Pojam zakona u političkoj filozofiji Nikole Gučetića

Embed Size (px)

Citation preview

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    1/12

    iak, M. Pojam zakona u polititlwj filozofiji Prilozi 39-40 (1994), str. 61-72 61

    POJAM ZAKONA U P O L I T I K O JFILOZOFIJI NIKOLE G U E T I AMARINKO IAKHrvatski studiji,Zagreb) UDK 101 (457.13) G u e t i NIzvorni znanstveni l a n a kPrimljen: 20 XI 1994

    Nikola Vitov G u e t i djeluje u vremenu u kojem su se iznova promiljali iredefinirali k l j u n i termini p o l i t i k e filozofije, ali i svake p o l i t i k e zajednice.Pitanja prava, pravde i zakona usko su vezana uz pojam suvereniteta: kako steorijskog tako i r a k t i n o g aspekta. G r k a p O l i t i k a tradicija nije razlikovaladravu o p o l i t i k e zajednice; polis je bio najvii oblik ljudskog udruivanja, asuverenost je pripadala v o a m a (ili grupi v o a i cjelOkupnom g r a a n s t v u .Rimski imperium bio je maksimalno proirenje ideje polisa, a prevladavala jedoktrina da je vladar iznad zakona (kodeksa, b i a j a i r e e n j a samog drutva),to je najbOlje izrazio Ulpijan u n a e l u ono to je po volji vladaru ima snaguzakona. Ovakav koncept prava u srednjem jevijeku osporen na a z l i i t e n a i n e .Ideje da postoji dravno pravo koje moe stvarati vladar, ili javno pravo kojestvara zajednica za obranu od vladara, odnosno javno pravo nad koje se moepostaviti vladar u interesu zajednice ili drave, polazile su od toga da je pravoneto to nadilazi vladara i zajednicu. Ciceron smatra da postOji "prvi zakon izkojeg vladar ili narod mogu izvesti svoj vlastiti zakon, ali ukoliko se toga nepridravaju, zakon nema istinski pravni karakter. S l i n o miljenje zastupa iSeneka, da bi Gaj ulnstitucijama) potvrdio da postOji univerzalno pravo narodaius gentium) koje sadri principe to ih priznaje cijelo o v j e a n s t v o i da ti princi-pi p o u a v a j u ljude u njihOVU prirodnom razumu. Rimski presedani o m o g u i l isu teorije o tome da vlast izvorno pripada narodu (iz rimskog lex regia), pa jeFriedrich Veliki vladara nazivao slugom naroda, a teorije o suverenosti narodajavljaju se u srednjem vijeku u svezi s naukom o ugovoru o podanilVU pactumsubjectionis), kojim se htjela p r o t u m a i t i i opravdati vladareva vlast. Nikola

    l Ciceron,DeRepublica, 111,33.; F H. Hinsley: Suverenitet, A Cesarec, Zagreb, 1992, s 96.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    2/12

    62 iak M. Pojam zakona u polititkoj filozofiji ... Prilozi 39-40 (1994), str. 61-72

    Cusanus ustvrdio je da je narodna suverenost nezastarljiva kao boansko i prirodno pravo ius divinum et natura/e). Th su se teze rodile u vrijeme kad jeprevladavala misao da pravna osnova svakoj vlasti stoji u dobrovoljnom iugovornom pOdvrgavanju zajednice podanika. Marsilije Padovanski dovodi ta

    s h v a a n j a do krajnjih konzekvenci tvrdnjama o tome da je suveren samo narod,a da vladar ostaje podloan zakonodavcu (narodu) koji ga je postavio i da jevladar izvrni dio drave koji mora svoje vladanje podeavati volji naroda.

    M e u t i m sve te teorije o narodnoj suverenosti r e u se u krugu t o m i s t i k eteologijske i aristotelijanske nauke. Aristotela je bilo lako upotrijebiti i zatvrdnju da vlast treba biti o d i n j e n a zakonu kao vrhovnom boanskom zakonu,l pak kao kodeksu temeljnih propisa o b i a j n o g prava. Iz tog vremena p o t j e ei Bodinova teorija suvereniteta po kojoj postoji najvia o koja nije zavisna niod kakve druge m o i koja je trajna, vlastita i izravna i nije vezana zakonima,nego ih sama stvara Majestas vero nec a majore potestate nec /egibus ullis nectempore definitur). Ipak Bodin nije tako pojmljenu suverenost do kraja apsolutizirao, nego ju je vezao uz vladarevu osobu. Iako je po tome svrstan uz za

    e t n i k e apsolutizma i centralizma, za Bodina je vladar bio kormilar dravnogbroda i j e su kormilo bili zakoni. Osim toga, u e n j e da je vladar iznad zakonau smislu da ga moe zanemariti u iznimnim okolnostima, kao boji namjesnik izastupnik prirodnog prava, ali da mu je podvrgnut u smislu da normalno moradjelovati unutar granica koje mu postavlja zakon zajednice, koji je i njegovvlastiti zakon - tako da njegovo pravo da se povremeno ogrijei o b i a j e i pravazajednice ima protuteu u izvanrednom pravu zajednice da mu se usprotivi -vjerno je odraavalo zbiljsku ravnoteu prava i m o i koja je prevladavala umnogim kraljevstvima Europe.

