ribolovno područje

Mas

a (g

)

Palinurus elephas Sepia officinalisScorpaena scrofa

Slika 4.3.58. Raspodjela maseno najzastupljenijih vrsta na svim istraživanim lovinama troslojnih mreža stajačica – poponica tijekom 2010. godine godine na ribolovnom području otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta. Izvor podataka: IOR-Split

Ciljane vrste Škrpina, Scorpaena scrofa (Slika 4.3.59.) U analiziranim gospodarskim lovinama (18) mreža poponica na istraživanim područjima ulovljeno je ukupno 19 jedinki škrpine ukupne biomase 10,137kg. Raspon ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba se kretao od 18,2 do 46,1cm sa srednjom vrijednošću od 29,28 ±



249

7,867cm, a mase od 104 do 1500g sa srednjom vrijednošću od 533,53 ± 406,481g. Starost ulovljenih jedinki, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka i dužinsko–starosnog ključa (neobjavljeni podaci autora), kolebala je u rasponu od 2 do 7 godina. Analizirajući štetnost ovog alata na populaciju škrpine (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini, koristeći vrijednost najmanje dozvoljene dužine koja se smije loviti, prevoziti i prodavati (25cm), danom "Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama" iz 2007. godine, proizlazi da je u ukupnoj lovini bilo 42,11% (8) spolno nezrelih jedinki. Primjeni li se, u ovom slučaju, međutim, dužina prvog spolnog sazrijevanja ženki (Lt =30 cm) postotak se nedoraslih jedinki penje na 57,89% (ukupno 11) spolno nezrelih jedinki (Slika 4.3.60, Slika 4.3.61.).

Slika 4.3.59. Škrpina

N =18

0

5

10

15

20

25

30

35

15 20 25 30 35 40 45Dužinske skupine (cm)

Zast

uplje

nost

(%)

Slika 4.3.60. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) jedinki škrpine, Scorpaena scrofa, u svim analiziranim lovinama mreža poponica tijekom 2010. godine na ribolovnom području otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta. Izvor podataka: IOR-Split



250

10,53

21,05

26,32

21,05

15,79

5,26

0

5

10

15

20

25

30

1 2 3 4 5 6Starost (godine)

Zast

uplje

nost

(%)

Slika 4.3.61. Starosna zastupljenost jedinki škrpine, Scorpaena scrofa, u svim analiziranim lovinama mreža poponica tijekom 2010. godine na ribolovnom području otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta. Izvor podataka: IOR-Split

Trlja od kamena, Mullus surmuletus (Slika 4.3.62.) U gospodarskim lovinama mreža poponica na istraživanom području ulovljeno je 20 jedinki vrste, ukupne biomase 4,579kg. Raspon ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba je bio od 20,3 do 35,1cm sa srednjom vrijednošću od 25,90 ± 3,107cm, a mase od 110 do 520g sa srednjom vrijednošću od 229,75 ± 115,637g. Starost ulovljenih jedinki, analizirana na temelju prikupljenih ljusaka i dužinsko – starosnog ključa (neobjavljeni podaci autora), kolebala je u rasponu od 3 do 9 godina. Analizirajući štetnost mreža poponica na populaciju ove ribe na istraživanim područjima (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini), koristeći vrijednost najmanje dozvoljene lovne veličine (11cm) iz "Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama" iz 2007. godine i dužinu spolnog sazrijevanja ženki Lt =18cm, proizlazi da u ukupnoj lovini nije bilo spolno nezrelih jedinki.

Slika 4.3.62. Trlja kamenjarka



251

N=20

0

10

20

30

40

50

60

20 23 26 29 32 35Dužinske skupine (cm)

Zast

uplje

nost

(%)

Slika 4.3.63. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) jedinki trlje od kamena, Mullus surmuletus, u svim analiziranim lovinama mreža poponica tijekom 2010. godine na ribolovnom području otoka Oliba, Visa, Biševa, Žirja i Mljeta. Izvor podataka:IOR-Split

Sipa, Sepia officinalis U analiziranim lovinama mreža poponica na istraživanim područjima ulovljeno je 38 jedinki sipe ukupne biomase 15,843kg. Srednja vrijednost dužine plašta ulovljenih jedinki iznosila je 14,93 ± 2,682cm (raspon od 11,7 do 23,6cm), a mase 416,92 ± 210,611 g (raspon od 206 do 1184g). Prema dostupnim podacima sipa spolno sazrijeva kod nekih 12-tak cm dužine pa je u ostvarenim lovinama mreža poponica bilo 5 nedoraslih jedinki (10,4%). Ulovljene sipe, vjerojatno, pripadaju, u cijelosti, prvoj i drugoj starosnoj grupi. Ipak, znajući da je životni ciklus sipe veoma kratak i da ženke nakon odlaganja jaja u pravilu ugibaju, smatra se da je štetan utjecaj mreža poponica na naselja ove vrste ipak u prihvatljivim granicama.

Jastog, Palinurus elephas U analiziranim lovinama mreža poponica na istraživanim područjima ulovljena je 31 jedinka jastoga ukupne mase 21,259kg. Srednja vrijednost dužine (od vrha rostruma do kraja repa) ulovljenih jedinki iznosila je 28,70 ± 3,915cm (raspon od 17,2 do 36,6cm), a mase 685,77 ± 303,099g (raspon od 121 do 1592g). U lovinama je bila samo jedna jedinka manja od 24cm (3,23%) (najmanja dozvoljena lovna dužina prema "Naredbi o zaštiti riba i drugih morskih organizama", 2007. godina). Jedinki manjih od 28cm što je realna dužina 50% sazrijevanja populacije jastoga u Jadranskom moru bilo je 11 (35,48%). Potrebito je ne povećavati ribolovni napor, te nastaviti daljnja istraživanja zbog dobivanja cjelovite slika stanja biozaliha te mogućnosti predlaganja odgovarajućih mjera održivog ribolova mrežama poponicama. Problem je kod poponica nazočnost spolno nezrelih jedinki ciljanih vrsta (preko 20% u lovinama). Budući da se o razini iskorištavanja priobalnih bio-zaliha može približno zaključiti prema kretanju broja ribolovnih alata koji se u priobalnom ribolovu koriste, tj. prema globalnom kretanju ribolovnog napora, može se reći da je ono bilo u stalnom porastu. Isto tako, ako je suditi prema prethodno iznesenim podacima o osiromašenju priobalnih bio-zaliha, ono je već odavno prešlo dopuštenu granicu razumnog gospodarenja.Budućnost priobalnog ribolova se treba temeljiti na nacionalnoj strategiji razvoja morskog ribarstva i pratećih djelatnosti, koja bi se zasnivala na znanstvenim-gospodarstvenim, sociološko i ribarstveno-biološkim spoznajama. Kao prvi uvjet koji treba ispuniti postavlja



252

se razumno gospodarenje živim bogatstvima mora. To jednostavno znači da se ne smije loviti onoliko koliko se hoće, nego samo onoliko koliko se može, odnosno koliko to dopuštaju prirodne mogućnosti. Za postignuće tog cilja neophodno je potrebno znati kakve su produkcijske mogućnosti iskorištavanog područja i do koje se razine u iskorištavanju bio-zaliha došlo, da bi se potom odredila optimalno moguća razina rentabilnog iskorištavanja, vodeći uvijek pri tome obzira da preostali dio zaliha zadrži moć obnavljanja i i nadoknade izgubljenog dijela. S obzirom na stanje bio-zaliha priobalnog područja kakvo je danas, možemo s pravom govoriti o prelovljenosti mnogih područja. Iako se ove tvrdnje temelje na analizi lovina jednog ribolovnog alata – mreže poponice na ograničenom priobalnom području, može se ipak kazati da se radi zaista najboljem „test-alatu“ u odnosu na sve druge koji stoje na raspolaganju zbog njegove upotrebivosti, lovnosti i male selektivnosti. Trendovi koji su uočeni na temelju dugodišnjih analiza lovina odraz su globalnih zbivanja u priobalnim naseljima riba i drugih morskih organizama.

MigavicaMigavica je najbrojnija i najraširenija od obalnih mreža potegača (Slika 9). Kao što

samo ime govori, sastavljena je od posebno, horizontalno postavljenog mrežnog tega koji se lijeska (miga) dok se mreža poteže prema obali, izazivajući tako strah kod riba.Migavica je vrlo učinkovita mreža i sigurno najlovnija od svih potegača. Namijenjena je prvenstveno ulovu gire oblice, Spicara smaris, koja u ostvarenim lovinama mora biti zastupljena s najmanje 80%. Migavica je obalna mreža potegača koja je prema "Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru" (Narodne novine 6/2006. godine) zabranjena od 1. svibnja do 30 rujna, i od zalaska do izlaska sunca. Veličina oka niti u jednom dijelu mreže ne smije biti manja od 12mm. Užad koja se koriste kao nadopuna ribolovu, ne smiju biti duža od 500m sa svake strane.

Slika 64. Ribolov migavicom Analizirajući kvantitativni sastav ostvarenih potega migavicom (komercijalne lovine) oni su na cjelokupnom istraživanom području (primoštensko područje) tijekom 2010. godinekolebali od 23,721 do 51,011kg, sa srednjom vrijednošću od x= 34,258kg ± 10,873kg. Uanaliziranim lovinama migavice (6 potega) ulovljeno je ukupno 2885 (32,12%) jedinki gire oblice ukupne biomase 34,229kg (16,65%). Raspon je ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba kolebao od 4,2 do 18,0cm (prosječno 10,81 ± 2,300cm), a mase od 0,6 do 48g (prosječno 11,87 ± 7,178g). Na temelju prikupljenih ljusaka i dužinsko – starosnog ključa, te prema rezultatima o starosnim grupama gire, utvrđena je starost prikupljenihjedinki gire, u 2010. godini, od 1 do 5 godina, a najviše je bilo jedinki 1. godine (51,75%) (Slika 65). Analizirajući biološku štetnost ovog alata na populaciju gire oblice (postotak



253

31,75

13,21

2,25 1,04

51,75

0

10

20

30

40

50

60

1 2 3 4 5Starost (godine)

Zas

tup

ljen

ost

(%)

53,80

29,80

12,80

3,60

0

10

20

30

40

50

60

1 2 3 4Starost (godine)

Zas

tupl

jeno

st (%

)

spolno nedoraslih jedinki u lovini) na istraživanom području, proizlazi da je u ukupnoj lovini, tijekom 2010. godine, bilo čak 40,76% nezrelih primjeraka ove vrste (manjih od 10cm ukupne tjelesne) na istraživanom području. U analiziranim lovinama migavice (6 potega) ulovljeno je 500 (5,57%) jedinki trlje od kamena s ukupnom biomasom od 24,484kg (11,91%). Raspon je ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih riba bio od 8,2 do 22,2cm (prosječno 15,23 ± 3,420cm), a mase od 6 do 145 g (prosječno 48,97 ± 31,641g). Starost prikupljenih jedinki, kolebala je u rasponu od 1 do 4 godina, a prevladavale su jedinke 1. godine (53,80%). Analizirajući štetnost ovog alata na populaciju trlje od kamena (postotak spolno nedoraslih jedinki u lovini) proizlazi da su u ukupnoj lovini potencijalno nezrele bile sve jedinke manje od 14cm (56%) (Slika 66).

Slika 4.3.65. Starosna zastupljenost jedinki gire oblice, Spicara smaris u analiziranim lovinama mreže migavice tijekom 2010. godine na primoštenskom području. Izvor podataka: IOR-Split

Slika 4.3.66. Starosna zastupljenost jedinki trlje od kamena, Mullus surmuletus u svimanaliziranim lovinama mreže migavice tijekom 2010. godine na primoštenskom području. Izvor podataka: IOR-Split



254

U lovinama obalne potegače – migavice zabilježeno je ukupno 10 vrsta ljuskavki i to: bukva, Boops boops; špar, Diplodus annularis; fratar, D. vulgaris; pic, D. puntazzo;batoglavac, Pagellus acarne; arbun okan, P. bogaraveo; arbun, P. erythrinus; salpa, S. salpa, kantar, Spondyliosoma cantharus i ušata, Oblada melanura. Osim prethodno spomenute bukve, u lovinama potegače – migavice, od gospodarski vrjednijih vrsta ljuskavki su značajnije bili zastupljeni i arbun s 297 jedinki (3,31%) i ukupnom masom od 10,079 kg (4,90%), fratar s 1,64% brojčane i 1,02% masene zastupljenosti i salpa s 1,53% brojčane i 1,22% masene zastupljenosti. Sve veće vrste ljuskavki (kantar, salpa, arbun, fratar, pic, arbun okan) su bile u lovinama migavice 100% zastupljene s jedinkama manjim od dužina njihovog spolnog sazrijevanja, a velika većina njih čak i od najmanje dozvoljene veličine izlova (15cm Lt) koja je, prema "Naredbi o zaštiti riba i drugih morskih organizama" (2007.) predviđena za vrste roda Diplodus (Slika 67). Iako je ukupna brojčana i masena zastupljenost gospodarski vrjednijih sparidnih vrsta (arbun, pic, fratar, kantar, arbun okan, salpa, ušata) u lovinama potegače – migavice bila razmjerno mala neupitna je vrlo mala selektivnost i velika štetnost ove mreže za vrste porodice Sparidae koje dolaze u infralitoralnom području istočne obale Jadranskog mora.

Sparidae

57,29

97,46 99,32 100,00 100,00 100,00

83,16

95,62 93,44100,00

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Boops boops Diplodusannularis

Diplodusvulgaris

Diploduspuntazzo

Pagellus acarne Pagellusbogaraveo

Pagelluserythrinus

Sarpa salpa Sponydliosomacantharus

Obladamelanura

Vrste

Nez

rele

jed

inke

(%

)

Slika 4.3. 67. Zastupljenost ljuskavki manjih od 15 cm u svim analiziranim lovinama mreže migavice tijekom 2010. godine na primoštenskom području. Izvor podataka: IOR-Split

Iako je prvenstveno namjenjena za lov gire oblice Spicara smaris, migavicom se love čak i do 70 različitih vrsta riba te gotovo sve vrste ljuskavki (sparida) i one sačinjavaju oko 27 % ukupnog ulova. Najviše je zastupljena bukva Boops boops, vrste iz roda Diplodus spp., ušata Oblada melanura i arbun Pagellus erythrinus. Postotak nedoraslih riba u migavici je oko 34,8 %, zbog čega se migavica smatra umjereno štetnim ribolovnim alatom. No, ukoliko se obrati pozornost na pojedine vrste, ili čak porodicu, kao što je na primjer Sparidae, proizlazi da je čak preko 50%, za neke vrste i 100% jedinki spolno nezrelo (špar, pic, pagar, salpa). Ovakvim pristupom lako se dolazi do zaključka o značajnoj štetnosti ovog alata posebice za spomenute vrste, odnosno njihovo uspješno novačenje. Kako se razdoblje kad je ovaj alat dozvoljen, djelomično ili potpuno preklapa s razdobljem mrijesta većine gospodarski važnih vrsta, to može značajno utjecati na stanje u priobalnim



255

zajednicama riba i drugih morskih organizama, s posebno negativnim učinkom na njihovu dinamiku populacija. Potrebito je točno odrediti područja koja bi bila pogodna za ulov gire oblice s migavicom kako bi se maksimalno moguće smanjio doprinos ostalih vrsta u ukupnom ulovu ovog alata. Ipak, nikad dovoljno opreza kod davanja bilo kakvih ocjena ribolovnih alata i tehnika, odnosno procjena veličine populacija pojedinih gospodarski interesantnih vrsta riba i posljedično njihovih optimalnih kvota izlova. Migavica je vrlo štetan alat za sparidne vrste. Isto tako, važno bi bilo odrediti područja koja bi bila pogodna za ulov gire oblice(bilo bi također nužno, istraživanjima, precizirati područja koja su pogodna za ribolov ovim ribarskim alatom kako bi se maksimalno moguće povećalo učešće gire oblice, a smanjio doprinos ostalih vrsta u ukupnom ulovu obalne potegače migavice, sve istraživane postaje bile su nepogodne za ribolov migavicom, jer je gire bilo manje od 80%), skratiti razdoblje u kojem je dozvoljen lov migavicom (novo: dozvoliti od 1.studeni do 31. ožujka), te ne dozvoliti povećanje ribolovnog napora. U svakom slučaju potrebito je izraditi plan upravljanja ribolova migavicom.

Listarice Prema "Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru" iz 2006 godine (Narodne novine, br. 6 od 13.01.2006) u hrvatskom se ribolovnom moru smiju koristiti mreže listarice središnjeg tega – mahe od najmanje 40mm, odnosno vanjskih slojeva - popona od najmanje 150mm. Ukupna dužina ovih mreža koje se koriste u dnevnom ribolovu može biti najviše 5000m. Mrežom listaricom se ribolov smije obavljati samo na doček i bez upotrebe bilo kakvih sredstava i načina za plašenje ribe. Zabranjen je u cijelom unutarnjem ribolovnom moru Republike Hrvatske, osim ribolovne zona A, od 15. svibnja do 10. rujna i od 10. rujna do 15. svibnja unutar akvatorija od jedne morske milje od obale kopna ili otoka ribolovnih zona C i D. Također je trajno zabranjen ribolov ovim mrežama (i svim ostalim troslojnim stajačicama) u području jedne morske milje oko vanjskih otoka Palagruže, Galijule, Sušca, Brusnika i Jabuke. Mreže listarice smiju koristiti samo ribari velikog gospodarskog ribolova (ribari profesionalci). Prostorna i vremenska zastupljenost listova, a i ostalih vrsta morskih organizama lovljenih mrežama listaricama na istraživanom području je analizirana na temelju rezultata njihovog ulova po mjesecima kada su se obavljala istraživanja te na temelju rezultata ulova po jedinici ribolovnog napora, koji je u našim istraživanjima sačinjavao masu ulova na jednu mrežu u jednom topljenju, čija je dužina iznosila 18m. U ožujku 2010. godine u akvatoriju otoka Oliba ukupno je ulovljeno 290 jedinki, odnosno 99,436kg ribe i drugih morskih organizama, a ulov po jednoj mreži (18m) bio je 1,21 jedinki, odnosno 0,416kg ribe i drugih morskih organizama. U ožujku u akvatoriju otoka Oliba nije ulovljena ni jedna jedinka lista, Solea solea, a najučestalija vrsta u lovinama je sipa, Sepia officinalis, s brojčanom zastupljenošču od 91 jedinke (31,38%) i masenom 18,421kg (18,53%).

U akvatoriju zapadne obale Istre ukupno je ulovljeno 574 jedinke, odnosno 157,769kg ribe i drugih morskih organizama, a ulov po jednoj mreži (18m) bio je 0,28 jedinki, odnosno 0,077g ribe i drugih morskih organizama. Najučestalije vrste u lovinama su bile list obični, Solea solea, čija je brojčana zastupljenost iznosila 344 jedinke (59,93%), a masena 802kg (50,83%), zatim, škrpun, Scorpaena porcus, s brojčanom zastupljenošću od 55 jedinki (9,58%) i masenom od 9,696kg (6,15%) (Slika 4.3.68.)



256

Slika 4.3.68. Masena zastupljenost vrsta u analiziranim lovinama mreža listarica u akvatoriju zapadne obale Istre tijekom 2010. godine. Izvor podataka: IOR-Split

Ukupan ulov na cijelom istraženom području po jednoj mreži je iznosio 0,38 jedinki, odnosno 0,113kg ribe i drugih morskih organizama (ukupno 2279 mreža). Ukupan ulov lista, Solea solea, po jednoj mreži (18m mreža) tijekom navedenih mjeseci je iznosio 0,151 jedinki, odnosno 0,0352kg listova.

Ciljane vrste List, Solea solea Ukupno je analizirano 344 jednike lista ukupne biomase 802kg. Raspon ukupne dužine tijela (Lt) ulovljenih listova kretao se od 23,5 do 36,9cm sa srednjom vrijednošću od 29,398 ± 2,1583cm (Slika 4.3.69.), a mase od 122 do 597g sa srednjom vrijednošću od 233,1395 ± 71,8367g. Utvrđeno je da u lovljenoj populaciji lista na istraživanom području postoji 5 starosnih grupa (od 20 do 60 starosne grupe). Druga (20) i treća (30) godina su najzastupljenije sa 42,44% i 41,86%, dok na ostale starosne grupe otpada svega 15,70% ulovljene populacije. Usporedimo li to sa istraživanjem tijekom 2007. godine (druga godina bila je zastupljena s 13,8%, a treća godina sa 78,9%) može se utvrditi da je došlo do rasta zastupljenosti jedinki druge godine, a pada zastupljenosti jedinki treće godine što također ukazuje na poteškoće u kojima se nalazi populacija (Slika 4.3.70.).



257

N=6145

0,00

19,33

76,57

3,22 0,76 0,07 0,050

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1 2 3 4 5 6 7Starost (godine)

Zast

uplje

nost

(%)

Slika 4.3.69. Učestalost pojavljivanja ukupnih tjelesnih dužina (Lt) jedinki lista, Solea solea, u svim analiziranim lovinama mreža listarica tijekom 2010. godine. Izvor podataka: IOR-Split

Slika 4.3.70. Starosna zastupljenost lista običnog, Solea solea, u analiziranim lovinama mreža listarica u akvatoriju sjevernog dijela zapadne obale Istre tijekom 2010. godine. Izvor podataka: IOR-Split

Tijekom istraživanja lovina lista Solea solea tijekom 2010. godine proizlazi da je u lovinama mreža listarica bilo 65,70% spolno nezrelih jedinki ove vrste, što je svakako vrijednost koja znatno prelazi 20% spolno nezrelih jedinki u lovinama, što se smatra krajnjom vrijednošću za štetnost ribolovnog alata u tolerantnim granicama. Dakle, izlov lista na istraživanom području se upravo obavlja tijekom njegova ciklusa mrijesta, što dodatno upozorava na stupanj ugroženosti ove vrste na navedenom području. Ukoliko je moguće ograničiti područje izlova, eventualno broj mreža te odrediti godišnje kvote (uskladiti mjere regulacije s talijanskom stranom – problem prelova lista!!), te ne povećavati ribolovni napor. Shodno navedenom potrebito je nastaviti daljnja istraživanja kako bi se odredila njegova dozvoljena razina iskorištavanja, kao i uključiti dodatna istraživanja biologije i ekologije vrste kako bi se točno utvrdile njegove migracije (moguće uvođenje markiranja).



258

4.3.4. Stanje populacija gospodarski manje važnih ili nevažnih vrsta

Tijekom komercijalne eksploatacije brojne vrste bivaju ulovljene bez obzira što nisu ciljane vrste pojedinih ribolovnih aktivnosti. Takve vrste se nalaze u lovinama kao prilov ili odbačeni ulov. Ovdje spadaju brojni nejestivi beskralješnjaci, ali i gospodarski nevažne vrste ribe, kao i mali primjerci gospodarski nevažnih vrsta.U tekstu koji slijedi opisati će se trendovi indeksa biomase najvažnijih vrsta u prilovima komercijalnog ribolova u Jadranskom moru.

GlavonošciTrendovi najzastupljenijih vrsta glavoožaca u prilovu prikazane su na slici 4.3.71. iz koje je vidljivo da za ove vrste postoje velike oscilacije u indeksima biomase, koji su najvećim dijelom posljedica promjene u intenzitetu novačenja. Ipak, kod ovih vrsta, kao i kod gospodarski značajnih vrsta glavonožaca u lovinama, uočavaju se negativni trendvi u indeksima biomase.

Sepia elegans - Biomass index

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Sepia orbignyana - Biomass index

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Alloteuthis media - Biomass index

0

1

2

3

4

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Todaropsis eblanae - Biomass index

0

1

2

3

4

5

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Slika 4.3.71. Kretanje indeksa biomase najvažnijih glavonožaca u prilovu.Izvor podataka:IOR-Split

Rakovi Među rakovima najzastupljenije vrste u u lovinama koje imaju malu ili nikakvu gospodarsku važnost su kanoć i rakovica (slika 4.3.72). Kanoć pokazuje izrazito negativan trend u zadnjih 5 godina, dok su kod rakovice izražene velike fluktuacije u indeksima biomase bez jasnog trenda.



259

Squilla mantis - Biomass index

0

1

2

3

4

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Maja squinado - Biomass index

0

1

2

3

4

5

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Slika 4.3.72. Kretanje indeksa biomase gospodarski manje važnih rakova u lovinama.Izvor podataka: IOR-Split

Hrskavičnjače

Hrskavičnjače su poznate kao indikatori prelova naselja zbog svoje velike vulnerabilnosti ribolovnim alatima (velike tjelesne dimenzije, spor rast, slaba reprodukcijska moć).Gotovo sve analizirane vrste pokazuju izrazite padove indeksa biomase u Jadranskom moru, izuzevši modropjegu ražu čije je stanje populacije relativno stabilno (slika 4.3.73).



260

Scyliorhinus canicula - Biomass index

0

5

10

15

20

25

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Mustelus mustelus - Biomass index

0

30

60

90

120

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Squalus acanthias - Biomass index

0

20

40

60

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

1998=206 kg/km2

Raja clavata - Biomass index

0

5

10

15

20

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Raja miraletus - Biomass index

0

2

4

6

8

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Dasyatis pastinaca - Biomass index

0

2

4

6

8

10

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Myliobatis aquila - Biomass index

0

5

10

15

20

25

30

35

40

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Torpedo marmorata - Biomass index

0.0

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Slika 4.3.73. Kretanje indeksa biomase najučestalijih hrskavičnjača u lovinama. Izvor podataka: IOR-Split

Koštunjače

Kao prilov u lovinama se javljaju brojne vrste gospodarski nevažnih koštunjača, a kretanje indeksa biomase najučestalijih vrsta prikazano je na slici (slika 4.3.74). Vidljiva je velika raznolikost u trendovima, ali se u većine vrsta uočavaju negativni trendovi u zadnjim godinama.



261

Argentina sphyraena - Biomass index

0.0

0.5

1.0

1.5

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2Helicolenus dactylopterus dactylopterus - Biomass index

0

1

2

3

4

5

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Lepidotrigla cavillone - Biomass index

0

2

4

6

8

10

1996

1997

1998

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Serranus hepatus - Biomass index

0

10

20

30

40

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Diplodus annularis - Biomass index

0

2

4

6

8

10

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Cepola macrophthalma - Biomass index

0

5

10

15

2019

96

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Gobius niger - Biomass index

0

1

2

3

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Arnoglossus laterna - Biomass index

0

1

2

3

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Arnoglossus thori - Biomass index

0

1

2

3

4

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Microchirus variegatus - Biomass index

0.0

0.5

1.0

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

kg/k

m2

Slika 4.3.74. Kretanje indeksa biomase najučestalijih koštunjača u prilovu. Izvor podataka: IOR-Split



262

4.4. MORSKI SISAVCI I GMAZOVI

Morski sisavci Svi morski sisavci u Republici Hrvatskoj su strogo zaštićene životinjske vrste. U literaturi je opisano da su se u hrvatskom dijelu Jadrana pojavljivale ili obitavale vrste iz dvije skupine morskih sisavaca, podreda perajara (Pinnipedia) i reda kitova (Cetacea). Sredozemna medvjedica (Monachus monachus) je jedina vrsta iz podreda perajara. Od kitova zabilježene su vrste iz podreda kitova usana (Mysiceti) i to veliki sjeverni kit (Balaenoptera phvsalus), patuljasti kit (Balaenoptera acutorostrata), crni leđni kit (Eubalaena glacialis), a od kitova zubana (Odontoceti) obični dupin (Delphinus delphis), dobri dupin (Tursiops truncatus), glavati dupin (Grampus griseus), sjeverna kljunasta ulješura (Hvperoodon ampullatus), crni dupin (Pseudoorca crassidens), plavobijeli dupin (Stenella coeruleoalba), glavata ulješura (Phvseter catodon), krupnozubi dupin (Ziphius cavirostris). Od svih nabrojenih jedini stalno nastanjeni morski sisavac u Jadranskom moru je dobri dupin (Tursiops truncatus). žSredozemna je medvjedica (Monachus monachus) jedna od najugroženijih i najmalobrojnijih vrsta sisavaca u svijetu..oPrema podacima IUCN-a, sredozemna se medvjedica smatra u Hrvatskoj moguće izumrlom vrstom, a prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske iz 2006. regionalno izumrlom vrstom (RE) (s obzirom na to da su mladunci posljednji put viđeni početkom 1990-ih: na Mljetu 1992. i na Palagruži 1993. godine). Smatra se da je prije stotinjak godina obitavala u cijelom Jadranu, ali brojnost joj vjerojatno nikad nije bila velika – najviše 30 do 40 odraslih jedinki. U posljednjih 15 godina bilo je dojava da su u hrvatskom dijelu Jadrana viđene odrasle jedinke sredozemne medvjedice. Posljednjih se nekoliko godina intenzitet takvih dojava značajno povećao, a sve ih je više dokumentirano fotografijama i filmskim zapisima. Viđenja su redovita u različitim dijelovima Jadrana, osobito uz istočnu obalu Istre te zapadnu obalu Cresa i Lošinja. Unatoč tome, budući da u Jadranu nema sustavnih istraživanja sredozemne medvjedice (Monachus monachus), teško je sa sigurnošću, samo na osnovi njenih pojavljivanja, tvrditi da se ona u Jadranu i razmnožava. Zato je potrebno što prije početi pratiti stanje vrste na lokalitetima gdje se sredozemnu medvjedicu najčešće viđa.

S ciljem utvrđivanja brojnosti i rasprostranjenosti dobrih dupina i drugih vrsta kitova, te vrsta od posebnog interesa za zaštitu Jadrana tijekom ljeta 2010. godine Institut za zaštitu i istraživanje okoliša (ISPRA) iz Rima u suradnji s Institutom za istraživanja mora „Plavi svijet“ iz Malog Lošinja proveli su prvo istraživanje Jadranskog mora iz zraka (Fortuna et al., 2011).

Glavna ciljana vrsta ovih istraživanja bio je dobri dupin (Tursiops truncatus), a uz nju i sve ostale zaštićene vrste dupina i kitova, kao i morskih kornjača. Također su prikupljani i podaci o morskim psima i ražovkama (podrazred Elasmobranchii), među kojima osobito za vrstu golub uhan (Mobula mobular).

Područje istraživanja je podijeljeno u dvije velike cjeline: (1) sjeverni Jadran i (2) srednji i južni Jadran. U području sjevernog Jadrana istraživana je serija paralelnih transekata međusobno razmaknutih 10 km, dok su u srednjem i Južnom Jadranu transekti bili razmaknuti 20 km. Pored toga posebno su praćeni Velebitski kanal, uski obalni kanal unutar sjevernojadranske cjeline, gdje su opažanja rađena putem cik-cak transekata, te područje srednjojadranskih otoka koji su istraživani putem paralelnih transekata u razmacima od 10 km. U istraživanjima je korišten zrakoplov Partenavia P-68 koji je imao



263

ispupčene prozore koji su omogućavali promatranje. Letovi su se odvijali na visini od 650 stopa i brzinom od 90-100 čvorova.

Tablica 4.4.1. Rezultati opažanja vrsta na čitavom istraživanom području Jadrana (Prema: Fortuna et al., 2011).

