1. UVOD

Kroz ovaj rad koji je podjeljen u po cijelinama, povjesni razoj, porezni obeznici, sustavi

oporezivanja, te razvoj poreza na dobit u Hrvatskoj pokušali smo objasnit svrhu ovog poreza koji

je jedan od mlađih poreza u svijetu.Postojanje poreza na dobit izravana je posljedica pojave

korporativnog organiziranja, tj. organiziranje gospodarskih subjekata radi nastupa na tržištu u

obliku trgovačkih društava.Pojavom trgovačkih društava pojavili su se subjekti s pravnom

osobnošću, koji su svojim poslovanjem, ako je ono bilo uspješno, ostvarivali u novcu a nisu se

po osnovi poring obveznika, uklapali postojeće porezne oblike.Pojavom dobiti tih subjekata

pojavila se nova vrsta dobra, dakle dobra prikladnog za oporezivanje.Također smo obrazložili da

obveznici poreza na dobit nismu samo trgovačka društva pa niti samo pravne osobe.U Republici

Hrvatskoj porezna stopa nije uvijek bila ista te se sa vremenom mjenjala,te smo i to obrazložili.

2. POVJESNI RAZVOJ POREZA NA DOBIT

Porez na dobit porezni je oblik koji je uvršten u porezne sustave većine suvremeni zemalja.

Iako se o potrebi uvođenja poreza na dobit raspravljalo već u 19. stoljeću, za porez na dobit se

moze reći da je »proizvod« 20. stoljeća, te ga danas pravom ocjenjuju kao jedan od

najznaćajnijih poreznih oblika. U SAD-u porez na dobit je uveden 1909. godine, Njemačka ga je

u svoj porezni sustav uvela 1927 godine, Austrija je to učinila 1934., Engleska 1937., Francuska

1948. godine itd.

Pojavom u obliku društva organiziranog gospodarskog sektora, pojavio se problem

društva, koji je bilo moguce rijesiti tek nakon što se definira, čak prepozna karakter,te time

identificira sama priroda financijskog rezultata djelatnosti društva.

1

Prvi je korak učinjen polovicom 19. stoljeća, kad je u financijskoj znanosti prihvačena i podržana

teza prema kojoj je gospodarski rezultat jednog društva zapravo jednak udjelima vlasnika tog

društva. Postavke koje je nudila ova teza bile su prvi korak do stajališta o tome da porezom

zahvati samo onu dobit koja je isplaćena vlasnicima udjela. Međutim, takav pristup je mogao

dovesti do toga da se realizira realna opasnost koja se sastoji izbjegavanju plaćanja poreza:

naime, s nedvosmislenim ciljem da izbjegnu pilaćanje poreza, umjesto da se dobit isplati

vlasnicima udjela, stalno bi se povećavala akumulacija. No, koliko god je nastojanje poreznog

obveznika da izbjegne plačanje poreza jasno i njegov poticaj na to razumljiv, s raznih stajališta -

financijskog, ekonomskog, socijalnog i drugih, takvo ponasanje bilo bi daleko od prihvatljivog.

Stoga je uz financijsku teoriju uveden i u poreznu praksu preuzet porezni oblik kojim se zahvača

dobit društva, koji su dužni placati, u pra vilu, drustva, udruge osoba i imovinske mase, a poznat

je pod nazivom porez na dobit.Iako vec dugo postoji u velikom broju poreznih sustava, porez na

dobit uvijek je porezni oblik pun proturječnosti o kojem se mnogo i često diskutirati; Uglavnom

je prihvačeno stajalište da se porez na dobit može s punim pravom smatrati svojevrsnim poreza

na dohodak fizickih osoba.

U anglosaksonskom pravu u nazivu tog poreza javlja se termin »dohodak« a ne dobit, no sama

konstrukcija naziva »corporation income tax« ili »corporate income tax« ipak ga jasno

razgraničava od poreza na dohodak (»individual income tax«).Mišljenje oslanja na činjenicu da

bi fizičke osobe u odsutnosti poreza na dobit vrlo lako mogle izbjeci plačanje poreza na dohodak

(fizičkih osoba). Ulaganjem dohotka u tzv. drustva kapitala (korporacije) dohodak fizičke osobe

automatski bi ušao u imovinu toga društva, pa kad ne bi postojao porez na dobit ne bi bilo

pravnog naslova za njegovo oporezivanje.

Jedno od neriješenih jest pitanje tko zapravo snosi teret poreza na dobit. Mišljenja se razilaze,

tako da se smatra da:

o porez na dobit nastaje kao posljedica postojanja samog društva kapitala, tj. vlasnika

njegovih udjela, koji istodobno i nose njegov teret;

2

o porez na dobit prevaljuje se unaprijed mehanizmom povecanih cijena na potrošače, koji,

dakle, postaju nositelji poreznog tereta poreza na dobit;

o porez na dobit prevaljuje se unatrag na radnike u obliku smanjenih nadnica;

o postoje misljenja prema kojima teret poreza na dobit nose i vlasnici udjela i potrošači i

radnici, ali pritom udio svakog od njih nije jednak, a procentualni udio ovih triju

segmenata podlozan je promjenama;

o ima, naposljetku, autora koji porez na dobit smatraju »naprosto jos jednim troskom« koji

se prema tome i prevaljuje, pa se stoga i zalazu da se on zamijeni nekim od oblika

potrošnih poreza.1

Jos jedan problem vezan uz porez na dobit ogleda se u nedovoljno definiranom odnosu koji

postoji izmedu ovog poreza i poreza na dohodak (fizickih osoba).Postojanje razlicitih olakšica i

oslobođenja, te nemali broj slučajeva u kojima je krajnje teško potpuno decidirano i sigurno

utvrditi kad i gdje neki dohodak prestaje biti dohotkom fizičke osobe, te prerasta u »dohodak«

pravne osobe i obratno, uzrokuje i niz problema u pravilnoj primjeni upravo ovog od spomenuta

dva porezna oblika, koji se logično nadovezuje na pravni i ekonomski karakter dohotka koji je

objekt oporezivanja.S tim u vezi javlja se i problem tzv. ekonomskog dvostrukog oporezivanja,

tj. oporezivanja rasporedene dobiti, kako primjenom poreza na dobit, tako i primjenom poreza na

dohodak.Znacenje poreza na dobit proizlazi iz socijalnog i ekonomskog znacenja samih poreznih

obveznika. Moć pojedinih multinacionalnih kompanija ponekad moze biti jednaka onoj koju

imaju neke srednje velike države. Iznimno značenje koje sa socijalnog i ekonomskog stajalista

ima inauguriranje korporacije odnosno društva kao oblika poslovanja s pravom se uspoređuje s

pronalaskom pare ili elektrike, te je danas moderni gospodarski razvoj nezamisliv bez poslovanja

organiziranog u društvima, u kojima se rad i kapital udruzuju radi postizanja gospodarskih,

obostrano korisnih ciljeva. Stoga se navodi misljenje, da se »društvo može bez ikakva

pretjerivanja smatrati centralnom ekonomskom institucijom moderne zajednice«.

