Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek

Medicinski fakultet u Osijeku, Josipa Huttlera 4

Katedra za psihijatriju

SEMINAR:

Poremećaji pažnje

i

poremećaji mišljenja

U Osijeku, svibanj 2013.

Jakov Milić

Student IV. godine

1

POREMEĆAJI PAŽNJE

Pažnja je psihička funkcija koja ima dvije osnovne komponente kojima se može opisivati i

procjenjivati.

Prva se komponenta naziva tenacitet. Odnosi se na usmjeravanje i usredotočavanje psihičke energije

na određeni objekt.

Druga se važna funkcija pažnje naziva vigilitet ili budnost pažnje. Odnosi se na sposobnost

premještanja pažnje s jednog objekta na drugi. Ona je povezana s afektivnošću koja može poticati ili

kočiti njeno usmjeravanje i doživljavanje.

Pažnja se procjenjuje na temelju zapažanja kako bolesnik prati pojedine teme i sadržaje tijekom

razgovora kao i zbivanja u okolini.

Odnos pažnje i kreativnosti predmet je istraživanja. Postoje dvije hipoteze o odnosu pažnje i

kreativnosti. Prva teorija sugerira kako su izrazito kreativni ljudi osobito fleksibilni u pomicanju svoje

pažnje, odnosno, kako mogu pomicati fokus svoje pažnje preko različitih razina pažnje. Druga teorija

sugerira kako su kreativni ljudi sposobni održavati pažnju kroz dulje vrijeme. Ove se teorije ne

isključuju međusobno4.

Hiperviligna pažnja je poremećaj koji se odnosi na pretjeranu budnost pažnje, tj. na naglašeno

premještanje pažnje s jednog sadržaja na drugi. Susreće se kod maničnih stanja, ali i kod nekih

anksioznih bolesnika.

Hipoviligna pažnja je stanje kod kojeg bolesnik teško, sporo i s poteškoćom pomiče pažnju s jednog

sadržaja na drugi. Razlog tome mogu biti oslabljenost psihičke aktivnosti ili zbog zaokupljenosti

nekim psiho-patološkim doživljajima. Stanje se uglavnom javlja kod različitih oštećenja CNS-a,

intoksikacija, trauma i kod depresivnih stanja.

Hipertenacitet pažnje je pojava snažnog fokusiranja i usredotočenja pažnje na samo jedan sadržaj.

Ovaj poremećaj se pojavljuje kod depresivnih bolesnika, ali i kod nekih shizofrenih pacijenata.

Hipotenacitet pažnje, ili smanjena mogućnost fokusiranja i održavanja pažnje na nekom sadržaju često

je povezana uz poremećaj hipervigiliteta. To znači da je nemogućnost održavanja pažnje na nekom

objektu često posljedica jako izraženog premještanja pažnje s jednog sadržaja na drugi. Zbog toga je

ovaj poremećaj najčešći u maničnih bolesnika, ali i kod različitih organsko-funkcionalnih oštećenja

CNS-a, hipomanije i anksioznog poremećaja.

Aktivna pažnja je njeno voljno usmjeravanje na neki predmet, a pasivna pažnja može biti izazvana

vanjskim podražajima. Dinamična pažnja je ona kod koje su stalno potrebni novi voljni impulsi.

Statična pažnja ostaje stalno na jednom predmetu.

2

Aproseksija (rasijanost) je pojačani tenacitet uz oslabljenu vigilnost pažnje ili pojačana vigilnost uz

smanjen tenacitet.

3

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

Mišljenje je proces u kojem se uspostavljaju veze i odnosi izmedu različitih predmeta i pojava.

Mišljenje sadrži pojmove, sudove i zaključke.

Postoji konkretno mišljenje, koje se osniva na opažanjima i predodžbama te apstraktno mišljenje,

koje se osniva na općim pojmovima. Sposobnost apstraktnog mišljenja ispituje se pitanjima koja se

odnose na uočavanje sličnosti i razlika između nekih pojmova i fenomena, formiranje koncepata i

generalizacija, te značenje poslovica i metafora. Bizarna i neprimjerena tumačenja izreka odražavaju

shizofreno mišljenje.