Vrste Ukupni broj opažanja

Prosječna veličina gupe(SD; raspon)

Dobri dupin (Tursiops truncatus)

Prugasti dupin (Stenella coeruleoalba)

Glavati dupin (Grampus griseus)

Krupnozubi dupin (Ziphius carvirostris)

Perajasti kit (Balaenoptera physalus)

Morske kornjače, većinom glavata želva (Caretta caretta)

Golub uhan (Mobula mobular)

126

85

11

1

1

1020

44

3.8 (6.3; 1-48)

12.5 (15.3; 1-85)

4.1 (2.9; 1-10)

4 (-)

1 (-)

1.0 (0.2; 1-5)

1.2 (0.6; 1-4)

Tijekom istraživanja se ukupno preletjelo 18.000 km duž 64 transekta. U Tablici 4.4.1. prikazani su ukupni rezultati svih opaženih vrsta na čitavom istraživanom području. Rezultati su pokazali značajan stupanj raznolikosti vrsta iz reda Cetacea. Osobito zanmljiva opažanja u srednjem i južnom Jadranu bila su: odrasla jedinka perajastog kita (Balaenoptera physalus) opažena u blizini Palgruže, skupina krupnozubih dupina (Ziphius carvirostris) (2 adultne jedinke i 2 subadultne jedinke), te 11 skupina glavatih dupina (Grampus griseus) s ukupno 45 jedinki opaženih u južnom Jadranu u području izvan kontinentalnog šelfa. Jedina vrsta koja je opažena u cijelom Jadranu bio je dobri dupin (Tursiops truncatus) koji je bio i najbrojniji sa 126 opaženih skupina s ukupno 450 jedinki. S obzirom na rezultate čini se da je prugasti dupin (Stenella coeruleoalba) vrlo uobičajen u južnom Jadranu gdje je opaženo njihovih 85 skupina s ukupno preko 1000 jedinki. Zanimljivo je da tijekom ovog istraživanja nije opažena nijedna jedinka kratkokljunog običnog dupina (Delphinus delphis) vrste koja je nekada opisivana kao vrlo česta u Jadranu (Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995). Distribucije pojedinih opaženih vrsta prikazane su na Slikama 4.4.1.-4.4.4.



264

Slika 4.4.1. Distribucija opaženih vrsta dupina i kitova iz reda Cetacea (Prema: Fortuna et al., 2011)

Slika 4.4.2. Distribucija dobrog dupina (Tursiops truncatus) (Prema: Fortuna et al., 2011)



265

Slika 4.4.3. Distribucija Prugastog dupina (Stenella coeruleoalba) (Prema: Fortuna et al.,

2011)

Slika 4.4.4. Distribucija krupnozubog dupina (Ziphius carvirostris) (žute oznake), glavatog dupina (Grampus griseus) (zelene oznake), te perajastog kita (Balaenoptera physalus) (crvena oznaka) (Prema: Fortuna et al., 2011)



266

Morski gmazovi

U Jadranu su zabilježene tri vrste morskih kornjača: glavata želva (Caretta caretta), zelena želva (Chelonia mydas) i sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea). Stalni stanovnik Jadrana je jedino glavata želva (Lazar i Tvrtković, 2003). Iako se glavata želva ne razmnožava u Jadranu, upravo je Jadran jedno od dva najznačajnija područja ishrane i zimovanja ove vrste u cijelom Sredozemnom moru. Plitko područje sjevernog Jadrana, s dubinama <100 m i bogatim pridnenim zajednicama, jedno je od dva najveća i najznačajnija neritička staništa ishrane glavate želve u Sredozemnom moru te pripada tzv. jonsko-jadranskoj jedinici upravljanja (Lazar et al., 2004; Margaritoulis et al., 2004).Upravo su na području sjevernog Jadrana Fortuna i sur. (2011) zračnim opažanjima utvrdili veliku brojnost glavatih želvi, odnosno zabilježeno je preko 1.000 opažanja (Tablica 4.4.1.) Glavna gnjezdišta morskih kornjača u Sredozemlju nalaze se na pješčanim obalama Grčke, Turske, Cipra i Libije. Brojne ljudske aktivnosti ugrožavaju opstanak morskih kornjača: razvoj turizma i uznemiravanje na gnjezdištima, smrtnost pri slučajnom ulovu u ribarske mreže, onečišćenje mora itd. (opisano u poglavlju 4.3. II DIO). Upravo su zbog toga morske kornjače danas jedne od najugroženijih organizama na Zemlji. U Hrvatskoj su zaštićene zakonom i međunarodnim konvencijama čiji je Hrvatska potpisnik.

BIOLOŠKA SVOJSTVA


267

4.5. MORSKE PTICE

Podaci o pticama izneseni u ovom dijelu izvješća se temelje na istraživanjima Zavoda za ornitologiju i njihovih suradnika provedenih u razdoblju od 1995-2011. godine u okviru aktivnosti Državnog zavoda za zaštitu prirode u provođenju projekta uspostava EU ekološke mreže NATURA 2000, te na osnovi podataka iznesenih u Radović (2010). Podaci o morskim ptičjim vrstama iz Direktive o pticama, prikazani su u Tablici 4.5.1. po područjima koja su predložena kao dijelovi buduće ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj, a kvalifikacijske vrste im uključuju morske ptice.

U području hrvatskog dijela Jadrana obitava nekoliko važnih populacija morskih ptica,mada s relativno malom brojnošću (Radović, 2010). Procjenjuje se da gnjezdećapopulacija vrste Calonectris diomedea (veliki zovoj - kaukal) koja se nalazi na crvenoj listi ptica Hrvatske broji oko 1200-1750 parova, te da se 100% populacije gnijezdi na dva područja: Lastovskom arhipelagu i Pučinskim otocima koji obuhvaćaju otok Vis i manje otoke oko Visa, te Biševo, Sv. Andriju, Brusnik, Jabuku i Palagružu. Ovo područje je i jedino gnjezdilište Eleonorinog sokola (Falco eleonorae) sa 65-100 parova u Hrvatskoj, te gregule (Puffinus yelkouan) s crvene liste ptica Hrvatske u kategoriji visokog rizika od izumiranja čija gnjezdeća populacija je procijenjena na 300-400 parova.

Jedna od vrsta važnih na međunarodnoj razini je Sredozemni galeb ( Larus audoinii) s populacijom koja je procijenjena na svega 60-70 parova koji se gnjezde na Lastovskom arhipelagu i otoku Mljetu.

Gnjezdeća populacija malog vranca Phalacrocorax pygmaeus s 10-30 parova gnijezdi se jedino u parku prirode Vransko jezero. Brojniju populaciju predstavlja vrsta morski vranac Phalacrocorax aristotelis s procijenjenom populacijom od 1600-2000 parova. Gotovo 80% populacije se nalazi na 4 lokacije: Akvatorij zapadne Istre, Kvarnerski otoci, Nacionalni park Kornati i park prirode Telašćica, te Sjeverni dio zadarskog arhipelaga. Dok su populacije na području Kornata i Telašćice stabilne, populacije s otoka Silbe u blizini Zadra drastično opadaju, a istarske populacije su u porastu (Radović, 2010; www.zastita-prirode-animalia.hr/vranac-promicanje.php ).

Područje od iznimne važnosti za Bjeloglavog supa (Gyps fulvus) su veliki sjeverno jadranski otoci (Cres, Krk, Rab) s okolnim manjim otocima. Na brojnim liticama se gnijezdi posljednja populacija bjeloglavih supova u Hrvatskoj. Posljednjih 15-tak godina populacija je u laganom porastu najvjerojatnije zahvaljujući aktivnim mjerama zaštite, te Radović (2010) navodi brojnost gnjezdeće populacije od 100-110 parova.

BIOLOŠKA SVOJSTVA


268

Tablica 4.5.1. Podaci o morskim ptičjim vrstama po područjima koja su predložena kao dijelovi buduće ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj (prema: Zavod za ornitologiju i sur., 2011) (G-gnjezdeće populacije, Z-zimujuće populacije, P-preletnice)

* crvenom bojom označene kvalifikacijske vrste** brojnosti za gnjezdeće populacije izražene u broju parova, za zimujuće u broju ptica

PODRUČJE ZNANSTVENO IME HRVATSKO STANDARDNO IME

STATUS Brojnost**

Min MaxAkvatorij zapadne Istre

Gavia arctica*Gavia stellataPhalacrocorax aristotelisThalasseus sandvicensis

crnogrli plijenorcrvenogrli plijenormorski vranacdugokljuna čigra

ZZGZ

1008

15060

14012

180100

Kvarnerski otoci Falco peregrinusGavia arcticaGavia stellataGyps fulvusPhalacrocorax aristotelisSterna hirundoThalasseus sandvicensis

sivi sokolcrnogrli plijenorcrvenogrli plijenorbjeloglavi supmorski vranaccrvenokljuna čigradugokljuna čigra

GZZGGGZ

10250

0100350

15120

14350

211040025

200

Sjeverni dio zadarskog arhipelaga

Falco peregrinusGavia arcticaPhalacrocorax aristotelisSterna albifronsSterna hirundoThalasseus sandvicensis

sivi sokolcrnogrli plijenormorski vranacmala čigracrvenokljuna čigradugokljuna čigra

GZGGGZ

10

50020

1002

13

55035

1505

NP Kornati i PP Telašćica

Falco peregrinusGavia arcticaPhalacrocorax aristotelis

sivi sokolcrnogrli plijenormorski vranac

GZG

71

200

95

250

Sjeverozapadna Dalmacija i Pag

Charadrius alexandrinusFalco peregrinusGavia arcticaGavia stellataPhalacrocorax aristotelisSterna hirundoThalasseus sandvicensis

morski kuliksivi sokolcrnogrli plijenorcrvenogrli plijenormorski vranaccrvenokljuna čigradugokljuna čigra

GGZZGGZ

121

4502510158

201

500353020

100

Srednjedamatinski otoci i Pelješac

Falco peregrinusGavia arcticaGavia stellataLarus audouiniiPhalacrocorax aristotelisSterna hirundoThalasseus sandvicensis

sivi sokolcrnogrli plijenorcrvenogrli plijenorsredozemni galebmorski vranaccrvenokljuna čigradugokljuna čigra

GZZGGGZ

7228

2055

1054

10501010

Lastovsko područje

Calonectris diomedeFalco peregrinusLarus audouiniiPhalacrocorax aristotelisPuffinus yelkouan

veliki zovojsivi sokolsredozemni galebmorski vranacgregula

GGGGG

4502

4020

250

6503

4530

300Pučinski otoci

Calonectris diomedeaFalco eleonoraeFalco peregrinusPhalacrocorax aristotelisPuffinus yelkouan

veliki zovojEleonorin sokolsivi sokolmorski vranacgregula

GZGGG

7506585

50

11001001010

100

Sjeverozapadni dio NP Mljet

Falco peregrinusLarus audouiniiPhalacrocorax aristotelis

sivi sokolsredozemni galebmorski vranac

GGG

11225

11530

BIOLOŠKA SVOJSTVA


269

* crvenom bojom označene kvalifikacijske vrste** brojnosti za gnjezdeće populacije izražene u broju parova, za zimujuće u broju ptica

Nastavak Tablice 4.5.1.

Delta Neretve Charadrius alexandrinusChlidonias nigerGavia arcticaGavia stellataPhalacrocorax pygmaeusSterna hirundoThalasseus sandvicensis

morski kulikcrna čigracrnogrli plijenorcrvenogrli plijenormali vranaccrvenokljuna čigradugokljuna čigra

GPZZPZGPZ

2-21

2002

5

52

5036

Vransko jezero Chlidonias nigerGavia arcticaGavia stellataPhalacrocorax pygmaeusSterna hirundoThalasseus sandvicensis

crna čigracrnogrli plijenorcrvenogrli plijenormali vranaccrvenokljuna čigradugokljuna čigra

PZZG ZPZ

00

10

0

133

22

20


270

5. (Cd, Pb, Cu, Zn, Cr, Hg), ORGANOKOSITRENI SPOJEVI I POSTOJANE (lindan, DDT, PCB) U MORSKOM OKOLIŠU RH

uznih izvora), dotokom rijekama, taloženjem iz atmosfere ili erozijom stijena

prijelazni metali kod niskih koncentracija esencijalni za metabolizam pojedinih morskih

koncentracije

spojeva) pojedini metali nalaze se na listi „core set indikatora“ za morski okoliš (EEA, 2008) (Hg, Cd, Pb), na listi Strategijskog akcijskog programa UNEP/MAP-a (SAP MED) (As, Cd, Cr, Cu, Hg, Ni, Pb) (www.unepmap.org) te na listi prioritetnih tvari Okvirne direktive o vodama (60/2000/EC) (Cd, Pb, Hg, Ni).

i prirodnim putem, pojava postojanih organskih tvariunosa. Glavne osobine ovih spojeva su njihova postojanost prema fotokemijskoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji, dobra topljivost u mastima (koncentriraju se u masnom

tvarije umjetno stvorena, tj. nisu prirodni spojevi. Prema svom porijeklu možemo ih podijeliti

u ali ne za djelovanje na organizme, zatim na tvari koji se proizvode da bi se djelovalo na organizme (Pesticidi) i na sporedne proizvode, tj. na tvari koje nastaju u raznim procesima kao npr. PAH-ovi, Dioksini i Furani i koje se u morski okoliš unose pretežno atmosferskim putem. Negativne posljedice prisutnosti postojanih organskih tvari u morskom okolišu proizlaze iz

visokog stupnja bioakumulacija i biomsvakako pesticidi (DDT, Aldrin, Dieldrin, Endrin, Klordan, Heptaklor, Mireks, Toksafen, Heksaklorbenzen i dr.), industrijski proizvodi kao što su poliklorirani bifenili (PCB) te dioksini i furani. Mnogi od ovinalaze se na listama prioritetnih kemijskih tvarieliminirati (UNEP, 1995; ODV, 2000). Konvencijom "Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants" zabranjuje se širom svijeta proizvodnja i primjena

WHO(svjetske zdravstvene organizacije), 2001.

Redoviti monitoring ekotoksi metala u morskom okolišu Republike Hrvatske provodi se u sedimentu prijelaznih i priobalnih voda jadranskog sliva, u sedimentu morskih voda te u školjkašima vrste Mytilus galloprovncialis. Monitoring u sedimentu obavlja se od 1991. godine u sklopu pro Vir-Konavle odnosno Pag-Konavle), a istraživanja se provode jedanput godišnje na 7 postaja (Slika i tablica 5.1.). Razine mekom tkivu školjkaša Mytilus galloprovincialis prate se u sklopu hrvatskog nacionalnog monitoring projekta na 18

Uzorci školjaka sa morskih voda


271

Slika 5.1. Postaje na kojima su istraživani maseni udjeli metala i organskih tvari u sedimentu

Tablica 5.1. Oznake i lokacije postaja istraživanja masenih udjela metala i postojanih organskih tvari u sedimentu

Oznaka i lokacija postajemetali Postojane organska tvari

OT01 Dubrovnik OT02 GružOT05 OT04OT09a Split OT10OT13 OT11 Kaštelanski zaljev (INA-Vinil)OT16 Šibenski zaljev OT15 Estuarij Krke (Martinska)OT19 Zadar OT25 Limski zaljev (vanjski dio)OT19a Pag


272

Slika 5.2.tvari u školjkašima Mytilus galloprovincialis.

Tablica 5.2.postojanih organskih tvari u školjkašima Mytilus galloprovincialis

Oznaka i lokacija postajaOT02 Gruž OT17 SrimaOT03 OT18 Zadar (Rt. Bajlo)OT04 OT20 Zadar (Borik)OT06 OT21 Bakarski zaljev (Bakar)OT07 OT22OT10 OT23 Kvarner (Brestova)OT11 Kaštelanski zaljev (INA-Vinil) OT24 Istra (Pula)OT14 OT25 Limski zaljev (vanjski dio)OT15 Estuarij Krke (Martinska) OT27 Limski zaljev (unutrašnji dio)

metali (Cd, Pb, Cu, Zn) u sedimentuikazani su na slikama 5.3 i

razdoblje od 2000. do 2009. godine, a na slici 5.4 trend za istraženo razdoblje.metala u sedimen

je da su kod svih metala najmanje vrijednosti ustanovljene na postaji OT13 (Vis) dok su maksimumi ustanovljeni u Splitske luke (Cu).

Obzirom da se redovita istraživanja udjela ekotoksi metala provode samo na se

.


273

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

OT01 OT05 OT09a OT13 OT16 OT19 OT19a

Postaja

Cd

(mg/

kg)

0

20

40

60

80

100

120

140


Postaja

Pb (m

g/kg

)

0

20

40

60

80

100

120


Postaja

Cu

(mg/

kg)

0

50

100

150

200

250

300


Postaja

Zn (m

g/kg

)

Slika 5.3.i cinka (Zn) u sedimentu istraženih postaja tijekom razdoblja 2000.-2009. Horizontalna

podataka. Vertikalna crta predstavlja standardnu devijaciju masenog udjela na pojedinoj postaji. Izvori podataka: IOR-Split.


274

2009. godine može udjeli kadmija i bakra u sedimentu blago menske promjene udjela

na webstranici www.jadran.izor.hr/azo. (Pokazatelj: Opasne tvari u sedimentu, WHS5).Kod vrednovanja ovih podataka treba uzeti u obzir da su sve postaje (izuzev postaja Dubrovnik i Vis) relativno plitke (< 40 m) i izrazito podložne pojavi resuspenzije sedimenta tako da dobiveni trendovi ne predstavljaju samo promjene intenziteta antropogenog pritiska

miješanja na površinski sloj sedimenta. Maseni udjeli teških metala u površinskom sedimentu mogu se tijekom vremena mijenjati uslijed djelovanja procesa taloženja

procesa, otapanja, oksidacije organske tvari, stvaranja teško topljivih taloga, stvaranja kompleksnih stvari. Površinski sediment može djelovati kao mjesto sakupljanja teških metala, ali i kao

ostajorganske tvari, koncentracija otopljenog kisika, kemijski sastav sedimenta i biološke

sadržaj teških metala sedimentu.


275

0,000

0,100

0,200

0,300

0,400

0,500

0,600

0,700

0,800

0,900

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godina

Cd

(mg/

kg)

0

20

40

60

80

100

120

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godina

Pb (m

g/kg

)

0

20

40

60

80

100

120

140

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godina

Cu

(mg/

kg)

0

50

100

150

200

250

300

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godina

Zn (m

g/kg

)

Slika 5.4. Trendovi masenih udjela udjeli (mg/kg suhe mase) kadmija (Cd), olova (Pb), bakra (Cu) i cinka (Zn) u sedimentu istraženih postaja tijekom razdoblja 2000.-2009.Izvori podataka: IOR-Split.


276

metali (Cd, Pb, Cu, Zn, Cr i HgTOT) u školjkašima

antropogenog unosa u okoliš, istraživanja koncentracija ovih spojeva u školjkašima dobar su pokazatelj dostupnosti metala za unosu u morske organizme, što se prati u sklopu projekta „Jadrana“ preko analize metala u mekom tkivu školjkaša Mytilus galloprovincialisrazdoblje od 2000. godine do 2009. godine.

Ocjena reCr i Hg, slike 5.5 i 5.u dagnjama na svim postajama u cijelom istraživanom razdoblju (puna crta na slikama 5.5.

Tablica 5.3. Mytilus galloprovincialis u prijelaznim i priobalnim vodama jadranskog sliva tijekom razdoblja 2000. do 2009. godine

Stanje Cd Pb Cu Zn Cr Hg

vrijednosti

OT24 OT04 OT25 OT04 OT25 OT04OT04 OT25 OT04 OT03 OT04 OT06OT10 OT07 OT14 OT27 OT15 OT03OT20 OT27 OT15 OT15 OT24 OT14

OT14 OT27 OT21 OT23 OT25OT06 OT11 OT06 OT14 OT15OT23 OT23 OT25 OT17OT17 OT18OT03OT15OT18

vrijednosti ± 10%

OT14 OT11 OT17 OT14 OT11 OT10OT18 OT07 OT07 OT23OT15 OT23 OT17OT27 OT11 OT27OT17 OT17OT11 OT18

vrijednosti

OT21 OT20 OT21 OT02 OT10 OT07OT25 OT21 OT03 OT24 OT21 OT18OT23 OT10 OT02 OT20 OT20 OT02OT22 OT02 OT10 OT10 OT22 OT24OT07 OT24 OT06 OT22 OT27 OT20OT02 OT22 OT22 OT06 OT22OT03 OT24 OT02 OT21OT06 OT20 OT07 OT11

OT18OT03


277

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

OT02 OT03 OT04 OT06 OT07 OT10 OT11 OT14 OT15 OT17 OT18 OT20 OT21 OT22 OT23 OT24 OT25 OT27

Cd

(g/

kg)

Postaja

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000


Pb (

g/kg

)

Postaja

0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

140000

160000


Cu

(g/

kg)

Postaja

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

350000

400000


Zn (

g/kg

)

Postaja

Slika 5.5.i cinka (Zn) u školjkašima Mytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2000.-2009. Puna

podataka. Vertikalne crte predstavljaju standardne devijacije masenog udjela na pojedinoj postaji. Izvori podataka: IOR-Split.


278

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000


Cr (

g/kg

)

Postaja

4930 4014

0

500

1000

1500

2000

2500


Postaja

HgT

(mg/

kg)

Slika 5.6. PMytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2000-2009. Puna crta predstavlja srednju

crte predstavljaju standardne devijacije masenog udjela na pojedinoj postaji. Izvori podataka: IOR-Split.

Na osnovi podataka iz tablice 5.3 i prikaza stanja udjela metala u školjkašima po pojedinoj postaji (Tablica 5.4) može se ustanovljeno na postajama OT04 (Sv. Ivan), OT15 (Estuarij Krke) i OT25 (Limski zaljev) dok je najlošije stanje

zaljev). Stanje ostalih postaja se mogu ocijeniti kao prosje

-Tvornica aluminija Lozovizgradnje sustava prikupljanja, obrade i ispuštanja otpadnih voda u Šibeniku. Razlog tome je raslojenost vodenog stupca u Krki, tj. koje postoji u sedimentu Šibenskog zaljeva ne dospijeva do dagnji.

Zbog nedostatka standarda šima u odnosu na ekološko ili kemijsko stanja, ustanovljene vrijednosti mogu se jedino prema pravilniku

ocijeniti. Prema MDK (maksimalno dozvoljene koncentracije) vrijednostima za Hg, Cd i Pb u školjkašima iz ovog pravilnika da je upotreba školjkaša za ishranu

sa h zdravstveno bezopasna, dok za Cu, Zn i Cr ovoj pravilnik ne propisuje MDK vrijednosti.


279

Tablica 5.4Cr i Hg) u školjkašima Mytilus galloprovincialis za razdoblje 2000. – 2009. godine.

Postaja Lokacija

vrijednosti vrijednosti ±10% vrijednostiOT02 Gruž - - 6OT03 3 - 3OT04

Neretve)6 - -

OT06 3 - 3OT07 1 2 3OT10

(Vranjic)1 1 4

OT11 Kaštelanski zaljev (INA-Vinil)

1 4 1

OT14(Jadrija)

4 2 -

OT15 Estuarij Krke (Martinska)

5 1 -

OT17 Srima 2 4 -OT18 Zadar (Rt. Bajlo) 2 2 2OT20 Zadar (Borik) 1 - 5OT21 Bakarski zaljev

(Bakar)1 - 5

OT22(Rijeka)

- - 6

OT23 Kvarner (Brestova) 3 2 1OT24 Istra (Pula) 2 - 4OT25 Limski zaljev

(vanjski dio)5 - 1

OT27 Limski zaljev (unutrašnji dio)

3 2 1

je priobalnih vodai 5.8.) kod svih metala pogoršava. Razlog tome je što sediment u pravilu pokazuje

školjkaši bolje pokazuju promjene u stupnju u promatranom vremenskom razdoblju. Vremenske

na webstranici www.jadran.izor.hr/azo. (Pokazatelj: Opasne tvari u morskim organizmima, WHS6).


280

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Cd

(g/

kg)

Godina

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

10000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Pb (

g/kg

)

Godina

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

70000

80000

90000

100000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Cu

(g/

kg)

Godina

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Zn (

g/kg

)

Godina

Slika 5.7. Trendovi masenih udjela (μg/kg suhe mase) kadmija (Cd), olova (Pb), bakra (Cu) i cinka (Zn) u školjkašima Mytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2000.-2009.Vertikalna crta predstavlja standardnu devijaciju masenog udjela tijekom pojedine godine.Vertikalne crte predstavlja godišnje standardne devijacije. Izvori podataka: IOR-Split.


281

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

10000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Cr (

g/kg

)

Godina

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2009

Hg T

(g/

kg)

Godina

Slika 5.8. Trendovi masenih udjela (μg/kg suhe mase) kroma (Cr) i žive (Hg) u školjkašima Mytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2001-2009. Vertikalne crte predstavljaju godišnje standardne devijacije. Izvori podataka: IOR-Split.

Organokositreni spojevi u školjkašima

Organokositreni spojevi prisindustrijskim primjenama, a poseban problem predstavljaju u morskom okolišu gdje su prisutni zbog njihove upotrebe u protuobraštajnim bojama za brodove. Tributil kositar (TBT) karakterizira vrl -a u moru od 1 ng/L dolazi do promjena u endokrinom sustavu morskih puževa i pojave imposeksa. Zbog toga se TBT nalazi na listi prioritetnih tvari u okviru Europske direktive o vodama, a o potreba TBT-a je u potpunosti zabranjena u

-fouling system) konvencije, a upotreba protuobraštajnih boja za brodove na bazi organokositrenih spojeva je zabranjena u Hrvatskoj (NN -a i stanja

okoliša TBT-jedan laboratorij u Hrvatskoj nije bio osposobljen za mjerenje TBT-a u morskim uzorcima.

5. godine izvršena su istraživanja stupnja imposeksa kod Garaventa i sur. 2006, 2007) i na

Prime i sur. 2006).U ožujku 2009. godine u okviru projekta Jadran sakupljeni su uzorci dagnji na 15 lokacija.

Zagrebu, tehnikom plinske kromatografije s PFPD detektorom (GC-PFPD). Mjerene su koncentracije TBT-a i njegovih razgradnih produkata (dibutil kositra - DBT i monobutil kositra - MBT) koji nastaju nakon unosa TBT-a u morski okoliš. Prema tome, ukupna koncentracija butilkositrenih spojeva ( T+MBT) ukazuje na to koliko se


282

TBT-a unijelo u okoliš, a udio TBT-a u koncentraciji butilkositrenih spojeva (TBT/ ukazuje na to koliko je vremena prošlo od unosa TBT-a u okoliš. Na slici 10. prikazane su koncentracije butil derivata kositra u dagnjama s tih 15 lokacija, te za usporedbu, srednja koncentracija izmjerena u uzorcima dagnji iz 13 marina i 3 uzgajališta. Dagnje su sakupljene u nekoliko navrata u periodu 2009. -srednjeg Jadrana (na potezu od Zadra do Splita), a uzgajališta su Bistrina, Mali Ston i

predan za objavljivanje (Furdek i sur., 2011

-a i njegovih razgradnih produkata (DBT i MBT), što ukazuje da je organokositrenim spojevima rašireno po cijeloj obali Jadrana. Koncen

stupnju udio TBT-a u ukupnim butil kositrenim spojevima ukazuje da je TBT nedavno unesen u

boje na bazi organokositrenih spojeva kod nas još uvijek koriste,

Ne postoji zakonska regulativa za dozvoljenu koncentraciju TBT-a u dagnjama,prema OSPAR-u (2009) se može procijeniti stupanj morskog okoliša (tj.

stupanj imposeksa) iz koncentracije u dagnjama. Koncentracije izmjerene na 15 lokacija prikazanih na slici 5.9. odgovaraju srednjem stupnju (kategorija C prema OSPAR- u nekim lukama i gotovo svim marinama) (Furduk i sur., 2011) (D i E).

morskog okoliša treba

maksimalna koncentracija ne smije biti viša od 1,5 ngTBT/L (0,62 ngSn/L). Koncentracijaorganokositrenih spojeva mjerena je u uzrocima morske vode sa 47 lokacija duž Jadranske

Furduk i sur., 2011). U 44 od 47 uzoraka izmjerena je koncentracija TBT-a koja je bila viša od maksimalno dozvoljene, a u nekim uzorcima koncentracije su bile i do 20 puta više ukazuje da je stupanj jadranske obale TBT-

Jadranske

regulative. Monitoring bitakvo


283

Slika 5.9. Raspodjela butil kositrenih spojeva (TBT-tributil, DBT-dibutil, MBT-monobutil) u dagnjama uzorkovanim u ožujku 2010. godine na 15 lokacija iz projekta

Izvori podataka: IRB, ZIMO-Zagrebt.

Rezultati monitoringa odabranih postojanih organskih tvari (lindan,PCBx i DDTx) u morskom okolišu RH

Redoviti monitoring udjela lindana, polikloriranih bifenila i DDT-a u sedimentu i školjkašima Mytilus galloprovncialis provodi se, za razliku od mo

5.2). Monitoring postojanih organskih tvari u sedimentu obavlja se od 2006. lnog mora“ (poznatiji kao projekti Vir-

Konavle odnosno Pag-Konavle“), a istraživanja se provode jedanput godišnje na 7 postaja (Slika i tablica 5.1.). Razina postojanih organskih tvari u mekom tkivu školjkaša Mytilus galloprovincialis prati se u sklopu hrvatskog nacionalnog monitoring projekta od 1998. godine na 18 priobalnih postaja (Slika i tablica 2) jedanput godišnje.Ovdje je bitno naglasiti da se navedenim monitoring programima stanje postojanih organskih tvari ne prati u p za koje postoje jedino stariji podaci za razdoblje od 1972 do 1992 (Picer and Picer, 1995, odnosno od 1976 do 1992 (Picer and Picer, 1997)

Postojane organske tvari (Lindan, PCBx i DDTx) u sedimentu Rezultati monitoringa udjela organskih tvari u sedimentu prikazani su na

tvari zarazdoblje od 2006. do 2009. godine.


284

GD

0

0,01

0,02

0,03

0,04

0,05

0,06

0,07

0,08

0,09

OT02 OT04 OT10 OT11 OT15 OT25

Postaja

Lind

an (

g/kg

)

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5


Postaja

DD

Tx (

g/kg

)

0

20

40

60

80

100

120


Postaja

PCB

s (

g/kg

)

Slika 5.10. (μg/kg suhe mase) lindana, ukupnog DDT-a (DDTx) i polikloriranih bifenila (PCBx) u sedimentu istraženih postaja tijekom razdoblja 2006-

raspoloživih podataka. Vertikalna crta predstavlja standardnu devijaciju masenog udjela na pojedinoj postaji. Izvori podataka: IOR-Split.

Iz prostorne raspodjele udjela organskih tvari u sedimentu istraženih postaja spojeva ustanovljene na

dugogodišnjim antropogenim djelovanjima. Obzirom na udjele lindana, vrijednosti su bile neznatno iznad odnosno ispod

Obzirom da se istraživanja lindana te DDT i PCB spojeva u sedimentu obavljaju tek od 2006. godine promjene koncentracija (trendovi) za ovaj kratki period nisu uzeti u obzir za


285

diskusiju www.jadran.izor.hr/azo. (Pokazatelj: Opasne tvari u morskom sedimentu, WHS5).

Postojane organske tvari (lindan, PCBx i DDTx) u školjkašimaRezultati monitoringa organskih tvari u školjkašima Mytilus galloprovincialis

udjela organskih tvari u razdoblju od 2002. do 2009. godine, a na slici 5.13. trend za istraženo razdoblje.

