Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet Sveuilite u Zagrebu I. Luia 3 Zagreb

Seminarski rad

POTEKOE I SMETNJE UENJA

Kolegij: Uenje, miljenje i inteligencija

Blanka Golub Silvija Jakovljevi Dalibor Javor Jana Krpina Laura Markovi Iva Pjaca Ivana Radi Iva Tadi Zagreb, 11.4.2006.godine

1

UENJE Mnoge znaajne promjene kod svakog pojedinca nastaju pod utjecajem maturacije ili sazrijevanja organizma. Tako, npr. nakon roenja dijete nije u stanju hodati, sjediti, govoriti, upravljati nogama ili rukama, samostalno drati glavu uspravno i sl. Za navedene aktivnosti potreban je proces maturacije, odnosno potreban je odreeni period rasta, razvoja i sazrijevanja razliitih struktura organizma koje e takve funkcije omoguiti. Svako prijevremeno poticanje nee dati rezultate odnosno nee se poluiti eljeni efekti. No, kad procesom maturacije doe do sazrijevanja odreenih struktura, novi oblici ponaanja javit e se i uz minimalne okolinske podraaje. Osim procesa maturacije, mijenjanje pojedinca uvjetovano je i novim aktivnostima. Ako novu, zapoetu aktivnost dovoljno puta obnovimo, izazvat e kod nas promjene koje e se oitovati u novim oblicima ponaanja. Prema tome, uenje se javlja kao proces relativno trajnih promjena pojedinca nastalih tijekom obnavljanja novih aktivnosti, a koje se oituju u njegovom izmijenjenom nainu ponaanja (prema Grgin, 1997). Razliiti autori daju i razliite definicije uenja. U pedagogiji uenje se definira kao usvajanje znanja, vjetina i navika ili kao usvajanje generacijskog iskustva, ali takve definicije nisu upotrebljive za psiholoka istraivanja. Neki autori uenje definiraju kao svaku promjenu u ponaanju koja je rezultat vjebe i iskustva, dok pak drugi navode da je uenje aktivnost koja dovodi do promjena u ponaanju. ovjekovo uenje nije ogranieno samo na aktivnost kojom djelujui na okolinu nju mijenja i neposredno upoznaje. Posredstvom pisane ili govorene rijei, ui i ono to su prethodne generacije u stvarnoj borbi s okolinom uenjem stekli pa to u vidu socijalno-kulturne batine ostavile. ovjekovo uenje ne javlja se samo u periodu kolovanja i sustavnog pripremanja za ivotni poziv (iako je to vrijeme najintenzivnijeg uenja), ve esto susretanje s novim situacijama, ovjek prilagoava svoju reakciju samoj prirodi okolnosti. Moemo slobodno rei da ovjek ui od roenja do smrti. Uenje je fundamentalni psihiki proces kojim se stjeu ne samo raznovrsna znanja, ve i navike, vjetine, motivi, stavovi, vrijednosti. POREMEAJ UENJA ovjek je kompleksno bie koje cijeli svoj ivot ui. Ve od prvih dana ivota dijete znatieljno promatra svoju okolinu, usvaja naine ponaanja, ponavlja rijei i ui. Dolazak u kolu stavlja pred dijete itav niz novih izazova, pri emu uenje postaje glavnom zadaom. Meutim, neovisno o samom gradivu uenje nije svakom djetetu prirodan i jednostavan proces. Danas je sve veem broju djece dijagnosticiran neki poremeaj uenja. Prema Hallahanu i Kauffmanu (1994) poremeaji uenja su neuroloki poremeaji koji utjeu na jednu ili vie temeljnih psiholokih procesa ukljuenih u razumijevanje ili koritenje govornog ili pismenog jezika. DSM-IV (Davison i Neal, 1999) poremeaje uenja klasificira kao poremeaje koji se prvi puta dijagnosticiraju u dojenakoj dobi, djetinjstvu ili adolescenciji, a dijele se na poremeaje itanja, poremeaje matematikih sposobnosti, poremeaje pismenog izraavanja te poremeaj uenja neodreen. Prije su se poremeaji uenja definirali kao poremeaj akademskih vjetina Prilikom dijagnosticiranja bilo kojeg od ovih poremeaja nuno je voditi rauna o individualnosti. Naime, simptome koji se navode treba promatrati samo kao smjernice, a ne kao univerzalna pravila. Tako da poremeaji mogu varirati po teini, intenzitetu, kao i prisutnosti pojedinih simptoma. Poremeaji uenja dijagnosticiraju se kad su rezultati koje neka osoba postigne na individualno primijenjenim, standardiziranim testovima itanja, matematikih vjetina ili pismenog izraavanja bitno ispod onih koji se oekuju obzirom na dob, obrazovanje i razinu inteligencije. Problemi s uenjem znaajno utjeu na dostignutu

2

akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti koje zahtijevaju matematike vjetine, vjetine pisanja ili vjetine itanja. Postoji mnogo razliitih statistikih pristupa za odreivanje znaajnosti razlike. Bitno ispod se definira kao razlika vea od dvije standardne devijacije izmeu postignutog rezultata i IQ-a. Ponekad se uzima i manja razlika izmeu postignutog rezultata i IQ-a, posebice u sluajevima kad na rezultate testiranja IQ-a utjee popratni poremeaj kognitivnih procesa (miljenje, pamenje, percepcija, inteligencija, govor i sl.), psihiki poremeaj, ope zdravstveno stanje osobe odnosno etniko (kulturoloko) podrijetlo osobe. Poremeaji uenja se mogu nastaviti i u odrasloj dobi. Postotak djece ili adolescenata s poremeajem uenja koji odustaju od kolovanja je oko 40%, dok odrasli mogu imati znatne potekoe pri zapoljavanju ili u socijalnom prilagoavanju (prema DSM-IV). Mnoge osobe s poremeajem ophoenja (poremeaj jezinog izraavanja, poremeaj jezinog izraavanja i razumijevanja, mucanje, fonoloki poremeaj), ADHD-om, velikim depresivnim poremeajem ili distiminim poremeajem (poremeaj koji se oituje u kroninom poremeaju raspoloenja u kojem prevladavaju depresivna uvstva, osjeaj manje vrijednosti, neuinkovitost, pesimizam, nesposobnost koncentracije te izbjegavanje drugih ljudi) imaju i poremeaj uenja (prema DSM-IV). Postoje i pokazatelji da se u vezi s poremeajem uenja (posebice poremeaj itanja) moe pojaviti kanjenje razvoja jezika te poremeaj uenja moe takoer biti povezan i s veom zastupljenou razvojnog poremeaja koordinacije. U podlozi navedenog mogu postojati abnormalnosti kognitivnih procesa (npr. deficiti vizualne percepcije, jezinih procesa, panje, pamenja ili kombinacija navedenog) koji esto prethode ili se javljaju u vezi s poremeajem uenja. Iako genetska predispozicija, perinatalna povreda i razna neuroloka zdravstvena stanja mogu biti u vezi s poremeajem uenja, postojanje tih stanja ne pretkazuje jednoznano pojavu poremeaja uenja, a mnoge osobe s poremeajem uenja nemaju takvu anamnezu. Poremeaji uenja esto se susreu u vezi s raznim opim zdravstvenim stanjima (npr. trovanje olovom, fetalni alkoholni sindrom ili sindrom lomljivog X kromosoma) (prema DSM-IV). Poremeaje uenja valja nadalje razluiti od potekoa uenja s kojima se susree svako dijete, a koji mogu biti posljedica okolinskih, emocionalnih, kulturalnih ili ekonomskih faktora; kao i vidnog, slunog ili motornog oteenja ili mentalne retardacije. Osobe kod kojih je dijagnosticiran neki od poremeaja uenja osobe su prosjene ili iznadprosjene inteligencije, ali ono to ih prati kroz itavo njihovo obrazovanje je nesrazmjer izmeu njihovih potencijala i stvarnih postignua, to u djetetu moe razviti osjeaj frustracije, nisko samopotovanje, te dovesti i do odustajanja od rada i uenja, ne samo tijekom kolovanja ve i kroz itav ivot. Opi znakovi koji upuuju na specifine tekoe u uenju su: Normalna ili ak iznadprosjena inteligencija Neusklaenost inteligencije i postignua Zaostajanje u postignuu u specifinim podrujima Smetnje panje ili visoka rastresenost Slaba motorna koordinacija Perceptivne smetnje (npr. iskrivljavanje glasova, slova, rijei ili brojki) Tekoe u prostornoj orijentaciji Tekoe s motivacijom i samoregulacijom ponaanja Specifine smetnje pamenja i govora Nerazvijene vjetine uenja. (prema Vidovi, teti, Rijavec, Miljkovi, 2003.). Poremeaj uenja nakon to je dijagnosticiran predstavlja veliki izazov, kako za dijete tako i za roditelja. Naime, poremeaj uenja ne moe se izlijeiti, ve se mogu ublaiti simptomi, tako to e dijete razviti vjetine koje e mu omoguiti noenje sa tim izazovom,

