29
Odnosi s javnošću (engl. Public Relations –PR ) su komunikacijska funkcija čiji je zadatak da uspostavlja i održava dobre odnose između preduzeća i njegovog okruženja. Radi se o brojnim aktivnostima koje su usmjerene na ostvarivanje željenog utjecaja ma mišljenje i stavove javnosti. Odnosi s javnošću predstavljaju namjernu, planiranu i kontinuiranu aktivnost u cilju uspostavljanja i održanja uzajamnog razumijevanja između organizacije i njenih javnosti. :::: Sa predavanja: - Odnosi s javnošću nastali su u SAD-u. - Danas imamo preko 500 definicija. - Najbitnija definicija odnosa s javnošću jeste da je to planirana, namjerna aktivnost čiji je primarni zadatak pravljenje dobrog ambijenta između određene organizacije i njene javnosti. (Dakle, glavna definicija odnosa s javnošću jeste pravljenje dobrog ambijenta). - To je dvosmjerna komunikacija (nije kao novinarstvo ili propaganda), uvijek očekujemo povratnu iformaciju. - Primarni zadatak PR menadžera jeste održavanje dobre komunikacije, između organizacije i pojedinca, uklanjanje negativnog publiciteta, čuvamo reputaciju određenog pojedinca ili organizacije. -Uvijek trebamo znati predvidjeti situacije, ako radimo kao PR menadžer moramo u javnosti raditi pozitivnu intonaciju o nekoj organizaciji ili osobi i stvarati povjerenje. •Dvosjmerna komunikacija •Uklanjanje negativnog publiciteta •Stvaranje pozitivne intonacije •Stvaranje povjerenja •Održavanje dobre reputacije :::. Sa predavanja PR u izbornim kampanjama podrazumijeva sveukupnu komunikaciju između političara, medija i javnosti.

Političko kom

Embed Size (px)

DESCRIPTION

političko komuniciranje

Citation preview

Page 1: Političko kom

Odnosi s javnošću (engl. Public Relations –PR ) su komunikacijska funkcija čiji je zadatak da uspostavlja i održava dobre odnose između preduzeća i njegovog okruženja. Radi se o brojnim aktivnostima koje su usmjerene na ostvarivanje željenog utjecaja ma mišljenje i stavove javnosti.Odnosi s javnošću predstavljaju namjernu, planiranu i kontinuiranu aktivnost u cilju uspostavljanja i održanja uzajamnog razumijevanja između organizacije i njenih javnosti.:::: Sa predavanja: - Odnosi s javnošću nastali su u SAD-u.- Danas imamo preko 500 definicija. - Najbitnija definicija odnosa s javnošću jeste da je to planirana, namjerna aktivnost čiji je primarni zadatak pravljenje dobrog ambijenta između određene organizacije i njene javnosti. (Dakle, glavna definicija odnosa s javnošću jeste pravljenje dobrog ambijenta). - To je dvosmjerna komunikacija (nije kao novinarstvo ili propaganda), uvijek očekujemo povratnu iformaciju. - Primarni zadatak PR menadžera jeste održavanje dobre komunikacije, između organizacije i pojedinca, uklanjanje negativnog publiciteta, čuvamo reputaciju određenog pojedinca ili organizacije. -Uvijek trebamo znati predvidjeti situacije, ako radimo kao PR menadžer moramo u javnosti raditi pozitivnu intonaciju o nekoj organizaciji ili osobi i stvarati povjerenje.

•Dvosjmerna komunikacija •Uklanjanje negativnog publiciteta •Stvaranje pozitivne intonacije •Stvaranje povjerenja •Održavanje dobre reputacije

:::. Sa predavanja PR u izbornim kampanjama podrazumijeva sveukupnu komunikaciju između političara, medija i javnosti.

(Odnosi s javnošću podrazumijevaju kompletnu komunikaciju, sve ono kako političke stranke, politički kandidati komuniciraju sa svojim biračima. •Interperosonalna komunikacija („face to face“) •Putem društvenih mreža (twitter, facebook)•TV, radio, štampa, sms poruke. )

PR i srodne discipline: •Marketing •Oglašavanje •Propaganda •Novinarstvo

Page 2: Političko kom

PR i novinarstvo.

Pisanje je uobičajena aktivnost i novinara i ljudi koji se bave odnosima s javnošću. I jedni i drugi svoj posao obavljaju na mnogo istovjetnih načina: intervjuišu ljude, sakupljaju i rezimiraju veliki broj informacija, pišu novinarskim stilom i obučeni su da stvore dobar tekst u najkraćem mogućem roku. U stvari, mnogi novinari na kraju mijenjaju karijeru i prelaze u oblast odnosa s javnošću.Međutim, uprkos mnogim zajedničkim tehnikama, ove dvije oblasti fundamentalno se razlikuju po opsegu, ciljevima, publici i kanalima.

Opseg:Odnosi s javnošću sadrže mnoge komponente, od savjetovanja do upravljanja

problemima i specijalnih događaja. Novinarsko pisanje i odnosi s medijima, mada su značajni, predstavljaju samo dva takva elementa. Osim toga, uspješni odnosi s javnošću zahtijevaju strateško razmišljanje, sposobnost za rješavanje problema i ostale vještine upravljanja.

Ciljevi:Novinari prikupljaju i biraju informacije prvenstveno radi obavještavanja i

informisanja javnosti. Osoblje za odnose s javnošću isto tako prikuplja činjenice i informacije radi informisanja javnosti, ali sa različitim ciljem. Aktivnost komunikacije predstavlja samo sredstvo za ostvarivanje cilja. Drugim riječima, cilj nije samo informisanje, već i promjena stavova i ponašanja ljudi, a radi ostvarenja ciljeva i namjera organizacije.Dok su novinari objektivni posmatrači, osoblje za odnose s javnošću su zastupnici.