0,00

0,10

0,20

0,30

0,40

0,50

0,60

0,70


Lind

an (

g/kg

)

Postaja

0

5

10

15

20

25


DD

Tx (

g/kg

)

Postaja

0

50

100

150

200

250

300


PCB

s (m

g/kg

)

Postaja

Slika 5.11. -a (DDTx) i polikloriranih bifenila (PCBx) u školjkašima Mytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2002-svih raspoloživih podataka. Izvori podataka: IOR-Split.

Iz prostorne raspodjele organskih tvari u školjkašima istraženih postaja


286

u odnosu na srednju vrijednost udjela DDT spojeva za istraživano razdoblje. Za razliku od

PCB spojeva ustanovljeni su u podluke kao posljedica dugogodišnjeg ispuštanja prvenstveno tehnoloških ali i komunalnih

Z ocjena ekološkog ili kemijskog stanja obzirom na razinu organskih tvari u školjkašima ne može se dati.

Iz vremenske raspodjele srednjih godišnjih udjela organskih tvari u

-a1972. godine (Hamel i sur., 2003). Za PCB spojeve još ne postoje zakonski akti koji zabranjuju njihov uvoz i uporabu (


287

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Lind

an (

g/kg

)

Godina

0

5

10

15

20

25

30

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

DD

Tx (

g/kg

)

Godina

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

PCB

s (

g/kg

)

Godina

Slika 5.12. Trendovi masenih udjela (μg/kg suhe mase) lindana, ukupnog DDT-a (DDTx) i polikloriranih bifenila (PCBx) u školjkašima Mytilus galloprovincialis tijekom razdoblja 2002.-2009. Izvori podataka: IOR-Split.

organskih tvari

koncentracije ovih tvari u morskom okolišu Republike Hrvatske ustanovljene su u nih voda blizu

tvari smanjuju. Redoviti monitoring navedenih tvari treba nastaviti, a organokositrenih spojeva uvesti.


288

II. DIO OPTEREĆENJA I UTJECAJI NA

STANJE MORA


289

6. JA

6.1. Utjecaj ljudskih staništa (urbani prostori svih vrsta) na morski okoliš

u njima koncentrirane djelatnosti: od industrije i proizvodnje energije, preko ribarstva i marikulture do turizma. Sve

Mnogi obalni

njihova korištenja, problem korištenja preko granica održivosti, i sl.

utjecajima ljudskih djelatnosti, zah

Sredozemnog mora. Ipakpritisak na morski i kopneni okoliš u kojem djeluju, što postupno vodi njegovoj umanjenoj

svakako ubrajamo vizualno narušavanje vrijednosti krajolika (dužobalno širenje naselja,

neprimjerenim gradnjama, gubitak ili umanjenje vrijednosti poljoprivrednog i šumskog tla,

uništenje staništa i drugo.

Ukupna dužina obalne crte u Republici Hrvatskoj je 6.278 km (1.880 na kopnu i 4.398 km na otocima). Tolika dužina obale rezultat je velikog broja otoka, hridi i grebena, kojih je

ma Zavoda za prostorno planiranje (u daljnjem tekstu Zavod)

godine u 1.262 naselja živjelo 1.144.052 stanovnika, tj. 80% svih stanovnika jadranskih

stanovnika/km2, što je više od hrvatskog prosjeka. -od 1.000 m od obalne crte

-608 naselja u kojima je živjelo 918.215 stanovnika.

U razdoblju 1960-obale (od 150 km na 837 km). Prema analizama Zavoda, do 1960. godine bilo je

godine du

pet puta. velikom dijelu je posljedica izgradnje u obalnim naseljima (stambeni objekti u funkciji

proizvodne i poslovne zone, infrastrukturni objekti i mreže i dr.).


290

Od 2004. godine dzaštita obalnog prostora intenzivirana je kontrola

proces smanjivanja planske urbanizirane obale a nova gradnja se usmjerava na površine naselja koje su udaljenije od obale. Prema GIS-u Prostornih planova RH dužina obalne crte

1.477 km. Ruz 979 km obale a za gospodarske djelatnosti izvan naselja planski je osigurano 498 km

urbane komasacije. Nadalje, to je

volje u brojnim JLS da se suprotstavljaju takvoj gradnji i pored svih donesenih strateških

ima cijeli niz pozitivnih gospoda

u željenom opsegu i dinamici. I dalje se koncentrira gradnja na kontaktnoj lin –

kih planova. -

Mnogi

i gradnji 2007. godine, u

kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Uzrok takvog stanja je nepostojanjesektorskih planskih podloga za izradu prostornih planova - iako ve ina sektora ima obvezusnimati stanje, pratiti trendove i donositi svoje razvojne planove/programe. Nadalje, nekisektori žele da se njihovi planovi provode direktno ili da se rade u sklopu postupka izradeprostornih planova - što zna ajno poskupljuje i odugovla i postupak izrade i donošenjaprostornih planova. K otoka i mora

samo na osnovi vrednovanja društvenih, gospodarskih i ekoloških osobitosti


291

primjerenih pojedinim postorima.

Tablica 6.1. Urbaniziranost morske obale

Gradnja u obalnom podru ju vjerojatno ima najvažniji negativni utjecaj na biološku ikrajobraznu raznolikost Jadranskog mora. Dodatni je problem što su ovakve aktivnostiireverzibilne jer se nasute obale gotovo nikad ne vra aju u po etno "prirodno" stanje.Gradnja stoga ima neposredan i posredan utjecaj na morski ekosustav i okoliš. Neposredan utjecaj je zatrpavanje kojim se izravno uništavaju nepokretni i slabo pokretni organizmi.

kost, tip zajednice i organizmi koji naseljavaju takva staništa. Posredni utjecaj se ogleda kroz ispiranje nasutog

procesa filtriranja i disanja ili

pokrivena izravnim nasipanjem.

Izgradnja l

la sadržanim u protuobraštajnim zaštitnim premazima. Primjeri nasipavanja i izgradnje lukobrana prikazani su na slikama 6.1.1. i 6.1.2.

Bitni izvori podataka:Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske 2009. (MZOPUG NN 30/09)

a u Republici Hrvatskoj 2005-2008 (2010.)

Hrvatske (MZOPUG 1997. i1999.)

Geoinformacijski sustav Prostornih planova Republike Hrvatske (MZOPUG 2004-11.)


292

Slika 6.1.1. Primjeri izgradnje obale u Omišu i lukobrana u Marini Sukošan

Slika 6.1.2.-rekreacijskih površina

6.2. Utjecaj ribarstva - fizi ka šteta staništa i utjecaj na bioraznolikost

Utjecaj ribarstva na ekosustave u smislu fizi ke štete koje nanosi staništu i utjecaj nabioraznolikost, u prvom redu bentoskih organizama, nisu do sada sustavno istraživani uhrvatskom teritorijalnom moru. Me utim, za o ekivati je da on postoji i to prvenstvenokod odre enih aktivnih ribolovnih alata (priobalne mreže potega e, rampon, ko a i sl.).

Prema raspoloživim pokazateljima (Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva), udjel cjelokupnog sektora ribarstva u bruto doma em proizvodu (BDP)Republike Hrvatske kre e se izme u 0,2% i 0,7%. Ribarstvo zna ajno sudjeluje u izvozuprehrambenih proizvoda Republike Hrvatske. Ukupna vrijednost izvoza proizvodaribarstva u 2010. godini bila je 113.119.244 USD (29.375 tona) u dijelu svježe ribe, te22.276.036 USD (4.575 tona) u dijelu prera evina (konzervi). Ukupno, izvoz je dakledosegnuo vrijednost 135.395.280 USD. Zanimljivo je da izvoz tune (ukupne vrijednosti42.775.405 USD u 2010. godini) zauzima visoko peto mjesto u ukupnom izvozupoljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Republike Hrvatske. Zajedno s vrijedno uizvoza soljenog in una (20.762.931 USD, 7.145 tona), vrijednost izvoza ova dva proizvoda


293

ribarstva nadmašuje vrijednost izvoza obi ne pšenice, što dosta govori o zna aju ribarstvaza ukupnu vanjskotrgovinsku bilancu Republike Hrvatske.

Potrošnja ribe u Republici Hrvatskoj procjenjuje se na oko 8 kg „per capita“. Ova jevrijednost daleko niža od vrijednosti u primjerice Španjolskoj ili Italiji, ali odgovaravrijednostima potrošnje za Maltu i Cipar. Ipak, sve postoje e analize pokazuju da postojizna ajan prostor za pove anje upravo doma e potrošnje ribe i proizvoda ribarstva.

Sektor izravno zapošljava oko 5.000 ljudi (ribari, djelatnici u tvrtkama za ulov, uzgoj ipreradu ribe, zaposlenici na plovilima). Pored stalno zaposlenih, provedene anketepokazuju da postoji i zna ajan broj sezonskih radnika u ribarstvu, posebno u segmentudjelatnika na ribarskim plovilima. Postoji i dio radne snage koja u ribarstvu sudjeluje ali sene vodi kao zaposlena radna snaga, poput obitelji obrtnika ili ugovornih djelatnika.Statistike zaposlenosti u ribarstvu složene su u svim državama na Sredozemlju, pa sezaposlenost mahom procjenjuje koriste i razli ite pokazatelje. Takve analize pokazuju daje u Republici Hrvatskoj za sektor ribarstva u izravno i neizravno povezanim djelatnostimazaposleno oko 25.000 osoba.

S po etkom 2011. godine, 3.950 plovila bilo je upisano u Registar ribarske flote RepublikeHrvatske. Izri aj „s po etkom 2011. godine“ namjerno je korišten, budu i da se u Registruesto bilježe razli ite promjene – neka plovila se zamjenjuju, neka plovila izlaze iz

ribolova i sli no. Najve i postotak flote ine plovila manja od 12 metara duljine,koja ujedno ine i najve i udio u snazi flote (48.96% kW). S druge pak strane, najve i diotonaže flote (27.64% GT) zauzima segment od 24 do 30 metara dužine. Uzme li se u obziri tip plovila, najzna ajniji dio ukupne tonaže hrvatske ribolovne flote ine plivarice(42,21% GT), a najzna ajniji dio ukupne snage višenamjenska plovila (29,15% kW). Ukupna snaga flote iznosila je 306.444 kW a tonaža 43.452 GT.

Najve i broj plovila registriran je kao višenamjenska plovila (45,01%). Ova plovila tipi nasu za mediteranski oblik ribolova, u kojemu naj e e nema ciljanih vrsta i u kojemu ribariesto mijenjaju alat tijekom godine. Plivarice ine 5,52% (218 plovila) flote i ovim

plovilima ostvaruje se najve a koli ina ulova, dok plovila za ko arski ribolov ine 13,90% (549 plovila) ribolovne flote Republike Hrvatske.

Hrvatsko morsko ribarstvo ini zna ajnu ekonomsku granu gospodarstva sa izrazitomsocijalnom komponentom za stanovništvo u priobalnom podru ju.Ukupan godišnji ulov umorskom ribarstvu u RH prema službenoj statistici u 2009. godini iznosio je oko 55 000 tona, što je za 6 000 tona više nego u prethodnoj godini. Ina e, godišnji ulov u zadnjihdesetak godina pokazuje permanentan porast, a on je prvenstveno posljedica porasta ulovasitne plave ribe (slika 6.2.1.), a manje ulova pridnenih i priobalnih vrsta. Ko arski ribolovse kretao u navedenom razdoblju oko 4.500 tona/godišnje i nisu zabilježene zna ajnijepromjene ulova. Glavninu morskog ulova u RH ini sitna plava riba, oko 83% (uglavnomsrdela i in un), dok je udio bijele ribe u komercijalnom ribolovu iznosio 12%, te ostalevrste (glavonošci, rakovi i školjkaši) oko 5%.


294

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

tona

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Godišnji ulov u RH

bijela riba plava riba ostalo

bijela riba12%

ostalo5%

plava riba83%

Slika 6.2.1. Statistika morskog ribarstva u RH (Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

Kako bi se dobio uvid u razinu eksploatacije obnovljivih resursa u Jadranskom moru i udio Hrvatske u ukupnom ulovu u Jadranu (a samim time i odgovornost za recentno stanje

6.2.2.).

ribolovnog napora i razinu eksploatacije, što u kona

enim populacijama, koje ekonomski eksploatiraju

gulacije ribolova i zaštite resursa.

Slika 6.2.2.

702 3764 4155

447 1472 1315

826 3324 1802

44652 86885 21397

4359 32495 17720

49011 119380 39117

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

škamp

trlja

ostalo

total

Usporedba ulova Hrvatska - Italija(izvor: IREPA i MPRRR)

Hrvatska Italija (GSA 17) Italija (GSA 18)


295

Pridneni ribolov

6.2.3.

zona A se nalazi uz zapadnu obalu Istre, zona B u teritorijalnom moru sa vanjske strane Dugog otoka, zona C otvoreni srednji Jadran, zona D otvoreni južni Jadran, zone E i F

–Ribolovne zone H, I, J i K nalaze se u ZERP-u (nastavno na zone A, B, C i D).

Slika 6.2.3.(Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

Jadrana (37,8%), potom zapadna obala Istre (ribolovna zona A) oko 15%, ribolovna zona srednjeg

Ulovi u gotovo svim ribolovnim zonama su u 2010. godini bili manji nego u prethodnim godinama (slika 6.2.4. u otvorenom srednjem Jadranu (kao posljedica

oj obali Istre, zbog pada ulova muzgavca.

0

200,000

400,000

600,000

800,000

1,000,000

1,200,000

1,400,000

1,600,000

A B C D EF G ZERP

ULOV PO ZONAMA 2008, 2009, 2010

200820092010

Slika 6.2.4. Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

OSTALO3.1%

A15.0%

B14.5%

C37.8%

D7.5%

E10.5%

F0.8%

G10.0%

K0.2%

J0.1%

I0.0%

H0.2%


296

Razina eksploatacije u pojedinim ribolovnim zonama najbolje se vidi iz slike 6.2.5. u kojoj

osnovu ekspedicije MEDITS po pojedinim ribolovnim zonama, te ostvareni ulov u svakoj od pojedinih ribolovnih zona.

situacija i uz zapadnu obalu Istre gdje se nalazi oko 11% biomase pridnenih vrsta, a udio ove

sjevernog Jadrana (zone E i F) ovaj omjer je 21% : 12% i on je prvenstveno posljedica zoni

F.

A; 11B; 12

C; 19

D; 15

EF; 21

G; 23

A; 18

B; 15

C; 36

D; 8EF; 12G; 9

0%

20%

40%

60%

80%

100%

BIOMASA ULOV

UDIO ZONA U UKUPNOJ BIOMASI I ULOVU

Slika 6.2.5. Usporedba rasprostranjenosti pridnenih resursa u ribolovnim zonama u RH (prema MEDITS-u) i ostvarenog ulova (prema statistici Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede)

6.2.6.).

ribolovna zona G (13,14 kg/h), zona B (13,00 kg/h), zone E i F (12,89 kg/h), zona c (9,84 kg/h) i zona D (8.97 kg/h). Ove vrijednosti treba uzimati sa oprezom, jer uzorkovanjima

znanstvenika na brod), u uzorkovanjima su domin


297

0

2

4

6

8

10

12

14

16

kg/h

A B C D EF G

CPUE po ribolovnim zonama

TRLJA ARBUN ŠKAMP MUZGAVAC OSTALE VRSTE

Slika 6.2.6. Vrijednosti ulova na jedinicu napora (Kg/h/100 kW) u pojedinim ribolovnim zonama ((Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

sta), ali desetak 2.7.).

sa udjelom od 27%. Potom slijedi trlja blatarica (18%), crni i bijeli d 3-4 % u lovinama su

bile zastupljene vrste lignjun, grdobina, pišmolji i saruni, a ostale vrste su bile zastupljene

RIBOLOVNO MORE

KOZICA3%

SARUN4%

PIŠMOLJ4%

GRDOBINA4%

LIGNJUN4%

ŠKAMP5%

MUZGAVAC7%

TRLJA18%

27%

MIŠANCA2%

OSTALO22%

Slika 6.2.7.(Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

ribolovnog napora (CPUE) bilježe su u jesenskom razdoblju i oni su prvenstveno -više iste

Udio 2.8.).


298

0

2

4

6

8

10

12

14

ZIMA LJETO JESEN

CPUE PO SEZONAMA

TRLJA ARBUN ŠKAMP MUZGAVAC OSTALO

Slika 6.2.8. Vrijednosti ulova na jedinicu napora (Kg/h/100 kW) u pojedinim sezonama u ribolovnom moru RH ((Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

Sitna plava riba

izravno iskodruge vrste sitne plave ribe poput iglice, lokarde i papaline. Zbog njihovog gospodarskog

Procijene stanja populobavljaju putem ehodetekcije i VPA analizom iz uzoraka komercijalnih lovina. Procjene VPA analizom imaju dugu seriju podataka (od 1976), a ehodetekcija od 2003. godine. Obje metode se koriste uz

vrstama te su procjene biomase stocka besmislene samo za pojedinu obalu.

Iz slike 6.2.9. je vidljivo kako posti ostvarenih godišnjih ulova u Jadranskom moru: ukupan godišnji ulov i procijenjena

godina, s porastom u zadnjim godinama. U navedenom periodu hrvatski se ulov kretao oko 30-propadanjem tvornica za preradu ribe, dolazi do pada ulova, a on u zadnjim godinama raste

srdela koristi za prehranu tuna. Talijanski ulov u cijelom istraživanom razdoblju se smanjuje i sa gotovo 60-osamdesetih pada na 3-

jiv je smanjenja srednje lovne dužine primjeraka

na jedinicu napora (ulov po brodu).


299

Slika 6.2.9. Kretanje godišnjeg ulova srdele i procjene biomase

2.10.) pokazuje velike oscilacije u promatranom razdoblju. Maksimalne vrijednosti su zabilježene krajem

populacije popravlja i manje-od talijanske ribolovne flote, ali je i hrvatski ulov porastao sa svega nekoliko stotina tona

ribolovnog napora (broja brodova).

Slika 6.2.10. Kretanje godišnjeg ulova i

Sude

.000 tona u 2009. godini (Sl. 6.2.11.). Dio ovog porasta je rezultat poboljšanja

vanja resursa obnovljenom ribarskom flotom, u skladu s Strategijom razvoja ribarstva Republike Hrvatske.

Kretanje godišnjeg ulova i procijenjena biomasa srdele

0100002000030000400005000060000700008000090000

100000

1976

1977

1978

1979

1980

1981

1982

1983

1984

1985

1986

1987

1988

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

God

išnj

i ulo

v (t

)

0

200000

400000

600000

800000

1000000

1200000

Proc

ijenj

ena

biom

asa

(t)

ITALIJAHRVATSKAPROCIJENJENA BIOMASA

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

1976

1977

1978

1979

1980

1981

1982

1983

1984

1985

1986

1987

1988

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

God

išnj

i ulo

v (t)

050000100000150000200000250000300000350000400000450000

Proc

ijenj

ena

biom

asa

(t)ITALIJAHRVATSKAPROCIJENJENA BIOMASA


300

Slika 6.2.11.Hrvatskoj (Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

Kako je ribolovno more RH podjeljeno prema ribolovnim zonama, promatran je i ulov

– vanjski sjeverni Jadran , dok su

ovnim zonama B, G, E i A (Sl. 6.2.12.).

0

15

30

45

A B C D E F G H I J

Ribolovna zona

Ulov

(%)

Srdela

Slika 6.2.12. Kolebanje ulova sitne plave ribe po ribolovnim zonama tijekom prvih deset mjeseci 2010. godine (Izvor podataka: IOR-Split)

ribolovnoj zoni G – m

približno 20% ribara koji su svoj ulov ostvarili i iskrcali u navedenoj ribolovnoj zoni. Na slici 6.2.13.

ukupnom ulovi sdrele u Republici Hrvatskoj prikazani su na slici 6.2.14.


301

Slika 6.2.13.– kolovoz, 2010. godine (Izvor podataka: IOR-Split)

Slika 6.2.14. Pregled stati ka o ukupnom ulovu srdele u Republici Hrvatskoj(Izvor podataka: Ministarstvo poljoprivrede - Uprava ribarstva)

srdele, koja predstavlja i njegov na2007. godine.

Prema podacima koji su prikupljeni od ribara iz ribolovne zone G tijekom prvih osam

vrijednost ulova i2.15.)

slici 6.2.15.mjeseci

02000400060008000

100001200014000160001800020000

1 2 3 4 5 6 7 8

Mjesec

Ulo

v (k

g)

0500100015002000250030003500400045005000

CPU

E (k

g/br

od/ri

b. d

an)

Ulov CPUE


302

Slika 6.2.15.– kolovoz, 2010. godine (Izvor podataka: IOR-Split)

–plivaricom, onda su više vrijednosti ribolovnog napora od ulova tijekom srpnja i kolovoza

vo

usmjeren na vrstu koja je u datom trenutku bila ribarima dostupnija.

rajem prve godine života, u stanju su podnijeti višu razinu iskorištavanja od

staje kod gospodarenja ovim vrstama, nužno potrebno posvetiti pažnju zaštiti „spawning stock- ati

(obnovu) populacija.

Indirektni u inci ribolova

Ribolov predstavlja jedan od najvažnijih antropogenih utjecaja na morske organizme, ao ituje se kroz direktne i indirektne u inke na pojedine morske organizme, kao i na morskiekosustav u cijelosti. Direktni u inak ribolova ostvaruje se kroz izlov komercijalno važnihorganizama sa ciljem njihovog zadržavanja (kao ulova) radi daljnje prodaje ilikonzumacije.Me utim, ribolov ima i druge, indirektne u inke na morske organizme. Naime, u lovinamase osim nalazi i zna ajan dio organizama koji stradavaju kao „kolateralne žrtve“ zbogneselektivnosti ribolovnih alata. Rije je o organizmima koji bivaju ulovljeni, ali poštonemaju komercijalne vrijednosti, bivaju vra eni u more bilo uginuli, bilo zna ajno ošte eniime su im smanjene šanse za preživljavanje. Imaju i u vidu prethodno navedeno, ulov

ribolovnih alata se u pravilu sastoji od ulova ciljanih vrsta (ulovljene komercijalno važnevrste za koje je odre eni alat namijenjen), te prilova kojega ine vrste ulovljene slu ajnopojedinim ribolovnim alatom.

02000400060008000

100001200014000160001800020000

1 2 3 4 5 6 7 8

Mjesec

Ulo

v (k

g)

0

500

1000

1500

2000

2500

CP

UE

(kg

/bro

du/r

ib. d

an)

Ulov CPUE


303

Prilov u pojedinom alatu ine gospodarski važne vrste organizama koje se nalaze ulovinama, ali nisu ciljane lovine za taj alat. Npr. u mrežama plivaricama (namijenjenim zalov sitne plave ribe) mogu se uloviti i druge gospodarski važne vrste (npr. lignje, trlje,arbun i sl.) i njih ribar zadržava i plasira na tržište. Kako je za ve inu ribolovnih alata u RHpropisana njihova namjena (tj. gotovo za svaki alat je propisano koje se vrste njime moguizlovljavati), udio vrsta za iji izlov doti ni alat nije namijenjen ne smije biti ve i od 20%. Na ovaj na in se spre ava nenamjenskom korištenje alata.

Odba eni ulov ini više skupina organizama. Jedan dio su primjerci gospodarski važnihvrsta, ali koji su ispod minimalne dužine dozvoljene za izlovljavanje (tzv. nedorasliprimjerci), ili primjerci koji su pretjerano ošte eni tijekom ribolova te se bacaju u more.Kako bi se sprije ilo izlovljavanje nedoraslih primjeraka, za najve i dio gospodarskivažnih vrsta zakonski je propisana mainimalna veli ina ispod koje se primjerci ne smijuizlovljavati (tzv. MLS), a za pojedine vrste postoji i prostorno vremenska zabrana ribolovapojedinim alatima u razdoblju mrijesta.

Drugi dio prilova ine gospodarski nevažne vrste koje bivaju ulovljene, te potom vra ene umore žive, ošte ene ili uginule. Uglavnom je rije o gospodarski nevažnim vrstama riba, tebrojnim gospodarski nevažnim beskralješnjacima. Isto tako, u pojedinim ribolovnimalatima mogu se uloviti i morske kornja e (npr. ko a, mreže staja ice i potega e). Ilimorske ptice (naj e e tijekom spuštanja parangala)

Udio prilova i odba enog ulova u lovinama i njegova struktura ovisi od ribolovnog alata doribolovnog alata. U pravilu su povla ni alati izrazito slabo selektivni, te stoga imaju velikiudio u prilova i odba enog ulova. Me u najneselektivnije alate spadaju pridnena povla namreža ko a, ramponi, dredže, obalne potega e (migavica, girarica).i sl.

U komercijalnom ko arskom ribolovu se, osim ciljanih vrsta (gospodarski važne vrste),love i primjerci drugih vrsta koje nemaju ekonomsku važnost, ali bivaju slu ajno ulovljenetijekom ribolovnih aktivnosti. Tijekom monitoringa 2010 udio prilova bio je ve i negokomercijalnog ulova u svim ribolovnim zonama (slika 6.2.16.). Najve e koli ine prilovanalaze se u ribolovnoj zoni A (zapadna obala Istre), a najmanje koli ine u otvorenomJadranu (zone C i D).


304

ZONA A ZONA B

ZONA C ZONA D

ZONA E ZONA F

ZONA G

Fotografije predstavljaju kompletan ulov (komercijalni ulov + prilov) ostvaren u polusatnom potegu tijekom proljetnog znanstvenog

2006. godine.

Slika 6.2.16. Fotografije tipi nih lovina (ulov i prilov) po pojedinim ribolovnim zonama(Izvor podataka: IOR-Split)


305

0

10

20

30

40

50

60

kg/h

A B C D EF G

ULOV I PRILOV

PRILOVKOMERIJALNI ULOV

Slika 6.2.16a. ma po ribolovnim zonama (Izvor podataka: IOR-Split)

Na razini cijelog ribolovnog mora RH najzastupljenije vrste u prilovu su bile spužve (12%), potom školjkaši iz roda Chlamys (10%) i Pinna (8%) i to uz zapadnu obalu Istre.

vrste, ali malih dimenzija (ispod MLS). Gire su u prilovu bile zastupljene sa 7%, saruni

2.17.).

PRILOV U RIBOLOVNOM MORU

OSTALE VRSTE45%

SERAHEP4%

MYLIAQU4%

LIOCAR DEPUR.3%

SPICFLE3%

PAGEERY3%

TRACTRA4%

SPICSMA4%

PINNA PECT.8%

CHLAMYS spp.10%

SPONGIA spp.12%

Slika 6.2.17. vinama u ribolovnom moru RH (Izvor podataka: IOR-Split)

puta su ti primjerci toliko ošt

dio organizama koje mi i ne vidimo. i trajno ostaju u moru.

Ovakvi alati nastavljaju i dalje aktivno loviti duži vremenski period nakon što su napušteni

io ovih alata (prvenstveno


306

Jadrana (gdje se najintenzivnije i koriste).

Osim utjecaja na morske organizme, pojedini ribolovni alati imaju i izrazito negativan utjecaj na staništa morskog dna i na morski sediment. Ovakav utjecaj je najviše izražen

–vuku

razbija morski sediment do desetak cm dubine, te uništava zajednice morskog dna. Veliki broj ovakvih dredža nalazi se uz talijansku obalu, dok je kod nas zakonska regulacija za vongolare izrazito restriktivna, tako da u Hrvatskoj postoje samo 2 ovakva alata koja rade samo uz zapadnu obalu Istre.

ti mogu imati ukoliko se koriste u posebno osjetljivim

uznemiravanje organizama.

ni utjecaji ribarstva na morske organizme i morski okoliš nisu dobro istraženi, te je to

vidu intenciju uspostave upravljanja resursima a putem gospodarenja kompletnimekosustavima (tzv. „ecosystem approach in fisheries“).

Utjecaj ribarstva na ekosustave u smislu fizi ke štete koje nanosi staništu i utjecaj nabentos nisu do sada sustavno istraživani u hrvatskom teritorijalnom moru. Me utim, zao ekivati je da on postoji i to prvenstveno kod odre enih aktivnih ribolovnih alata(priobalne mreže potega e, rampon, ko a i sl.). Fizi ke štete su izraženije kod povla nihribolovnih alata koji se koriste u infralitoralnom podru ju (priobalni ribolov), nego kodpridnene povla ne mreže ko e kojom se eksploatacija obavlja u dubljim dijelovima morana kojima je sediment muljevit ili pjeskovit bez prisustva morske flore.

Kod pridnenog ko arskog ribolova dolazi do negativnog utjecaja na bentosku faunubeskralježnjaka (trpovi, mješin ice, ježinci, školjkaši, puževi, zvjezda e, rakovi i sl.) kojise love kao prilov. Najve e koli ine ovog prilova se nalaze uz zapadnu obalu Istre(školjkaši), ali i u otvorenom srednjem Jadranu (trpovi, mješin ice, zvjezda e, ježinci), te uunutrašnjem teritorijalnom moru. Me utim, kako se radi o organizmima koji nemajugospodarske važnosti, oni se bacaju ponovno u more (najve im dijelom živi i neošte eni).

Važan negativni u inak imaju i u moru izgubljeni ribolovni alati ili njihovi dijelovi (mreže,vrše i sl.) u koje organizmi bivaju ulovljeni i ugibaju. a,rampon, dredža i dr.) osobito je izražen u odnosu na BEK (

)od obale (NN 56/2010 i 63/2010), utjecaj na BEK, staništa Posidonia oceanica im

zoni od 1 NM, zakonodavac je zaštitio i druge dijelove priobalja potpunom ili Slika 6.2.18.).


307

Slika 6.2.18. ,te stalno zabranjen (Izvor podataka: IOR-Split)


308

6.3. Utjecaj uzgoja školjkaša i ribe na morski okolišUkupna godišnja

proizvodnja iznosi oko 12000 tona. U uzgoju bijele ribe dominiraju lubin (Dicentrarchus labrax Sparus aurata 5000 tona godišnje.

Thunnus thynnus) u plutajutemelji na ulovu manjih divljih tuna (8-10 kg) i njihovom daljnjem uzgoju do tržišne

od oko 3500 tona do oko 4000. Uzgoj školjkaš Mytilus galoprovincialis) i kamenice (Ostrea edulis) na

Godišnja proizvodnja iznosi oko 2000 tona dagnji i oko 1 milijun komada kamenica i plasira se isklj

6.3.1.

Slika 6.3.1. . Izvor podataka: IOR-Split.

Glavna proizlaze iz ove djelatnosti dobro su opisana u CIESM monografiji „Impact of mariculture on coastal ecosystems” (CIESMopisi e podregije su :


309

Posidonia oceanica uslijed sidrenih lanaca uzgajališta (Slika 6.3.2.).

Slika 6.3.2. Uništavanje livade morske cvjetnice Posidonia oceanica uslijed sidrenih lanaca.

tonske zajednice (Slika 6.3.3.).

Slika 6.3.3.referentnoj postaji uzgajališta (REF), postaji pod antropogenim utjecajem (ANTR) i postaji oligotrofnog mora (OLIG). Izvor podataka: IOR-Split.

- 6.3.4.) na morsko dno, promjena granulometrijskog sastava, redoks-potencijala i sadržaja hranjivih soli u sedimentu (Slika 6.3.5.) te promjene sastava bentoskih zajednica (Slika 6.3.6.), a osobito degradacija BEK Posidonia oceanica (Slika 6.3.7.).

Difference in Biomass

00,20,40,60,8

11,21,41,6

IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII

Month

mg

chl. a

m-3

OLIG

REF

ANTR

FARM


310

Slika 6.3.4. Ostaci hrane ispod jednog uzgajališta.