Logično mišljenje osniva se na razumno obrazloženim pojavama pri stvaranju sudova i zaključaka.

Nelogično se mišljenje, suprotno od logičnog, osniva na nejasnim pojmovima, pa se stvaraju pogrešni

sudovi i zaključci.

Primitivno ili prelogično, odnosno magično ili arhajsko mišljenje, ono je mišljenje kod kojega

granica izmedu vlastite osobnosti i vanjskog svijeta nije jasna. U početnom razdoblju duševne bolesti

mišljenje ima mnogo osobina primitivnog ili arhaičnog mišljenja. To je autistično ili dereistično

mišljenje koje posve negira realnost. Ta vrsta mišljenja, dakle, ne vodi računa o vanjskom svijetu, a

osim u navedenom pojavljuje se i u snovima kao i u autističnih osoba.

Formalni poremećaji mišljenja (smeteni govor) 6 predstavljaju stanja poremećenog misaonog toka pri

čemu je narušen kontinuitet misli i ciljna usmjerenost, a bolesnik ima teškoće u formuliranju,

organiziranju i izražavanju svojih misli. Najlakše se uočavaju u govoru koji je jedini objektivni

parametar mišljenja7,8. Ponekad, ukoliko bolesnik govori nerazgovjetno potrebno je pažljivo slušati

kako bi se odredio sadržaj izgovorenoga. Poremećaji govora mogu biti i simptom epilepsije u

frontalnom režnju što može predstavljati diferencijalno-dijagnostički problem9.Često se pod pojmom

formalnog mišljenja smatra jedan ukupan poremećaj. Radi se, ipak, o različitim obrascima jezičnog

ponašanja koji su konceptualno divergentni i ne uvijek povezani. Smatralo se kako su poremećaji

mišljenja patognomonični za shizofreniju što se također pokazalo kao netočno u kliničkoj praksi5,6.

Ukoliko je sadržaj nerazumljiv, to upućuje na poremećaj mišljenja. Uključuje sljedeće poremećaje:

4

Bijeg ili bujica ideja očituje se u brbljivosti ili logoreji. To su brze i površne asocijacije. Bolesnik kad

govori skače s pojma na pojam. Najčešće se stvara kod maničnog sindroma, kod pijanih stanja i kod

egzogenog reakcijskog tipa. Nekada se ono često pojavljivalo i kod progresivne paralize. Ukoliko je

poremećaj blaži, što nazivamo proliksitet, tempo je ipak nešto sporiji te bolesnik može izgovoriti što

želi ako mu se da dovoljno vremena.

Kočeno mišljenje, otežano ili usporeno mišIjenje predstavlja poremećaj mišljenj sa smanjenim

brojem predodžaba. Taj poremećaj često je vezan uz depresivno raspoloženje i organsko oštećenje

mozga.

Ukoliko osoba ponavlja riječi koje je sugovornik prethodno spomenuo, govorimo o verbigeraciji.

Kod perseveracije opetuju se rečenice. Pojedine misli ili riječi ponovno nastaju u svijesti, a riječi se

lijepe jedna na drugu.

Verbigeracija i logoreja mogu biti simptomi katatonije10.

Ukoliko se „lijepe“ čitave rečenice jedna na drugu govorimo o viskoznom ili ljepljivom mišljenju,

koje je često u stanju umora, laganog pijanstva, u osoba koje su pod utjecajem droge ili starih osoba te

osoba s epilepsijom.

Kad bolesnik govori naširoko i o svemu vrlo pedantno, ali gubi smisao i cilj misaonog tijeka,

govorimo o okolišavom mišljenju. Najčešće se okolišavo mišljenje pojavljuje kod epilepsija,

ateroskleroze središnjeg živčanog sustava, intoksikacije, traume glave, oligofrenije i demencije. Javlja

se i u stanju hipomanije gdje je povezano s slabljenjem tenaciteta pažnje.

