POZITIVNA PSIHOLOGIJA

POZITIVNA PSIHOLOGIJA:PSIHOLOGIJA ÎJE JE VRIJEME(PONOVNO) DO[LOMajda RIJAVEC, Dubravka MILJKOVI]U~iteljski fakultet, Zagreb

UDK: 159.9.019.3Pregledni rad

Primljeno: 18. 1. 2006.

Pozitivna psihologija istraùje uvjete i procese koji pridonoseoptimalnom funkcioniranju pojedinaca, grupa i institucija.Istraìvanja na podru~ju pozitivne psihologije mogu sepodijeliti u tri dijela. To su pozitivna subjektivna iskustva,pozitivne individualne osobine i pozitivne institucije izajednice. ^lanak daje pregled faktora koji su pridonijelinastanku i razvoju pozitivne psihologije, njezine kritike ibudu}e izazove. Isti~u se mogu}nosti njezine primjene upou~avanju i u~enju, u poslu, u klini~koj praksi, u osobnomrazvoju i u izgra|ivanju pozitivne zajednice.

Klju~ne rije~i: pozitivna psihologija, psiholo{ka dobrobit,optimalno funkcioniranje, primijenjena pozitivna psihologija

Majda Rijavec, U~iteljski fakultet, Savska cesta 77,10000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: [email protected]

[TO JE POZITIVNA PSIHOLOGIJA I KAKO JE NASTALAU prvom stolje}u svoga postojanja psihologija je u velikojmjeri bila usmjerena na razumijevanje i ublaàvanje negativ-nih stanja i pojava – bilo na razini pojedinca, bilo na razinigrupa ili ~itavoga dru{tva (Cushman, 1995.). To se najvi{e od-nosi na klini~ku psihologiju, koja je uglavnom bila usmjerenana istraìvanja i lije~enje mentalnih bolesti (Maddux, 2002.;Madux i sur., 2004.). Ali takav pristup bio je u zna~ajnoj mjeriprisutan i na drugim podru~jima psihologije. Primjerice, kadasu emocije u pitanju, od 1887. do 2000. godine PsychologicalAbstracts navodi 8072 ~lanka o ljutnji, 57.800 o anksioznosti, a70.856 o depresiji. Na svakih 14 ~lanka o ovim temama dolazisamo jedan o pozitivnim emocijama: o radosti – 851, o ìvot-nom zadovoljstvu – 5701, a o sre}i – 2958 (Myers, 2001.). To je,621

�

naravno, potpuno razumljivo, jer su negativna stanja izra-zito neugodna i mogu nam u~initi ìvot nepodno{ljivim. Sdruge strane, s pozitivnim emocijama obi~no nemamo pro-blema.

Na po~etku 20. stolje}a bilo je istraìva~a koji su se bavilii pozitivnim aspektima ljudske prirode, poput spiritualne ek-staze (James, 1902.), nadarenosti (Terman, 1939.), bra~ne sre}e(Terman i sur., 1938.), uspje{noga roditeljstva (Watson, 1928.)i smisla ìvota (Jung, 1933.), ali kasnija su se istraìvanja u-glavnom bavila negativnim aspektima. [ezdesetih godina 20.st. pojavljuje se "tre}a sila" u psihologiji – humanisti~ka psi-hologija, pod vodstvom Abrahama Maslowa i Carla Rogersa.Za razliku od navedenoga prevladavaju}eg usmjerenja u psi-hologiji, humanisti~ka psihologija usmjerila se prije svega naljudski rast, razvoj i pozitivne potencijale. Njezin utjecaj na {i-ru kulturu bio je vrlo jak i mnogim psiholozima pravac se ~i-nio obe}avaju}im. Naàlost, humanisti~ka je psihologija ima-la malo utjecaja u samoj psihologiji, u prvom redu zbog nedo-statka empirijskih istraìvanja.

Moramo ipak napomenuti da je izme|u dva svjetska ratasituacija u psihologiji bila donekle {arolika. Tada je psihologi-ja imala tri relativno jasno izraèna cilja (Seligman, 2003.).Prvi se odnosio na lije~enje mentalnih bolesti, drugi na po-ku{aj da se ìvot ljudi u~ini sretnijim i produktivnijim, a tre}ina identifikaciju i poticanje talentiranih i darovitih pojedina-ca. No nakon Drugog svjetskog rata psihologija je postala zna-nost u velikoj mjeri usmjerena na ljudske probleme i njihovoublaàvanje. To je i razumljivo: psihi~ke posljedice rata bile sugoleme, pa su mnoge dràve financirale programe koji su sebavili istraìvanjima i terapijom mentalnih bolesti.

Ovakvo usmjerenje velikoga broja znanstvenika i prak-ti~ara imalo je dvije velike pozitivne posljedice. Jo{ 1947. go-dine ni jedna od tzv. ve}ih psihi~kih bolesti nije bila izlje~ivaniti smo je znali osjetnije ublaìti. Danas se uspje{no tretira~etrnaest takvih bolesti, a dvije su potpuno izlje~ive – bilo psi-hoterapijom bilo psihofarmakolo{ki (Seligman, 1994.).

Druga pozitivna posljedica ovakva usmjerenja jest {to serazvila znanost o mentalnim bolestima. Definirani su do tadamnogi nejasni pojmovi koje je onda bilo mogu}e operacio-nalizirati i valjano i pouzdano mjeriti te eksperimentalno is-traìvati. I ono {to je od svega najva`nije, razvijene su i bio-lo{ke i psiholo{ke intervencije, ~ija se djelotvornost rigoroznoprovjeravala.

Osim ovih pozitivnih, ovakvo je usmjerenje imalo i nekevrlo zna~ajne negativne posljedice. Kao prvo, ono je dovelodo prili~no negativne slike ljudske prirode. Nau~ili smo mno-go o tome {to sve kod ~ovjeka moè po}i krivo i za{to, nau~ilismo mnogo o depresivnosti, anksioznosti, zlostavljanju, po-

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 15 (2006),BR. 4-5 (84-85),STR. 621-641

RIJAVEC, M.,MILJKOVI], D.:POZITIVNA...

622

reme}ajima hranjenja i sli~nim problemima – pa se ~inilo kaoda su pozitivne strane ljudske prirode vrlo rijetke i slu~ajne.Psihologija kao da je u me|uvremenu pomalo zaboravila nasvoja druga dva cilja i uglavnom se usmjerila na ljudske bo-lesti, slabosti i probleme.

Druga negativna posljedica ovakva usmjerenja jest ogra-ni~avanje mogu}nosti istraìvanja na do sada slabo istraè-nim podru~jima. Mo`da je trenuta~no va`nije istraìvati uzro-ke depresije nego uzroke sre}e, ili uzroke delinkvencije negouzroke altruizma. No usko usmjeravanje na probleme moèdovesti do zanemarivanja istraìvanja mnogih va`nih stvari,poput optimizma, nade ili zadovoljstva – premda rezultati o-vakvih istraìvanja tako|er pridonose razvoju terapija i tera-pijskih tehnika koje mogu smanjiti psiholo{ke probleme skojima danas te{ko izlazimo na kraj.

Moè se re}i da je pokret pozitivne psihologije zapo~eo1998. godine, kada je Martin Seligman postao predsjednikomAmeri~koga psiholo{kog dru{tva. U svom uvodnom nastupuSeligman je upozorio na ~injenicu da se nakon Drugog svjet-skog rata psihologija u velikoj mjeri usmjerila na dijagnozu itretman mentalnih bolesti, u ~emu je bila u~inkovita, ali da jeto samo dio njezine zada}e, koja se sastoji u tome da ljudskiìvot u~ini boljim. Stoga je kao jednu od svojih predsjedni-~kih inicijativa naveo {irenje empirijskih istraìvanja o ljudi-ma i zajednicama koje se razvijaju i koje ìve dobro, kako bi-smo nau~ili poticati njihov razvoj (Seligman, 1998.).