    Izravno iz tih pitanja suvereniteta, prirodnog prava, pravde, proizlazila supitanja legitimiteta i usko s njim povezanog legaliteta. Upravo te teme dominiraju u e t i e v i m opsenim djelom dravama i Gradanskim upozorenjima za upravljanje dravama, dodatku u kojem su saete maksime namijenjenevladarima kao temeljnim moderatorima o l i t i k o g procesa i p r a v l j a i m a poli

    t i k o m zajednicom. Koliko je ta tematika r e v l a d a v a j u a u ovom djelu, najboljese moe vidjeti iz kazala pojmova, koje se nalazi na p o e t k u spomenute knjige.Naime, prema ovom kazalu, zakon je tematiziran u 84 natuknice, zakonodavacu 16 dok se od 222 naputka u p u e n a vladarima zakon spominje u a k njih 37.

    2 F H. Hinsiey, ibid., str. 96.3 Dello Stato delle Repub/iche secondo la merrte di Aristotele con esempi moderni giomate otto,

    di M. Nicolo Vito di Gozzi, Gentilhuomo Raguseo, Accademico occullo. Con CCXXII AvertimentiCivili del istesso molto curiosi, utili percoioro, che govemano Slati. Et nel fine una Apologia dellHonor Civile. Venecija, Presso Aldo, 1591. U svimeilatima koristit e m o se ovim djelom i navedenimizdanjem.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    3/12

    iJaI< M. Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji Prilozi ~ O (1994), ,tr. 61-72 63

    U u e t i e v u djelu zakoni se promatraju s tri motrita i pojam zakona moese u cjelini podvesti pod e t i r i odrednice, aspekta i n a e n j a : 1 zakoni su pripadni Bogu, dakle imaju boansko podrijetlo, pa kao takvi izvorni principi oni ureduju ivot o v j e k a u odnosu spram drugih ljudi u zajednici (obitelji, zaseoku,gradu, dravi); oni su ti koji o v j e k o v u prirodu uljuduju, privode ljUdsku prirodunjenoj biti, s p r e a v a n j e m njegovih negativnih sklonosti o m o g u a v a j u ostvarenjebitka o v j e k a kao b i a zajednice ili p o l i t i k o g b i a ; 2 oni predstavljaju izrazsuverena l zakonodavca u t o m i s t i k o - a r i s t o t e l i j a n s k o m pOjmIjenom jedinstvuvolje i razuma votuntas i ratio , pozitivnopravne akte po kojima se na osnovirazuma, ali i VOlje zakonodavca ureduju sve, l gotovo sve stvari u p o l i t i k o jzajednici; zakon je temelj, mjerilO, reguta artis, kojom treba biti postignuta pravedna odluka'; a pravednost je cilj i najvie dobro svake zajednice, a najviapravednost najsavrenije zajednice (polisa); 3 zakoni su medijatori i definitivni izrazi p o l i t i k e zbilje, zakoni su kvintesencija svega p o l i t i k o g i t i k o g i u tom oblikui na taj n a i n , moda, k o n a n o pronaden oblik u kojem se Aristotelova trodiobap r a k t i n i h manja odjelotvoruje; n a d s v o d u j u a odrednica koja o m o g u u j e povratak o i s t o v j e e n j u moralnog individualnog djelovanja i javnog b i a j a .

    Zakoni su doneseni radi nesavrenosti ljudske prirode: da nije zakona isudova, o v j e k bi zaista bio ivotinja - ne ugladena, v e neobuzdana, divlja,tovie opakija od bilo koje n e u k r o e n e ivotinje; o v j e k o v e zle i naopakestrasti bijahu povodom da mudri donesu zakone svijetu, kojih se opaki morajupridravati radi straha od pravde, a ispravni da bi drugima dali primjer svojimuzornim ivljenjem.' Zakoni su uredeni tako da ispravljaju nae i z o p a e n estrasti.' Radi toga su zakoni, sudita, vlade, suci i ostale institucije uredenibojom p r o v i d n o u da bi obuzdale i ublaile i z o p a e n e ljudske prohtjeve.7Zakoni su temelj slobode, izvor jednakosti; zakon se ne podeava nekom

    o s j e a j u ; ljubav, mrnja, nada, strah, niti ijedna druga z o p a e n a strast ne mogudospjeti u duh predmeta zakona. Zakoni brane dobre od loih (ljudi), a ovekanjava; zakoni nam odreduju ono to pravedno moramo i n i t i , a suprotnonam zabranjuju: gdje su zakoni smutnje i bune, nalaze se daleko od grada(drave). Zakoni su uredeni za javno dobro i oni su dua grada, duh i Iijek.'