Posebni formalni poremećaj mišljenja jest blok misli (zapor), pri kojemu bolesnik u govoru iznenada

stane i prekida svoje izlaganje. Takav blok ne traje dugo i bolesnik nastavlja ondje gdje je stao. Taj se

poremećaj najčešće pojavljuje u shizofrenih bolesnika. Bolesnik ili ne zna zašto je prestao govoriti ili

izmisli izgovor.

Bolesnici s oštećenim središnjm živčanim sustavom često vrlo opširno iznose svoje misli pa se govori

i o bolesnoj opširnosti.

Poznata je i tzv. embolusna riječ, tj. posljednja riječ koju je bolesnik u tijeku nastupa moždanog

udara izgovorio. Nakon određenoga vremena on može jedino tu riječ ponoviti, dok mu je ostali govor

zbog oštećenja mozga potpuno oduzet.

Neologizmi predstavljaju novotvorenice kod kojih su pojmovi fragmentirani i spojeni u nove,

nerazumljive riječi.

Kod inkoherentnog mišljenja misaoni tijek je rascijepan na pojedine dijelove, koji sami po sebi

imaju neki smisao, no medusobno su nepovezani i besmisleni. Pojmovi su pri tome nejasni i

neodređeni, pažnja poremećena, a sadržaji bez smisla. Inkoherentno mišljene uvijek se pojavljuje kod

poremećene svijesti i to najčešće kod amencije, delirija i sumračnog stanja. Inkoherentno mišljenje

može biti povezano s halucinacijama i iluzijama kao i s drugim sumanutim idejama.

5

Disocirano mišljenje uvijek se pojavljuje pri očuvanoj svijesti. Tijek mišljenja nije usmjeren. Misli i

pojmovi slijede bez reda. Oni ne spadaju u proturječne pojmove. Smisao rečenica nije logičan, ali

gramatički rečenice mogu biti uredne. Bolesnik nije svjestan svojih disocijacija. Disocirano mišljenje

pojavljuje se uz ostale shizofrene simptome. Kada dođe do potpuno nepovezanoga mišljenja, tj. kad

mišljenje nema nikakve suvislosti, govorimo o »salati od riječi«. To je potpuna zbrka misli.

Prisilne misli stalno se upliću u redoviti tijek mišljenja. Pri tome razlikujemo prisilno sjećanje,

prisilno razmišljanje i prisilne radnje. U prisilne misli mogu se ubrojiti i fobične misli.

Fobije su neuroze kod kojih se bolesnik boji određene situacije ili predmeta a kad se nalazi izvan te

situacije obično ne osjeća strah.

Sadržajni poremećaji mišljenja označavaju značenje i iskustvo uvjerenja, percepcije i pamćenja koja

bolesnici opisuju. Zdrava uvjerenja imaju snažnu tendenciju da podupiru funkcionalna ponašanja, dok

nezdrava uvjerenja podupiru nefunkcionalna ponašanja kao što su povučenost, odgađanje, ovisnosti11.

Zabuna ili zabluda predstavljaju sadržajni poremećaj mišljenja pri kojemu pojedinac zaključuje na

temelju pogrešnih pretpostavki.

Kod predrasude pojedinac može smatrati neku misao ispravnom, iako je drugima jasno kako se radi o

pogrešnoj pretpostavci. Takvu osobu teško je razuvjeriti, jer je predrasuda stvorena u nesvjesnom

afektivnom području.

Praznovjerje je poseban oblik predrasude, koji se obično javlja u primitivnim etničkim skupinama

premda može biti prisutno i u visoko diferenciranih osoba.

Vladajuće predodžbe i misli potiskuju druge misli i uvijek su praćene jakim afektima. One imaju jaki

utjecaj na zapažanje, rasuđivanje i radnje.

Precijenjene se misli pojavljuju kod jakih afekata i sužene kritičnosti pojedinca. Obično dobivaju

prevlast nad drugim mislima i traju duže vrijeme. Pri tome se zapažanje, rasuđivanje i radnje

pojedinca jednostrano usmjeruju. Precijenjene misli stvaraju se kod težih uzbuđenja, strahovanja, briga

te u konfliktnim situacijama u osjetljivih osoba. Precijenjene se misli mogu pojaviti i u zdravih ljudi,

kao npr. kod strastvenih sakupljača raznih predmeta (filatelija). Precijenjene misli često su povezane s

neobičnim navikama kao što je npr. vegetarijanstvo, pripadnost raznim sektama itd.