Slika 6.3.5. Koncentracije organskog ugljika, ukupnog dušika i fosfora u sedimentu i vertikalna raspodjela redoks-potencijala u sedimentu postaje ispod uzgajališta tuna (BFT, Uzg.) i referentne postaje (REF). Izvor podataka: IOR-Split.

Slika 6.3.6. Autohtone bentoske alge prekrivene nitima alge Acinetospora crinita na


311

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007Godina

0

10000

20000

30000

40000

Broj

putn

ika(x

1000

)

Prije

vozr

obe(

x100

0ton

a)

Putnici

Roba

Slika 6.3.7. U degradiranim livadama morske cvjetnice Posidonia oceani .

i ustanovljeni su

6.4. Utjecaj plovidbe na morski okoliš

Prijevoz putnika i robe predstavlja zna ajnu gospodarsku granu u RH. Prema podacimaSTAT-2008 u pomorskom i obalnom prijevozu 2007. godine je prevezeno oko 12 milijuna

6.4.1.

Slika 6.4.1. Prijevoz putnika i robe u pomorskom prometu za razdoblje 2000. do 2007. godine.


312

6.4.2., a podloge je izradila Radna grupa za izradu zakloništa u hrvatskom dijelu Jadrana za potrebe Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Slika 6.4.2. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (Izradio:IOR-Split).

podatke o: ukupnom broju uplovljavanja i isplovljavanja brodova (Sl. 6.4.3), pretovaru nafte (Sl. 6.4.4), ukupnom iskrcanom vodenom balastu (Sl.6.4.5), pretovaru opasnog tereta (Sl.6. 4.6), opasanom teretu u tranzitu (Sl. 6.4.7), razli itim vrstama otpada prikupljenog sbrodova u obalnom podru ju od 2006. do 2010. godine (Tablica 6.4.1), te

plovnih objekata, s kopna i iz nepoznatih izvora (Sl. 6.4.8). Osim naved miješanje vodenih masa u plitkim lukama narušava strukturu morskog dna, a time bentoske zajednice.


313

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

Pula Rijeka Senj Zadar Šibenik Split Dubrovnik UKUPNO

Uku

pan

broj

upl

ovlja

vanj

a i

ispl

ovlja

vanj

a br

odov

a

2005 2006 2007 2008

0

1000000

2000000

3000000

4000000

5000000

6000000

7000000

8000000

9000000

Pula Rijeka Zadar Šibenik Split Dubrovnik UKUPNO

Pret

ovar

naf

te (t

one)

2005 2006 2008 2010

0

500000

1000000

1500000

2000000

2500000

3000000


Uku

pno

iskr

cano

g vo

deno

g ba

last

a (m

3 )

2006 2007 2008 2009 2010

Slika 6.4.1.razdoblja od 2005. do 2008. godine. Izvor podataka: Ministarstvo mora,prometa i infrastrukture.

Slika 6.4.4. pretovarene (ukrcane ili iskrcane) nafte tijekom razdoblja od 2005. do 2010. godine. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

Slika 6.4.5. Volumen iskrcanog vodenog balasta tijekom razdoblja od 2006. do 2010. godine. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.


314

Podaci za vodeni balast prikupljaju se sukladno Pravilniku o upravljanju i nadzoru vodenogbalasta (NN 55/07) temeljem kojega svi tankeri od 150 BT i ve i, te svi drugi brodovi od300 BT i ve i imaju obvezu ispunjavanja Obrasca izvje a o balastnim vodama (BallastWater Reporting Form – BWRF) . Kvaliteta podataka ovisi o to nosti ispunjavanja Obrascas obzirom da Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ne provjerava to nost unesenihpodataka.

One i enje mora balastnim vodama iznimno je ozbiljan problem s kojim se danas susre eve ina obalnih država. Svjesna navedene injenice Me unarodna pomorska organizacija(IMO) donijela je 2004. godine Me unarodnu konvenciju o nadzoru i upravljanjubrodskim balastnim vodama i talozima. Ova konvencija predstavlja prvi sveobuhvatnime unarodni pravni instrument koji regulira problematiku prijenosa štetnih morskihorganizama. Problem balastnih voda koji se u zadnje vrijeme aktualizirao i u Hrvatskoj jezapravo problem koji je postojao i do sada, ali mu se nije pridavala posebna pozornost.Usporedo s porastom ekološke svjesti u Hrvatskoj, ali tako er i u skladu sa preporukamaEU-a, odnosno zahtjevima MSFD-a, nadležne institucije u Hrvatskoj (MMPI, MZOPUG,Državna uprava za vode, HV) uskla uju državne propise s nadolaze im potrebama irazvijaju mehanizme kontrole, kojim bi se izbjeglo mogu e one i enje mora. U tom ciljuje izra en i Pravilnik o upravljanju i nadzoru vodenog balasta (NN 55/07), koji se zapo eoprimijenjivati, ali zbog nedostatka sredstava ne primijenjuje se redovito, te je dosadašnjibroj cjelovitih analiza balastnih voda u Hrvatskoj razmjerno nizak. Moramo napomenuti,da niti ostale Jadranske zemlje, pa ak niti one koje su lanice EU-a, nemaju redovitekontrole balastnih voda, te je broj podataka o sastavu balastnih voda za Jadran veomamalen.

U Hrvatskoj je u nekoliko navrata napravljena cjelovita analiza balastnih voda, a u praviluse radilo o vodi koja je ukrcana u talijanskim lukama, te je neizmijenjena, ili samodjelomi no izmijenjena donesena u naše vode (Pula, Split, Plo e). Sniženi salinitet,pove ane koli ine hranjivih soli i suspendirane tvari su ukazivali da se radi o lu koj vodi.Postoji itav niz podataka iznesenih u raznim znanstvenim radovima, koji nisu direktnovezani za analize balastnih voda, ali su indirektno vezani za ovu problematiku, jer seodnose na vrste za koje se pretpostavlja da su u Jadran mogle biti unesene balastnimvodama. Najpoznatiji alohtoni invazivni organizam u Jadranu je zelena alga Caulerpataxifolia, za koju postoji sumnja da je mogla biti unesena balastnim vodama, iako jevjerojatnije da je u Jadran prenesena putem obraštaja (sidrenje). Unos plavog rakaCallinectes sapidus, australskog crva Ficopomatus enigmaticus, kao i unos ve eg brojaribljih vrsta, veoma se esto pripisuje balastnim vodama. To se sa dosta velikomsigurno u može tvrditi i za itav niz fitoplanktonskih i zooplanktonskih mikroskopskisitnih organizama (Alexandrium minutum, Karenia brevis, Pseliodinium vaubanii, Peniliaavirostris, Muggiaea atlantica), od kojih se mnoge vrste prenose u obliku trajnih cista, te utakvom obliku mogu duže vrijeme preživjeti i izuzetno nepovoljne uvjete u balastnimvodama. Poseban problem predstavljaju one vrste ije su ciste iznimno otporne(dinoflagelati), te mogu preživjeti ak i obradu balastnih voda.


315

0

20

40

60

80

100

120


mor

a

2005 2006 2007 2008 2009 2010

0

5000000

10000000

15000000

20000000

25000000

30000000


Pret

ovar

opa

snog

tere

ta (t

one)

2007 2008 2009 2010

0

5000000

10000000

15000000

20000000

25000000

30000000

35000000

Pula Rijeka Senj Zadar Šibenik Split Dubrovnik Ukupno

Opa

san

tere

t u tr

anzi

tu (t

one)

2007 2008 2009 2010

Slika 6.4.6.ja od 2007.

do 2009. godine. Izvor podataka: Ministarstvomora, prometa i infrastrukture

Slika 6.4.7.opasnog tereta) u tranzitu tijekom razdoblja od 2007. do 2009. godine. Izvoi podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

Slika 6.4.8. )razdoblja od 2005. do 2010. godine. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.


316

Tablica 6.4.1. Koli ine razli itih vrsta otpada s brodova prikupljenog u obalnom podru jutijekom razdoblja od 2006. do 2010. godine. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

KALJUŽE ( m3 )

2006. 2007. 2008. 2009. 2010.PULA 26,4 4,14 7,4 2,4 n.p.*RIJEKA 811,1 186 840 0 463,4SENJ 0 0 0 0 0ZADAR 318,68 302,4 359,14 277 n.p.ŠIBENIK 0 0 0 0 0SPLIT 1662,62 871,39 924,42 1380069 904,135

0 0 0 0 23DUBROVNIK 119,5 90,88 95,05 83,54 145UKUPNO 2938,3 1454,81 2226,01 1380515,48 1535,54

OTPADNA ULJA ( m3 )2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

PULA 5,8 18,955 10,56 3,71 0

RIJEKA n.p. 537,43 n.p. 493,4 31,6SENJ n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.ZADAR 9,72 4,2 9,867 7,46 305ŠIBENIK 165,82 179,6 81,7 9,598 6,6SPLIT 101,47 98,82 78,98 46,6 72,655

n.p. n.p. 30 5,3 4DUBROVNIK 2 2,52 7,35 6,65 0BRODOGRADILIŠTA 69,789 118,1 48,05 2568,7 342,12UKUPNO 354,599 959,625 266,507 3141,42 761,975

m3 )2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

PULA 75 145 170 77 n.p.RIJEKA 911,8 818,052 850,1 n.p. n.p.SENJ n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.ZADAR 730 730 730ŠIBENIK n.p. 504 686 10 10SPLIT 89 8022 n.p. 828,33 1500

39 180 180 133DUBROVNIK 3762 6769 n.p. 5869 6287BRODOGRADILIŠTA 23594,5 23527 26017,5 11684,6 11623,1UKUPNO 28471,3 40515,1 27903,6 19378,9 20283,1

*nema podataka


317

Nastavak Tablice 6.4.1.PLASTIKA ( m3 )

2006. 2007. 2008. 2009. 2010.PULA 57 90 80 55 n.p.*RIJEKA 490,6 417 305 365 260SENJ n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.ZADAR n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.ŠIBENIK n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.SPLIT n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

30 n.p. n.p. n.p. n.p.DUBROVNIK n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.BRODOGRADILIŠTA 140 2,6 n.p. 0 n.p.UKUPNO 717,6 509,6 385 420 260

ZAULJENE VODE ( m3 )2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

BRODOGRADILIŠTA 1791,94 3341,73 1647,93 740,7 6970,61UKUPNO 1791,94 3341,73 1647,93 740,7 6970,61

FEKALNE VODE ( m3 )2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

BRODOGRADILIŠTA 543,54 519,85 326,278 9030 32702UKUPNO 543,54 519,85 326,278 9030 32702

*nema podataka

Analiz mora i pomorskog dobra za razdoblje od 2005. do 2010.

s plovnih objekata, a 2006. i 2010. godine iz nepoznatog izvora (Sl. 6.4.9).

Slika 6.4.9. Izvor podataka: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture


318

7. ONE I ENJE OPASNIM TVARIMA

Sredstva za zaštitu poljoprivrednih kultura (pesticidi, antivegetativna sredstva)

poUkupna godišnja potrošnja svih zaštitnih sredstava se prema Pimentel i sur. (1993) procjenjuje na 2,5 milijuna tona. Prema podacima iz Hrvatskoj (AZO, 2007) u 2004. godini u RH je proizvedeno 3 840 tona sredstava za zaštitu bilja. Prema istom izvoru, pouzdanih podataka o potrošnji tih sredstava nema, ali se njihova potrošnja procjenjuje na 2,5-3 kg aktivne tvari po hektaru obradive površine.

zabranjena u mnogim zemljama. Negativni utjecaji ovih spojeva na morske organizme su relativno dobro opisani (npr. Epifanio, 1971; Portmann, 1975; Ernst, 1980), a na slici 7.1. prikazani su zabilježeni efekti depigmentacije kože morskih sisavaca (u priobalju Kine) i tumorske izrasline kod riba (u priobalju SAD).

Slika 7.1. Vidljivi negativni efekti organokloriranih spojeva na morske organizme upojedinim dijelovima priobalja Kine i SAD-a.

Literaturni podaci o potrošnji ovih spojeva su oskudni, ali prema Voldner i Yi-Fan Li(1995) dosadašnja kumulativna potrošnja pojedinih spojeva iz ove skupine iznosi 450000tona za toksafen, 1500000 tona za DDT, 550000 tona za heksaklorocikloheksan i 72000 tona za lindan. Opasnost organoklorinih spojeva u odnosu na morski okoliš prepoznat je iod Programa za okoliš Ujedinjenih Naroda (UNEP) prema kojem su 1995. godine DDT,aldrin, dieldrin, endrin, klordan i heptaklor stavljeni na listu one i uju ih tvari iji unos uokoliš treba ukloniti, a UNEP-ovim Strategijskim Akcijskim Programom za Mediteran iz1997. (SAP-MED; kojeg je RH kao potpisnica Barcelonske konvencije dužna poštovati)lista je nadopunjena s mireksom, toksafenom i heksaklorbenzenom.

standardi kvalitete okoliša (Enviromental quality standards; Direktiva 2008/105/EC). Svi

trifluralina (2,6-dinitro-N,N-dipropil-4-(trifluorometil) anilina) i izoproturona (3-(4-izopropilfenil)-1,1-dimetilurea).


319

Tablica 7.1.godišnju koncentraciju (PGK) i maksimalno dozvoljenu koncentraciju (MDK) za slatke (SV) te prijelazne i priobalne vode (PPV).

Grupa Prioritetna tvar

SKO (μg/L)PGK MDK

SV PPV SV PPV

Pest

icid

i

Alaklor 0,3 0,3 0,7 0,7Endosulfan 0,005 0,0005 0,01 0,004

Heksaklorcikloheksan 0,02 0,002 0,04 0,02DDT (total) = p,p´-

DDT, o,p´-DDT, p,p´-DDE, p,p´-DDD)

0,025 0,025 - -

p,p´-DDT 0,01 0,01 - -Aldrin

= 0,01 =0,005 - -

EndrinIsodrin

DieldrinTrifluralin 0,03 0,03 - -

Klorfenvinfos 0,1 0,1 0,3 0,3Klorpiriphos (-etil) 0,03 0,03 0,1 0,1

Atrazin 0,6 0,6 2,0 2,0Diuron 0,2 0,2 1,8 1,8

Izoproturon 0,3 0,3 1,0 1,0Simazin 1 1,0 4,0 4,0

Iako se u RH ovi spojevi spominju u nekoliko zakona, uredbi i pravilnika sustavni se

o uporabi ovih sredstava u poljoprivredi i njihovom biogeokemijskom kruženju u hidrosferi mogu donijeti

(Poglavje 5).


320

Tablica 7.2. Rasponi koncentracija organokloriranih pesticida ustanovljenih tijekom 2007. na postajama Mirne (Mi), Raše (Ra), Zrmanje (Zr), Krke (Kr) i Cetine (Ce).Izvor podataka: Hrvatske vode.


321

Analiza podatka o organokloriranim pesticidima u vodotocima slivova Jadranskog mora za 2007. godinu (baza podataka Hrvatskih voda - prikazani kao rasponi koncentracija u tablici 7.2.) i usporedba s PGK i MDK vrijednostima iz tablice 2.1, pokazuju da su ustanovljene

vrijednosti;

Heksaklorcikloheksan ( , , ); na svim postajama ispod granice detekcije (osim na postaji 40135-Krka). Za usporkoncentraciji HCH;

DDT + 4,4' DDE + 4,4'DDD; u Mirni i Raši u rasponu od ispod granice detekcije do 0,0103 g/L dok za Zrmanju i Krku nema podataka. Na postajama 40101-40133 (Cetina) su vrijednosti ispod granice detekcije, a na postaji 40135 od 0,027 do 0,068 g/L. Kako u tablici 2.2.4. prikazani DDT predstavlja sumu 4, 4' DDT i 1, 4'

g/L, s izuzetkom koncentracija s postaje 40135.

Aldrin, endrin i dieldrin je na svim istraženim postajama imao koncentracije ispod granice detekcije uz izuzetak aldrina na postaji 40135 na Cetini (0,0157-0,0171

koncentracija Aldrina + Endrina + Dieldrina + Isodrina), vrijednosti na postaji

slivova Jadranskog moratijekom 2007. godine samo na jednoj postaji (40135 na Cetini) ustanovljeno

spojeva nije takvog intenziteta da bi ugrozio dobro kemijsko stanje pvoda i voda otvorenog mora. Višegodišnji trendovi promjena udjela organoklorovih pesticida u školjkašima podupiru ovu pretpostavku.

Farmaceutski proizvodiPodataka o unosu farmaceutskih proizvoda u morski okoliš za sada nema.

Teški metaliRaspoloživi podaci o unosu teških metala u morski okoliš Republike Hrvatske odnose se

tehnološke i komunalne otpadne vode) te putem vodotoka. Podaci o unosu ili iz atmosfere nisu raspoloživteških metala koje putem rijeka dospijevaju u prijelazne ili priobalne vode (Slika 7.3, Tablica 7.3) nalaze se u rasponu od 801 (Cd) do 33817 kg (Zn).


322

Slika 7.3. Unos teških metala (t/god) rijekama Dragonja (31040), Mirna 31010), Raša (3 a (40210), Krka (40421), Cetina (40110) i Neretva(40159) u priobalne vode tijekom 2009. god. Izvor podataka: Hrvatske vode.

Tablica 7.3. Unos (kg) teških metala vodotocima u priobalje tijekom 2009. godine. Izvor podataka: Hrvatske vode.

Teški metali Ukupni unos (kg)Zn 33817,2Cu 11986,1Cr 13767,4Ni 6990,5Pb 6493,7Cd 801,3

Tablica 7.3) (Baseline Budget for year 2008, Republic of Croatia, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog

) jasno je vidljivo (iako se podaci ne odnose na istu godinu) da se unos teških metala u priobalne vode RH uglavnom odvija putem vodotoka, a tek manjim dijelom putem otpadnih voda (Slika 7.4).


323

Tablica 7.4.dospjele u priobalne vode Republike Hrvatske. Izvor podataka: Hrvatske vode.

Ukupni unos (kg)Cd 15Cr 664Cu 1 356Pb 477Hg 7Ni 3Zn 9062

1

10

100

1000

10000

100000

Zn Cu Cr Pb Cd Hg Ni

kg/g

od K&IOVVT

Slika 7.4.tehnoloških otpadnih voda (K&IOV) te vodotoka (VT). Izvor podataka: Hrvatske vode.

njihovih masenih udjela u sedimentu i ukupnom mekom tkivu školjkaša (Mytilus galloprovincialis

Usporedbom s literaturnim podacima za o7.5)

-vinil, Vranjic i Šibenska luka) u skladu s ’pri

analiziranim metalima. je, ako

.

) (Poglavlje 5, I. dio izvještaja).

Ocjena izmjerenih vrijednosti u sedimentu može se izvršiti:

rske i slatkovodne sedimente na , a koji za kadmij i živu iznose 0.5 x 10-6,


324

za olovo, krom, bakar kobalt i nikal 50 x 10-6, za cink i vanadij 100 x 10-6, te za barij i mangan 500 odnosno 1000 x 10-6 (Salomomns i Forstner, 1984; Bryan iLangston, 1992; Palanques, 1994; Palanques i sur., 1995).

Usporedbom s prirodnim sadržajem metala „background concentrations“ u , objedinjenih od

Johnston i sur. (2002) (Tablica 7.5.).

Tablica 7.5.

Kadmij (Cd)Okoliš Koncentracija Referenca

Slatka voda, podzemna voda, USPHS 1997, WHO 1992

Morska voda (otvoreni ocean) 0.02- L Sadiq 1992, Bryan i Langston 1992Morska voda (obalne vode) 0.0.1- Bryan i Langston 1992Morski sediment <1 mg/kg Sadiq 1992, Salomons i Forstner 1984Estuarijski sediment 0.2 mg/kg Bryan iLangston 1992

1 mg/kg Salomons i Forstner 1984Tlo 0.01-2.0 mg/kg USPHS 1997, Alloway 1990

Olovo (Pb)Okoliš Koncentracija Referenca

Morska voda (estuariji UK i Walesa) 24-880 ng/L Law i sur., 1994

Morska voda (otvoreni ocean)5 ng/L1-14 ng/L20-71 ng/L

UPHS 1997Bryan i Langston 1992Law i sur., 1994

Slatka voda (srednja vrijednost od 39 490 mjerenja) USPHS 1997

<5- USPHS 1997Tlo 10-30 mg/kg Alloway 1990Slatka voda/morski sediment 2-30 mg/kg USPHS 1997

Živa (Hg)Okoliš Koncentracija Referenca

Morska voda (otvoreni ocean) 0.001-0.02

Bryan i Langston 1992; WHO 1989;USPHS 1997;

Slatka voda USPHS 1997Morski sediment 0.02-0.1 mg/kg WHO 1989Slatkovodni sediment 0.2-0.35 mg/kg Salomons i Forstner 1984Tlo 0.02-0.625 mg/kg Alloway 1990; WHORibe <0.2 mg/kg USPHS 1997


325

Rezultati analiza uukupnom mekom tkivu školjkaša sa istraženih p

ne-G

Mason, 1999; Rainbow i sur., 2000; Kosta i sur., 1978; Bebianno i sur., 1997; Fowler i

-

ih u -

sur., 2007), udaljenih od vidljivih antropogenih izvora ovim metalima. To

prirodni maseni udjeli

Iako se sadržaj metala u tkivu školjkaša u Hrvatskoj sustavno istražuje, još se ne može definirati

, a koji bi se udjeli mogli smatrati posljedicom Povišene vrijednosti pojedinih metala zabilježene su u blizini

,

-

prirodni sadržaj za Jadran iz više razloga. Jedan od razloga je sam dizajn

obale su definirane postaje u blizini v

mogle biti ‘ne ’ (nije bilo vidljivih antropogenih izvora u blizini). Naknadno se pokazalo da metalima (npr. Cd u Malostonskom zaljevu) radi prirodnih procesa ispiranja s polja u

može se da niti jedna o

tvari duž hrvatske obale Jadrana nije potpuno izolir teškim

prirodni (atmosferski donos, ispiranje tla i sl.) ili industrijski, pa je vrlolokaciju duž naše obale (ali i na Mediteranu) koja bi se mogla nazvati ‘kontrolnom’

. Ono što bi se iz raspoloživih podataka vjerojatno moglo definirati bila bi klasifikacija u grupe s niskim, srednjim i visokim koncentracijama, kao

http://ccma.nos.noaa.gov/about/coast/nsandt/welcome.html).

skupinama. Naravno, kvaliteta klaster analize raste s dužim vremenom monitoringa. Druga

10-tog percentila (donjih 10% podataka) kao niskih (prirodnih) vrijednosti, a iznad 85-tog ili 90-tog percentila (gornjih 10 ili 15% podataka) kao visokih vrijednosti.


326

Tablica 7.6.Maksimum, Sred=Sredina, STD=Standardna devijacija, KV=Koeficijent varijacija,

-ti P=10-ti Percentil, 85-ti P=85-ti Percentil) sirovih podataka o sadržaju metala u ukupnom mekom tkivu školjkaša Mytilus galloprovincialis

Izvor podataka: IOR-Split.

Med(x 10-6)

Min(x 10-6)

Max(x 10-6)

Sred(x 10-6)

STD(x 10-6)

KV(%)

PK(25% pod.)

(x 10-6)

TK(75% pod.)

(x 10-6)

10-tiP(x106)

85-ti P(x 10-6)

Cd 0,773 0,190 2,010 0,831 0,373 45 0,565 0,987 0,438 1,164Hg 0,186 0,040 10,916 0,488 1,514 310 0,100 0,292 0,082 0,379Pb 2,107 0,272 15,060 3,321 3,145 95 1,239 4,190 0,900 6,422

gdje su školjkaši korišteni kao biološki indikatori (NS&T i RNO) prikazana je u tablici 7.6.U navedenim monitoring programima predloženo je da se medijan i 85-ti percentil (vrijednost ispod koje leži 85% svih podataka) podataka iz NS&T i RNO programa koristi

or mogu 7.7.

koji bi ukazivao na stanje u okolišu, a zove se ERI (Ecological Reference Index) (Baan i sur.,

i'referentne koncentracije' (BRC-Background Reference concentration) koja je definirana OSPAR/MON konvencijom (OSPAR/MON Summary Report, 1998). Prema definiciji,

sigurnima. Rezultati usporedbe naših podataka za Cd, Hg, Pb s vrijednostima BRC (Tablica 1.3.5. u I. dijelu Dokumenta)

a se iz -vinil (IN), koja je

smještena u blizini povijesnog izvora anorganskom živom u Kaštelanskom -


327

Tablica 7.7. Usporedba masenih udjela metala (x10-6) u školjkašima iz hrvatskog obalnog -tim percentilom podataka iz NS i T programa koji indiciraju , te s

vrijednosti ERI (Ecological Reference Index). ERI je omjer godišnjeg medijana koncentracije i 'referentne koncentracije' tvari (BRC-Background Reference concentration). Vrijednost ERI >1 indicira postojanje ekološkog rizika. Izvor podataka: IOR-Split.

Metal

85-ti percentil

koncentracija iz NS i T rograma

(x 10-6)

Maseni udio kovina u školjkašima u Hrvatskoj

(x 10-6)Postotak naših podataka >85-tog percentila iz NS i T (%)

BRC vrijednost

*

(x 10-6)

ERI

Raspon 85-ti percentil

Cd 3,7 0,19-2,01 1,16 0 0,55 1,41

Hg 0,23 0,04-0,92 0,38 33,3(28,0 bez IN) 0,05 3,72

(3,54 bez IN)Pb 3,2 0,27-15,06 6,42 32,4 0,95 2,22

*Gornja granica BRC raspona za štetne tvari u školjkašima roda Mytilus prema OSPAR/MON konvenciji.

Radionuklidi ( Izvor podataka: Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost)Mjerenje vrste i aktivnosti radionuklida u moru provodi se u okviru nacionalnog programa monitoringa radioaktivnih tvari u okolišu a prema Pravilniku

tl

e radionuklida u morskoj vodi, bioti - indikatorskim organizmima te sedimentu. Ispitivanja provode ovlašteni laboratoriji, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (od 1959. godine

ugodine Državnom zavodu za

radiološku i nuklearnu sigurnost.

Koncentracije aktivnosti umjetno stvorenih fisijskih radionuklida stroncija i cezija (90Sr i 137Cs) u površinskoj vodi dranskog mora do 1990-tih prikazali suBauman (1993). Ustanovljeno je da su glavni izvori radioaktivne kontaminacije fisijskim radionuklidima Jadranskog mora u tom periodu radioaktivne oborine kojima je istaložen materijal unesen u atmosferu eksplozijama nuklearnog oružja koje su bile najintenzivnije 1960-tih godina (Slika 2.4. 7.5.).

Koncentracije aktivnosti fisijskih radionuklida 90Sr i 137Cs u oborinama i morskoj vodi eksponencijalno padaju te su njihove vrijednosti u zadnjih 10 godina vrlo niskeoko 2-4 Bq/m3 te predstavljaju varijacije unutar osnovnih vrijednosti.

Gornje granice koncentracije aktivnosti 137Cs izmjerene u indikatorskim organizmimasrdelama (Sardina pilchardus ), muzgavcima (Ozaena moschata ) i dagnjama (Mytilus galloprovincialis ) bile su 0,25 Bq/kg, 0,1 Bq/ kg i 0,5 Bq/kg.


328

Koncentracije aktivnosti prirodnih radioniuklida, 232Th (228Ra), 238U i 226Ra, izmjerene tijekom 2008., 2009. i 2010. godine u dagnjama izrazito su niske i gotovo redovito se

Istraživane su i koncentracije aktivnosti 137Cs u sedimentima u blizini otoka Vela Palagruža, Jabuka te u južnojadranskoj kotlini (Branko Petrinec, 2010). Koncentracije

vom sloju (0-2 cm) te su iznosile 4 i 5 Bq/m3 kod Palagruže i Jabuke te oko 10 Bq/m3 u sedimentima južnojadranske kotline. Srednja dubina prodiranjacezija u sedimente je na lokaciji Južnojadranske kotline procijenjena na oko 4 cm.

Slika 7.4. Koncentracije aktivnosti 90Sr u površinskoj vodi1963-2010 g. (i nuklearnu sigurnost - Rezultati mjerenja radioaktivnosti životne sredine u RH, godišnji izvještaji 2000-2010 g.)

Slika 7.5. Koncentracije aktivnosti 137Cs u površinskoj vodimora za razdoblje 1978.-2010. godine (Izvor podataka: 1978-Bauman A., 1993; Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost - Rezultati mjerenja radioaktivnosti životne sredine u RH, godišnji izvještaji 2000-2010 g.)


329

Slika 7.6. Koncentracije aktivnosti 90Sr u površinskoj vodiza razdoblje 2000.-2010.godine. Izvor podataka: Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost

Slika 7.7. Koncentracije aktivnosti 137Cs u površinskoj vodiza razdoblje 2000.-2010. godine. Izvor podataka: Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost

8. OBOGA IVANJE HRANJIVIM I ORGANSKIM TVARIMA

Unosi hranjivih tvari u morski okoliš odvija se putem depozicije iz atmosfere, difuzno izprocesa ispiranja zemljišta, dotokom rijekama i podmorskim izvorima slatke vode teto kastim ispustima komunalnih i tehnoloških otpadnih voda.


330

Depozicija dušikovih spojeva NOx iz atmosferePorijeklo uju morski okoliš je ve inom izku anstava, prometa, poljoprivrede i industrije (SO2, NOx, NH3, kadmij, olovo, arsen, živate brojni organskih spojevi kao dioksini, PCB-ovi, PAH-ovi itd.) Glavne one i ivajutvari iz pojedinih industrijskih proizvodnih procesa prikazani su u tablici 8.1.

Tablica 8.1. iz pojedinih industrijskih procesa u atmosferu.

Industrija Emisija u atmosferu

Rafinerija nafte VOC, PAHPrerada ribe H2S, Trimetilamin

Prerada jestivog ulja Heksan

VOC

Proizvodnja NP gnojiva NH3, VOC, F

Metalurgija SO2, PCDD/PCDF, VOC, Hg, Cd, Pb

Proizvodnja tekstila VOC

Proizvodnja PVC-a Vinilklorid, VOC, PCDD/PCDF,

Proizvodnja boja VOC

Proivodnja cementa As, Cd, Cr, Cu, F, HCl, Hg, NH3, Pb, Benzen, Benzopiren

absorpcije i depozicije dušikovih spojeva iz atmosfere (NOx) u Jadran za sada že se pretpostaviti da ovi procesi predstavljaju važan

ulaska dušika u Jadran. Ovo mišljenje u suglasju je s istraživanjim koja su pokazala

Swackhamer i sur. (2004

(antropogenom) dušiku ovih voda estuarija, priobalnih i morskih voda.

priobalnih voda iz difuznih izvora uglavnom je vezano uz ispiranje d.) kao i umjetnih

fosfornih gnojiva i pesticidi. Ovaj je utjecaj prepoznat sedamdesetih godina prošlog


331

Slika 8.1. Potrošnja dušikovih gnojiva (u milijunima tona) na podru ju Europe od 1930.-1999. god.Implementation of Council Directive 91/676/EEC, concerning the protection of waters against pollution caused by nitrates from agricultural sources Synthesis from year 2000 Member States reports.)

uporabu (79/869/EEZ, 80/778/EEZ i 98/83/EC koja je stupila na snagu 05.12. 1998. godine).