1 Podrobnije vidjeti u: Ba. Jelčić, Javne financije, Informator, Zagreb, 2001., Bo. Jelčić i drugi, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2008., J. Šimović i drugi, Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2010., (poglavlje koje se odnosi na porez na dobit).

3

Riječ korporacija u svom latinskom izvorniku glasi corpus/corpori, sto znaci tijelo ili društvo, a

upotrebljava(la) se da oznaći neki savez, udrugu ili društvo, posebno ono osnovano na temelju

privatnopravnih cehovskih interesa.

Formulirani su uvjerljivi argumenti za postojanje ovog poreznog oblika:

1. Porez na dobit je instrument koji upotpunjuje djelovanje poreza na dohodak fizičkih

osoba te istovremeno sprječava izbjegavanje porezne obveze.

Naime, oporezivanje raspodijeljene dobiti moglo bi se izbjeći naprosto neraspodjeljivanjem

dobiti koja bi u cijelosti bila zadržana u trgovačkom društvu i, npr., reinvestirana.

Na taj način, vrijednost imovine vlasnika dionica ili udijela bi se povećala, čime bi on ostvario

kapitalne dobitke. Njihovo oporezivanje porezni obveznik bi, kroz odgodu njihove isplate tj.

kroz njihovo zadržavanje u trgovačkom društvu, mogao odgađati do trenutka koji on ocijeni

najpogodnijima. Pri tome još jednom treba skrenuti pažnju na činjenicu da je odgođeni porez

ušteđeni porez.

2. Argument za oporezivanje neraspodjeljene dobiti, kako je izloženo pod 1. jest i potreba

za oporezivanjem čiste dobiti ili ekonomske rente; to je dobit trgovačkog društva definirana kao

prekoračenje iznosa dobiti koji dioničar smatra prihvatljivim kao opravdanje za njegovo

ulaganje. Oporezivanje ovog iznosa u starijoj literaturi je poznat kao extra-profit. Ekonomisti

smatraju potrebnim čak i ako u praksi dolazi do njegovog pretjeranog oporezivanja.

3. Porezom na dobit osigurava se oporezivanje onog dijela neraspodjeljene dobiti koji, po

osnovi njihovog ulaganja pripada dioničarima ili vlasnicima udijela koji su inozemni porezni

obveznici.

4. Porez na dobit može se koristiti kao učinkovito sredstvo državne intervencije, tj. državne

stabilizacijske i strukturalne politike. Naime, ciljane promjene u oporezivanju dobiti trgovačkih

društava mogu utjecati na razinu i vrijeme isplata kamata.

5. Naravno, ovakav oblik državne intervencije putem jednog poreznog oblika nije nesporan.

4

3.RAZVOJ OPOREZIVANJE DOBITI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Zakonom o neposrednim porezima iz 1990. godine bila je regulirana i materija oporezivanja

dobiti. Obveznici poreza na dobit bile su domaće i strane prvane i fizičke osobe koje su na

teritoriju Hrvatske obavljale gospodarsku djelatnost ili profesionalnu djelatnost. Osnovica poreza

na dobit bila je razlika između prihoda i rashoda utvrđena u skladu s propisima o računovodstvu i

odredbama Zakona o neposrednim porezima.

Bilo je propisano da obveznik poreza na dobit, koji djelatnost obavlja u manjem obimu,

povremeno ili bez poslovnog prostora, plaća porez u paušalnom godišnjem iznosu ako visina

dobiti ne premašuje dvostruki godišnji iznos prosječnog čistog osobnog dohotka u privredi

Republike u godini koja prethodi razrezu poreza i ako ne zapošljava više od pet radnika. Godišnji

paušalni iznos popreza na dobit i stopu poreza na dobot po odbitku utvrđivale su svojom

odlukom općinske skupštine.

Porez na dobit, fizičke i pravne osobe nisu u pravilu, plaćale kad se radilo o novoosnovanim

poduzećima i radnjama u prvoj godini rada, u drugoj godini plaćale su samo 50 posto od

obračunatog poreza, a u trećoj godini 25 posto od obračunatog poreza. Novoosnovana poduzeća i

radnje na otocima nisu plaćale ovaj porez dvije godine od početka rada. Bilo je propisano, da se

poreznim obveznicima fizičkim i pravnim osobama, koje tijekom poslivne godine ulažu sredstva

u povećanje ili modernizaciju proizvodnih kapaciteta u vlastitom poduzeću ili radnji, umanjuje

osnovica poreza na dobit za iznos ulaganja, a najviše do ostvarene dobiti. Dok je utvrđivanje

osnovice te obračun i plaćanje poreza na dobit za domaće i strane pravne i fizičke osobe bio

jednak, to nije bio slučaj i s visinom poreznog opterećenja. Naime, domaće pravne i fizičke

osobe plaćale su porez na dobit po stopi od 35 posto, a strane pravne i fizičke osobe primjenom

stope od 17,5 posto. Zakono o neposrednim porezima iz 1990. godine može se ocijeniti kao

nenaročito uspiješan pokušaj prilagodbe sustava oporezivanja novonastalim promjenama u

političkoj sferi kao i nastojanje da učini značajan iskorak u pravcu transformacije gospodarskog

5

sustava, tj. napuštanja planskog gospodarstva i prijelaz na tržišni način privređivanja. Prekretnica

u poreznom tretmanu gospodarskih subjekata, u prvom redu pravnih osoba, bila je donošenje

Zakona o porezu na dobit krajem 1993. godine. Danom primjene tog zakona 01.01.1994. prestao

je važiti Zakon o neposrednim porezima iz 1990. godine s brojnim izmjenama i dopunama, kao i

odredbe nekih uredbi koje su se odnosile na oprezivanje dobit. Zakonom o porezu na dobit iz

1993. godine izjednačen je porezni tretman dobiti koji na području Republike Hrvatske ostvaruju

domaće I strane osobe te su ukinuta neka poprezna oslobođenja i olakšice. Stopa poreza na dobit

bila je utvrđena u visini od 25 posto. Obveznici ovog poreza mogle su biti i fizičke osobe.

Naime, neki obveznici porez na dohodak mogle su se opredijeliti da umjesto poreza na dohodak

plaćaju porez ne dobit, dok su neki obveznici-fizičke osobe, koje su samostalno obavljali

gospodarsku aktivnost posili zakona bili obvaznici poreza na dobit. Radi poticanja gospodarske

aktivnosti uveden je institut zaštitnih kamata te je propisano izuzimanje od oporezivanja

dividendi i udijela u dobiti.

Osnovica poreza na dobit umanjivale se za zaštitnu kamatu. Zaštitna kamatna stopa utvrđivala se

tako, da se stopa rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda povećavala za 3 posto. Stopa

rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda mjesečno i godišnje objavljuje Državni zavod

za statistiku.

Stopa poreza na dobit od početka 1997. godine iznosila je 35 posto, a za izračunavanje zaštitne

kamate standardna je kamatna stopa sa 3 posto povećanja na 5 posto realnih godišnjih kamata.