U sije~nju 2000. godine Seligman i Csikszentmihalyi ure-dili su posebno izdanje ~asopisa American Psychologist, posve-}enoga pozitivnoj psihologiji. U uvodu nagla{avaju kako psi-hologija ne proizvodi dovoljno "znanja o tome {to ìvot ~inivrijednim ìvljenja". Nau~ili smo mnogo o depresiji, rasizmu,nasilju, iracionalnosti i odrastanju u te{kim uvjetima, ali zna-mo vrlo malo o snagama karaktera, vrlinama i uvjetima kojidovode do sre}e i gra|anskog anga`mana. Drugim rije~ima,psihologija je nau~ila kako da ljude dovede od razine minusosam do nule, ali ne i kako da ih podigne do razine od plusosam (Seligman i Csikszentmihalyi, 2000.).

U samo {est godina od izlaska ovoga posebnog izdanjadogodilo se mnogo u okviru onoga {to je danas poznato kaopokret pozitivne psihologije. Objavljene su mnoge knjige i pri-ru~nici (npr. Schmuck i Sheldon, 2001.; Snyder i Lopez, 2002.;Aspinwall i Staudinger, 2003.; Keyes i Haidt, 2003.; Lopez iSnyder, 2003.; Peterson i Seligman, 2004.), odràno je i neko-liko konferencija koje su okupile znanstvenike iz cijeloga svi-jeta, u tijeku su brojni projekti, na mnogim sveu~ili{tima izvo-de se kolegiji pod nazivom Pozitivna psihologija, a nedavnoje objavljen i prvi broj ~asopisa Journal of Positive Psychology.623



Prve definicije pozitivne psihologije nagla{avale su da sepozitivna psihologija bavi onim {to je u ljudima dobro, a neonim {to je lo{e (Seligman i Csikszentmihalyi, 2000.; Sheldoni King, 2001.; Gable i Haidt, 2005.). Ona ne zagovara da mo-ramo stalno misliti pozitivno i stalno biti sretni – kao {to se ujavnosti ~esto ~uje. Znanstvenici koji se bave ovim podru~jempsihologije istraùju faktore koji omogu}uju pojedincima, o-biteljima i zajednicama da se razvijaju i optimalno funkcioni-raju. Usmjereni su na izvore psiholo{ke dobrobiti – primje-rice, pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne ra-zlike u ljudskim snagama i vrlinama, pozitivne institucije i sveono {to ìvot ~ini vrijednim ìvljenja.

Ipak, kao {to bi se mo`da iz naziva moglo pogre{no za-klju~iti – pozitivna psihologija ne pretpostavlja da je ostatakpsihologije negativan. Naime, ve}ina istraìvanja u psihologi-ji neutralna je i nije usmjerena ni na pozitivne ni na negativneaspekte ljudskoga ìvota. No u klini~koj psihologiji doistapostoji naglasak na onome {to je kod ljudi negativno a pozi-tivna psihologija proiza{la je uglavnom iz poku{aja da se natom podru~ju uspostavi ravnoteà (Gable i Haidt, 2005.). Ali ina drugim podru~jima postoji neravnoteà izme|u istraì-vanja pozitivnih i negativnih aspekata razli~itih pojava, prem-da mo`da ne tako o~ita. Tako u istraìvanju bliskih odnosaima mnogo istraìvanja o tome kako parovi reagiraju kad imse dogodi neka nesre}a ili odnosi postanu lo{i, dok se vrlomalo zna o tome kako se parovi pona{aju kad im se dogodine{to pozitivno ili su im odnosi dobri (Reis i Gable, 2003.). Iistraìvanja o tome kako se unutar obitelji razrje{avaju kon-flikti vrlo su brojna, dok gotovo da i nema istraìvanja o tomekako se ~lanovi obitelji zajedno zabavljaju i smiju. Na podru-~ju moralnosti istraìvano je kako se osje}amo kad netko u~i-ni ne{to lo{e (ljutnja, prijezir, ga|enje) ili kadmi sami u~inimone{to takvo (sram, stid, krivnja), ali ima tek nekoliko empirij-skih istraìvanja o tome kako se osje}amo kad drugi u~ine ne-{to dobro (zahvalnost, divljenje, ushi}enost) (Haidt, 2003.b).

înjenica jest da je "lo{e ja~e od dobrog" i da stoga ne iz-nena|uje {to se takvim fenomenimaposve}uje ve}a pa`nja (Bau-meister i sur., 2001.). Ali ta je ~injenica u tolikoj mjeri potvr-|ena i prihva}ena kao jedna od fundamentalnih op}ih istinau psihologiji da vi{e nema potrebe istraìvanja ograni~avatisamo na najja~e efekte niti na negativne i pesimisti~ke feno-mene (Rozin i Royzman, 2001.). Takvo usmjerenje moè namdati i pogre{nu sliku stvarnosti. Dobro moè pobijediti lo{esnagom brojnosti. Lo{e je ja~e, ali zato nam treba vi{e dobro-ga da bismo pobijedili zlo. Tako tzv. "Gottmanov odnos" tvrdida }e brak ili bliski odnos preìvjeti ako par ima pet puta vi{epozitivnih interakcija nego neugodnih ili negativnih (Gott-



624

man, 1994.). Dakle, mnogi su brakovi sretni i traju desetlje}i-ma jer partneri pet puta ~e{}e izraàvaju pozitivne nego nega-tivne emocije. Iz ovakvih istraìvanja moèmo zaklju~iti da sekvaliteta i trajanje odnosa moè unaprijediti ne samo smanji-vanjem konflikata nego i pove}anjem frekvencije pozitivnihinterakcija.

Integriraju}i definicije te odgovaraju}i na kritike pozitiv-ne psihologije (o kojima }e kasnije biti vi{e rije~i), Linley i sur.(2006.) definiraju pozitivnu psihologiju kao znanstveno istra-ìvanje optimalnoga ljudskog funkcioniranja. Cilj joj je stvo-riti ravnoteù u psihologijskim istraìvanjima i praksi, usmje-ravaju}i se na pozitivne aspekte ljudskoga funkcioniranja iiskustava i njihovo integriranje s negativnim aspektima.

Istraìvanja na podru~ju pozitivne psihologije mogu sepodijeliti u tri dijela. To su pozitivna subjektivna iskustva, po-zitivne individualne osobine i pozitivna zajednica (Seligmani Csikszentmihalyi, 2000.).

Zadovoljstvo pro{lo{}u, sre}a u sada{njosti i optimizam,nada i vjera kad je u pitanju budu}nost definiraju prvo po-dru~je pozitivne psihologije – pozitivna subjektivna iskustva.Od tri navedena podru~ja ovo ima do sada naj{iru znanstve-nu tradiciju. U zadnjih desetak godina pojavila su se istraì-vanja koja isti~u va`nu ulogu pozitivnih iskustava u ljudskomìvotu. Tako se pokazalo da pozitivne emocije pro{iruju tre-nuta~ni repertoar razmi{ljanja i reagiranja (Fredrickson, 2001.),poti~u kreativnost, fleksibilnost i efikasnije dono{enje odlukate altruisti~no pona{anje (Isen, 1993.). Pozitivne emocije dje-luju kao posreduju}a varijabla izme|u ìvotnoga smisla izdravlja (Ryff i Singer, 1998.), smanjuju {tetu koju kardiovas-kularnom sustavu ~ine negativne emocije (Fredrickson i Le-venson 1998.), a u situacijama stresa ne samo da pruàju tre-nuta~no olak{anje nego i energiju potrebnu za dugotrajnosu-o~avanje sa stresnom (Folkman i Moskowitz, 2003.) ili kriz-nom situacijom (Fredrickson i sur., 2003.). Analiza dosada{-njih istraìvanja sre}e (Lyubomirsky i Abbe, 2003.) pokazala jeda sre}a ima brojne pozitivne posljedice ne samo za pojedin-ca nego i za obitelj, zajednicu i dru{tvo u cjelini. Tako je o-sje}aj sre}e povezan s boljim radnim u~inkom, ve}im socijal-nim nagradama, ve}om aktivno{}u, energijom i stanjem po-znatim kao flow, boljim tjelesnim zdravljem, pa ~ak i duìmìvotom. (Flow je pojam koji ozna~uje stanje potpune uronje-nosti u neku aktivnost, uz potpuno zanemarivanje svega dru-gog. Aktivnost koja omogu}uje takav doìvljaj, a za ~ije izvo-|enje pojedinac posjeduje potrebne vje{tine, toliko je ugodnada se njome èlimo baviti zbog nje same, neovisno o mogu-}im opasnostima ili koristi koju imamo.) Mnoga istraìvanjaupu}uju i na pozitivne posljedice optimizma na raznim po-dru~jima ìvota (za pregled vidi Carver i Scheier, 2002.).625