3

te uz podrku okoline ostvariti razliita postignua. Upravo je potpora i razumijevanje okoline kljuna, poevi od roditelja koji e djetetu aktivno pomagati u savladavanju gradiva, do uitelja koji e prilagoavati gradivo ueniku. Poremeaji u uenju uvijek izazivaju kolski neuspjeh, ali kolski neuspjeh nije uvijek izazvan poremeajem uenja. U nastavku teksta pozabavit emo se poremeajem itanja, poremeajem matematiki sposobnosti, poremeajem pismenog izraavanja te ADHD sindromom. POREMEAJ ITANJA (DISLEKSIJA) Bitno obiljeje poremeaja itanja je dostignuta razina itanja (odnosno tonost u itanju, brzina i razumijevanje) koja je znatno nia od oekivane obzirom na kronoloku dob osobe, intelektualni status i obrazovanje primjereno dobi. 60-80% osoba koje imaju poremeaj itanja su mukarci. Iako se simptomi tekoa u itanju (npr. nesposobnost razlikovanja uobiajenih slova ili povezivanje uobiajenih fonema sa slovanim simbolima) moe pojaviti ve u vrtiu, poremeaj itanja rijetko se dijagnosticira prije zavretka vrtia odnosno poetka prvog razreda. Posebice kada se poremeaj itanja javlja kod djece s visokim IQ, dijete moe funkcionirati na razini ili blizu prosjeka u poetnim razredima. Tada se poremeaj itanja opazi tek oko etvrtog razreda kole ili kasnije. Poremeaj itanja moe se nastaviti i u odrasloj dobi. Poremeaj itanja javlja se ee unutar obitelji, a prevalencija je vea kod biolokih roaka u prvom stupnju osoba s poremeajem uenja. (prema DSM-IV). Disleksija je termin koji se koristi za smetnje itanja povezane s neurolokim initeljima koji dovode do tekoa u primanju i preradi vidnih podraaja u CNS-u. Glavni pokazatelji disleksinosti kod djece su: Potekoe u povezivanju slova i glasa Zamjena slinih slova u itanju (b i d; p i b; u i n) Neizgovaranje slova na kraju rijei Dodavanje slova koja ne postoje u rijei Pogaanje rijei (prema Vidovi, teti, Rijavec, Miljkovi, 2003.). Disleksija nije bolest, ona je sindrom ili skup osobina primanja, obrade i pohranjivanja informacija u neke osobe zbog kojeg ona ima odreeni stil spoznavanja sebe i svijeta oko sebe. Dijete s disleksijom se mora nositi s tekoama u savladavanju vjetina itanja i pisanja, te kolskog gradiva. Ova vjetina podrazumijeva teno i pravilno itanje, te tumaenje i razumijevanje pisanih poruka. Djeci s disleksijom itanje postaje muna, teko savladiva, a ponekad i nepremostiva tekoa zbog koje osjeaju neuspjeh i zamor. To polako prelazi u frustriranost kolom i nezadovoljstvo sobom jer su drugaiji. Takav psiholoki razvoj za posljedicu moe imati nepoznavanje vlastitih potencijala to rezultira odsustvom samosvijesti, pojave destruktivnog i samodestruktivnog ponaanja, agresije, delinkvencije ili ovisnosti i zato je vrlo vano na vrijeme prepoznati disleksiju. Suradnjom roditelja, uitelja i terapeuta koji se bave disleksijom simptomi disleksije se mogu ukloniti, ublaiti, oblikovati i pobijediti. Disleksija je kognitivne naravi i esto genetski uvjetovana. Nije uzrokovana intelektualnim deficitom, manjkom socio-kulturnih prilika, nainom pouavanja niti ikakvim poznatim neurolokim oteenjem. Najvjerojatnije predstavlja specifini poremeaj sazrijevanja koji dijelom nestaje kako dijete postaje starije. Isto tako se moe dogoditi da bude i steena tijekom ivota, posljedica fizike traume u odreenim podrujima mozga. Disleksiju je mogue znaajno umanjiti pravovremenom i ciljanom pomoi.

4

Disleksija se dijeli na slijedee tipove: Disleksija u kojoj je prisutna nedovoljna formiranost usmenog govora Djeca s ovom vrstom poremeaja mogu imati govorno jezine smetnje koje nisu jednake onima u djece s posebnim jezinim tekoama. Njihove su smetnje mnogo blae naravi. U rasponu su od manjih izgovornih tekoa, smetnji u tonom razlikovanju i ralambi glasova, do slabosti razumijevanja odnosa meu rijeima u reenici, slabije govorne memorije i neto siromanijeg rjenika. manjeg broja djece postoje nepravilnosti u gramatici govora. Dijete ne uje ni prvi ni zadnji glas u izgovorenoj rijei, ne moe rijei svrstati u skupine prema poetnom ili zavrnom glasu rijei, teko moe pronai rimu ili nauiti neku pjesmicu, ne moe ralaniti rije na glasove, zadrava neke ranije pogreke u izgovoru ( npr. "glaka" umjesto "dlaka" , "mekla" umjesto "metla"). Dulje se zadravaju i neke gramatike nepravilnosti (npr. "konjovi" , "miovi") (prema Davis, Braun, 2001). Disleksija s osobitom ili nedovoljno formiranom vizualno - prostornom percepcijom i orijentacijom Kod ovog oblika disleksije usmeni govor moe biti jako dobar, uz neke tekoe u memoriranju slijeda ija je osnova upravo osobitost percepcije prostora i vremena. Djeci s ovim tipom disleksije je teko snalaenje u vremensko prostornim sljedovima. Ne znaju to se dogodilo prije, a to poslije, to je u prostoru ispred, a to iza, tee se usvajaju i verbaliziraju prostorni odnosi lijevo - desno. Teko slijedi dane u tjednu, mjesece u godini ili godinja doba. Naglaene su zamjene slova slinog oblika , "dio" e postati "bio" ili e "dri" biti "bri", "odnositi" postaje "donositi", a "odseliti" "doseliti"(prema Davis, Braun, 2001). Kombinirani oblik disleksije Ovaj oblik disleksije ima podjednako zastupljene elemente govorno jezinih tekoa kao i osobitosti prostorne percepcije i orijentacije (prema Davis, Braun, 2001). . UZROCI DISLEKSIJE UTJECAJ DOMINACIJE MODANIH POLUTKI Kako se smatra da je za funkcije mozga vezane za itanje i pisanje dominantna lijeva modana polutka, dominacija desne strane modane polutke kod neke osobe, osim disleksije, za posljedicu moe imati ljevorukost te osobitosti vizualne percepcije i orijentacije. Desna modana polutka vie je vezana uz funkcije sinteze, dakle potpune slike bilo vizualnog bilo akustikog sadraja, analiza rijei ili pamenje tonog oblika pojedinanog slova koji bi bili vie u domeni lijeve polutke, postaju tee dostupni. Djeca s dominacijom desne polutke imaju drugaiji nain primanja, obrade i pohranjivanja informacija ili