    Uloga zakona je da 1 upravlja (comanare); 2 zabranjuje (vietare); 3 kanjava (punire) i 4 doputa (concedere).' Gdje zakon ne prevladava ne moe se

    4 F Neumann, Promjena funkcije zakona u pravu g r a a n s k o g drutva, u: Demokratska i auto-ritarna drava, Naprijed, Zagreb, 19922, str. 29.5 G u e t i ibid. Giornata prima, s. 2.6 Ibid. str. 163.7 Ibid. s 6.8 Dello Stato delle Republiche .. , str. 155-156.9 Ibid. s 156.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    4/12

    64 iak M. Pojam zakona u polilitkoj filozofiji ... Prilozi 39-40 1994), str 61-72

    govoriti o dravi, citira Aristotela. Ipak nije dovoljno donijeti dobre zakone. znjihov nadzor zadueni su magistrati koji su zakoni koji govore ili se moeobrnuto r e i da je zakon magistrat koji utilO U svim dobro uredenim dra-vama postaji magistrat koji je u v a r zakona, kako to eli Platon u svojim z -konima, a u kojem ne bi smjeli biti oni koji imaju manje od ezdeset godina.Zadatak magistrata nije da budu gospodari zakona, nego nadglednici, javnibranitelji ivladarevi poslunici.ll Legislativna praksa bitan je dio zakona, jerosim pridruivanja zakonu kazne, bez provedbe su osude smijene.

    Rasprava o podesnosti zakona ili njihovoj izvrsnosti, odnosno prednostinuno se vodi spram savrenih ljUdi Uz pretpostavku da postoji savren o v j e kon ipak ne moe imati siguran otar sud, jasan um duu lienu strasti,G u e t i opominje vladare da moraju stalno imati na umu da su ne samoupravljani Bogom nego i prirodom i da moraju vladati podanicima kao otacs djecom, jer je to najlegitimnija vlast na svijetu. Ljudske due sastoje se odstrasti i promjena (perturbaZiani), e g a su zakoni lieni. Otuda z a k l j u a k da jebolje da gradom (ili dravom) upravljaju zakoni nego savreni ljudU' Iako seovo miljenje redovito ili n a j e e pripisuje Aristotelu, ono je i kasnoga Platona,a moe se r e i i i t a v e a n t i k e tradicije: Ja vas u p u u j e m da ne podvrgavateSiciliju niti drugu koju dravu pod vlastvladara, nego pod vlastzakona.l3 Platonje ovo svoje miljenje jasnije izrazio u Zakonima: One koji se o b i n onazivajU u p r a v l j a i m a nazvao sam sada slug m z kon ne iz elje da gradimnove nazive, nego jer sam uvjeren da od toga vie nego od i e g a drugog zavisi iodranje i propast drave. Thkvoj naime dravi u kojoj je zakon pOdvrgnut vlastii nema snage vidim da je spremna propast. Onoj, naprotiv, gdje je zakongospodar u p r a v l j a a a oni njegovi sluge, osigurano je, jasno vidim, i odranje isve blagodati koje bogovi dadoe dravama.l

    Dakako da Platonov, a ni G u e t i e v izrijek i sud o zakonima nije uvijek isvagda jednak. Ponekad je mudar i istinski vladar podesniji od zakona. KodG u e t i a je to samo onda kad se drava nade u tekim prilikama. Thda je zadravu bolje iz br ti jednoga sa irokim ovlastima, koji e biti slobodan uzamislima, jasan u savjetima, pravedan i mudar u tekim S l u a j e v i m a i brz unjihovoj provedbi. Medutim, to se moe dopustiti samo dotle dok opasnosti zadravu ne produ. Onaj pak tko eli zadrati takve ovlasti i zloupotrijebiti

    10 Ibid str. 156II G u e t i D e l l o Stato .. s. 190.2 Ibid. s. 170 172.3 Platon: Sedmo pismo prev. V Gortan u: Platon: Drava Dravnik Izdanje Matice hIVatskeZagreb, 1942., str. 16.4 Platon: Zakoni prev. V Gortan, ll. izdanje Naprijed, Zagreb, 1974., 8tr.159.5 Ibid.,s. 172-173.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    5/12

    iak M. Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji ... Prilozi 39-40 1994), str. 61-72 65

    povjerenje postaje tiraninom poput Julija Cezara. u e t i jo jednom s t i e da e biti bolje da vladareve prosudbe budu upravljane iz zakona nego iz njegovemudrosti, iako na drugom mjestu 6 misli da zakoni ne mogu predvidjeti sves l u a j e v e , pa vladareva mudrost nadomjeta njihove nedostatke. O i g l e d n a je

    u e t i e v a skepsa prema bilo kakvoj prednosti vladara nad zakonima i u tomeu potpunosti p r i h v a a a n t i k u tradiciju i Ciceronova n a e l a o zakonima kaotemelju slobode omnes legem servi sumus ut liberi esse possumus).

    Platon, osim dakako njegova r a z l i i t o g poimanja uloge vladara u dravi iprema zakonima, u z n a a j n o j je mjeri utjecao na u e t i e v o miljenje. Platonponegdje ima i r u k i j i stav prema zakonima, kao npr. u Dravniku kada kaeda nejednakost, naime medu ljudima kao i medu njihovim djelima, te i n j e n i c a ,da nikada nijedna, da tako kaem, stvar ne miruje, ne doputaju, da bilo koje

    u m i j e e u i e m u prua neko jednostavno pravilo, koje bi vrijedilo za sve slu a j e v e i za svako vrijeme N e m o g u e je dakle, da ono, to kroz svo vrijemeostaje jednostavno, bude prikladno za ono, to nije nikada jednostavno.I'