Publika:Novinari prvenstveno pišu za masovnu publiku – čitaoce, slušaoce ili gledaoce medija

za koji rade. Po definiciji, masovni mediji nisu dobro definisani, i novinar koji radi u dnevnim novinama, na primjer, piše za opštu publiku. Ljudi koji se bave odnosima s javnošću, nasuprot tome, pažljivo segmentiraju publiku prema različitim demografskim i psihološkim karakteristikama. Takvo istraživanje omogućava da se poruke prilagode potrebama, problemima i interesovanjima publike radi postizanja maksimalnog učinka.

Kanali:Po prirodi svog posla, većina novinara obraća se publici kroz jedan kanal – medij koji

objavljuje ili emituje njihov rad. Ljudi koji se bave odnosima s javnošću koriste čitav niz kanala kojima stižu do prethodno definisane publike. Korišteni kanali mogu da predstavljaju kombinaciju masovnih medija – novine, časopise, radio i televiziju. Ili, mogu da uključe direktnu poštu, pamflete, postere, biltene, profesionalne časopise, specijalne događaje ili postavljanje poruka na Internet.

PR i marketing.

Page 3: Političko kom

Pojam PR se često poistovjećuje sa pojmom marketinga. Međutim, odnosi sa javnošću se razlikuju od marketinga na nekoliko načina, mada se njihove granice često preklapaju. I marketing i odnosi sa javnošću bave se odnosima organizacije i koriste slična sredstva komunikacije da dopru do javnosti. Krajnji cilj im je obezbjeđivanje uspješnosti i ekonomskog opstanka organizacije. Odnosi sa javnošću i marketing, međutim, ovom zadatku pristupaju iz nekoliko različitih perspektiva, odnosno pogleda na svijet. Drugim riječima, odnosi sa javnošću bave se izgradnjom odnosa i stvaranjem dobre reputacije organizacije, marketing se bavi potrošačima i prodajom roba i usluga. Teoretičari odnosa sa javnošću ističu još jednu fundamentalnu razliku između PR i marketinga. Po njihovom mišljenju, „izvrsni“ odnosi sa javnošću lišeni su ubjeđivanja;njihov idelani cilj jeste stvaranje uzajamnog razumijevanja i saradanje kroz dvosmjerni dijalog. Marketing je po definicji ubjeđivački u svojoj namjeri i svrsi- a to je prodaja proizvoda i usluga.

PR i propaganda.

Jedno od najčešćih nepravilnih shvaćanja je ono po kojem se odnose s javnošću izjednačava s propagandom. A. Davis ističe da se propaganda stalno oslanja na samohvalu i sklona je omalovažavanju. Krajnja svrha propagande je osigurati nekritično prihvaćanje koje se obično postiže tako što se bude emocije i provocira duhovna razina. Propaganda se obično povezuje s ciljevima politike ili religije, a njezina uporaba može biti dobronamjerna (američki New Deal) ili, kako se najčešće i poima, zlonamjerna (nacistička propaganda). S druge strane, odnosi s javnošću imaju pozitivan ton, nastoje izbjeći «pretjerano hvaljenje» ili euforično samozadovoljstvo, a usmjereni su prema postizanju dogovora, prihvaćanju i potpori (2003., 48.).

Dr. Ivan Šiber u knjizi Politička propaganda i politički marketing (1992., 6.) propagandom smatra namjerno i plansko djelovanje na mijenjanje i kontroliranje stavova radi stvaranja predispozicija za određeni način ponašanja. Propaganda je ovom definicijom određena kao namjeran proces koji djeluje na stavove ljudi i usmjerena je na određeno ponašanje.

Propaganda se opisuje kao sistematičan pokušaj da oblikovanja percepcije, kao manipulacija ponašanja. J. Fawkes u radu Public Relations, Propaganda and the Psychology of Persuasion smatra da "propaganda teži zadovoljenju interesa pošiljatelja poruke, a ne primatelja. Propagandist teži utjecati na mišljenja i ponašanje publike" (2006., 269.).

J. Grunig i T. Hunt u prvom su od svojih modela – modelu tiskovnih agenata (ili modelu publikacije) – uočili kako je propaganda funkcija odnosa s javnošću, čiji je primarni cilj pridobiti pozornost medija. Prevladava jednosmjerna komunikacija, nema povratne informacije. Djelatnici za odnose s javnošću šire nepotpune i poluistinite informacije, sve s ciljem postizanja pozornosti medija (1984., 21.).

Iz svih navedenih definicija i poimanja vidljivo je kako je cilj propagande stvaranje pokreta ili sljedbenika i postoje različite razine identifikacije izvora. S druge strane, cilj je odnosa s javnošću da dijalogom postignu međusobno razumijevanje i odobravanje, pri čemu uvijek postoji jasna identifikacija izvora poruke ili aktivnosti.Još jedna razlika nam pomaže da razgraničimo ove dvije aktivnosti. Ona leži u činjenici da je propaganda u osnovi način upravljanja, znači jednosmjerna komunikacija. Cilj je odnosa s

Page 4: Političko kom

javnošću da se uspostavi dijalog i postigne sklad i odobravanje preko dvosmjerne komunikacije, argumentom i diskusijom.

PR i oglašavanje. Oglašavanje podrazumijeva plaćeno mjesto i vrijeme emitovanja. Organizacije i pojednici po pravilu sklapaju ugovor sa odjeljenjem za oglašavanje neke medijske kuće o zakupu cijele strane za reklamni oglas ili emitovanje jednominutnog reklamnog spota. Drugim riječima, oglašavanje je samo zakup prostora u masovnom mediju. A odnosi sa javnošću koriste se oglašavanjem, kako bi poruke koje želimo poslati stigle do ciljne grupe. Razlike između aktivnosti odnosa sa javnošću i oglašavanja uključuju sljedeće:

- Oglašavanje funkcioniše skoro isključivo u sredstvima masovnih medija; odnosi sa javnošću koriste čitav niz komunikacionih sredstava-brošure, prezentacije sa slajdovima, specijalne događaje, govore, saopštenja za javnost, članke u novinama itd.,

- Oglašavanje je usmjereno na spoljašnju publiku-prvenstveno na potrošače robe i usluga; PR svoju poruku prezentuju specijalizovanoj spoljašnjoj publici (akcionarima, prodavcima, liderima zajednice, ekološkim grupama...) i unutrašnjoj publici (zaposlenima).