Jedan od sredi{njih projekata jest klasifikacija pozitivnihljudskih osobina, ~ija je namjena da bude protuteà klasifi-kaciji mentalnih poreme}aja onako kao su opisani u DSM pri-ru~niku (Dijagnosti~ki i statisti~ki priru~nik za du{evne po-reme}aje). Identificirano je {est grupa temeljnih vrlina koje secijene i koje su bile cijenjene u svim razdobljima i u svim kul-turama. To su mudrost, hrabrost, humanost, pravednost, u-mjerenost i transcendentnost. Za pozitivnu psihologiju dobarkarakter funkcija jest ovih {est vrijednosti, no postavlja sepitanje njihove definicije i mjerenja. U tu svrhu definirane sudvadeset i ~etiri osobine koje se mogu svrstati u neku od na-vedenih {est kategorija, opisano je njihovo mjerenje, razvoj,korelati, posljedice, spolne i interkulturalne razlike te mogu}eintervencije (Peterson i Seligman, 2004.). Naravno, jo{ uvijekostaje da se istraì u kojoj su mjeri ove vrline doista univer-zalne. âk ako i jesu, mogu}e je da se u razli~itim kulturama,pa ~ak i unutar iste kulture, manifestiraju na razli~ite na~ine.Budu}a istraìvanja trebala bi otkriti na koji na~in manife-stacije ovih pozitivnih osobina ovise o kontekstu.

Tre}e podru~je pozitivne psihologije odnosi se na pozi-tivnu socijalnu ekologiju, uklju~uju}i zdravu obitelj, susjed-stvo, u~inkovite {kole, dru{tveno odgovorne medije i civilnidijalog. Istraìvanja na ovom podru~ju èle otkriti na~ine nakoje institucije poput zakonodavnih tijela, {kola, medija i jav-nih ustanova mogu promicati ljubaznost, reciprocitet, tole-ranciju razli~itosti, jednakost i otvorene mogu}nosti za sve. Uovakvoj zajednici postoji ve}a vjerojatnost da ljudi razviju ka-rakteristike pozitivne osobe. Rezultati ovih istraìvanja trebalibi pomo}i roditeljima, u~iteljima, novinarima i vo|ama da stva-raju i sudjeluju u zdravim {kolama, obiteljima, radnim mje-stima, susjedstvima i ~itavom dru{tvu. Neka od istraìvanjana ovom podru~ju usmjerena su na evolucijski milje koji o-blikuje pozitivna ljudska iskustva (Massimini i Delle Fave, 2000.;Haidt, 2003.a), utjecaj socijalnih odnosa na sre}u (Myers, 2000.),potrebu stvaranja kulturalnih normi koje bi ljude oslobodilepritiska stalnoga dono{enja odluka (Schwartz, 2004.) te utje-caj obitelji na razvoj talenta (Winner, 2000.). No na tom jepodru~ju pozitivne psihologije do danas najmanje u~injeno.

POZITIVNA PSIHOLOGIJA U PRAKSIPozitivna psihologija nastoji nadrasti tradicionalne podjele u-nutar psihologije i nudi integrativne na~ine rada, primjen-ljive na raznim podru~jima optimalnoga funkcioniranja (Lin-ley i Joseph, 2004.). Opisat }emo neke rezultate istraìvanja iprojekte primjene pozitivne psihologije u pou~avanju i u~e-nju, u poslu, u klini~koj psihologiji i psihoterapiji, u osobnomrazvoju i u razvoju zajednice te u pou~avanju i u~enju pozi-tivne psihologije.



626

Nastava je najorganiziraniji dio procesa odgoja i obrazo-vanja. Me|utim, ~esto se ~uju prigovori (npr. Berkowitz, 2002.;Grozdani}, 2002.) kako se afektivne i socijalne komponentetoga procesa ~esto zanemaruje u odnosu na onu kognitivnu.Glave se, dakle, vi{e pune nego {to se oblikuju. Kako to pro-mijeniti? Primjerice, na temelju balansne teorije mudrosti Ro-berta Sternberga, Reznitskaya i Sternberg (2004.) razvili suprogram pou~avanja u~enika mudrim prosudbama. Pritom imse ne drè predavanja o tome {to je mudro(st) i njihovo se zna-nje o tome ne provjerava testovima i zadacima objektivnogatipa, nego ih se stavlja u situacije da aktivno iskuse kognitivnei afektivne procese koji su u temeljumudrog odlu~ivanja. Stern-berg (2001.) nagla{ava 16 pedago{kih principa i 6 postupakakoji proisti~u iz njegove teorije mudrosti. Temeljna je pritomideja da djecu ne treba u~iti {to }e misliti, nego kako }e misli-ti i kako }e razviti svoje sposobnosti refleksivnoga, dijalo-{koga i dijalekti~koga mi{ljenja.

Nakon vi{egodi{njeg istraìvanja kojim su obuhvatili vi-{e od 80.000 menadèra iz vi{e od 400 kompanija {irom svije-ta, Gallupovi istraìva~i Buckingham i Coffman (1999.) usta-novili su kako se ljudi ba{ i ne mijenjaju. Stoga ne treba gubitivrijeme "poku{avaju}i ugurati unutra ono {to je ostalo vani.Poku{aj izgurati ono {to je ostalo unutra. I to je dovoljno te-{ko." Ideja jest da svatko ima svoje specifi~ne talente, jakestrane i vrline koje treba upoznati i iskoristiti u poslu. Najboljimenadèri to (ve}) znaju, time se u poslu vode i to je jedna odtajni njihova uspjeha. Oni u ljudima ne traè mane i nedo-statke koje bi trebalo ispraviti, nego se usmjeravaju na otkri-vanje i ja~anje osobnih potencijala. Opisane su ukupno 34 sna-ge (Buckingham i Clifton, 2001.) koje ~ine specifi~nu kombi-naciju talenata (priro|eni obrasci mi{ljenja, osje}anja i po-na{anja), znanja i vje{tina. Neki su od njih: stalna potreba zadostignu}em, prilagodljivost, analiti~nost, organiziranost, ko-munikativnost, discipliniranost, empati~nost, usmjerenost nabudu}nost itd. Istraìvanja pokazuju da intervencije u orga-nizaciji temeljene na utvr|ivanju i razvijanju talenata pozitiv-no utje~u na ìvotno zadovoljstvo i srodne fenomene te po-zitivno organizacijsko pona{anje (Cameron i sur., 2003.). Unovije vrijeme tri koncepta pozitivnoga organizacijskog po-na{anja u sredi{tu su istraìva~ke pozornosti: nada, subjek-tivni osje}aj dobrobiti i samoefikasnost. Sugestije za poticanjenade uklju~uju odre|ivanje jasnih ciljeva, razlaganje ciljeva urealne podciljeve, definiranje alternativnih planova, uìvanjeu procesu ostvarivanja cilja i strategije svladavanja zapreka.Jedno istraìvanje u koje su bili uklju~eni studenti ekonomijepokazalo je kako se programom utemeljenom na ja~anju sna-ga njihova razina nademoè pove}ati (Luthans i Jensen, 2002.).627



@ivotno zadovoljstvo kao komponenta subjektivnog osje}ajadobrobiti od osobita je interesa za organizacijsku psihologiju,jer je povezano sa zadovoljstvom u poslu, a zadovoljstvo po-slom povezano je s radnim u~inkom (Judge i sur., 2001.). Is-traìvanja pokazuju da su dobrobit na poslu i poslovna pro-duktivnost "me|usobno zavisne komponente financijski i psi-holo{ki zdravoga radnog okruènja" (Harter i sur., 2003.). Sa-moefikasnost se definira kao "osobno uvjerenje o sposobno-sti mobiliziranja motivacijskih i kognitivnih resursa i na~inadjelovanja nu`nih za uspje{no obavljanje odre|enoga zadat-ka u postoje}em kontekstu" (Bandura, 1997.). Utvr|ena je vi-soka povezanost izme|u samoefikasnosti i poslovne uspje-{nosti (Stajkovic i Luthans, 1998.). Samoefikasnost zaposleni-ka, stupanj povjerenja u menad`ment, smisao koji ~ovjek na-lazi u svome poslu i osje}aj pripadnosti radnoj sredini kom-ponente su tzv. transformacijskoga rukovo|enja, koje su svezna~ajno povezane sa psiholo{kom dobrobiti (Sivanathan i sur.,2004.).