5

drugaiji kognitivni stil. Taj stil nije podudaran s analitiko - sintetikom metodom kojom se najee poduava vjetina itanja u kolama zapadnog civilizacijskog kruga. Dijete moe imati tekoa s odreivanjem smjera pisanja slova ili s pravilnim iitavanjem slinih slova. Ono moe odreenu rije vidjeti istovremeno u vie razliitih poloaja, slova mu se mogu vrtjeti u vie smjerova, redovi mogu poskakivati. Istovremeno kod odreenog broja djece takva drugaije organizirana vizualna percepcija dovodi do nadarenosti u vizualnom razmiljanju i kreaciji (prema Davis, Braun, 2001). . UTJECAJ JEZINOG GOVORNOG PODRUJA I NAINA POUAVANJA ITANJA I PISANJA Utvreno je da na pojavu disleksije utjeu i naini pouavanja itanja i pisanja. Postoje dvije osnovne metode pouavanja itanja i pisanja: analitiko-sintetika metoda i globalna metoda. Analitiko-sintetika metoda polazi od slova - glasa, dok globalna metoda polazi od cijele rijei. Logopedi smatraju da je globalna metoda prikladnija za pouavanje djece s disleksijom. Hrvatski jezik kao i njemaki, talijanski, panjolski, ruski itd., spada u jezike u kojima je temeljno naelo pisanja glasovno naelo (kako ujemo tako i piemo). Sposobnost analiziranja glasovne strukture rijei je nuna u svrhu ispravnog pisanja i itanja. U naim kolama je dominantna analitiko-sintetika metoda jer se smatra da je ta metoda prikladnija za na jezik. Postotak djece koja imaju disleksiju ili smetnje itanja u irem znaenju te rijei jest 5-10 %. Ovaj podatak vrijedi za slavenske jezike. Postotak disleksije u zemljama engleskoga govornog podruja je zbog velike razlike izmeu izgovora i pravopisa vei (15-30%). Da su uzroci disleksije vezani uz konstitucijsku organizaciju modanih polutki, ali i nepodudarnost kognitivnog stila te djece s uobiajenom analitikom metodom uenjem vjetine itanja, govore i podaci da su u Kini i Japanu postotci djece s tekoama itanja i pisanja manji od 1%. pisanja i izgovora, jer je napisana rije zapravo konkretni likovni crte. Taj se crte pamti kao cjelina, u tom procesu sudjeluje najveim dijelom desna modana polutka i zbog toga osobe s disleksijom lako svladavaju slikovna pisma. U tim je jezicima zadrano slikovno - piktogramsko pismo, u kojem nema nikakve identinosti Simptomi disleksije se razlikuju od dislektiara do dislektiara i razliitog su intenziteta. Dok neki disleksiari imaju samo problema u itanju, izgovaranju i govoru, drugima je najproblematinija matematika, pamenje i koncentracija, neki imaju tekoe u funkcijama ravnotee i koordinacije, kao to su hodanje, tranje, preskakanje, skakanje, vezanje niranaca ili kopanje dugmadi, a neki se ne snalaze u prostoru i vremenu , teko razlikuju smjerove, nisu sigurni koja je lijeva, a koja desna strana (prema Davis, Braun, 2001). Veina navedenih simptoma se moe javiti kod velikog broja djece koja nemaju disleksiju. Osnovna razlika je kvantitativna i kvalitativna. Simptomi su kod djece s disleksijom brojniji, jae izraeni i dugo traju.

6

SPECIFINE TEKOE VEZANE UZ ITANJE - tekoe povezivanja grafema s fonemom (slovo - glas), - tekoe u povezivanju glasova i slogova u rijei, - strukturalne pogreke - premjetanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino), - zamjene grafiki slinih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, -, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene), - zamjene fonetski slinih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, dri-tr, brati-prati, grije-krije), - zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od), - zamjene rijei - pogaanje (mrani-maka, dobar-obad), - izostavljanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod), - ponavljanje dijelova rijei (nasmijanini, ramemena), - tekoe u praenju slovnog ili brojanog niza (slon-soln, 12-21), - tekoe u slijedu pravca itanja (gore-dolje, lijevo-desno), - vraanje na ve proitani red, - izostavljanje rijei i cijelih redova, - itanje jedne rijei na nekoliko pogrenih naina (prema Davis, Braun, 2001).

NESPECIFINE TEKOE VEZANE UZ ITANJE ( mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju ) - sporost, razliite blokade i stanke, - poremeen ritam i izraajnost itanja, - nejasna i povrna artikulacija, - itanje napamet i po prilici, - slabo razumijevanje proitanog. SPECIFINE TEKOE VEZANE UZ PISANJE - tekoe u povezivanju fonema s grafemom, - zamjene grafiki ili fonetski slinih slova, - produljeno "zrcalno" pisanje slova ili brojki, - strukturalne pogreke (umetanje, dodavanje, premjetanje), - izostavljanje slova, dijelova rijei ili rijei, - tekoe u slijedu pravca pisanja. (prema Davis, Braun, 2001) NESPECIFINE TEKOE VEZANE UZ PISANJE ( esto ih imaju i djeca bez disleksije) - sporost, neurednost u radu, slabija itljivost rukopisa, - tekoe pri uporabi pravopisnih i gramatikih pravila, - naruen osjeaj za sintaksu. Osim simptoma vezanih uz itanje i pisanje, osobe s disleksijom esto imaju i specifine tekoe u nastavi matematike. (prema Davis, Braun, 2001)

7

SIMPTOMI DISLEKSIJE U ODRASLIH OSOBA Opi simptomi - nesrazmjer izmeu opih sposobnosti i jezinih vjetina, - variranje razine rada - "dobri" i "loi" dani, konfuznost, tekoe u organizaciji radnog dana i slobodnog vremena, - slabija kratkotrajna radna memorija, - nedovoljna preciznost u prostoru i vremenu ( lijevo-desno, istok-zapad .. ), - tekoe u sekvencioniranju (abecedni red, mjeseci u godini, tablice, liste instrukcija, roendani .. ), - problemi u pamenju vremena, "gubljenje" vremena, - tekoe u uoavanju rime, - tekoe u razumijevanju humora izraenog rijeima, - tekoe u konverzaciji - treba im vremena za procesuiranje, pronalaenje pravog izraza, - tekoe u koordinaciji prostora, vremena i dogaaja, - netona (uglavnom loija ) slika o sebi (lijen sam, nedovoljno paljiv). (prema Davis, Braun, 2001) Simptomi vezani uz uenje i edukaciju - spori i nesigurni u itanju, (posebno glasnom), - tekoe u razumijevanju proitanog, a time i donoenju zakljuaka, - problemi u dekodiranju novih znanstvenih rijei, terminologije, injenica, - brzo zaboravljanje nauenog - teko nalaenje neeg to su ve radili u knjizi, - siromane strategije pohranjivanja informacija u dugotrajnu memoriju, - tekoe u brzom pisanju (hvatanje biljeki) - ne mogu sluati i pisati u isto vrijeme, - tekoe u samostalnom pismenom izraavanju (slaganje ideje i koncepta, upotreba rjenika, gramatike i sintakse), - tekoe u organizaciji uenja, projekata, baze podataka, - problemi vezani uz rukopis (neurednost, neitljivost), - mogua "obrtanja" kod sluenja kalkulatorom, - tekoe u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila, - problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podraaja, - potreba da im se informacija kae vie puta, - zbog sporog itanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom "tjesnacu", - obino imaju tekoe i u uenju stranih jezika. (prema Davis, Braun, 2001). KAKO TEKST PRILAGODITI DISLEKTIARIMA? SLOVA I ZNAKOVI Upotrebljavati "sans serif" slova (slova bez kratkih crtica na krajevima), kao to su Arial i Comic Sans. Veliina slova treba biti 12 pt ili vie. Poeljno je poveati razmak izmeu slova i redova. Upotrebljavati podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova, izbjegavati kosa slova (italic) i podcrtavanje teksta (underline) jer to moe uzrokovati vizualno spajanje rijei.

8

IZGLED TEKSTA Stil pisanja neka bude u kratkim reenicama. Izbjegavati velike tekstualne cjeline, pisati u kraim odlomcima. Redovi neka budu poravnati na lijevoj strani. Uvlaiti pojedine retke teksta kako bi se tekst razdjelio u manje cjeline. Nastojati tekst organizirati u natuknicama ili pomou numerikog nabrajanja u odvojenim redovima. Reenice odvajati dvostrukim razmakom. Ne zapoinjati reenicu na kraju reda. Upotrebljavati iroke margine. Pisati naslove i podnaslove i ostavljati prazan red izmeu odlomaka.

PREZENTACIJA INFORMACIJA Kod prezentacije informacija umjesto bijelog papira koristiti papir u boji. Oblikovanje stranice treba biti jednostavno. Ne preporua se koritenje slika u pozadini jer to moe tekst uiniti teko itljivim. Ne upotrebljavati mnogo vrsta pisama (fontove). Na letku ili plakatu koji oglaava neki dogaaj, poeljno je grupirati zajedno osnovne informacije kao to su mjesto i vrijeme odravanja. Letci su idealni za objanjenje nekog procesa ili postupka. eli li se objasniti neki postupak, lista uputa u natuknicama je korisnija od kontinuiranog teksta. Dati objanjenje kratica i dijalektalnih rijei. Na poetku teksta nalazi se sadraj, a na kraju teksta indeks. OGLASNE PLOE Koristiti tiskani tekst, a izbjegavati tekst pisan rukom. Postavljanje ploe pod kutom olakava itanje.