- Oglašavanje se odmah prepoznaje kao specijalizovana funkcija komunikacije; PR širi su po opsegu, bave se politikom i poslovanjem čitave organizacije, od entuzijazma zaposlenih do načina na koji telefonski operateri odgovaraju na pozive.

- Oglašavanje se u PR-u često koristi kao sredstvo komunikacije, a aktivnost PR je često u funkciji podrške reklamnim kampanjama. Funkcija oglašavanja je da proda robu i usluge; funkcija PR je da stvori ambijent u kojem će organizacija biti uspješna.

(-Oglašavanje je dio odnosa sa javnošću.)

Marketing je širi pojam od odnosa s javnošću. Primarni cilj marketinga je profit, dok je primarni cilj odnosa s javnošću pravljenje dobrog ambijenta. Odnosi s javnošću koriste samo jednu od tehnika marketinga...

Oglašavanje je zakupljivanje medijskog prostora i tačno znamo u koje vrijeme, koliko sekudni ili koliko puta će se emitirati neka reklama.

Propaganda je jednosmjerna aktivnost čiji je primarni cilj mijenjanje stavova i mišljenja ljudi. Razlika između propagande i odnosa s javnošću je u tome, što se odnosi s javnošću koriste tim propagandim metodama, radi pravljenja pozitivne intonacije.

Novinarstvo i odnosi s javnošću se često miješaju. Zajedničko im je to, što se i jedna i druga disciplina bave prikupljanjem podataka (informacija), ali novinari s ciljem informisanja javnosti, a PR menadžeri zbog pravljenja dobrog ambijenta između organizacije ili pojednica i njegove javnosti.

Page 5: Političko kom

Značaj neverbalne komunikacije.

Neverbalni signali su ključni dio naše komunikacije. Nekada su oni najvažniji dio naše poruke. Razumijevanje i uspješna upotreba neverbalnog ponašanja presudni su u praktično svakom sektoru našeg društva.

Neverbalna komunikacija ukazuje na stav prema drugim osobama i pomaže u građenju i održavanju odnosa s drugima. Na samom početku komuniciranja, ljudi razmjenjuju poglede i prostorno se određuju u odnosu na svoje komunikacijske partnere. Tokom ovog procesa, obe strane potvrđuju, kretanjem tijela, izrazima lica i gestovima, da prate ono o čemu se govori, odnosno da prihvataju drugog kao učesnika u komunikaciji bez obzira na afinitete i stepen međusobnog slaganja.

Neverbalni znaci komunikacije se mogu podijeliti u tri osnovne grupe:

1. Jezik tijela:Ovaj sistem znakova veoma često se koristi uz govor i u najvećoj mjesri otkriva osjećanja, stavove i namjere neke osobe. Sastoji se iz pet elemenata:

Gestovi – predstavljaju način na koji se koriste ruke i šake. Izraz lica – lice najbolje govori o raspoloženju i emocijama neke osobe. Oči i

usta predstavljaju dominantne crte lice. Tjelesni stav – tjelesni stav predstavlja način na koji se drži tijelo. Može

izražavati stav napetosti ili stav opuštenosti, stav naklonjenosti ili stav neprijateljstva.

Prostor koji zauzima tijelo – ovaj aspekt tjelesnog govora najprije ukazuje na činjenicu da svaka osoba zahtijeva izvjestan prostora za sebe. Kategorija prostora, ovako interpretirana, može ukazivati na socijalni ili profesionalni status neke osobe.

Dodir – u najvećoj mjeri dodir govori o stepenu prisnosti sa drugom osobom. Znakovi dodira, mogu biti konvencionalno određeni i klišeizirani određenim situacijama (rukovanje, izjavljivanje saučešća, čestitanje itd.)

2. Parajezik:Parajezik predstavlja sistem neverbalnih znakova ili gestova koji prate verbalno izražavanje, a služe interpretaciji riječi u toku govora. U parajezičke forme spadaju uzvici, jezičke poštapalice, naglašavanje određenih riječi, jačina, brzina i ritam glasa. Paralingvistički znaci ukazuju na trenutno raspoloženje govornika, njegove emocije ili namjere.

3. Odjeća:U ovu kategoriju zapravo spada sve ono što nas u vizuelnom smislu determiniše, a to

su šminka, frizura, nakit i sl. Odjeća može ukazivati na doživljaj ličnosti date osobe, na socijalni i profesionalni status, kao i na ulogu koju neka osoba upravo odigrava. Odjeća signalizira nečiji doživljaj sopstvenog identiteta. U tom smislu, i nošenje uniforme, kao i moda mogu se razumjeti kroz potrebu za identifikacijom sa grupom.

Page 6: Političko kom

Glavni razlog što je neverbalna komunikacija toliko važna je taj što je kroz ljudsku povijest dugo bila jedini način komunikacije. Jezik je nastao kasnije, a u početku su ljudi komunicirali isključivo neverbalnim znakovima. Osim toga, dok su riječi pod našom svjesnom kontrolom neverbalni znakovi to nisu (osim ako ljudi nisu posebno uvježbani). Dakle, mi možemo nekom slagati riječima, jer možemo svjesno odabrati što ćemo mu reći, ali postoji velika vjerojatnost da ćemo se nesvjesno odati nekom kretnjom ili izrazom lica. Poznavanje neverbalnih znakova može nam pomoći da bolje razumijemo ljude i smanjimo nesporazume u komunikaciji. Također nam može pomoći da poboljšamo svoju neverbalnu izražajnost tako da nas drugi bolje razumiju, te da izbjegnemo one znakove koji ostavljaju loš dojam i otežavaju komunikaciju.

Krizno komuniciranje.

