Meier, Ch., PoiU!tko u CTkD, PoLft. mlsao. Vol. XXlf ii&If, Nn. 1--z, U T. $f-70. 58

Izvorni manstveni rad UDK 32 : l + 321.151

Politiko u Grka

ChrisUan Meier Sveuilite u MU.n.cnenu

Sa~etak

Pojedjnani fenomeni, kao i odnosi med u njima, moraju biti promitjani unutar povijesnih razdoblja u kojima su nastali. To. ipak, ne :~:nai da nije nuno uzajamno usporeivanje pojedinih mroobljn. pojedinano l u cjeHni. kako bi njihova osobitost pos-tala jasnijom. Pri tome se oosebno vanom ini kategorija poli-

tikoq. Za razliku od politike. politiko valja shvatiti !kao polje Ul element u kojemu se ljudi okupljaju u politike jedinice i u tim jedinicama - ili s obzirom na njih - djeluju. misle. bivaju

odrelvanl. U r11:>~motrnnju politikoga u Grka nije mos;:ue iz-bjei postavl janje Atene u s redite anali:~:e . PoUtiko u Atenjana

mogue je otprilike odrerliti slijedeim obiljejima : (a) tel!te po-litikog jedinstva bilo je u ~irokom sloju graana; (b) unutar politik~ jedinstva graani su bili sudionici: (e) razm)er l pra-vac politi7.acije bili su najprije odredeni politikim identitetom: (d) odnM dijelova i cjeline bio je odredpn relativno jakom so-lidarno~u srednjih i niih slojeva graanstva : (e) struktura po-litikog djelovanja po.~redno je determinirala nain i osjeaj i-vota gradana: CO posebno je postavi i en problem noli tike les:ti-timnosti : (g) postojala je razvijena svijest o problemima uprav-ljanja.

T~o je utvrditi to je politiko. Postoji, dodue, maglovita suglasnost o smislu rijei. Ali ona traje samo dotle dok se o n ne promatra poblie. Sva-ki pokuaj mnljega odreenja izaziva :spor. To vai i za rije i 7.a stvar na koju je usmjerena. A jedno se, naravno . .ne 'moe odvojiti od drugoga. Pri tome je vano da je rije dobivala tokom vremena v.rlo razliita, djelomice

ak supr"'tna znaenja . Pri tome s-e moraju mobito razlikovati tri faze : raz-dob1je gtkoga polisa . razaoblje novovjekoV'ne drave i razdoblje njezina sve jaeg pl'oirnanja drutvom posljednih desE-tlj(>a .

Ako se pojam koristi u povijesnoj zn.anosti. pojavljuje se daljnji problem. To je tekoa da sc strukture dalekoga vremena shvate rijei:m.a naega.

Ta telkoa pogoda cjelokupnu povijest struktur-d (a ona je u ovome slu-aju jo sloenija time to I'U rije politiko Z'tvorili Grci. pa sc pri pro-matranju struktura lako preklapaju suvremeno i grko znaenje). Strukture

Mltler, Ch., Politiko u Grka, Pollt. miRao, Vol. XX.lfJS,,4f , No. 1-1. str. 511-10. 59 -- ----- ------

nekoga dalekog vremena nisu, pl'imjerice. obiljeene samo lime to su tamo utezi izmeu politikoga , privrednoga i, recimo. religijskoga drugaije raspo-dijeljeni, nego su samo privredno, politiko i religijsko tamo u sluaju dvojbe posve drugaij.e vrste nego u nas. Granice meu njima cfuugaije su povuene. Pitanja ishrane graanll mogu .priplldati - kao u Atenjana - vie po-

litikome nego privrednomc podruju. Pri~na p itanja mogu - kao u Aris -totela - nai svoje !primjet"eno mjesto u sklopu etike. Ono to je u jednom sluaju 'Vano jedva da pol'toji u diTUgome lli ima samo sporedno znaenje. Prema tome, moraju se ne samo pojedinani fenomeni, nego i odno.o:; meu n ji-ma promiljati posebno za svaki sluaj . Tu se nikakva shema ne moe pre-nositi s jednoga razdoblja n a dru~. A ipak je upravo zbo~ toga nuno me-

usobno usporeivati razdoblja, pojedinano i u cielini, kako bi njihova oso-bi tost pootal.a jasnijom. Za to su potrebni '(XljmovL P l'i tome je nuno poeti to elementarnlie. Istraivanje po.o;taje tek posllupno svjesno pitanja to se ovdje postavljaju. U sluaju antike u Dln()go emu smo na novome poetku .