Kauffman i Scoular (2004.) posebno nagla{avaju dva smje-ra mogu}ih budu}ih istraìvanja koja bi integrirala pozitivnupsihologiju i vo|enje. Jedno se odnosi na metodologiju ko-jom bi se istraìvalo vo|enje, a drugo na istraìvanje faktorakoji bi mogli biti prediktori efektivnosti vo|enja.

Vaàn cilj pozitivne psihologije jest razvijanje bolje pre-vencije psihi~kih problema i bolesti poticanjem onih faktorakoji pove}avaju ljudsku otpornost. Naime, terapija i preven-cija dvije su odvojene stvari. Kao {to kaù Keyes i Lopez(2002.), velik broj istraìvanja psihi~kih bolesti doveo je do to-ga da znamo pomo}i ljudima koji se slome, ali ne znamo spri-je~iti ve}i broj ljudi da se ne slome. U okviru medicinskogamodela identificirani su pribli`ni uzroci mentalnih bolesti irazvijene u~inkovite terapije za one koji ve} pate od njih, alinismo bili tako uspje{ni u identifikaciji faktora koji nas ~ineotpornijima na bolesti, kao {to su osobne snage i socijalne ve-ze, kao ni u prevenciji usmjerenoj na {iru populaciju.

Psiholo{ka dobrobit i zdravi stilovi ìvota mogu se poti-cati pomaganjem ljudima da ostvare svoje istinske potenci-jale, da se potpuno angaìraju u odnosima s drugima i da do-stignu razinu svoga optimalnog funkcioniranja. Na temeljukognitivnoga modela psiholo{ke dobrobiti (Ryff, 1989.) razvi-ja se tzv. terapija (psiholo{ke) dobrobiti – well-being therapy(WBT). Cilj je terapeutov dovesti klijenta na optimalnu razinufunkcioniranja na {est dimenzija psiholo{ke dobrobiti: unu-tra{nji lokus kontrole, osobni razvoj, smisao ìvota, autono-mija, prihva}anje sebe i pozitivni odnosi s drugima.

Na~in na koji se ljudi odnose prema bolesti moè djelo-vati i na njihovo psiholo{ko zdravlje i na pona{anje vezanouz bolest. Istraìvanja pokazuju da su se nakon infarkta i raka



628

dojke u ìvotima ljudi dogodile zna~ajne pozitivne promjene(Petrie i sur., 1999.). Postali su vi{e empati~ni, vi{e su nau~ili ozdravlju i po~eli ga vi{e cijeniti, promijenili su osobne ìvotneprioritete i stil ìvota, pobolj{ali su odnose s bliskim ljudima.Na takve paradoksalne pozitivne promjene medicinsko oso-blje nerijetko neprikladno reagira: smatra ih samozavarava-njem, ignoriranjem legitimnih zdravstvenih rizika, umjesto daih prihvate, ~ak i poti~u kao adaptivne oblike pona{anja (Tay-lor i Sherman, 2004.).

Stoga treba nastaviti istraìvanja koja pokazuju da jakestrane ~ovjeka mogu biti vaàn faktor u prevenciji mentalnihbolesti i izgraditi znanost o pozitivnim stranama ljudske pri-rode kojoj }e cilj biti njihovo razumijevanje i poticanje. Valjadopuniti i postoje}e psihoterapijske tehnike pou~avanjemterapeuta da izravno i sustavno identificiraju i izgra|uju jakestrane svojih klijenata. Svaki psihoterapeut trebao bi identifi-cirati pozitivne snage kod pacijenta i pomo}i mu u njihovurazvijanju, a ne samo primjenjivati tehnike koje dovode doublaàvanja problema i pote{ko}a. Snage koje bi se u psiho-terapiji trebale razvijati uklju~uju hrabrost, interpersonalnevje{tine, racionalnost, uvide, optimizam, autenti~nost, upor-nost, realizam, sposobnost za uìvanje, usmjerenost na bu-du}nost te osobnu odgovornost i smisao ìvota (Seligman iPeterson, 2003.).

Dugogodi{nje istraìvanje Martina Seligmana i njegovihsuradnika dokazalo je da optimizam smanjuje rizik od depre-sije kod djece, pobolj{ava {kolski uspjeh, tjelesno zdravlje irazvija psihi~ku otpornost koja im je potrebna kad se pribli-àvaju tinejdèrskoj i odrasloj dobi. Projekt (i knjiga) Optimi-sti~no dijete (Seligman i sur., 1995.) nudi roditeljima i u~iteljimaprogram u~enja optimizma kod djece, opisuje uzroke pe-simizma, tuma~i kako identificirati znakove opasnosti koddjece i pokazuje kako poticati dje~je samopo{tovanje, u~e}i ihkako da se efikasnije igraju, razmi{ljaju, razgovaraju i izraà-vaju svoje osje}aje.

U skladu s ciljevima pozitivne psihologije dizajnirani subrojni programi koji bi trebali popuniti praznine {to ih ostav-lja proces redovnoga, {kolskog, odgoja i obrazovanja, kao {tosu uklju~ivanje u svijet odraslih, inicijativnost i motivacija(Larson, 2000.). Neka longitudinalna istraìvanja (Eccles i Bar-ber, 1999.) dokazuju njihovu djelotvornost u smislu pove}a-noga samopo{tovanja, boljega {kolskog uspjeha i ve}e sprem-nosti za uklju~ivanje u volonterske aktivnosti. Osobito su ta-kve dobiti izraène kod mladih s posebnim potrebama (Ma-honey, 2000.; Marsh i Kleitman, 2002.).

Neka istraìvanja (primjerice, Boman i Yates, 2001.) po-kazuju da su pesimisti~ni u~enici neprijateljskije raspoloèni629



prema {koli. Nau~i li ih se kako da budu optimisti~niji, po-ve}at }e im se izgledi za uspjeh. Isto mogu o~ekivati nau~e lipostavljati realne ciljeve i planirati njihovo ostvarivanje (Sny-der, 2000.) te nau~e li kako u~enje pretvoriti u iskustvo flowa(Csikszentmihalyi, 1990.).

Istraìvanja u pozitivnoj psihologiji mogu pomo}i i u zdra-vu i sretnu starenju. Zadatak je vrlo jednostavan: dodati vi{eìvota godinama, a ne tek godine ìvotu. Vaillant je godinamaintenzivno prou~avao procese i korelate dobra starenja (Vai-llant, 2002.). Utvrdio je sedam prediktora pozitivnoga stare-nja: nepu{enje ili rani prestanak pu{enja, zreli (adaptivni) stilsuo~avanja (sposobnost pretvaranja limuna u limunadu, zarazliku od sposobnosti pretvaranja buhe u slona), nezlopora-ba alkohola, zdrava tjelesna teìna, stabilan brak – partner-stvo, tjelesno vje`banje i godine obrazovanja. Jednako takozanimljiv je i popis faktora koji nisu prediktori pozitivna sta-renja, premda se za neke od njih smatra da jesu. To su: dulji-na ìvota predaka, socioekonomski status roditelja, toplina uobiteljskim odnosima u doba odrastanja, dje~ji temperament,razina kolesterola i stres. Istina, stres kratkoro~no moè oz-biljno utjecati na zdravlje, ali dugoro~no je va`niji na~in suo-~avanja sa stresom, a ne njegova koli~ina.