Sumanute se misli stvaraju na bolesnoj osnovi, a nastale su zabludom koje bolesnik nije svjestan. One

uglavnom nastaju endogeno, a samo u manjem dijelu reaktivno. Postoje i pasumanute misli, kod

kojih vladaju emocionalni događaji. Glavna obilježja sumanutih misli tvrdoglavo su uvjerenje da su

one ispravne i logične. Prisutna je subjektivna sigurnost s osjećajem »realnosti« takvih misli. One

slijede svoje zakone i ne mogu se ispraviti vanjskim utjecajima. Sadržaj sumanutih misli vezan je uz

osobnosti bolesnika, ali i uz njegove odnose prema okolini. Sumanute misli ne moraju biti besmislene.

6

One nastaju naglo i iznenada, ali mogu nastati i polagano. Mogu ostati i u vrijeme kad bolesnik

ozdravi ili prizdravi, što se nazivlje rezidualna sumanutost.

Sumanuto mišljenje obično prati i sumanuto raspoloženje pri čemu ljudi i stvari u okolini izgledaju

izmijenjeni i tajanstveni. Može se javiti i tzv. sintimna ili holotimna sumanutost, koja je potaknuta

bolesno izmijenjenim raspoloženjem, često kod manije ili kod depresivnih stanja. Postoji i tzv.

katatimna sumanutost, koja je povezana sa snažnim afektima. Najčešće se javlja kod paranoidnih

stanja. Uz sumanute misli javlja se obično i sumanuto opažanje pri čemu pojedinac ispravno zapaža,

ali sumanuto tumači dogadaje koje je zapazio.

Sumanute misli mogu se podijeliti i prema psihopatološkim sindromima:

Megalomanske ili ekspanzivne misli koje su nekritično procjenjivanje vlastitoga ja, a nalaze se u

maničnom sindromu.

Depresivne sumanute misli kod kojih se javljaju ideje grešnosti, hipohondrične misli, ideje

osiromašanja i nihilizam. Pri tome se može javiti makromanija i mikromanija. Makromanija

predstavlja misao kako su ogromni i da zbog toga mogu okolnom svijetu nanijeti veliko zlo.

Mikromanija je misao kako su sićušni, bezvrijedni, da ih se može zgaziti. Poznate su ideje krivnje s

naročito istaknutim suicidalnim mislima. Strahovanje također prati depresivne sumanute misli. Ono je

uglavnom usmjereno na budućnost. Mijenja se i raspoloženje, pojavljuje se bezvoljnost.

Hipohondrijaza ili zdravstvena anksioznost karakterizirana je preokupacijom strahom od bolovanja

od neke bolesti. Taj strah perzistira i nakon adekvatnih medicinskih dokaza koji ga opovrgavaju. Do

9% bolesnika u zdravstvenom sustavu i do 5% u općoj populaciji zadovoljava dijagnostički kriterij za

hipohondrijazu12. 10-20% korisnika tercijarne zdravstvene zaštite ima karakteristike hipohondrijaze13.

Kod sumanutosti odnosa sumanute se ideje povezuju s vlastitom osobom. Bolesnik ima osjećaj da se

sve u njegovoj okolini odnosi na njega.

Paranoidne misli mogu biti neodredene, općenite ili nesistematizirane. U kasnoj fazi bolesti one

mogu biti sistematizirane i specifične, a usmjerene su na određene osobe u okolini. Paranoidne misli

najčešće se pojavljuju kod shizofrenije, katkad u gluhih osoba, pri stanjima sužene svijesti kao kod

delirija, amencije i sumračnih stanja. Paranoidnim mislima kasnije se nerijetko pridružuju i ideje

veličine. Posebnu grupu paranoidnih misli čini sumanutost ljubomore, koja se najčešće razvija u

alkoholičara i shizofrenih žena. Erotička sumanutost je ona pri kojoj bolesnik smatra da su neke

osobe u njega zaljubljene, a za to nema nikakvih dokaza.