Pri tome mi se ini posebno vanom kalegoriia politiko~a. P riie je pi-ta:no za .-dravu Grka-., pri emu j e model n avoviP.ko vne drave potpuno prf"-noen na njih . U taj su model ~amo ucrtane ra:r.llite OSbitosti 'po tkoiima se ono to je nazivano dri.avom Grka navodno razlikovalo od novovjekovne dr-ave. 'PosliP.dica tos:!a bila j p da se ni~ obiliaja novovjekovne dr-.lave uvukao U ruku strkoga po lisa. npr. predodi.ba O vladi i dravnome apat"afru; odvijaniP drave i drutva, uvrtavanje d rutvenoga poretka u politiku k

Meler. C11 .. POIUIima nedostatak to istovremeno sadri rije .. politiko.. kao odredbeno obi-ljeje politikoga. 'Ali to je somo radi shraivanjd njih - u ratu - trai ulog mota, istovremeni") pravo da sc odluuje tko je prijatelj a tko neprijatelj, n~poslijctku. aH ne i najmanje vano. sposobnost da se daje po!'>ljednji sud o poretku i pravu na svome podruj u , odnosno meu !;Voj im pripadnici-ma. PolHika Jedim~;;tva pred-stavljaju u isto vrijeme najiru mogunost ljudi da djelu}u jedinstveno - lli da se o svome jedinstvenom djelovanju spore 1 sporazumijevaju (apslrahira-mo naddrlavne organizacije). Zalo njihovi pripadnici u razliitom pogledu. nipoto n isu ravnoduni prema njihovom stanju.

-U raniji m vremenima ta s u jedinstva mogli fonmrat.i savezi pomdica (kla-novi} ili plemena, u jednoga dijela Grka bio je lo polis, danas je t~ clr-Uiva. Time lo je politiko u s tanju oznaili cjelokupno polje poHtikoqa djelova-nja i trpljenja, ta nam kategonlja omoguuje da zaponemo ta ko rei s lju-dima j n jihovim meugobnim orlnosima i da lime stvari promatramo mno~o elementarije i opsenije nego kad bi se polazilo ~;amo od polisa - ili orl drave. Ona. moe udovoljiti Oilavome mnotvu oolja na kojemu ~e potenci-jalno - kao danas - raspravljaju drave. partije, interesna udruenia . pok-reti, posredne moi kao tampa. naddr-.tavne o~anizacijc: na kojemu se in-dividue susreu u novim konslelacijam~. Sve indvi.due, !'lve moi, ako je n jihovo dielovanje usm jereno M politike odluke - ili na pozicije s kojih su ove odreene. I na drugi najn sve politikom tangirane_

Okru7.je politiko.sra polja. broj i grupiran je moi na niPmu m~u biti on-sve razliiti. Mo mo7e biti koncentrirana u malome bmiu instancija ili i-roko r.asorostranjena. VPina ljudi u drutvu mo7.e biti. vie ili manje.. objf'kt politike ili aktivno sudielevati. P ojedina polia oolib"ke unutar i !?.meu po-litikih jedinka mogu biti meusobno omedenjia ili olvorP.nija. Redoviti PO-lo,.ai pQlitiko~ta u mnot:lolikome svijetu koji me\.ISObno ine ljudi moe bili

~;recMnii ili vi~e perifernlji. Od jednoga do dru~oga s!IUajn treba isoitati ko-ju ,pozicijsku vri jednost imaju politike odl uke. 'T'o. i brojna druga pitanja po-stavljaju. se u v~zi s time. Otvoreno je pitanje koliko se moJtu svPSt.i u sis-tematiku koja zadovoljava razliite historiiske artikulacije politikoga.

Samo mi se jedno ini ponajprije vanim i dokazanim: budui da uol;tii'-ko- kao to ve pokazu"e iezina 'Upotreba - n lie vie icdnostavno koncen-trirano u dri..avama. smatramo da je potrebno - ponavlj.amo - prihvatiti se elementarni ie i opsenije pitanja o n jemu.