Proces komunikacije, težak i u najpovoljnije vrijeme, prolazi kroz težak test u kriznim situacijama s visokim stepenom neizvjesnosti. U takvim situacijama može se javiti manjak povjerljivih informacija o tome šta se događa i šta se dogodilo. To navodi ljude da aktivnije tragaju za informacijama, i da, kako pokazuje istraživanje, postoju više zavisni od medija u pogledu informacija koje će zadovoljiti ljudsku želju za zatvaranjem. Krizna situacija, drugim riječima, vrši veliki pritisak na organizaciju da što brže reaguje tačnim i potpunim informacijama. Način reagovanja organizacije u prva 24 h, kažu stručnjaci, često uslovljava da li će situacija ostati na nivou „incidenta“ ili prerasti u pravu krizu. Proces komunikacije stavlja se na ozbiljnu probu u kriznim situacijama, koje mogu da se jave u više oblika. U životu gotovo svake korporacije desit će se neki dogođaj koji može biti negativno doživljen od strane javnosti. Zbog toga, važno je uvijek imati spreman dva ili više kriznih planova. Postoje mnoge liste o savjetima šta treba činiti za vrijeme krize. Neki od njih su: - neka na prvom mjestu bude javnost.

- Preuzmite odgovornost. Organizacija treba da preuzme odgovornost za rješavanje problema.

- Budite pošteni. Ne prikrivajte činjenice i ne pokušavajte da obmanete javnost. - Nikada ne recite „Bez komentara“. Istraživanje firme Porter/Noveli otkrilo je da skoro

dvije trećine javnosti smatra da izraz „bez komentara“ skoro uvijek znači da je organizacija počinila nešto loše.

- Odredite jednog potparola. - Organizujte centralni informativni centar.- Konstantno pružajte informacije. Kad se informacije uskraćuju, to samo po sebi

postaje vijest. - Upoznajte se s potrebama i rokovima medija. - Budite na raspolaganju.- Nadzirite pokrivanje u vijestima i telefonske upite. - Komunicirajte s ključnim grupama javnosti.

Page 7: Političko kom

Načini pisane komunikacije u odnosima sa javnošću.

Pisanu poslovnu komunikacijuunutar organizacije karakterišu sledeći dokumenti:

1. Pisma

2. Obaveštenja(kraći tekst, na oglasnim tablama ili u kovertama sa platom)

3. Izveštaji(detaljnije govori o nekom aspektu rada organizacije i o rezultatima rada)

4. Priručnici(sadrži bitne informacije neophodne za obavljanje nekog posla)

5. Bilteni(vrsta male novine, za formalnu i neformalnu komunikaciju)

6. Interne novine

7. Interni časopisi (namenjeni jačanju imidža organizacije)

8. Audio-vizuelna sredstva (interna televizija, radio, displeji, dokumentarni filmovi)

9. Elektronska pošta

10. Kutije za predloge i sugestije(nesputana, anonimnai iskrena komunikacija)

Šta je ciljna grupa.Programe odnosa sa javnošću treba usmjeriti ka konkretnim i defenisanim publikama ili grupama javnosti. Mada su neke kampanje usmjerene na „opštu javnost“, takvi primjeri predstavljaju izuzetak. Drugim riječima, ciljna publika praktičara odnosa sa javnošću jesu konkretne grupe javnosti unutar „opšte javnosti“. Publika se bira kroz istraživanje tržišta koje može da identifikuje ključne javnosti putem demografskih podataka kao što su uzrast, prihodi, društveni slojevi, obrazovanje, postojeća svojina ili potrošnja specifičnih proizvoda i mjesto stanovanja. (sa interneta)

Razvoj odnosa sa javnošću u BiH.

Zanimanje stručnjaka za odnose s javnošću (PR), odnosno razvoj suvremenih odnosa s javnošću u Bosni i Hercegovini počeo je krajem prošlog stoljeća tj. jačanjem tržišnog gospodarstva. PR praksa, kakva je poznata tržištu razvijenih zemalja, pojavila se u Bosni i Hercegovini tek nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine. Bilo je to vrijeme kada je Bosna i Hercegovina ušla u ekonomsku tranziciju, a kao i u mnogim tranzicijskim zemljama, PR je postao tek jedna od mnogih organizacijskih funkcija koje se bore za pristup resursima kojima organizacija raspolaže.Tek sada dobivamo prve generacije koje se bave odnosima sa javnošću.

Page 8: Političko kom

Uloga i aktivnosti službi za odnose sa javnošću.

Osnovna ulogaodnosa s javnošću je da na adekvatan način pripremaju i obezbjeđuju objavljivanjeodređenih informacijao organizaciji.U skladu sa tim, moraju se temeljno poznavati svi aspektiposlovanja organizacije, historijat razvoja, miks proizvoda, kapaciteti, investicioni poduhvati itd.

Izabrani podacio organizaciji moraju bitisistematizovani i predstavljeni ciljnoj javnosti. Ovakopripremljen materijal se dostavlja medijima, poslovnim partnerima, agencijama itd.

Redovno se uspostavljaju kontaktii održavaju postojeći odnosi sa različitim organizacijama ilipojedincima. Zato je potrebno posedovati odgovarajuću evidenciju o svim ciljnim grupama javnosti.

Menadžerodnosa s javnošću ima odgovornost da sredstva javnog informisanja budu kontinuirano ipravovremeno obaveštena o svim važnim događajima.

U cilju efikasnosti aktivnosti, pratise medijsko izveštavanje o aktivnostima organizacije,konkurencije, dešavanjima u okviru djelatnosti i sl. Zatim se izdvajaju i analiziraju određenasaopštenja, članci i tekstovi i o tome se informiše vrhovni menadžment.

