1

POLITIKA SUZBIJANJA

KLIMATSKIH PROMJENA

prosinac 2014.

2

Sadržaj:

1) UVOD

2) GLOBALNO ZATOPLJENJE KAO GLOBALNI PROBLEM-

IZVJEŠĆA IPCC-a

3) POLITIKA EU U PODRUČJU PRILAGODBE KLIMATSKIM

PROMJENAMA

4) ANALIZA STANJA

5) OKVIR ZA STRATEGIJU NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA

6) CILJEVI

7) STRATEGIJA

8) TAKTIČKI ALATI

9) VREMENSKI TIJEK AKTIVNOSTI

10) FINANCIJSKI INSTRUMENTI

11) MJERENJE UČINAKA/EVALUACIJA

12) POVEZANOST S OSTALIM SEKTORSKIM

POLITIKAMA

13) SAŽETAK

14) LITERATURA

3

1. UVOD

Klimatskim se promjenama smatraju dugoročne promjene klime na Zemlji, a smatra se da

ih uzrokuju biotički procesi, varijacije u sunčevoj radijaciji, tektonike litosfernih ploča,

vulkanske erupcije te djelovanje čovjeka. Kada se govori o klimatskim promjenama, one

se najčešće spominju u kontekstu globalnog zatopljenja.

Znanstvenici se uglavnom slažu da se Zemljin klimatski sustav zagrijava te ističu kako

ljudsko djelovanje tome značajno doprinosi ponajprije kroz aktivnosti nekontrolirane

sječe šuma i obilnog korištenja fosilnih goriva uslijed čega dolazi do povećanja

koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Najvažniji prirodno generirani staklenički

plin jest vodena para. Ljudskim se aktivnostima u atmosferu oslobađaju velike količine

drugih stakleničkih plinova kao što su: CO2 (izgaranjem fosilnih goriva, u proizvodnji

električne energije, sječom šuma te u transportu, industriji i kućanstvima), CH4 (u

poljoprivredi i odlaganjem otpada), fluorirani plinovi (freoni) te ozon. Ti procesi

rezultiraju povećanjem prosječne temperature, promjenom količine oborina, otapanjem

glečera te podizanjem razine mora na globalnoj razini. U posljednjih sto godina, globalna

je temperatura porasla za 0,7°C, a u Europi za 1°C.

Projekcije pokazuju da bi porast globalne prosječne godišnje temperature mogao iznositi

1,4 – 5,8 °C u idućih stotinu godina, odnosno 2,0 – 6,3°C u Europi. Kako globalno, tako i u

Hrvatskoj, devedesete su godine dvadesetog stoljeća bile najtoplije u tom stoljeću. Srednja

je temperatura više rasla u obalnom području, dok trend godišnjih oborina ukazuje na

njihovo smanjenje na području cijele Hrvatske.

Premda nesavršeni, modeli predviđanja budućih klimatskih kretanja predviđaju da će do

sredine 21. stoljeća temperature u Europi rasti, a najviše će biti pogođena južna Europa.

Prema nekim projekcijama, moguće je da će u Hrvatskoj u narednih 30 do 35 godina doći

do porasta temperature (one prizemne, do 2m visine), bez obzira na sezonu, pri čemu će

zagrijavanje biti veće ljeti nego zimi, sa srednjim odstupanjima višim i za 2,5 stupnja. Taj

će porast utjecati na porast temperature mora, kopnenih te podzemnih voda, zbog čega

može doći do intenzivnijeg isparavanja i smanjenja površinskog sloja podzemnih voda,

smanjenja rijeka i jezera te vlažnosti tla. Takav scenarij sa sobom donosi ekstremne

vremenske uvjete: s jedne strane mogu se očekivati suše i toplinski udari koji direktno

utječu na zdravlje ljudi, dok su s druge strane sasvim izgledne kratke, ali katastrofalne

poplave. Općenito, dugoročno smanjenje razine padalina može prouzročiti smanjenje

prisutnosti vode, što pak direktno utječe na poljoprivredu, cijene (pitke) vode, ali dovodi

i do požara koji uzrokuju direktne materijalne i nematerijalne štete.

U globalnoj emisiji stakleničkih plinova Republika Hrvatska sudjeluje s manje od 0,1%.

Radikalnim smanjenjem emisije možda ne može mnogo utjecati na globalnu klimatsku

sliku, ali svakako može doprinijeti njezinom poboljšanju. Mjere koje se trebaju poduzeti

da do tog doprinosa dođe, automatski će poboljšati kvalitetu života ljudi, a istovremeno

očuvati i zaštititi postojeća prirodna bogatstva i bioraznolikost. Dodatno, ulaganjem u

smanjenje emisija stakleničkih plinova, uglavnom kroz smanjenje potrošnje fosilnih

4

goriva, povećava se konkurentnost industrije, smanjuju troškovi proizvodnje i života te se

povećava dobrobit građana.

Zaštita zraka

Čovjek dnevno udahne oko 12 m³ ili oko 15 kg zraka i ne može živjeti dulje od nekoliko

minuta bez disanja. Zrak koji udišemo nije opcionalan niti ga možemo sami birati. Stoga

je razumljivo da svako onečišćenje zraka može utjecati kako na ljudsko zdravlje, tako i na

biljni i životinjski svijet, građevine te kulturnu i povijesnu baštinu.

Čovjek samim svojim postojanjem djeluje na okoliš, pa tako i na atmosferu. Naglim

industrijskim razvojem, urbanizacijom i razvojem prometala u zrak se svakodnevno

ispuštaju velike količine različitih plinova i krutih čestica. Iako atmosfera zbog svoje

dinamičnosti ima veliki kapacitet prihvaćanja velikog broja ispušnih onečišćivača taj je

kapacitet ograničen. Porastom koncentracije onečišćujućih tvari u zrak mijenja se njegov

prirodni sastav, a takve promjene utječu na pojavu učinka staklenika, kiselih kiša, smoga,

zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, građevine, kulturnu i povijesnu baštinu.

Onečišćenja zraka mogu biti lokalna i globalna. Lokalno onečišćenje vezano je uz gradove

i veća industrijska područja. Zračna strujanja prenose štetne tvari na velike udaljenosti od

mjesta emisije pa se onečišćenje zraka javlja i kao globalna pojava. Glavni izvori

onečišćenja zraka (aeropolucija) mogu biti prirodnog ili antropogenog (uzrokovanog

djelatnošću čovjeka) podrijetla.

Među prirodne onečišćivače atmosfere ubrajaju se vulkanska prašina i plinovi, produkti

izgaranja prirodnih požara, prašina sa zemljišta, produkti biljnog, životinjskog i

mikrobiološkog podrijetla, prašina izvanzemaljskog podrijetla (meteoriti) itd.

Najznačajniji prirodni onečišćivači atmosfere su već spomenuti sumporov dioksid (SO2),

oksidi dušika (NOx), amonijak (NH3) i ugljikovodici, uglavnom metan (CH4). Najveći

prirodni izvor emisije ugljikovodika, tj. metana nastaje razgradnjom organskih tvari.

Prirodna emisija ugljikovodika znatno je veća od emisije koju svojim djelovanjem

uzrokuje čovjek.

Čovjek svojim djelovanjem također uzrokuje zagađenja i to ponajprije kroz emisije CO2;

izgaranjem fosilnih goriva u sektoru energetike, prometa i industrijskih procesa. Slijede

emisije metana do kojih dolazi također korištenjem goriva u sektoru energetike te kroz

poljoprivredu i odlaganje otpada. Slijede sumporov dioksid koji se najviše emitira

izgaranjem nafte i njezinih derivata bogatih sumporom, emisije dušikovih oksida do čijeg

oslobađanja dolazi izgaranjem ugljena, lož ulja i prirodnog plina u procesima proizvodnje

električne i toplinske energije.

Onečišćenje zraka iz najvećih industrijskih postrojenja u Europi društvo košta između 59

i 189 milijardi € u 2013. godini kažu procjene koje je objavila Europska agencija za okoliš

(EEA). Gornji iznos ove procjene jednak je BDP-u Finske. Polovica ovih šteta uzrokovana

5

su industrijskim postrojenjima koja čine 1% od ukupnog broja postrojenja u industriji.

(http://www.eea.europa.eu/media/newsreleases/industrial-air-pollution-has-high)

Slika 1. Troškovi zagađenja zraka iz industrijskih postrojenja u Europi

Slika 2. Troškovi zagađenja zraka prema vrsti zagađivača u Europi

6

Iz izvještaja je vidljivo da je oko 30% ovih troškova uzrokovano emisijama stakleničkih

plinova dok je 60% uzrokovano ostalim zagađivačima zraka kao što su to NOx, SOx i drugi.

Najveći dio ovih emisija dolazi iz proizvodnje energije dok slijedi prerađivačka industrija

i industrijska proizvodnja, a potom slijedi poljoprivreda, otpad i drugo.

7

2. GLOBALNO ZATOPLJENJE KAO GLOBALNI PROBLEM-

IZVJEŠĆA IPCC-a

S obzirom na to da se, s jedne strane, sustavna mjerenja provode tek u posljednjih 150

godina nemoguće je donijeti relevantan zaključak o utjecaju prirodnih pojava na

klimatske promjene (npr. pacifičke dekadne oscilacije). S druge strane, postoje značajni

dokazi u korist antropološkog utjecaja zbog čega većina znanstvenika zastupa to

mišljenje.

Prve naznake da temperatura zemljine površine ovisi o plinovima u njenoj atmosferi

pojavile su se u 19. stoljeću, a od sredine 20. stoljeća se to moglo eksperimentalno

provjeravati mjerenjem količine CO2 u atmosferi. Zato su Ujedinjeni narodi 1992. godine

formirali posebno tijelo, Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), sa zadatkom

da proučava uzroke, posljedice i značaj klimatskih primjena. Predviđanja o posljedicama

klimatskih promjena koje provodi IPCC temelje se na računalnim modelima i

simulacijama koji se zovu opći cirkulacijski model i koji, unutar visokosofisticiranih

računala, upotrebom mnoštva diferencijalnih jednadžbi nastoje oponašati uvjete koji

utječu na Zemljinu klimu.

Razvijeni su različiti scenariji, koji ovisno o pretpostavljenoj količini ispuštene emisije

stakleničkih plinova, daju rezultate povećanja površinske temperature, od 1,8°C do preko

6°C. Većina scenarija smatra da postoji kritična točka koncentracije ugljičnog dioksida,

uglavnom oko 450 ppm, preko koje počinju katastrofalne posljedice globalnog

zatopljenja, a zadnje dvije godine ta je sigurnosna granica spuštena na 350 ppm.

Navest ćemo nekoliko činjenica koje nisu sporne, a korištene su u izradi modela. Od pojave

života, prije 3,5 milijardi godina, prevladavala je u prosjeku toplija klima, s

temperaturama koje su se kretale između 18-20°C, iako su postojali i slučajevi velikog

zahlađivanja kada bi se zamrznuli čak i oceani. Prije otprilike 35 milijuna godina počinje

trend zahlađivanja i Zemlja ulazi u dugo ledeno doba, kada se formiraju i ledeni polovi na

jugu i sjeveru a prekidano je kratkim međuledenim dobima, u jednom od kojih živimo

zadnjih 12 000 godina.