Od po~etka {ezdesetih godina 20. stolje}a pa sve do ra-nih devedesetih na Zapadu je naglasak bio na individuali-zmu i na pravima pojedinca. Od tada ipak zapo~inje kriti~kopreispitivanje prednosti i nedostataka modernog individuali-zma pra}eno nastojanjima da se nu`ne individualne slobodedovedu u ravnoteù s op}om dobrobiti (Myers, 2004.). Razvi-jene su mnoge tehnike i programi pobolj{anja psiholo{ke do-brobiti ljudi s posebnim potrebama, ali i drugih, vi{e ili manjerizi~nih, skupina. Takve rane intervencije, pokazalo se, imajudugoro~ne pozitivne u~inke i za pojedinca i za njegovu obi-telj (Ryff i Singer, 2000.). Spomenut }emo australski programedukacije roditelja, poznat kao Trostruki P (Positive ParentingProgram), u kojem je sudjelovalo vi{e od 4000 obitelji u za-padnoj Australiji. Program se primjenjivao i u radionicama uzajednicama i u TV emisijama. Evaluacija programa pokazalaje da roditelji koji su bili uklju~eni u program zna~ajno vi{ekoriste pozitivne odgojne strategije (umjesto ka`njavanja),djeca imaju manje problema u pona{anju, a sami roditelji rje-|e su depresivni, anksiozni, manje pod stresom i imaju boljeme|usobne odnose (Sanders i sur., 2002.). Zanimljiv je i nor-ve{ki nacionalni program prevencije nasilja u {koli. Programje uklju~ivao {iroko informiranje u~itelja o prirodi, uzrocima iposljedicama nasilja u {koli te detaljne upute o njegovoj re-dukciji i prevenciji. Djeca su gledala filmove, rje{avala upit-nike, a pisane su materijale dobile sve obitelji sa {kolskom dje-



630

com. Olweus (1994.) proveo je kvazieksperimentalnu studijuo toj kampanji na nekih 2500 u~enika: izvijestio je o smanje-nju nasilja i s njim povezanih problema za nekih 50%, s tim dasu nakon dvije godine u~inci bili zna~ajniji nego nakon prve.Smanjila se u~estalost i drugih dru{tveno neprihvatljivih obli-ka pona{anja, kao {to su kra|a, vandalizam, besposli~arenje ipijanstvo.

O~ito je stoga i zna~enje pou~avanja i u~enja pozitivnepsihologije. Prvi i sigurno najpoznatiji program u~enja pozi-tivne psihologije jest Pennov program optimizma, koji je opi-san i dobro dokumentiran u Seligmanovoj knjizi Optimisti~nodijete (Seligman i sur., 1995.) U~enici vi{ih razreda osnovne{kole pou~avani su kako pesimisti~no mi{ljenje promijeniti uoptimisti~no. U~inci pou~avanja bili su dugoro~ni: preveniralisu depresiju u srednjo{kolskoj dobi. Seligman je 2003. godinesa suradnicima (prema Fineburg, 2004.) razvio i po~eo pri-mjenjivati program pou~avanja {iroke lepeze koncepata pozi-tivne psihologije (zahvalnost, opra{tanje, flow, altruizam, op-timizam), poti~u}i u~enike zavr{noga razreda osnovne {koleda ih primjenjuju u svakodnevnom ìvotu. S realizacijom ta-kva programa zapo~elo se ove {kolske godine i u nekolikohrvatskih srednjih {kola (Rijavec, 2005.), no o rezultatima jo{je prerano govoriti.

Jedan od na~ina pou~avanja jest da se sadràji pozitivnepsihologije uklju~e u postoje}e nastavne programe psihologi-je – redovite i izborne. Druga su mogu}nost satovi razrednezajednice na kojima se, ve} od osnovne {kole, u~enike moèu~iti neke od ovih sadràja. Takav je, primjerice, Program u-~enja strategija suo~avanja s neuspjehom u osnovnoj {koli(Bakar~i}, 2005.) ili Program emocionalne pismenosti (Munjasi sur., 2005.)

KRITIKE, IZAZOVI I BUDU]NOST POZITIVNE PSIHOLOGIJEMnogi znanstvenici izrazili su prigovore i nedoumice vezaneuz pozitivnu psihologiju. Tako neki na one koji se bave ovimpodru~jem jo{ uvijek gledaju kao na pobunjenike i pripad-nike nekoga kulta. Kriti~ari pozitivne psihologije, kao npr. La-zarus (Lazarus, 2003.), vide je kao monolitan pokret s orto-doksnim pretpostavkama i pravilima. I neki od osniva~a po-zitivne psihologije sami priznaju opasnost da se pozitivna psi-hologija pretvori u ideolo{ki pokret. Tako Csikszentmihalyi(2003.) isti~e da se to moè dogoditi zbog velikoga broja en-tuzijasti~kih, ali nedovoljno kriti~nih, sljedbenika, koji su usvom odu{evljenju ovom pozitivnom znano{}u vi{e usmje-reni na pozitivno, a manje na znanost. Ipak, svatko tko pa-`ljivije prou~i popis istraìva~a i njihovih istraìvanja u okvi-ru ovoga pokreta uo~it }e da je to vrlo labavo povezana grupa631



poznatih znanstvenika koji se bave raznim podru~jima istra-ìvanja. Zajedni~ko im je jedino vjerovanje da bi pozitivnustranu ljudske prirode trebalo vi{e istraìvati i da bi rezultatitih istraìvanja mogli pomo}i ljudima da ostvare bolju kva-litetu ìvota. Istraùju}i razne fenomene, oni su do{li do za-klju~ka da im uklju~ivanje pozitivnog aspekta pomaè da lju-de bolje razumiju. Pozitivna psihologija samo je zajedni~kaplatforma za uklju~ivanje u istraìvanja i pozitivne strane ljud-ske prirode.

Dio nesporazuma dijelom je proiza{ao iz ~injenice da seo pozitivnoj psihologiji ~esto govori kao o pokretu, a to ~ine injezini najistaknutiji predstavnici. Pozitivna psihologija si-gurno ima elemente pokreta, kao {to su istaknuti osniva~i ivo|e, organizacija mreè istraìva~a, traènje financijskih iz-vora, velika medijska eksponiranost i sli~no. Iako mnogi upu-}uju prigovore postojanju pokreta pozitivne psihologije, nekiistraìva~i smatraju da je to u ovom ~asu nu`nost (Gable i Haidt,2004.). Budu}i da u psihologiji postoji neravnoteà u istra-ìvanjima u korist negativnih aspekata ljudske prirode, trebaprivu}i ve}i broj istraìva~a kako bi se s vremenom ta ravno-teà ostvarila.

No pozitivna psihologija istodobno je i psihologijska dis-ciplina koja ima svoje legitimno podru~je istraìvanja i za topostoje svi potrebni strukturalni elementi: sve ve}i broj istra-ìvanja, veliki broj objavljenih knjiga (uklju~uju}i priru~nikei sveu~ili{ne ud`benike), brojna posebna izdanja ~asopisa i~lanci posve}eni pozitivnoj psihologiji, konferencije pozitiv-ne psihologije i tematske sekcije na drugim konferencijama,internacionalna udruènja koja predstavljaju i promovirajuinterese pozitivne psihologije te najmanje 27 kolegija pod na-zivom Pozitivna psihologija na glavnim sveu~ili{tima samo uSAD-u (Linley i sur., 2006.).

Javile su se i kritike samoga naziva pozitivna psihologija.Ako postoji pozitivna psihologija, zna~i li to da je ostatak psi-hologije negativna psihologija? Ako nam je potrebna pozitiv-na psihologija, zna~i li to da nas tzv. negativna psihologijanije mnogo nau~ila? Dakako da to nije tako i o tome je ve} bi-lo govora u ovom ~lanku. Psihologija je otkrila mnogo o nega-tivnoj strani i problemima ljudske prirode, ali mnogo manje opozitivnoj strani. Pozitivna psihologija samo poku{ava us-postaviti ravnoteù stavljaju}i naglasak na istraìvanja i po-zitivnih ljudskih strana.

Neki kriti~ari pozitivne psihologije (Held, 2004.) tvrde dai oni istraìva~i koji se bave negativnostima u ljudskoj prirodi~ine to zato da bi pomogli ljudima da ìve kvalitetnije i dastoga pozitivna psihologija nije potrebna. Me|utim, na~in nakoji ljudi mogu postati manje depresivni moè biti posverazli~it od na~ina na koji mogu postati sretniji. I jedan i drugi



632

proces vrijedni su istraìvanja. Kao {to navode Diener i Selig-man (2002.), depresiju smo istraìvali koriste}i se upitnicima ukojima je najbolji rezultat koji se moè posti}i nula – koja u-pu}uje na nedostatak depresivnih simptoma. Ipak, svaki nularezultat nije isti. Velika je razlika izme|u ljudi koji nisu suici-dalni, nisu letargi~ni i ne podcjenjuju sami sebe i ljudi kojiujutro ustaju iz kreveta sjajnih o~iju i puni volje za ìvotom.Potonje ne moèmo potpuno razumjeti ako eksplicitno nemjerimo njihov osje}aj sre}e i poleta.