Krajem 2000. godine, Zakon o porezu na dobit iz 1993. godine zamijenjen je novim Zakonom o

porezu na dobit, koji se primjenjuje od početka 2001. godine, od kada je u uporabi stopa poreza

na dobit smanjena sa 35 posto na 20 posto, s tim što se oporezuju dividende i udjeli u trenutku

isplate stopom poreza na dohodak koja se plaća po odbitku, u visini od 15 posto. Od ostalih

novina u novom Zakonu o porezu na dobit treba spomenuti da je izostavljen institut zaštitne

kamate, institut koji nije našao primjenu u poreznim sustavima suvremenih država.

2004. godine Zakon o porezu na dobit iz 2000. godine zamijenjen je novim Zakonom o porezu

na dobit, koji se primjnenjuje od od početka 2005. godine, s tim da se na dividende iz dobiti koja

6

je ostvarena do početka primjene ovog zakona, ne primjenjuju odredbe o plaćanju poreza po

odbitku.2

4. SUSTAVI OPOREZIVANJA DOBITI

U suvremenim poreznim sustavima primjenjuju se različiti oblici poreza nadobit. Razloge toj

raznolikosti treba tražiti u tome da pri oporezivanju dobiti(dakle »dohotka« društva) na razini

društva dolazi do odredene »kolizije« s porezom na dohodak, utoliko što dolazi do interakcije

učinaka koje oba ta poreza imaju na vlasnike udjela.Problemi koji odatle proistječu nasli su

odraz i u financijskoj teoriji i u praksi unutar kojih se pokusava(lo) pronaći optimalan oblik

oporezivanja dobiti u odnosu na njegove učinke koje ono reflektira na vlasnike udjela.Kao

rezultat toga, danas je poznato nekoliko tipova odnosno sustava.Udjeli u dobiti se javljaju u svim

oblicima trgovačkih društava (dioničko društvo, komanditno društvo i dr.), odnosno društvima

kapitala. Zbog toga se ovdje ne spominju posebno dividende, jer su one samo jedan od pojavnih

oblika isplaćene dobiti, a javljaju se samo u dioničkorn društvu.oporezivanja dobiti, koji su se

razvili iz dvaju pristupa problematici oporezivanja dobiti, a to su:

-klasični pristup, na kojem se temelji sustav oporezivanja dobiti koji porez na dobit gradi na

stajalištu da je društvo pravna osoba različita od vlasnika udjela

-transmisijski pristup, koji društvo promatra kao nadogradnju svojih vlasnika

4.1 KLASIČNI SUSTAV OPOREZIVANJA DOBITI

Klasični sustav poreza na dobit polazi od toga da društvo ima posebnu,vlastitu pravnu osobnost

pri izračunavanju oporezive dobiti ne dopuštaju se nikakvi odbitci vezani uz raspoređenu dobit

vlasnika udjela. dapače, rasporedena će dobit biti predmetom oporezivanja još jednom, i to pri

vlasnicima udjela.

Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini

primjenom poreznih stopa koje se od vlasnika udjela do vlasnika udjela razlikuju ovisno o iznosu 2 Ibid.

7

kojeg čine primljeni udjeli zajedno s njihovim ostalim prihodima, tako da raspon varira od

najnižih do najviših stopa progresivne tarife poreza na dohodak.

Premisa o isplati cjelokupne dobiti društva vlasnicima u praksi najčešće nije točna. Međutim, za

potrebe opisivanja učinaka oporezivanja porezom na dobit ta premisa najbolje pokazuje odnose

izmedu različitih sistema oporezivanja dobiti. Prigovor da ostavljanjem dijela dobiti drustvu raste

vrijednost drustva i samim time i vrijednost vlasnickih udjela, čijom prodajom vlasnik može doći

do akumulirane dobiti bez plačanja poreza na dohodak, opravdan je samo pod uvjetom da su

ispunjene dvije pretpostavke, a te su:

1. da se u državi vlasnika udjela koji ih prodaje prihod od porasta vrijednosti udjela ne oporezuje,

2. da kupac udjela može do akumulirane dobiti doći plačanjem manjeg poreza na dohodak od

prodavatelja udjela. Ako ova premisa nije ispunjena, kupac neće biti spreman akumuliranu dobit

društva platih vise nego sto ona vrijedi prodavatelju.

Prema tome, drukčije rečeno, klasični sustav oporezivanja dobiti funkcionira na sljedeći način:

- ukupna (dakle, nerasporedena i rasporedena) dobit društva iznosi 1.000 n. j.(novcanih jedinica),

- stopa poreza na dobit iznosi 20%,

1. dobit od 800 n. j. (preostala nakon oporezivanja) u potpunosti se raspo-reauje, i kod

vlasnika udjela se oporezuje primjenom individualnih stopa poreza na dohodak od

15%, 25% i 35%,

2. rezultat je porezni dug koji u prvom slučaju iznosi 120 n. j., u drugom slučaju200 n.

j., a u trećem 280 n. j., ukupno porezno opterećenje porezom na dobit zajedno s

porezom na dohodak iznosi 320 n. j., 400 n. j. odnosno 480 n. j.,

3. izraze li se ti iznosi kao postotak od ukupne dobiti (prije njezine raspodjele),oni daju

porezno opterećenje od 32%, 40% odnosno 48%, a

4. usporede li se te efektivne porezne stope s marginalnim poreznim stopama ovih triju

usporedivanih poreznih obveznika, dio dohotka koji se odnosi na udjele u dobiti kod

8

vlasnika udjela na kojeg se primjenjuje pri oporezivanju dohotka stopa od 15% bit će

porezom više opterećen (»preopterećen«) za 113%, to ce »preopterećenje« poreznog

obveznika cija je individualna stopa poreza na dohodak iznosila 25%, na dio dohotka

koji se odnosi na udjele u dobiti iznositi 60%, dok je to kod trećega, za kojeg vrijedi

individualna stopa poreza na dohodak u visini od 35%, biti 37%. Naravno, iznos

»preopterećenja« ovisi o konkretnim stopama, ali bitno je uočiti da će do

»preopterećenja« u klasičnom sustavuoporezivanja dobiti doći sigurno.3

Osim toga, pri klasičnom sistemu oporezivanja dobiti dolazi do svojevrsne »deformacije« načela

plačanja poreza prema ekonomskoj snazi.Naime, dohodak se oporezuje primjenom progresivne

tarife, na čijem je vrhu tzv. maksimalna (najviša) porezna stopa. Ako društvo kapitala kojemu je

vlasnik fizička osoba ostvari dobit, ta će dobit biti opterećena ukupnim iznosom poreza (porez na

dohodak + porez na dobit) višim nego sto bi iznosio porezni dug te osobe da je pnmijenjena

stopa poreza na dohodak koja je u tarifi poreza na dohodak valja razlikovati maksimalnu i

marginalnu poreznu stopu u poreznoj tarifi.

Maksimalna je ona koja je u njoj najviša, a marginalna je ona koja je najviša za pojedinog

poreznog obveznika s obzirorn na velićinu oporezivog dohotka.Stoga se ne mora na sve

obveznike poreza na dohodak primijeniti i maksimalna stopa predviđena u tarifi.