Neke od osnovnih aktivnostiodeljenja odnosa s javnošću su:

1. Pisanje izveštaja, pisama, ponuda, novinskih vesti, tekstova, knjiga, govora, poruka...

2. Izdavanje publikacija za zaposlene, pisama, izveštaja;

3. Uspostavljanje kontakta sa predstavnicima štampe, radija i televizije;

4. Promocija specijalnih događaja, organizovanje simpozijuma, konferencija za štampu:

5. Govor pred grupama, priprema govora za druge govornike;

6. Stvaranje pozitivne silke o organizaciji;

7. Komuniciranje sa okruženjem i zaposlenima;

8. Izgradnja korporativnog identiteta i imidža;

9. Uspostavljanje odnosa sa predstavnicima mas medija;

10. Edukacija i vaspitavanje ciljne javnosti;

11. Komuniciranje i uspostavljanje odnosa sa finansijskim institucijama, društvenom zajednicom,organizacijama, udruženjima, pokretima, zajednicama;

12. Planiranje odnosa s javnošću u uslovima krize;

13. Planiranje odnosa s javnošću sa međunarodnim okruženjem itd.

Page 9: Političko kom
Page 10: Političko kom

IZBORNE KAMPANJE

Komunikacijski kanali u političkoj komunikaciji:

- Pasivni komunikacijski kanali (plakati, posteri, afiše…nema feedback-a)- Dinamički komunikacijski kanali (štampa, radio, TV, web)- Interaktivni komunikacijski kanali (tribine, interpersonalna komunikacija…suština im

je u feedback-u)

SLOGAN – ono za šta ćemo se zalagati ako pobjedimo na izborima.

INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA – za kandidata je značajnije slušati, nego govoriti.

REDOVNA POLITIČKA KOMUNIKACIJA – Kada politički kandidati razgovaraju tokom cijele godine i održavaju dobar odnos sa biračima.

Za građane je važno znati artikulisati svoje zahtjeve i znati slušati odgovore na njih. Za građane je značajno poznavati metoda retroaktivne reference – odnosno pratiti šta su kandidati obećali i da li su to ispunili nakon određenog vremena.

Interpersonalna komunikacija u politici – aspekt novinara

Novinari su uvijek u poziciji medijatora, odnosno posreduje između političkih subjekata i javnosti. Bitno je da se ne pretvore u glasnogovornika političkog subjekta; objektivno izvještavanje.

Novinar je uvijek u funkciji javnosti, a ne političkih subjekata.

Pasivni komunikacijski kanali – izložbeni mediji

- Vanjska/tranzitna reklamna sredstva;

To su pasivni komunikacijski kanali, čiji je glavni zadatak vizualno prenijeti poruku/ideju.Najznačajniji: panoi, oglasne ploče, plakati i dr.Izložbeni mediji: uglavnom ih koriste političke stranke i kandidati u (pred)izbornom marketingu, ali se mogu koristiti u druge svrhe (mobilizacija…)Računaju na vizuelnu percepciju izazivanja emocija, podsvjesnu identifikaciju, kreiranje aluzija, asocijacije…

Interpersonalna komunikacija ( „face to face“), rukovanje političara sa svojim biračima. Tu je jako važno znati slušati, uvijek trebamo dati ljudima prostora da pričaju, da nam kažu svoje probleme (jer oni političare slušaju putem medija, pa je ovo jedinstvena prilika da njih političari saslušaju).

Page 11: Političko kom

Prednost izložbenih medija sa aspekta političkih subjekata

- Kontinuitet (najmanje 30 dana)- Izazivanje pažnje (bojom, jednostavnošću, kratkoćom)- Besplatno ponavljanje poruke; kad god je recipijent vidi- Pamtljivost poruke

Plakat kao izložbeni materijal- Suštinska intencija plakata – sugestija i reakcija.

Plakat kao izložbeni medij- Uglavnom promovira kandidata i slogan;- Sadrži logo ili boje stranke ili kandidata;- Daje informaciju, ali i poziva na akciju; - Može sadržati i skrivenu poruku, koja podrazumijeva aluzije.

Ostali izložbeni mediji- Elektronski displayi; objedinjuju efekte svjetla, boje i pokreta.- Prometna promotivna sredstva (autobusi, auta)- Fasade (kuće, zgrade…)

U aktere političke komunikacije ubrajamo: političke organizacije, mediji, glasači…

Izborna kampanja je aktivnost političkih stranaka u (pred)izborno vrijeme kroz primjenu integrirane (marketinške) komunikacije, predstavljanje kandidata i programa i izgradnja stranačkog i vlastitog imidža i pridobijanje birača za postizanje planiranog izbornog cilja.

Tri faze predizborne kampanje:- RANA FAZA = osoblje kampanje počinje sa organizacijom, razvija se strategija- SREDNJA FAZA = kandidati nastoje dokazati svoju prepoznatljivost i popularnost- ZAVRŠNA FAZA = kampanje troše najviše sredstava na komuniciranje s biračima.

Najvažnija funkcija izborne kampanje je osiguravanje uslova za predstavljanje i promociju političkih kandidata, stranaka, programa i ideja, a u cilju osiguranja podrške birača.

STRATEGIJA – predstavlja upotrebu cjelokupne moći političkog subjekta.

Strategija mora biti:- Mora biti razumljiva i jednostavna- Namijenjena pobjedi- Prilagođena našoj kampanji- Zavisna od naših napora

Page 12: Političko kom

- Strategija mora biti učinkovita- Mora i treba da bude realna- Mora biti fleksibilna (tako da se u odlučnim situacijama može mijenjati)

IZBORNI ŠTAB – za izborni uspjeh potrebno je angažovati veliki broj stručnih i iskusnih osoba. Ti ljudi obično čine cjelinu koja se zove izborni štab.

ETIKA I FINANSIRANJE IZBORNE KAMPANJE- Zavisi od etičnosti i morala osobe koja radi na kampanji- Svako ko se bavi izbornim i političkim marketingom mora biti kritičan i prema

kandidatu i prema samome sebi.- (diskrecija) Primarni zadatak PR stručnjaka koji pomažu kandidatima da osvoje vlast

je zaštita njihove privatnosti, odnosno interesi klijenata im trebaju biti na prvom mjestu.

Izvori finansiranja političke kampanje mogu se podijeliti na: državne i privatne.