8.1.) kao i na loše rezultate monitoringa koji su pokazali da je u E a

-40 % rijeka i jezera ustanovljeni simptomi eutrofikacije, kao i da postoji ozbiljan problem daljnjeg prijenosa dušika u

1991. donesena je Direktiva o zaštiti voda od (91/676/EEZ; Nitratna

direktiva).

na monitoringu podzemnih i površinskih voda, na svom teritoriju odrediti zone ranjive na nitrate i na njima primijenjivati akcijski program(e). Cilj mjera akcijskih programa je

podrijetla. Osnpodzemnih i površinskih voda nitratima od 50primjenom akcijsOdlukom Vlade Republike Hrvatske, donesenom temeljem Zakona o vodama, NN br. 153/09, 130/11.

donesen je Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi i korištenju gnojiva, NN 56/08 kojim


332

tijeku godine kada nije dozvoljena primjena gnojiva na poljoprivrednim tlima, pr tlima, plavljenom, smrznutom ili snijegom prekrivenom tlu, uvjeti za primjenu gnojiva blizu vodotoka, postupci primjene

Odkriteriji navedeni u Dodatku I Nitratne direktive :

Površinske slatke vode, a posebno one koje se koriste ili su namijenjene zahvatu vode

ako podzemne vode sadrže nitrata više od 50 mg/L ili bi mogle sadržavati više od 50 ka 5.;

utvrdi li se da su prirodna slatkovodna jezera, ostale slatke vode, estuariji, obalne i

Smanjenje utjecaja porijeklom iz is

Ova je Direktiva nadopunjena 1998. godine Direktivom 98/15/EC koja pojašnjava zahtjeve

podložna eutrofikaciji. U cilju smanjenja ove vrste difuznog organizirano je više radionica o sektorskim ipristupu održivog komunalnog sustava odvodnje (Sustainable Urban Drainage Systems -SUDS (http://www.euwfd.com/html/sources_of_pollution_-_diffuse.html) i izradi matrica tvari i utjecaja iz „ne - poljoprivrednog“ difuznog (http://www.defra.gov.uk/environment/water/quality/diffuse/non-agri/research/documents/diffusepollution review.xls#Data!A1).

mijsko stanje prijelaznih i priobalnih voda te morskih Republike Hrvatskmože se procijeniti kao slabo, što podupire

o Iz raspoloživih podataka o poljoprivrednom zemljištu u priobalnim županijama (Slika 8.2) vidljivo je da su površine pod poljoprivrednom uporabom, i pored velikog udjela

Zadarskoj županiji te na Istarskom poluotoku (prema prikazima „Land Corine Cover„(http://corine.azo.hr/viewer.htm; Slika 8.3.);

o Vrlo mali udio u proizvodnji važnijih usjeva i nasada (Slika 8.2.), s izuzetkom aju u ekstenzivnu poljoprivredu.


333

Slika 8.2. Udjeli površina priobalnih županija u ukupnoj površini i u površinama pod poljoprivrednom uporabom RH kao i udjeli u ukupnoj proizvodnji važnijih usjeva i nasada. ljetopis.


334

Slika 8.3. Izvor podataka:http://corine.azo.hr/viewer.htm


335

- poljoprivreda

Potrošnja mineralnih gnojiva

(Slika 8(Slika 8.4.b) (Agencija za zaštitu okoliša, www.azo.hr).

gnojidbe po jedinici poljoprivredne površine koja u Vukovarsko-srijemskoj županiji iznosi 476 kg gnojiva/ha, a u Primorsko-goranskoj županiji samo 6 kg/ha (www.azo.hr). Iako

-goransku županiju.

Slika 8.4. Potrošnja mineralnih gnojiva u RH u razdoblju od 1968. do 2004.

prijelazne i priobalne vode jadranskog sliva, istražene su:

- promjene koncen

-poljoprivre slivova Jadranskog mora.


336

8.5.) analizirani

srednjaka za pojedinu r

pozitivan.

Slika 8.5. Koncentracije nitrata na postajama uzduž rijeka Mirne, Raše, Zrmanje, Krke i Cetine s prikazom trenda godišnjih srednjaka za pojedinu rijeku tijekom 2007. godine. Izvori podataka: Hrvatske vode.

U odnosu na vrijednosti propisane Nitratnom direktivom, koncentracije nitrata odre enetijekom 2007. godine u rijekama slivova Jadranskog mora, su i na postajama blizu u atoliko niske (Raspon = 0,007 – 3,2; SV ± STD = 0,67 ± 0,56 mg/L), da zadovoljavaju svekriterije Direktive koje se odnose na površinske vode i površinske vode namijenjene vodiza pi e (c (NO3) < 50 mg/L; Klasa A1- obavezno) kao i (c(NO3) < 25 mg/L; Klasa A1-preporu eno, Direktiva Vije a 75/440/EEZ).

Analiza koncentracija ukupnog anorganskog dušika u priobalnim vodama blizu zna ajnijihpoljoprivrednih površina (zale e Biograda i Vranskog jezera te Pule) (Slike 3.6. i 3.7.) pokazuje da su prosje ne koncentracije na postaji Zd105 za 0,23-0,40 mmol m-3 više uodnosu na usporedne postaje u Splitskom kanalu (CJ007) i postaje kod otoka Visa (CJ009). Iako ovi podaci ukazuju na mogu i difuzni dotok dušika s poljoprivrednih površina, trebasagledati i drugi potencijalni izvor dušika s ovog podru ja, Vransko jezero ije vode (skoncentracijama dušika za 1 do 2 reda veli ine višim u odnosu na morsku vodu – Podaci IOR, Split) kroz veliki broj podzemnih kanala dospijevaju u priobalne vode. Rezultatimjerenja anorganskog dušika na postaji PUE01 ipak ukazuju na nešto niže prosje nekoncentracije dušika u odnosu na usporednu postaju ZI042.

Postaja

0.00

0.50

1.00

1.50

2.00

2.50

c(N

O3)/

mg/

L

31010 31011 31012

Mirna

Postaja

0.00

1.00

2.00

3.00

4.00

c(N

O3)/

mg/

L

31021 31024

Raša

Postaja

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

c(N

O3)/

mg/

L

40207 40208 40210

Zrmanja

Postaja

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

c(N

O3)/

mg/

L

40415 40416 40417 40420 40421

Krka

Postaja

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

c(N

O3)/

mg/

L

40101 40103 40107 40110 40131 40134

Cetina

40102 40105 40109 40111 40133 40135


337

Slika 8.6. Lokacija postaja Zd105 i PUE01 u blizini Biograda i Pule i usporednih postajaCJ007 (Splitski kanal) i CJ009 (kod otoka Visa) ZI042.

Slika 8.7. Prosje ne koncentracije sa standardnim devijacijama otopljenoganorganskog dušika (DIN) u sloju od površine do 10 m za razdoblje 1998.-2008. (osim zapostaju PUE: 1998.–2002.). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

CJ 009 CJ 007 Zd 105 ZI 042 PUE 01

Postaja

c (DI

N) m

mol

m-3


338

Unos hranjivih tvari rijekama i otpadnim vodamaGodišnji dotok ukupnog dušika i fosfora vodotocima iznosio je, prema podacima Agencijeza zaštitu okoliša (www/jadran/izor/azo) 11250 tona ukupnog dušika i 397 tona ukupnogfosfora za 2009. godinu (Slika 8.8.).

Slika 8.8. Unos hranjivih tvari (t/god) rijekama Dragonja (31040), Mirna 31010), Raša (30060), Zrmanja (40210), Krka (40421), Cetina (40110) i Neretva

(40159) u priobalne vode tijekom 2009. godine. Izvor podataka: Hrvatske vode.

Ako ove vrijednosti usporedimo s kol .2) (IBaseline Budget for year 2008, Republic of Croatia, Ministarstvo zaštite okoliša,

2009) može se se glavnina ukupnog dušika (oko 77% prijelaznih i priobalnih vode unose putem vodotoka, dok se oko 66% ukupnog fosfora unosi putem otpadnih voda.

Tablica 8.2. ih tvari koje su sustavima javne odvodnje tijekom 2008. dospjele u prijelazne i priobalne vode. Izvor podataka: Hrvatske vode.

Ukupni unos (kg)BPK5 14 549 860

Ukupni N 3 218 637Ukupni P 516 357

Utjecaj unosa hranjivih soli putem fizikalno-kemijske parametre i prijelaznih i priobalnih voda i isastavu otpadnih voda, stupnju u i dubini ispuštanja te hidrografskimkarakteristikama recipijenta. Kod sustava gdje se preklapaju negativni utjecaji više


339

zaljeva se od 70-

masa redovito izazivale izražene pojave eutrofikacije. To se manifestiralo kroz višestruki porast planktonske biomase, promjene sastava planktonskih zajednica, pojave

Gonyaulax polyedra, hipoksije i anoksije, pomora ribe i bentoskih om

sustava Split-Solin u sklopu projekta „Eko-

heterotrofnih bakterija (jedan od primarnih indikatora raspoložive otopljene organske tvari u moru; smanjenje koncentracija hranjivih soli, smanjenje fitoplanktonske biomase, izostanak jesenskih hipoksija i pomora bentoskih organizama (Podaci „Projekt JADRAN“).

Ocjena ekološkog stanja priobalnog mora na osnovi TRIX indeksaKako je kvalitativno i kvantitativno opisivanje morskog okoliša nedovoljno za objektivno,usporedivo i me unarodno uskla eno izražavanje ekološkog stanja pojedine sastavnicemorskog sustava, uvedeni su razli iti indeksi za pojedine biološke elemente kakvo e(AMBI, M-AMBI, EFI, BENTIX...). Jedan od njih je indeks za opisivanje trofi kog stanjavodenog stupca (TRIX) predložen od Vollenweider i sur. (1998) koji uklju uje podatke ozasi enju vodenog stupca kisikom, koncentracijama hranjivih soli dušika i fosfora tekoncentraciji klorofila a. Odre ivanje trofi kog stanja preko TRIX-a se primjenjujeuglavnom na površinski sloj vodenog stupca od 0 do 10m dubine, a rezultati dobiveni zaobalne postaje podru ja sjevernog i srednjeg Jadrana tijekom 2009. godine su prikazani naslici 8.9.

Slika 8.9. TRIX indeks u vodenom stupcu istraživanih postaja u Jadranu (stanje za 2009.godinu). Izvori podataka: IOR-Split, CIM-Rovinj.


340

Prema kriterijama trofi kog indeksa TRIX ekološko stanje (u nastavku stanje) u podru jupriobalnih voda južnog Jadrana (postaje 0C01 do OC03) se može opisati kao oligotrofno tj.kao stanje obilježeno niskom primarnom proizvodnjom, dobrom prozirno u, niskimkoncentracijama hranjivih soli i klorofila a te odsutno u hipoksije. Osobito zna ajno zaovo podru je je vrlo dobro stanje ustanovljeno i na postaji OC03 koja se nalazi ispred u arijeke Neretve (koja je po protoku tre a rijeka u Jadranu) i luke Plo e, što ukazuje da jeantropogeni pritisak na ovo podru je za sada prihvatljiv. Stanje priobalnih voda srednjegJadrana (postaje OC04 do OC13) se tako er može opisati kao vrlo dobro, osim napostajama OC07 u Vranjicu (Kaštelanski zaljev) i OC09 u šibenskoj luci na kojima jestanje povremeno za klasu slabije, tj. dobro. Me u postajama s vrlo dobrim stanjemposebno treba istaknuti postaje OC04 (ispred u a Cetine i grada Omiša), OC06 (usredišnjem dijelu Kaštelanskog zaljeva) i OC10 (u vanjskom dijelu estuarija rijeke Krke)koji su bez sumnje pod odre enim antropogenim utjecajem. Me utim, višegodišnjenepromijenjeno vrlo dobro stanje na ovim postajama ukazuje na prihvatljivu razinu pritiskana ova podru ja. Razmotri li se stanje na „kriti nim“ postajama u ovom dijelu Jadrana, tj. upoluzatvorenim podru jima estuarija rijeke Jadra (OC07, Vranjic) i Krke (OC09, šibenskaluka) može se re i da je stanje na postaji OC07 u Vranjicu posljednjih godina (2003. do2009.) bilo izme u vrlo dobrog i dobrog stanja, što je znatan napredak u odnosu narazdoblje devedesetih godina prošlog stolje a kada je stanje u ovom podru ju povremenobilo i vrlo loše. Razlog je tom poboljšanju provedba projekta „EKO-Kaštelanski zaljev“kojim su od 2004. otpadne vode iz ovog podru ja preusmjerene u podru je Bra kogkanala. Postizanje još boljeg (vrlo dobrog) stanja se o ekuje nakon što se svi privredniobjekti kao i oborinske vode u ovom podru ju priklju e na mrežu prikupljanja i odvodnjeotpadnih voda, ali i nakon što morski okoliš pro e fazu „samopro i avanja“, tj. ispuštanjai uravnoteženja u sedimentu akumuliranih hranjivih soli. Najlošije stanje (umjereno dobro)

stanju za razdoblje od 2006. do 2008., a lošije je u odnosu na razdoblje od 2003. do 2006. (vrlo dobro - dobro). Kako je prije rekonstrukcija kanalizacijske mreže kojom se prikupljene otpadne vode grada Šibenika

znatno poboljšanje stanja zaljeva sa otpadnih voda pojedinih dijelova grada Šibenika i okolnih naselja (Rasline, Zaton, Bilice, Meterize, Dolac) trenutno stanje u zaljevu je znatno bolje u odnosu na razdoblje 1980. –2000. kada su tijekom ljetnih mjeseci

odgovara vrlo dobrom stanju, tj. oligotrofnom stupnju eutrofikacije, uz izuzetak postaje OC15 u Bakarskom zaljevu (dobro ekološko stanje) gdje je vodeni stupac uslijed


341

9. BIOLOŠKE SMETNJE

9.1. K a za kupanje(Unošenje mikrobnih patogena)

Podaci o unošenju mikrobnih patogena u morski okoliš ne postoje te su u ovom

Naime, glavni su izvor mikrobiološkog

hoteli, kupališta, industrijska postrijenja i sl.) dospijevaju u more. Zbog svojih fizikalno-kemijskih osobina otpadne se vode šire po površini mora na dosta velike udaljenosti od izvora u zavisnosti od površinskih struja i vjetra. Upravo su indikatori fekalnogone i enja (do 2009.godine fekalni koliformi i fekalni streptokoki, od 2009. godineEscherichia. coli i crijevni enterokoki) i pokazatelji prisustva patogena u moru s obziromda su zna ajke indikatora da su uvijek prisutni kada su prisutni i patogeni u moru i da suprisutni u koncentraciji koja je uglavnom proporcionalna koncentraciji patogena. Stoga se na osnovi ocjena sanitarne k može procijeniti i eventualno prisustvo patogena.

Stanje sanitarne kakvo e priobalnog mora prikazano je rezultatima desetogodišnjegrazdoblja (2001-2010) pra enja bakteriološke kakvo e mora na morskim plažama dužhrvatske obale, tijekom kojega se ukupni broj ispitivanih plaža kretao od 728 do 913. Rezultati su prikazani po županijama, te ukupno za cijelu obalu.

od 98.49 - 100% u Istarskoj županiji, 78.51 - 100% u Primorsko-goranskoj županiji, 97.96 - -senjskoj županiji, 92.73 - 100% u Zadarskoj županiji, 76.66 - 100% u Šibensko-kninskoj županiji, 95.38 - 100% u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 89.41 -

-neretvanskoj županiji, te 89.70 - 99.55% za cijelu obalu (Slike 9.1.1.-9.1.3.).

a kupanje: izvrsna, dobra, i

ispitivanih plaža (gotovo redovito > 90%) u svim županijama imao je izvrsnumora (Slika 9.1.4.).

Desetogodišnja analiza ukazuje na jasan trend smanjenja udjela plaža koje ne 9.1.5.). Ovakav

porijekla duž jadranske obale tijekom ispitivanog razdoblja.

obale vrlo visoka. Glavni razlog povremeno povišenih koncentracija indikataora fekalnog tpadne

vode fekalnog podrijetla još uvijek direktno ulijevaju u morski okoliš bez prethodne obrade.


342

ISTARSKA ŽUPANIJA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K

NEZADOVOLJAVAZADOVOLJAVA

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


Slika 9.1.1. Postotni udio plaža koje su zadovol-

godišnjeg razdoblja kretao se u rasponu N = 122-203), Primorsko-goranske (N = 228- -senjeske (N = 42-49) županije. Izvor podataka: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode


343

ZADARSKA ŽUPANIJA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


Slika 9.1.2.na morskim pla -93), Šibensko-kninske (N = 60-90) i Splitsko-dalmatinske (N = 112-144) županije. Izvor podataka: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode


344

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


JADRANSKA OBALA

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K


Slika 9.1.3. P-neretvanske županije (N = 79-

101), te duž cijele hrvatske jadranske obale (N = 728-913). Izvor podataka: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode


345

2009. GODINA

IST PG LS ZAD ŠK SD DN JAD0

20

40

60

80

100PO

STO

TAK

DOBRAIZVRSNA

2010. GODINA

IST PG LS ZAD ŠK SD DN JAD0

20

40

60

80

100

POST

OTA

K

DOBRAIZVRSNA

Slika 9.1.4. Postotni udio plaža na kojima je kona na godišnja ocjena kakvo e mora bila za 2009. i 2010. godinu

(IST – istarska županija; PG – Primorsko-goranska županija; LS – -senjska županija; ZAD – zadarska županija; ŠK – Šibensko kninska županija; SD –Splitsko-dalmatinska županija; DN – -neretvanska županija; JAD –cijela hrvatska obala). Izvor podataka: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode


346

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

GODINA

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

22

24PO

STO

TAK

IST PG LS ZAD ŠK SD DN JAD

Slika 9.1.5.tijekom desetogodišnjeg razdoblja ispitivanja (IST – istarska županija; PG –Primorsko-goranska županija; LS – -senjska županija; ZAD – zadarska županija; ŠK – Šibensko kninska županija; SD – Splitsko-dalmatinska županija; DN – -neretvanska županija; JAD – cijela hrvatska obala).


347

9.2. Unošenje stranih vrsta

g kanala

Caulerpa taxifolia

su eutrofikacija i zagrijavanje

na štetu autohtonih vrsta, uspješno adaptiraju u novim uvjetima.

Strane vrste makroalga

Do danas je u Jadranskom moru zabilježeno oko 650 svojti bentoskih makroalga. Uposljednja dva desetlje a zabilježen je odre eni broj alohtonih i esto vrlo invazivnih svojtialga, a tijek nekih invazija je pra en više ili manje redovno od vremena prvog nalaza dodanas. Postoji više razloga za brzo i uspješno širenje ovih stranih svojti. Neke, poput algaroda Caulerpa, nemaju prirodnog ili u inkovitog predatora koji bi kontrolirao njihovepopulacije. Druge, poput vrste Womersleyella setacea, stvaraju vrlo guste prevlake pomorskom dnu i brzo se šire vegetativnim rastom koji im daje prednost nakon poreme aja uokolišu. Sve do sada zabilježene invazivne svojte morskih alga imaju mogu nost vrlozna ajno negativno utjecati na prirodne zajednice i staništa u Jadranskom moru.

Caulerpa taxifolia

Zelena alga Caulerpa taxifolia podrijetlom je najvjerojatnije iz umjereno toplog

na više od 10Meinesz i sur., 2001). U

Sredozemnom moru se razmnožava jedino vegetativno, otkidanjem fragmenata i njihovim obnavljanjem u nove alge. Fragmenti alge tonu pa ih struje i valovi mogu odnijeti najviše nekoliko stotina metara. Na velike udaljenosti alga se prenosi na sidrima brodova i u

kvadratnog metra) od površine do tridesetak metara dubine. Razvija se na svim tipovima morskoga dna,

zajednice pjeskovitog, muljevitog ili stjenovitog dna, nakon naseljavanja alge Caulerpa taxifolia mijenjaju se u "livade" ove invazivne alge (Slika 9.2.1.).

Razlozi njenog brzog širenja su iznimno uspješno razmnožavanje i brzi rast, cjelogodišnji talus i nepostojanje kontrolirao njeno širenje. Osnovni makroherbivori u Sredozemnom moru su riba salpa


348

Sarpa salpa i hridinski ježinac Paracentrotus lividus. Ovi herbivori se algom Caulerpa taxifolia uglavnom ne hrane jespojeva. Jedina dva sredozemna organizma koji se bez posljedica mogu hraniti algom Caulerpa taxifolia su askoglosni puževi Lobiger serradifalci i Oxynoe olivacea. Ovi

Caulerpa. Do pojave Caulerpa

prolifera. Puževi se hrane kaulerpama tako da isisavaju njihovu gigantsku citoplazmu, a otporni su na algine toksin

Caulerpa taxifolia, koje rezultira fragmentiranjem alge, pospješuju njeno vegetativno razmnožavanje i širenje naselja ( ).

Caulerpa taxifolia je prema saznanjima na kraju 2009. godine prisutna jedino na agmenti alge sakupljeni

krajem 2005., a u Barbatskom kanalu 2001. godine. U Starogradskom je zaljevu na kraju

nalazištu (Slika 9.2.2). Na glavnom je nalazištu algom a površina oko 70 ha. prekrivena površina

manja nego proteklih godina, a ove smanjene vrijednosti bile su i tijekom 2009. Iz još nog smanjenja prekrivene

površine na muljevitom, pjeskovitom i stjenovitom tipu dna. Unutar livada morske cvjetnice Posidonia oceanicanaselila alga Caulerpa taxifolia, nije zabilježeno smanjenje gustonalazištu u uvali Maslinica, alga je krajem 2009. prekrivala manje od desetak kvadratnih metara morskoga dna.

Slika 9.2.1. Starogradski zaljev, uvala Veli Zeleminac. Naselje alge Caulerpa taxifolia na pjeskovitom dnu na dubini od 10 m u rujnu 2007.


349

Slika 9.2.2. Rasprostranjenost invazivne alge Caulerpa taxifolia u Starogradskom zaljevu na kraju 2009. godine

Caulerpa racemosa var. cylindracea

Invazivni varijetet tropske alge Caulerpa racemosa (Slika 9.2.3.),Sredozemnom moru 1990. godine u Libiji. Do 2000. godine alga se proširila gotovo

njenog širenja na velike udaljenosti, ali sve ukazuje na to da hidrodinamika mora (struje i valovi) ima najvažniji utjecaj ( i ). Na to ukazuje brzina širenja Sredozemnim morem kao i mjesta pojavljivanja. Alga se razmnožava vegetativno

od ove alge, ukazali su još 1999. znanstvenici svih sredozemnih država, koji su dali

biološke i kulturne važnosti (UNEP, 1999).Caulerpa racemosa var. cylindracea

91 lokalitetu u hrvatskom primorju (Slika 9.2.4novih lokaliteta (Slika 4.2.5).

a i Punta Luke u Malostonskom zaljevu. Lokalitet na Cresu


350

Caulerpa racemosaparkovimaMalostonskom zaljevu.

Slika 9.2.3. Gusto naselje invazivne alge Caulerpa racemosa var. cylindracea

morskim strujama,


351

Slika 9.2.4. Rasprostranjenost invazivne alge Caulerpa racemosa var. cylindracea uJadranskom moru na kraju 2009. godine


352

Slika 9.2.5. Broj nalazišta invazivne alge Caulerpa racemosagodina nakon prvog nalaza

Utjecaj na zajednice morskog dna Dosadašnja su istraživanja pokazala da alga uspješno raste na svim tipovima morskoga dna od površine do dublje od 50 m dubine. Pri tome razvija gusta naselja, ponegdje na

).

sedimentu. Osim toga, alga prerasta i zagušuje autohtone alge, životinje i morske cvjetnice,

raznolikosti.

algom Caulerpa racemosa se pronalaze . Potpuno prerasla spužva nalikuje lo

od filoida alge. Premda alga 100% prekriva spužvu, kamenito dno u neposrednoj blizini

uz površinu spužve, mogu se primijetiti bijele prevlake sumporne bakterije Beggiatoa sp.

u spužvi.Kao i kod vrste Caulerpa taxifolia, osim dviju vrsta askoglosnih puževa (Lobiger serradifalci i Oxynoe olivacea), ne postoje makroherbivori koji bi se uspješno hranili ovom algom i tako kontrolirali njeno širenje.Za razliku od vrste Caulerpa taxifolia

ribolova na algom Caulerpa racemosaširenje, jer se alga širi morskim strujama. Uklanjanje alge Caulerpa racemosa pokazalo se daleko zahtjevnijim nego uklanjanje alge Caulerpa taxifolia. Razlog su sitniji i teže

fragmenata alge Caulerpa taxifolia. Uklanjanje alge Caulerpa racemosa na Paklenim

iznimne kulturne i biološke vrijednosti i to ako su naselja manjih dimenzija (nekoliko Caulerpa racemosa u

Sredozemnom moru. Na .

sisaljkama i prekrivanj


353

koji povezuje otvoreno more i Veliko jezero nalazi se naselje alge (nalazište Gonoturska)

i Veliko jezero donose fragmenti alge. Samim tim trajno uklanjanje u kanalu i jezeru nije

jezerski ekosustav i koraljni greben.

Asparagopsis taxiformis

Asparagopsis taxiformis (Delile) Trevisan de Saint-Léon (Rhodophyta, Bonnemaisoniales, Bonnemaisoniaceae) je crvena alga s tropskim i suptropskim rasprostranjenjem (Bonin i Hawkes 1987; Huisman i Walker 1990). Prvi put je opisana u Egiptu 1813. godine, što pokazuje da je bila prisutna u Sredozemnom moru i prije prokopa Sueskog kanala. Andreakis i sur. (2004) vjeruju da su se dogodile dvije odvojene introdukcije u

invazivne populacije u sjeverni dio Sredozemnog mora. Istraživanje koje su proveli Ní Chualáin i sur. (2004) dijeli A. taxiformisGametofitska faza vrste A. taxiformis se širi strujama ili obraštajem brodova i smatra se invazivnom u sjevernom Sredozemlju (Boudouresque and Verlaque, 2002). U Jadranskom

rijetka telukobranu Porporela, alga gradi iznimno gusta naselja i ne pokazuje znakove nazadovanja, ali ni daljnjeg širenja naselja (Slika 9.2.6.).

Slika 9.2.6. Alohtona crvena alga Asparagopsis taxiformis na lukobranu Porporela u Dubrovniku


354

Womersleyella setacea

Womersleyella setacea je crvena nitasta indo-

Jadranskom, te u zapadnom dijelu Sredozemnog mora gdje se ubrzano širi (Airoldi i sur., 1995; Athanasiadis, 1997), vjerojatno obraštajem brodova, ribarskim mrežama i strujama.Nije poznato kada je ova vrsta naselila Jadransko more, no prvi put je zabilježena 1997. godine (Batelli i Arko-Pijevac, 2003)prekriva stjenovito dno, obrasta rizome morske cvjetnice Posidonia oceanica i taluse autohtonih algi (Slika 9.2.7.).naselja

alga. U zapadnom dijelu Sredozemnog mora, ova je alga ocijenjena kao iznimno invazivna vrsta (Boudouresque i Verlaque, 2002). Istraživanjima koje je proveo IOR od 2005. do

algom je 50 (Slika 4.2.8.) Kvalitativno i kvantitativno istraživanje

raširenosti.

Slika 9.2.7. Utjecaj crvene alge Womersleyella setacea na prirodne zajednice makroalga u infralitoralu, prije invazije (lijevo) i poslije invazije (desno)


355

Slika 9.2.8. Rasprostranjenost alge Womersleyella setacea u Jadranskom moru na kraju 2009. godine

Acrothamnion preissii

Acrothamnion preissii (Sonder) Wollaston (Rhodophyta, Ceramiales, Ceramiaceae) je tropska nitasta alga rasprostranjena u Japanu, Južnoj Africi i Australiji. Prvi put je za Sredozemno more zabilježena u Italiji 1969. godine (Cinelli i Sartoni, 1969). Do danas se proširila podmorjem Italije i Francuske (Cinelli i sur., 1984; Bianchi i Morri, 1994; Verlaque, 1994).

Slika 9.2.9.). Ova dnice bentoskih alga i epifite na rizomima

morske cvjetnice Posidonia oceanica (Piazzi i sur., 1996; 2002).


356

Slika 9.2.9. Alohtona invazivna alga Acrothamnion preisii na lukobranu Kaše u Dubrovniku

Strane vrste bentoskih beskralješnjaka

Fauna beskralješnjaka Jadranskog mora broji 5427 svojti (NN, 1999). Ovaj broj bit

bentoskih

Melibe fimbriata Alder and Hancock, 1864 (Mollusca, Gastropoda, Opisthobranchia) (Thompson i

Crampton, 1984), a pretpostavlja se da je tamo došla iz Crvenog mora. Do sada je ova

(Zenetos i sur., 2003). U Jadranskom moru vrsta Melibe fimbriatagodine u Starigradskom zaljevu na otoku Hvaru, što je najsjeverniji nalaz u Sredozemnom moru (Slika 9.2.10.) 2) je zabilježen u livadama morskih cvjetnica Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica od 2 do 15 metara dubine, a promatrano je i razmnožavanje ( i sur

obalu Jadranskoga mora.


357

Slika 9.2.10. Beskralješnjak Melibe fimbriata u Starogradskom zaljevu, 2001. godina

Bursatella leachii de Blainville, 1817 (Mollusca, Gastropoda, Opisthobranchia) je rasprostranjena u umjereno toplim i tropskim morima (Slika 9.2.11.). Prije Jadranskog mora, zabilježena je u Turskoj, Malti, Siciliji itd. (Zenetos i sur., 2003). U Jadranu je zabilježena kod Barija (Vaccarella i Pastorelli, 1983), a zatim i u sjevernom dijelu u Veneciji, Trstu i Rovinju (Cesari i sur., 1986; Jaklin i Vio, 1989; De Min i Vio, 1998). Posljednjih nekoliko godina vrsta je povremeno zabilježena i u srednjem Jadranu u

Slika 9.2.11. Vrsta Bursatella leachii zabilježena u srednjem Jadranu

Aplysia dactylomela Rang, 1828 (Mollusca, Gastropoda, Opisthobranchia) je vrsta rasprostranjena u svjetskim tropskim i umjereno toplim morima (Slika 9.2.12.). Prvi nalaz u Sredozemnom moru je onaj s otoka Lampeduse (

www.seaslugforum.net>; Yokes, 2006). Prvi nalaz u Sušca 2006. godine (Turk, 2006), a iste godine

pri


358

Slika 9.2.12. Vrsta Aplysia dactylomela

Siphonaria pectinata (Linnaeus, 1758) (Mollusca, Gastropoda, Pulmonata) naseljava mediolitoralni pojas stjenovite obale u toplijem pojasu Atlantskog oceana, od Portugala do

(Voss, 1959; Ocaña i Emson, 1999). U Sredozemnom moru vrsta je rasprostranjena u Alboranskom moru, uz obalu Alžira i na jugu Španjolske.Nicolay (1980) je zabilježio vrstu u zaljevu Saronikos u Egejskom moru gdje se još uvijek

om. Vjerojatno je unesena brodovima koji pristaju u S. pectinata

od 400 cm2. Vrsta dominira nad autohtonim priljepcima roda Patella, a 2007. godine Slika 9.2.13.).