Pri tome valja. naposlijetku. posebno razmL.,;Hti

Meler, Cll., PoltrUko u Grka, Polft. mfsnD, VOl. XXIJ19LJ. No. 1-~. 11tr. 5!-70. 61

Poredak i ~votni uvjeti mnogostruko se smatraju sasvim ili vellkim di-jelom kao unaprijed dani, kao samorazumljivi. Ipak se s raznim visokim kulturama takoder stvara sposobnost - veinom u monarha - da u razli-

itom opsegu raspolau vlastitim poretkom, da g.a samovoljno oblikuju. Tada redovito dola~ do prekida s t:rudicijskim poretkom, obiljeena utemeljenjem nove, jedin.o;tvene sredinje vlasti. U 5. stoljeu prije nove e1c, p rimjetice, utemeljenjem demokracije (ili ologar"hije): umjesto tradicijskog paralel.izma mn

Meler, Ch., POlillc!ko u Grlca, Pollf. mbao, Vol. XX/f198.Jf, No. 1-2, str. 58 111. 62

mokraciju kako je tamo stvorena s redinom S. stoljea. Prethodno valja na-pomenuti da Atena ne moe poslu7lti kao primjer. nego je iznimka u gotovo svakome pogledu.

Tokom .kasnoga 7. i ranoga 6. stoljea u Grkoj je nastao, dodu~e, iroki t rend: iz razliitih poticaja teilo se na razlii mm mjestima za politikom participacijom irih slojeva. Ona je viestruko postignuta u drugoj polovici 6. sbJljea, l.ako i u Ateni. To je stanje nazivano j zove se i.wnomija, a bila j e prethodni oblik demokracije.

Ali prava demokracija, u kojoj je narod - i 'to ukljuujuC:'i nie slojeve graana - dobio ne .samo participaciju nego upravo vladavinu, izgleda da se razvila ponajprije samo u Ateni Pretpostavka toga bila je kontingentna: ratovi s Per-"ijancima j i zvanredni u.-.p jesi grada nakon toga. Upravo je e toj demokraciji ovdje prven~tveno govor. Pri tome se promatranje ;politi-koga odnosi samo na graanstvo, dakle samo na jedan dio drutva. Ne na ene, ne na slobodne Jilanovnike Atene koji nisu blli graani, ne na robove.

Politiko u Ak.enjana moe se otprilike ovak o obiljeiti: l) Teite politikog jedinstva bHo je, zaudo, u itokom sloju graan

stva. Izvana se to izraavalo u tome to se atenska zajednica nije zvala ... Atena ... , nego Atenj.ani. Nikakav apst.xakhum, nikakav singular, 111cgo !kon-kretna m asa u pluralu inila je cjelinu. Prema tome, nije vailo predstavnika

naelo, po kojemu veliku masu predstavljaju pojedinac, ili mAli broj njih, ili takoer predstavniki organi, nego naelo identiteta: vladari i podanici bili su. gledajui u cjelini, idenlioi. Cjelina se nije okupljala ni u kakvoj posebnoj instanciji, nego samo u naj opi joj : u narodnoj skuptini. (Uostalom, j tamo gdje su vLada11 tirani ~je postojao ap:>traktu:m politik.og jedinstva, nego jedino sam tiranin. On zakljuuje, primjerice, u svoje ime ugovore, k ao vladar, pri emu se grad pojavljuje u najboljem sluaju kao objekt njegove vladavine, a ne kao subjekt meunarodnoga prava).