4.2 TRANSMISIJSKI SUSTAV OPOREZIVANJA DOBITI

Mogu se podijeliti prema stupnju integracije društva i njegovih vlasnika, tako da se razlikuju:

a) sustav pune integracije poreza na dobit s porezom na dohodak, te

b) sustav djelomicne integracije poreza na dobit s porezom na dohodak.

3 Klasičnom je sustavu oporezivanja dobiti imanentno ekonomsko dvostruko oporezivanje, koje favorizira jedan pravni oblik gospodarske aktivnosti. Naime, ako se neka gospodarska aktivnost obavlja kao obrt (npr., pekar), obrtnik će iz nje ostvarivati dohodak i tako biti obveznik poreza na dohodak. Organizira li se pekarska djelatnost kao drustvo s ogranicenom odgovornoscu, radi se o trgovačkom drustvu koje ostvaruje dobit na koju se plača porez na dobit. Budući da će ovo društvo plačati porez na dobit, a pekar na raspoređenu dobit još i porez na dohodak, očigledno je da je ukupno porezno opterećenje (porezom na dobit i porezom na dohodak) kod pekara-obrtnika manje. Teško bi se moglo pretpostaviti da su ovakvi učinci oporezivanja dobiti željeni.

9

4.2.1 SUSTAV PUNE INTEGRACIJE POREZA NA DOBIT SA POREZOM

NA DOGODAK

Ako bi se porez na dobit u cijelosti, u punom iznosu, integrirao s porezom na dohodak koji

plačaju vlasnici udjela, nestalo bi uzroka za ekonomske učinke koji se u konkurentnom tržisnom

gospodarstvu ne bi smjeli događati. Društvo bi tada bilo samo transmisija, »nužni prolaz« kojim

bi dobit ostvarena u društvu dospjela do vlasnika udjela, gdje bi bila oporezivana primjenom

marginalne porezne stope poreza na dohodak vlasnika udjela. Pritom je svejedno jeli dobit uopće

raspoređena, a ako jest, koliki je njezin dio raspoređen. Kako neraspoređena, tako i raspoređena

dobit u potpunosti se oporezuju kao da se umjesto o društvu kapitala radi o društvu građana, iz

čega proizlaze efektivne stope (tj. porezno opterećenje) jednake stopama predviđenima za

odgovarajuće porezne razrede poreza na dohodak — i ne dolazi do »preopterećenja« u

oporezivanju, što se može vidjeti iz primjera za djelomićnu integraciju s punim uračunavanjem.

Naime, kada društvo ne zadržava dobit, sustav djelomićne integracije, s punim uračunavanjem

poprima osobine sustava pune integracije. U tom je slučaju jasno vidljivo da porez na dobit

poprima karakter »pretporeza«, koji se onda u potpunosti uračunava u porez na dohodak . Ako je

porez na dohodak na isplačene udjele obveznika-vlasnika udjela veća od iznosa plačenog

»pretporeza«, taj će porezni obveznik nadoplatiti razliku, a ako je porez na dohodak na isplačene

udjele manji — ostvaruje pravo na povrat preplačenog iznosa poreza.

Osnovni nedostatak sustava pune integracije je u tome da vlasnici udjela porez plačaju bez obzira

na to je li dobit raspoređena ili ne, što može dovesti do nelikvidnosti vlasnika u slučaju kad se

udjeli u dobiti ne isplačuju (rasporeduju), nego zadržavaju u društvu. U torn slučaju vlasnik

udjela ima poreznu obvezu, ali nema - prihoda. Ovaj se sustav u praksi ne primjenjuje.

4.2.2 SUSTAV DJELOMIČNE INTEGRACIJE POREZA NA DOBIT SA

POREZOM NA DOHODAK

10

Sustav djelomične integracije poreza na dobit s porezom na dohodak sastoji se u tome da se

porez na dohodak integrira samo s porezom na dobit na raspoređenu dobit. Efekti tog sustava su

u eliminiranju i/ili smanjivanju »preopterećenja« samo onog dijela dobiti koji je raspoređen.

Djelomična integracija poreza na dobit s porezom na dohodak moze se tehnički izvesti:

o na razini društva

o na razini vlasnika udjela

Integracijom na razini društva »preopterećenje« poreza nastoji se smanjiti već na razini društva,

što znaći da se na različite načine smanjuju stope poreza na dobit. Glavne prednosti tog postupka

su očekivana veća točnost poreznih prijava (izrađuju ih, naime, kvalificirane osobe u

računovodstvima društava) i relativno mali broj obveznika koje treba kontrolirati (u pravilu je

broj društava puno manji od broja vlasnika).Osnovna slabost integracije na nivou društva izvire

iz globalizacije financijskih odnosa, tj. iz mogučnosti da vlasnici drustva budu obveznici poreza

na dohodak neke druge države. Ako su vlasnici društva iz druge države, onda se fiskus države u

kojoj je sjedište društva »odriče« dijela prihoda, i to u onoj mjeri u kojoj je ta država smanjila

stopu poreza na dobit. Ovaj se slučaj može objasniti tako da usporedimo primjere za integraciju

na razini društva.Pretpostavimo i da društvo ima samo tri vlasnika, i to jednog koji porez na

dohodak plača primjenom stope od 15%, drugog za kojeg je marginalna stopa pri plačanju

poreza na dohodak 25%, i trećega na kojeg se primjenjuje marginalna stopa poreza na dohodak u

visini od 35%. Kad bi vlasnici udjela bili obveznici poreza na dohodak u državi u kojoj se nalazi

sjedište društva, država u kojoj je sjedište društva bi u slučaju kad bi se primjenjivao sustav

integracije s dvojnim stopama na razini društva, ubrala ukupno 235 + 325 + 412 = 975 poreza

(porez na dobit + porez nadohodak), a kad bi se primjenjivao sustav integracije na razini vlasnika

udjela s djelomičnim uračunavanjem, ubrala bi ukupno 220 + 300 + 380 = 900 poreza.

Dakle, razlika u poreznim prihodima države u kojoj je sjedište društva iznosi samo 75 n. j., pa je

s fiskalnog stajališta gotovo svejedno za primjenu kojeg će se sustava odlučiti.Ako bi vlasnici

udjela bili obveznici poreza na dohodak neke druge države, u slučaju integracije na razini

društva država u kojoj se nalazi sjedište društva ubrala bi samo 3x100 = 300 n. j. poreza, dok bi u

slučaju da primjenjuje sustav integracije na razini vlasnika udjela ubrala 3x200 = 600 n. j.

11

poreza. Usporedba iznosa ubranog poreza u slučaju kad su vlasnici udjela oporezovani u državi u

kojoj je sjedište društva, odnosno u slučaju kad su obveznici poreza na dohodak u nekoj drugoj

zemlji, pokazuje nedostatke primjene sustava integracije na razini društva promatrane sa

stajališta fiskusa drzave u kojoj je sjediste drustva.To je razlog zbog kojeg se smanjuje broj

zemalja koje primjenjuju sustav integracije na razini društva.