9

POREMEAJ PISMENOG IZRAAVANJA (DISGRAFIJA) Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da sAvlada vjetinu pisanja (prema pravopisnim naelima odreenoga jezika), koja se ispoljava u mnogobrojnim, trajnim i tipinim grekama. Tekoe, odnosno greke, nisu povezane s neznanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovno kolovanje. U velikom broju sluajeva disleksija i disgrafija su u djeteta prisutne istodobno, u jedinstvu. Ipak, u mnogim sluajevima specifine tekoe u pisanju postoje zasebno (prema DSM-IV). Takvo dijete moe imati tekoe u itanju samo na poetku kolovanja, a ozbiljne tekoe u pisanju ostaju mnogo due, kada je itanje ve svladano. Statistika istraivanja ukazuju da su poremeaji u pisanju u uenika 4, 5. i 6. razreda osnovne kole 2-3 puta ea pojava, nego poremeaji u itanju (prema DSM-IV, 1994).Postoje neki pokazatelji da perceptualno-motoriki deficiti i deficiti govornog jezika mogu pratiti poremeaj pismenog izraavanja.Disgrafija je, kao i disleksija, sloeni sindrom, koji se ne ograniava na tekoe u ovladavanju pisanjem, ve ukljuuje tekoe u formiranju raznih predintelektualnih funkcija i jezika. Kao i disleksija, disgrafija ima sloenu psiho-neuroloku osnovu. Meutim, u nastanku mnogih oblika disgrafije vanu ulogu imaju i jezine tekoe, odnosno tekoe u ovladavanju odreenim elementima jezinog sustava. Zbog sloenog ispreplitanja neuropsiholokih i jezinik imbenika, disgrafija moe poprimati veoma razliite oblike.Kao i u sluaju disleksija, razliiti oblici disgrafija nastaju zbog djelovanja skupa uzroka. Ipak, u svakom od oblika moemo izdvojiti dominantni mehanizam i, s obzirom na to, vrstu tipinih greaka u pisanju.

OBLICI DISGRAFIJE PODJELA PREMA UZROCIMA (prema Posokhova, 2000) 1. Nasljedna disgrafija Prema miljenju strunjaka nasljedni imbenik sam za sebe rijetko kad uzrokuje disgrafiju, to znai da u povoljnim uvjetima disgrafiju moemo esto sprijeiti. 2. Tekoe u pisanju Tekoe u pisanju su uzrokovane djelovanjem vanjskih nepovoljnih imbenika na dijete u razvoju. 3. Kombinirani oblik Najei uzrok disgrafije je kombinacija predispozicija s djelovanjem dva do tri vanjska nepovoljna imbenika. PODJELA PREMA STUPNJU IZRAENOSTI (prema Posokhova, 2000) 1. Laka disgrafija 2. Izraena disgrafija 3. Agrafija - potpuna nesposobnost pisanja.

10

Agrafija je obino prijelazno stanje koje nakon prve do druge godine kolovanja prelazi u stabilnu disgrafiju. Popraena je ozbiljnim specifinim tekoama u poetnom uenju dijete ima velikih problema u uenju slova. PODJELA PREMA DOMINANTNOM SINDROMU (prema Posokhova, 2000) 1. Fonoloke disgrafije Greke u pisanju su uzrokovane tekoama u izgovoru i/ili meusobnom slunom razlikovanju glasova. U pismenim radovima djece one se manifestiraju na razini slova i sloga, a prepoznajemo ih po mnogobrojnim zamjenama i mijeanjima slova, odnosno glasova slinih po zvunosti i izgovaranju.

Artikulatorno-akustika disgrafija Dijete neispravno izgovara glasove i svoje greke iz izgovora prenosi u pisanje, dijete pie tako kako izgovara. Fonemska (akustika) disgrafija Dijete ima tekoe u meusobnom slunom razlikovanju glasova koji se slino izgovaraju i zvue. 2. Jezine disgrafije Disgrafija jezine analize i sinteze Dijete ima tekoe kod rastavljanja teksta na reenice, reenica na rijei, rijei na morfeme (korijen, prefiks, sufiks), slogove i foneme. Vjetina jezine analize i sinteze je jedan od oblika mentalne aktivnosti te neposredno ovisi o stupnju jezine zrelosti djeteta i razvijenosti njegovih predintelektualnih funkcija, osobito sluno-govorne memorije, analitike panje i dr. (prema Posokhova, 2000) Disgramatina disgrafija Uglavnom se manifestira u grekama na razini reenice. Tu vrstu greaka nazivamo disgramatizmi, jer se radi o poremeaju gramatikoga oblikovanja rijei i reenica: u neispravnom povezivanju rijei. Promjena rijei prema kategorijama broja, roda, padea i vremena podrazumijeva usvajanje sloenog sustava kodiranja kojim dijete ovladava prvo neposredno, na temelju praktine govorne komunikacije s odraslima u predkolskoj dobi, a zatim svjesno - tijekom uenja jezika u koli. (prema Posokhova, 2000) 3. Vizualna disgrafija Vizualna disgrafija je povezana s tekoama u vizualno-prostornoj percepciji, analizi i sintezi vizualno-prostornih podataka i prostornog razlikovanja. Djeca s tim oblikom disgrafije imaju uglavnom dobro razvijeni usmeni govor, ali se teko snalaze u verbaliziranju prostorno-vremenskih odnosa, imaju tekoe u upotrebljavanju rijei koje

11

imaju prostorno i vremensko znaenje. Djeca skoro nikada ne upotrebljavaju ili u govoru mijeaju prijedloge "ispred", "iza", "iznad", "izmeu", parove pridjeva "tanak-debeo", "uzak-irok", "kratak-dugaak", "visok-nizak" i sl. U veini sluajeva zamjenjuju ih rijeima "veliki-mali". Teko im je razlikovati suptilno znaenje svakoga od tih pojmova. Iako skoro sva djeca s poremeajem u itanju i pisanju teko usvajaju pojmove "lijevodesno", za ovu kategoriju djece taj je zadatak naroito naporan. U pisanju se neformiranost vizualno-prostorne percepcije i orijentacije manifestira u mijeanju i deformiranju slova. Dijete veoma teko usvaja grafiki oblik pojedinih slova, a u kasnijim razredima mijea vizualno slina slova. Veina djece imaju iste tekoe i u ovladavanju itanjem (vizualna disleksija). Tako se, na primjer, pisana slova "n" i "u" i tiskana "b" i "d" razlikuju iskljuivo poloajem u prostoru. (prema Posokhova, 2000)

4. Motorika disgrafija Motorika disgrafija je povezana s nedovoljnom razvijenou suptilnih motorikih funkcija, a manifestira se u trajnim i brojnim mijeanjima slova prema bliskosti njihova naina pisanja i u nestabilnom, neitkom rukopisu. Djeca ne mogu automatizirati tzv. motoriku formulu slova, odnosno poteze pisanja, nadopisuju elemente slova, dodaju suvine elemente, zamjenjuje motoriki slina slova (koja na poetku imaju isti potez pisanja), piu sporo, brzo se umaraju, a kada piu brzo, ine i mnogo drugih njima netipinih greaka. Njihov rukopis je obino neravan, neujednaen (neka slova su vea, a neka manja, mijenja se nagib pisanja). im dijete due pie, tim je kvaliteta loija. KAKO PREPOZNATI DISGRAFIJU ? Djeca s disgrafijom esto ine neobine (specifine) greke, ali isto tako esto njihove greke izgledaju dosta uobiajeno. Kada uitelj promatra rad disgrafinog djeteta, prvo to e uoiti jest da se odreene greke stalno ponavljaju. Odreenost greaka te njihova stalnost i mnogobrojnost kljuni su za prepoznavanja disgrafine simptomatike u djejim pismenim radovima. Odreene greke u djejem pismenom radu ne nastaju bez razloga. Svaki tip greke ukazuje da je u djeteta nedovoljno formirana odreena vjetina. 1. Pogreke na razini slova i sloga Izostavljanje ukazuje da uenik ne uoava sve glasovne komponente u sastavu rijei. Premjetanje je manifestacija potekoa uoavanja redoslijeda glasova u rijei uz nedovoljnu razvijenost panje i samokontrole. Dijete uspijeva uoiti svaki glas, ali neispravno biljei njihov redoslijed. Dodavanje suvinih slova se dogaa kod neispravnog unutarnjeg izgovaranja rijei tijekom pisanja. Izostavljanje, premijetanje i dodavanje su tipine greke za djecu s nedovoljno formiranom vjetinom glasovne analize. Te greke su rezultat tekoa meusobnog razlikovanja glasova koji se slino izgovaraju i imaju slino zvuenje te nestabilnog povezivanja fonema (glasa) s grafemom (slovom). Posebno mjesto zauzimaju pogreke perseveracije ("zaglavljivanje" na prijanjem inu) i anticipacije ("istravanje unaprijed") - kada se potrebni glas zamjenjuje drugim glasom koji je bio u prijanjem slogu ili rijei ili koji je prisutan u iduoj, a mogua su i dodavanja. To su vrlo specifine greke koje esto nastaju zbog tekoa u sukcesivnim procesima.