    Ipak, isti zakoni ne vrijede za sve drave ili poretke; jer oni moraju bitiupravljeni prema onim ciljevima kojima cijela drava tei: ali gdje taj cilj nijepromiSliO mudar zakonodavac, za kratko vrijeme promijenit e s e zakon i drava(poredak). Zakonodavac mora potivati samo dvije stvari, a to su (1) o b i a j inaroda i (2) potrebe naroda. Dakle, b i a j n o s t o b i a j , n a v i a j , izvorno g r k iethos i u g r k o m - Aristotelovu smislu) k l j u a n je element u stvaranju zakona.Ovdje u e t i p r i h v a a Aristotelovu genezu drave i u b i a j u nalazi podrijetlosvega onoga to je u zajednici bitno urediti. Na odreden n a i n u e t i s h v a a

    o b i a j i kao rezultat sporazuma (u 1bminu smislu). ' Zakonodavac ne morakao u Platona biti filozof, ali mora biti onaj koji najbolje zna mjeru metron)svega to jest, bogova i ljudi, ali i poznavati boanske zakone. Zakoni sazdanina umu i mudrosti zakonodavca realizacija su umnog principa, jer se zajednicene bi smjele uredivati na temelju p o l i t i k e s i m e t r i j e kao to je pokuao Platonkombinacijom narodne i tiranske vlasti, ne bi li jedna drugu g r a n i i l e . u e t i zajedno s Aristotelom dri da je n a e l o svake vlasti tenja za apSOlutnom vlastii potpunom dominacijom, pa im je princip u strastima, a nije u razumu, kao tobi trebao biti."

    16 G u e t i : Avenimenti civili XLI: Tamo gdje zakonodavac nije propisao p o j e d i n a n es l u a j e v e , koji su beskrajni, to mora vJadareva mudrost nadomjestiti: sapientia et prudentia principisest loco legis kae na filozof.

    17 Platon: Dravnik u PJaton: Drava, Dravnik, MH, Zagreb, 1942., str. 463 za Platona suzakoni dvovrsni, pisani b i a j n i , dokje u Francuskoj rimsko pravo bilo poznato i s k l j u i v o kao pisanopravo droit ecnt).18 G u e t i ibid. str. 182.19 Toma Akvinski: Drava 97. pitanje, O mijenjanju zakona, 3. Globus, Zagreb, 1990., str. 203.2 G u e t i Dello Stato .. s. 74.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    6/12

    66 iak M. Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji ... Prilozi 39-40 (1994), str. 61-72

    G u e t i se o b r a a zakonodavcima i u p u u j e ih na to moraju paziti kodizrade zakonika: 1. na v e l i i n u zemlje i prihod koji je dovoljan za izdravanjegrada; 2. na uvjete i kvalitetu gradana i na to da li se pridravaju zakona; 3. moradobro procijeniti okolne gradove i kakvog su stanja i v e l i i n e (radi rata, a nemira). Zakonodavac koji ima uvida u boansku bit, ali i u bit o v j e k a i ljudskezajednice jest onaj koji e na temelju poznavanja konkretnog stanja propisatioblike uredenja; tako se kombinacijom elemenata r a a n a (bogatstvo, sloboda,plemenitost, k o l i k o a u t v r u j e h o e l vlast biti demokratska (tamo gdje prevla-davaju siromani), oligarhijska (tamo gdje je e i broj n a d n i a r a i trgovaca) iliaristokratska (gdje prevladavaju a s n i i plemeniti bez obzira na imovno stanje).

    Zakonodavac ne smije biti vladar Uer je n e m o g u e propisati zakone zasamoga sebe), nego je daleko bolje da to budu mudri ljudi koji se nalaze unarodnom mnotvu , a upravo na mnotvo treba ravnomjerno raspodijelitivlast, iako u tome ne treba pretjerivati. Ovaj populizam ili demokratskiprincip u modernom smislu i j e i moe se u m a i t i prije iz ukupne G u e t i e v esituacije, a manje iz dosljednog teorijSkog stava. Otuda p r o i s t j e e njegovasklonost spram narodnih drava i isticanje njihove osnove: slobode i jed-nakosti g r a a n a , ali i na Aristotelu zasnovana miljenja da se iz narodnihdrava (stato popo are) a a j u svi drugi oblici vlasti. I oligarhija i aristokracijakao i demokracija potencijalno su prisutne u takvom stanju (dravi), a slobodaslui jedino tome da r a a n i mogu naizmjence vladati i podvrgavati se vlasti, tokao robovi ne bi mogli.

    Zakoni su ono to m o g u u j e ivot u zajednici, kao i t o v a n j e mjere. Stogaje Aristotel smatrao da se stari zakoni ne bi smjeli mijenjati. Mnogo je boljezadrati manje nedostatke u starim zakonima nego ih mijenjati novima; jer onikoji ih ele mijenjati viSe e napraviti tete nego koristi. I Platon je u svojimZakonima (VJ. knjiga) smatrao da zakone ne treba nikad mijenjati; a ako jeipak nuDo da ih se treba mijenjati, onda prije toga treba za savjet pitati svemagistrate, narod i r o r o i S t e . I stoga u e t i z a k l j u u j e : svaki zakon po svojojje prirodi v j e a n i nepromjenjiv; a oni koji se prema vremenu, mjestu i premamiljenju ljudi mijenjaju nisu istinski zakoni . Thko decidiran stav, proizaaoiz Thmina s h v a a n j a zakona kao Boje VOlje ali i Ciceronova prvog zakona,on u daljnjim razmatranjima ublauje, ali ipak insistira na tome da se promjenerade s velikom d g o v o r n o u i uvode postupno. A oni zakonodavci i vladari kojito i n e naglo i a p r e a c ljudi su a s t o h l e p n i buntovni, sablanjivi i slavohlepni.Oni v o d e i nove zakone briu stare i ustrojavaju (machinato) novi oblik vlastiuz velike potrese; svaki istinski g r a a n i n na to treba odgovoriti p r i d r a v a j u i se

