Političke ideje u Platonovoj filozofiji politike

Političke ideje u Platonovoj filozofiji politike

Dr. sc. Anđelko Milardović

2

Struktura predavanja Bilješka o Platonu

Platon on-line Filozofija

• Što je filozofija?• Što potiče filozofiju?• Temeljna pitanja filozofije• Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti• Filozofske discipline• Razdoblja u grčkoj filozofiji

Crtice za oris Platonove filozofije Platonova “Država”: raščlamba

• Knjiga prva• Knjiga druga• Knjiga treća• Knjiga četvrta• Knjiga peta• Knjiga šesta• Knjiga sedma• Knjiga osma• Knjiga deveta• Knjiga deseta

3

Bilješka o Platonu

1. Djela o vrlinama pod sokratovskim utjecajem

• Obrana Sokratova (Apologija)

• Kriton• Protagora• Ion• Država• Lised

2. Djela protiv sofista• Gorgija• Etudiem• Kratil

3. Zreli spisi• Gozba(Simpozij ili o

ljubavi)• Fedon• Fedar

4. Kasni Platon• Sofist• Fileb• Zakoni• Timej• Kritija

Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji. Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u četiri skupine:

4

Platon on-line

http://www.filozofija.net/

http://www.philosophypages.com/ph/plat.htm

http://www.wsu.edu:8000/~dee/GREECE/PLATO.HTM

http://www.iep.utm.edu/p/plato.htm

http://plato-dialogues.org/plato.htm

http://www.quotationspage.com/quotes/Plato

http://www.crystalinks.com/plato.html

5

Filozofija

Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno odgovoriti na tri pitanja:

1.Što je filozofija ?

2.Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija i filozofija politike?

3.U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u Platonovoj filozofiji politike ?

(Izvor : Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)

6

Što je filozofija?

Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia = mudrost)

Traganje za istinom Istraživanje i mišljenje cjeline Prevladavanje straha od umiranja Traganje za spoznajom

7

Što potiče na filozofiranje?

Čuđenje. Prvi poticaj. U Platona i Aristotela: “Jer na početku kao i danas čuđenje poticaše ljude filozofiranju…Onaj pak tko se pita i čudi ima osjećaj neznanja…Da bi izbjegli neznanje, ljudi su počeli filozofirati”.

Prvo pitanje glasi: “Što jest sve što jest?” Pitanje o biću i bitku. Različite su ontološke koncepcije.– Sumnja– Pitanje smisla– Volja za prosvjetiteljstvom– Posljedice redukcije instinkta– Svijest smrti

8

Temeljna pitanja filozofije

A) Platon (427-347. pr.Kr.)• Istinito (filozofija, znanost)• Dobro (etika)• Lijepo (estetika)

B) I. Kant (1724-1804.)• Znanje (filozofija, metafizika, znanost)• Nadanje (religija)• Djelovanje (praxis)

Kant je temeljna filozofska pitanja izrazio u sljedećim pitanjima:

• Što mogu znati? (metafizika)• Što trebam činiti? (etika)• Čemu se smijem nadati? (religija)• Što je čovjek? (antropologija)

9

Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti

Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka, a pojedinačne znanosti isječcima zbilje

10

Filozofske discipline Antropologija - nauk o čovjeku kao biću među bićima, njegovoj biti,

postavljenosti u odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem

čovjeka orijenitranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen temelj pravednog, razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života)

Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom Metafizika i ontologija - shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od Aristotela.

Pita o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri tematska područja: sam bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska teologija), duša (psihologija) i sveza svih bića u cjelini (kozmologija)

Logika - «Učenje o dosljednom i sređenom mišljenju. Formalna, klasična logika dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o metodi (postupak, istraživanje, dokazivanje)

Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama spoznaje)

Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek povijesti te

shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti Filozofija religije - pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka nadređena

norma iz koje se može izvesti propisano pravo Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva

11

Razdoblja u grčkoj filozofiji

Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola, Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele dodatno oslobađaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeđene moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo)

Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu učitelj-učenik). Središte filozofije postaje Atena. – Sokrat – utemeljitelj samostalne etike– Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama– Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije

upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva

Helenističko razdoblje - («Na povijesno društvenom, revolucionarnom tlu (uspon i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja helenizma: stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)

12

Crtice za oris Platonove filozofije

Nauk o idejama «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno

carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja (grč.eidos, idea)

Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju ideje– Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno

o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.»

– Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja:

1. vidljivi svijet– posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu)– neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića)

2. misaoni svijet– područje znanosti (matematika i geometrija)– carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja

I

13


Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom1. podaruje bitak i spoznatljivost2. ideje sudjelovanja3. omogućuje spoznaju

«U usporedbi o suncu («Država») Platon pokazuje da čovjek samo u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa špiljom pokazuje «uspon prema idejama» (Država)

Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete promatranju ideja)

Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu.

Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni). Govori o besmrtnosti duše.

14


Dušu dijeli u tri dijela, pri čemu se tu zrcali njegova temeljna dualistička misao: Pravo božansko:

• razum (ono što pripada osjetnom svijetu)

• plemenito: srčanost• niže, jer se opire:

požuda. DUŠA = razum, srčanost,

požuda. Svakom dijelu duše Platon dodaje po jednu krepost

• razum - mudrost• srčanost - hrabrost• požuda – umjerenost

15


Platon još domeće i četvrtu krepost - pravednost. («Ona vlada, kad svi dijelovi duše u pravoj mjeri ispunjaju zadaću i djelatnost koja njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti izlazi na vidjelo posebna grčka sklonost za izjednačavanjem umjerenoga i harmoničnoga s krepošću.

Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države ) Platonova Država - «model idealne države» Njegovi opisi države – utopije Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države,

već slabosti pojedinca Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može

opstati Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi

podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež, stalež čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih građana (proizvodni ili hranidbeni stalež)

U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom izobrazbom u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s moći.

16


Odgoj je za Platona temelj države Platon govori o više izobrazbi. Predviđeni su odgoji:

• elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20. godine života)

• znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10 godina)

• proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina)• praktična djelatnost u državi (15 godina)• nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život

Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe svojih građana uzima sasvim za sebe»

Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike idealnih vladara: državu uređuju zakoni

17

Platonova “Država”: raščlambaPlaton: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997.

Bilješka Djelo je pisano u dijalozima Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha. U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su

Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa Sokratom.

U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i Harmantida.

Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.

18

Knjiga prvaRasprava o pravednosti Određenje pravednosti

• Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c)• Nenanošenje štete – 335 (d)• Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju

korist 338 (c)• Temeljna vrlina (Sokrat)

Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c

19

Knjiga drugaNastavak rasprave o pravednosti

Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od

nepravednosti Ona se ne događa po iskonskom postupanju svakog pojedinca Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni

razlozi Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b) Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su

potrebni drugi 369 (b) Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem

20

Knjiga trećaRasprava o odgoju duše i polisu

Počinje raspravom o bogovima šire filozofije Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti,

tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e) Odgoj i vještine usklađivanja duše – harmonija 412 Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti:

«ako se želi sačuvati državno uređenje» 412 (b) Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže

svojega načela, i koji misle najbolje za državu 413 (c) Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj.

«tko se tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio». I dalje, dakle, onaj koji se kao «dječak i kao mladić i kao

muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega treba postavljati državi za vladara i čuvara». 414

21

Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države

Počinje raspravom o sreći Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela

država mora biti sretna 420 (b) Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b) Državom se upravlja razumom 423 Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može

sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c) Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja

svoj posao najbolje što može U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje

obavljaju svoj posao

22


Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista kako treba osnovana 427 (e)

Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti, koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c)

Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne petlja se u posao drugih 433 (b), (d)

I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge

Pogibelj države nastaje: 1. kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u

ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434 (b)

2. pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi nepravednosti i najvećoj šteti za državu.

23


Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c) Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može

ostvariti samo u dobroj državi 434 (e) Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu

435 (b) U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara

duše» koji brine za cijelu dušu 441 (e) Dijelovi duše su:

a) hrabrost – djelovanje u skladu s nalozima razumab) mudrost - vladar svih dijelova dušec) trijeznost – sklad između vladara i podložnika tj. među

dijelovima dušed) pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se

najbolje može obaviti Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)

24


Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i obavljanje više poslova i uplitanje u tuđe poslove i ustanak nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b)

Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav prirodni odnos u duši da međusobno vladaju i slušaju, a nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d)

Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i oblika duša 444 (c)

Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d) Koji su to oblici?

• Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit čovjek».

• Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d) Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava

25

Knjiga petaO vladavini filozofa

Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi 473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom» 473 (c)

Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva: «to državno uređenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e)

Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak

jest» 447( b) Znanje pripada filozofima (mudroljubcima) Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478 «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c) Ono bi bilo «između toga u sredini» 478 (d) Mnijenje je dakle nešto između znanja i neznanja Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji

mnijenja

26

Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485 Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b) Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto,

gdje vid nastaje, tj. oko» 508 Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za

um i predmete mišljenja, to je sunce u vidljivom svijetu za vid i vidljive predmete« 508 (c)

Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono, na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna, te se čini da ima uma» 508 (d)

27

Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

Prispodoba sa crtom (509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet podijeljeni dio dijeli:

a. vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510

b. misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja (dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c)

Platon daje prednost razumu a ne osjetilima Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelu

misaonog bitka

28

Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje

Prispodoba s špiljom 514 (a) – 517 (c). “…rekoh -usporedi našu narav prema tome, da li je ili nije obrazovana, sa slijedećim stanjem. Predoči naime sebi, da ljudi žive u podzemnoj špilji, koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s okovima na nogama i vratu tako da ostaju na istom mjestu i da gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja odozgo i izdaleka njima za leđima; među ognjem i sužnjevima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledaocima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije.”

Sužnji u špilji vide samo sjene «što bi od ognja padale na sjenu» 515 (b)

Izlaskom na svjetlo bili bi zabliješteni. Najprije bi opažali sjene, slike ljudske i ostale, nebo i zvijezde, mjesec i na kraju s u n c e.

29


Izlazak iz pećine predstavlja kognitivni uspon što se kreće od osjetilnih zapažanja do spoznaje istinskog bivstva, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno i savršeno

30


Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak duše u misaoni kraj» 517 (b)

Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da se «jedva može vidjeti» 517 (c)

Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu U vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegovoga U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…» Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u

posebničkom bilo u javnom životu» Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i

najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b) Ideja dobra je u najužoj svezi s državom Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji

raspolažu razumnim življenjem 521

31


Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše, koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…» 521 (c)

U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja, pomalo vuče i izvodi prema gore.

Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina, oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju uređivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem…

Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao prema božanstvima 540 (c)

32


Platon govori o filozofima kao o vladarima države, tj. «kad pravi filozofi, bilo više njih, bilo jedan, u državi postanu vladarima…»

Državu treba urediti po pravednosti

Filozofi moraju «svoju državu urediti tako da služi pravednosti i nju unapređuju» 540 (e)

33

Knjiga osmaRasprava o porecima

Slijedi nastavak dijaloga o državi Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava. Spominje kraljevstvo i aristokraciju U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog

se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o ustavnim porecima

U osmoj knjizi Platon opisuje državno uređenje, ta uređenja su:a. Kretsko ili spartanskob. Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c)c. Demokracija (vlada bogate nekolicine). Pučka vlada:

demokratska vlada nastaje, «dakle, mislim, kad siromasi pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a ostalima jednako podjele građanska prava i službe; zatim kad se u njoj oblasti većinom ždrijebom biraju» 557

d. Tiranija (samosilnička vlada) - bolest državee. Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju)

545 (b), (c)

34


35


Platon kaže da se oblik vladavine uvijek mijenja prema onima koji su na vladi, u trenutku razdora, zatim zbori o tranziciji iz jednoga u drugi oblik vladavine, zapravo o kružnom kretanju ustava

36


1. Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav

2. Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija

3. U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju

4. Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju

5. Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak prema najgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u stvarnost. Njegova vlastiti pokušaj da je osnuje na Siciliji bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden Marketing, Zagreb, 2001. str. 45.)

37

Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava

Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571 Slijedi opis tiranina Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573

(d) Određuje ga kao sina silnika 574 (b), (c) Samosilnika Grabežljivca Čovjeka koji vlada bez zakona Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b) Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a

demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)

38

Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava

Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c) Platon dalje opisuje dušu tiransku Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija Tiranska država je najjadnija država među državama Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije;

nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje svoje» 580

Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587

39

Knjiga desetaO pjesničkom umijeću

Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom umijeću, o ponašanju i oponašatelju

Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i vođa svih tih divnih tragika» 595 (c)

Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601 «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za

priviđanje…» 601 (c) Dijalozi između filozofije i pjesništva 607 (c) Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta

prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)

Documents

Političke ideje u Platonovoj filozofiji politike