Klimatolozi znaju da staklenički plinovi u atmosferi, posebno ugljični dioksid i metan,

uglavnom doprinose prosječnom porastu temperature na Zemljinoj površini. Također je

utvrđeno da je zadnjih 150 godina došlo do značajnog porasta stakleničkih plinova u

Zemljinoj atmosferi (od početka 20. stoljeća ona je povećana s 300 na više od 400 ppm),

koncentracija ugljičnog dioksida danas je na najvišoj razni u zadnjih 420 000 godina. Osim

toga u zadnjih 150 godina došlo je i do prosječnog povećanja površinske temperature za

0,7° C, površina mora u 20. stoljeću narasla je za 17 cm, a ledenjaci i arktički led se

nezaustavljivo tope. Jedan od bitnih pokazatelja je i stalan pad koncentracije ugljika C14

8

u atmosferi kojega ima manje u fosilnim gorivima, odnosno njihovim izgaranjem on se

razrjeđuje.

Izvješća IPCC-a

Izvješće IPPC-a (Međuvladinog tijela za klimatske promjene) je polazište za razmatranje

budućih obveza država.

Zaključeno je kako je čovjekov utjecaj na klimatske promjene nedvojben. Porast globalnih

temperatura zraka i oceana, otapanje snijega i leda te porast razine mora uzrokovani su

povećanjem koncentracije antropogenih stakleničkih plinova. Ljudski utjecaj se proširuje

i na druge aspekte klime uključujući zagrijavanje oceana, prosječne temperature na

kontinentima, temperaturne ekstreme i polja vjetrova. U iduća dva desetljeća predviđa se

porast 0,2°C po desetljeću (čak i uz zadržavanje koncentracije stakleničkih plinova na

razini iz 2000. godine u idućim desetljećima očekuje se porast od 0,1°C po desetljeću). Ako

bi se koncentracije stakleničkih plinova stabilizirale, antropogeno djelovanje i dizanje

razine mora moglo bi se nastaviti stoljećima zbog vremena potrebnog za razvoj klimatskih

procesa i povratnog djelovanja.

Na sastancima je stoga usuglašeno kako je neophodno ograničiti emisije stakleničkih

plinova na razinu od 450 ppm–a CO2 eq (ekvivalenata), čime bi se ograničilo globalno

zagrijavanje za ne više od 2°C. Općeniti je zaključak da postoji veliki broj mogućnosti

prilagodbe, no potrebno je da ona bude opsežnija kako bi se smanjila ranjivost na buduće

klimatske promjene. Stoga naše djelovanje treba ići u pravcu da se taj utjecaj smanji i da

se promjenama prilagodimo.

IPCC-jev Peti izvještaj o procjeni izrađivale su tri radne grupe. RG I je procjenjivala

fizikalne temelje znanstvene teze o promjeni klime, a izvještaj je ranije objavljen. RG II

bavila se procjenom utjecaja, prilagodbom i ranjivošću, izvještaj je netom objavljen. RG III

se bavila mogućnostima ublažavanja. Na izvještaju Radne grupe II surađivalo je 1217

autora iz 92 zemlje. Ukupno je angažirano 243 vodeća autora i 66 revizora iz 70 zemalja,

doprinos je dalo i 436 autora iz 54 zemlje, a ukupno je citirano 12 000 znanstvenih radova.

Iz Izvještaja RG II o prilagodbi, ranjivosti i utjecaju:

- Potvrđuje ljudski utjecaj na klimatske promjene

- Fokus je na rizik te se potiče donošenje odluka koje u obzir uzimaju klimatske

promjene

- U nekim krajevima Zemlje zabilježene su ozbiljne i zabrinjavajuće promjene u

padalinama (srednja sigurnost)

- Tope se ledene kape (visoka sigurnost)

- Nestanak nekih vrsta povezan je s klimatskim promjenama (srednja sigurnost), a

mnoge vrste mijenjaju do sada poznata staništa

- Utjecaj ovih promjena na usjeve češće je negativan nego pozitivan (visoka

sigurnost)

9

- Trenutni utjecaj klimatskih promjena na zdravlje ljudi nije velik u odnosu na druge

promjene i nije jasno izmjeren

- Utjecaj nedavnih klimatskih ekstrema (suše, poplave, toplinski udari, cikloni,

požari) ukazuje na visoku osjetljivost nekih ekosustava i ljudskih naselja na

trenutne varijacije u klimi (vrlo visoka sigurnost)

- Ove promjene posebno pogađaju siromašne slojeve.

Rizici i prilike:

- Povećani rasponi zagrijavanja povećavaju mogućnost nepovratnih i ozbiljnih

utjecaja

- Utjecaj bi mogao biti smanjen ograničavanjem klimatskih promjena

- Značajan se utjecaj očekuje na nedostatak pitke vode koja već nedostaje dijelovima

populacije što će utjecati na preživljavanje mnogih vrsta vodozemaca i

slatkovodnih životinja

- Očekuje se porast razine oceana što će imati značajan utjecaj i troškove prilagodbe

obalnih područja

- Veliki dio žitarica koje se uzgajaju u kontinentalnom i tropskom dijelu će biti

ugrožene dok će manji dio površina osjetiti korist od promjene klime

- Sigurnost hrane će biti ugrožena

- Ekonomske posljedice klimatskih promjena je teško procijeniti, ali pretpostavlja

se da će porast od 20 C koštati od 0,2 do 2% globalnih prihoda. Za veće promjene

temperature gubitci su znatno veći ali nisu procijenjeni.

- Očekuje se utjecaj na zdravlje ljudi, ali i na migracije i na jačanje mogućnosti

sukoba

- Očekuje se da će klimatske promjene utjecati na važnu infrastrukturu, teritorijalni

integritet i sigurnosne politike mnogih zemalja.

Prilagodba:

- Prilagodba je vidljiva jer se izrađuju programi upravljanja ovim rizicima

- Potrebno je u procese donošenja odluka uvesti i rizike vezane uz klimu uz prisutnu

nesigurnost o razumijevanju ozbiljnosti i vremenskom tijeku jačanja tih utjecaja

(velika sigurnost)

- Odabiri o prilagodbi i ublažavanju koje sada donesemo uvelike će utjecati na razvoj

rizika kroz 21. stoljeće

- Visoka je nesigurnost o budućoj osjetljivosti i izloženosti povezanih ljudskih i

prirodnih sustava te je potrebno uzeti u obzir različite socioekonomske scenarije

u procjeni budućih rizika.

- Prilagodba ovisi o regiji i specifičnim okolnostima, može se temeljiti na održivom

razvoju

- Nacionalne vlade moraju koordinirati napore štiteći ugrožene, potičući

ekonomsku diversifikaciju, pružajući informacije, kreirajući adekvatne javne

politike i zakonske okvire te s njima povezane financijske potpore

10

- Prilagodba i implementacija na svim razinama vlasti ovisi o socijalnim

vrijednostima, ciljevima, rizicima i percepciji. Prepoznavanje različitih interesa,

okolnosti i kulturnog konteksta te očekivanja može koristiti procesu donošenja

odluka. Lokalno, starosjedilačko stanovništvo može posjedovati tradicionalna

znanja o sustavima i praksama te cjelovito razumijevanje zajednice i okoliša te su

važan izvor znanja u procesu prilagodbe. Korištenje tradicionalnih znanja s

trenutnim praksama povećat će stupanj prilagodbe i održivog razvoja

- Ekonomski instrumenti su značajni i mogu doprinijeti kao što su: plaćanje usluga

ekosustava, promjene cijena resursa, subvencije, regulativa, transfer tehnologija

- Prepreke su mali financijski i ljudski resursi, ograničen nadzor i koordinacija

upravljanja i drugo

- Put prema otpornijoj klimi je održivi razvoj koji kombinira prilagodbu i

ublažavanje za smanjenje utjecaja klimatskih promjena

- Veći porasti temperature utjecat će na nemogućnost prilagodbe. U neki krajevima

su promjene već ugrozile održivi razvoj.

11

3. POLITIKA EU U PODRUČJU PRILAGODBE KLIMATSKIM

PROMJENAMA

Protokolom iz Kyota Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime

(UNFCCC) sklopljenim 1997. godine ugovorne strane obvezale su se smanjiti emisije šest

stakleničkih plinova: ugljičnog dioksida (CO2), metana, dušikovog oksida,

hidrofluorugljika, perfluoriranih ugljikovodika i sumporovog heksafluorida (SF6).

Protokol je ratificiralo 55 država te je stupio na snagu 2005. godine. EU se pritom obvezala

smanjiti emisije CO2 za 8 % u razdoblju od 2008. do 2012. godine u usporedbi s razinama

iz 1990. godine. Taj cilj raspoređen je na države članice odlukom o raspodjeli tereta te je

naknadno ostvaren: Emisije u EU-15 2010. godini već su bile niže u odnosu na razine iz

1990. za 10,6 %.

U Durbanu (2011) strane su postigle dogovor o produljenju Protokola iz Kyota i počele

raditi na novom međunarodnom pravno obvezujućem sporazumu kojim bi se globalno

zagrijavanje ograničilo na 20C iznad predindustrijskih prosječnih razina temperatura.

Sporazum bi trebao biti donesen 2015. godine, a na snagu bi trebao stupiti 2020. godine,

nakon isteka drugog obvezujućeg razdoblja Protokola iz Kyota.

Temeljna pitanja za EU u međunarodnim pregovorima o klimi su: ambiciozni i pravno

obvezujući ciljevi, snažni mehanizmi praćenja implementacije, multilateralizam te

uvažavanje znanstvenih dokaza.

Sama EU postavila je visoke standarde i unilateralni klimatski cilj smanjenja emisija

stakleničkih plinova za 20 % do 2020. godine te za 80-95 % do 2050. . EU je također

pokrenula raspravu o okviru za klimatsku i energetsku politiku za 2030. godine. Osmišljen

je i plan djelovanja u cilju kreiranja i uvođenja gospodarstva koje emitira niske razine

ugljika, a koje bi u potpunosti trebalo zaživjeti do 2050. godine koje bi trebalo zaživjeti do

2050. godine i koje bi emitiralo niske razine ugljika.

Godine 2007. postavljena su tri cilja koja treba ostvariti do 2020. godine:

1. 20 %-tno smanjenje emisija stakleničkih plinova

2. 20 %-tno povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji

energije

3. 20 %-tno smanjenje ukupne potrošnje primarne energije (sve u usporedbi s

1990.)

Ta je inicijativa postala poznata kao klimatski i energetski paket te je pretočena u četiri

obvezujuće zakonodavne mjere: revidirani Sustav za trgovanje emisijama stakleničkih

plinova EU-a, Odluku o raspodjeli tereta, Direktivu o obnovljivoj energiji i Direktivu o

hvatanju i skladištenju ugljikovog dioksida (CCS).

12

Sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova EU-a (ETS) (Direktiva

2009/29/EZ, o izmjeni Direktive 2003/87/EZ)

Radi se o prvom i trenutno najvećem međunarodnom tržištu ugljika koje je kao takvo

ključan politički instrument EU u borbi protiv klimatskih promjena. Temelji se na načelu

'ograniči i trguj'. Funkcionira na način da se postavi granica na ukupnu količinu emisija

stakleničkih plinova koje smije ispustiti više od 11 000 pogona (tvornica, elektrana, itd.)

koji sudjeluju u sustavu. Svaki pogon kupuje ili dobiva 'prava na emisije' koja države

članice nude na javnoj dražbi. Neiskorištenim dodatnim pravima na emisije, od kojih

svako odgovara jednoj toni CO2 ekvivalenata, može se trgovati s ostalim pogonima.