Religijske i mistične sumanute misli pojavljuju se u bolesnika koji su svoj život usmjerili isključivo

na religijske sadržaje. Katkad i takve sumanute misli prate ideje veličine.

Kod razvoja sumanutih misli bolesnik je u početku prema njima do izvjesne mjere kritičan. Kasnije,

iako je uvjeren u ispravnost svojih misli, on zna da ih okolina neće prihvatiti. Zbog toga se nerijetko u

takvih bolesnika stvara disimulacija. Bolesnik, iako ima sumanute misli, ne želi ih glasno izreći da ga

okolina ne bi proglasila ludim. Disimulacija se najčešće pojavljuje kod paranoidnog i depresivnog

sindroma.

7

Najčešći poremećaji mišljenja u shizofreniji su blok govora, viskoznost, disocijacija, a najrjeđi su

okolišavo mišljenje i neologizmi5.

1. Muačević V, et al. Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada; 1995.

2. Hotujac L, et al. Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada; 2006.

3. Edgerton JE, Campbell III. RJ, editors. Psihijatrijski rječnik. 2nd ed. Zagreb: Naklada Slap; 2002.

4. Zabelina DL, Beeman M. Short-term attentional perseveration associated with real-life creative achievement. Frontiers in psychology [Internet]. 2013;4(April):191. Available from:

http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=3635848&tool=pmcentrez&rendertype=abstract

5. Andreasen 1986). 1. P.K. Mazumdar et al. A STUDY OF THOUGHT, LANGUAGE AND COMMUNICATION (T.L.C.) DISORDERS IN SCHIZOPHRNIA. Indian Journal of

Psychiatry. 1988;30(July):263–74.

6. Davison GC, Neale JM. Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. 2nd ed. Zagreb: Naklada Slap; 1998.

7. Kupfer DJ, Horner MS, Brent DA, Lewis DA, Reynolds CF, Thase ME, et al., editors. Oxford American Handbook of Psychiatry. 1st Editio. New York: Oxford University Press; 2008.

8. Mota NB, Vasconcelos N a P, Lemos N, Pieretti AC, Kinouchi O, Cecchi G a, et al. Speech graphs provide a quantitative measure of thought disorder in psychosis. PloS one [Internet].

2012 Jan [cited 2013 May 8];7(4):e34928. Available from: http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=3322168&tool=pmcentrez&rendertype=abstract

9. Chicharro-Ciuffardi A, González-Silva M, de Marinis-Palombo A, Gabler-Santalices G. Psychiatric disorders secondary to nonconvulsive status epilepticus of frontal origin. Two clinical

case reports. Actas españolas de psiquiatría [Internet]. 2012;40(3):155–60. Available from: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22723134

10. Lee JWY. Chronic “speech catatonia” with constant logorrhea, verbigeration and echolalia successfully treated with lorazepam: a case report. Psychiatry and clinical neurosciences

[Internet]. 2004 Dec;58(6):666–8. Available from: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15601393

11. Ellis A, Dryden W. Primjena racionalno-emocionalne bihevioralne terapije. Zagreb: Naklada Slap; 2002.

12. McManus F, Surawy C, Muse K, Vazquez-Montes M, Williams JMG. A randomized clinical trial of mindfulness-based cognitive therapy versus unrestricted services for health anxiety

(hypochondriasis). Journal of consulting and clinical psychology [Internet]. 2012;80(5):817–28. Available from: http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?

artid=3450431&tool=pmcentrez&rendertype=abstract

13. Tyrer P, Cooper S, Tyrer H, Salkovskis P, Crawford M, Green J, et al. CHAMP: Cognitive behaviour therapy for health anxiety in medical patients, a randomised controlled trial. BMC

psychiatry [Internet]. BioMed Central Ltd; 2011 Jan [cited 2013 Mar 7];11(1):99. Available from: http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?

artid=3141642&tool=pmcentrez&rendertype=abstract

14. Nađ G, Ivanušić J, Petek A, Filipović G. Opća psihopatologija. Osijek. Interna studentska skripta.

8