    2 Ibid. str. 72.22 G u e t i Dello Stato .. S. 201.23 G u e t i ibid. s. 94.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    7/12

    iJak, M., Pojam zakona u o l i l i k o j filozofiji Prilozi 39-40 1994), Sir. 61-72 67

    starih uredbi antichi statuti), ako mu je stalo do mira u svojem gradu. u e t i je dakle realistitan i konzervativan; g o v o r e i o n a e l i m a i promjeni zakonazavrava obranom starih statuta i mirom grada. Dakle, n a e l n u raspravu o bitizakona u dravama povezuje s r i j e i m a koje bi se mogle odnositi na p o l i t i k upraksu i stanje u njegovu Dubrovniku, ali i svojevrsnu impostaCiju i obranuAristotelove ideologije grada kao zajednice jednakih i istovrsnih isonomoi ihomoioi .24

    Ipak, da ni G u e t i u u potpunosti nije jasno razlikovanje k r a n s k o g ig r k o g Boga l bogova, odnosno da on pokuava jedno r o t u m a i t i drugim, ilioba poistovjetiti, proizlazi iz njegova s h v a a n j a da zakoni imaju p o e l o topripisuje Sokratu u V knjizi Platonovih Zakona), u bojoj providnosti providenza divina). Ovu providnost Platon je u Fedru nazivao adrastia Radi se oboanskim, ali i o ljudskim zakonima. Dakle, onaj tko eli sretno i uspjenovladati mora u stvaranju zakona gledati na boje svete stvari i udesiti ih premanjegovim boanskim odredbama. Ako zakoni ne donose g r a a n i m a mir, spas is r e u ne mogu se nazvati zakonima, nego i t i m grekama; u stvaranju zakonaiznad svega treba paziti na boanski kult, na mjeru, na istinskog Boga; otuda suprvi utemeljitelji r a a n s t v a nalazili prvu osnovu u svetim zakonima. Zakoni sene nalaze u miljenjima ljudi, nego u velikoj bojoj providnosti Ciceron) i ubojem daru, kako se naziva mudrost. Iz Boje providnosti r o i s t j e e i svakasloboda u nama, a velika Boja providnost ne upravlja samo malim dravama

    4 G u e t i u djelu ne spominje e s t o Dubrovnik, ali je i t a v Dello Slalo .. proet njegovimduhorn . Izjedne usporedbe Dubrovnika i Lakedemonjana lake je shvatljiva i bit njegove o l i t i k efilozofije. Naime, nasuprot Lakedemonjanima koji su orujem osvojili svoje carstvo i potom oMjembranili slobodu, Dubrovnik je slobodu i grad s a u v a o p o n i z n o u strpljenjem str. 119). Medutim,ni Dubrovnik nije idealan, pa i on uvijek potrebuje dobrih savjeta str. 125).

    25 Adrastejaje ona kojoj se ne moe m a i trojansko-frigijska boginja koju su pjesnici kasnijepoistovjetili sNemesom, personifikacijom savjesti, potenja, moralne ispravnosti; ona kanjavaohole, nanosi tete onima kojima je sudbina dodijelila preveliku s r e u i time odrava pravu meru iuspostavlja ravnoteu. Adrastij in je zakon u s l j e d e e m : dua kojaje bila pratiteljica boga i ugledalaneto od istine, ona sve do drugog okretanja ostaje sigurnom i ako to uvijek moe i n i t i neprekidnoostaje nepovrijedena; ukoliko se e u t i m napuni z l o o m i otea pa oteavi padne na zemlju, onase pri prvom radanju u s a u j e u zametak o v j e k a koji treba postati filozof l prijatelj ljepote lslubenik Muza ljubavi; druga u zametak zakonu vjerna kralja ili o v j e k a koji umije ratovati i vladati;

    t r e a u onoga koji zna upravljati dravom l je valjan privrednik; e t v r t a u onog koji e biti revang i m n a s t i a r ili e se baviti l i j e e n j e m tijela; peta u onog koji ivi ivotom v r a a l pravednika; estoj c d o l i k o v a t i p j e s n i k i ivot l drugi ivot koji se bavi pOdraavanjem; sedmoj zanatlijski iiizemljoradn i k i ; osmoj ivot sofista l udvorice; devetoj tiranski ivot. V Platon: Fedar, Kultura, Beograd, 1970,str. 234.

    26 G u e t i ibid. s 304.7 G u e t i ibid. s. 216. Ovdje G u e t i poziva u p o m o Platona koji u Timeju kae: Deumanimis nova corpora ingredientibus fatales leges praescribere, dok Ciceron kae ab ipso Deum legumesse capienda exordia.