Postoje i mišljenja da su transmisijski samo oni sustavi u kojima se prilikom integracije uzima u

obzir tarifa poreza na dohodak fizičke osobe koja konačno plaća porez. Kako se prilikom

integracije na razini društva to ne uzima u obzir, u skladu s tim mišljenjima te sustave ne bi

trebalo ubrojiti medu transmisijske, već bi ih trebalo promatrati kao klasični sustav kod kojeg se

primjenjuje smanjena stopa poreza na dobit.

Primjenjuje li se integracija na razini vlasnika udjela, efekti ekonomskog dvostrukog

oporezivanja dobiti društva smanjuju se nakon sto je porez na dobitu potpunosti plaćen, što znaći

da se na određeni naćin smanjuje porezno opterećenje onog dijela dohotka koji predstavljaju

isplaćeni udjeli u dobiti. To se u praksi provodi bilo direktnom primjenom neke niže stope

poreza na dohodak na isplaćene udjele (što će npr. biti slučaj, kad se neovisno o primijenjenoj

progresivnoj tarifi poreza na dohodak u kojoj maksimalna stopa može iznositi npr. 50%, na

isplaćene udjele primjenjuje stopa od npr. 25%), bilo indirektno, umanjenjem definitivnog

iznosa poreza na dohodak kod sustava djelomićnog uračunavanja, gdje se ukupni porezni dug

poreza na dohodak smanjuje tako što će se od njega odbiti iznos dijela plaćenog poreza na dobit,

tj., taj se dio poreza na dobit »uračunava« u porez na dohodak, odnosno kod sustava punog

uračunavanja od poreza na dohodak odbit će se cijeli iznos poreza na dobit.U oba je slučaja

postignuta svrha primjene sustava integracije, a ta jest —ukupno porezno opterećenje (porezom

na dobit i porezom na dohodak) uvijek je niže negoli bi ono bilo da je primijenjen klasični sustav

oporezivanja dobiti.U praksi se susreću i mješoviti sustavi oporezivanja dobiti i dohotka, kao

npr. u Austriji. Tu se ukupna dobit oporezuje porezom na dobit, a udjeli koji se isplaćuju

vlasnicima udjela se na razini društva najprije oporezuju fiksnom stopom (u ovom slučaju u

visini od 25% — treba znati da je maksimalna stopa poreza na dohodak u Austriji 50%) i tek

tako umanjeni isplaćuju vlasnicima udjela. To je zapravo klasični sustav s primjenom snižene

stope poreza na dobit na isplaćene udjele. Medutim, ako je visina dohotka poreznog obveznika

takva da bi se na nju trebala primijeniti stopa niža od 25%, »preplaćeni« mu se dio poreza nakon

12

podnošenja porezne prijave vraća. U torn je slučaju rijeć o transmisijskom sustavu s punim

uračunavanjem.

5. POREZNI OBVEZNIK

Gledano sa stanovišta provedbe oporezivanja u cilju prikupljanja sredstava potrebnih za

financiranje djelatnosti države, pojavom trgovačkih društava kao društava kapitala pojavili su se

subjekti koji su ostvarivali u novcu izražene pozitivne rezultate poslovanja. Time se privuklo

novo porezno dobro, koje je svojim postojanjem nužno privuklo pažnju, pa zatim i iniciralo

određene mjere poreznih administracija različitih država, tj. stvaranje novog poreznog oblika.

Prihvati li se teza da su konačni platci poreza na dobit uvijek raličite kategorije fizičkih osoba na

koje se porezni teret u konačnici prevaljuje, tada su porezni obveznici ovog poreza, kao i kod

poreza na promet, samo neophodno tehničko sredstvo koje omogućuje razmjerno jeftinu i

učinkovitu poreznu eksploataciju određenog poreznog dobra, tj. dobiti koju ostvare porezni

obveznici. Ono što se nastoji postići porezom na dobit sa stanovišta obuhvata porezne obveze u

hrvatskom poreznom sustavu jest oporezivanje onog što je kao neto vrijednost ostvareno

obavljanjem poduzetničkih djelatnosti kako pravnih tako i fizičkih osoba, jer i fizičke osobe koje

obavljaju razne oblike poduzetničkih djelatnosti mogu fakultativno postati obveznici poreza na

dobit. Naglasak je, međutim, kod tog poreza na oporezivanju pravnih osoba privatnog prava, što

slijedi upravo iz fakultativnosti temeljem koje fizičke osobe postaju obveznicima poreza na

dobit, i obveznosti temeljem koje pravne osobe privatnog prava stječu to svojstvo. Te su pravne

osobe izričito navedene kao obveznici poreza na dobit, dok zakonom definirane kategorije

fizičkih osoba mogu svojevoljno izabrati ulazak u krug obveznika poreza na dobit, ili ostati

obveznici poreza na dohodak.

Određenje trgovačkog društva kao obveznika poreza na dobit standardno je rješenje u poreznim

sustavima koji poznaju ovaj porezni oblik. Time je ostvareno oporezivanje najvažnijih

predstavnika ciljane grupe pravnih osoba privatnog prava. Međutim, u pravnom prometu javljaju

se i subjekti privatnog prava koji nisu trgovačka društva. Stoga je u porezno-pravne sustave u

13

pravilu ugrađena odredba koja u krug obveznika poreza na dobit, uz trgovačka društva, svrstava i

druge pravne osobe.

6. POREZNE STOPE I POREZNO OPTEREĆENJE

Kao što bi bilo pogrešno o visini poreznog opterećenja nekim drugim porezima zaključivati

samo na osnovi usporedbe podataka o visini poreznih stopa, ni kod poreza na dobit se samo na

osnovi visine stopa koje se primjenjuju pri oporezivanju dobiti ne može zaključivati o stvarnom

opterećenju dobiti u pojedinim državama. Visina primijenjene stope kod oporezivanja dobiti

ovisi prije svega o odabranom modalitetu oporezivanja dobiti, ali na ukupno opterećenje utjecaja

imaju i drugi elementi, kao sto su to npr. porezni tretman rasporedene dobiti (ovisno o

primijenjenom sustavu oporezivanja dobiti), porezni tretman amortizacije, različita porezna

oslobođenja i olakšice (posebni porezni tretman reinvestirane dobiti) i dr. Zato pri uspoređivanju

poreznih stopa u pojedinim državama - kao pokazatelju poreznog opterećenja porezom na dobit,

treba voditi računa i o tome, kao i o činjenici financiraju li se lokalne jedinice samouprave

prihodima prikupljenima porezom na dobit.Potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeca u mnogim

je državama stopa poreza na dobit snižena. To je sniženje u nekima od njih bilo posebno osjetno.

Porezne reforme provedene u mnogim državama potkraj osamdesetih i na početku devedesetih

godina protekloga stoljeća bile su usmjerene, uz ostalo, i na pojednostavnjenje u oporezivanju

dobiti te približavanje visine stopa tog poreza maksimalnoj stopi poreza na dohodak.