12

Dijete ne moe ispravno rasporediti redoslijed svojih radnji, u sluaju perseveracija dijete ne moe odrediti koji je sljedei potez i kako na njega prijei, pa stalno ponavlja isti potez. (prema Posokhova, 2000) 2. Pogreke na razini rijei Pogreke neispravnog rastavljanja i sastavljanja rijei i remeenje njihovih granica ukazuju na tekoe individualizacije pojedinih rijei u usmenom govoru. esto su prisutne u djece s nedovoljno razvijenim govorom ili s neto snienom kognitivnom inteligencijom (ipak u granicama normale). (prema Posokhova, 2000)

3. Pogreke na razini reenice To su pogreke povezivanja rijei unutar reenice i neispravna interpunkcija. Takoer su esto prisutne u djece s nedovoljno razvijenim govorom ili s neto snienom kognitivnom inteligencijom (u granicama normale). (prema Posokhova, 2000)POREMEAJ MATEMATIKIH SPOSOBNOSTI (DISKALKULIJA) Pod pojmom diskalkulija podrazumijeva se skup specifinih tekoa u uenju matematike/aritmetike i u obavljanju matematikih/aritmetikih zadataka. To su odstupanja koja osobi stvaraju ozbiljne tekoe u ovladavanju matematikom/aritmetikom bez obzira na dovoljni stupanj intelektualnog razvoja, normalno funkcioniranje osjetila, te optimalne uvjete redovnoga poduavanja.Tekoe u usvajanju matematike mogu biti lake, umjerene i teke, pa je, prema tome, rezultat djelomina ili pak potpuna matematika nesposobnost. Terminoloki razlikujemo diskalkuliju i akalkuliju. (prema Sharami, 2001)Diskalkulija je djelomian poremeaj procesa usvajanja matematike, koji se moe pojavljivati u svim ili samo odreenim podrujima matematike.Dijete pri tome napreduje u usvajanju matematike, ali mnogo sporije od svojih vrnjaka i neadekvatno svojoj mentalnoj dobi. (prema Sharami, 2001)Akalkulija je pojam koji oznauje potpunu nesposobnost usvajanja gradiva iz matematike, odnosno potpunu odsutnost matematikog miljenja.Takva nesposobnost moe biti primarna ili sekundarnaU veini sluajeva akalkulija je sekundarni, steeni poremeaj koji se dogaa u odrasloj dobi zbog modane lezije ili bolesti centralnog ivanog sustava. Nastaje zbog toga to su pogoeni oni dijelovi i sustavi mozga koji su odgovorni za obavljanje matematikih operacija. (prema Sharami, 2001)

TIPOVI DISKALKULIJE U djece se najee radi o razvojnoj diskalkuliji, odnosno o tekoama koje se formiraju u ranoj razvojnoj dobi, najee prije roenja i ispoljavaju se odmah im je dijete poelo upoznavati pojam broja i obavljati elementarne raunske radnje. Zbog toga taj oblik tekoa zovemo "razvojnim". Diskalkulija moe biti samostalna i jedina djetetova tekoa ili se moe pojaviti u kombinaciji s nekom drugom tekoom, naprimjer, disleksijom i disgrafijom. U svakom individualnom sluaju su mogue razne kombinacije simptoma, odnosno oblika razvojne diskalkulije. Jedno dijete moe imati nekoliko oblika diskalkulije ili samo jedan. Ima li jedno dijete vie oblika diskalkulije, postupci dijagnosticiranja i terapije su sloeniji. Razlikujemo slijedee oblike diskalkulije: Verbalna - poremeaj razumijevanja i vlastite upotrebe matematikog leksika. Praktognostika - poremeaj sposobnosti manipuliranja stvarnim ili naslikanim objektima. Leksika - poremeaj sposobnosti itanja matematikih simbola i njihovih kombinacija. Grafika - poremeaj sposobnosti pisanja matematikih simbola. Ideognostika - poremeaj sposobnosti razumijevanja matematikih pojmova i raunanja u sebi.

13

Operacijska - poremeaj sposobnosti izvoenja raunskih radnji. (prema Sharami, 2001) KAKO PREPOZNATI DISKALKILIJU? Djeca s diskalkulijom se od ostale dijece razlikuju po tome to ine mnogo neuobiajenih, ali specifinih greaka. Najee to su slijedee greke: PARAFRAZINE SUPSTITUCIJE (neispravna upotreba brojeva pri itanju, pisanju i raunanju) Dijete zamjenjuje jedan broj nekim drugim. Takve zamjene nemaju nikakve veze s tekoama u razumijevanju pojma broja. Greke zamjene se dogaaju kako u itanju, pisanju brojeva, tako i pri upotrebi kalkulatora. Kada rauna pomou kalkulatora, dijete jednostavno pritie krivu tipku. Dijete svaki puta zamjenjuje neke druge brojeve, a pri tome se ne radi o slinosti oblika ili prostornog poloaja brojeva ili o pritiskanju tipke kalkulatora koja se nalazi pored one ispravne. (prema Sharami, 2001) PERSERVERACIJE (pogreke "zaglavljivanja") Dijete ponavlja isti broj ili radnju vie puta i nije u stanju prei na sljedei korak kako u pisanju, tako i u raunanju. Naprimjer, ako je u prvom zadatku na stranici bio znak "+", dijete zbraja u svim ostalim zadacima do kraja stranice bez obzira to se znak odavno promijenio. Pogreke "zaglavljivanja" takoer se ispoljavaju kroz uporno ponavljanje nedavno nauenih radnji. Nakon usvajanja nove raunske radnje ili postupka, dijete ga poinje primjenjivati i tamo gdje taj postupak uope nije prikladan. Na primjer, nakon to je nauilo "posuivanje" u zadacima oduzimanja, dijete primjenjuje "posuivanje" ak i tako gdje ne treba, ili nakon usvajanja postupka mnoenja mnoi i tamo gdje treba dodavati. (prema Sharami, 2001) ZRCALNE POGREKE Dijete zrcalno okree znamenke, naruava ili zrcalno okree redoslijed znamenaka u vieznamenkastim brojevima, kako u itanju, tako i u pisanju brojeva. (prema Sharami, 2001) USPORENOST Dijete daje ispravan odgovor, ali mu je potrebno mnogo vie vremena, nego to je uobiajeno u njegovoj dobi. (prema Sharami, 2001) STAVLJANJE BROJEVA U UZAJAMNO NEPRIKLADAN PROSTORNI POLOAJ Tijekom obavljanja pismenog raunanja u stupcima dijete zapisuje brojeve u uzajamno neprikladnom odnosu i zbog toga dolazi do pogrenog rezultata. Mogu je narueni smjer rjeavanja (s desna u lijevo ili krino). (prema Sharami, 2001)