Kroz propagandu, u planiranju izborne kampanje, treba postići sljedeće:- Izborna kampanja mora pomoći pojedincu da nađe svoju socijalnu identifikaciju i

ukazati mu da se on ne izjašnjava isključivo kao izolovani pojedinac, već i kao pripadnik svoje nacije..

- Omogućiti biračima da razumiju i osmisle probleme;- Sastavni dio iskazivanja svojih opredjeljenja je i iskazivanje nezadovoljstva…

Oglašavanje i mediji- Redovna politička promocija (kandidat učestvuje u redovnim radio i tv emisijama

političkog karaktera, pred izbore se emituju specijalni programi namjenjeni isključivo strankama i kandidatima, gdje oni mogu iznositi politički program stranke i svoja predizborna obećanja.)

- Plaćena politička promocija (podrazumjeva emitovanje političkih džinglova na radiju i specijalno napravljenih političkih spotova na televiziji)

- Radio oglašavanje ( Radio oglasi se uvijek temelje na jednoj programskoj idej, zato se poruke često ponavljaju, najmanje dva puta na dan, dok u fazi kampanje i češće, što ovisi od budžeta. To su spotovi 15, 30 ili 60 sekundi)

- Štampa (Ostavlja više prostora za čitaoca koji ima više vremena za razumijevanje poruke, jer postoji mogućnost dubinske analize sadržaja pojedinih natpisa i oglasa, zatim fotokopiranje ili izrezivanje članaka..itd.Teže senzaciji, ne može im se baš vjerovati.)

Page 13: Političko kom

Štampani mediji– veoma pogodni za političku promociju:- Besplatna promocija; u obliku novinarskih članaka, obavijesti za javnost…- Plaćena promocija: objavljivanje plaćenih političkih oglasa, ubacivanje promotivnog

materijala u novine.

Izborni slogani i plakatiSlogani- kratke, sažete poruke koje su znak prepoznavanja određene partije.

Gotovo je nemoguće zamisliti izbornu kampanju bez plakata. Njihov zadatak je sasvim jasan, oni moraju da svojom sveprisutnošću suočavaju biračko tijelo sa osnovnim stranačkim porukama i kandidatima. Tokom kampanje većina političkih partija se služi sa četiri tipa plakata sa tačno određenom ulogom, a to su:

1. plakat- letak2. plakat-autoritet3. plakat-poster4. svečani plakat

Plakat letak se lijepi u velikim količinama, čime se iskazuje sveprisutnost, snaga i probojnost. Tekstualno je vrlo jednostavan sa stranačkim sloganima. Plakat autoritet je plakat na kojem se nalazi vođa stranke. Na taj način se uspostavlja njegov autoritet s jedne, i uspostavljeni autoritet se koristi kao garancija za postizanje osnovnog cilja s druge strane. Plakat poster je više namjenjen dekoraciji stanova tradicionalnijeg dijela biračkog tijela. Ova vrsta plakata se manje upotrebljava na javnim mjestima.Svečani plakat ima malu komunikacijsku vrijednost u široj upotrebi. On se koristi dekorativno i simbolički, u stranačkim prostorijama i ostalim zatvorenim prostorima.

Uloga medija u politici- Printani (novine, štampa, magazini…)- Elektronski (radio i TV)- Novi mediji ( Internet –web, društvene mreže, sms)

Plakati – bilbordi: Prednost: •Potrebno je 3- 5 sekundi da bi upamtili određenu iformaciju; •Kontinuitet ( najmanje 30 dana);•Pamtljivost poruke – zbog kratkoće i ponavljanja; •Besplatno ponavaljanje (kad god je recepijent vidi).

Dobar slogan se dugo pamti!

Page 14: Političko kom

Mediji su sredstvo kontaktiranja i posredovanja između političke i javne sfere, odnosno između donosilaca političkih odluka i javnosti na koju te političke odluke neposredno utiču. Oni prenose informacije od političkih subjekata ka javnosti i od javnosti ka političkim subjektima. Istovremeno, mediji po svojoj formi, sadržaju i učincima, postaju kreatori javne političke scene, ali i direktni akteri na toj sceni. Oni više nisu samo medijatori, nego ravnopravni subjekti u političkim procesima. Mediji u političkoj komunikaciji dijele se na: - Vizuelne-štampa Auditivne-radioAudio-vizuelne-TV Informatičke-Internet

Ovdje je riječ o dinamičkim komunikacijskim kanalima-suština im je plasiranje poruke, ali podrazumjevaju i feedback. Uloga štampe u političkoj komunikaciji Najveća prednost štampe je što ostavlja više prostora za čitaoca koji ima više vremena za razumjevanje političke poruke, jer postoji mogućnost dubinske analize sadržaja pojedinih natpisa i oglasa, zatim fotokopiranje ili izrezivanje članaka i sl. Štampani mediji su veoma pogodni za političku promociju. Ta promocija se može podjeliti na : - Besplatnu promociju: u obliku novinarskih članaka, objavljivanja službenih dopisa, obavjesti za javnost itd. - Plaćena promocija: objavljivanje plaćenih političkih oglasa, ubacivanje promotivnog materijala u novine i sl. Politički subjekti nastoje se u štampi prikazati u što boljem svjetlu.Istovremeno, javnost od štampe očekuje dublju priču o političkim temama. Međutim, najveći problem je što se štampa rukovodi senzacionalizmom ne birajući sredstva za povećanje tiraža. Veliki problem je što većina stanovnika u ruralnim područjima sve što pročitaju u novinama smatraju istinom, novine poistovjećuju sa dokumentima.