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    8/12

    8 iJa/ , M., Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji ' Prilozi 39-40 1994), str. 61-72

    nego i i t a v i m svijetom; a naa (ljudska) uloga jest skrbiti se za njegovo o u -vanje i duboko tovanje." i t o je G u e t i e v a namjera, bez obzira na r a z l i i t ekoncepte i pOimanja zakona u Platona i u k r a n s k o m svijetu, uvjeriti svogasugovornika u boju narav i o e l o zakona iako konkretni zakoni koji uredujuljudske stvari p r o i s t j e u iz o b i a j a kao k l j u n o g i n i t e l j a .

    Kod promjena uredenja u e t i se priklanja Platonovu miljenju da sestvari ne mogu promijeniti u svoju suprotnost, dakle da nema revolucija, sko-kova, nego da se mijenja u n a j s l i n i j u , kao to vidimo kod prirodnih promjenada se k a k v o a najlake mijenja po sredini, a ne po krajnosti. Najbolja dravaustav,politia) ne moe se pretvoriti u loiju; drava najboljih (attimati) mijenjase u a s t o l j u b i v i j e , a s t o l j u b i v i j a u dravu nekolicine, a nekolicine u narodnu

    p u k u ) , ova pak u tiraniju; tiranija se ne mijenja ni u jednu jer od ove nemaloije (prema Platonu) (VIII. glava Drave).'Na ovom primjeru zorno se vidi u e t i e v a namjera pomirenja Aristotelai Platona n a z o n a tijekom i t a v a djela. Iako se u mnogim k l j u n i m p o l i t i k i mstavovima u e t i priklanja Aristotelovu miljenju (koji mu uostalom slui kao

    predloak za raspravljanje i a k l j u k e ) , ipak kod niza konkretnih primjera i na-putaka koristi Platonova s h v a a n j a i smatra ih ispravnim. Thko npr. argumen-tirano r a s p r a v l j a j u i o pogrenosti Platonove teze da je nuno da dravi svebude a j e d n i k o (ene, djeca, posjedi, vlast), p r i h v a a Aristotelova miljenje daje bolje da gradani prepoznaju svoje vlastito nego a j e d n i k o i da se bolje brinuo vlastitim nego a j e d n i k i m stvarima. A grad je po svojoj biti savrena zajednicai o v j e k njemu moe postati bolji p r i d r a v a j u i se zakona i vrlina. Grad jezajednitvo, zajednitvo mnotva, mnotvo je pak suprotno jedinstvu; odatleslijedi da gdje god su stvari jedinstvene i a j e d n i k e , grad ne moe biti savren. JOu e t i upozorava na razliku izmedu Platona iz Drave i Platona iz Za-kona. n naime smatra da jeboanski Platon, i s l e i tu prvenstveno na tekstZakona, prije mislio na zajednitvo duha (la communita di spirito), naugodnost duha i due kakva mora biti kod gradana, to ih dri bliskima i ve-zanima, a istodobno grad (poredak) u v a nepromjenjivim.' Th je ono o e m ugovori Ciceron kao cordium congruentia, i tome, a ne materijalnom jedinstvu

    i zajednitvu u e t i razumijeva Platona. Ova ugodnost, ova ljubav, ovo za-jednitvo, to se kod Platona nalazi, u v a sve drave na svijetu". G u e t i govorii o ljubavi, zadovoljstvu i zajednitvu koje se mora stvarati medu gradanima28 G u e t i Dello Stato .. s. 303.29 G u e t i ibid str 304.30 G u e t i ibid. s 19 62.31 G u e t i ibid. str. 74 75.3 G u e t i ibid str 75

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    9/12

    iJak M. Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji . Prilozi 39 40 1994), str. 61 72 69

    jedne drave z a j e d n i k a volja). G u e t i vrlo opirno raspravlja o njihovimkonceptima n a s t o j e i citatima izPolilike Nikomahove elike i Zakona pokazati idokazati ovu tezu o s l i n o s t i pogleda na temeljan odnos i osnovu drave. Onsmatra da je Aristotel e e odbijao Sokratove i Pitagorine teze nego Platonove.Platon je svoju koncepciju drave razvio na Pitagorinu miljenju, ali kakav jebio njegov duh, bolje se vidi u Zakonima; Sokrat i Pitagora predlagali su tozajednitvo stvari n a s t o j e i p r o n a i lijekove za bune, sukobe itd. koji su sejavljali u dravama. Oni su ponudili suprotnost onome to je postojalo, i s l e ida e to z l i j e i t i stanje. A i Platon kao i Aristotel shvatili su da u tome lei prviuzrok svim bunama i da se onaj tko dobro zakonima uredi i m o g u i jednakostu stvarimau nekom gradu (dravi), ne mora bojati da e mu neto nedostajati.Iako su uzroci buna u dravama dvostruki: radi nejednakosti dobara l a s t i ,

    G u e t i smatra da ova prva nejednakost vie raZdrauje narod i da je e i uzrokpobunama. Platonova ideja pravednosti kao biti drave za G u e t i a predstavljastvarnu i svaku vrstu pravednosti, dakle konkretnu: u stvarima, u a s t i m a , uzaslugama, u kaznama, u jednakosti i nejednakosti... Dakako da je ideja praved-nosti najbolje i najcjelovitije ostvarena u zakonima koji i n e pravednost simu.Pravednost je poput zakona po sredini, dakle izbjegava i objedinjuje sve kraj-nosti. Otuda je opravdan i ostracizam kao mjera eliminiranja krajnosti.