14

VIZUALNE POGREKE Dijete pogreno prepoznaje raunske simbole i relativan poloaj znamenki i zbog toga obavlja pogrenu radnju ili neispravno prepoznaje broj. Na primjer, "+" prepoznaje kao "-" pa umjesto zbrajanja oduzima. (prema Sharami, 2001) PROCEDURALNE POGREKE Dijete izostavlja, "preskae" jedan od obaveznih koraka u rjeavanju zadatka. (prema Sharami, 2001) SLABO PAMENJE I PREPOZNAVANJE NIZA BROJEVA Dijete moe imati tekoe s pamenjem vlastitog broja telefona. Moe se dogoditi da nee prepoznati telefonski broj ako je izgovoren ili zapisan na drugaiji nain. (prema Sharami, 2001) SPECIFINE POTEKOE KOJE DISKALKULINO DIJETE IMA U RJEAVANJU MATEMATIKIH ZADATAKA Postoje etiri tipa aritmetikih tekoa: tekoe u logici, tekoe u planiranju, perseveracije neodgovarajuih radnji i nesposobnost obavljanja jednostavnih raunskih radnji. Potekoe u logici ukljuuju nerazumijevanje izraza kao to su "trokut ispod kvadrata" ili "majin otac". Kada dijete obavlja zadatak prema usmenim uputama uitelja ili kada pie diktat, ono jednostavno biljei elemente u onom redoslijedu kako su imenovani, ali se ne obazire na prostorne odnose u kojima su objekti prikazani. Tekoe u logici se takoer pojavljaju u radnjama s brojevima i razumijevanju sustava brojeva. (prema Sharami, 2001) Potekoe u planiranju se manifestiraju tako da dijete ne analizira zadatak prije nego to ga pone rjeavati i ne kontrolira rezultat. Umjesto da prvo razmisli o tome to se u zadatku trai i kako ga treba rjeavati, dijete odmah poinje s naglim raunanjem i na kraju potpuno gubi vezu sa samim zadatkom. Ponekad je djetetu teko shvatiti kako su povezani elementi u zadatku i kojim redoslijedom treba raditi. Takav uenik ne vidi zadatak kao cjelinu, nego percipira samo nepovezane dijelove i zbog toga ne moe sastaviti mentalni plan rjeavanja. (prema Sharami, 2001) Tekoe pri provjeri rezultata mogu biti velike. Ponekad dijete nita ne postie provjerom, iako provjerava nekoliko puta, jer svaki put dobiva neki drugi rezultat i ne zna koji je od njih ispravan! Dijete s diskalkulijom moe initi sljedee: uope ne provjeravati rezultat, jer unaprijed osjea da to nee pomoi; uporno nastavlja provjeravati sve dok ne dobije isti rezultat dva puta (dijete ponekad provjerava deset i vie puta za redom, a i nakon toga rezultat moe biti neispravan); dolazi do rezultata "prema osjeaju" ; kria ili brie zapisani rezultat, trga ili ljutito guva papir i baca ga u ko za smee (takva stresna reakcija ponekad nastupa ve nakon prvoga pokuaja, jer djetetovo emocionalno stanje postaje takvo, da je ponovno suoavanje s istim zadatkom nemogue); odluuje zapisati rezultat za koji zna da nije ispravan, ali vie nije u stanju traiti i provjeravati dalje;

15

ne zna na koji nain moe provjeriti rezultat, jer poznaje samo jedan nain raunanja, a to je onaj putem kojega je doao do tog rezultata. (prema Sharami, 2001) Nesposobnost obavljanja jednostavnih raunskih radnji. Za razliku od djece koja imaju tekoe u logici, dijete s tekoama u obavljanju jednostavnih raunskih radnji razumije logiku aritmetikih operacija, ali se ne moe automatski prisjetiti injenica. Zato dolazi do rezultata brojanjem, uglavnom na prste. Brojanje je jedina radnja dostupna takvoj djeci. Dijete ne zaboravlja brojeve, nego sheme u koje ih treba smjestiti. (prema Sharami, 2001) POREMEAJ PANJE I HIPERAKTIVNOST (ADHD/ADD) Posebnu vrstu smetnje koja oteava kolsko uenje ine poremeaj panje i hiperaktivnosti. Uz problematiku disleksije esto je vezan poremeaj koji se naziva deficit panje/ hiperaktivni poremeaj (ADHD/ADD) . Poremeaj panje, koji moe biti praen nemirom i impulzivnou, je razvojni poremeaj samokontrole. To nije samo razvojna faza koju e dijete prerasti i njegov uzrok nije roditeljski neuspjeh u odgoju. Takozvana hiperaktivnost je realni poremeaj, problem, a esto i izvor zabrinutosti roditeljima, nastavnicima, a najvie samoj djeci kod koje je poremeaj uoen.(prema DSMIV, 1994) Veina djece je u jednom periodu ivota nemirna, impulzivna ili nepaljiva, ali simptomi hiperaktivnosti su izraeniji od onog to se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj i u znaajnoj mjeri naruavaju funkcioniranje djeteta u razliitim aspektima njegovog ivota kao to su vrti ili kola, slobodne aktivnosti i socijalni odnosi. Stabilnost simptoma hiperaktivnosti tijekom vremena su potvrdila mnoga istraivanja. Osnovni simptomi i pratei obrasci ponaanja zadravaju se godinama, iako kod oko polovine djece s ovim poremeajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni pribliavaju odrasloj dobi. to se tie uestalosti ovog poremeaja, ini se da je ADHD prisutan kod oko 1 - 5 % populacije. Pokazalo se da je izraeniji kod djeaka nego kod djevojica, a omjer se kree oko 2:1. Neki autori smatraju da je razlog ovakvih rezultata vea vjerojatnost identificikacije poremeaja kod djeaka jer su djeaci ee nasilni i kod njih lake zamijete potekoe. TIPOVI POREMEAJA U ovisnosti o skupini simptoma koji su najizraeniji, razlikuju se tri podtipa poremeaja. Osnovni simptomi su hiperaktivnost, impulzivnost i nepanja. DJECA KOJA SU HIPERAKTIVNA Normalno je da mala djeca budu hiperaktivna, da su stalno u pokretu, da istrauju, da su nemirna. U okvirima normalnog razvoja motorika aktivnost se poveava do tree godine ivota, nakon ega se aktivnost djeteta smanjuje. Hiperaktivnost se ponekad dijagnosticira i kod djece mlae od 4 - 5 godina. Ta djeca su ve u dojenakoj dobi neuobiajeno aktivna: puno plau, do kasnije dobi nou trae jesti, imaju potekoe spavanja, esto se bude, teko ih je smiriti i utjeiti. U kasnijoj dobi

16

ta su djeca stalno u pokretu, ne mogu mirno sjediti, sve diraju, stalno neto zapitkuju, panja im je neprimjerena za dob, tee se sama igraju. Zbog nemira su hiperaktivna djeca u veoj opasnosti od povreda. Iako vrlo esto rano prohodaju, mogu biti nespretnija od druge djece i zato puno padaju, loe planiraju i predviaju posljedice svojih aktivnosti. Kod hiperaktivne djece ponekad se ne javlja strah od odvajanja i ona su nekritina u prilaenju nepoznatim osobama. Radi potekoa u predvianju posljedica ponaanja esto su takva djeca neustraiva i ustraju u situacijama koje plae drugu djecu. Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teko odgojivu, i ona doista jesu teko odgojiva, jer ne mogu pratiti i potivati roditeljske zahtjeve i zabrane. U predkolskoj i kolskoj dobi hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, to su djeca koja nikada nisu na svom mjestu, ne sluaju tetu ili uitelja, brbljaju dok druga djeca rade u tiini. esto prekidaju rad u grupi, upadaju u rije i ometaju druge u izvravanju zadataka ili aktivnosti. Hiperaktivna djeca imaju potekoa u organizaciji, esto zaboravljaju ponijeti knjige, teke, pribor, kao to su skloni gubiti svoje stvari. Zbog takvog ponaanja nastavnici ih vide kao nedisciplinirane i zloeste. Druga djeca ih u poetku vide kao zabavne i zanimljive, meutim, kada hiperaktivno dijete reagira impulzivno, fiziki ili verbalno napadne ili povrijedi drugo dijete ili ga omete u uenju, testu ili igri, vrnjaci ga takoer poinju odbacivati.

DJECA KOJA SU IMPULZIVNA Osnovna potekoa kod sve djece s hiperaktivnou je smanjena kontrola impulsa, adekvatnih i neadekvatnih. Djeca s ovim problemom doivljavaju stalne potekoe s impulzivnou, osobito s kontrolom u reagiranju na signale, podraaje ili dogaaje koji su nevani za obavljanje tekuih zadataka. Impulzivnost, odnosno reagiranje bez razmiljanja o moguim posljedicama ponaanja, izaziva brojne probleme hiperaktivnoj djeci i njihovim obiteljima. Roditelji moraju biti stalno na oprezu kako bi sprijeili nezgode i ozljede kojima su ova djeca sklona. U kolskoj dobi i u adolescenciji impulzivnost predstavlja velik problem. Impulzivna djeca su lako nagovorljiva i u elji da budu prihvaeni od vrnjaka, esto naprave stvari na koje ih oni nagovaraju. Impulzivnost moe isto tako ometati i socijalne odnose djeteta. Ono moe imati potekoa sa stvaranjem i odravanjem prijateljstava. Upadanje u rije, nametanje, govorenje krivih stvari u krivo vrijeme, tapanje, grljenje ili dodirivanje drugih bez da postoji razlog za to, agresivno rjeavanje sukoba moe dovesti do problema u odnosima s vrnjacima, te dijete koje trai i treba prijatelje na kraju bude odbaeno.