Jedan od najve}ih izazova pozitivne psihologije jest kakodefinirati {to je pozitivno ili dobro i tu postoji velika opasnostda se stvari pretjerano pojednostavne. Ima mnogo istraìva-nja koja pokazuju da je optimizam pozitivno povezan s na{immentalnim i tjelesnim zdravljem, dok su posljedice pesimiz-ma uglavnom negativne. To nas lako moè zavesti da done-semo neoprezan zaklju~ak kako je optimizam za sve ljude bo-lji od pesimizma, pa tako postanemo pristrani i po~nemo po-kazivati ono {to Barbara Held naziva "negativnim stavom pre-ma negativnom" (Held, 2004.) ili "tiranijom pozitivnog stava"(Held, 2002.). Primjerice, istraìvanja Julie Norem pokazujuda strategija suo~avanja, poznata kao "obrambeni pesimi-zam", ima mnoge pozitivne u~inke (Norem, 2001.). Ovakvi pe-simisti postavljaju svoje ciljeve nerealno nisko i prije neugod-noga zadatka unaprijed razmi{ljaju kako }e rije{iti problemekoji se mo`da pojave. No za ljude s visokim stupnjem anksi-oznosti ovo moè biti vrlo djelotvorna strategija koja u ta-kvim aktivnostima pobolj{ava njihov u~inak. Isti na~in suo-~avanja ne odgovara svim ljudima. Otkriveno je da je za nekeljude i u nekim nezapadnim kulturama pesimizam adaptivanjer poti~e aktivno suo~avanje s problemima (Aspinwall i Stau-dinger, 2003.b).

Sli~no ovome, iako svjetska istraìvanja pokazuju da in-trinzi~ni ìvotni ciljevi pove}avaju osje}aj sre}e i psiholo{kedobrobiti, dok ekstrinzi~ni ciljevi to ne ~ine, jedno hrvatskoistraìvanje pokazalo je da je u studentskoj populaciji za o-sje}aj sre}e i psiholo{ke dobrobiti najbolja bila kombinacijavisokih intrinzi~nih i ekstrinzi~nih ìvotnih ciljeva (Rijavec isur., 2005.). O~ito da je pozitivno multidimenzionalno te datzv. pozitivne osobine ne moraju imati pozitivne u~inke uvi-jek i kod svih ljudi.

êsta kritika jest da psiholozi koji se bave pozitivnompsihologijom zanemaruju realnu, negativnu stranu svijeta. Me-|utim, cilj pozitivne psihologije nije da ukine ili u~ini suvi-{nim istraìvanja patolo{kih, disfunkcionalnih i negativnih o-sobina i stanja, nego da nastavi istraìvanja onoga {to znamoo ljudskoj otpornosti, snazi, rastu i razvoju, kako bi se i ta zna-nja integrirala u ono {to znamo o ljudskoj prirodi. Tako Aspin-wall i Staudinger (2003.b) navode:633



... U poku{aju da definiramo i istraìmo ljudske snage nu-`no je uzeti u obzir njihovu ovisnost o kontekstu … Sredi{njizadatak psihologije ljudskih snaga jest i razumjeti kada i kakopozitivna i negativna iskustva ovise jedna o drugima i funk-cioniraju zajedno. Tako se poziv na znanstveno istraìvanjepozitivnih stanja ne bi smio krivo razumjeti kao poziv na i-gnoriranje negativnih aspekata ljudskog iskustava. Psiholo-gija ljudskih snaga ne bi trebala istraìvati kako se negativnastanja mogu izbje}i ili ignorirati, nego kako su pozitivna inegativna stanja me|usobno povezana … I doista, neka filo-zofska stajali{ta sugeriraju da su pozitivno i negativno podefiniciji ovisni jedno o drugom i da ljudsku egzistenciju iz-gleda tvori ta temeljna dijalektika (str. 14-15). Bila bi velika po-gre{ka zaklju~iti da je sve {to je pozitivno istodobno i dobro.Umjesto toga treba istraìti u kojim su slu~ajevima pozitivnavjerovanja povezana s pozitivnim ishodima, a kada nisu i za-{to. Tako }emodobiti realisti~niji i uravnoteèniji pogled na stva-ri (str. 18).

[to }e se ubudu}e doga|ati s pozitivnom psihologijom?Linley i sur. (2006.) navode tri mogu}a puta kojima moè kre-nuti pozitivna psihologija. Prvi put pretpostavlja integracijuprincipa pozitivne psihologije u ostala podru~ja psihologije,~ime bi pozitivna psihologija kao takva prestala postojati. Kao{to navodi Smith (2003.): "Uspjeh pokreta trebao bi dovesti donjegova ga{enja: uravnoteènoj psihologiji ne}e biti potrebnizagovornici pozitivne psihologije" (str. 162), jer bi se na svimpodru~jima psihologije istraìvao ~itav opseg ljudskoga funk-cioniranja – od negativnog do pozitivnog. Druga je mogu}-nost da ne do|e do potpune integracije, nego da pozitivnapsihologija nastavi svoje postojanje kao disciplina usmjerenana ljudske snage i sre}u, kao {to su i ostale discipline u psi-hologiji danas usmjerene na svoja specifi~na podru~ja istra-ìvanja. Naravno, postoji i mogu}nost da ne do|e ni do kakveintegracije s ostalim podru~jima psihologije te da pozitivnapsihologija nastavi svoj put kao specijalizirano, ali margina-lizirano i izolirano, podru~je psihologije.

Kao {to je ve} re~eno, glavni izazov koji trenuta~no stojipred pozitivnom psihologijom jest integracija pozitivnih i ne-gativnih aspekata ljudske prirode u teoriji i u istraìvanjima(Linley i Joseph, 2003.). Da bi se ostvario takav integrativni iholisti~ki pristup ljudskoj prirodi, mladi psiholozi moraju bitieducirani u tome {to je orijentacija pozitivne psihologije, ka-ko bi mogli uravnoteèno gledati na razumijevanje ljudskeprirode – kako njezinih pozitivnih, tako i negativnih strana.Istraìvanja u okviru pozitivne psihologije moraju biti me-todolo{ki rigorozna i prakti~no relevantna (Anderson i sur.,2001.). Naime, kao {to smo ve} naglasili, pozitivna psihologi-ja uìva veliku popularnost, jer su ljudi zainteresirani za teme



634

kao {to su ljudske snage, vrline, zdravlje ili sre}a. Stoga nijemala opasnost da pozitivna psihologija skrene u populari-sti~ku znanost (Linley i sur., 2006.), pa je nu`no da disciplinabude definirana i zanimljivim istraìva~kim pitanjima, ali i znan-stvenom rigorozno{}u, bez koje ne}e imati budu}nosti.

Osim toga, definirati u psihologiji {to je dobro i poèljnonije jednostavan zadatak (Diener, 2003.). Pozitivna psihologi-ja mogla bi pokrenuti raspravu o tome {to je dobro i poèljno,u kojim okolnostima, u kojim kulturalnim uvjetima i povijes-nim razdobljima. Cilj bi joj mogao biti otkrivanje principa kojipovezuju razli~ite koncepcije pozitivnog i dobrog, omogu}u-ju}i tako taksonomsko razumijevanje pozitivnih psiholo{kihfenomena koji predstavljaju osnovu za optimalnu ljudsku eg-zistenciju (Linley i sur., 2006.).

LITERATURAAnderson, N., Herriot, P., Hodgkinson, G. P. (2001.), The practitioner--researcher divide in industrial, work and organizational (IWO) psy-chology: Where are we now, and where do we go from here?, Journalof Occupational and Organizational Psychology, 74: 391-411.

Aspinwall, L. G., Staudinger, U. M. (ur.) (2003.a), A psychology of hu-man strengths: Fundamental questions and future directions for a positivepsychology. Washington, American Psychological Association.

Aspinwall, L. G., Staudinger, U. M. (2003.b), A psychology of humanstrengths: Some central issues of an emerging field. U: L. G. Aspin-wall i U. M. Staudinger (ur.), A psychology of human strengths: Funda-mental questions and future directions for a positive psychology (str. 9-22),Washington, American Psychological Association.