    G u e t i svojom raspravom 0 dravi... nastoji u p r a k t i n o j znanosti obje-diniti i etiku i ekonomiju i politiku. Stoga je njegova rasprava o ekonomskojosnovi drava vrlo iroka, on s njome p o i n j e i zadrava se na globalnim, ali ip o j e d i n a n i m primjerima, napucima i modalitetima u realizaciji ekonomskeosnove drave. Koliko je za svaku dravu vano bogatstvo, pOkazuje on kadabogatstvo stavlja na prvo mjesto medu pet vrsnih i savrenih dobara (ostala suplemenitost, sloboda, pravda i krepost). Pri svemu tome dakako da je primar-na e t i k a osnova i svi odnosi medu gradanima, u donoenju zakona, vlasti itd.)moraju se drati impostiranih a e l a . Isto tako je i svaki pojedinac koji sudjelujeu gradanskim i p O l i t i k i m poslovima duan pridravati se tih n a e l a . G u e t i p o l a z e i od trodiobe Aristotelova nauka na ove tri k l j u n e diSCipline, nastoji ihobjediniti u postuliranju zakona i drave. i t a v o m djelU ove tri diSCipline suisprepletene i nerazdvojne: kad razgovara o dravi, on vodi u svakom trenutkur a u n a o sva tri aspekta: etika obraduje tradiciju, O b i a j e , ekonomika n a i n estjecanja bogatstva, djecu, robove, d o m a i n s t v o a politika preuzima pitanja oosnovama p o l i t i k o g poretka, ustavu i zakonima. za G u e t i a , za razliku odChristiana Wolffa i Aristotela prije bi se moglo r e i da se univerzalna p r a k t i n afilozofija oZbiljuje, a ne promilja: prirodno pravo (kao jedinstvo ljudske pri-rode i djelovanja) postalo je kod Wolffa predmetom promiljanja nezavisne

    Platon: Drava nav. izd., str. 8l4 G u e t i ibid s 159

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    10/12

    70 iJak M. Pojam zakona u o l t k o j filozofiji .,' Prilozi 39-40 1994), str. 61-72

    teorije uma, koja ima izvan sebe pozitivni zakon i o l i t i k u zbiljnost, dokje kodAristotela i d e n t i n o pozitivnom pravu".Kod G u e t i a se a k o e r radi o identifikaciji prirodnog i pozitivnog prava,o o b i a j u kao rodnom mjestu prava i otud njegov konzervativizam i tenja za

    u v a n j e m zakona. Kao to Mjesec u d e s n e promjene poprima od s u n a n asvjetla, tako neka nijedan vladar na svijetu ne pomisli da njegovi g r a a n i mogupostati kreposni i savreni, ako najprije on sam nije takav; ne smije se aliti nag r a a n e kad se i z o p a e ako ne popravi svoj pokvareni ivo ." Ovo j e i n s t v oprisutno je u svim l u a j e v i m a : g r a a n i slijede vladara kad je dobar, ali i kad jelo. S ovime je povezano i pitanje p r o v o e n j a zakona: i pravedni zakoni mogubiti upotrebljavani krivo i nepravedno, ali tada se u njima treba gledati namjerai duh pravog zakonodavca.

    Thmatika p O l i t i k e filozofije Nikolu G u e t i a svrstava u t i p i n e misliocetoga doba, koji se u h u m a n i s t i k o j maniri o k r e u prije svega a n t i k o j tradiciji irefilozofikacijom, odnosno reaktualizacijom k l a s i n i h mislilaca nastoje pomi-riti turbulentnu zbilju s racionalnim postulatima ustanovljenja i r e e n j a ljud-ske zajednice, prvenstveno drave. Pojam zakona p o l i t i k o j filozofiji NikoleG u e t i a uz pojam vladara, svakako je n a j z n a a j n i j i . Kroz njega se moepromatrati ustrojstvo i bit zajednice, ustrojstvo i bit vlasti i politike, zakoni sumedijator, ali ujedno i pravilo i mjera djelovanja" regula et mensura actuum)svake p o l i t i k e zajednice politike koinonia). Isto tako zakoni se mogu proma-trati kao vrhunac, krajnja t O k a njegova promiljanja i domiljanja p o l i t i k o gsvojevrsna stvarna i tvarna obnova i realizacija ukidanja l a s i n e trodiobe Aris-totelove p r a k t i n e filozofije na etiku, ekonomiju i politiku. er kao krajnjidomet i posljednji izraz politike, zakoni su oni po kojima su regulirani eko-nomski i o l i t i k i ivot te usustavljeni i a t i e n i ispravni t i k i odnosi u dravi.