2) Poloaj gradana unutar poliLii!lcog jedinstva bio je poloaj s udionika. Oni nisu bill objekti, nego ::;ubjekti rpolitike. Pri tome je pojam identiteta vaan u jo jednome smislu: anttko je graanstvo bilo r~vilo puli tiki identitet. Taj je politiki identitet bio ,poseban oblik sudionitva graana. Svako dru-tvo stvara identitet, oblik pripadnosti njenu, koji istovremeno ulazi u iden-titet njegovjh lanova. On moe biti jai i slab)ji, apshaklniji ili konkretniji,

opiji ili specifiniji, zahtjevniji ili tolernntlriji, da zanemarimo dalje razlike. U suvremenim nacijama mi- identitet samo presvoduju brojne individualne i grupne identitete. Istovremeno, on je vrlo openit i apsb'aklan, veinom ne jako izraen, svakako oe u svalwdnevici. Grci su imali, naprotiv - nadaleko, a posebno lU Aten1 - politiki, tj. identitet g.raana. On je bio jedini iznad

kue i susjedstva, jeditti, dakle, koji je upuivao 1u veliku cjelinu. Cak su j religJjske ptipadnosti bile viestruko politizirane. Primjereno tome, taj je identitet bio konkretan i vrlo zahtjevan sve do sva kodnevice. ALenjani su bili u prvome redu graani, i kao pojedinci j u cjelini Prve demokracije u povijesti mogle su, iz ra7liitih razloga, naslati samo kao neposredne d~ rnok.racije. Svaka vrsta participacije morala je zapoeti u malim opinama, u kojima su oni ivjeli, u narodnoj skuptini. Ako je ~Ujedno po.nzano za vijeima, ona su morala doista biti birana iz irokoga .sloja graanstva j stalno novih lanova. U Ateni je od:oos vijenika i graanstva (ne stanovnitva l) bio

Meter, Ch ., Polltl~ko u Crko, Pollt. misao, Vol . X'KIJ19lff, No. J-!, nr. 51-711. 63

l : 60. A vijenici su s e izmjenjivali svake godine. Postojala su, naime, l~a iskustva s na rodnim voama; prebrlo su s.e t'azv.ijnll u tirane. Ako se htjelo zaista politiki participirati, morala se u graanstvu oivjeti spremnost za

politiki angaman. Moemo otprilike otkriti kako se to deavalo. Odvelo bi nas predaleko ako bih to ovdje izloio. Rezultat je bio svakako da je u

veini graanstva probuena neobino ziva svijest o politikoj odgovornosti i da se to uvrstilo u oekivanjima koja su onda gradani imali meusobno. To je pos.tojalo ve u izonomiji, a u demokraciji se jo v.ie uvrstilo i proirilo. Jedino je u Atenjana, tako se kae, nekorisnlm graaninom smatran onaj koji nije sudjelovao u politici. Dcmdkri t pitt; a to vai oito i za Neatenjane, da je onaj tko zaputa politike poslove ua loem glasu i da moe od toga i

fiziki trpjeti. U posve n

111efer , Ch., ?olitiko u Crka, PoHt. m1sao, Vot. XXT/1984/. No . 1-2, str. 58-70. 64

vremena, 11ije ovisilo o lJO(ljeU vladavine, n ije bila uglavnom stvar poJ.:i.tik.ih institucija. Drutva imaju razliite naine d a shvate cjelinu nekoga poretka. Na pojam Ustava ,pretpostavlja odreeno obrazovanje, diferenciranost l auto-nomiju politikoga sistema (i to je esto nedovoljno da bj ga p nmjer eno pojmili). Arhaiki su Grci mog.Ji naprotiv, smatrati poretkom - primjereno danoslima svoga vremena - oito samo neto mnogo opse>nije, u emu su se spajaH politiki, kao i privredni, drutveni, etiki, religijski initelji na takav nain da je podjela politike vladavine kao takva malo znaila. Tome je odgovaralo da je tiranija mogla jedva putati korijenje ma koliko da je lo h iio ostvariti jeda.n ili drugi tiranin. Samo je time mogao nastati pra.zni prostor u kojemu je izvren postupni politiki uspon irokih slojeva. Tek se demokratski poredak, koj.i je on:da bio utemeljen raskidom s tradicijom, i;z osnova lnstitucijski razlikovao od staroga izraslog poretka.

Tek kad je a.ktiv.nim sudjelovanjem graana lU politici politiko postalo s redinjim podrujem :4ivizlazila na ist s politizacijom graana, nastao je potpuno novi pojam politikoga . Time je izvrena politika revolJUcija svjetske povijesti, revolucija koja nije bU.a tako elementarna kao neolitska ali, promatrano s dananjih zahtjeva i potreba jedva manje 7IDaajna.