7. HARMONIZACIJA POREZA NA DOBIT

U uvjetima sve veće liberalizacije vanjsko trgovačke razmjene i tržista kapitala, u uvjetima rasta

internacionalizacije proizvodnje i povečanja mobilnosti kapitala, u uvjetima smanjenja (ponegdje

gotovo i brisanja) razlika između domaćeg i stranog tržišta, u uvjetima sve veće

internacionalizacije nacionalnih tržista (globalizacija, integracija) sve se više aktualizira problem

harmonizacije poreza na dobit općenito, a posebice unutar zemalja članica pojedinih regionalnih

ekonomskih integracija. Medutim, i uz evidentne potrebe da se i poreznim mjerama potaknu i

14

osnaže integracijski procesi, jedva se može govoriti o tome da je na planu uskladivanja

oporezivanja dobiti nešto učinjeno pa čak i tamo gdje se u pravcu ekonomske integracije otišlo

najdalje, tj. U Europskoj uniji. U praksi se pokazalo da je bilo jednostavnije i lakše složiti se oko

kriterija za formiranje monetarne unije utvrdene ugovorom u Maastrichtu, te da će članice

Europske unije prije dobiti zajedničku valutu, negoli usvojiti (barem) jedinstveni oblik poreza na

dobit.O potrebi harmoniziranja poreza na dobit u sklopu Europske ekonomske zajednice

(Europske unije) počelo se govoriti jos početkom šezdesetih godina proteklog stoljeća. Medutim,

može se reći da do 1990. godine ništa, ili gotovo ništa, konkretnog nije učinjeno, a ni nakon toga

nije bilo značajnijih rezultata. Premda je bilo »službenih« prijedloga da članice Zajednice

usklade svoj pristup oporezivanju dobiti, tako da se usvoji oblik poreza na dobit kojim bi se

rasporedena dobit oporezivala primjenom nize porezne stope (prijedlog Neumarkovog komiteta

iz 1963. godine), pa da se prirnijeni klasični oblik oporezivanja dobiti (prijedlog iz 1970. godine

sadržan u tzv. Van den Tempel Reportu), kao i da se usvoji oporezivanje dobiti primjenom

sustava djelomične integracije, kako je bilo predviđeno nacrtom direktive (smjernice) Europske

komisije iz 1975. godine, zernlje članice Europske ekonomske zajednice nisu mogle naći

»zajednički jezik«. Čini se kako nije realno očekivati da će članice ove Zajednice (sada Unije) u

dogledno vrijeme i pri usuglašavanju odredaba propisa kojima je regulirana materija

oporezivanja dobiti ostvariti (barem takav) rezultat kakav su postigle prije četrdesetak godina,

opredijelivši se za zamjenu svojih ranijih oblika općeg poreza na promet, porezom na dodanu

vrijednost.Razlozi koji otežavaju postizanje većih rezultata u uskladivanju oporezivanja dobiti u

postojećim uvjetima, brojni su. Možemo ih svrstati kao razloge ekonomske, financijske i

socijalne prirode, te one koji se uvjetno mogu uvrstiti među razloge poreznotehničke i povijesne

prirode. Naime, na izbor oblika poreza na dobit utjeću razlike u poimanju uloge poreza i njegova

mjesta u socio-ekonomskom i političkom sustavu, odnosno korištenju poreza i za ostvarenje

raznovrsnih nefiskalnih ciljeva, u primijenjenim pravnim oblicima organiziranja obavljanja

gospodarske djelatnosti, u veličini trgovačkih društava, u razvijenosti novčanog tržišta, u odnosu

privatnog i javnog sektora, u poreznom tretmanu investicija, u poreznom tretmanu kamata na

dobivene zajmove, u sudjelovanju stranog kapitala u domaćem gospodarstvu, u primijenjenoj

metodi amortizacije i dr.

15

Sigurno da na odluku o obliku poreza na dobit utječe i mjesto koje ovaj porez ima u poreznom

sustavu neke zemlje. Tako će prijedlog o zamjeni jednog oblika poreza na dobit drugim, biti

(vjerojatno) predmetom veće pozornosti, biti primljen s većom suzdrzanosću u državama u

kojima prihodi od ovog poreza u ukupnim poreznim prihodima sudjeluju s oko 10% (npr.,

Italija), negoli u onima u kojima uloga ovog poreza nije posebno značajna (npr., Austrija,

Švedska).Može se pretpostaviti da je, s financijskog stajališta, interes za jedan porez to veći, što

su ubrani iznosi od tog poreza kao i njegov udio u ukupnim poreznim prihodima veći, pa će i

interes za promjene u oporezivanju dobiti, ali i otpor tim promjenama, biti veći.Broj dioničara i

njihova struktura imaju, odnosno mogu imati, utjecaja i na izbor oblika poreza na dobit, i na

postizanje konsenzusa članica neke regionalne ekonomske asocijacije u obliku poreza na dobit.

Naime, problem raspodjele dobiti i poreznog tretmana dividendi različito se javlja (i rješava)

tamo gdje postoji relativno velik broj domaćih malih dioničara, negoli tamo gdje je najveći dio

nacionalnog bogatstva koncentriran u rukama malog broja osoba ili pak stranaca.

Na teškoće u pravcu harmoniziranja oporezivanja dobiti (i ne samo ovog poreza) ima utjecaja i

suzdržanost izvrsne vlasti da predlozi promjene u sustavu oporezivanja primjenom poreza na

dobit. Inicijativa za zamjenu postojećeg oblika poreza na dobit novim od. strane odgovornog

ministra ili vlade mogla bi izazvati reakcije određenih asocijacija gospodarstvenika

(gospodarskih komora, raznih udruga i si.), odnosno dovesti do protuprijedloga interesnih

skupina, političkih struktura i dr. koji mogu biti neugodni ili pak neprihvatljivi za izvrsnu vlast

odnosno za vladajuću političku stranku.

8. POREZ NA DOBIT PREMA ZAKONU O POREZU NA DOBIT

8.1 POREZNI OBVEZNIK

Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike

Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti,

dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.

16

Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident). Porezni

obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka,

ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.

Porezni obveznik je i poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom

zajedničkih djelatnosti:

o ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupniprimitak veći od 2.000.000,00

kuna,

o ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodakveći od 400.000,00 kuna, ili

o ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti veću od 2.000.000,00 kuna, ili

o ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika

.Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i

Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije

određeno.

Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica

lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore,

udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture,

turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu

obveznici poreza na dobit.Iznimno ako te osobe obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a

neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna

uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge

zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu

djelatnost.

REZIDENT su pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili

upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u

17

Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim

boravištem u Republici Hrvatskoj čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik

NERETIDENT  je osoba koja ne ispunjava jedan od uvjeta kao resident.

8.2 POREZNA OSNOVICA

Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika

prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama

Zakona.Rashodima se smatra uplaćene premije po osnovi dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja

koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom

mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko

osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak.

Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti

poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.Poreznu osnovicu poreznog

obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu. Poreznu osnovicu

nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama Zakona. U

poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele

poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, osim

ako Zakonom nije drukčije određeno.