Slika 9.2.13. Vrsta Siphonaria pectinata s položenim jajima, Split


359

Strane vrste riba

U Jadranu je posljednjih nekoliko godina sve u estalija pojava «egzoti nih» ribljih vrsta(Tablica 9.2.1.), poglavito onih koje vode podrijetlo iz Crvenog mora i Indo-Pacifika(lesepsijski migranti - sveukupno zabilježeno 12 vrsta iz ove skupine, u posljednjih 10godina – 6 vrsta). Iako se ve ina vrsta iz ove skupine može smatrati jako rijetkim jer seradi uglavnom o pojedina nim nalazima, potrebno je spomenuti slu aj vrste Fistulariacommersonii koja se velikom brzinom proširila po Mediteranu, a trenutna tri nalaza ovevrste upu uju da bi se njena populacija u bližoj budu nosti mogla uspostaviti i u Jadranu.Nadalje, sve je e a pojava i nekih autohtonih mediteranskih vrsta koje ranije nisu bilezabilježene u Jadranu. Radi se, naime, o toploljubnim vrstama karakteristi nim za podru jajužnog Mediterana koje su vjerojatno zbog zatopljenja mora po ele širiti svoj arealrasprostranjenja prema sjevernijim podru jima.Nalazi nekih vrsta mogu se povezati sa antropogenim unosom, a glavni vektor unosa uve ini slu ajeva su balastne vode iako su zabilježeni i slu ajevi prebijega iz marikulture, apostoji i mogu nost da su neke vrste unešene i pražnjenjem ili bijegom iz akvarija. Za nekevrste kao što je Terapon theraps teško je odrediti da li se radi o antropogenom unosu ilipak o aktivnoj migraciji.Iako za sada nema dokaza o negativnim posljedicama prisutstva stranih vrsta na ekološkeprilike u Jadranu, primjeri iz nekih drugih mediteranskih podru ja gdje takve vrste imajuzna ajan utjecaj, mogu barem indicirati da je takav scenarij u budu nosti moguNajve i utjecaji se ipak mogu o ekivati od nekih autohtonih jadranskih vrsta poput srijelka(Pomatomus saltatrix) ili žutousne barakude (Sphyraena viridensis) koje su u posljednjevrijeme doživjele naglo pove anje svojih populacija uz istovremeno širenje prema sjeveru.Posebna pozornost se treba posvetiti i vrstama iz porodice Tetraodontidae: Lagocephaluslagocephalus lagocephalus i Sphoeroides pachygaster zbog posjedovanja otrovatetrodotoksina u svojem tkivu. Ukoliko se ove dvije vrste nepravilno pripreme za ishranumože do i do trovanja i smrti konzumenta. Takav se slu aj odigrao u nekim zemljamaisto nog Mediterana gdje je došlo do konzumacije vrste Lagocephalus sceleratus (srodnicaprethodno navedenim vrstama te novootkriveni lesepsijski migrant za isto ni Mediteran) iumiranja ljudi uslijed trovanja spomenutim otrovom.

Tablica 9.2.1. Strane vrste riba u Jadranu (Izvor podataka: IOR-Split)Vrsta Vrijeme

prvog nalaza

Mjesto prvog nalaza

Equulites klunzingeri – riba sapunar Ljeto, 2000. Otok Mljet (Saplunara)Sphyraena chrysotaenia – tupousna barakuda Kolovoz, 2000. MolunatMycteroperca rubra – Rujan, 2000. DubrovnikSiganus rivulatus – bodljikava mramornica Jesen, 2000. Otok Bobara (Cavtat)Cyclopterus lumpus – kvrgavi prasac Rujan, 2004. MolunatLagocephalus lagocephalus lagocephalus – Rujan, 2004. MolunatPagrus major – japanski pagar* Rujan, 2004. Otok MolatFistularia commersonii – plavoto Ljeto, 2006. Otok Sv. Andrija

(Dubrovnik)Caranx crysos – Kolovoz, 2008.Elates ransonnettii – patuljasti patkoglavac Ožujak, 2010.Enchelycore anatina – šiljatozuba murina Ljeto, 2010. Otok SušacLobotoes surinamensis - trorepan Lipanj, 2010. Otok BiševoSiganus luridus – tamna mramornica* Studeni, 2010. Otok Mljet

* vrsta je zabilježena više od jednog puta


360

9.3. Utjecaj slu ajnog ulova na velike morske kralješnjake

Jedan od najve ih problema suvremenog ribarstva danas je slu ajni ulov dugoživu ih vrstamorskih kralješnjaka niskog reproduktivnog potencijala, poput morskih kornja a, morskihsisavaca, pu inskih ptica te nekih vrsta morskih pasa (Lewison et al.,2004). Morskekornja e jedne su od naj e ih slu ajnih ulova u raznim ribolovnim alatima u svimsvjetskim morima (Lewison et al,2004; Wallace et al.,2004).

Morske kornja ePlitko podru je sjevernog Jadrana, s dubinama <100 m i bogatim pridnenim zajednicama,jedno je od dva najve a i najzna ajnija neriti ka staništa ishrane glavate želve uSredozemnom moru te pripada tzv. jonsko-jadranskoj jedinici upravljanja (engl.Management Unit) (Lazar et al., 2004; Margaritoulis et al., 2004). Gusto a populacije usjevernom Jadranu usporediva je s drugim poznatim kriti nim morskim staništima oveugrožene vrste u svijetu (Casale et al., 2004). Kako je kontinentalna podina Jadrana ujednoi podru je intenzivnog ribarstva, slu ajni ulov morskih kornja a u sjevernom Jadranu jeme u ve ima u Sredozemlju, posebice u pridnene ko e i mreže staja ice.

Pridnene ko eSlu ajni ulov glavate želve u pridnene ko e u isto nom Jadranu procijenjen je na najmanje2500 ulova godišnje, s višim jedini nim ulovom (engl. Catch Per Unit Effort, CPUE) usjevernom nego u središnjem i južnom Jadranu (10 ulova/plovilo/god. vs. 3-4ulova/plovilo/god.) (Lazar & Tvrtkovi Rezultati istraživanja provedenog utalijanskim vodama sjevernog Jadrana potvrdili su problem visokog slu ajnog ulova uJadranu, a slu ajni ulov talijanske ko arske flote procijenjen je na 4273 ulova godišnje(95% C.I. 2186 – 8546), s CPUE ve im preko 10 puta u isto nim (0.0548 kornja a/standardizirani poteg) naspram zapadnim vodama istraživanog podru ja (0.0037) (Casale et al., 2004).

Neposredna smrtnost u pridnenim ko ama u isto nom Jadranu je relativno niska (12.5%) [9], ali viša od smrtnosti u talijanskim ko ama (9.4%) (Casale et al., 2004), najvjerojatnijezbog dužeg trajanja potega (srednje vrijeme trajanja potega u Hrvatskoj: 367 ± 57 min;srednje vrijeme trajanja potega u Italiji 111 ± 45 min) (Casale et al., 2004; Lazar et al., 2010). Zbog dužeg vremena potega, naknadna (potencijalna) smrtnost u Hrvatskojvjerojatno je viša od 43% zabilježene u talijanskim ko ama (Casale et al., 2004).Vremensko-prostorne analize slu ajnog ulova ukazuju na statisti ki zna ajnu u estalostiprilova želvi u pridnene ko e tijekom hladnog perioda godine (studeni-travanj, chi-sq =10.87, p < 0.001, d.f. = 1), ukazuju i na postojanje zimovališta glavate želve u vanjskimvodama Jadrana, u podru jima južno od 45 SGš, s temperaturama mora >11-12 C (Lazaret al., 2003).

Mreže staja iceSlu ajni ulov glavatih želvi u mreže staja ice u sjevernom Jadranu procijenjen je nanajmanje 658 ulova godišnje, uz neposrednu smrtnost od 74.7% (Lazar et al., 2006). CPUEtroslojnih mreža staja ica bio je 3-4 puta ve i od jednoslojnih mreža, a slu ajni ulovstatisti ki je asociran s toplim periodom godine (svibanj – listopad) (Lazar et al., 2006). Uzglavatu želvu, slu ajni ulov u mreže staja ice u Hrvatskoj zabilježen je i za zelenu želvu


361

(Chelonia mydas) (Lazar et al., 2004; Lazar et al., 2008) i sedmoprugu usminja u(Dermochelys coriacea) (Lazar et al., 2008 ).

Udi arski alati (parangali)Kvantificirani podaci o slu ajnom ulovu morskih kornja a na parangale za sada ne postoje,ali je nekoliko glavatih želvi prona eno s udicom u ustima ili probavnom traktu.

Morski sisavciPodatke o uginulim morskim sisavcima u teritorijalnom moru RH prikuplja Zavod za anatomiju Veterinarskog fakulteta Svemora Plavi svijet iz Velog Lošinja. Središnju nacionalnu bazu vodi Državni zavod za

Mediterranean Database of Cetacean Strandings (MEDACES).

i broj uginulih primjeraka odnosi se na dobrog dupina (Tursiops truncatus) kao

primjerci drugih vrsta kitova koji naseljavaju Sredozemno more, no njihova smrtnost u Jadra

dijelova mreže te ubijanje dinamitom prilikom izlova plave ribe. Iako rijetko, dupini su

ulovu zbog ulaska dupina u samu mrežu.

životinja. Od tog broja oko 30% smrtnosti uzrokovano je aktivnostima povezanim s ribarstvom, no održivost takve stope smrtnosti na dobre dupine u Jadranskom moru za sada

362

10.

europsko tlo ukupne površine od 138.595 km2. Predstavlja izduženi bazen dužine oko 800 i širine oko 250 km, položen približno u smjeru jugoistok-sjeverozapad s nerazvedenom

a oko 31000 km2 na teritorijalno more i oko 23000 km2 na ZERP.

-Zadar, srednji bazen od spojnice Ancona-Zadarod Palagruškog praga do Otrantskih vrata (širine 72 km i s podmorskim pragom dubine oko 74 m) koja Jadran povezuju s Jonskim morem. Dok plitki sjeverni i nešto dublji srednji bazeni koji za

sadrži preko 80% vode Jadrana. U unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske nalazi se 1246

Najvažniji utoci rijeka u Jadransko more su rijeke Drim, Neretva, Cetina, Krka i Zrmanja

ri koje se raznose i na dnu mora talože. U

obalnom p , suprotno ostalim morskim p ima, prevladava razaranje i odnošenje materijala nad sedimentacijom.

sjeverno od poluotoka Gargano uz talijansku obalu prevladavaju pjeskovita dna, dok u

na Palagruškom pragu i u južnom Jadranu prevladavaju muljevita dna .

S obzirom na zemljopisni položaj Jadranskoga mora (duboko usje eno u europsko kopno suzdužnom osi nagnutoj 45o u smjeru SE-NW), njegov oblik (dužina 800 kom i prosje naširina 200 km) i spoj s Mediteranom preko Otrantskih vrata (širine 72 km), tegeomorfološke osobine (plitki sjeverni i duboki južni dio) i sile uzro nice u njemu segenerira takvo gibanje vodenih masa da ulazne struje od Otranta teku uz hrvatsku obaluprema sjeverozapadu, a izlazne struje teku uz talijansku obalu od sjeverozapada premaOtrantu.

Jadran je speizoda bure formira se sjevernojadranska voda koja je odgovorna

jakih epizoda bure gubitak topline s površine mora je

površinskog sloja mora jer se procesom isparavanja gubi toplina; 2) postupni porast saliniteta površinskog sloja mora jer procesom isparavanja površinski sloj mora gubi

363

interdekadne i klimatske. U ovisnosti o zimskim uvjetima nad Jadranom njegova termohalina cirkulacija može biti dvojaka: u godinama toplijih zima izmjena vode sa Sredozemljem je slabija (neingresione godine), dok je u razdobljima hladnih zima izmjena

g Jadrana (ingresione godine). M varijabilnost temperature i saliniteta atmosferski je

. Promjene u polju tlaka zraka nad S

Jadran je toplo more s izraženim godišnjim hod iznosi 11°C. Zimi se

0 C na sjeveru do 16 0

postaje sve toplije, pa površinska temperatura raste do 18°C. Ljeti temperature mora-25°C, a u godinama izrazito zagrijane atmosfere i do

27°C.0C. U obalnim, dobro razvedenim vodama

Jadrana termohaline osobine mora pod znatnim su utjecajem slatkovodnih dotoka s kopna, malih su temperature i saliniteta u obalnim vodama znatno su varijabilnije nego u vodama otvorenog mora. U estposebno se izdvaja kao sloj izrazite promjenjivosti temperaure mora i saliniteta.

Na osnovi podataka za razdoblje od 1994. do 2010. godine izvršena je analiza prostorne ivremenske raspodjele pH vrijednosti, otopljenog kisika i hranjivih soli u vodenom stupcupriobalja i otvorenog mora južnog, srednjeg i sjevernog Jadrana. Rezultati analize pokazuju da je:

postajama srednjem Jadranu te na postaji

podataka za ovaj parametar upuistraženim postajama;

ocijeniti vrlo dobrim jer nisu ustanovljene -3 mg l-1)koje bi mogle imati negativan utjecaj na život organizama u morskoj sredini.

anskom zaljevu i

kod hranjivih soli (ukupno otopljeni anorganski dušik i ortosilikat), ustanovljena je izražena sezonska promjenjivost koncentracija, dok su promjene kod ortofosfata bile nešto slabije izražene. Najviše su koncentracije hranjivih soli ustanovljene,

postajama otvorenog mora južnog i srednjeg Jadrana na kojima koncentracije u pridnenom sloju (zbog prirodnog procesa razgradnje sedimentirane organske tvari)

364

rnog Jadrana (OC19a), gdje je uz procese

jiva sol u odnosu na primarnu proizvodnju organske tvari. Analiza višegodišnjih promjena

trend smanjenja koncentracija.

Analiza prikupljenih podataka o koncentracijama organske tvari u sjevernom Jadranu tijekom razdoblja 1998.-2010. pokazuje:

da su i

;da je dugogodišnjim ispitivanjima DOC i PAT detektiran vidljivi trend promjena

PAT od 1998. do 200Jadranu, a koj u istom ekosustavu. Porast sadržaja DOC i PAT od 2007. do 2010. vjerojatno je posljedica novog ciklusa akumulacije organske tvari, koja, uz druge povoljne uvjete, može dovesti do ponavljanja štetnih pojava iz razdoblja 1998.-2004. (prekomjerno cvjetanje mora s pojavama sluzavih nakupina);

Analiza brojnosti bakterija i bakterijske proizvodnje na istraživanim postajama srednjeg i južnog Jadranmora, dok su otvorene vode oligotrofne. Povišene vrijednosti bakterijske abundancije i

Višegodišnje fluktuacije broja bakterija na svim priobalnim postajama pokazuju blagi trend smanjenja bakterijske brojnosti (za analizirano razdoblje od 1995.-2010.). Za razliku od srednjeg i južnog Jadrana u sjevernom dijelu Jadrana brojnost bakterija raste od

postajama s eutrofne.

Na osnovu analize koncentracije klorofila a, brojnosti i sastava fitoplanktonske zajednice

otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana se mogu okarakterizirati kao oligotrofne.

Visoki stupanj trofije karakterizira i otvorene vode sjevernog Jadrana, što je rezultat utjecaja rijeke Po, ali i ostalih velikih talijanskih rijeka.

biomase fitoplanktona, prsredine 80-tih do sredine 90-tih. U tom je razdoblju porasla brojnost dinoflagelata, a

zabilježene su i u sjevernom Jadranu, ali i u Atlantiku što ukazuje na utjecaj klimatskih promjena na fitoplanktonsku zajednicu.

365

Analiza biomase fitoplanktonske zajednice u razdoblju od 2000. do 2010. pokazala je trend porasta u obalnim i otvorenim vodama. Iako je zabilježen trend porasta, vrijednosti biomase u obalnim vodama još su uvijek niže od onih iz razdoblja sredine 80-tih i 90-tih

koje su obilježavale Kaštelanski i Šibenski zaljev u ljetnom razdoblju, zamijenjene su Chaetoceros u proljetnom

razdoblju, Leptocylindrus minimus, L. danicus, L adriaticus u ljetnom razdoblju i Pseudonitzschia spp. koja je najbrojnija krajem ljeta. Dijatomeja Skeletonema costatum

zaljevu.

U Jadranskom moru su se zbog položaja u odnos

dubokomorska. Za relativno malo more kao što je Jadransko, vrlo je velika raznolikost od oko 850 pravih zooplanktonskih vrsta ili holoplanktonata, te 20 puta više povremenih ili

vrsta zooplankton Jadranskog mora je vrlo raznolik i sadržava gotovo 8 % poznatih holoplanktonata u svim morima i oceanima. Gotovo 80 % vrsta je registrirano posljednjih

jedna vrsta iz skupine tunikata.

Gotsu europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo biološke raznolikosti Republike Hrvatske, ali ujedno i na velike obveze - kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i prirodnih dobara. Neki tipovi staništa, poput mediolitoralnih muljeva i pijesaka, špilja, vrulja, kraških tvorevina i estuarija, su u Hrvatskoj vrlo rijetki ili su

jedno i najslabije istražena i valorizirana te je za kvalitetnu primjenu odrednica ODMS potrebno višestruko

vrlo je važno

odredbama Direktive o staništima, tj. uspostavom Natura 2000 mreže te uspostavljanjem SPAMI

Prema dosadašnjim saznanjima u hrvatskom dijelu Jadrana je zabilježeno 638 svojti bentoskih alga, što predstavlja ukupno 60% od oko 1100 svojti makrofitobentoske flore u Sredozemnom moru, te 5427 vrsta beskralješnjaka oko 80% broja svojtikoje se navode za Sredozemno more. Stanje otvorenih voda Jadranskog mora, prema dostupnim podacima o stanju makroalga i bentoskih beskralješnjaka prikazanim u ovom i

loških

Zadra, Šibenika i Kaštelanskog zaljeva.

e

366

betoni

U Jadranu obitavaju etiri vrste cvjetnica (Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera marina i Zostera noltii), a najzna ajnija i najrasprostranjenija je Posidoniaoceanica, endem Sredozemnog mora. Njene livade smatraju se najzna ajnijom životnomzajednicom priobalnog dijela Sredozemlja.U široko rasprostranjenim livadama morskecvjetnice Posidonia oceanica mnoge se vrste organizama hrane, razmnožavaju ili nalazezaklon. Me utim, zajednice morskih cvjetnica su ugrožene mnogim ljudskim aktivnostimakoji su posljedica intenzivnog naseljavanja priobalnog pojasa, one i enja, nasipavanja,izgradnje obale, sidrenja, te ribolova povla nim mrežama. Na globalnoj skali je zabilježenpad populacija morskih cvjetnica, te su zajednice morskih cvjetnica prepoznate kaozna ajno i ugroženo stanište prema svim me unarodnim sporazumima. U Hrvatskoj su svemorske cvjetnice zašti ene kao strogo zašti ene zavi ajne svojte, a naselja posidonijeimaju status ugroženoga staništa. U tijeku je definiranje kona nog prijedloga “Natura2000” morskih podru ja koja bi trebala obuhvatiti važna podru ja za morske cvjetnice uJadranskom moru. Barcelonska konvencija predvi a osnivanje tzv. SPAMI podru ja(Specially Protected Areas of Mediterranean Importance) koja trebaju pridonijeti o uvanjuvažnih staništa za bioraznolikost Sredozemnog mora. Svi navedeni propisi i mehanizmizaštite trebaju sprije iti degradaciju staništa morskih cvjetnica i o uvati najvažnijapodru ja gdje se takve zajednice nalaze u svom izvornom, gotovo netaknutom obliku.

Stanje pridnenih naselja riba i rakova u Jadranskom moru može se opisati kao izrazito nepovoljno u zadnjih nekoliko godina. Razlog ovakvom stanju prvenstveno je posljedica

najvažnijih (k Smogu biti dva uzroka:

a) nepovoljne hidrografske prilike u moru koje rezultiraju velikom prirodnom

elovljenosti)

Na osnovu dostupnih podataka, u Jadranskom moru su najvjerojatnije prisutna oba ova

godinama nepovoljnih hid

Situacija je znatno nepovoljnija u ekstrateritorijalnim vodama Jadranskog mora u kojima je ribolovni napor najinterastilišta i mrijestilišta velikog broja gospodarski važnih pridnenih vrsta organizama. Navedeno za posljedicu ima da su u ekstrateritorijalnim vodama vrijednosti indeksa biomase i abundancije izrazito niski, a njihovi trendovi u zadnjim godinama izrazito nepovoljni. Ovi negativni trendovi se donekle kompenziraju migracijama organizama iz hrvatskog unutarnjeg i teritorijalnog mora, gdje je situacija povoljnija.

ndikatora (koji opisuju stanje populacija i stanje

367

najvjerojatnije u dogledno vrijeme rezultirati dodatnim padom biomase juvenilnih i odraslih primjeraka. Stoga je od krucijalne mjerama regulacije ribolova i zaštite obnovljivih bogatstava i to prvenstveno u

dnenih resursa Jadranskog

– Trenutno stanje obnovljivih resursa je takvo da bi o dovesti do prelova ili kolapsa

.

–velikog broja stockova izrazito loše, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zaštiti

– može biti jedan od važnih mehanizama

„no-jedno od najvažnijih rastilišta i mrijestilišta u Jadranu.

Preispitati recentnu prostorno vremensku regulativu – rezultati komercijalnog monitoringa i rezultati znanstvenih ekspedicija pokazuju kako je stanje resursa

-vremenskom regulacijom

eventualno uspostaviti u ostalim dijelovima ribolovnog mora (prvenstveno

–

a u Jadranskom moru, trebalo bi

.

Promjene oka na saki mreže (GFCM) –

Prema preporukama GFCM- raniti upotrebu oka

diamond mesh size“.

– predstavlja jedan od važnih segmenata hrvatskog

imaju sami ribari.

- broj m

368

Uspostava monitoringa prema DCF-u –donošenje adekvatnih mjera za regulaciju ribolova i zaštitu resursa i postojanje

jnih podataka o ribolovu i ribolovnom naporu kojim je ostvaren, kao i stanju obnovljivih bogatstava.

–Jadranskom moru su biološki jedinstvene populacije, te stoga sve mjere regulacije

Za razliku od stanja pridnenih naselja riba, tijekom zadnjih godina (2000.-2009. godine) je zabilježen pozitivan trend k

indikatora, koji opisuju stanje promatranih populacija kao što su kretanje srednje lovne

i u stanju

kod gospodarenja ovim vrstama, nužno potrebno posvetiti pažnju zaštiti „spawning stock-

(obnovu)

Svi morski sisavci i gmazovi u Rezultati aznolikosti vrsta iz

dupin (Tursiops truncatus). žSredozemna medvjedica (Monachus monachus) je jedina vrsta iz podreda perajara (Pinnipedia) za koju se smatra da je prije stotinjak godina obitavala u cijelom Jadranu. Danas je jedna od najugroženijih i najmalobrojnijih vrsta sisavaca u svijetu.oPrema podacima IUCN-a, sredozemna se medvjedica smatra u

ske iz 2006. regionalno izumrlom vrstom. Od morskih gmazova u Jadranu su zabilježene tri vrste

glavata želva (Caretta caretta), zelena želva (Chelonia mydas) i (Dermochelys coriacea). Stalni stanovnik Jadrana je jedino glavata

želva. Iako se ne razmnožava u Jadranu

sjevernog Jadrana, s dubinama <100 m i bogatim pridnenim zajednicama, jedno je od dva

pripada tzv. jonsko-jadranskoj jedinici upravljanja..

mada s relativno Calonectris diomedea (veliki zovoj-kaukal) koja se nalazi na crvenoj listi ptica Hrvastke broji oko 1200-Lastovskom arhipelagu i tok Vis i manje otoke okoVisa, te Biševo, Sv. Andriju, Brusnik, Jabuku i Palagružu. Ovo podru je je i jedinognjezdilište Eleonorinog sokola (Falco eleonorae) sa 65-100 parova u Hrvatskoj, te

369

gregule (Puffinus yelkouan) s crvene liste ptica Hrvatske u kategoriji visokog rizika od -400 parova. Jedna od vrsta

Sredozemni galeb ( Larus audoinii) s populacijom koja je procijenjena na svega 60-70 parova koji se gnjezde na Lastovskom arhipelagu i otoku Mljetu. Phalacrocorax pygmaeus s 10-20 parova gnjezdi se jedino u parku prirode Vransko jezero. Brojniju populaciju predstavlja vrstamorski vranac Phalacrocorax aristotelis s procijenjenom populacijom od 1280-1530parova. Gotovo 80% populacije se nalazi na 4 lokacije: Zapadna obala Istre, Kvarnerski

arhipelaga. Nadalje, p (Gyps fulvus) su veliki sjeverno jadranski otoci (Cres, Krk, Rab) s okolnim manjim otocima. Na brojnimliticama se gnijezdi posljednja populacija bjeloglavih supova u Hrvatskoj s gnjezde ompopulacijom od 80-85 parova. Posljednjih 15-tak godina populacija je u laganom porastunajvjerojatnije zahvaljuju i aktivnim mjerama zaštite.

organskih može se zaklju

koncentracije ovih u morskom okolišu Republike Hrvatske arina i luka. Analiza trendova

postojanih organskih smanjuju. Redoviti monitoring navedenih treba nastaviti, a organokositrenih spojeva uvesti.

Analizom i utjecaja

Zna ajni problemi zaštite okoliša, a time i održivog razvitka priobalnog podru ja i mora suprekomjerna gradnja u obalnom podru ju koja esto ima lošu komunalnu opremljenost kaoi prostorno planiranje u kojem prevladava urbanizam vlasni kih parcela bez prakticiraneurbane komasacije. U razdoblju 1960.-2000. godine evidentirano je višestruko (oko 5 x)

Porast urbaniziranosti morske obale

e i poslovne zone, infrastrukturni objekti i mreže i dr.). P

krajobraznu raznolikost Jadranskog mora. Dodatni je problem što su ovakve aktivnosti

Gradnja stoga ima neposredan i posredan utjecaj na morski ekosustav i okoliš:

Neposredan utjecaj je zatrpavanje kojim se izravno uništavaju nepokretni i slabo do promjene vrste supstrata, (npr.

šljunkoviti sediment se zamjenjuje vrstim betonskim ime se mijenjakrajobrazna raznolikost, tip zajednice i organizmi koji naseljavaju takva staništa.

Posredni utjecaj se ogleda kroz ispiranje nasutog materijala sa obale koje može dovesti do poja ane sedimentacije u okolnom podru ju, a time i zatrpavanja

370

sesilnih organizama, onemogu avanje procesa filtriranja i disanja ili sprije avanjeprihva anja ranih razvojnih stadija organizama koji u toj fazi razvoja trebaju vrstisupstrat. Sedimentacija tako može zahvatiti daleko ve u površinu od one koja jepokrivena izravnim nasipanjem.

Izgradnja luka i lukobrana dovodi i do promjena u fizikalno kemijskim svojstvimapodru ja, poja ava se sedimentacija, smanjuje prozirnost i hidrodinamika u zonimediolitorala i supralitoralahranjivih soli ili neželjenih u protuobraštajnim zaštitnimpremazima.

Mjere za o uvanje obalnog i oto nog podru ja od neprimjerene urbanizacije ne provode seu željenom opsegu i dinamici. I dalje se gradnja koncentrira na kontaktnoj lin i kopno–more i privatizira pomorsko dobro, što ukazuje na nužnost u inkovitije kontroleprovo enja prostornih i urbanisti kih planova. Primjerice, znatnu o uvanost prirodne obalemogu e je posti i racionalnijim korištenjem postoje ih 300-ak turisti kih zona iodmjerenim aktiviranjem samo dijela od oko 350 planiranih turisti kih zona. Turizam je

ostor. Svaki od navedenih nomske i socijalne

posljedice. Zbog nastavka nepoželjnih trendova, Vlada RH donijela je 2004. Uredbu oure enju i zaštiti zašti enog obalnog podru ja mora, kojom se intenzivira kontrola io uvanje obalnog i oto nog podru ja od neprimjerene gradnje. Spomenuta uredba

i gradnji 2007. godine, u kojem je posebno je 2009.

Utjecaj ribarstva na ekosustave može se sagledavati kao:

. Fi

dijelovima mora na kojima je sediment muljevit ili pjeskovit bez prisustva morske flore.

Utjecaj na bioraznolikost: kutjecaja na bentosku faunu beskralježnjakapuževi, zvprilova se nalaze uz zapadnu obalu Istre (školjkaši), ali i u otvorenom srednjem

radi o organizmima koji nemaju gospodarske važnosti, oni

(mreže, vrše i sl.) u koje organizmi bivaju ulovljeni i ugibaju.

Glavna proizlaze iz djelatnosti jadranske pod regije su :

371

Posidonia oceanica uslijed sidrenih lanaca uzgajališta.Promjene sadržaja kisika i koncentraci

.na morsko dno, promjena

granulometrijskog sastava, redoks-potencijala i sadržaja hranjivih soli u sedimentu, promjene sastava bentoskih zajednica.

Plovidba, odnosno prijevoz putnika i robe predstavlja zna ajnu gospodarsku granu u RH.Glavna iz ove djelatnosti su nesavjesno i protupravno odlaganje krutog otpada

otpada (zauljene vode) u morski okoliš, prijenos ,

lukama koje narušava strukturu morskog dna, a time i bentoske zajednice.

parametre:unos sredstava za zaštitu poljoprivrednih kultura (pesticidi, antivegetativna sredstva)unos teških metalaunos radionuklida

Procjenjuje se da danas postoji preko 650 razli itih kemijskih spojeva koji se koriste zazaštitu usjeva i nasada od korova i razli itih šteto ina, ali i za sprje avanje bolesti ljudskepopulacije koje se prenose pomo u kukaca, naro ito u vlažnim i mo varnim podru jima.Ukupna godišnja potrošnja svih zaštitnih sredstava se procjenjuje na 2,5 milijuna tona.Prema podacima iz Izvje a o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj (AZO, 2007) u 2004.godini je proizvedeno 3 840 tona sredstava za zaštitu bilja. Prema istom izvoru, pouzdanihpodataka o potrošnji tih sredstava nema, ali se njihova potrošnja procjenjuje na 2,5-3 kgaktivne tvari po hektaru obradive površine. Me u ovim spojevima se prema toksi nosti,postojanosti u okolišu i svojstvu bioakumulacije posebno isti e grupa organokloriranihspojeva ija je primjena ve zabranjena u mnogim zemljama. Iako se u RepubliciHrvatskoj ovi spojevi spominju u nekoliko zakona, uredbi i pravilnika sustavni monitoringone i enja od ostataka sredstava za zaštitu bilja ne postoji, tako da o uporabiovih sredstava u poljoprivredi i njihovom biogeokemijskom kruženju u hidrosferi mogudonositi samo indirektno na osnovi rezultata postoje ih monitoringa vodotoka i školjkašaiz podru ja prijelaznih i priobalnih voda. Svi analizirani podaci o organokloriranim pesticidima u vodotocima primorsko-istarskih i dalmatinskih slivova ukazuju da su im koncentracije vrlo niske ili ispod granice detekcije. Jednako i rezultati monitoringaškoljkaša ukazuju da postoje i unos ovih spojeva nije takvog intenziteta da bi ugroziodobro kemijsko stanje podru ja priobalnih voda i voda otvorenog mora. Višegodišnjitrendovi promjena udjela organokloriranih pesticida u školjkašima podupiru ovupretpostavku.

Raspoloživi podaci o unosu teških metala u morski okoliš Republike Hrvatske odnose sena unos putem to kastih izvora (tehnološke i komunalne otpadne vode) te putem vodotoka.Podatci o unosu iz difuznih izvora one i enja ili iz atmosfere nisu raspoloživi.teških metala koje putem rijeka dospijevaju u prijelazne i priobalne vode nalaze se u rasponu od 801 (Cd) do 33817 kg (Zn).

