Praktikum Iz Biologije

VELEUČILIŠTE ˝ MARKO MARULIĆ ˝

KNIN

TEMELJNI PRAKTIKUM IZ BIOLOGIJE

-Interna skripta-

Prof. dr. sc. Marko Jelić

Sandra Čalić dipl. ing.

Andrijana Kegalj dipl. ing.

Temeljni praktikum iz Biologije

2

SADRŽAJ:

1. Mikroskop 3

Svjetlosni mikroskop 4

Tehnika mikroskopiranja 4

Vježba 1. Mikroskopiranje 6

Vježba 2. Rezervne tvari-škrob 8

Vježba 3. Građa prokariotske stanice 11

Vježba 4. Građa eukariotske stanice 12

Vježba 5. Kloroplast i gibanje citoplazme 14

Vježba 6. Mitoza 16

Vježba 7. Mejoza 19

Vježba 8. Fotosinteza 21

Vježba 9. Nasljeđivanje 23

Vježba 10. OdređivanjeKPK 27


3

1. MIKROSKOP

Naziv mikroskop dolazi od grčke riječi mikros – malen i skope – gledan. To je optički

instrument koji povećava slike predmeta suviše sitnih da bi se mogli promatrati golim okom.

Normalno oko najjasnije vidi predmete na udaljenosti 25 cm, udaljeniji predmeti izgledaju

manji, a bliži veći., ali nejasniji. Mikroskop omogućava da se predmet promatra pod širim

vidnim kutom, da se maksimalno približi oku, a da slika predmeta ostane oštra i jasna.

Mikroskop se sastoji od dva sustava leća ( okular i objektiv ); na donjem kraju tubusa, iznad

preparata nalazi se objektiv, a na gornjem kraju je okular.

Objektiv se sastoji od više leća male žarišne daljine koje djeluju kao jedinstvena konveksna

leća.

Okular je dio najbliži oku, sastoji se od dvije koje djeluju kao jedinstvena konveksna leća.

To je povećalo kojim se povećava slika predmeta dobivena objektivom jer radi na principu

lupe.

Objektiv daje realnu, povećanu i obrnutu sliku predmeta, a okular tu sliku samo povećava.

Kondenzor se nalazi ispod stolića čija se frontalna leća vidi kroz otvor na stoliću. Sastoji se

od sabirnih leća koje skupljaju zrake svjetlosti spuštaju na preparat. Svrha mu je da osvijetli

uzorak. Na kondenzoru se nalazi iris-zaslon ili blenda s polugom za pokretanje, a ispod je

lupa koja se može pokrenuti iz ležišta. Ispod kondenzora je ogledalo.

Optički dijelovi mikroskopa se čiste papirnatim rupčićem, a mehanički dijelovi platnenim

rupčićem.


4

1.1 SVJETLOSNI MIKROSKOP

Osnovni dijelovi mikroskopa su:

a - podloga

b - nepomični dio stalka

c - pomični dio stalka

d - tubus

d1 - prostor za prizmu

e - stolić

f - "revolver" za objektive

g - objektiv

h - okular

i - veliki ili makrometarski vijak

j - mali ili mikrometarski vijak

k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla)

l - ABBE-ov kondenzor

m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora

n - iris-zaslon

o - okvir za filtere

p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora

1.2. TEHNIKA MIKROSKOPIRANJA

a) Svi optički dijelovi mikroskopa brišu se mekom krpom.

b) Nakon što ste očistili optičke dijelove, na stolić stavite preparat koji planirate

mikroskopirati pazeći da materijal koji mikroskopirate bude na gornjoj površini predmetnog

stakalca.


5

c) Upalite izvor svjetlate pomoću zrcala fokusirajte svjetlost na stolić.

d) Provjerite da li je materijal na predmetnici točno na sredini stolića, te učvrstite preparat na

stoliću.

e) Na revolveru odaberite rotacijom okular sa najmanjim povećanje ( 10X ). Gledajući sa

strane ( ne kroz okular ) okrećući makrovijak podignite stolić mikroskopa do kraja. Noviji

mikroskopi imaju tzv. graničnik koji sprečava oštećenje preparata ili leće mikroskopa. Stariji

mikroskopi nemaju graničnik, pa treba pažljivo podizati stolić.

f) Nakon toga gledajući kroz okular , uz pomoć makrovijka nađite sliku, te je izoštrite pomoću

mikrovijka. ( kako bi bili sigurni da je to što vidite uistinu mikroskopska slika-pomaknite

malo predmetnicu, ako se nađena slika također pomiče, onda je ona mikroskopska slika, a ako

se ne pomiče onda se radi o prljavštini ili izgrebanom objektivi ili okularu.)

g) Nakon što je mikroskopska slika pronađena, kako bi što bolje je proučili povećamo

povećanje na način što na revolveru odaberemo objektiv sa većim povećanjem. Mikroskopska

slika se izoštrava okretanjem mikrovijka.