8.2.1 SMANJENJE POREZNE OSNOVICE

Porezna osnovica se smanjuje za navedene stavke:

o Prihode od dividendi i udjela u dobiti;

o Prihode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili

uključeni u poreznu osnovicu;

o Prihode od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima

bila uključena u poreznu osnovicu;

18

o Svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u prethodnim poreznim razdobljima;

o Svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima.

Poticaji koji sadrţe drţavnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o

drţavnim potporama

8.2.2 POVEĆANJE POREZNE OSNOVICE

o troškove amortizacije iznad najviše porezno dopustivog iznosa,

o 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili

proizvoda, troškovi odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila,

zrakoplova, kuća za odmor i drugi slični izdaci),

o troškove novčanih kazni za prekršaje i prijestupe,

o 30% troškova nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim

sredstvima za osobni prijevoz poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se

po osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća, osim troškova

osiguranja,

o rashode darovanja u visini većoj od 2% ostvarenih prihoda u prethodnoj godini, osim ako

su ti rashodi nastali prema posebnim programima i rješenju nadležnog ministarstva,

o rashode po osnovi manjkova na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske

gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore u smislu propisa o porezu na

dodanu vrijednost, te pripadajući porez obračunat na te manjkove

o za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja za rashode utvrđene u postuoku

nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost,porezom na dohodak,prirezom

porezu na dohodak,te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata

dobiti,te izuzimanja dioničara,članova društva ni fizičkih osoba koje obavljaju

samostalnu djelatnost od koje s plaća porez na dobit, te s njim povezanim osobama.

o za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela, ako su bili iskazani u rashodima

19

o za zatezne kamate između povezanih osoba

o skrivene isplate dobiti.

Pod skrivenim isplatama dobiti razumijevaju se povećanja rashoda ili smanjenja prihoda

poreznog razdoblja po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga od strane vlasnika i

suvlasnika trgovačkih društava za privatne potrebe.

o za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja

8.3 POREZNA STOPA

Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu.

8.4 RAZDOBLJE UTVRĐIVANJA POREZNE OSNOVICE

Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina.Iznimno,

Porezna uprava može na zahtjev poreznog obveznika odobriti da se porezno razdoblje i

kalendarska godina razlikuju, pri čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12

mjeseci. Izabrano porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati pet godina

Porezno razdoblje čini dio poslovne godine ako je:

o razdoblje od početka poslovanja poreznog obveznika do kraja te poslovne godine,

o razdoblje od premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz inozemstva u tuzemstvo do

kraja teposlovne godine,

o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do premještaja sjedišta ili

upravljanja poslovima iz tuzemstva u inozemstvo,

o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja ili podjele,

o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili

stečaja

o razdoblje koje se nastavlja od otvaranja stečaja do kraja poslovne godine,

20

o razdoblje koje se nastavlja od otvaranja do okončanja postupka likvidacije

Porezno razdoblje i obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga, prema propisima

o računovodstvu za poduzetnike fizičke osobe, počinje od početka poreznog razdoblja koje

slijedi nakon poreznog razdoblja u kojemu su ispunjeni propisani uvjeti.

Obveze prestaju završetkom poslovne godine za koju Porezna uprava donese rješenje o

prestanku obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga po propisima o

računovodstvu, ali ne prije isteka roka od 5 godina.U opravdanim slučajevima taj rok može biti i

kraći.

8.5 URAČUNAVANJE POREZA PLAĆENOG U INOZEMSTVU

Ako je porezni obveznik ostvario prihode ili dobit u inozemstvu (izravno ili putem poslovne

jedinice) na koju je platio porez na dobit ili njemu istovrsni porez, plaćeni porez u inozemstvu

može uračunati u tuzemni porez najviše do iznosa poreza na dobit koji bi za tako ostvarenu dobit

ili prihode platio u tuzemstvu.Iznos poreza na dobit utvrđuje se tako da se na dobit ili prihode

ostvarene u inozemstvu primijeni stopa za uračunavanje. Stopa za uračunavanje izračunava se

tako da se stavi u odnos ukupna porezna obveza utvrđena prije dodatnih umanjenja porezne

osnovice i ukupno ostvarena dobit samo iz tuzemnog poslovanja.

U svrhu uračunavanja plaćenog poreza u inozemstvu porezni obveznik je dužan Poreznoj upravi

predočiti dokaz o plaćenom porezu u inozemstvu.

8.6 POREZ PO ODBITKU

Porez po odbitku jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici

Hrvatskoj.Porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj.Porezna osnovica poreza po odbitku

je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju.

Porez po odbitku plaća se:

21

na kamate te na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na

reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model, proizvodni postupak, proizvodne

formule, nacrt, plan, industrijsko ili znanstveno iskustvo i druga slična prava) koje se plaćaju

inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.

na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja i revizorske usluge, plaćene

inozemnim osobama Iznimno, porez po odbitku ne plaća se na kamate isplaćene:

Iznimno, porez po odbitku ne plaća se na kamate isplaćene:

o na robne kredite za kupnju dobara koja obvezniku služe za obavljanje djelatnosti,

o na kredite koje daje inozemna banka ili drugafinancijska institucija, imateljima

obveznica, državnih i korporativnih,inozemnim pravnim osobama

Porez po odbitku plaća se po stopi od 15%.

8.7 OBVEZA I OBRAČUNAVANJA I PLAČANJA POREZA

Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno

razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama Zakona.Porezni obveznik dužan je utvrditi

poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave

8.8 POSLOVNE KNJIGE I FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

22

Porezna osnovica utvrđuje se na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se

vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na

temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drukčije.

Porezni obveznici koji koriste porezna oslobođenja ili olakšice . ovoga Zakona obvezni su

osigurati posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun dobiti za djelatnost za

koju koriste ova porezna oslobođenja ili olakšice

8.9 OBVEZA PLAĆANJA PREDUJMA POREZA NA DOBIT

Porezni obveznik plaća predujam poreza na osnovi porezne prijave za prethodno porezno

razdoblje. Predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za protekli mjesec, u svoti koja se

dobije kada se porezna obveza za prethodno porezno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istoga

razdoblja.Porezna uprava može, na temelju obavljenog nadzora ili na temelju drugih raspoloživih

podataka o poslovanju poreznog obveznika, te na zahtjev poreznog obveznika, rješenjem

izmijeniti visinu mjesečnih predujmova poreza na dobit.

Porezni obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do prve porezne prijave.

Poreznom obvezniku kojemu je prestala mogućnost prenošenja gubitka, visinu predujma do

prvog podnošenja porezne prijave određuje Porezna uprava na temelju procijenjene mogućnosti

ostvarenja dobiti. Procjena predujma utvrđuje se prema postignutom rezultatu poslovanja po

isteku tri mjeseca

8.10 POREZNA PRIJAVA

23

Porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u

roku u kojemu podnosi poreznu prijavu.Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi

najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.