Tijekom vremena ukupna količina CO2 raspoloživog za trgovanje, sve je manja. S obzirom

na to da je cijena ugljika trenutačno preniska za poticanje ulaganja u inovacije s niskom

razinom ugljika, EU poduzima korake kojima želi ustaliti Sustav za trgovanje emisijama

stakleničkih plinova. Nakon tzv. backloadinga (privremenog zamrzavanja trgovanja

udjelima dozvola za CO2 na javnim dražbama), Komisija je predložila uvođenje 'rezerve za

stabilnost tržišta' kao protuteže strukturnom višku prava na emisije automatskim

prilagođavanjem ponude prava na javnim dražbama.

Direktiva o obnovljivoj energiji ( 2009/28/EZ )

Ovom se direktivom nastoji osigurati da do 2020. godine obnovljiva energija, kao što je

energija dobivena iz biomase, vjetra, vode i sunca, čini barem 20 % u ukupnoj potrošnji

energije u EU-u na području proizvodnje električne energije, prometa, grijanja i hlađenja.

Za svaku je državu članicu utvrđen minimalan obvezujući cilj da udio energije iz

obnovljivih izvora u njezinoj potrošnji energije u sektoru prometa poraste na najmanje

10 %. Obvezujući karakter ovog cilja 'ovisi o održivoj proizvodnji' i 'tržišnoj dostupnosti

druge generacije biogoriva'.

Tehnologija hvatanja i skladištenja ugljičnog dioksida (Direktiva 2009/31/EZ)

Ovom se direktivom predviđa izdvajanje ugljičnog dioksida iz atmosferskih emisija (koje

su posljedica industrijskih postupaka), njegovo komprimiranje i prenošenje do odredišta

na kojima ga se može skladištiti. U skladu s Međuvladinim panelom o klimatskim

promjenama UN-a, CCS-om bi se moglo ukloniti 80-90 % emisija CO2 iz elektrana na

fosilna goriva. EU je osmislio zakonski okvir za komercijalizaciju i subvencioniranje ove

nove tehnologije. No provedba planiranih demonstracijskih projekata u Europi pokazala

se težom nego što se to predviđalo pri čemu su visoki troškovi predstavljali jednu od

glavnih prepreka.

Uredbom (EZ) br. 443/2209 utvrđuju se standardi za emisije CO2 iz novih osobnih

automobila. Cilj za 2015. godinu iznosi 130g CO2/km i potrebno ga je smanjiti na 95g/km

od 2020. godine nadalje.

13

Nakon zabrana klorfluorugljika (CFC) 80' kako bi se zaustavilo uništavanje ozonskog

omotača, danas se fluorirani plinovi upotrebljavaju kao zamjena u nizu industrijskih

primjena, primjerice rashlađivanju i hlađenju, zbog toga što ne uništavaju ozonski omotač.

No njihov bi potencijal za globalno zagrijavanje mogao biti do 23 000 puta veći od

potencijala koji ima ugljični dioksid. EU je stoga poduzela mjere nadzora nad korištenjem

fluoriranih plinova i zabrane njihova korištenja u novim uređajima za rashlađivanje te

hladnjacima u razdoblju od 2022. do 2025. godine, čime je zadan tempo njihovom

postupnom ukidanju na globalnoj razini.

Na posljednjim pregovorima EU o definiranju ciljeva za 2030. godinu, dogovoreni su

načelni ciljevi koje će trebati finalno potvrditi u svibnju 2015. godine kada Europska

agencija draftira i pošalje UN-u pojedinačne obveze zemalja članica sukladno Kyotskom

protokolu. Utvrđeno je da će u razdoblju do 2030. godine emisije stakleničkih plinova

smanjiti za 40 %. U odnosu na razdoblje 2020., ovaj puta cjelokupno smanjenje mora se

postići na teritoriju EU, nisu dozvoljeni takozvani 'offseti'. Osim toga, ciljevi nalažu udio

obnovljive energije od 27% u ukupnoj potrošnji te 27% energetske učinkovitosti u

odnosu na projicirani 'business as usual'. Ovi su ciljevi izazvali mnoge kritike zelenih

organizacija koje ih smatraju porazom europske klimatske politike.

14

4. ANALIZA STANJA

U posljednjih 150 godina, na globalnom je nivou došlo do porasta temperature za

približno 0,8°C uz predviđeni trend daljnjeg porasta. Najviši porasti temperature bilježe

se u Južnoj Europi i na Arktiku. Toplinski udari, požari i poplave kojima smo svjedočili

posljednjih godina negativno utječu na poljoprivredu, šumarstvo, proizvodnju energije,

turizam te infrastrukturu općenito. U Europi najizloženija su sljedeća područja:

Južna Europa i Mediteranski bazen (zbog povećanja toplinskih udara, suša, ali i

poplava)

Planinske regije (zbog otapanja snijega i leda)

Priobalna područja, delte i poplavna područja (zbog porasta razine mora,

povećanja količine padalina, oluja i poplava)

Europski sjever i Arktik (zbog povećanja temperature i otapanja leda)

Slika 3. Očekivane klimatske promjene

Izvor: J. Cook, 2010, Znanstveni vodič kroz skepticizam o globalnom zagrijavanju,

meteo.hr

TRENUTNO STANJE KLIMATSKIH KRETANJA I ZAGAĐENOST ZRAKA U HRVATSKOJ

Klimatski uvjeti izravno su povezani s razvojem društva i načinom na koje se ono razvija.

Već su u prošlom stoljeću emisije stakleničkih plinova uzrokovane ljudskim djelovanjem

počele utjecati na klimatski sustav. Na razvoj društva utječu dvije izravne značajke klime

i njihove promjene, a to su:

- Temperatura koja je, čini se, u porastu u Republici Hrvatskoj

- Ekstremne vremenske pojave, kao što su oluje, toplinski udari i suše, poplave, koji

već u značajnoj mjeri utječu na razvoj društva.

15

Tijekom 20. stoljeća u većini regija Republike Hrvatske došlo je do pada količine padalina

i porasta temperature u gotovo svakom godišnjem dobu. Nije bilo moguće odrediti koliko

se ta činjenica može pripisati prirodnim klimatskim kolebanjima, a koliko utjecaju

čovjeka, no klimatski modeli za Republiku Hrvatsku upućuju na značajne promjene

klimatskih uvjeta u budućnosti ne dođe li do značajnog smanjenja emisija stakleničkih

plinova.

Iako Izvješće UNDP-a iz 2008. godine, predviđa da će Republika Hrvatska u budućnosti

biti toplija i sušnija, posebice ljeti, posljednji klimatski događaji u Hrvatskoj ukazuju na

porast količina padalina. Bez obzira što su klimatska kretanja teško predvidiva pa

znanstvenici ne mogu sa sigurnošću previdjeti buduće trendove, promjene klime naša su

realnost vidljiva. Nestabilnost i ekstremi sad su već postali pravilo, a ne iznimka i

promjene su očite, kao primjerice i sve toplije zime gotovo bez snijega. Očekivane više

temperature diljem zemlje imat će značajan utjecaj: porast temperature mora i kopnenih

voda, porast temperature tla, porast temperature podzemnih voda koji može dovesti do

viših stopa isparavanja i smanjenja površinskog sloja podzemnih voda, smanjenje razine

jezera i rijeka, smanjenje vlažnosti tla koje dovodi do suša, više toplinskih udara koji

utječu na zdravlje i brojni drugi. S druge strane, iznenadne velike količine kiše koje

napadaju u kratkom roku, uzrokuju katastrofalne poplave, čemu smo i sami bili svjedoci

u 2014. godini.

Slika 4. Odstupanje od višegodišnjeg prosjeka za listopad 2014.

Izvor: DHMZ HDKI, 26.11.2014

Predviđa se da će prosječne ljetne temperature u priobalju značajno porasti. Ovaj porast

temperature mogao bi imati razorne utjecaje na razinu udobnosti turista, ali i na potrebe

za vodom za sektor poljoprivrede u ovim regijama. Nadalje, očekuje se da će prosječne

ljetne temperature u Istočnoj Hrvatskoj također porasti. Ovakav porast mogao bi imati

vrlo štetan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju. Prognoze su da će prosječne zimske

16

temperature u planinama biti iznad temperature smrzavanja, što može značajno utjecati

na količine snijega. I na kraju, očekuje se da će se diljem Republike Hrvatske količine

padalina značajno smanjiti, osobito u ljetnim mjesecima. Ovaj pad mogao bi imati

značajne učinke na poljoprivredu i proizvodnju električne energije u hidroelektranama.

Na grafu 1. prikazani su ekonomski gubici zabilježeni u RH uzrokovani prirodnim

nepogodama i to u periodu od 1981.-2012.

Slika 5: Ekonomski gubici (%) uzrokovani prirodnim nepogodama u HR, 1981.-2012.

Izvor: Ministarstvo financija

ZRAK

Ugljikov dioksid je najznačajniji staklenički plin, a ujedno je antropogenog podrijetla. Kao

i u većini ostalih zemalja, najznačajniji antropogeni izvori emisije CO2 u Hrvatskoj su

procesi izgaranja fosilnih goriva za potrebe proizvodnje električne i/ili toplinske energije

te promet i industrijski procesi (proizvodnja cementa i amonijaka).

Energetski sektor je glavni izvor antropogene emisije stakleničkih plinova s doprinosom

od 77% u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova. U ovom sektoru, izgaranjem fosilnih

goriva dolazi više od 90% emisije CO2 u atmosferu.

Promet je sljedeći značajan izvor CO2. U Hrvatskoj je promet u 2003. godini sudjelovao s

17,8% udjela u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova.

Najveći izvori emisije CO2 u industrijskim procesima su proizvodnja cementa i

amonijaka. Emisija CO2 iz proizvodnje cementa doprinosi, ovisno o godini, 40 - 70%

ukupne emisije CO2 iz industrijskog sektora, a iz proizvodnje amonijaka oko 20 - 40%

ukupne emisije sektora.

17

Glavni izvori emisije metana u Hrvatskoj su: fugitivna emisija iz proizvodnje,

prerade, transporta i aktivnosti korištenja goriva u sektoru energetike,

poljoprivrede i odlaganja otpada. Fugitivna emisija je uglavnom posljedica

istraživanja i proizvodnje, prerade, transporta i distribucije prirodnog plina (oko

97%). U sektoru poljoprivrede prisutna su dva značajna izvora emisije metana:

unutrašnja fermentacija u procesu probave preživača (mliječne krave

predstavljaju najveći izvor) i različiti postupci vezani uz spremanje i primjenu

organskih gnojiva.

Emisija metana iz odlagališta otpada nastaje anaerobnom razgradnjom organskog

otpada pomoću metanogenih bakterija. U Hrvatskoj godišnje nastaje više od

milijun tona komunalnog otpada, a prosječni je sastav njegova biorazgradiva

dijela: papir i tekstil (21%), zeleni otpad (17%), otpaci hrane (22%), drvni otpaci

i slama (1%).