MIKROSKOPIRANJE POD ULJNOM IMERZIJOM

Ovaj način mikroskopiranja je dobio ime po tome što se posebno mineralno ulje ( najčešće

cedrovo ulje ) umeće između leće i mikroskopskog razmaza. Ulje se koristi jer povećava kut

loma svjetlosti, odnosno indeks refrakcije, a time se povećava količina svjetla koja ulazi u

objektiv.

a) Preparat se stavi na stolić mikroskopa učvrsti se.

b) Na sredinu se stavi kap imerzionog ulja

c) Na revolveru se odabere imerzioni objektiv ( 100x) te gledajući sa strane s pomoću

makrovijka podiže stolić mikroskopa tako da leća objektiva uroni u kap imerzionog ulja

d) Nakon toga , gledajući kroz okular, okrećući makrovijak nađe se slika koja se izoštri

pomoću mikrovijka .

Za sve vrijeme mikroskopiranja leća imerzionog objektiva mora biti stalno uronjena u

imerziono sredstvo.


6

Vježba 1.

MIKROSKOPIRANJE

STRUKTURA BILJNE STANICE

a). Stanice pokožice crvenog luka (Allium cepa)

Epidermalno tkivo lukovice je građeno od izduženih prozenhimatskih stanica koje su

međusobno čvrsto spojene. Ako se promatra preparat na manjem uvećanju jasno se može

uočiti stanična stijenka koja predstavlja jedno od bitnih obilježja biljne stanice. Kako su

stanice čvrsto priljubljene jedna uz drugu pri manjem povećanju granicu između njih je

teže zapaziti, ali pri većem povećanju je stjenka svake stanice dobro vidljiva.

Materijal:

Lukovice crvenog luka, plutani čep

Pribor:

Mikroskop, predmetnica, pokrovnica, bočicu sa kapaljkom i vodom, Lugolova

otopina, pinceta, žilet, filter papir.

Praktični rad:

Isjecite glavicu crvenog luka, izdvojite jedan sočan list i sa unutrašnje strane zagrebite

žiletom pa pincetom nježnu odvojite tanku kožicu. Uronite ju u kapljicu vode prethodno

stavljenom na predmetnicu i pokrijte predmetnicom. Preparat promatrajte prvo pod

najmanjim povećanjem, kad pronađete di sa najoštrijom vidljivosti okrenite objektiv

mikroskopa i promatrajte preparat pod većim uvećanjem. Nacrtajte jednu stanicu.

Skinite preparat sa stolića mikroskopa, pipetom uz rub stakla stavite kap lugolove

otopine i promatrajte preparat ponovo. Nacrtajte jednu stanicu i označite dijelove stanice

koje ste prepoznali.


7

b). Stanice pluta

Pluto je sekundarno trajno tkivo drvenastih biljaka koje se sastoji od gusto zbijenih

četverobridnih stanica bez međustaničnog prostora. Debljina mu varira. Zbog svojstva da

ne propušta plinove i vodu, pluto predstavlja dobru zaštitu od transpiracije, a zbog

elastičnosti i čvrstoće njegovih stanica štiti i od mehaničkih povreda. Budući da su mu

stanice ispunjene zrakom, pluto ima i važnu ulogu u izjednačavanju mogućih

temperaturnih promjena. Pluto također štiti biljku od bakterija i gljivica te, budući da je

neprobavljivo i nema hranjive vrijednosti, i od životinja.

Praktičan rad:

Uzmite plutani čep i pažljivo sa žiletom sijecite što tanje listiće pluta. Najtanje

odrezani list pluta stavite na predmetnicu, na nju stavite kap rastvora detergenta i prekrijta

preparat pokrovnicom. Promatrajte ga prvo pos slabijim pa pod većim uvećanjem.

Nacrtajte stanice. Skinite preparat sa stolca mikroskopa i dodajte kap lugolove otopine na

rub pokrovnice, sa filter papirom izvucite vodu i višak boje sa suprotne strane. Kada je

preparat obojen ponovo ga mikroskopirati. Nacrtati sliku stanice pluta i označiti na crtežu.