Bakar~i}, S. (2005.), Program u~enja strategija suo~avanja s neuspjehom uosnovnoj {koli. Izlaganje na 13. godi{njoj konferenciji hrvatskih psi-hologa. Osijek.

Bandura, A. (1997.), Self-efficacy: The exercise of control. New York, Free-man.

Baumeister, R. F., Finkenauer, C., Bratslavsky, E. (2000.), Bad is stron-ger than good, Review of General Psychology, 5: 323-370.

Berkowitz, M. W. (2002.), The science of character education. U: W.Damon (ur.), Bringing in a new era in character education (str. 43-63),Palo Alto, Hoover Institution Press.

Boman, P., Yates, G. (2001.), Optimism, hostility, and adjustment inthe first year of high school, British Journal of Educational Psychology,71 (3): 401-411.

Buckingham, M., Coffman, C. (1999.), First, break all the rules. What theworld's greatest managers do differently? New York, Simon & Schuster.

Buckingham, M., Clifton, D. O. (2001.), Now, discover your strengths.New York, The Free Press.

Cameron, K. S., Dutton, J. E., Quinn, R. E. (ur.) (2003.), Positive orga-nizational scholarship. San Francisco, Berrett-Koehler.635



Carver, C. S., Scheier, M. F. (2002.), Optimism. U: C. R Snyder i S. J.Lopez (ur.), Handbook of Positive Psychology (str. 231-243), London,Oxford University Press.

Csikszentmihalyi, M. (1990.), Flow: The Psychology of Optimal Expe-rience. New York, Haprer-Collins.

Csikszentmihalyi, M. (2003.), Legs or Wings? A Reply to R. S. Laza-rus, Psychological Inquiry, 14 (2): 113-115.

Cushman, P. (1995.), Constructing the self, constructing America. DonMills, Addison-Wesley.

Diener, E., Seligman, M. E. P. (2002.), Very happy people, PsychologicalScience, 13: 80-83.

Diener, E. (2003.), What is positive about positive psychology: Thecurmudgeon and Pollyanna, Psychological Inquiry, 14: 115-120.

Eccles, J., Barber, B. L. (1999.), Student council, volunteering, basket-ball, or marching band: What kind of extracurricular participationmatters?, Journal of Adolescent Research, 14 (1): 10-43.

Fineburg, A. C. (2004.), Introducing positive psychology to the intro-ductory psychology student. U: P. A. Lineley i J. Stephen (ur.), Po-sitive psychology in practice (str. 197-209), New York, John Wiley &Sons, Inc.

Folkman, S., Moskowitz, J. T. (2003.), Positive psychology from a co-ping perspective, Psychological Inquiry, 14 (2): 132-136.

Fredrickson, B. L., Levenson, R. W. (1998.), Positive emotions speedrecovery from the cardiovascular sequelae of negative emotions,Cognition & Emotion, 12 (2): 191-220.

Fredrickson, B. L. (2001.), The role of positive emotions in positivepsychology: The broaden-and-build theory of positive emotions, A-merican Psychologist, 56: 218-226.

Fredrickson, B. L., Tugade,M.M.,Waugh, C. E., Larkin, G. (2003.),Whatgood are positive emotions in crises? A prospective study of re-silience and emotions following the terrorist attacks on the UnitedStates on September 11th, 2001, Journal of Personality and Social Psy-chology, 84: 365-376.

Gable, S. L., Haidt, J. (2004.), What (and why) is positive psycholo-gy?, Review of General Psychology, 9: 103-110.

Gottman, J. M. (1994.), What predicts divorce? The relationship betweenmarital processes and marital outcomes. Hillsdale, Lawrence Erl.

Grozdani}, V. (2002.), Kako u (o) {koli misliti kriti~ki,Metodi~ki ogledi,15: 137-141.

Haidt, J. (2003.a), The moral emotions. U: R. J. Davidson, K. R. Sche-rer i H. H. Goldsmith (ur.), Handbook of affective sciences (str. 852-870),Oxford, Oxford University Press.

Haidt, J. (2003.b), Elevation and the positive psychology of morality.U: C. L. M. Keyes i J. Haidt (ur.), Flourishing: Positive psychology and thelife well-lived (str. 275-289), Washington, American Psychological As-sociation.

Harter, J. K., Schmidt, F. L., Keyes, C. L. M. (2003.), Well-being in theworkplace and its relationship to business outcomes: A review of the



636

Gallup studies. U: C. L. M. Keyes i J. Haidt (ur.), Flourishing: the posi-tive person and the life well lived (str. 295-324), Washington, AmericanPsychological Association.Held, B. S. (2002.), The tyranny of the positive attitude in America:Observation and speculation, Journal of Clinical Psychology, 58: 965-991.Held, B. S. (2004.), The Negative Side of Positive Psychology, Journalof Humanistic Psychology, 44 (1): 9-46.Isen, A. M. (1993.), Positive affect and decision making. U: M. Lewisi J. M. Haviland (ur.), Handbook of emotions (str. 261-277), New York,Guilford.James, W. (1902.), Varieties of religious experience. 1958 Reprint, NewYork, Mentor.Judge, T. A., Thoresen, C. J., Bono, J. E., Patton, G. K. (2001.), The job sa-tisfaction-job performance relationship: a qualitative and quantita-tive review, Psychological Bulletin, 127: 376-407.Jung, C. (1933.),Modern man in search of a soul. New York, Harcourt.Kauffman, C., Scoular, A. (2004.), Toward a positive psychology ofexecutive coaching. U: P. A. Lineley i J. Stephen (ur.), Positive psychol-ogy in practice (str. 287-302), New Jersey, John Wiley & Sons, Inc.Keyes, C. L. M., Lopez, S. J. (2002.), Toward a science of mental he-alth: Positive directions in diagnosis and interventions. U: C. R. Sny-der i S. Lopez (ur.), Handbook of positive psychology (str. 45-59), Lon-don, Oxford University Press.Keyes, C. L. M., Haidt, J. (ur.) (2003.), Flourishing: Positive psychology andthe life well lived. Washington, American Psychological Association.Larson, R. W. (2000.), Toward a psychology of positive youth deve-lopment, American Psychologist, 55 (1): 170-183.Lazarus, R. S. (2003.), Does the Positive Psychology Movement HaveLegs?, Psychological Inquiry, 14 (2): 93-109.Linley, P. A., Joseph, S. (2003.), Putting it into practice, The Psycholo-gist, 16: 143.Linley, P. A., Joseph, S. (2004.), Applied positive psychology: A newperspective for professional practice. U: P. A. Lineley i J. Stephen (ur.),Positive psychology in practice (str. 3-12), NJ: John Wiley & Sons, Inc.Linley, P. A., Joseph, S., Harrington, S., Wood, A. M. (2006.), Positivepsychology: Past, present, and (possible) future, The Journal of Po-sitive Psychology, 1: 3-16.Lopez, S. J., Snyder, C. R. (ur.) (2003.), Positive Psychological Assessment,Washington, American Psychological Association.Luthans, F. i Jensen, S. M. (2002.), Hope: A new positive strength forhuman resource development, Human Resource Development Review,1: 304-22.Lyubomirsky, S., Abbe, A. (2003.), Positive Psychology's Legs, Psy-chological Inquiry, 14 (2): 121-125.