'l'o novo injenino stanj~ na!\lo je svoj i:r.raz u rijei ... pol.iteia .. , onome pojmu koji je prvobitno oznaavao graansko pravo, zatim graanstvo i i sto-vrem eno njegov poredak (""ustav ... ). Graanstvo je bilo grad, Ikao to je ono ujedno bilo njegov poredak. To je bilo u naju?.oj ve.zi s time da je politiki po,redak bio odreen upravo time tko je bilo graanstvo (malo ljudi - kao u oligarhiji - ili mnogi/svi, kao u demokraciji; ili meustupnjevi toga).

KoHko god je, medutim, o politikom poret ku odLuivalo ljudsko djelo-vanje, toliko se to ma.nje deavalo s ostalim po,drujima drutvenoga ivota. Ona su istovremeno postala relativno nevanima. Rad je, dodue, morao postojati; t ko ga je obavljao, teko da je za to bio pr:er.G.iran u .petome stoljeu . Bilo je i te kako graana koji su zara:ivall mnogo novca. AJi, openito, ,ta je s tr,a,na (\pStanka malo cijenjena u !USporedbi s politikom. Jedino je njegov rezultat, bogatstvo, .moglo donijeti ugled. On je lU velikoj mjeri i bio u ru-kama negraana j robova. A jstovremeno je bio relativno odvojen od politikoga podruja: spadao je na podruje kue, "oikosa. Kad je graanin i ao na agonu (politiki t rg), -ostavljao je kuu ~a sobom u svakome IPogledu. Ha-nnah Arendt je pisala o ja zu ikoji su ljudi . . . morali tako reB svakodnevno

'J)I'em:oivati kako bi rprerasli usku oblast d

Meler, Ch., POlitlko u C'ka, Polft. mt84o, Vol. XX1j!R8~j, NO. 1-!, str. liB-70. 65 -----

prv.vilo: :to je bio i nteres 7..'l dostatnom opskrbom grada ivotnim namirnicama, kao i interes za financijskom kompenzacijom - tonije: financijskim omo-guavanjem - politike i vojne djelatnosti siromatnih: u oba se sluaj.a radilo samo o materijalnoj str.anl graanskoga opstanka. Graa.rrln je dobivao svoje (skromne) 'Pdhode !Upravo velikim dijelom od politike umjesto od privrede, a osiguranje dopreme izravno je sluilo isbl"an.i graana, a ne na-bavi dobara koja bi bila valna za privJ.'Cdu. Time to se grad Dl

llleJer, Ch .. Poltt!tko 11 Grko, POIIt. misao, Vnl. XXIJ!Uif. No. 1-!. Ur. 51-111. 66

tucija u svjetskoj povijesti kojom se moe relativno dobro doskoiti tiraniji. Kasnij e je sluila odluivanju meu politialim.'l) . Osim toga, u irokim je slojevima in teres za solidarni m odluivanjem u va7.nim p il anjjma oito bio

jai od konkretnih razlLka 11.1 rnlljenju : manjine se vjerojatno nisu mogle dugo o.pi r-ati veini. Jer, u sloenosti se dokumentir.ala mo irokoga sloja

graanstva - a to je bila pre!;poS>tavka njegove djelotvorne partkipacije u politici. Postojala je slalna svijest o stanovitoj opreci s:pra m plemia, daleko nadmon.ijih kao pojedinaca. A 'lqlravo je to bio motiv z.a sloenost. Sto je ostajalo spon1o, brojni pojedinani problemi, moglo se rjeavati od sluaja do sluaja. Pri tome je bilo prostora za mnoge razlike i kolebanja u miAlje-nju. Bitno je, svakako, da su grupacije ovisile o ,predmetu - .a ne kao nae neovisne o predmetu; one su se mijenjale od teme do teme.

Kao nalije solidarn

Mt!Cr, Ch., PO!It!&.o 'U Grka, POlft . mf$liO, Vol. XX!fl984f, NO. 1- J, 'str. 58-70. 67 -----

5) Ta je struktura politikoga donijela sa sobom odreeni odnos izmedu djelovanja l dogaanja promjena i, primjereno tome, odredene oblike opaanja

dogaanja, s naga, vremena. To je moralo, na bilo koji nain, odreivati nain ivota i ivotni osjea; graana.