U razdoblju od 2005. do 2010. godine u naseljenim je područjima zrak većim dijelom I.

kategorije s obzirom na SO2, CO i benzen, dok je II. (druge) i III. (treće) kategorije s

obzirom na lebdeće čestice PM10, NO2, ozon i H2S. Do prekoračenja graničnih vrijednosti

kakvoće zraka u naseljenim područjima najčešće dolazi zbog blizine lokalnih izvora

onečišćenja, prometa i ložišta.

Trenutno se za emisiju sumporovog dioksida, dušikovih oksida te ugljikovog dioksida

plaćaju naknade. Obveznici naknade na emisiju SO2 i NOx su svi izvori tih emisija koji su

podatke obvezni dostavljati u Registar onečišćavanja okoliša. Jedinična naknada na

emisiju jedne tone SO2 i NOx iznosi 310 kuna.

Naknada na emisiju CO2 uvedena je u 2007. godini, s iznosom od 11 kuna/t, a takva je

ostala i u 2008. godini dok od 1. siječnja 2009. godine iznosi 14 kuna/t. Pri naplati se

primjenjuju različiti korektivni koeficijenti, ovisno o godišnjoj količini emisije, podrijetlu

emisije, ulaganjima u projekte i programe energetske učinkovitosti i obnovljive izvore

energije te izradi i provedbi programa smanjenja emisije korištenjem najboljih

raspoloživih tehnika.

Također je od 2004. godine uvedena posebna naknada za okoliš na vozila na motorni

pogon koja se jednom godišnje plaća pri registraciji, odnosno ovjeri tehničke ispravnosti

vozila. Visina ove naknade izračunava se množenjem jedinične naknade, koja je različita

za pojedine vrste vozila i korektivnog koeficijenta koji ovisi o starosti vozila, radnom

obujmu motora te vrsti motora i pogonskoga goriva. Postoji prostor za korekcijom i

poboljšanjem ekoloških taksi koje naplaćuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost.

Trenutno najveći problem onečišćenja zraka prašinom (lebdećim česticama PM10) u

naseljenim područjima javlja se u većim gradovima sjeverne Hrvatske, Zagrebu i Sisku, a

onečišćenje troposferskim ozonom najizraženije je u Primorsko-goranskoj županiji te

Zagrebu. Zrak u područjima (zonama) u Republici Hrvatskoj uglavnom je I. kategorije

kakvoće. Onečišćenje sulfatima, nitratima i amonijevim ionima u oborini u posljednjih 10

godina pokazuje višegodišnji opadajući trend zakiseljavajućeg i eutrofikacijskog

onečišćenja. Smanjenje onečišćenja sulfatima naročito je izraženo na području grada

18

Rijeke, dok je u istočnoj Hrvatskoj to smanjenje u oborini najslabije izraženo radi emisija

iz poljoprivrednoga sektora i regionalnog prometa. Taloženje onečišćujućih tvari

najizraženije je u Gorskome kotaru i Lici radi značajnih količina oborine. Iako su mjerene

koncentracije onečišćujućih tvari u oborini u opadanju, udio regionalnog doprinosa je i

dalje značajan. Samo dio ukupnog taloženja i prizemnog ozona potječe iz vlastitih izvora,

dok veliki dio opterećenja pristiže zračnim strujanjima iz susjednih zemalja.

STANJE U PODRUČJU PRILAGODBE KLIMATSKIM PROMJENAMA U HRVATSKOJ

Hrvatska je od svog osnivanja, koliko su to okolnosti dopuštale, deklarativno pokazivala

brigu za očuvanje prirode kao jednog od bitnih preduvjeta na kojem će temeljiti svoj

razvoj. Donesen je niz dokumenata kojima se nastojao stvoriti okvir zelenog razvoja.

Temeljni problem je taj što je većina napisanog ostala tek mrtvo slovo na papiru ili se na

provođenju radilo nedosljedno i nekoordinirano. Samit o Zemlji u Rio de Janeiru 1992.

godine iznjedrio je Okvirnu konvenciju UN o klimatskim promjenama (UNFCCC), koja je

bila preduvjet Kyotskom protokolu kojeg je i Hrvatska ratificirala 2007. godine.

U Kopenhagenu je 2009. godine postignut dogovor o potrebi smanjivanja stakleničkih

plinova u periodu od 2013.-2020. godine s ciljem zadržavanja porasta temperature za 2˚C.

Kako Kopenhaški dogovor nije bio pravno obvezujući, 2010. godine na Konferenciji u

Cancunu postaje obvezujući.

Hrvatska je 2012. godine potvrdila Protokol o integriranom upravljanju obalnim

područjem u Sredozemlju čime se obavezala izraditi nacionalnu strategiju upravljanja

obalnim područjem i obalne provedbene planove i programe s mjerama u skladu sa

zajedničkim regionalnim okvirom. Ova strategija bi trebala uključivati procjenu ranjivosti

i opasnosti u obalnom području kao i planirane mjere prevencije, ublažavanja i prilagodbe

učincima prirodnih katastrofa, naročito u smislu klimatskih promjena.

ZRAK

Krajem 2013. godine Vlada je donijela Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja

klimatskih promjena za razdoblje od 2013.-2017. godine koji navodi trideset domaćih i

preko osamdeset inozemnih dokumenata iz ovog područja a u skladu s kojima je plan

izrađen. Plan definira mjerila za određivanje prioriteta zaštite zraka:

1. Razina onečišćenja: prioritet treba dati područjima i štetnim tvarima za koje je utvrđena

viša razina onečišćenja, promatrano u odnosu na granične vrijednosti, tolerantne

vrijednosti i kritične razine onečišćenja;

2. Stupanj štetnosti (opasnost, rizik) onečišćujuće tvari na ljudsko zdravlje: prednost

treba dati onim ciljevima i mjerama čijim se ostvarenjem utječe na smanjivanje emisija

tvari koje imaju izraženija štetna svojstva;

3. Veličina populacije ili ekosustava pod rizikom: u određivanju prioriteta bitan faktor je

veličina populacije koja je izložena onečišćenju i/ili površina i raznovrsnost ugroženog

ekosustava i kulturnih dobara;

19

4. Osjetljivost receptora: u pogledu utjecaja na zdravlje osjetljivijom populacijom

smatraju se djeca, starije osobe i bolesni. Kod ekosustava osjetljivost se određuje preko

kritičnih razina onečišćenja;

5. Stupanj nelagode izazvan onečišćenjem: osim zdravstvenih učinaka i štetnog djelovanja

na ekosustav, razlog za djelovanje je i nelagoda zbog onečišćenja, najčešće zbog

neugodnog mirisa ili recimo smanjenja vidljivosti;

6. Rok ispunjavanja cilja/provedbe mjere: sukladno predloženim rokovima provedbe

mjera prednost se daje provedbi mjera koje imaju kraći rok provedbe ili početak

provedbe;

7. Osiguranost financijskih sredstava, ostalih resursa i stručnih podloga: prednost se daje

mjerama za koje postoje osigurana financijska sredstva, za koje je proveden postupak

natječaja, osim ako nisu u suprotnosti sa prethodna dva mjerila;

8. Sinergijski učinak: prednost se daje mjerama koje osim smanjivanja prioritetnih

onečišćujućih tvari imaju pozitivan učinak na smanjivanje ostalih onečišćujućih tvari i/ili

na smanjivanje utjecaja na druge sastavnice okoliša (vode, tlo/otpad).

Također se ovim Planom Hrvatska obvezuje poštivati sve međunarodne protokole o

zaštiti zraka koje je preuzela.

Za postizanje adekvatnog nadzora nad kvalitetom zraka, potrebno je uspostaviti državnu

mrežu za praćenje i mjerenje kvalitete zraka koja još uvijek nije uspostavljena. Ova mreža

treba sustavno pratiti osnovne zagađivače u urbanim i industrijskim sredinama a to su:

SO2, NO2, CO, O3, te prema potrebi H2S, NH3 i drugi plinovi ukoliko postoje indikacije.

UREDBA O KONTROLI EMISIJA

Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje

(NN 130/2011) propisuje se: popis stakleničkih plinova, način i metodologija praćenja

emisija stakleničkih plinova, podatke o emisijama stakleničkih plinova, rokove za izradu i

dostavu izvješća Tajništvu Okvirne konvencije i Europskoj komisiji, način izrade

inventara (izračuna) emisije stakleničkih plinova, način verificiranja izvješća i način i

rokove dostavljanja podataka Agenciji za zaštitu okoliša, način praćenja ispunjenja

nacionalne godišnje kvote, način trgovanja s dijelom nacionalne godišnje kvote, način

korištenja jedinica proizašlih iz provedbe projektnih aktivnosti, način izvješćivanja

Europske komisije o ispunjenju obveze ograničenja emisija do visine nacionalne godišnje

kvote. Praćenje emisija stakleničkih plinova i praćenje ispunjenja nacionalne godišnje

kvote ostvaruje se kroz sljedeće sastavnice:

- Nacionalni sustav za izračun i izvješćivanje o antropogenim emisijama iz izvora i

uklanjanja pomoću odliva stakleničkih plinova,

- Nacionalni sustav za praćenje politike i mjera smanjenja emisija i projekcije

- Registar Unije

Popis djelatnosti obuhvaćenih nacionalnom godišnjom kvotom: energija, sagorijevanje

goriva, fugitivne emisije iz goriva, industrijski procesi, uporaba otapala i drugih

proizvoda, poljoprivreda, otpad.

20

Nacionalni sustav za izračun i izvješćivanje o antropogenim emisijama iz izvora i

uklanjanja pomoću odliva stakleničkih plinova uspostavlja se, vodi i kontinuirano

unaprjeđuje s ciljem izračuna i izvješćivanja o antropogenim emisijama iz izvora i

uklanjanja pomoću odliva stakleničkih plinova.

Nacionalnim sustavom treba se osigurati razvidnost, dosljednost, usporedivost,

potpunost i točnost inventara stakleničkih plinova, izvješća o inventaru stakleničkih

plinova i zajedničkog formata za izvješćivanje sukladno smjernicama i uputama Okvirne

konvencije i Međuvladinog tijela za klimatske promjene kao i njegova pravovremena

dostava nadležnim tijelima.

Ministarstvo u suradnji s Agencijom i Povjerenstvom za praćenje izrađuje godišnji

program prikupljanja podataka o djelatnostima po pojedinim sektorima u skladu s

planom osiguranja i kontrole kvalitete iz članka 7. ove Uredbe i objavljuje ga na svojim

internetskim stranicama do 15. prosinca tekuće godine.

21

1) OKVIR ZA STRATEGIJU NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA

Da bi se porast globalne temperature ograničio do 2°C EU je usvojila Plan puta za prijelaz

na konkurentno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika po kojemu bi trebalo smanjiti

emisije stakleničkih plinova na 40% do 2030., 60% do 2040. te 85%-90 do 2050. godine

u odnosu na baznu godinu. U tijeku je provedba regionalnog projekta LOCSEE-Low

Carbon South East Europe (Nisko-ugljični razvoj u jugoistočnoj Europi), financiranog iz

EU kojemu je cilj ojačati kapacitete, pripremiti tijela državne uprave i razviti

međusektorski pristup u kreiranju politike klimatskih promjena koji će doprinijeti

smanjenju emisija stakleničkih plinova na putu prema nisko-ugljičnoj jugoistočnoj

Europi. U sklopu tog projekta u planu je izrada Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske

do 2050 (LEDS).