Uloga radija i televizije u političkoj komunikacijiPolitički marketing na radiju i televiziji ima dvojako svojstvo: Redovna politička promocija – kandidat učestvuje u redovnim radio i tv emisijama političkog karaktera, pred izbore se emituju specijalni programi namjenjeni isključivo strankama i kandidatima, gdje oni mogu iznositi politički program stranke i svoja predizborna obećanja. Plaćena politička promocija – podrazumjeva emitovanje političkih džinglova na radiju i specijalno napravljenih političkih spotova na televiziji. Radio je medij koji je pogodan za siromašne političke stranke. Radio oglasi se često ponavljaju i taju po 15, 30 ili 60 sekundi. Prednost radija je što je najbrži prijenosnik informacija i vrlo je raširen. (sluša se u kući, automobilu, trgovinama, restoranima, na radnom mjestu itd.). Televizija se smatra najjačim medijem u izbornim kampanjama. Uspostavlja najsuptilniju vezu između kandidata i birača.Ima najveći uticaj na formiranje javnog mnijenja, a legitimitet joj daje kombinacija slike i zvuka. Internet se u politici naziva trećim medijem. Politička promocija na internetu ima mogućnost globalnog uticaja, broj ljudi koji surfaju internetom je ogroman u odnosu na druge medije. Imamo tri vrste političkih informacija na internetu:

- Besplatne informacije-koje su politički subjekti spremni dijeliti sa drugima bez ikakve naknade.

- Komercijalne informacije-čije dijeljenje sa drugima donosi profit.

Page 15: Političko kom

- Strateške informacije-uglavnom spadaju u domen tajni, pa se prenose šifrovano ili prikazuju na zaštićenim dijelovima stranica.

Interpersonalna komunikacija Svaki pojedinac kojega kandidat susretne-investicija je u budućnost! „Interpersonalna komunikacija je glavna komponenta racionalne teorije izbora. Birači se oslanjaju na mišljenja drugih, pogotovo ako su ti drugi referentne osobe u njihovoj okolini.“ (Ivan Šiber, 2003:187). Ova vrsta komunikacije kandidata sa biračima je posebno bitna. Prilikom putovanja kandidata autobusom po regijama jako je značajno da znaju slušati nego govoriti.

Kampanja preko telefona- Prednost ove tehnike je u brzini protoka informacija. Nedostatak joj je što traži puno

telefonskih aparata i volontera.- Važno je voditi računa o vremenu. Nazvati se ne smije u vrijeme kad je kućni red.

Saopćenje za medije- Kraći pisani tekstovi u kojima se neki kandidat ili neka stranka obraćaju javnosti radi

isticanja svojih stavova, promicanja i afirmisanja dijelova programa i glavne teme kampanje.

Konferencija za novinare- Ukoliko se procijeni da je izravno komuniciranje s novinarima u funkciji kampanje i

da će komunikacija s novinarima pomoći razriješavanju i promicanju ciljeva kampanje, tada se organizuje i saziva konferencija.

- Mjesto za održavanje konferencije treba pažljivo odabrati, tako da odgovara predstavnicima štampe, a najprikladnije mjesto je u središtu stranke sa logom stranke u pozadini, pod uslovom da je pristupačno i pogodno za održavanje press konferencija.

- Konferencije za novinare uvijek treba održavati u dvorani manjoj od stvarnih potreba.

Reklama- Namjerna aktivnost, ističemo najbolje osobine…- Potrebno se ograničiti na udarnu poruku ili samu suštinu informacije.

Tri vrste medija: Printani, elektronski i novi mediji. Svi oni imaju svoje prednosti ili nedostatke. Printani mediji su dosta spori (dosta vremena prođe u samoj štampi), međutim nude opširnije informacije o određenom problemu, dakle uvijek imamo opširniju priču.

Elektonski mediji – radio: prednost je u tome što ga možemo slušati „u hodu“; jeftin medij; nudi stalno ponavljanje naših informacija; Televizor: potrebno je dosta vremena da bi se objavila neka vijest, potrebno je sve snimiti, napraviti kadrove, montirati. Također, ovaj medij podrazumijeva i da u tačno određeno vrijeme budemo prisutni ispred TV-a da bi primili određenu poruku.

Page 16: Političko kom

Direktne anketeInternet

Krizno komuniciranje- Analiza problema- Krizni štab- Krizni plan- Procjena ljudskog resursa- Komunikacijski kanali- Strategija- Taktika- Evaluacija – vrednovanje

:::::Sa predavanja: Krizno komuniciranje- to je kada naiđemo na određeni problem i trebamo da riješimo taj problem. Dakle da vidimo kako ćemo reagirati, tj. da li ćemo objaviti demant ili ćemo organizovati press konferenciju. Kada imamo određenu krizu prvo analiziramo problem, zatim formiramo krizni štab i uvijek je važno da imamo vođu kriznog štaba, odnosno odgovornu osobu. Onda napravimo krizni plan, pa onda radimo procjenu ljudskog resursa, da vidimo ko ima dobre kontakte, ko nam može pomoći, zatim definišemo komunikacijske kanale, odnosno medije kojima ćemo slati poruke. Napraviti strategiju i taktiku za realizaciju određene strategije i na kraju evaluacija ( da vidmo šta smo uradili). ::::

Krizni PR u politici – najčešće vezan za seks afere, korupcija, kriminal, mito…

Poželjno oblačenje političara- ne previše nakita i ekscentričnih detalja (nakit ne smije zvecati)- boje ne smiju biti prekričave i prešarene- izbjegavati pruge, tufnice- boja odjeće treba biti tamnija sa nekim svjetlijim košuljama- kravata ne na košulju kratkih rukava- ne prekratke suknje- duga kosa skupljena u rep, jer tako daje autoritet osobi koja govori- dužina suknje do koljena ili duža- šlic na suknji je dopustiv, ali mora biti sa stražnje strane, a ne sa bočne strane- ne kravate sa crtanim likovima.

::: Sa predavanja: Neverbalna komunikacija – emocionalni odraz nečijeg stanja. Neverbalnom komunikacijom, šaljemo poruke govorom tijela, mimikom, gestovima, vizuelnim identitetom ( 93 % otpada na neverbalnu komunikaciju). Isprepleteni prsti – odbrambeni mehanizam.

Page 17: Političko kom

Nepoželjni neverbalni znakovi: - Trljanje oka - Pokrivanje usta - Dodirivanje nosa (signalizira laž)- Prekrštene ruke ili noge (odbrambeni mehanizmi) - Otvoreni dlanovi uvijek su poželjni.