    Zakoni ne p r o i s t j e u iz narodne suverenosti koja je povijesna i l o g i k anegacija boanskog prava kraljeva i osnova narodne demokracije; oni sunaprotiv u tradiciji r i s t o t e l i j a n s k o - t o m i s t i k o g j e d i n s t v a prirodnih i pozitivnihzakona; jedinstvu raria i volunrasa. Zakoni o t j e u iz razuma, drava je r e e n ana mudrosti vladara i razboru zakonodavaca (Platonov ideal), ostvarenje jepravednosti same u svim njenim izvedenicama i aplikacijama. o k a z u j u i n a e l ai podrijetlo kao i bit zakona, G u e t i je pokazao i svu njihOVU relativnost (po-deavanje prilikama, zloupotreba, neizvravanje itd.), o t v r u j u i diSkrepancijui raskorak u utemeljenju stvarne zajednice na umu i razumu.

    tom smislu moe se r e i da je s jedne strane apsolutiziranjem zakona up o l i t i k o j zajednici, u svim njegovim bitnim segmentima (podrijetlu, donoenju,

    5 J Ritter, Metafizika politika Informator _ FPN, Zagreb, 1987, str 15236 Dello Stato .. str 11

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    11/12

    iJak M. Pojam zakona u o l i t i k o j filozofiji ... Prilozi 39 40 1994), str. 61 72 7

    p r o v o e n j u , nadgledanju, promjeni itd.), a s druge strane razmatranjima mo-daliteta zakona u realnim zajednicama i stvarima, njegova o l i t i k a teorija razli- i t a od svih onovremenih utopija l imaginarnih poredaka. Zakoni veu vladarei podanike, to je nuno zbog iskvarene prirode ljudi, ali i moralne i drugei z o p a e n o s t i koju sa sobom nosi vrenje vlasti (to je i Machiavellijeva teza). AliG u e t i ne zatvara rascjep koji se stvara izmedu m a k i j a v e l i s t i k o g i prirod-nopravnog a e l a : odranje pravednosti, r o v o e n j e zakona pod svaku cijenu ibez obzira na posljedice, s r a g m a t i k i m n a e l i m a u Odravanju drave. Principimoderne p o l i t i k e znanosti i filozofije kod G u e t i a zavravaju u pokuajuoZbiljenja univerzalne p r a k t i n e filozofije, ali i primjeni Aristotelovih e t i k o -filozofskih principa filozofije polisa u analizi stvarnih p o l i t i k i h d o g a a j a iprocesa.

    POJAM Z KON U P O L I T I K O J FILOZOFIJI NIKOLE G U E T I A

    aietakJedan od n a j z n a a j n i j i h hrvatskih filozofa XVI. s t o l j e a Nikola G u e t i svojim dje-lima iz p O d r u j a p r a k t i n e filoZOfije pOkuava obnoviti a n t i k i ideal jedinstva politike etike.TIlj pokuaj odvija se oko Aristotelove Politike ali u sebi sadrava i Objedinjuje ostale

    a n t i k e mislioce (poglavito Platona), rimsko naslijede osobito Cicerona), s r e d n j o v j e ~kovne mislioce (1bmu Akvinskog) suvremenu p o l i t i k u misao (Patrizija, Bodina idruge).T h m a t i z i r a j u i jednakomjerno sva tri dijela Aristotelove p r a k t i n e filozofije G u e t i ujednonastoji ukinuti tu diobu u jednoj ))philosophia practica universalis.

    Autor nastoji pokazati da je G u e t i e v pokuaj teorijSkog utemeljenja p o l i t i k ezajednice na a n t i k i m principima zavi Sio normativizrnu i apsolutiziranju zakona kaopravila mjere konstituiranja i odranja svake p o l i t i k e zajednice. Kroz koncept zakonakao najvie norme u zajednici promatra se cjelokupna G u e t i e v a p o l i t i k a filozofija i temekoje problematizira: bit politike oblici vlasti, suverenitet, p O l i t i k a dinamika druge. Gu- e t i ne uspijeva obnoviti jedinstvo o l i t i k o g i t i k o g u izvornom g r k o m smislu, nego gamodificira u skladu s r i a n s k i m teorijama e t i k o g djelovanja i anticipacijom novovjekov-nog koncepta politike.

    THE CONCEPT OF LAW IN G U E T I S POLITICAL PHILOSOPHYummary

    Nikola G u e t i one of the most significant Croatian philosophers od the16th century,attempted to renew the classical ideal of the unity of politics and ethics in his works devotedto practical philosophy. This attempt takes its point ofdeparture from Aristot1e's P o l i t i c s < ~

  • 8/12/2019 Pojam zakona u politikoj filozofiji Nikole Guetia

    12/12

    72 iak M. Pojam zakona u o l i t i k o j i l o z o t j i ... Prilozi 39 40 (1994), str 61 72

    but also contains within itself a synthesis of other classical thinkers (especially Piata), theRoman tradition (especially Cicero), medieaval thinkers (Thomas Aquinas) and contem-porary political thought (Patritius, Bodin and others). Analyzing all three sections ofAristotle s practical philosophy with equal emphasis, u e t i simultaneously endeavoursto dissolve this division into a single philosophia practica universalis

    The author in this text hopes to establish that u e t i s theoretical attempt at foundingthe political community on classical principles resulted in normativism and the absolutiza-tion of law as the ful and measure of the constitution and maintanence ofevery politicalcommunity. Through the concept of law as the highest orm in the community, G u e t i spOlitical philosophy is considered in its entirely, together with its irnpJied problems: theessence of politics and forms of government, soveriegnity, political dynamics and so on.G u e t i does not succeed in renewing the unity of politics and ethics in the original Greeksense, but rather modifies it in concordance with Christian theories of ethical action, andthus anticipates the modern conception of politics.