Maddux, J. E. (2002.), Stopping themadness: Positive psychology andthe deconstruction of the illness ideology and the DSM. U: C. R. Sny-der i S. J. Lopez (ur.), Handbook of positive psychology (str. 13-25), NewYork, Oxford University Press.637



Maddux, J. E., Snyder, C. R., Lopez, S. J. (2004.), Towards positive cli-nical psychology: Deconstructing the illness ideology and construc-ting an ideology of human strengths and potential. U: P. A. Linley iS. Joseph (ur.), Positive psychology in practice (str. 320-334), Hoboken,Wiley.Mahoney, J. L. (2000.), School Extracurricular Activity Participationas a Moderator in the Development of Antisocial Patterns, Child De-velopment, 71 (2): 502-516.Marsh, H., Kleitman, S. (2002.), Extracurricular school activities: Thegood, the bad, and the nonlinear,Harvard Educational Review, 72: 464-511.Massimini, F., Delle Fave, A. (2000.), Individual development in abio-cultural perspective, American Psychologist, 55: 24-33.Munjas, R., Mihel~i}, S., Tak{i}, V. (2005.), Poticanje pozitivnog razvojadjece putem emocionalnog opismenjavanja. Izlaganje na 13. godi{njoj kon-ferenciji hrvatskih psihologa. Osijek.Myers, D. G. (2000.), The funds, friends, and faith of happy people,American Psychologist, 55: 56-67.Myers, D. G. (2001.), Psychology. New York, Worth PublishersMyers, D. G. (2004.), Human connections and the good life: Balan-cing individuality and community in public policy. U: P. A. Lineley iJ. Stephen (ur.), Positive psychology in practice (str. 641-657), NewJersey, John Wiley & Sons, Inc.Norem, J. K. (2001.), The positive power of negative thinking. New York,Basic Books.Olweus, D. (1994.), Annotation: Bullying at school: Basic facts andeffects of a school based intervention program, Journal of Child Psy-chology and Psychiatry, 35: 1171-1190.Peterson, C., Seligman, M. (2004.), Character strengths and virtues: Aclassification and handbook, Washington, American Psychological As-sociation.Petrie, K. J., Buick, D. L., Weinman, J., Booth, R. J. (1999.), Positiveeffects of illness reported by myocardial infarction and breast cancerpatients, Journal of Psychosomatic Research, 47 (6): 537-43.Reis, H. T., Gable, S. L. (2003.), Toward a positive psychology of rela-tionships. U: C. L. Keyes i J. Haidt (ur.), Flourishing: The positive per-son and the good life (str. 129-159), Washington, American Psycholo-gical Association.Reznitskaya, A., Sternberg, R. J. (2004.), Teaching students to makewise judgments: The "Teaching for wisdom" program. U: P. A. Li-neley i J. Stephen (ur.), Positive psychology in practice (str. 181-196),New Jersey, John Wiley & Sons, Inc.Rijavec, M., Brdar, I., Miljkovi}, D. (2005.), [to nas ~ini sretnima? In-trinzi~ni/ekstrinzi~ni ìvotni ciljevi i dobrobit. Izlaganje na "7th Alps-A-dria Conference in Psychology", Zadar.Rozin, P., Royzman, E. B. (2001.), Negativity bias, negativity domi-nance, and contagion,Personality and Social Psychology Review, 5: 296-320.

Ryff, C. D. (1989.), Happiness is everything, or is it? Explorations onthe meaning of psychological well-being, Journal of Personality andSocial Psychology, 57: 1069-1081.



638

Ryff, C. D., Singer, B. (1998.), The contours of positive human health,Psychological Inquiry, 9: 1-28.Ryff, C. D., Singer, B. (2000.), Interpersonal flourishing: A positivehealth agenda for the new millennium, Personality and Social Psycho-logy Review, 4: 30-44.Sanders, M. R., Turner, K. M., Markie-Dadds, C. (2002.), The devel-opment and dissemination of the Triple P-Positive Parenting Pro-gram: A multilevel, evidence-based system of parenting and familysupport, Prevention Science, 3: 173-189.Schmuck, P., Sheldon, K. M. (ur.) (2001.), Life goals and well-being:Towards a positive psychology of human striving, Seattle, Hogrefe & Hu-ber Publishers.Schwartz, B. (2004.), The paradox of choice. Ecco.Seligman, M. E. P. (1994.), What You Can Change and What You Can't:The Complete Guide to Successful Self-Improvement, New York, Knopf.Seligman, M. E. P., Reivich, K., Jaycox, L. Gillham, J. (1995.), The opti-mistic child: proven program to safeguard children from depression& build lifelong resilience. New York Houghton Mifflin Company.(Izdanje u RH: (2005.), Optimisti~no dijete. Zagreb, IEP-D2.)Seligman, M. E. P. (1998.), The President's Address, U: APA 1998 An-nual Report at http://www.positivepsychology.org/aparep98.htm (18.12. 2005.).Seligman, M. E. P., Csikszentmihalyi, M. (2000.), Positive Psychology:An Introduction, American Psychologist, 55 (1): 5-14.Seligman, M. E. P. (2003.), Foreword: The Past and Future of PositivePsychology, U: C. L. M. Keyes i J. Haidt (ur.), Flourishing: positive psy-chology and the life well-lived (str. xi-xx), Washington, APA.Sheldon, K. M., King, L. (2001.), Why positive psychology is neces-sary, American Psychologist, 56: 216-217.Sivanathan, N., Arnold, K. A., Turner, N., Barling, J. (2004.), Leadingwell: Transformational leadership and well-being. U: P. A. Lineley i J.Stephen (ur.), Positive psychology in practice (str. 241-255), New Jersey,John Wiley & Sons, Inc.Smith, M. B. (2003.), Positive psychology: Documentation of a bur-geoning movement [Review of the book Handbook of Positive Psy-chology], American Journal of Psychology, 116: 159-163.Snyder, C. R. (2000.), The past and possible futures of hope, Journalof Social and Clinical Psychology, 19: 11-28.Snyder, C. R., Lopez, S. J. (ur.) (2002.), Handbook of positive psychology,New York, Oxford University Press.Stajkovic, A. D., Luthans, F. (1998.), Self-efficacy and work-relatedperformance: A meta-analysis, Psychological Bulletin, 124: 240-261.Sternberg, R. J. (2001.), Why schools should teach for wisdom: Thebalance theory of wisdom in educational settings, Educational Psy-chologist, 36 (4): 227-245.

Taylor, S. E., Sherman, D. K. (2004.), Positive psychology and healthpsychology: A fruitful liaison. U: P. A. Lineley i J. Stephen (ur.), Po-sitive psychology in practice (str. 305-319), New Jersey, John Wiley &Sons, Inc.639



Terman, L., Buttenweiser, P., Johnson, W., Wilson, D. (1938.), Psycho-logical factors in marital happiness. New York, McGraw-Hill.

Terman, L. (1939.), The gifted student and his academic environ-ment, School and Society, 49: 65-73.

Vaillant, G. E. (2002.), Aging well. New York, Little & Brown.

Watson, J. (1928.), Psychological care of infant and child. NewYork,Norton.

Winner, E. (2000.), The origins and ends of giftedness, AmericanPsychologist, 55: 159-169.

Positive Psychology: The PsychologyWhose Time Has Come (Again)Majda RIJAVEC, Dubravka MILJKOVI]Faculty of Teacher Education, Zagreb

Positive psychology is the movement in psychology thatstudies the conditions and processes that contribute to theoptimal functioning of people, groups, and institutions.Research within positive psychology can be divided into threesections. These are: positive subjective experiences, positiveindividual characteristics and positive institutions andcommunities. This article deals with factors that contributedto the emergence and development of the positivepsychology movement, its critics and future challenges.Possible applications in teaching and learning, at work, inclinical settings, in personal development and in buildingpositive community are presented.

Key words: positive psychology, psychological well-being,optimal functioning, applied positive psychology

Positive Psychologie: Eine Psychologie,deren Zeit (erneut) gekommen istMajda RIJAVEC, Dubravka MILJKOVI]Fakultät für Grundschullehramt, Zagreb

Die positive Psychologie erforscht Voraussetzungen undProzesse, die zum optimalen Funktionieren des Einzelnensowie von Gruppen und Institutionen beitragen. Die auf demGebiet der positiven Psychologie unternommenenForschungsarbeiten können drei Bereichen zugeordnetwerden: subjektiven Erfahrungen, positiven individuellenEigenschaften und positiven Institutionen und Gruppen. DerArtikel gibt einen Überblick über Faktoren, die zurEntstehung und Entwicklung der positiven Psychologie, zuihrer Kritik und ihren zukünftigen Herausforderungenbeigetragen haben. Die Autorinnen unterstreichen die



640

Anwendungsmöglichkeiten der positiven Psychologie imUnterricht und beim Lernen, in der klinischen Praxis, bei derPersönlichkeitsentwicklung und beim Ausbau einer positivenGesellschaft.

Schlüsselwörter: positive Psychologie, seelisches Wohl-ergehen, optimales Funktionieren, angewandte positivePsychologie

641



Documents

POZITIVNA PSIHOLOGIJA