Ono to se u tome svijetu javno dogaalo bili s u preteno politika i ntovanje. Oboje se dogaalo izmeu malih politikih jedinica, amnija ili flota. Naspram tog~ dogaanja, graani su relativno jako, relativno neposredno sudjelovali lU svemu. Iz toga je re2ultinl a zn.atna sumjerljivost izmeu po-jedinaca, malih jed:inica, pripadnost kojima su neposredno osjeali, i doga-

anja u svijetu. V eliki procesi p romjena, kao to danas proizlaze iz znanosti, tehnike, privrede i drutva, nisu se mogli desiti ve zbog toga to je mnogo snage utroeno u politiku. Utoliko su manje mogli biti ~paeni.

Ono to se dogaalo bilo je u rukama gr'aana. Pogotovo 'U Ateni, gdje se toliko vladalo mnogim drugim. Najvie to se moglo dogoditi bilo je da netko drugi bude jai nego sam pojedinac. Ali tu j e jo uvijek vrlo mnogo toga ovisilo o !;amo.me pojedi ncu - u okviru kontingencije koja ipak obiljeuje ljudsko djelovanje. Nita nije teklo samo po sebi, tonije: ru j e moglo izgledati tako da su se odvij,ali automatski procesi. Izuavanjem jezika !POjmova uvi-

amo da su jedva bile poznate anonimne sile, kakve se odraavaju u naim a.pstraktnim pojmovima. Primjerice, u pojmu povijest .. , .. napredak .. , kao i u oekivanim sadrajima koji s u se n~:~taloili u takvim tpojmov'ima kao to su demokracija, kapitalizam ili socijalizam.

Zivjelo &e najviom, nama jedva predoi vom mjerom sadatnjosti: u gradu, u kojemu se, ini se, svo dogaanje odvijalo medu samim gradanima, u pro-storu, na kojemu je Atena tako mnogostrana utjecala, uostalom i u svijetu, u s reditu kojega se moglo osjeati, pri emu ukupan svemir nij e smatran vrlo velikim. Ali, ovjek je bio takuer relativno prisutan u vremenu, shva-

ajui ga pOdrujem mijena meu politikim snagama, u kojemu je, meutim, poredak svijeta os,tajao u cjelini istim. Tako sadanjost nije bila kratki pro-lazni studij vel ikoga procesa promjena, koji sve mijenja, a posebno sve ljude, nego se radilo o, tako rei, neprekidnoj sadanjosti, u kojoj se moglo i moralo smjestiti - w: svu politiku mijenu koju je v~ljalo oekivali. Time vrijeme nije bilo shvaeno kao veliki proces promjena. kojemu bi ovjek bio izruen. Nije, dodue, poznavao proces napretka, nego ~ u najboljem sluaju moglo opaati stanovito poveC!mje lj-udskog umijea u tok.u vremena. Ali, prema tome, nisu ,po:coavana ni razoaranja koja nast~:~ju kad se ini da su proce-s\Uilne promjene prije negativne. Opaanje povijesti koncentrirano je na po-

litiko dogaanje. Koncentriraju.i se na poliliko .i zbog posebnoga naina na koji se ono

izraavalo i ispunjavalo cjelokupni svijet tih graana, oni s u mogli, dakle, misliti da su u vrlo i rokim granicama gospodari dogaanja. Drugi su, dakako, plaali raun : robovi u zemlji, drugi na rodi vani. A u svjetskoj je povijesti

takoer nastala moda jedinstvena nejednakost meu Sjpolovima : ako su inae u niim slojevima mukarci i ene u ,postojanju ili n edostatku politikih prava viSe ill manje r avnopravni, ovdje su unutar graanstva ene bile jedine bez tih prava. P lemkinja je mogla participirati u ugledu svoga mua. Ali ene niEga sloja nisu imale to rei - a vjerojatno ih nije bilo tako lako uvjenti da su im m uevi bili intelektualno zaista znatno nadmoniji.