Prije izrade same Strategije izrađen je Okvir za Strategiju nisko-ugljičnog razvoja uz

pomoć Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) koji daje osnovne smjernice i

podlogu za njenu izradu. U izradi Okvira sudjelovao je veliki broj dionika iz različitih

sektora i profesija kako bi se pronašla najprikladnija rješenja za ostvarenje postavljenih

ciljeva, odnosno smanjenja emisije stakleničkih plinova uz maksimiziranje dobiti za

društvo, okoliš i ekonomiju. Održano je više savjetodavnih radionica s preko dvije stotine

stručnjaka koji su pomoću analize snaga, slabosti i prijetnji (SWOT) identificirali mjere i

instrumente za smanjenje emisija te procijenili učinke tih mjera s gledišta temeljnih

principa održivog razvoja.

Smatra se da bi sama Strategija trebala biti dokument koji daje osnovu za političke odluke,

ulaganja i promjene obrasca ponašanja s ciljem značajnog smanjivanja emisija

stakleničkih plinova do 2050. godine. Njome bi se trebale otvoriti prilike da se

poboljšanjima infrastrukture i tehnoloških rješenja i uz strukturne promjene potakne

investicijski ciklus, rast proizvodnje, razvoj novih djelatnosti, konkurentnost

gospodarstva te da se otvore nova radna mjesta s održivom perspektivom. Međutim, na

tu se strategiju čeka već godinama.

GODIŠNJA IZVJEŠĆA O KRETANJIMA STAKLENIČKIH PLINOVA U RH

U tablicama 1. i 2. koje slijede, prikazana su kretanja stakleničkih plinova na području

Hrvatske u razdoblju između 1990. i 2010. godine. Emisije su prikazane po sektorima te

prema tipu plinova. Podaci su preuzeti iz izvješća Agencije za zaštitu okoliša o inventaru

stakleničkih plinova na području RH, za razdoblje 1990.-2010. Iz tablica je vidljivo da je u

promatranom razdoblju došlo do pada emisije stakleničkih plinova ali to nije uspjeh

vladinih politika, već smanjenja gospodarskih aktivnosti. U sektoru otpada došlo je do

porasta emisija u odnosu na baznu godinu što svjedoči o povećanoj potrošnji i

neadekvatnoj brizi za sanaciju.

22

Tablica 1: Emisije prema sektorima u razdoblju između 1990.-2010.

*LULUCF: eng. Land Use Change and Forestry= Korištenje zemljišta i šumarstvo

Tablica 2: Emisije prema plinovima u razdoblju između 1990.-2010.

Kvaliteta zraka

Lebdeće čestice (prašina, dim, smog) mješavina su organskih i anorganskih čestica

suspendiranih u zraku, koje se u okoliš najviše spuštaju tijekom procesa sagorijevanja

goriva (u energetici i prometu), u industrijskoj proizvodnji i tijekom gospodarenja

organskim gnojivima. Emisija ukupnih lebdećih čestica (ULČ) povećala se u odnosu na

baznu 1990. godinu kao rezultat porasta aktivnosti u asfaltiranju prometnica, u

kamenolomima te u rušenju i građenju objekata. S druge strane, emisije čestica PM10 i

PM2,5 smanjivale su se uslijed korištenja fosilnih goriva s nižim sadržajem pepela te

uslijed smanjenja broja životinja u sektoru poljoprivrede (Slika 6).

23

Slika 6. Emisije lebdećih čestica, PM 10 i PM 2,5

Zbog svog utjecaja na ljudsko zdravlje (dišni sustav), emisije čestica jedan su od

najvažnijih pokazatelja onečišćenja zraka. Najrašireniji problem je onečišćenje zraka

lebdećim česticama PM10 (sitna prašina). U razdoblju od 2007. do 2010. godine na

cijelome su području Grada Zagreba bile prekoračene dopuštene dnevne granične

koncentracije. Najveći doprinos tom onečišćenju bio je prije svega promet, a zatim i

ložišta. Isto je stanje zabilježeno i u Osijeku. U Kutini, Sisku i Rijeci također su bile

prekoračene dopuštene dnevne granične koncentracije PM10, a uz promet i ložišta utjecaj

na povećanje u koncentracija imaju i veliki točkasti izvori (dimnjaci, tvornička postrojenja

s ispuštanjem onečišćujućih tvari u zrak i sl.), vidi Sliku 7.

Slika 7. Kvaliteta zraka u urbanim područjima s obzirom na PM10

24

IZAZOVI PO SEKTORIMA

GOSPODARSTVO

Strukturna nezaposlenost veliki je problem hrvatske ekonomije. Nastojanja različitih

vlada da privuku strane investitore i time potaknu gospodarski rast do sada su se

pokazala neuspješnima. Uzrok tome su ponajprije glomazna i neodrživa administracija,

komplicirane i skupe procedure koje se stalno mijenjaju, visoki porezi, korupcija, itd. Sve

vlade neizostavno spas vide u zazivanju stranih investitora, no kad se oni i pojave čini se

da hrvatsko društvo, politika i građani nisu spremni pristati na uvjete pod kojima će

investitori ostvarivati profit. U Hrvatskoj su niski troškova rada (u odnosu na troškove u

zapadnim zemljama), ali korupcija i slabe, nekoordinirane institucije ne stvaraju sigurno

i poticajno okruženje za privlačenje stranog, ali i domaćeg kapitala. Paralelno s

rješavanjem problema administracije, procedura i korupcije, potrebno je zacrtati i slijediti

ideju zelene ekonomije. Zelena ekonomija podrazumijeva poslovanje koje se oslanja na

održivost, znanje i inovacije, a rezultira smanjenjem rizika po okoliš i povećanjem

kvalitete ljudskoga života. Ovaj tip ekonomije baziran je na šest glavnih sektora: obnovljivi

izvori energije, energetski učinkovita gradnja, održivi transport, upravljanje vodama,

otpadom i zemljištem. Da bi ovakav tip ekonomije zaživio potrebno je slobodno i

kompetitivno tržište, mjerni podaci, računovodstvo i izvještavanje, zatim investicije, life

cycle pristup, učinkovito korištenje resursa, visoka zaposlenost, znanje i vještine,

upravljanje i partnerstvo te integriranost politike i donošenja odluka. Hrvatska mora u

narednom razdoblju krenuti u plansko unaprjeđenje konkurentnosti gospodarstva koje

se treba temeljiti na porastu energetske učinkovitosti u prerađivačkoj industriji,

poljoprivredi i proizvodnji energije. Ulaganjem u konkurentnost temeljenu na održivoj

potrošnji energije i resursa zajedno s reformom uprave koja treba ubrzati i pojednostaviti

administrativne procese, stvorit će se temelj za inovativnu i razvojnu ekspanziju u

hrvatskom gospodarstvu. Strategiju razvoja industrije treba postaviti na izvoznim i

produktivnim potencijalima kao temeljima za podršku razvoju. Republika Hrvatska treba

svoje investicijske potencijale sadržane u institucijama kao što su HBOR, FZOEU, razvojne

agencije i slično staviti u funkciju energetske i resursne održivosti kao temelja

konkurentnosti u gospodarstvu.

U Hrvatskoj je uveden sustav trgovanja emisijama (ETS) koji obuhvaća jedan manji dio

industrijskih postrojenja, dok je velika većina gospodarstva smještena u non-ETS sektor.

Potrebno je kreirati i provesti programe koji će poticati sve sektore gospodarstva da ulažu

u smanjenje emisija i energetsku učinkovitost, posebno u non-ETS sektoru gdje leži

ogroman potencijal, a ovaj dio gospodarstva nije opterećen obvezama ETS-a.

POLJOPRIVREDA

Očekuje se da će utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu biti značajan zbog njezine

ranjivosti na klimatske uvjete općenito. Padaline, temperatura, ekstremni vremenski

uvjeti i stope isparavanja zajedno utječu na proizvodnju. Poljoprivreda je važna za

gospodarstvo Republike Hrvatske zbog svoje sveukupne vrijednosti i utjecaja na sigurnu

25

opskrbu hranom, ranjive skupine stanovništva i radna mjesta koje stvara. Godine 2001.

92% područja Republike Hrvatske klasificirano je kao ruralno, dok je 48% hrvatskog

stanovništva živjelo na ruralnim područjima. Općenito, ruralna su kućanstva ranjivija

zbog ograničenog pristupa osnovnoj infrastrukturi i lošijih uvjeta stanovanja od

kućanstava na urbanim područjima.

Gledajući samo kukuruz, u budućnosti će izgubljeni prihodi zbog klimatskih promjena

iznositi 6-16 milijuna eura u 2050. godini, odnosno 31-42 milijuna u 2100. godini. Taj

iznos je jednak 0,8-5,7% svih prihoda od prodaje ratarskih usjeva u 2005. godini. Većina

tih šteta bit će uzrokovana nestašicom vode tijekom ključnih razdoblja, ali i poplavama i

tučama koje također uzrokuju štetu. Pojedine godine, kao što su 2003. i 2007., pretrpjele

su velike ekonomske štete koje je teško nadoknaditi. Iako postoje određeni programi

osiguranja koje podupire Vlada i novi program navodnjavanja, postojeća ranjivost na

klimatsku varijabilnosti i dalje je prisutna, posebice kad se radi o sušama. Za održivost

poljoprivrede jednako su važne nisko-ugljična strategija koja podrazumijeva gospodarske

prakse s malim emisijama stakleničkih plinova, ali i adaptacijska strategija koja

podrazumijeva provedbu projekata kojima će sektor poljoprivrede spremnije dočekati

vremenske ekstreme, suše i poplave, kao direktne posljedice klimatskih promjena.

Prilagodba klimatskim promjenama je relativno novo područje politike i na globalnoj i na

europskoj razini. U travnju 2013. godine objavljena je EU Strategija prilagodbe, a većina

država članica već je izradila svoje nacionalne strategije prilagodbe (NAS). Osim

nacionalne, za kvalitetnu prilagodbu klimatskim promjenama iznimno je važna i

regionalna razina te regionalno planiranje. Prilagodba klimatskim promjenama u sektoru

poljoprivrede podrazumijeva donošenje odluka i poljoprivrednih planova na temelju

praćenja usjeva, predviđanju prinosa i klimatskim promjenama. Predviđanja se temelje

na meteorološkim podacima i znanstvenim podacima koji pridonose stvaranju točnih

prognoza i modela za usjeve. Na osnovu ovih prognoza donose se odluke o usjevima te

hoće li se i koliko uvoziti poljoprivrednih proizvoda. Za poljoprivredu je ključni čimbenik

voda. Stoga je nužno provesti različite modele navodnjavanja. Izuzetno je važno da ovaj

sustav bude učinkovit i racionalan, odnosno da ne dolazi do nepotrebnog gubitka vode u

prijenosu do oranica. Tu pomažu moderne informatičke tehnologije, ali i provedba drugih

agrotehničkih mjera koje ne moraju biti temeljene na sustavu navodnjavanja i odvodnje.

U ovom procesu iznimno veliku ulogu mora imati Poljoprivredna savjetodavna služba.