Hrvatske (Baseline Budget for year 2008, Republic of Croatia, Ministarstvo zaštite

372

okoliša, prostornog ur ) jasno je vidljivo da se unos teških metala u priobalno more Republike Hrvatske uglavnom odvija putem vodotoka, a tek manjim dijelom putem otpadnih voda.

Koncentracije aktivnosti fisijskih radionuklida 90Sr i 137Cs u morskoj vodi eksponencijalno padaju od 1990-tih te su njihove vrijednosti u zadnjih 10 godina vrlo niske oko 2-4 Bq/m3. Gornje granice koncentracije aktivnosti 137Cs izmjerene u indikatorskimorganizmima: srdelama (Sardina pilchardus ), muzgavcima (Ozaena moschata ) idagnjama (Mytilus galloprovincialis ) iznosile su 0,25 Bq/kg, 0,1 Bq/ kg i 0,5 Bq/kg.Koncentracije aktivnosti prirodnih radioniuklida, 232Th (228Ra), 238U i 226Ra, izmjerene tijekom 2008., 2009. i 2010. godine u dagnjama izrazito su niske i gotovo redovito se

Unosi hranjivih soli u morski okoliš odvijaju se putem depozicije iz atmosfere, difuzno izprocesa ispiranja zemljišta, dotokom rijekama i podmorskim izvorima slatke vode, teto kastim ispustima tehnoloških i komunalnih i otpadnih voda. absorpcije dušikovih spojeva iz atmosfer

su istraživanja pokazala da se depozicija dušika

(poljoprivrednog, biljnog i šumskog pokrova itd.) kao i umjetnih površina (gradovi, naselja, industrijske zone). Utjecaj ovog oblika difuznog one i enja na ekološko ikemijsko stanje prijelaznih i priobalnih voda te voda otvorenog mora RH je procijenjenkao relativno slabo izražen što podupire nekoliko injenica:

Iz raspoloživih podataka o poljoprivrednom zemljištu u priobalnim županijamaproizlazi da su površine pod poljoprivrednom uporabom, i pored velikog udjelaod 44 % u ukupnoj kopnenoj površini RH, vrlo male. Zna ajnije cjelinepoljoprivrednih zemljišta u priobalnom podru ju su jedino u podru ju Ravnihkotara u Zadarskoj županiji te na Istarskom poluotoku.

Vrlo mali udio u proizvodnji važnijih usjeva i nasada , s izuzetkom proizvodnjemaslina i gro a, koje spadaju u ekstenzivnu poljoprivredu;

Godišnji dotok ukupnog dušika i fosfora vodotocima iznosio je, prema podacima Agencijeza zaštitu okoliša (www/jadran/izor/azo) 11250 tona ukupnog dušika i 397 tona ukupnogfosfora za 2009. godinu. Ako ove vrijednosti usporedimo s kol(I Baseline Budget for year 2008, Republic of Croatia, Ministarstvo zaštite

2009) može se

unosi putem otpadnih voda (66%).

se može opisati kao oligotrofno tj. kao stanje obilježeno niskom primarnom koncentracijama hranjivih soli i klorofila a sije. O o za

k

ljiv. Ekološko stanje na postajama srednjeg Jadrana osim na postajama u Vranjicu (Kaštelanski zaljev) i u šibenskoj luci na kojima je stanje TRIX-a povremeno dobro.

373

Kakvo a mora za kupanje duž hrvatske obale je vrlo visoka što ukazuje da problemprisustva patogena u priobalnom moru Hrvatske nije prisutan. Desetogodišnja analizakavo e mora za kupanje ukazuje na jasan trend smanjenja udjela plaža koje nezadovoljavaju postoje e zakonske kriterije u svim županijama. Ovakav pozitivan trendrezultat je pove anja broja izgra enih ispusta otpadnih voda fekalnog porijekla dužjadranske obale tijekom ispitivanog razdoblja.

U posljednja dva desetlje a u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježeno je prisustvo alohtonihorganizama, me u kojima su alge, beskralješnjaci i ribe. Neke svojte alga esto su vrloinvazivne. Postoji više razloga za brzo i uspješno širenje ovih stranih svojti. Neke, poputalga roda Caulerpa, nemaju prirodnog ili u inkovitog predatora koji bi kontrolirao njihovepopulacije. Druge, poput vrste Womersleyella setacea, stvaraju vrlo guste prevlake pomorskom dnu i brzo se šire vegetativnim rastom koji im daje prednost nakon poreme aja uokolišu. Sve do sada zabilježene invazivne svojte morskih alga pokazuju zna ajannegativni utjecaj na prirodne zajednice i staništa u Jadranskom moru. Za razliku od alga,me u ribama nisu zabilježene invazivne vrste, me utim posebnu pozornost treba posvetitivrstama iz porodice Tetraodontidae: Lagocephalus lagocephalus i Sphoeroidespachygaster zbog posjedovanja otrova tetrodotoksina u svojem tkivu, a koji uzrokuje trovanja konzumenata.

Parametri koji u cijelosti nedostaju u ovom dokumentu, a navedeni su u Tabeli 2. Priloga III. ODMS u moru, su: podvodna buka iotpaci u moru. Za ove parametre ne postoje pouzdani podaci s obzirom da nisu bili

u dosadašnje programe stanja mora. Stoga bi pri izradi lo uzeti u obzir njihovu važnost za cjelovitu

LITERATURA


374

11. LITERATURA

ADRICOSM -Integrirano upravljanje obalnom zonom Jadranskoga mora. 2006. Acta Adriatic. 47: suppl.

Agardh, J.G. 1842. Algae maris Mediterranei et Adriatici. Paris.

Airoldi L., F. Rindi, and F. Cinelli. 1995. Structure, seasonal dynamics and reproductive phenology of a filamentous turf assemblage on a sediment influenced, rocky subtidal shore. Bot. Mar. 38: 227-237.

Andreakis, N., G. Procaccini, and W.H.C. Kooistra. 2004. Asparagopsis taxiformis and Asparagopsis armata (Bonnemaisoniales, Rhodophyta): genetic and morphological identification of Mediterranean populations. Eur. J. Phycol. 39: 273-283.

-

-C-1,Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 612 pp.

Posidonia oceanica (L.) Delile from the area Dubrovnik (South Adriatic). Acta Adriat. 27: 37-49.

Posidonia oceanica (L.) Delile -14.

Adriatic). Acta Adriat. 33: 75-84.

u srednjem Jadran .

Antoli B., A. Špan, i E. DraganoviContribution to the knowledge of the benthic flora of Mljet Island (southern Adriatic, Croatia). Hrvatsko ekološko društvo. Ekološke monografije 6, Mljet: 531-542.

Antoli B., A. Špan, A. Žuljevi A. Vukovi Check list of the benthic marine macroalgae on the eastern Adriatic coast: I. Chlorophyta. Acta Adriat. 42: 43-58.

. 2002. Epiphytic flora and vegetation on Posidonia oceanica (L.) Delile leaves in the Hvar Island area (middle Adriatic, Croatia). Acta Adriat. 43: 3-27

Relations between epiphytic flora and vegetation developed on leaves and rhizomes of Posidonia oceanica in the Adriatic Sea. Proceeding of the Mediterranean Seagrass Workshop 09. (eds). G. Di

-56.

AntA check-list of the benthic marine macroalgae on the eastern Adriatic coast: II. Heterokontophyta (Phaeophyta): Phaeophyceae. Acta Adriat. 51:9-33.

Antoli B., A. Špan, A. Žuljevi V. Nikoli I. Grubeli M. Despalatovi and I. CvitkoviA check-list of the benthic marine macroalgae on the eastern Adriatic coast: III. Rhodophyta 1: Ceramiales. Acta Adriat. 52: 67-86.

-

LITERATURA


375

Klasifikacija staništa Republike Hrvatske. Drypis. 1.

Arévalo, R., S. Pinedo, and E. Ballesteros. 2007. Changes in the composition and structure of Mediterranean rocky-shore communities following a gradient of nutrient enrichment: Descriptive study and test of proposed methods to assess water quality regarding macroalgae. Mar. Poll. Bull. 55: 104-113.

Artegiani, A., D. Bregant, D. Paschini, N. Pinardi, F. Raicich, and A. Russo. 1997. The Adriatic Sea General Circulation. Part II: Baroclinic Circulation Structure. J.Phys. Oceanogr. 27: 1515-1532.

Athanasiadis, A. 1997. North Aegean Marine Algae IV. Womersleyella setacea (Hollenberg) R.E. Norris (Rhodophyta, Ceramiales). Bot. Mar. 40: 473-476.

Bakran-zavod za zaštitu prirode. Zagreb.

Bakran-o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb

Ballesteros, E., X. Torras, S. Pinedo, M. García, L. Mangialajo, and M. de Torres. 2007. A new methodology based on littoral community cartography dominated by macroalgae for the implementation of the European Water Framework Directive. Mar. Poll. Bull. 55:172-180.

Batelli C., i M. Arko-Pijevac. 2003. Sastav i sezonske promjene mahovinastih naslaga u podmorju ki zaljev, Sjeverni Jadran). In: Proceedings of abstracts of the 8th Croatian

Biological Congress. (eds) Besendorfer, V. and N. Kopjar. Zagreb: 321-322.

, and T. Pucher- -term fluctuations of zooplankton in the middle Adriatic Sea (1960-1982). Acta Adriat. 33: 85-120.

A., voditelj studije). Institut za oceanografiju i ribarstvo. Split.

, Gelatinous invertebrate zooplankton of the South Adriatic: species composition and vertical distribution. J. Plankton Res. 26: 459-474.

Bearzi, G., and G. Notarbartolo di Sciara. 1995. A comparison of the present occurrence of bottelnose dolphins, Tursiops truncatus, and common dolphins Delphinus delphis, in the Kvarneric (Northern Adriatic Sea). Annales (Annals for Istrian and Mediterranean Studies) 7: 61-68.

Bebianno M.J., and L.M. Machado. 1997. Concentrations of metals and metallothioneins in Mytilus galloprovincialis along the south coast of Portugal. Mar. Pollut. Bull. 34: 666-671.

Beg-corresponding to different synoptic conditions above the Adriatic. Ann. Geophys. 23: 1083– 1091.

, the northernand southern Adriatic Sea. Sci. Mar. 60: 129-135.

Berglund, J., U. Müren, U. B , and A. Andersson. 2007. Efficiency of a phytoplankton-based and a bacteria-based food web in a pelagic marine system. Limnol. Oceanogr. 52: 121-131.

LITERATURA


376

Bianchi, C.N. ,and C. Morri. 1994. Southern species in the Ligurian Sea (northern Mediterranean): new records and a review. Boll. Mus. Ist. Biol. Univ. Gen. 58-59: 181-197.

Bianchi, C.N. 2007. Biodiversity issues for the forthcoming tropical Mediterranean Sea.Biodiversity in enclosed seas and artificial marine habitats. Hydrobiologia. 193:7-21.

,coastal surface sediments from the middle and south Adriatic Sea. Fresen. Environ. Bull. 13: 1281-1287.

,sediment along east coast of the Adriatic Sea (Croatia). Fresenius Environ. Bull. 14: 50-58.

Bone, M., 1986. On the profiles of tidal currents in the northern Adriatic. Acta Adriat., 27: 5-14.

Bonin, D.R., and M.W. Hawkes. 1987. Systematics and life histories of New Zealand Bonnemaisoniaceae (Bonnemaisoniales, Rhodophyta) I. The genus Asparagopsis. N.Z. J. Bot. 25: 577-590.

Borja, A., J. Franco, V. Valencia, J. Bald, I. Muxika, M.J. Belzunce, and O. Solaun. 2004. Implementation of the European Water Framework Directive from the Basque country (northern Spain): a methodological approach. Mar. Pollut. Bull. 48: 209–218.

Boudouresque, C.F. 1984. Groupes ecologiques d’algues marines et phytocenoses benthiques en Maediterranee nord-occidentale: Une revue. Giorn. bot. ital. 118: 7-42.

Boudouresque, C.F., and M. Verlaque. 2002. Biological pollution in the Mediterranean Sea: invasive versus introduced macrophytes. Mar. Pollut. Bull. 44: 32-38.

Boudouresque C.F., Bernard G., Pergent G., Shili A., and M. Verlaque 2009. Regression of Mediterranean seagrasses caused by natural processes and anthropogenic disturbances and stress: a critical review. Botanica Marina 52: 395–418

Brankovi L. Srnec, and M. Patar i 2010. An assessment of global and regional climate change based on the EH5OM climate mode ensemble. Climate change. 172: 21-49.

Bra ,ostracods (Crustacea) in the South Adriatic. Mar. Ecol. 27:124-132.

Bressan, G. 1974. Rodoficee calcaree dei mari italiani. Boll. Soc. Adr. Sci. Trieste 59: 1-132.

Bryan, G.W., and W.J. Langston. 1992. Bioavailability, accumulation and effects of heavy metals in sediments with special reference to United Kingdom estuaries – a review. Environ. Pollut. 76: 89-131.

Buljan, M., and M. Zore-Armanda. 1971. Osnovi oceanografije i pomorske meteorologije, Institut za oceanografiju i ribarstvo. Split. 460 pp.

Buljan, M., and M. Zore-Armanda. 1976. Oceanographic propreties of the Adriatic Sea. Oceanogr. Mari. Biolo. A Rev. 14:11-98.

LITERATURA


377

Buri Z., K.T. Kiss, É. Ács, D. Vili i K. Caput Mihali , and M. Cari The occurrence andecology of the centric diatom Cyclotella choctawhatcheeana Prasad in a Croatian estuary. Nov.Hedw. 84: 135-153.

, and B. Cosovic. 2009. Occurrence of the rare microflagellates Prorocentrum arcuatum Issel and Hermesinum adriaticum Zacharias in the marine Lake Rogoznica (eastern Adriatic coast). Acta Adriat.. 50: 31-43.

Cammerloher, H. 1915. Die Grünaalgen der Adria. Gebrüd. Bornatraeger. Berlin. 136pp.

Casale, P., Laurent, L., and DeMetrio, G. 2004. Incidental capture of marine turtles by the Italian trawl fishery in the north Adriatic Sea. Biol. Conserv. 119:287-295.

Catsiki V.-A., and H. Florou H. 2006. Study on the behavior of the heavy metals Cu, Cr, Ni, Zn, Fe, Mn and 137Cs in an estuarine ecosystem using Mytilus galloprovincialis as a bioindicator species: the case of Thermaikos gulf, Greece. J. Environ. Radioactiv. 86: 31-44.

Cesari, P., L. Mizzan, and E. Motta. 1986. Rinvenimento di Bursatella leachi leachi Blainville, 1817 in Laguna di Venezia. Prima segnalazione Adriatica (Gastropoda, Opistobranchia). Lavori Società Veneziana Sceinze Naturali. 11: 5-16.

CIESM Workshop Monographs. No. 32: Impact of Mariculture on Coastal Ecosystems. Lisboa (Portugal). 21 - 24 February. 2007. 118 p.

Cinelli, F. and G.Sartoni. 1969. Acrothamnion J. Ag. (Rhodophyta, Ceramiaceae): genere algale nuovo per il mare Mediterraneo. Pubbl. Stn. Zool. Napoli. 37: 567-574.

Cinelli, F., U. Salghetti, and F. Serena. 1984. Notta sull’areale di Acrothamnion preissii (Sonder) Wollaston nell’ Alto Tirreno. Quaderni del Museo di Storia Naturale di Livorno. 5: 57-60.

Claisse, D. 1989. Chemical contamination of French coasts - the results of a 10 years Mussel Watch. Mar. Pollut. Bull. 20: 523-528.

Cole, J.J., S. Findlay, and M.L. Pace. 1988. Bacterial production in fresh and saltwater ecosystems: a cross-system overview. Mar. Ecol. Progr. Ser. 43: 1-10.

Cotner, J.B., and B.A. Biddanda. 2002. Small players, large role: microbial influence on biogeochemical processes in pelagic aquatic ecosystems. Ecosystems. 5: 105-121.

Cushman- -Poulain, and A. Artegiani (edit.). 2001. Physical oceanography of the Adriatic Sea. Past, present and future. Edited by Kluwer Academic Press. 304 pp.

e Active Substances in Natural Seawater. Electroanalysis. 10 :429-434.

-1978 i 1980- elj studije). 61-92.

Zadarskoga kanala. Institut za oceanografiju i ribarstvo. Studije i elaborati 6/94.

LITERATURA


378

2003. Morske struje, Studija utjecaja na okoliš uzgajališta tune u akvatoriju Grška vela. (Tudor, urednik). IOR-Split. Studije i elaborati. 236/02. 139 pp.

i tudija o utjecaju na okoliš za projekt „Družba Adria – more“. (Voditeoceanografiju i ribarstvo.

Deacon, E.L., and E.K. Webb. 1962. Interchange of properties between sea and air. In: Hill, M.N. (ed) The Sea. Interscience Publisher.1: 43-315.

Degobbis, D., R. Precali, I. I -term changes in the northern Adriatic ecosystem related to anthropogenic eutrophication. Int. J. Environ. Pollut. 13:495-533.

De Min R., and E. Vio. 1998. Molluschi esotici nell’Alto Adriatico. ANNALES Ser. Hist. Nat. 13: 43-54.

, M., B. , I. , and A. Žuljevic. 2002. First record of the Indo-Pacific gastropod Melibe fimbriata in the Adriatic Sea. J. Mar. Biol. Ass. U.K. 82: 923-924.

i analize površinske vode namijenjene crpljenju pitke

Direktiva 80/778/EEZpotrošnju.

Direktiva 91/676/EEZnitrati poljoprivrednog podrijetla.

91/271/EEZ

97/62/EZ od 27. listopada 1997. kojom se Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti i nom napretku.

Direktiva 98/83

, and R. Precali. 2011. Marked reduction of eutrophication pressure in the northeastern Adriatic in the period 2000-2009. Estuar. Coast. Shelf Sci. special issue.

Dorman, C., S. Carniel, L. Cavaleri, M. Sclavo, J. Chiggiato, J. Doyle, T. Haack, J. Pullen, B. , and R.

Signell. 2007. February 2003 marine atmospheric conditions and the bora over the northern Adriatic. JGR- Oceans. 112: 1-21.

engths and Areas of islands in the Croatian Part of the Adriatic Sea Determined from the Topographic Maps at the Scale of 1:25 000. Geoadria: 9: 5-32.EEA. 2008. Improving EEA marine indicators. A review of their performance and suggested „next steps“. Final draft scoping report.

LITERATURA


379

Ercegovi A. 1932. Ekološke i sociološke studije o litofitskim cijanoficejama sa jugoslavenskeobale Jadrana. “Rad” Jugoslav. akad. znan. i umjet. 244:129-220.

1-81.

- Sur les cystoseira adriatiques. Leur morphologie, écologie et évolution. Fauna et Flora Adriatica, IOR, Split. 2: 1-212.

aissance des ectocarpes (Ectocarpus) de l’Adriatique moyenne. Acta Adriat. 7: 74 pp.

Acta Adriat. 7: 49 pp.

ées (Champiaceae) dans l'Adriatique moyenne. Acta Adriat. 8: 1-63.

- Podmorska flora jabuke. Acta Adriat. 8: 1-130.

-19: 17-36.

- Contribution a la connaissance de quelques de genres d'algues rouges de l'Adriatique. Acta Adriat. 10: 1-54.

dranske vegetacije alga i njezini faktori. Acta Adriat. 11: 75-84.

Ercegovi A. 1966. Pogled na floru i ekologiju plitkovodne vegetacije alga u srednjem Jadranu.Ekologija 1: 55-75.

Étude comparative de la végétation de basses eaux et de celle des eaux profondes de l’Adriatique. Acta Adriat. 21: 11-40.

Europska unija. 2000. Directive 2000/60/EC of the European Parliament and the Council establishing a framework for the Community action in the field of water policy. Legislative Acts and other instruments, ENV221 CODEC 513. European Union.

European Parliament and European Council. 2000. Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2000 establishing a framework for Community action in the field of water policy. Official Journal of the European Communities. L. 327. Luxembourg.

Fina, B.H. 2004. The role of trophic interactions between fishes, sea urchins and algae in the northwest Mediterranean rocky infralittoral. doktorska disertacija. Departament d’Ecologia, Universitat de Barcelona.

Folk, R.L. 1954. The dinsticion between grain size and mineral composition in sedimentary-rock nomenclature. Journal of geology. 62: 344-359.

Fonda-Umani, S. 1996. Pelagic production and biomass in the Adriatic Sea. Sci. Mar. 60: 62-77.

LITERATURA


380

Fortuna, C., D. Holcer, E. Jr. Filidei, G. Donovan, and L.Tunesi,. 2011. First Cetacean aerial survey in the Adriatic Sea: Summer 2010. Seventh Meeting of the Scientific Committee, Monaco, 29-31 March 2011., ACCOBAMS, SC7-Doc 06, 16 p.

Fowler S.W., and B. Oregioni. 1976. Trace metals in mussels from the NW Mediterranean. Mar. Pollut. Bull. 7: 27-32.

,and A. Bauman. 1993. Radioactive contamination of the Adriatic sea by 90 Sr and 137 Cs.Health Physics. 64:162-9.

Frauenfeld, G. 1855. Die algen der Dalmatischen Küste. Der Kaiserl. Königl. Hof. und Staadsdruckerei. Wien: 78 pp.

Frka, S., B.Kozarac. 2011. Phytoplankton driven distribution of dissolved and particulate lipids in a semi-enclosed temperate sea (Mediterranean): Spring to summer situation. Estuar. Coast. Shelf Sci. 93: 290-304.

, and N. Smodlaka. 2005. Relationships between heterotrophic bacteria and cyanobacteria in the northern Adriatic in relation to the mocilage phenomenon. Sci. Total Environ. 353 :178-188.

Furdek, M, M. Vah i J an ar, R. Mila i G. Kniewald, and N. Mikac. 2011. Organotin compounds in seawater and mussels Mytilus galloprovincialis along the Croatian Adriatic coast. Submit. Mar. Poll. Bull.

Rijeka bay, VIes Journees Etud. Pollutions. CIESM. Cannes: 165-171.

,kanala za intergralni ekološki projekt "Split - Solin-Kaštela“. (Tudor, M., urednik). Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split. Studije i elaborati: 107/91: 59pp.

o, R. Santoleri, and A. Bergamasco. 1997. Analisys of seasonal and interannual variability of the sea surface temperature field in the Adraitic Sea from AVHRR data (1984-1992). J.Geophs. Res. 102: 22937-22946.

Adriatic and Mediterranean Seas. Nat. Croat. 9:1-198.

, and B. Pavoni. 2006. Imposex in Hexaplex trunculus at some sites on the North Mediterranean Coast as a base-line for future evaluation of the effectivennes of the total ban on organotin based antifouling paints. Hydrobiologia. 555: 281-287.

Garaventa, F, E. Centanni, F. Pellizzato, M. Faimali, A. Terlizzi, and B. Pavomi. 2007. Imposex and accumulation of organotin compounds in populations of Hexaplex trunculus (Gastropoda, Muricidae) from the Lagoon of Venice (Italy) and Istrian Coast (Croatia). Mar. Poll. Bull. 54: 602-625.

Garrabou, J., E. Ballesteros, and M. Zabala. 2002. Structure and dynamics of north-western Mediterranean rocky benthic communities along a depth gradient. Estuar. Coast. Shelf Sci. 55: 493-508.

LITERATURA


381

Gasol, J.M., and D. Vaqué. 1993. Lack of coupling between heterotrophic nanoflagellates and bacteria: a general phenomenon across aquatic systems? Limnol. Oceanogr. 38: 657-665.

Gasol, J.M. 1994. A framework for the assessment of top-down vs bottom-up control of heterotrophic nanoflagellate abundance. Mar. Ecol. Progr. Ser. 113: 291-300.

Gasol, J.M., C. Pedrós-Alió, and D. Vaqué. 2002. Regulation of bacterial assemblages in oligotrophic plankton systems: results from experimental and empirical approaches. Ant. Leeuw. 81: 435-452.

Ghirardelli, E., and T. Gamulin. 2004. Chaetognatha. Fauna d’Italia. Calderini. 157 pp.

Giaccone, G. 1978. Revisione della Flora Marina del Mare Adriatico. WWF & Ann. Parco Mar. Miramare (Trieste). 6: 1-118.

Giani, M., F. Savelli, D. Berto, V. Zangrando, B osovi , and V. Vojvodi 2005. Temporal Dynamic of Dissolved and Particulate organic Matter in the Adriaric Sea. Sci.Tot. Environ. 353: 126-138.

Giani M., D. Degobbis, and A. Rinaldi. 2005b. Mucilages in the Adriatic and Tyrrhenian Seas. . Sci.Tot. Environ, 353: 3-9.

Gofas, S. and A.Zenetos. 2003. Exotic Molluscs in the Mediterranean Basin: current status and perspectives. Ocean. & Mar. Biol.: An Annual Review. 41: 237-277.

Grasshoff, K .1976. Methods of Seawater Analysis, Verlag Chemie,Weinheim,307 p.

Grbec, B.,Nuovo Cimento della Societa Italiana di Fisica- C: Geophysics and Space Physics. 20: 561-576.

Grbec,B -Armanda. 2003. Mediterranean oscillation and its relationship to salinity fluctations in the Adriatic Sea. Acta Adriat. 44: 61-76.

1.znanstveno- – Oceanografska istražiivanja Jadrana. Split.

Grbe , Response of the Adriatic Sea to the atmospheric anomaly in 2003. Annales Geophysicae - Atmospheres Hydrospheres & Space Sciences. 25: 835-846

Grbec, B. 2008. Osobine klime Jadrana. I - radionice -

urednici Grbec, B i I. Mara

,The relationship between the atmospheric variability and productivity in the Adriatic Sea area. J. Mar. Biol. Assoc. UK. 89: 1549-1558.

Guidetti, P. 2004. Consumers of sea urchins, Paracentrotus lividus and Arbacia lixula, in shallow Mediterranean rocky reefs. Helgol. Mar. Res. 58:110–116.

Guidetti, P., and E. Sala. 2007. Community-wide effects of marine reserves in the Mediterranean Sea. Mar. Ecol. Prog. Ser. 335: 43-56.

LITERATURA


382

Guinda, X., J.A. Juanes, A. Puente, and J.A. Revilla. 2008. Comparison of two methods for quality assessment of macroalgae assemblages, under different pollution types. Ecol. indic. 8: 743-753

Hamel, D., G. Hrlec, i G. Hrlec. 2003. Inventarizacija perzistentnih organskih one i avala –pesticidi. Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske. 1-16.

Hauck, F. 1885 Des Meeresalgen Deutschlands und Österreichs. Rabenhorst Kryptogamenflora. 2 Auf. Bd. 2. Leipzig.

Hrvatski centar za istiju proizvodnju, HRC P. 2004. Nacionalni provedbeni plan zaStockholmsku konvenciju, Republika Hrvatska. Zagreb.

Http://www.izor.hr/nascum.

Huisman, J.M., and D.I. Walker. 1990. A catalogue of the marine plants of Rottnest Island, Western Australia, with notes on their distribution and biogeography. Kingia. 1: 349-459.

Hure, J., - 135.

,2010. Long-term changes in heterotrophic prokaryotes abundance and growth characteristics in the northern Adriatic Sea. J. Mar. Syst. 82: 206-216.

Iveša, LJ. 2005. Dinamika populacija makrofitobentosa na hridinastim dnima uz zapadnu obalu

Jaklin, A., and E. Vio. 1989. Bursatella leachii (Gastropoda, Opisthobranchia) in the Adriatic Sea. J. Mollusc. Stud.55: 419-420.

Jansson, M., P. Blomquist, , A.Jonsson, and A.K. Bergstrom. 1996. Nutrient limitation of bacterioplankton, autotrophic and mixotrophic phytoplankton, and heterotrophic nanoflagellates in Lake Ortrasket. Limnol. Oceanogr. 41: 1552-1559.

, and A. Pallaoro. 2008. Red book of sea fishes of Croatia. Ministry of Culture. State Institute for Nature Protection. Zagreb. 396 pp.

Jasprica, N., and D. Hafner. 2005. Raznolikost fitoplanktona u delti Neretve (Phytoplankton diversity in the Neretva River delta). Priroda. 930:10-13.

D. Orhon, and J.L. Saliba. 1990. State of the marine environment in the Mediterranean Region. UNEP Regional Seas Reports and Studies. 166 pp.

region, Adriatic Sea, Croatia (Lithological map, 1:500.000). Geol Sroat. 52: 131-140.

Yokes, M.B. 2006. Aplysia dactylomela: an alien opisthobranch in the Mediterranean. JMBA2-Biodiversity Records (published online).

Kamburska, L., and S. Fonda-Umani. 2009. From seasonal to decadal inter-annual variability of mesozooplankton biomass in the Northern Adriatic Sea (Gulf of Trieste). Journal of Marine Systems doi:10.1016/j.jmarsys.2008.12.007Karner, M., D. Fuks, and G. Herndl. 1992. Bacterial activity along a trophic gradient. Microbial Ecol. 24: 243-257.

LITERATURA


383

-1976. Izvještaji i rezultati oceanografskih istraživanja Jadranskog mora. Split. 217-220.

, and A. Luchetta 1999. The large deep water transient in the Eastern Mediterranean. Deep-Sea Res. 46: 371-414.

- and A. Bari . 2006. Biomonitoring of trace metals (Cu, Cd, Cr, Hg, Pb, Zn) in the eastern Adriatic using the Mediterranean blue mussel (2001-2005). Fresen. Environ. Bull. 15: 1041-1048.

-(Cu, Cd, Cr, Hg, Pb, Zn) in Mali Ston Bay (eastern Adriatic) using the Mediterranean blue mussel (1998-2005). Acta Adriat. 48: 73-88.

Kosta L., V. Ravnik, A.R. Byrne, J. Štirn, M. Dermelj, and P. Stegnar. 1978. Some trace elements in waters, marine organisms and sediments of Adriatic by neutron activation analysis. J. Radioanal. Chem. 44: 317-332.

Krs ,heterotrophic nanoflagellates along the trophic gradient. Helgol. Meeresunters. 51 : 433-443.

, and G. Kušpili-132.

plankton. Notes. 73: 1 - 10.

icrozooplankton assemblages in the northern Adriatic Sea during 1989 to 1992. J. Plankton Res.17: 935-953.

consideration of the species Amphorides laackmanni (Jörgensen, 1924) (Ciliophora, Oligotrichida, Tintinnina) in the northern Adriatic Sea. P.S.Z.N.I.: Marine Ecology. 18: 67-81.

Adriatic Pit. J. Plankton Res. 20:1033-1060.

, and J. Njire. 2001. An invasion by Muggiaea atlantica CUNNINGHAM 1892 in the northern Adriatic Sea in the summer of 1997 and the fate of small copepods. Acta Adriat. 42: 49–59.

, and B. Grbec. 2002. Some distributional characteristics of small zooplankton at two stations in the Otranto Strait (Eastern Mediterranean). Hydrobiologia. 482: 119-136.

Speleophria mestrovi sp. nov., new copepod (Misophrioida) from an anchialine cave in the Adriatic Sea. Mar. Biol. Res.

, and R. Kraus. 2007. Quantitative variability of the copepod assemblages in the northern Adriatic Sea from 1993 to 1997. Estuar. Coast. Shelf Sci. 74: 528-538.

ida, Choreotricha, Ciliata) in the Adriatic Sea, Mediterranean. Part I.Taxonomy.IOR, Split. 186 pp.

Part II. Ecology.IOR, Split. 112 pp.