8

Vježba 2.

REZERVNE TVARI - ŠKROB

Škrob je najraširenija rezervna tvar biljaka. Nastaje kao prvi vidljivi produkt fotosinteze.

Pri povoljnim uvjetima fotosinteze kloroplasti su jako brzo ispunjeni sa škrobom. Ali da

bi se tijekom dana omogućilo daljnje stavaranje škroba u kloroplastima lista on se pomoću

enzima amilaza razgrađuje u topivi šećer glukozu. Topivi šećer se transportira difuzijom

u druge organe, a njegovo kretanje biljkom je uvjetovano različitim koncentracijama

šećera u stanici. Na svom putu šećer se može u različitij dijelovima biljke, u

leukoplastima, trajno ili privremeno u škrob – tranzitni škrob koji se prema potrebi može

ponovo razgraditi u topivi šećer i dalje transportirati. U organima za skaldištenje (plodovi,

sjemenke, gomolji, korijeni, podanci itd.) šećer se u leukoplastima oblikuje u zrnca

pričuvnog škroba.

Taj pričuvni škrob se taloži u leukoplastima u obliku zrnaca karakterističnih za

pojedine vrste biljaka. Zrnca škroba mogu biti različitog oblika: ovalna, okrugla, lećasta,

poliedrična i prizmatična. Slojevite su građe koja nastaje uslijed taloženja škroba sa

nejednakim sadržajem vode. Zbog naizmjeničnog taloženja gušćih i rjeđih slojeva škrobne

mase dolazi do različitog loma svjetlosti gdje su slojevi škroba sa slabijim lomom

svjetlosti bogatiji vodom. Slojanje je kod škrobnih zrna nekih biljnih vrsta izraženija jače

a kod nekih manje. Slojevitost škroba može biti koncentrična ili ekscentrična. Kod nekih

škrobnih zrnaca se javljaju pukotine, najčešće u centru leukoplasta. Prema građi škrobna

zrnca mogu biti jednostavna ( sa samo jednim centrom formiranja u leukoplastu),

polisložena ( sa više centara formiranja ali samo nekoliko zajedničkih slojeva u jednom

škrobnom zrnu) i složena ( sa više centara formiranja i više zajedničkih slojeva u jednom

škrobnom zrnu).

Škrob je polisaharid kemijske formule (C6H12O6)n. Osnovne gradivne jedinice škroba

su molekule škroba povezane glikozidnim vezama. Sastoji se od amiloze, koja je topljiva

u toploj vodi i sa jodom daje plavo obojenje i amilopektina koji u toploj vodi nije topljiv

nego samo bubri i sa jodom daje plavo-ljubičasto obojenje. Periferni dio škrobnog zrnca je

građen od amilopektina a unutarnji od amiloze. Pod mikroskopom se može uočiti da svaka

biljna vrsta ima karakterističnu morfološku građu svojih škrobnih zrnaca.


9

Slika 1. Škrobna zrnca krumpira

Materijal:

Krumpir (Solanum tuberosum), grah (Phaseolus vulgaris), pšenica (Triticum vulgare), riža

(Oryza sativa), kukuruz (Zea mays).

Pribor:

Mikroskop, predmetnica, pokrovnica, bočicu sa kapaljkom i vodom, Lugolova otopina,

pinceta, žilet, filter papir

Praktični rad:

Na predmetnicu se kapne kap destilirane vode i vrhom igle prenese u nju zrnca škroba

(npr. škrobna zrnca krumpira se mogu dobiti tako da se ostruže žiletom prerezani gomolj

krumpira, pšenice tako da se žiletom pažljivo odreže ili sastruže prerezano zrno pšenice itd.).

Pokrovnica se koso položi, a rub ovlaži i zatim pažljivo spusti. Promatraju se zrnca pod

povećanjem 600X ( 15 x 40 ) i uoči se međusobna sličnost oblika, različite veličine i

ekscentrično slojanje. Svaki uzorak posebno mikroskopirati.

Zadatak:

Proučite preparat i nacrtajte sliku nekoliko zrnaca škroba svakog od promatranih

uzoraka.


10

Nakon toga doda se uz rub pokrovnice lugolova otopina i filter papirom ( koji je prislonjen uz

suprotni rub pokrovnice) upije se višak vode kako bi boja brže prodrla u preparat. Promatraju

se zrnca pod povećanjem 600X ( 15 x 40 ).

Proučite preparat i nacrtajte slike škrobnih zrnaca uočiti i objasniti razlike u građi škrobnih

zrnaca krumpira, graha, pšenice, riže i kukuruza.