DJECA KOJA IMAJU POTEKOA S PANJOM I ODRAVANJEM KONCENTRACIJE

17

Iako hiperaktivna djeca obino bivaju zamijeena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti, radi kojih iskau iz skupine vrnjaka, ozbiljne potekoe koje doivljavaju zbog kratkog opsega panje mogu takoer imati dugorone posljedice. Zbog problema s panjom, ova djeca vrlo teko ue te zbog toga mogu imati potekoa s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktinih i motorikih vjetina (kao to su vonja biciklom ili plivanje). Iz istog razloga, ova djeca mogu imati i potekoa s uenjem govora, to se moe oitovati u potekoama kod ukljuivanja u konverzacije i grupne aktivnosti. Mnogi problemi hiperaktivne djece koji se odnose na kolske i socijalne vjetine zapravo su uzrokovani nesposobnou ove djece da zadre koncentraciju dovoljno dugo kako bi mogli nauiti ono to je potrebno. Hiperaktivna djeca esto imaju sposobnost da naue potrebne vjetine, ali im je potrebna pomo kako bi uspjeli zadrati panju dovoljno dugo da to i uine. Posljedice nesposobnosti da se koncentriraju, oituju se, ne samo u podruju obrazovanja i uspjeha u koli, ve i u domeni normalnih, zadovoljavajuih odnosa sa lanovima obitelji i prijateljima. Postoji odreen broj djece, posebno djevojica, koja nisu izraeno hiperaktivna niti impulzivna, ali imaju ozbiljnih potekoa zbog velikog deficita panje i sposobnosti koncentracije. Za tu skupinu djece kaemo da imaju poremeaj panje bez hiperaktivnosti. Nerijetko ta djeca ostaju neidentificirana, zbog nenametljivosti njihovih smetnji. Ukoliko budu prepoznata i adekvatno tretirana, ta djeca mogu napredovati. Hiperaktivnost, impulzivnost i tekoe s odravanjem panje mogu ozbiljno naruiti djetetovu sposobnost uenja. Ova djeca esto, osim ako su posebno inteligentna, poinju zaostajati za ostatkom razreda, te razviju akademske probleme. Ne mogu se koncentrirati jednako dugo kao njihovi vrnjaci. Buka i pokreti oko njih im vrlo lako skreu panju. Vrlo esto propuste vane informacije ili upute koje im daje uitelj jer su zaokupljeni razmiljanjem o neem drugom. Mnogi od njih imaju vrlo neuredan i neitak rukopis koji im moe stvarati dodatne potekoe. Oni ga sami vrlo teko razumiju i itaju, a vrlo esto zbog rukopisa dobivaju i kritiku od strane nastavnika. Kako bi se preveniralo razvijanje daljnjih problema, vano je da nastavnici razumiju specifian nain funkcioniranja hiperaktivne djece koji esto negativno utjee na kolski uradak i openito na izvravanje obaveza i odgovornosti. Stoga je vrlo esto potrebno kontaktirati s nastavnicima kako bi se lake razlikovala ponaanja koja proizlaze iz hiperaktivnosti i kako bi se djetetu pomoglo na primjeren nain.

KARAKTERISTINA PONAANJA HIPERAKTIVNE DJECE Dijete poinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo. Gleda kako rade druga djeca prije nego to pokua uraditi sam. Radi prebrzo i ini nepotrebne pogreke, ali pogreke nisu vezane uz neznanje. Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne moe due vrijeme sjediti na jednom mjestu. Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. Ne moe zapamtiti upute, iako nema tekoa s pamenjem. Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada zavrava zapoete zadatke. Ima tekoa u organiziranju pismenih radova: oni su obino zbrkani. Krivo tumai jednostavne izjave, ne razumije mnoge rijei i reenice. Moe ponoviti izjave koje su mu reene prije dosta vremena, a ne moe ponoviti one koje su reene nedavno. Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.

18

Lako se povodi za onom djecom koja puno priaju i prave buku, esto potpuno prekine rad da bi im se pridruio. Previe je priljivo, esto prekida razgovor. esto naputa klupu i neto pretrauje po razredu, dok druga djeca mirno sjede. Ne pazi kada nastavnik neto objanjava, gleda nekamo drugdje. esto kae "ne mogu to uiniti" i prije negoli pokua, lako odustajanje je posebno uoljivo kod novih zadataka. Govori, pjeva i ape samo sebi. Ne moe izraziti misli na logian i razumljiv nain. JO NEKI RAZLOZI UKLJUENI U SMETNJE UENJA Potekoe u uenju esto su i odraz psihikog stanja osobe, ali i samih osobina linosti. Osobe s niim samopotovanjem i samopouzdanjem, osobe sklone demoralizaciji, osobe koje imaju potekoe i deficite u socijalnim vjetinama mogu pokazivati potekoe u uenju. Samopouzdanje se gradi tako to svako dijete pomno prati i pamti svakodnevna iskustva vezana uz vlastita postignua i odnose s drugima. Ono dakle nastaje iz svojevrsne riznice pohranjenih komentara o samome sebi. Ti se komentari odnose na djeje sposobnosti, reakcije i osobine. Njima svako dijete pridodaje svoja vlastita tumaenja onoga to je ulo o sebi, kao i ono to je ulo ili samo procijenilo o drugoj djeci s kojom se usporeuje ono samo ili uje usporedbe od drugih. Marljivim "biljeenjem" tih komentara iz dana u dan svako dijete gradi ono to zovemo samopoimanjem. (prema Gali-Jui, 2004). Ako je veina stvari koje se djetetu dogaaju s vie ili manje negativnim ishodom, samopoimanje ima uglavnom negativna odreenja, a ona srozavaju samopuzdanje u najveoj mjeri. U samopoimanju djece kojoj uenje nije lako prevladavaju ovakve tvrdnje: 1. Ne znam se izraavati. 2. Ne mogu pratiti profesorovo izlaganje. 3. Ne mogu zapamtiti gradivo na satu. 4. Ne mogu se koncentrirati, sve mi je dosadno. 5. Ne znam odgovarati na pitanja u kojima treba neto objasniti. 6. Ne mogu dobro rijeiti test. 7. Ne znam dobro raunati. 8. Ne razumijem zadatke iz matematike koji su pisani rijeima. 9. Ne znam napisati sastavak ili kolsku zadau. 10. Ne znam pisati rijei iz stranih jezika. 11. Ne znam to znai neto dobro nauiti. (prema Gali-Jui, 2004) Dijete s tekoama u uenju, ve negdje od petog razreda nadalje moe opisati to mu je teko u koli ili u radu kod kue. Stoga je od velike vanosti proniknuti u to to sami opisuju kao tekou i u tome pronai okosnicu za strategije pomoi i samopomoi (prema Gali-Jui, 2004). Potekoe u kolovanju odnosno uenju mogu se javiti i kao odraz pomanjkanja uvjeta, slabog poduavanja ili nekih kulturolokih imbenika. Djeca ije je kulturoloko podrijetlo razliito od onog koje je preteno zastupljeno u koli ili ona djeca kojima jezik na kojem se odvija nastava nije prvi jezik (materinji jezik) te djeca iz razreda u kojima je poduavanje bilo neprimjereno mogu postii slabije rezultate odnosno imati potekoe u uenju.