RIBARSTVO I MARIKULTURA

Republika Hrvatska ima dugu povijest ribarstva i marikulture i obalu koja je pogodna za

razvoj moderne industrije na ovim područjima. Sektor ribarstva i marikulture u Republici

Hrvatskoj čini mali dio nacionalne bruto dodane vrijednosti (BDV) – u prosjeku 0,25% ili

oko 56 milijuna eura u 2003. i 2004. godini. Klimatske promjene i više temperature u

bližoj budućnosti mogu imati značajne utjecaje koji će i dalje predstavljati izazov za ovaj

sektor.

26

Bogatstvo populacija morskih riba već je počelo pokazivati značajne fluktuacije. Došlo je

do promjena ponašanja i migracijskih obrazaca tih populacija u Jadranu, što pak utječe na

ulov ribe. Veza između tih fluktuacija i značajnih klimatskih promjena ima veliku važnost.

Istraživanje je pokazalo da se vrste riba kojima više odgovaraju toplija mora u velikom

broju kreću prema sjeveru. U proteklih trideset godina u sjevernim dijelovima Jadranskog

mora zabilježene su mnoge nove vrste. Klimatske promjene također će vjerojatno

pozitivno djelovati na vrste koje su trenutno u marikulturi u istočnom Jadranu budući da

će se sezona rasta produljiti, a ciklus uzgoja skratiti.

Još jedna posljedica klimatskih promjena bit će uvođenje novih vrsta. Učinak prethodno

uvedenih novih vrsta u Jadransko more, ekonomski gledano, bio je i pozitivan i negativan.

Međutim, s ekološkog stajališta, on je zabrinjavajući budući da postoje značajne prijetnje

domaćim komercijalnim i nekomercijalnim vrstama riba. Jedna od mjera prilagodbe

klimatskim promjenama jest i zaštita, odnosno zabrana izlova riba na području Jabučke

kotline. Naime, prema podacima dobivenim znanstvenim istraživanjima, najvažniji dio

Jadranskog mora u biološkom smislu čini šire područje Jabučke kotline. To područje od

presudne važnosti za obnavljanje većine jadranskih ribljih vrsta i drugih morskih

organizama, svojevrsna 'kolijevka' za reprodukciju brojnih životnih oblika, desetljećima

je izloženo pretjeranom izlovu ribe. Stoga je nužna hitna i učinkovita zaštita ovog područja

proglašenjem Morskim područjem pod posebnom zaštitom od mediteranskog interesa

(SPAMI) te uspostavljanjem učinkovitog upravljanja.

OBALNO PODRUČJE I PORAST RAZINE MORA

Očekuje se da će globalna razina mora do 2100. godine porasti za između 9 i 88 cm. Ova

procjena u obzir uzima samo porast koji je posljedica zagrijavanja mora. Iz nje su izuzeti

utjecaj topljenja leda/pomicanje ledenog pokrova i nestabilnost klimatsko-karbonskih

ciklusnih povratnih veza. Općenito, teško je sa sigurnošću govoriti o vjerojatnom porastu

razine mora.

Hrvatska obalna područja važna su zbog gospodarskog značaja (turizam, pomorski

promet, brodogradnja, ribarstvo) ali i zbog različitosti prirodnih ekosustava. Gospodarski

razvoj već stavlja pritisak na te prirodne ekosustave što znači da postoji značajan rizik po

biološku raznolikost.

Porast razine mora potencijalno može postati jedna od skupih posljedica klimatskih

promjena za hrvatsku obalu. Ako se razina mora poveća za pola metra ili više, neka će

područja postati posebno ranjiva sredinom i krajem ovog stoljeća. Sa velikim izazovima

mogli bi se suočiti prvenstveno dolina rijeke Neretve, Krka, Vransko jezero pored

Biograda, otok Krapanj i brojna druga mjesta.

Prema okvirnoj analizi ukupna površina prekrivenog kopna iznosila bi preko 100 milijuna

kvadratnih metara uz porast razine mora od 50 cm, odnosno preko 112 milijuna

kvadratnih metara uz porast od 88 cm. To bi dovelo do gubitka vrijednosti zemlje od 2,8

do 6,5 milijardi eura, odnosno 3,2 do 7,2 milijarde eura. Iako su ovo vrlo grube procjene

27

one ukazuju da potencijalno može doći do značajnih gubitaka kao posljedica porasta

razine mora. U svijetu se razmatraju mjere za zaštitu obalnog područja od porasta razine

mora no sve su ove mjere vrlo skupe i u tom smislu neodržive.

VODNI RESURSI

Voda je ključni prirodni resurs. Koristi se, između ostalog, za piće, poljoprivredu, usluge

močvarnih staništa, proizvodnju hidroelektrične energije. Republika Hrvatska bogata je

slatkovodnim resursima, među najbogatijima (na petom mjestu) je u Europi. Stoga se

vodni resursi ne smatraju ograničavajućim čimbenikom za razvoj Republike Hrvatske.

Iako u Republici Hrvatskoj nema samih nestašica vode za potrošnju, određeni problemi

ipak postoje.

Gubitci iz vodovodnih mreža su ogromni (procjene govore o oko 40% gubitaka), što

dovodi do gubitka prihoda od gotovo 286 milijuna eura (0,9% BDP-a) godišnje i

povećanih emisija stakleničkih plinova što je posljedica povećane potrošnje električne

energije za crpljenje vode. Poljoprivrednici su često suočeni s nestašicama vode u

ključnim razdobljima u sezoni rasta usjeva, a tlu, općenito, nedostaje vlage.

Republika Hrvatska koristi tek mali dio dostupnih vodnih resursa (oko 1%). Između

2000. – 2007. godine, 50% ukupne količine električne energije proizvedene u Republici

Hrvatskoj proizvodilo se hidroenergijom. Hrvatski energetski sektor potencijalno je

ranjiv ako klimatske promjene dovedu do smanjenih riječnih tokova. Smanjenja

kapaciteta proizvodnje hidroelektrične energije na taj bi način smanjila razinu nacionalne

energetske sigurnosti. Klimatske promjene vjerojatno će utjecati na vodeni ciklus u

Republici Hrvatskoj. To bi moglo uključivati više suša što će utjecati na poljoprivredu i

prirodne okoliše – posebno močvarna područja. Također bi moglo doći do smanjenih

riječnih tokova, a možda čak i nižih razina podzemnih voda koje se koriste za piće.

Klimatske promjene mogu također utjecati na pojavnost poplava i kakvoća/količina pitke

vode.

ZDRAVLJE LJUDI

U Republici Hrvatskoj ne postoji pravo razumijevanje rizika budućih klimatskih promjena

po zdravlje ljudi. Vjerojatno je da se radi o kardiovaskularnim rizicima od toplinskih

udara, povećanju alergijskih reakcija zbog promjena u koncentracijama peluda i promjena

distribucijskih razdoblja biljaka/peluda i sve većoj učestalosti toplinskih udara i drugih

akutnih učinaka visokih dnevnih temperatura. Mogle bi se pojaviti i druge zdravstvene

posljedice kao što su povećanje broja vektorskih bolesti koje prenose komarci (npr.

malarija), ptice (zapadnonilska groznica) i drugi organizmi, bolesti koje se prenose putem

vode te povećan rast bakterija u hrani. Zagađeni zrak utječe na respiratorne probleme,

uzrokuje oštećenja na plućima, karcinome, bolesti bubrega, itd.

(http://www.epa.gov/region07/air/quality/health.htm)

RANJIVE DRUŠTVENE SKUPINE

28

Iako klimatske promjene predstavljaju globalni problem, one neće na sve ljude utjecati

jednako. Klima nejednako i nerazmjerno utječe na siromašne, a takav je trend prisutan i

na nacionalnoj razini. Ranjivost na klimatske promjene uvelike ovisi o geografskom,

sektorskom i društvenom kontekstu. Siromašne zajednice su posebno ranjive na

klimatske promjene i to one koncentrirane na visokorizičnim područjima. Siromašnije

zajednice češće imaju ograničene kapacitete prilagodbe i više ovise o resursima

osjetljivim na klimu. Slično tome, stariji, koji su i nerazmjerno siromašniji, uz ekonomske,

suočit će se s ozbiljnijim posljedicama po zdravlje.

Bilo bi korisno steći bolje razumijevanje važnosti ekonomskih aktivnosti ovisnih o klimi u

najsiromašnijim županijama i među najsiromašnijim ljudima i istražiti dodatnu ranjivost

na područjima u kojima sektori ovisni o klimi čine glavni izvor zapošljavanja u pojedinim

regijama (npr. ribarstvo/turizam na obali, poljoprivreda na ruralnim područjima).

Regionalne razlike među županijama već su velike u pogledu prihoda, zaposlenosti,

kvalitete života i razvojnih prilika. Stoga je potrebno obratiti posebnu pažnju na regije

koje već zaostaju i koje bi se mogle naći u još gorem položaju zbog klimatskih promjena.

29

6) CILJEVI

Prema sporazumu s 18. konferencije u Dohi, Hrvatska je unutar EU prihvatila obaveze za

drugo obavezujuće razdoblje od 2013. do 2020. godine, odnosno:

I. izvori iz sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (ETS) imaju zajedničku

europsku kvotu, kojom se emisija ovog sektora smanjuje za 21% u odnosu na 2005.

godinu;

II. za svaku godinu u navedenom razdoblju količinu emisija koja se ispušta iz sektora

koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama (promet, mala

industrija, kućanstva i usluge, poljoprivreda i gospodarenje otpadom) ograničiti do

visine nacionalne godišnje kvote koja je utvrđena propisima Europske Unije,

odnosno -+11% do 2020. godine u odnosu na 2005. godinu (u našem slučaju to

znači da nam je dozvoljen rast emisija za 11%);

III. udio od 20% obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije,

uključujući i velike hidrocentrale;

IV. 10% udjela obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza;

V. 35% udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije

VI. smanjenje neposredne potrošnje energije za 10% u odnosu na prosječnu potrošnju

u razdoblju 2001.-2005. godinu. Iako je politika EU do 3030. godine definirala

ciljeve: 40% smanjenja emisija stakleničkih plinova te 27% povećanja

energetske učinkovitosti i udjela obnovljivih izvora energije, ORaH se zalaže

za ambicioznije ciljeve, odnosno za 40-30-30 odnosno 40% smanjenje

emisija stakleničkih plinova te po 30% povećanja energetske učinkovitosti i

udjela obnovljivih izvora energije do 2030. godine.

30

7) STRATEGIJA

Klimatske promjene najveća su globalna prijetnja životu na Zemlji i opstanku

civilizacije. Klimatske promjene kao najveća ekološka kriza s kojom se ljudsko

društvo ikada srelo moraju biti uračunate u sve buduće strategije i razvojne

planove svih država i društava. No, klimatske promjene su i prilika za drugačiji,

bolji, održiviji društveni, gospodarski i ekološki razvoj.

Kvalitetna i održiva politika borbe s klimatskim promjena jedan je od najvažnijih

faktora na putu prema održivom razvoju. Ona se sastoji od dva pravca djelovanja

koja se trebaju međusobno nadopunjavati. To su ublažavanje i prilagodba

klimatskim promjenama.

Ublažavanje se temelji na smanjenju emisija u čemu najvažniju ulogu treba imati

usmjeravanje gospodarstva prema aktivnostima sa što manjom potrošnjom CO2

ekvivalenata.

Prilagodba se sastoji od mjera kojima se različiti ranjivi sektori prilagođavaju i štite

od negativnih utjecaja u cilju smanjivanja šteta, ili pak iskorištavaju neke

gospodarske i društvene prednosti koje se mogu pojaviti zbog novih klimatskih

uvjeta.