LITERATURA


384

-2010. Zooplankton, baza podataka.

2001. Protok dušika, fosfora i silicija na granici morska voda / sediment u priobalju i otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana,

-,

priobalnim vodama jadranskog mora prema zahtjevima Okvirne direktive o vodama EU (2000/60/EC), Dio drugi: Rezultati monitoringa kemijskog i ekološkog stanja u vodnim tijelima prijelaznih i priobalnih voda uz procjenu njihovog hidromorfološkog stanja, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split.

Lazar, B.I.,loggerhead sea turtle Caretta caretta in the Eastern Adriatic Sea. In: Margaritoulis D., Demetropoulos, A. (Eds) Proceedings of the First Medoterranean Conference on Marinr Turtles. Barcelona Convention – Bern Convention: Bonn Convention (CMS): 165-169.

Lazar, B., V. Ziza, and N. Tvrtkovic. 2006. Interactions of gillnet fishery with loggerhead sea turtles Caretta caretta in the Northern Adriatic Sea. In M. Frick, A. Panagopoulou, A.F. Rees, and K.Williams (eds.) Book of Abstracts. 26th annual symposium on sea turtle biology and conservation:252.

2008. New data on the occurrence of leathernack turtles Dermochelys coriacea in the eastern Adriatic Sea. Vie Milieu. 58: 237-241.

Leder, N., A. S , and V Extreme values of surface wave heights in the northern Adriatic. Geofizika. 15: 1-13.

Leder, N., (urednik), 2002. Peljar za male brodove I dio - Piranski zaljev - Virsko more. Hrvatski hidrografski institut.

Leder N.,Geophys. 22:1449–1464.

,sea. Est.Coast. Shelf Sci. 29: 217-231.

Lewison, R.L., Crowder L.B., Read A.J., and Freeman S.A. 2004. Understanding impacts of fisheries bycatch on marine megafauna. Trends Ecol. Evol. 19: 598–604.

, ation of absolute geostrophic velocities in the sea. Tellus. 39: 82-84.

Acta Bot., Inst. Bot. Univ.Zagreb. 12-13: 7-132.

Lipej, L. 1992. The Tintinnid fauna (Tintinnina, Choreotrichida, Ciliophora) in Slovenian coastal waters. Rasprave IV. Razreda SAZU. 33: 93-113.

Lobban, C.S., P.J. Harrison, and M.J. Duncan. 1985. The physiological ecology of seaweeds. Cambridge University Press. Cambridge.

LITERATURA


385

Lorenz, J.R. 1863. Physikalische Verhältnisse und Verteilung der Organismen im Quarnerischen Golfe. Kais. Kön. Hof. und Staatsdruck, Wien. 12: 382 pp.

Lüning, K. 1990, Seaweeds. Their environment, biogeography and ecophysiology. Wiley Interscience. 527 pp.

Gonyaulax polyedra during red tide. Estuar. Coast. Shelf Sci. 28: 35 – 41.

- ,the red tide in the Kaštela Bay (Adriatic Sea). Mar. Chem. 32:

375–385.

-a natural phytoplankton community. Acta Adriat. 32: 719-730.

Lingulodinium polyedra and Alexandrium minutum in Kaštela Bay. In Harmful marine algal blooms: Technique and documentation, ed. P. Lassus, G. Arzul, P. Gentien, and C. Marcaillou. Paris: Lavoisier.187–192.

-term changes of basic biological and chemical parameters at two stations in the middle Adriatic. J. Sea Res. 54 : 3-14.

Margaritoulis, D. 2005. Nesting activity and reproductive output of loggerhead sea turtles, Caretta caretta, over 19 seasons (1984- 2002) at Laganas Bay, Zakynthos, Greece: the largest rookery in the Mediterranean. Chelon. Conserv. Biol. 4: 916-929.

Marques, J.C., F. Salas, J. Patrício. H. Teixeira, and J.M. Neto. 2009. Ecological indicators for Coastal and Estuarine Environmental Assessment. WIT Press. 1-183.

, and M. Branica. 1984. Bioaccumulation of heavy metals by bivalves from Lim Fjord (North Adriatic Sea). Mar. Biol. 81: 177-188.

Trace metals in selected organisms from the Adriatic Sea. Mar. Chem. 22: 207-220.

Adriatic Sea. Sci. Total Environ. 84: 135-147.

Branica. 1992. Distribution of Zn, Pb, Cd and Cu between seawater and transplanted mussels (Mytilus galloprovincialis). Sci. Total Environ. 119: 211-230.

Martinez-Crego, B., T. Alcoverro, A. Vergas ,and J. Romero. 2008. Selection of multiple seagrass indicators for environmental biomonitoring. Mar. Ecol. Prog. Ser. 361: 93-109.

,favna Severnega Jadrana. Prispevek 1. - The flora and fauna of the North Adriatic. Contribution 1. SAZU .Ljubljana. 54 pp.Meinesz, A., T. Belsher, T. ThiChiaverini, F. Cinelli, J.M. Cottalorda, A. Djellouli, A. El Abed, C. Orestano, A.M. Grau, L. Ivesa, A. Jaklin, H. Langar, E. Massuti-Pascual, A. Peirano, L. Tunesi, J. De Vaugelas, N. Zavodnik, and

LITERATURA


386

A. Caulerpa taxifolia continues to spread in the Mediterranean. Biol. Inv.3: 201-210.

,around an island in the Middle Adriatic. J. Mar. Syst.78:157–168.

Mikac, N., and M. Picer. 1985. Mercury distribution in a polluted marine area. Concentrations of methyl mercury in sediments and some marine organisms. Sci. Total Environ. 43: 27-39.

Mikac N., M. Picer, P. Stegnar, and M. Tušek-marine area. Ratio of total mercury, methyl mercury and selenium in sediments, mussels and fish. Water Res. 19: 1387-1392.

cé, F. Bianchi, C.de Vittor, N. Smodlaka, and S. Fonda Umani. 2010. Recent trands towards oligotrophication of the northern Adriatic: evidence from chlorophyll a time series. Estuar. & Coast. 33: 362-375.

Munda, I. 1954. O rasporeditevi bentonskih alg na vestnik. 3: 78-90

Munda, I. 1960. On the seasonal distribution of benthonic marine algae along the northeastern coast of the isle of Krk (Northern Adriatic). Nov. Hedw. 2: 191-242.

Munda, I. 1979. Some Fucacean associations from the vicinity of Rovinj, Istrian coast, Northern Adriatic. Nov. Hedw. 31: 607-666.

Munda, I. 1980. Changes in the benthic algal associations of the vicinity of Rovinj (Istrian coast, North Adriatic) caused by organic wastes. Acta Adriat. 21: 299-332.

Naccari, F.L. 1829. Algologia adriatica. Bologna. 97 pp.

Narodne novine. 1999. Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. NN 81/99.

europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija). NN 06/00.

Narodne novine. 2005. Zakon o zaštiti prirode. NN 70/05.

Narodne novine. 2007. Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani i hrani zaživotinje. NN 119/07

Narodne novine. 2008. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti prirode. NN 139/08.

Narodne novine. 2008. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. NN 143/08.

Narodne novine. 2008. Pravilnik ohrani. NN 154/08

LITERATURA


387

NN 99/09.

Narodne novine. 2009. Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima. NN 119/09.

Narodne novine. 2010. Zakon o morskom ribarstvu. NN 56/2010.

Narodne novine. 2010. Naredba o zaštiti riba i drugih morskih organizama. NN 63/2010.

Ní Chualáin, F., A.M. Christine, G.W. Saunders, and M.D. Guiry. 2004. The invasive genus Asparagopsis (Bonnemaisoniaceae, Rhodophyta): Molecular systematics, morphology and ecophysiology of Falkenbergia isolates. J. Phycol. 40: 1112-1126.

Nicolay, K. 1980. Siphonaria pectinata L., 1758 (Pulmonata, Siphonariidae). Prima segnalazione per le acque della Grecia. La Conchiglia. 11: 130-131.

, First classification of coastal waters in the central Adriatic Sea using Posidonia oceanica as bioindicator of water quality. Proceeding of the Mediterranean Seagrass Workshop 09. (eds) G. Di Carlo, A. Calladine

rkshop: 53-53.

, Distribution of Invasive Red Alga Womersleyella setacea (Hollenberg) R.E. Norris (Rhodophyta, Ceramiales) in the Adriatic Sea. Acta Adriat. 51: 195-202.

the middleAdriatic Sea. J. Mar. Biol. Ass. U.K. 82: 9-19.

First Record of Ceratoperidinum yeye in the Adriatic Sea. Acta Adriat. 47: 207-210.

Seasonal variability in Dinophysis spp. abundances and DSP outbreaks along the eastern Adriatic coast. Bot. Mar. 51: 449-463.

-decadal Variability in Phytoplankton Community in the Middle Adriatic (Kaštela Bay) in Relation to the North Atlantic Oscillation. Estuar. & Coast. 23: 376-383.

dijela Jadranskog mora. Udruga Lijepa naša. 231 pp.

Ocaña, T.M.J., and R.H. Emson .1999. Preliminary observations on the timing and geometry of foraging activity in the intertidal pulmonate limpet Siphonaria pectinata. J. Mar. Biol. Ass. U.K. 79: 459-465.

-mercury in the Kaštela Bay using transplanted mussels. Sci. Total Environ. 261: 61-68.

Orfanidis, S., P. Panayotidis and N. Stamatis. 2001. Ecological evaluation of transitional and coastal waters: a marine benthic macrophytes-based model. Med. Mar. Sci. 2: 45-6.5

LITERATURA


388

Orfanidis, S., P. Panayotidis and N. Stamatis. 2003. An insight to the ecological evaluation index (EEI). Ecol. Indic. 3: 27-33.

, -driven flow in the Rijeka Bay during winter. Repports et Proces-Verbaux des Reunions – CIESM. 29:95-98.

tic Sea shelf. Con. Shelf Res. 7: 577-598.

, and P.E. La Violette. 1992. The currents and circulation of the Adriatic Sea. Oceanol. Acta. 15: 109-124.

, and sirocco forcing. Con. Shelf Res, 14: 91-116.

-, East Adriatic Coastal Experiment (EACE), Report on the

third year of Zagreb, Institute of Oceanography and Fisheries, Split, Hydrographic Institute of the Republic of Croatia. 66 pp.

-Adriatic coastal waters. Acta Adriat. 47: 219-245.

-Paklar, M. changing seawater

properties and two different circulation systems produced in the Adriatic. JGR – Oceans. 111. doi:10.1029/2005JC003271.

-sea interaction and pronounced diurnal variability in the Adriatic shelf-break area. XXIV General Assembly of theIUGG (JMS014) – Perugia, 4pp.

- ,Diurrnal upwelling resonantly driven by sea breezes around an Adriatic island. JGR– Oceans (in press).

Orth R.J., Carruthers T.J.B., Dennison W.C., Duarte C.M., Fourqurean J.W., et al. 2006. A global crisis for seagrass ecosystems. Bioscience 56: 987-996.

OSPAR. 2009. CEMP assessment report: 2008/2009; Assessment of trends and concentrations of selected hazardous substances in sediments and biota. OSPAR commission.

Palanques, A. 1994. Distribution and heavy metal pollution of suspended particulate matter on the Barcelona Continental Shelf (Northwestern Mediterranean). Env. Pol. 85: 205-215.

Palanques, A., J.I. Diaz, and M. Farran. 1995. Contamination of heavy metals in the suspended and surface sediment of the Gulf of Cadiz (Spain): The role of sources, currents, pathways and sinks. Oceanol. Acta. 18: 469–478.

Panayotidis, P., B. Montesanto, and S. Orfanidis. 2004. Use of low-budget monitoring of macroalgae to implement the European Water Framework Directive. Journ. App. Phycol. 16: 49-59.

LITERATURA


389

to the air pressure and wind forcing at low frequencies (0.01-0.1 cph). J. Geophys. Res.105: 11423-11439.

, graphic influences on the Adriatic sirocco wind. Ann. Geophys. 25: 1263–1267.

-Koprivnica-Split. Dr. Feletar. Hrvatski hidrografski institut. 258 pp.

Pérès, J.M., i Gamulin Brida H. 1973. Biološka oceanografija. Bentos. Bentoska bionomija Jadranskog mora. Školska knjiga. Zagreb. 493 pp.

Petrinec, B. 2010. Radiološka karakterizacija srednjeg i južnog jadrana. Doktorska disertacija. šta u Zagrebu. Zagreb.112 pp.

Physical oceanography of the Adriatic Sea. Past, present and future. 2001. Edited by B. Cushman--Poulain and A. Artegiani. Kluwer Academic Press. 304 pp.

Piazzi, L., G. Pardi, and F. Cinelli. 1996. Ecological aspects and reproductive phenology of Acrothamnion preissii (Sonder) Wollaston (Ceramiaceae, Rhodophyta) in the Tuscan archipelago (western Mediterranean). Cryptogamie Algol. 17: 35-43.

Piazzi, L., D. Balata, and F. Cinelli. 2002. Epiphytic macroalgal assemblages of Posidonia oceanica rhizomes in the western Mediterranean. Eur. J. Phycol. 37: 69-76.

Picer, M., and N. Picer, 1995. Lewels and long-term trends of Polychlorinated Bifenyls and DDT's in mussels collected from the Eastern Adriatic Coastal Waters. Wat. Res. 29:2707-2719.

Picer, M., and N. Picer, 1997. DDT and PCB levels and long-term trend in sediments collected from the Eastern Coastal and Open Waters of the Adriatic Sea. Organohalogen Compunds. 32: 198-203.

Pignatti, S., and G. Giaccone. 1977. Flora sommersa del Golfo di Trieste. Nova Thal. 3: 1-17.

Pinedo, S., M. García, M.P. Satta, M. de Torres, and E. Ballesteros. 2007. Rocky-shore communities as indicators of water quality: A case study in the Northwestern Mediterranean. Mar. Poll. Bull. 55: 126-135.

Poulain, P.M. 2001. Adriatic sea surface circulation as derived from drifter data between 1990 and 1999. J.Mar.Syst. 29: 3-22.

Precali, R., and T. Djakovac. 2009. Towards oligotrophication of the northern Adriatic: A reality? ASLO Aquatic Sciences Meeting 2009; Meeting Abstracts. Gattuso, J.P., Bossard, P., Weinbauer, M. (ur.).Waco, Texsas, USA : ASLO, 2009. 211.

Prime, M., M. Peharda, K. Jelic, I. Mladineo, and C.A. Richardson. 2006. The occurrence of imposex in Hexaplex trunculus from the Croatian Coast. Mar. Poll. Bull. 52: 800-815.

-2005. www.cim.irb.hr/projekti/projekt-jadran/izdvojeno/

-2010. Zooplankton. IOR Split.

Projekt PELMON. 2002- IOR Split.

Projekt Vir- -2004. Zooplankton. IOR Split.

LITERATURA


390

, – važna – areas important for birds in Croatia.

State Institute for nature Protection. Zagreb. 84 pp.

and assessment of ecological status and pressures to Mediterranean marine and coastal biodiversity of the republic of Croatia. Tunis. Contract N° 60 RAC/SPA- 2009 SAP-BIO. 98 pp.

Rainbow P.S., M. Wolowicz, W. Fialkowski, B.D. Smith, and A. Sokolowski. 2000. Biomonitoring of trace metals in the Gulf of Gdansk, using mussels (Mytilus trossulus) and barnacles (Balanus improvisus). Water Res. 34: 1823-1829.

Redfield, A.C., B.H. Ketchum, and F.A Richards. 1963. The influence of organism on the composition of seawater. In: Hill, M.M. (ed.) The Sea, Vol 2. Interscience Publishers. New York.27-77.

Rizzi Longo, L. 1972-1973. Campionamenti di alghe bentoniche nel Quarnero. Atti Mus. civ. Stor. nat. Trieste. 28: 147-166.

Romero, J., B. Martínez-Crego , T. Alcoverro, and M. Pérez. 2007. A multivariate index based on the seagrass Posidonia oceanica (POMI) to assess ecological status of coastal waters under the water framework directive (WFD). Mar. Poll. Bull. 55: 196-204.

Sala, E., and M. Zabala. 1996. Fish predation and the structure of the sea urchin Paracentrotus lividus populations in the NW Mediterranean. Mar. Ecol. Prog. Ser. 140: 71-81.

Salomons, W., and U. Förstner. 1984. Metals in the hydrocycle. Springer Verlag. Berlin. 63-98.

Sanders, R.W., D.A. Caron, and U.G. Berninger. 1992. Relationship between bacteria and heterotrophic nanoplankton in marine and fresh waters: an inter-ecosystem comparison. Mar. Ecol. Progr. Ser. 86: 1-14.

Schiffner, V. 1916. Studien uber Algen des Adriatischen Meeres. Wiss. Meeresunters. N.F. Abt. Helgol. 11:129-198.

Schiffner,V. 1933. Meeresalgen aus Süd-Dalmatien. Oster. bot. Zeitschr. 82: 283-304.

Schiller, J. 1915 Oesterreichische Adriaforschung. Berichte uber die allgemeinen biologischen Verhaltnisse der Flora des Adriatischen Meeres. Intern. Revue d. ges. Hydrobiol. u. Hydrogr. 6.

Skaramuca, B. 1982. -1976. Izvještaji i rezultati oceanografskih istraživanja Jadranskog mora. Split. 211-215.

,uzrokovanih vjetrom na otvorenom dijelu Jadranskog mora. Publikacija HI - Split. 80 pp.

,the North Adriatic. Rapp. Comm. Int. Mer. Medit. 28: 2.

vorenog Jadrana uzrokovani vjetrom u vidu prirodnogeografskih svojstava, Doktorska disertacija. Ljubljana. 145 pp.

- , and B. Grbec .1993. Poglavlje 5.3. Osobine morskih struja. Hidrografske, geološke, navigacijske, ribarstvene,

LITERATURA


391

Hrvatski hidrografski institut, Institut za oceanografiju i ribarstvo, i Brodospas. 5:83-117.

, and V. northern Adriatic. Acta Adriat. 37: 17-34.

., i"100 godina meteoroloških mjerenja i motrenja na Palagruži". Split. Zbornik radova. 339-343.

,International symposium on Water Management and Hydraulic Engineering. Dubrovnik.1:461-471.

, i N. Leder (ured.luka. Hrvatski hidrografski institut. Split.

,moru. Zbornik radova Visoke pomorske škole u Splitu. 37-46.

Socal, G., F. Acri, M. Bastianini, F. Bernardi Aubry, F. Bianchi, D. Cassini, J.Coppola, A. De Lazzari, V. Bandelj, G. Cossarini, and C. Solidario. 2008. Hydrological and biogeochemical features of the Northern Adriatic Sea in the period 2003-2006. Mar. Ecol. 29: 449-468.

Solidario, C.M., V. Bastianini, V. Bandelj, G. Codermatz, D. Cossarini, D. Melaku Canu, E. Ravagnan, S. Salon, and S.Trevisani. 2009. Current state, scales of variability and decadal trends of biogeochemical properties in the northern Adriatic Sea. J. Geophys. Res. C: Oceans 114, C07S91, doi: 10.1029/2008JC004838.

a statistiku Republike Hrvatske. Zagreb. 2009.

žavni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Zagreb. 2011.

-to-yearvariability. Estuar. Coast. Shelf Sci. 50: 385-397.

Swackhamer D.L., H.W. Paerl, S.J. Eisenreich, J. Hurley, K.C. Hornbuckle, M. McLachlan, D. Mount, D. Muir, and D. Schindler. 2004. Impacts of Atmospheric Pollutants on Aquatic Ecosystems. Issues in Ecology 12: 2-24.

greb. 144 pp.

Špan, A. 1980. Composition et zonation de la flore et végétation benthique de l’ile de Hvar(Adriatique Moyenne). Acta Adriat. 21: 169-194.

Špan, A., i B. Antoli -Phytobnthos of the wide area of Mali Ston Bay. Savjetovanje "Malostonski zaljev: prirodna podloga i društveno valoriziranje". Dubrovnik: 162-174.

Špan, A., i B. Antoli -A contribution to the knowledge of phytobenthos of an open region (Crnogorsko primorje) in the eastern South Adriatic. Studia Marina, 13/14: 87-110.

LITERATURA


392

Špan, A. and B. AntoliArchipelago. Middle Adriatic, Croatia). Acta Adriat. 34: 29-44.

,- Composition and distribution of benthic marine algal flora

and seagrasses in the Palgruža Island area. Zbornik Palagruža-Jadranski dragulj, Hrvatska pomorska ekološka služba: 191-204.

Špan, A. i B. Antoli493-513.

Špan, A.,Croatia). Acta Adriat. 40: 87-104.

,Hrvatska). Hrvatsko ekološko društvo, Ekološke monografije 5 (2), Prirodoslovna istraživanja

-301.

, and M. Ordulj. 2009. Variability in the bottom-up and top-down control of bacteria on trophic and temporal scale in the middle Adriatic Sea. Aquat. Microb. Ecol. 58: 15–29.

,and M. Ordulj. 2010.Changes in microbial food web structure in response to changed environmental trophic status: A case study of the Vranjic Basin (Adriatic Sea). Mar. Environ. Res.70: 239-249.

Tabain, T. 1985. Predskazivanje valjanja malih brodova pri istovremenom djelovanju nepravilnih valova i vjetra. Doktorska disertacija. Zagreb.

Tabain, T. 1997. Standard wind wave spectrum for the Adriatic Sea revisited (1977-1997).Brodogradnja. 45: 303-313.

Techet, K. 1906. Uber die marine Vegetation des Triester Golfes. Abhandl. der k.k. bot. Gesell. 3: 52 pp.

Thompson, T.E., and D.M. Crampton. 1984. Biology of Melibe fimbriata, a conspicuous opistobranch mollusc of the Indian Ocean, which has now invaded the Mediterranean Sea. J. Moll. Stud., 50: 113-121.

Trainito, E., 2003. Mediterranean harlequins, a field guide to Mediterranean Sea slugs. Taphros Editions. Olbia:1-60.

ekološki projekt Split - Solin - Kaštela , IOR, Split. Studije i elaborati 107/91. 196 pp.

Tudor, M. (urednik) 2002. Studija utjecaja na okoliš uzgajališta tune u akvatoriju Grška vela. IOR-Split, Studije i elaborati. 236/0. 139 pp.

Turk, T. 2006. Aplysia dactylomela from Croatia, Message in Sea Slug Forum, 28 August 2006. Australian Museum. available from http://www.seaslugforum.net.

Üthermöhl, H.1958. Zur Vervollkommnung der quantitativen Phytoplankton Methodik. Mitt. Int. Verein. theor. angew. Limnol. 9: 1–38.

LITERATURA


393

UNEP. 1994. Monitoring Programme of the Eastern Adriatic Coastal Area: Report for 1983-1991.UNEP. Athens. Greece. MAP Tech. Reports Ser No. 86: 135-142.

UNEP. 1996. The state of the marine and coastal environment in the Mediterranean region. UNEP. Athens. Greece. MAP Tech. Reports Ser No. 100: 1-141.

UNEP. 1999. Proceedings of the workshop on invasive Caulerpa species in the Mediterranean Heraklion. Crete.Greece. UNEP. Athens. MAP Tech. Reports Ser.125: 317 pp.

UNEP/FAO/WHO. 1989. Assessment of the state of pollution of the Mediterranean Sea by cadmium and cadmium compounds. UNEP. Athens. Greece. MAP Tech. Reports Ser. No. 34: 1-171.

UNEP/FAO/WHO. 1996. Assessment of the state of pollution of the Mediterranean Sea by zinc, copper and their compounds and proposed measures. UNEP. Athens. Greece. MAP Tech. Reports Ser. No. 105: 1-288.

Vaccarella, R., and A.M. Pastorelli. 1983. Estensione dell’areale di Bursatella leachii savignyana(Audouin) (Opisthobranchia, Aplysiidae) al Basso Adriatico. Thalassia Salent. Taranto. 13: 60-61.

Vatova, A. 1928. Compendio della flora e fauna del mare Adriatico presso Rovigno. Comitato talassogr. italiano. Mem. 143: 614 pp.

Verlaque, M., 1994. Inventaire des plantes introduites en Méditerranée: origines et répercussions sur l’environnement et les activités humaines. Oceanol. Acta 17: 1-23.

Vidjak, O. 1998. Struktura populacije mezozooplanktona okolice Splita. Magistarski rad.

,Adriatic). Estuar. Coastal Shelf Sci. 48: 125-136.

2002. Adriatic water masses, their rates of formation and transport through the Otranto Strait. Deep-Sea Res. I: 1321-1340.

ic shelf. Estuar. Coast. Shelf Sci. 56: 697-707.

B. Grbec, and 2004. Dense water generation in the north Adriatic in 1999 and its recirculation along the Jabuka Pit. Deep Sea Res. I. 51: 1457-1474.

H. Mih Large-amplitude internal Kelvin waves trapped off Split (Middle Adriatic Sea). Estuarine, Coastal and Shelf Science. 61: 623-630.

26: 206–216.

High-frequency atmospherically-induced oscillations in the middle Adriatic coastal area. Annales Geophysicae. 24: 2759-2771.

, Book, J.W., Beg Paklar, G., , , Tudor, M., Martin, P.J., and M. . 2009. West Adriatic coastal water excursions into the East Adriatic. J. Mar. Syst. 78:

132-156.

LITERATURA


394

Vilibi I., J. Šepi V. Dadi H. Mihanovi 2010. Fortnightly oscillations observed in the Adriatic Sea. Ocean dynamics. 60: 57-63.

247 pp.

, and Checklist of phytoplankton in the eastern Adriatic Sea. Acta Bot. Croat. 61: 57–91.

, and S. Bosak. 2009. Composition and annual cycle of phytoplankton assemblages in the northeastern Adriatic Sea. Bot. Mar. 52: 291-305.

pripremi.

Voss, N.A. 1959. Studies on the pulmonate gastropod Siphonaria pectinata (Linnaeus) from the southeast coast of Florida. Bull. Mar. Sci. Gulf Caribb. 9: 84-98.

Vouk, V. 1915.O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom zaljevu. Prir.istr.Hrvat i Slavon.2:20 pp.

Vouk, V. 1930. Prirodoslovan istraživanja sjevernodalmMorske alge. Prir. istr. Jug. Akad. za umj. 16: 163-171.

Vouk, V. 1936. Studien über adriatische Codiaceen. Acta Adriat. 1: 1-47.

4.Hidrografski institut. Split. 119-139.

Vu ak, Z., M. Ga i V. Dadi Zna ajke strujnog polja Malostonskog zaljeva.Savjetovanje Malostonski zaljev – prirodna podloga i društveno valoriziranje. JAZU – Savjet zazaštitu prirode. Dubrovnik. Zbornik radova: 41-51.

marine organisms from the Eastern Adriatic Coast. Helgolander Meeresun. 49: 679-688.

Piranskem zalivu. - Associations of iarine benthic algae in the Piran Bay (Gulf of Trieste). Biološki vestnik. 28: 103-124.

Wallace, B.P., Heppell, S.S., Lewison, R.L., Kelez, S., and Crowder, L.B. 2008. Reproductive values of loggerhead turtles in fisheries bycatch worldwide. J. Appl. Ecol. 45: 1076–1085.

Wells, E., M. Wilkinson, P. Wood, and C. Scanlan .2007. The use of macroalgal species richness and composition on intertidal rocky seashores in the assessment of ecological quality under the European Water Framework Directive. Mar. Poll. Bull. 55: 151-161.

Wright, P., and C.F. Mason. 1999. Spatial and seasonal variation in heavy metals in the sediments and biota of two adjacent estuaries, the Orwell and the Stour, in eastern England. Sci. Total Environ. 226: 139-156.

Zanardini, G. 1841. Synopsis algarum in mari Adriatico. Mem.R.Acc. Torino. 2: 105-255.

Zanardini, G. 1860-1876. Iconographia phycologica Mediterranneo-Adriatica. Tip. G.Antonelli, Venezia, Vol. I-III.

LITERATURA


395

Zanchettin, D., P. Traverso, and M. Tomasino. 2008. Po River discharges: a preliminary analysis of a 200-year time series. Climatic Change 89: 411-433.

Robert Crnkov Dubravko Dender, Davor Krnjeta, Krešimir Leskovar,

Tibor Mikuska, Gvido Piasevoli, Andrej Radalj, Zlatko RužanŠetina, Adrian Tomik (2011): zaštitu prirode, Zagreb.

Zavodnik, D., A. Špan, N. Zavodnik,Island Krk (Rijeka Bay, the North Adriatic Sea). Thalassia Jugosl. 17: 289-340.

Zavodnik, D., and N. Zavodnik. 1982. Survey of benthic communities in the area of Osor (north Adriatic Sea). Acta Adriat. 23: 259-270.

Zavodnik, N. 1983. Prilog poznavanju morskih alga i cvjetnica zapadne obale Istra. - Observations on the flora of seaweeds and seagrasses on the western coast of Istria (North Adriatic). Biosistematika. 9: 1-13.

Zavodnik, D., i N. Zavodnik .1986. Bentos. Pomorski zbornik. 24: 535-554.

-1999. Beskralješnjaci mora. U: Kutle A (ed) Pregled stanja i biološke krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb, 151 pp.

Zenetos A., S. Gofas, G. Russo and J. Templado. 2003. CIESM Atlas of Exotic Species in the Mediterranean. Vol. 3 Molluscs. (eds) F. Briand ed. 376 pp.

Zore-Armanda, M., 1964. Rezultati direktnih mjerenja struja na Jadranu. Acta Adriat. 11: 293-308.

Zore-Armanda, M. 1968: The System of Currents in the Adriatic Sea. FAO. Rome. 48. pp.

Zore-Armanda, M. 1969. Water exchange between the Adriatic and the Eastern Mediterranean. Deep-Sea Res. 16: 171-178.

Zore-Armanda M, M. Bone , and M. Gacic. 1979. Some dynamic characteristics of the east Adriatic coastala area. Acta Adriat. 21:55-74.

Zore-Armanda, M. 1980. Some dynamic and hydrographic properties of the Kastela Bay. Acta Adriat. 21: 55-74.

Zore-Armanda, M., e dynamic properties of the channel Virsko more (East Adriatic Sea). Acta Adriat. 25:119-138.

Zore-Northern Adriatic. Acta Adriat., 25:101-117.Zore-Armanda, M., M. Bone,study of gas fields in the northern Adriatic. 4. Circulation. Acta Adriatic.,37: 35-68.

LITERATURA


396

Zupan, A. 1961. Prilog poznavanju elemenata površinskih valova Jadranskog mora na temelju podataka mo Hidrografski godišnjak 1960: 70-95.

, and A. Špan. 1998. Spread of the introduced tropical green alga Caulerpa taxifolia (Vahl) C. Agardh in Starigrad bay (island Hvar, Croatia). “Third international Workshop on Caulerpa taxifolia” (eds). Boudouresque C.F., Gravez V., Meinesz A. and Paulluy F. GIS Posidonie publ.France: 51–59.

, and A. Meinesz. 2001. Sea slug disperses the invasive Caulerpa taxifolia. J. Mar. Biol. Ass. U.K. 81: 343-344.

, and V. Onofri. 2003. First record of Caulerpa racemosa (Caulerpales: Chlorophyta) in the Adriatic Sea. J. Mar. Biol. Ass. U.K. 83: 711-712.

2004. The spread of the invasive variety of Caulerpa racemosa in the Adriatic Sea. Rapp. Comm. Int. Mer Médit.: 466.

Documents

Početna procjena stanja okoliša morskih voda