19

Potekoe u uenju mogu biti i odraz oteenja vida i/ili sluha. Kao to smo ve i naveli, na uenje ne utjeu samo kognitivne osobine ve i njegove osobine linosti. Na proces uenja te na eventualne potekoe u uenju veliku ulogu igraju anksioznost te osobine linosti. Odreena razina anksioznosti moe biti korisna za uenje, ali ako pree granice djeluje kao ometajui faktor. Koja e koliina anksioznosti motivirati, a koja ometati uenje ovisi o zadatku koje je dijete dobio, ali i o samoj linosti djeteta (prema Vidovi, teti, Rijavec, Miljkovi, 2003.). Najei izvor anksioznosti kod djece je strah od neuspjeha. Strah se moe javiti kod tekih ispita o kojima ovisi ocjena ili ukoliko dijete ima uiteljicu koja na neznanje reagira intenzivnom ljutnjom ili ismijavanjem. Neka djeca su po prirodi anksioznija dok neka djeca imaju pritisak izvan kole (npr. prevelika oekivanja roditelja). Anksioznost u svojoj podlozi ima pobuenost autonomnog ivanog sustava, ija prepobuenost djeluje kontraproduktivno na sam proces uenja. U stanjima visoke anksioznosti javljaju se tzv. ometajue misli koje oteavaju koncentraciju na sam zadatak, a samim tim nepovoljno djeluju na uenje (npr. javlja se misao to u rei roditeljima za ovu jedinicu umjesto da se koncentrira na zadatak). Istraivanja pokazuju i razlike u uenju izmeu ekstraverata i introverata. Ekstraverti vie vole nestrukturirano, a introverti strukturirano uenje. Uspjeh u uenju ekstravertiranih i introvertiranih uenika vie je posljedica naina na koji je organizirana njihova okolina za uenje, pa prema tome nastavnici bi trebali voditi rauna da introvertirana djeca bolje ue u miru i imati jasno odreene zadatke, dok ekstravertirana djeca vie vole uiti u grupi kroz razliite aktivnosti.(prema Vidovi, teti, Rijavec, Miljkovi, 2003.). Osoba e uenjem stei nove oblike ponaanja ukoliko su njegove sposobnosti za uenje u dovoljnom stupnju razvijene, ukoliko je pojedinac za uenje dovoljno motiviran te ukoliko ima zadovoljavajue okolinske prilike. ETIOLOGIJA TEKOA UENJA I bioloki i psiholoki faktori mogui su uzroci razliitih tekoa uenja. Studije blizanaca potvruju da se tekoe uenja nasljeuju (prema Davison, Neale, 1999).Istraivanja Penningtona i Smitha iz 1988 godine ukazuju da su jednostavne vjetine itanja i slovkanja genetski uvjetovane, ali ne i razumijevanje govora (prema Davison, Neale, 1999). Studije na napominju da neki neuroloki problemi mogu biti odgovorni za tekoe uenja. Autopsije mozgova osmero ljudi s razvojnom disleksijom otkrile su mikroskopske abnormalnosti u smjetaju, broju i organizaciji neurona. Anomalije su uglavnom bile smjetene u govornim regijama lijeve hemisfere. Uzrok ovih razvojnih nedostataka ostaje nepoznat (prema Davison, Neale, 1999). U prolosti su se psiholoke teorije usmjeravale na nedostatak vizualne percepcije to se smatralo osnovom disleksije. Meutim, novije studije upuuju da nije potrebno vidjeti kako bi se italo, jer i slijepe osobe mogu imati potekoe u itanju Brailleova pisma (prema Davidson, Neale, 1999). Novija istraivanja upuuju na probleme procesiranja jezika koji mogu biti u osnovi disleksije. Oni ukljuuju percepciju govora i analizu zvukova govornog jezika i njihov odnos s tiskanom rijei (prema Davidson, Neale, 1999). Nadalje, pokazano je i da spolne razlike igraju ulogu u javljanju potekoa uenja te ih pokuavaju objasniti strukturalnim ili hormonalnim razlikama mukog i enskog mozga. Npr. oteenja lijeve hemisfere uzrokuje vie govornih nedostataka u mukaraca nego kod ena, jer u desnoj hemisferi ene imaju veu povrinu za reprezentaciju govora od mukaraca. Ovaj nalaz upuuje i na to da su djeaci podloniji tekoama u uenju. (prema

20

Davidson, Neale, 1999). Nadalje, nalazi upuuju da se djeaci za razliku od djevojica u ranom djetinjstvu vie ukljuuju u aktivnosti koje zahtijevaju kontrolu grube motorike. Vjetine kontroliranja grube motorike integriraju se prvenstveno senzornim podraivanjem u vizualni sustav i sustav koji odgovoran za pozicioniranje udova u prostoru, dovodei do uinkovitosti vizuomotorike integracije u kojoj su mukarci bolji od ena. Pretpostavlja se da su djevojice vie usmjerene na kontrolu fine motorike (prema Davidson, Neale, 1999). ta je diskalkulija ? To je vrsta odstupanja koje osobi stvara ozbiljne tekoe u ovladavanju matematikom/aritmetikom bez obzira na dovoljni stepenj intelektualnog razvoja, normalno funkcionisanje ula, te optimalne uslove redovnog poduavanja.

Kako prepoznati diskalkuliju?

PARAFRAZINE SUPSTITUCIJE (neispravna upotreba brojeva pri itanju, pisanju i raunanju)

Dete zamjenjuje jedan broj nekim drugim. Takve zamjene nemaju nikakve veze s tekoama u razumevanju pojma broja. Greke zamene se dogaaju kako u itanju, pisanju brojeva, tako i pri upotrebi digitrona. Kada rauna pomou digitrona, dete jednostavno pritska krivu tipku. Dete svaki put zamjenjuje neke druge brojeve, a pri tome se ne radi o slinosti oblika ili prostornog poloaja brojeva ili o pritiskanju tipke digitrona koja se nalazi pored one ispravne. (prema Sharami, 2001)

PERSERVERACIJE (greke "zaglavljivanja")

Dete ponavlja isti broj ili radnju vie puta i nije u stanju prei na sledei korak kako u pisanju, tako i u raunanju. Naprimjer, ako je u prvom zadatku na stranici bio znak "+", dete zbraja u svim ostalim zadacima do kraja stranice bez obzira to se znak odavno promenio.

Ogledalske greke

Dete ogledalski okree cifre, naruava ili ogledalski okree redosled cifara u viecifarnim brojevima, kako u itanju, tako i u pisanju brojeva. (prema Sharami, 2001)

21

USPORENOST

Dete daje ispravan odgovor, ali mu je potrebno mnogo vie vremena, nego to je uobiajeno u njegovoj dobi. (prema Sharami, 2001)

STAVLJANJE BROJEVA U UZAJAMNO NEPRIKLADAN PROSTORNI POLOAJ

Tekom obavljanja pismenog raunanja u stupcima dijete zapisuje brojeve u uzajamno neprikladnom odnosu i zbog toga dolazi do pogrenog rezultata. Mogu je narueni smjer rjeavanja (s desna u lijevo ili krino). (prema Sharami, 2001)

VIZUALNE POGREKE

Dijete pogreno prepoznaje raunske simbole i relativan poloaj znamenki i zbog toga obavlja pogrenu radnju ili neispravno prepoznaje broj. Na primjer, "+" prepoznaje kao "-" pa umjesto zbrajanja oduzima. (prema Sharami, 2001)

PROCEDURALNE POGREKE

Dijete izostavlja, "preskae" jedan od obaveznih koraka u rjeavanju zadatka. (prema Sharami, 2001)

22

SLABO PAMENJE I PREPOZNAVANJE NIZA BROJEVA

Dijete moe imati tekoe s pamenjem vlastitog broja telefona. Moe se dogoditi da nee prepoznati telefonski broj ako je izgovoren ili zapisan na drugaiji nain. (prema Sharami, 2001)

23

LITERATURA

Davis, R. & Braun, E. Dar disleksije, Linea, Zagreb, 2001 Davison, G.C., Neale, J.M. Psihologija abnormalnog ponaanja i doivljavanja. Jastrebarsko, Naklada Slap, 1999.

Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje IV revizija. Jastrebarsko, Naklada Slap, 1994.

Gali-Jui, I. Djeca s tekoama u uenju. Lekenik, Ostvarenje, 2004. Grgin, T. Edukacijska psihologija. Jastrebarsko, Naklada Slap, 1997. Hallahan, D.P., Kauffman, J.M. Exceptional Child. Boston, Allyn &Bacon, 1994. Posokhova, I. Kako pomoi djetetu s tekoama u itanju i pisanju. Lekenik, Ostvarenje, 2000.

Sharami, M. Matematika bez suza: Kako pomoi djetetu u uenju matematike. Lekenik, Ostvarenje, 2001.

Vidovi, V., teti, V., Rijavec, M., Miljkovi, D. Psihologija obrazovanja. Zagreb, IEP-VERN, 2003.

Learning Disabilities Association of America www.ldanatl.org

24