Izdajnički gestovi ( šalju poruku da osobi nije baš najugodnije ili da nije spremna): • Spuštanje pogleda • Grickanje noktiju • Spuštanje u stolici ili okretanje • Pretjerano osmjehivanje • Igranje sa nekim predmetima • Ispijanje vode • Vrpoljenje • ....

Organizacija kampanje- Rezervacija najatraktivnijih lokacija za bilborde- Formiranje tima za praćenje konkurencije- formiranje tima za praćenje reakcija javnosti- ispitivanje javnog mnijenja- analiza i procjena ljudskog resursa- Edukacija- formiranje tima za procjenu novih članova- formiranje tima za vrbovanje dobrovoljaca

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

- Kontakt očima treba održavati pogledima dugim 1-7 sekundi.- Ostavljamo dojam iskrene i sigurne osobe, pokazujemo pažnju i interesovanje- Prilikom slušanja sagovornika također je potrebno ostvariti direktan kontakt očima,

jer tako sagovorniku šaljemo poruku ohrabrenja, podrške i interesovanja.

Politička komunikacija je interaktivni proces, komunikacija između političkih diskursa, medija i birača. Birači poklanjaju povjerenje određenom plitičaru putem glasova.

Izborna kamapanja podrazumijeva aktivnost političkih diskursa u predizborno vrijeme; znači rade svoju promociju, promociju svojih ideja, stavova i svega onoga što oni propagiraju.

Page 18: Političko kom

Nije poželjno:- Bježati od pogleda – nesigurnost, neiskrenost, nepoštovanje i nezainteresovanost- 'agresivno' gledati sagovornika – prijetnja, neugodnost- 'lutanje' pogledom- Premalo kontakta očima- Gledati u pod – djelujete kao osoba koja nema šta reći- Ne treptati previše – laž, nervoza.

OBRVEPodignute obrve pokazuju:

- Iznenađenje- Superiornost- Skretanje pažnje na sebe- Otvorenost

Spuštene obrve:- Želju da se smanji komunikacija očima- Prevaru- Nezadovoljstvo- Ljutnju i frustraciju

RUKOVANJE I SLUŠANJE- neka bude čvrsto i kratko- slušajte – kako bi upamtili što više detalja o osobi sa kojom razgovarate- pokušajte mu zapamtiti ime

POSEBNE NAPOMENE- pitajte: pokazujete zainteresovanost- budite pozitivni: svi vole vedre osobe

DLANOVIGovor tijela je emocionalni odraz s tanja neke osobe.

Gestovi koji signaliziraju laž:- pokrivanje usta- dodirivanje nosa- trljanje oka- hvatanje za uho- prsti u ustima- češkanje vrata- povlačenje okovratnika

Page 19: Političko kom

RUKOVANJE1) dominacija2) potčinjavanje3) jednakost

Nepoželjne vrste rukovanja:- mrtva riba – mlitavo i nezainteresovano- opaki tip – zaustavlja dotok krvi u prstima- kostolomac – agresivac- hvatanje za prste- ukočena ruka u laktu – distanca- tehnika ruke odozgo - kriminalac

LIČNI PROSTOR- intimna zona - 15-45 cm. U ovu zonu mogu da zađu samo ljudi koji su nam

emocionalno bliski.- Lična zona - 45 cm-1,20m- Društvena zona – 1,20 i 3,5 m- Javna zona – preko 3,5 m

IZDAJNIČKI GESTOVI- Stiskanje nadlaktica i grljenje samog sebe- Igranje sa hemijskom olovkom- Cupkanje nogama, prebacivanje s noge na nogu – vrpoljenje- Ispijanje vode- Skidanje i ponovno stavljanje naočala- Poigravanje sa pramenovima kose- Pretjerano osmjehivanje- Grickanje i oblizivanje usana- Držanje ruku iza leđa- Spuštanje pogleda

Vizuelni identitet:

„Samo je jedna prilika za ostavljanje dobrog dojma“.

Na osnovu vizuelnog identitea birači donose zaključke o određenoj osobi, tj. na osnovu vizuelnog identiteta možemo prosuditi da li je neka osoba karizmatična, da li može zaokupiti / privući našu pažnju i sl. Uvijek na osnovu vizuelnog identiteta možemo dobiti neke određene iformacije (npr. socijalni status neke osobe).

Birači na osnovu vizuelnog identiteta donose odluke za koga će glasati.

Stranački programi: Niko ne čita stranačke programe, samo konkurencija i mediji.

Page 20: Političko kom

- Grickanje noktiju- Spuštanje u stolici, okretanje

VERBALNA KOMUNIKACIJA

Pitanja koja sebi postavimo:- Zašto komuniciram, šta mi je cilj?- S kim komuniciram?- Kako ostaviti upečatljiv dojam (od pozdrava do završetka komunikacije, od jezika do

načina sjedenja ili hodanja)- Kako se ponašati- Kako držati pod kontrolom, sebe i druge- Kako uvjeriti (zaobići istinu-slagati?)- Problem,da li ga otvarati, odgoditi, zataškati, izgladiti, produbiti?

Osnovni zahtjevi u interpersonalnoj komunikaciji- Promisliti o čemu ćeš govoriti- Ocijeni šta ćeš reći – ne govori sve što misliš, ne misli sve što govoriš- Procijeni kad ćeš govoriti: u pravi trenutak 'upasti' u tuđi govor- Procijeni koliko ćeš govoriti (što kraće)- Ocijeni kome govoriš

Zlatna pravila- Govori prirodno (radost, žalost, svečano..)- Zadrži uljudan ton- Uskladi neverbalno ponašanje sa sadržajem govora i sa verbalnom komunikacijom- Isključi fizički kontakt- Slušaj: aktivno ili pasivno- Ne hvali se: ne citiraj sebe i isključi efekte- Persiraj i obraćaj se primjereno: tj. gospodine/gospođo + prezime, odmjeri TI

obraćanja.- Ne pričaj o onome u šta se ne razumiješ