Porezni obveznik koji je prema računovodstvenim propisima razvrstan u velike i srednje

poduzetnike obvezno podnosi prijavu poreza na dobit elektroničkim putem.

Obveza za plaćanje poreza utvrđenog u poreznoj prijavi za pojedino porezno razdoblje smanjuje

se za plaćeni predujam poreza na dobit.Više plaćeni predujam poreza od obveze na osnovi

porezne prijave vraća se poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se uračunava u sljedeće

razdoblje.Uz prijavu poreza na dobit podnosi se i bilanca te račun dobiti i gubitka.Obrazac

prijave poreza na dobit propisuje ministar finanancija.

8.11 KAZNENE ODREDBE

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se porezni obveznik za prekršaj:

o koji nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s

odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez po utvrđenoj svoti i upropisanom roku

(članak 5. i 32.),

o koji ne izvijesti Poreznu upravu o promjenama u statusu (članak 18. i 19.),

o koji u propisanom roku ne utvrdi poreznu obvezu poreza po odbitku u skladu s

odredbama Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31.),

o porezni obveznik koji ne uplati u propisanom rokupredujam poreza (članak 34.).

Za prekršaj (prva točka) kaznit će se i odgovorna osoba kod poreznog obveznika novčanom

kaznom od 500,00 do 20.000,00 kuna.

8.12 PRIMJER PREGLEDA MIŠLJENA SREDIŠNJEG UREDA

Naslov: Priznavanje troška amortizacije

24

Obratio nam se "A" d.o.o. iz Zagreba, s pitanjem u svezi priznavanja obračuna troška

amortizacije.

Prema navodima u pitanju, radi se o velikom poslovnom objektu koji je jedna cjelina,

namijenjenom iznajmljivanju. Kao cjelina štavljenje u upotrebu, međutim, iznajmljen je manji

dio prostora, dok će se preostali dio iznajmljivati po pronalasku zajmoprimatelja. Postavljeno je

pitanje je li nakon stavljanja objekta u upotrebu porezno priznata ukupna amortizacija objekta

neovisno o tome što je iznajmljen tek manji dio, na koje nastavno odgovaramo.

U članku 12. stavak 8. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04, 90/05 i

57/06), propisano je da se trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje kao porezni

rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina

stavljena u upotrebu. U članku 22. stavak 5. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br.

90/05), propisano je da se ne priznaju se troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja

djelatnost.

Mišljenja smo da, kada se radi o poslovnoj imovini koja je stavljena u upotrebu sa

svrhom obavljanja djelatnosti, priznaje obračun amortizacije na ukupni trošak nabave, po

linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. članka 12. Zakona. U

takovom slučaju ne radi se o imovini kojom se ne obavlja djelatnost, nego o smanjenom obujmu

korištenja kao trenutnom, prolaznom stanju u obavljanju djelatnosti.

Naslov: Porez po odbitku na usluge poslovnog i poreznog savjetovanja

Obratio nam se porezni obveznik "A" iz Zagreba, s pitanjem u svezi oporezivanja

porezom po odbitku usluga poslovnog i poreznog savjetovanja. Postavljeno je pitanje plaća li se

porez po odbitku na takove usluge u slučajevima u kojima je u primjeni ugovor o izbjegavanju

dvostrukog oporezivanja.

Nastavno dajemo mišljenje.

25

Prema odredbi članka 31. stavak 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br.

177/04, 90/05 i 57/06), porez po odbitku jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari

nerezident u Republici Hrvatskoj. U stavku 6. istoga članka propisano je da se porez po odbitku

plaća i na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja i revizorske usluge,

plaćene inozemnim osobama.

U članku 51. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br. 95/05.), propisno je da

tuzemni isplatitelj naknada, od kojih se utvrđuje porez po odbitku prema članku 31. Zakona

nerezidentima koji su rezidenti država s kojima Republika Hrvatska primjenjuje ugovore o

izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, obvezan je prilikom isplate obračunati, obustaviti i

uplatiti porez po odbitku na način određen ugovorom i Zakonom. U stavku 4. istoga članka

propisano je da ako se pri isplati naknada izčlanka 31. Zakona ne plaća porez po odbitku, na

temelju primjene ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, primatelj naknade može

umjesto obrasca Zahtjeva dostaviti samo potvrdu o rezidentnosti od nadležnog inozemnog

poreznog tijela.

Budući da Republika Hrvatska pri zaključivanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog

oporezivanja primjenjuje Model OECD, u pravilu, prema ugovorima se dobit od poslovanja

društva jedne države ugovornice oporezuje samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj

državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Uz navedeno, ugovori o

izbjegavanju dvostrukog oporezivanja spadaju u međunarodne ugovore koji su po svojoj snazi

iznad tuzemnog zakonodavstva.

U skladu s navedenim, u slučajevima plaćanja naknade za usluge istraživanja tržišta, poreznog i

poslovnog savjetovanja i revizorske usluge, ne plaća se porez po odbitku kada je primatelj

naknade rezident države ugovornice s kojom je u primjeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog

oporezivanja (osim ako samim ugovorom nije drukčije uređeno). Primatelj naknade dokazuje da

je rezident države ugovornice na temelju ovjerenog obrasca Zahtjeva iz članka 51. stavak 3.

Pravilnika o porezu na dobit, a umjesto obrasca Zahtjeva može dostaviti samo potvrdu o

rezidentnosti od nadležnog inozemnog poreznog tijela.

9. ZAKLJUČAK

26

Kako mu i samo ime veli, porez na dobit je porezni oblik kojim se oporezuje dobit koju ostvare

društva kapitala, društva osoba i imovinske mase obavljanem svoje gospodarske djelatnosti.Tako

dobit se može tumačit kao razlika izemđu vlastitog kapitala uloženog u djelatnost poduzetnika na

kraju i na početku razdoblja za koje se utvrđuje porez.Četri su temaljena elementa koji određuju

karakter svakog poreza na dobit:

o Porezna osnovica

o Porezni obveznik

o Porezna olakšica

o Porezna stopa

Danas je porez na dobit jedan od najvažnijih poreznih oblika u suvremenim poreznim

sustavima.Oporezivanjem dobiti ostvaruju se brojni učinci kao što je učinak na akumulaciju i

investicije, samofinanciranje, organizacijski oblik itd.Također on omogućava:

o oporezivanje raspoređene i neraspoređene dobiti

o oporezivanje dobiti koja ne pripada fizičkim osobama

o poticanje stranih investitora

o ostvarivanje brojnih nefiskalnih ciljeva porezne politike

o neutralnost u plaćanju poreza

27

LITERATURA:

1. Ba. Jelčić, Javne financije, RRIF, Zagreb, 2001.

2. Bo. Jelčić, :Financijsko pravo i financijska znanost,Narodne novine,Zagreb,2008.

3. J. Šimović i drugi, Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2010.

Pravni propisi

Zakon o porezu na dobit (NN br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/06, 80/10).

Pravilnik o porezu na dobit, Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09 i 123/10.

28

Interent izvori:

Ministarstvo financija ( Mišljenja Središnjeg ureda )

29