Maier, en., Politiko u Crka, Pom. mb ao, Vol. 'KXl! l9Bf/, No. 1-t, str. 5!-?0. 68

Ako se to, medutim, zanemari, ipak je u atikoj demokraciji postojao vjerojatno jedinstven ra.z.mjet poklapanja izmedu kruga sudionika u politici i kruga tangirani h. Svakako, u unutarnjoj politici. A jedva je mogue -slulltJ ~to to znai za ivotni osjeaj i nain ivota graana.

Na kraju jo dva posebna problema: 6) Pri t-akvome oblikovanju politikoga postavlja se, naravno, n a pose-

ban nain i problem legitimnosti. Ovdje nema drave koja svoji m graanima oduzima i lav niz p.rava j tako do$Pijeva pod stanovit pritisak uinka. Jer, ~mi su graani oni koji odluuju j j edni od drugih ncito zahl.ijevaju. Oni mogu u najboljem sluaju osudili pojedine ,politic'l.are, iji s.u savjet po-sluali i smatrali pojedine postupke neopravdanim. To sc i dogaalo rela,tivno

~ lo. Povrh toga postoji jedan problem legitimnosti: to je promjena ustava. Pooobno promjena politikoga poretka pri prijelazu u demokraciju. Jer, tu se sukobljavala volja graanstva sa staroasnim shvanjima i .in.sliLucijama. Odraz te s.ituacije nalazimo ru nekim Eshilovim dnumuna. Ali, tome se ovdjE vi4e ne mogu posvetiti. Samo da naposljetku razmislimo o jo jednom~ pi-tanju koje se nadovezuje na problem legitimnosti:

7) Atikoj je demokraciji bila svojevrsna, barem na mahove, osobito bu-dna svijest z.a probleme upravljanja. Nije b~ jasno da li je to rezultiralo u sudjetl>vanja svih graana u politici ili je prije bilo u vez:i s rpotpunlm is-tupanjem iz starih etikih konstelacija. Ali oboje je bilo najue povezano. Te stvari .nalazimo isprobane u atikoj tragediji, pri emu Sofoklova Antigona zasluuje posebnu panju. Tamo se posebno impresivno ocrtava, s jedne strane, arogancija moi u likiu kralja Kreona, kralja koji se zapravo pokuava drl.at:i ispravnih politikih pravila, ali ta pravila S!psolutiz.ira, izbjegava svaki pri-govor i pri tome ,postaje sve nedodirljivijim, nedos.tin:im, pa se sve dalje die u svojoj jednostranosti. Time dospijeva u sukob s .. nepisanim zakonom .. , na koji se poziva njegova suparnica Anligona. Posebno je zanimljivo to je u tome komadu impresivno isp:robavana problematika politikoga odluivanja. I tu je posebice upozoreno na granice ljudskoga uma. Prema tome postoji poneto razum.ijev.a:nja za monika: on mo-.l.e biti u zabludi . Zlo je tek kad on ustraje na zabludi. Soioklo ne daje izravne upute kako sc takvo ~lo moe izbjei . Kreonu se, dodu~, prigovara da narod posjeduje ispravni sud, ali, koliko se vidi, narod se u danim okolnostima ne odvatuje na oitovanje tuga mi-ljenja. Openito se, tovie, slijedi monik. Tako ostaje, ako se to smije iz-razi ti ovak neposredno, samo ova pouka: mora se drati prava - kako boanskog, tako i ljudskog prava. Mora se takoder bili svjestan i granica svoga uma kako se ne bi kruto ustrajavalo na svome miljenju. I mora se bolje s luati glas naroda kako bi njegov sud stekao ,priznanje. To onda vodi barem k t-ome dtt se krug s udionika u politici i krug tangJranih unu tar gra-danslva poklapaju i da istoV'l"emeno !Junkcionita komunikacija unutar gra-

anstva. Demokracija bezuvjetno ille pt1ua tako se to ini u Sofokla, rjeenje tih problema, ali ona lb moe znatno olak~ati.