Dugoročni strateški cilj države je zadržavanje emisije na razini ispod emisije u baznoj

godini. Pri tome se treba oslanjati na mjere EU uvažavajući specifičnosti Hrvatske s

obzirom na krizu i sposobnosti gospodarstva. Za ostvarenje ovog cilja bit će potrebne

promjene u svim sektorima te prijelaz na koncept održive potrošnje ponajprije kroz:

- povećanje energetske učinkovitosti

- povećanje udjela obnovljivih izvora energije

- korištenje biogoriva te hibridnih i električnih vozila u prometu

- pošumljavanje i održivo gospodarenje šumama

- transformacija na održivu poljoprivredu

- uvođenje integriranog sustava gospodarenja otpadom kao temeljnog preduvjeta za

prijelaz sa sadašnjeg modela linearne ekonomije u model cirkularne/kružne

ekonomije te korištenje novih, modernih tehnologija, posebice informatičkih u

realizaciji te transformacije.

Istraživanja su pokazala da ciljevima suzbijanja klimatskih promjena naročito pridonose

sljedeće konkretne mjere: korištenje vjetroelektrana, korištenje biomase za proizvodnju

topline, poboljšanje izolacije i energetska učinkovitost u zgradarstvu, korištenje biomase

za kogeneracijska postrojenja, korištenja biodizela i ostalih bio goriva u transportu.

Temeljni problem je nekoordinirana i nesustavna implementacija donesenih planova i

strategija, stoga je u budućnosti nužno jasno definirati okvir za željeni smjer djelovanja,

31

osigurati jasnu razdiobu nadležnosti unutar sektora te sustavno prikupljati podatke,

analizirati ih i prilagođavati se situaciji na terenu. Također je iznimno važna i

međusektorska usklađenost kako ne bi došlo do pobijanja ili smanjivanja učinaka

različitih politika, a prema tome do neučinkovitog provođenja.

S ciljem postavljanja što jasnijeg okvira nužno je uspostaviti efikasnu, transparentnu i

odgovornu administraciju, odnosno javnu upravu koja će biti u stanju kvalitetno provesti

usvojene politike, kvalitetno razraditi taktičke alate i vremenski tijek aktivnosti,

financijske instrumente ta načine mjerenja i evaluacije provođenja predviđenih mjera za

uspješnu prilagodbu klimatskim promjenama.

Prepoznati potencijal 'ozelenjavanja' energetskog sektora ima za rezultat koristi koje

nadilaze kontrolu emisija stakleničkih plinova i smanjenje klimatskih promjena koje im je

primarni cilj. Naime, udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije i energetska

učinkovitost pomažu postizanju većeg stupnja energetske neovisnosti RH što je u svijetlu

novih previranja i potencijalne energetski nesigurne budućnosti Europe izrazito važno.

Osim toga, pokretanjem privatnih investicija građana i malih poduzetnika u povećanje

vlastite energetske neovisnosti podiže se investicijski potencijal koji, ako je dovoljno velik

može uštedjeti velike državne investicije u energetska postrojenja i osloboditi sredstva za

investicije u poticanje energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije (OIE). Za

donošenje ovakvih strateških planova, potrebno je sagledati kompletnu sliku, potencijale

i troškove, sve beneficije i rizike te kreirati cjeloviti sustav koji će u konačnici, osim

postizanja ciljeva smanjenja emisija, stakleničkih plinova i onečišćivača zraka, imati i

gospodarske i društvene koristi za Hrvatsku.

32

8) TAKTIČKI ALATI

A) Izrada, donošenje i provedba održive Strategije prilagodbe klimatskim

promjenama RH

EU je donijela Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama kojom preporuča izradu

nacionalnih strategija. Cilj je potaknuti države članice da usvoje nacionalne strategije

prilagodbe, osiguraju sredstva za izgradnju kapaciteta za prilagodbu i provedbu mjera te

podrže prilagodbu na lokalnoj razini. Nadalje, bitno je uskladiti djelovanje EU s potrebama

koje donose klimatske promjene kroz daljnje promicanje prilagodbe na razini EU. To

uključuje integraciju klimatskih promjena (ublažavanja i prilagodbe) u ključne ranjive

sektore politike EU (poljoprivreda, ribarstvo i kohezijska politika) te promicanje

korištenja osiguranja od prirodnih katastrofa. Važno je popuniti praznine u poznavanju

prilagodbe te nastaviti daljnji razvoj Europske platforme za prilagodbu klimatskim

promjenama, s ciljem donošenja kvalitetnijih odluka. EU se zalaže za načelo

supsidijarnosti i smatra djelovanje na razini lokalne zajednice osobito važnim u

slučajevima kada utjecaj klimatskih promjena nadilazi granice pojedinih država (npr.

riječni i morski slivovi). Svojom strategijom prilagodbe EU nadopunjuje aktivnosti

zemalja članica i potiče veću koordinaciju i razmjenu informacija među njima.

U Hrvatskoj je nekoliko sektora prepoznato kao najranjivijih na učinke klimatskih

promjena i upravo je za te sektore nužno predvidjeti kvalitetne, održive mjere prilagodbe

klimatskim promjenama. To su vodni sektor, poljoprivreda, šumarstvo, energetika,

očuvanje biološke raznolikosti te prirodnih kopnenih i morskih ekosistema, upravljanje

obalom i obalnim područjem, turizam i javno zdravlje.

B) Izrada, donošenje i provedba Nisko-ugljične strategije razvoja RH

Cilj Nisko-ugljične strategije razvoja RH je smanjenje emisija stakleničkih plinova, zaštita

okoliša, poticanje ekonomskog razvoja na principima održivosti, stvaranje prilika za nove

poslove te usmjeravanje društva prema dugoročno održivom razvoju. Do sada je izrađen

Okvir za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske (LEDS) na kojem je radilo

osnovano međusektorsko Povjerenstvo u koje su uključena relevantna ministarstva,

institucije i nevladine organizacije. Razvoj izrade Strategije vodi Ministarstvo zaštite

okoliša i prirode uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP)

i Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i

prilagodbu klimatskih promjena, nacionalnog koordinacijskog tijela koje uključuje sve

relevantne dionike. Odabrani su i vanjski stručnjaci koji će u suradnji s navedenim timom

raditi na Okviru za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske. Nažalost, proces

izrade ove izuzetno važne Strategije za budućnost Hrvatske je vrlo usporen. Od 2012.

godine kada su pokrenute prve aktivnosti do danas izrađen je tek Okvir za izradu

Strategije, što znači da ovim tempom ne možemo u bližoj budućnosti očekivati da će

prijedlog Strategije ugledati svjetlo dana. S obzirom na činjenicu da će se krajem 2015.

godine u Parizu održati velika UN-ova konferencija o klimatskim promjenama na kojoj se

33

očekuje usvajanje obvezujućeg, legalnog međunarodnog sporazuma o klimi od strane svih

država na svijetu iznimno je neozbiljno da će Republika Hrvatska na tu konferenciju ići

nepripremljena, odnosno bez usvojene Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske koja bi

bila okvir za hrvatsko sudjelovanje u pregovorima. Ovako bi se mogao ponoviti scenarij iz

Kyota 1997. godine kada je na UN-ovu konferenciji stranaka Okvirne konvencije

Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) Hrvatska došla potpuno nepripremljena

i bez definiranog okvira za pregovore potpisala Protokol koji je kasnijim hrvatskim

pregovaračima izazvao velike probleme. Stoga je u velikom hrvatskom interesu da se

ubrza proces izrade i usvajanja ovog dokumenta kako bi Hrvatska na konferenciju u Pariz

došla s definiranim stajalištima.

C) Reforma javne uprave i ustrojavanje kvalitetnog administrativnog tijela

zaduženog za provedbu svih politika iz područja zaštite okoliša – Ministarstva

zaštite okoliša i resursa

Jedan od najvećih problema Hrvatske je neefikasna, netransparentna, glomazna, skupa, a

često i korumpirana javna uprava. S obzirom na činjenicu da je javna uprava tijelo koje je

zaduženo za izradu, ali i provedbu, zakona, politika, strategija te podzakonskih propisa,

ako nemamo javnu upravu koja će biti kvalitetan servis građana koji nepristrano i

efikasno donosi rješenja o stvarima građana nikada nećemo postati pravedno i uspješno

društvo svim dobrim zakonima, strategijama i politikama. Javna uprava je taj instrument

koji može i mora provesti nužne promjene. Zaštita okoliša je vrlo dinamično područje,

jedno od najvažnijih zajedničkih europskih politika pa veliki operativni problem

predstavlja činjenica da je briga o prirodnim resursima u Hrvatskoj podijeljena između

većeg broja različitih ministarstava. Stoga ORaH predlaže uspostavu jakog Ministarstva

zaštite okoliša i resursa koje bi se osim klimatskim promjenama, zaštitom zraka i tla,

otpadom te zaštitom prirode, bavio i zaštitom voda, šuma i energetikom.

34

9) VREMENSKI TIJEK AKTIVNOSTI

A) Izrada, donošenje i provedba održive Strategije prilagodbe klimatskim

promjenama RH – izrada i donošenje 2016. godina, implementacija

kontinuirano

B) Izrada, donošenje i provedba Nisko-ugljične strategije razvoja RH – izrada i

donošenje kraj 2015. godine, implementacija kontinuirano

C) Reforma javne uprave i ustrojavanje kvalitetnog administrativnog tijela

zaduženog za provedbu svih politika iz područja zaštite okoliša – Ministarstva

zaštite okoliša i resursa – početak provedbe nakon parlamentarnih izbora,

2016. i 2017. godina

35

10) FINANCIJSKI INSTRUMENTI

Izvori financijskih sredstava za provedbu planiranih mjera:

A) Javni izvori

• Državni proračun

• proračun JLS i JRS te sredstva komunalnih društava

• krediti banaka (Svjetska banka, Europska banka za razvoj,

Europska investicijska banka)

• Proračun Grada Zagreba

• Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

B) Drugi izvori

• strukturni fondovi Europske Unije

• privatne investicije i javno privatno partnerstvo

• ulaganje stranih ulagača

• doprinosi, naknade, koncesije.

36

11) MJERENJE UČINAKA/EVALUACIJA

Ministarstvo zaštite okoliša dostavlja svake godine Europskoj komisiji i Tajništvu Okvirne

Konvencije izvješće o inventaru stakleničkih plinova.

Za potrebe praćenja ispunjenja obveza smanjenja emisija i povećanje odliva stakleničkih

plinova na godišnjoj se razini izrađuje:

-izvješće o provedbi politike i mjera za smanjenje emisija i povećanje odliva

stakleničkih plinova po sektorima u kojem među ostalom treba procijeniti troškove i

koristi provedbe politike i mjera za gospodarstvo

-izvješće o projekcijama emisija stakleničkih plinova po izvorima i njihovo uklanjanje

odlivima koje obuhvaća četiri buduće godine nakon tekuće

Po uzoru na ostale zemlje EU, potrebno je uspostaviti jedinstvenu, sveobuhvatnu,

otvorenu i preglednu bazu podataka koja bi se redovito ažurirala. Cilj je da statističkim

pokazateljima i informacijama o zaštiti okoliša i klime, jednostavno mogu pristupati:

odgovorne institucije, istraživači, ali i zainteresirani građani. S tim na umu, Zavod za

statistiku, uz suradnju s Agencijom za zaštitu okoliša bi trebao preuzeti EUROSTAT-ovo

praćenje indikatora za klimu i klimatske promjene.