Zaueni smo kako Sofoklo otvoreno raspravlja u A1~tigoni o proble-mima upravljanja polisom. Jer, po razliitim je znacima jasno da u Kreonu nije vidio tiranina iz dalekoga vremena, nego da misli na aktualnost Atene. Komad pripada tradiciji staroga politikoga miljenja u Grka, koje je, dodue, imalo visok autoritet, ali koje se zaklinjalo u to da graanima ne udu2.me

Mder. Cll ., Pol!Ut!ko u Grka, PoUl. mlan, VoL XXIf lJUf, No. 1-2. nr. 5&-10. 69

miljenje, nego da ih poduava u tome, dakle da svu problematiku politike, koja jf' mogla biti uoena, pred ~jima ra:c:vije, k.akQ bi se on! mogli s njom raspraviti. Tako je odgovaralo naelu graanske odgovornosti, k-ojp je ka-

rakteristino za rano grko miljenje, injenici da wad nije bio nita drugo do ?broj svojih graana ; uostalom. i svojevrsnoj okolnosti da su grki gra-

ani prije bili svoj porf'dak (politcia). nego tto su ga imali. Politika se problematika u graanstvu kojemu je politiko tako daleko-

seno bilo ivotni element. tada nlje odnosna na posebno podruje, nego na spec.i firno grko sredite ljudske ,problemaUke. Politiko, upravo, nije imalo samo posve drugaije mjesto. nego je u nas ve i bilo neto posve drugo. Tako je bilo i s redoslijedom ljudskih motiva. s odnosom s redstva j svrh> izmedu politikoga i ne-politikoga podruja etc (da pojasnim: da li je poli-

tiko ili nepolitiko podruje bilo za veemu prijll' sredstvo i. prem a tome. koj e je podruje bilo prije svrha!).

To je rezultiralo po_we d:ru(!aijom, vrlo speeifil".nom antropologijom. Bilo bi zanimljivo oratiti dalinia p!tanj

Meler, Ch., Potl&tleo u Grka, Polll. misao, Vnl. XXTJ1984J, No. t- Z, 11t r . 5&-10. 70

koji se preziru - koji su, dakle, bili daleko od graanskoga prijateljstva i zajednice. Ve je Eshil pojasnio da politikom, s njegovi m ~ventualno dale-kosenim odlukama, ujedn pripada pomirljivost, u svakome sluaju postojani razgvor, !to mu je jamio Zeus agorski, koji je donio poravnanje. S time se povezivao pojam uma, koji po;maje svoje granice i kojemu u svakome politikom poretku istovremeno pripada umjerenost. S lime s e tako-er po-vezala predodba o politikoj moi (upravljanje i vladavina), koja se temelji na jednakosti, a ne na ambiciji (neproporcionalnoga) htijenja da se ima vie.

To je sve. bez dvojbe. i dalje suvremeno, premda su nae danosti i pro-blemi dj elomice posve drugaiji. Zanimljivo je - spomenimo na kraju -da su sc u 16. stoljeu oni koji su branili cjelinu drave od vjerskih partija nazivali .. politiques ... Rije je bila pravilno spoznata u svome pravom zna-

enju. Kako je, dakako, to bila monarhija, koja je tada predstavljala tu cje-linu, rije je poslije loga dobila znaenje sum njivoga djelovanja - kao to se politiko djelovanje upravo lako ini sumnjivim ako s c promatra izvana, jo k .tome uz visoke za htjeve kranski proetoga morala. Time je, meutim. istovremeno u suvremeni svijet preneeno ipak neto od politikoga GrkA, ' to bi konano trebalo 'postati vir.ulentnim time to je otvorilo put k demo-kraciji. U dananjim bi p r1llka mn valj~&lo dalj e raditi na Lome pojmu l

Preveo s njemakoga: Tomislav Martinovi

Christian Meier

THB CONCEPT OF THE POLITICAL l N ANCTENT GREECE

Summdry

I ndividual phenomena, as welJ as their interrelatlons, mu~;t. be considered within lhe framework of the historical periods in which they emer~e. This, however, does not imply that there ls no need for comparlsons of diUerent periods. Individually and as a whole, ln order to hlghli,::ht their specific faalures. In this, the category of the poUtical appears as especially J-elevant. As opposed to polltlcs, the pnltttcat is t.o be understood as the !ield or element in which individuals assemble into polltic:ll units, ac-Ung, thinking and being determined within these units - or wiLh reference to them. In examining the politlcal, in Ancient Greece. Athens inevitably comes into the centre of analysill. The pnli tical in Athens nwy bc bl'oadly defi ned by the following characteristic.