Potrebno je osmisliti strategiju i za svaku taktičku mjeru odrediti barem dva indikatora

koja će ukazati na provođenje strategije. Do sada je osnovano Povjerenstvo za

međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim

promjenama i treba se osigurati njegova učinkovitost. Okvir za praćenje i evaluaciju je

postavljen, ali sada je potrebno osigurati da se Uredba aktivno i učinkovito implementira

i da ne dolazi do preklapanja nadležnosti.

Za kontrolu i evaluaciju napretka u domeni zaštite zraka potrebno je pratiti trendove u

provođenju:

- Mjera za sprječavanje prekoračivanja kritičnih razina

- Propisanih graničnih vrijednosti emisije, faktora emisije i značajki kakvoće

proizvoda

- Homologacije vozila obzirom na emisiju štetnih sojeva

- Praćenja i nadzora onečišćujućih tvari iz stacionarnih izvora

- Mjera smanjenja emisija hlapljivih organskih spojeva (HOS-eva)

- Mjera smanjenja a potom i zabrane proizvodnje, prodaje, uvoza/izvoza i ispuštanja

tvari koje oštećuju ozonski sloj (TOOS)

- Mjere postupnog smanjivanja potrošnje kontroliranih tvari

- Preventivnih mjera za sprječavanje nekontroliranog popuštanja TOOS-a

- Mjera za smanjivanje emisija postojanih organskih onečišćujućih tvari i teških

metala

- Nadzora emisije cestovnih vozila (EKO test)

- Mjera inspekcijskog nadzora

- Mjera praćenja i izvješćivanja o emisijama onečišćujućih tvari u zrak na području

RH u skladu s međunarodnim obvezama.

37

12) POVEZANOST S OSTALIM SEKTORSKIM

POLITIKAMA

Problem produkcije stakleničkih plinova vezan je uz sve gospodarske djelatnosti pa mjere

za smanjenje emisije trebaju postati integralni dio sektorskih gospodarskih politika.

Najveći utjecaj ima na energetiku gdje se ORaH zalaže za primjenu nisko-ugljičnih

postrojenja kao što su: solarni fotonaponski sustavi, vjetroelektrane, geotermalne

elektrane, toplane na biomasu, velike, male i reverzibilne hidroelektane, plinske

elektrane.

U transportu je cilj prebacivanja težišta sa cestovnog na željeznički promet posebno u

prijevozu tereta na dužim relacijama i putnika na srednjim što bi se omogućilo

dogradnjom i modernizacijom željezničke mreže i njihovom elektrifikacijom.

Sektor šumarstva značajno doprinosi smanjenju emisija putem odljeva ugljika, koji se

kreće oko četvrtine ukupne emisije, a ima i prostora za rast pošumljavanjem.

Poljoprivreda, posebice stočarstvo, su iznimno veliki izvori stakleničkih plinova te je

tranzicija sa sadašnje konvencionalne poljoprivrede i farmskog stočarstva nezaobilazan

segment uspješne klimatske politike.

Gospodarenje otpadom važan je segment klimatske politike jer se integriranim

sustavom gospodarenja otpadom smanjuju emisije metana koji je odgovoran za 5%

emisija stakleničkih plinova u Europi, a energetskom oporabom otpada zamjenjuju se

fosilna goriva te dodatno smanjuju ukupne emisije.

S obzirom da od cjelokupne potrošnje energije u EU na zgradarstvo otpada ogromnih

40% (od toga 85% na zagrijavanje), tj. 36% ukupno ispuštenog CO2, jasno je koliko je

važno poštovati visoko postavljene ciljeve. Energetska obnova zgrada treba se provesti

primjenom sustava energetske učinkovitosti u graditeljstvu - kako na novim, tako i na

postojećim građevinama kojima bi se ostvarila ušteda CO2. Važno je dio građevinske

aktivnosti preusmjeriti na energetsku obnovu zgrada.

Razvoj novih tehnologija u području energetike i prometa ključna su komponenta

uspješne održive energetske politike koja je nužna za poboljšanje kvalitete života i

održivog razvoja. Održiva, nisko-ugljična energetika te održivi transport/promet

su među tri ključne strateške gospodarske politike (uz vodni sektor i proizvodnju

hrane) za postizanje samoodržive, samostalne i gospodarski uspješne Hrvatske.

38

13) SAŽETAK

Znanstveno je dokazano da su klimatske promjene kojima danas svjedočimo najvećim

djelom posljedica utjecaja čovjeka, primarno zbog izgaranja fosilnih goriva. Nakon

Kyotskog protokola većina država svijeta suglasno je da je nužno uložiti napore u

smanjenje antropogenih emisija stakleničkih plinova kako bi se koncentracija ugljičnog

dioksida zadržala ispod 450 ppm-a te sukladno tome porast srednje temperature

ograničio na manje od 20 Celzijusa.

Iako je Europska Unija donijela energetski paket koji se provodi već čitavo desetljeće,

malo je od toga aktivno primijenjeno u Republici Hrvatskoj. Posebno su nedostatne mjere

prilagodbe klimatskim promjenama koje u Hrvatskoj gotovo da i ne postoje.

Klimatske promjene najveća su globalna prijetnja životu na Zemlji i opstanku civilizacije.

Klimatske promjene kao najveća ekološka kriza s kojom se ljudsko društvo ikada srelo

moraju biti uračunate u sve buduće strategije i razvojne planove svih država i društava.

No, klimatske promjene su i prilika za drugačiji, bolji, održiviji društveni, gospodarski i

ekološki razvoj.

Kvalitetna i održiva politika borbe s klimatskim promjena jedan je od najvažnijih faktora

na putu prema održivom razvoju. Ona se sastoji od dva pravca djelovanja koja se trebaju

međusobno nadopunjavati. To su ublažavanje i prilagodba klimatskim promjenama.

Ublažavanje se temelji na smanjenju emisija u čemu najvažniju ulogu treba imati

usmjeravanje gospodarstva prema aktivnostima sa što manjom potrošnjom CO2

ekvivalenata.

Prilagodba se sastoji od mjera kojima se različiti ranjivi sektori prilagođavaju i štite od

negativnih utjecaja u cilju smanjivanja šteta, ili pak iskorištavaju neke gospodarske i

društvene prednosti koje se mogu pojaviti zbog novih klimatskih uvjeta.

Aktivne mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova mnogobrojne su, a možemo ih

sažeti u mjere namijenjene povećanju energetske učinkovitosti u gospodarstvu,

smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, smanjenje emisija u prometu zamjenom goriva,

ali i još važnije, razvojem okolišno prihvatljivih metoda prijevoza posebno u gradskim

sredinama, energetska učinkovitost u zgradarstvu, rasvjeti, kućanskim aparatima i dr. te

mjere smanjenja emisija iz poljoprivrede.

Važan dio politike jest edukacija te utjecaj na promjenu ponašanja građana koja ima

presudnu ulogu u ukupnom smanjenju emisija kako iz prometa, otpada, komunalne

potrošnje, tako i iz industrije i gospodarstva jer promjenom ponašanja građani mogu

utjecati i na smjer razvoja u gospodarstvu.

Osim toga važan preduvjet za provođenje ovih mjera je donošenje jasnih strategija kao

što su Strategija prilagodbe klimatskim promjenama te Nisko-ugljična strategija i na njoj

temeljene resorne strategije kao što su strategija prometa, energetike, poljoprivrede,

otpada, industrijskog razvoja i drugo. Samo integracijom ovih ciljeva u sve resorne

39

strategije te naporima za sustavnu promjenu ponašanja moguće je uravnotežiti

gospodarski razvoj i emisije stakleničkih plinova. Zbog toga je od presudne važnosti da

temelji ove politike postanu dijelovi svih važnih razvojnih politika Republike Hrvatske.

40

14) LITERATURA

1. Agencija za zaštitu okoliša, (2011): Odabrani pokazatelji stanja okoliša u Republici

Hrvatskoj u 2011. Publikacija, Zagreb.

2. EGP (2014) Energy policy statement. www.egp.org

3. EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša(2007): NACIONALNA

STRATEGIJA ZA PROVEDBU OKVIRNE KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O

PROMJENI KLIME (UNFCCC) I KYOTSKOG PROTOKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ

S PLANOM DJELOVANJA. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zagreb.

4. EU IPA 2010 TWINNING PROJEK “Razvoj Karata opasnosti od poplava i karata

rizika odpoplava”Twinning br.: HR/2010/IB/EN/01, (2014),

5. http://www.energetika-net.com/

6. Lay, V., Kufrin, K., Puđak, J. (2007): Kap preko ruba čaše, klimatske promjene –

svijet i Hrvatska. Hrvatski centar znanje za okoliš. Zagreb.

7. Pandžić, K. (2014): Klimatska varijabilnost, očekivani učinci i scenarij klimatskih

promjena u Hrvatskoj. Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb.

8. Poljoprivredni fakultet u Osijeku(2006):Proizvodnja bioplina na obiteljskim

gospodarstvima

9. Promjena klime (2007): Sažetak za donositelja politike. Međuvladin panel o

promjeni klime, četvrto izvješće o procjeni.Zagreb.

Smjernice u vezi s metodologijom za procjenu potencijalnih učinaka klimatskih

promjena na rizike od poplava. Publikacija, Zagreb.

10. UN (2011) Some Reflections on Climate Change, Green Growth llusions and

Development Space. No 205. UNCTAD/OSG/DP/2011/5.

11. UNDP (2008) Dobra klima za promjene: Izvješće o društvenom razvoju Hrvatska.

www.undp.org

12. UNDP. (2008): Prilagodba i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike

Hrvatske, Nacrt zelene knjige. Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva.

Zagreb.

13. UNEP (2013) The emissions gap report 2013: a UNEP synthesis report.

14. UNEP (2014) Our Planet – the Magazine of UNEP: Greening Business. On line:

www.unep.org

15. Vlada Republike Hrvatske. (2006): Okvir za izradu strategije niskougljičnog

razvoja Republike Hrvatske. Zagreb.

16. Vlada Republike Hrvatske. (2006): Uredba o praćenju emisije stakleničkih plinova

u Republici Hrvatskoj. Zagreb.

41

17. Vlada Republike Hrvatske. (2013): PLANA ZAŠTITE ZRAKA, OZONSKOG SLOJA I

UBLAŽAVANJA KLIMATSKIH PROMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA

RAZDOBLJE OD 2013. DO 2017. GODINE.Zagreb

18. WBCSD (2014) Declaration of Carbon Pricing. On line: www.wbcsd.org. On line:

www.wbcsd.org

19. Zbornik radova Četvrtog simpozija Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja /

Obelić, Bogomil ; Franić, Zdenko (ur.). - Zagreb : HDZZ , 1998. 213-218.

20. Zdilar, M. (2014): Prilagodba klimatskim promjenama u Hrvatskoj – od nacionalne

do lokalne razine. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zagreb.

21. Prilagodba klimatskim promjenama u Hrvatskoj, 2014:

http://klima.mzoip.hr/UserDocsImages/Prilagodba_klimatskim_promjenama_R

H_2014.pdf