11

Vježba 3.

GRAĐA PROKARIOTSKE STANICE

Naziv prokariot potječe od grčke riječi karyon, što znači jezgra., a pro = pred. Prokarioti su

jednostanični organizmi koji nemaju jasno diferenciranu jezgru. Kromosomski materijal je u

obliku kružne DNA i naziva se NUKLEOID. Citoplazma je siromašna, bez organela.

Prosječna veličina stanice je od 1-10 µm. Prokariotima pripadaju bakterije, modrozelene alge

ili cijanobakterije i mikoplazme.

Slika 2. Primjer prokariotske stanice

Izvor: http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor396.htm

Zadatak:

Mikroskopska slika prokariotske stanice

Na predmetnicu se stavi kap destilirane vode ili sterilne fiziološke otopine. Ezom se

prenesu bakterije sa hranjive podloge i kružnim pokretom eze napravi se tanki razmaz.

Preparat se poklopi pokrovnim stakalcem, te mikroskopira pri najmanjem povećanju, te nakon

što je nađena slika pri većem povećanju. Nacrtati nađenu sliku u dnevnik rada. ( slika 1.)


12

Vježba 4:

GRAĐA EUKARIOTSKE STANICE

Eukariotske stanice su kompleksnije od prokariotskih. Jezgra je morfološki izdiferencirana, u

njoj je smješten DNA. Citoplazma je bogata organelama. Prosječna veličina stanice je od 10-

100 µm ( slika 2.1. ).

Slika 3. Primjer eukariotske stanice

Izvor: http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor396.htm

Zadatak:

Mikroskopska slika eukariotske stanice

1. Stanice epitela usne šupljine

Na čistu predmetnicu stavi se kap vode. Štapić za uši provuče se po sluznici s unutrašnju

stranu obraza i prenese oljuštene stanice u kap vode. Preparat se prekrije pokrovnicom i

mikroskopira. Nacrtajte sliku. Nakon toga se preparat oboji na način da se stavi kap boje


13

acetoorceina na rub pokrovnice, a filter papirom sa suprotne strane izvlači se voda da bi se

zamijenila sa bojom. Što uočavate?

2. Stanice kvasca

Na čistu predmetnicu stavi se kap suspenzije kvasca.Preparat se pokrije pokrovnicom i

mikroskopira. Nakon toga se preparat boji ( žive stanice primaju boju, mrtve ne ) metilenskim

modrilom na isti način kao i stanice epitela.

3. Papučica – (Paramecium caudatum)

Papučica je životinja koja pripada razredu trepljikaša, veličina im se kreće oko 0,25mm.

Ime je dobila po obliku tijela koje podsjeća na stopalo- papuču.

Papučica je obavijena opnom – pelikula na kojoj se nalaze brojne trepetljike pomoću

kojih se papučica kreće i uzima hranu. Na pelikuli se vidi udubljenje koje nazivamo usno

predvorje (vestibulum) koje završava staničnim ustima ("citostom") pomoću kojeg papučica

prima hranjive tvari. Stanično ždrijelo ("citofarinks") se nastavlja na citostom i na njegovom

se kraju stvaraju hranidbeni mjehurići. Oni se spajaju s lizosomima koji razgrađuju hranu, a

neprobavljeni ostaci se izbacuju na određenom mjestu na pelikuli koje zovemo stanični

izmetni otvor ili "citopig". Papučica, slično kao i amebe, diše difuzijom plinova preko

površine tijela.

Količinu vode u organizmu papučice reguliraju pomoću para stežljivih mjehurića

(kontraktilnih vakuola).

Slika 4. Papučica - Paramecium caudatum


14

Vježba 5.

KLOROPLASTI I GIBANJE CITOPLAZME

Slika 5. Kloroplast

U listu vodene kuge ( Helodea canadensis ) su stanice asimilacijskog parenhima na kojem

se raspoznaju dijelovi stanice:

- stanična stjenka

- citoplazma s jezgrom, kloroplastima i drugim organelama

- vakuola sa staničnim sokom.

Vakuola je prostrana i potiskuje citoplazmu uz stjenku tako da se citoplazma giba uz stjenku u

laganom tijeku i gradi vrpcu. To gibanje citoplazme je uočljivo u starijim, diferenciranim

stanicama, a uočljivo je zbog prisutnosti kloroplasta koji je pasivno nošen. To je rotacijsko

gibanje citoplazme, citoplazma se rotira u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, ali uvijek u

istom smjeru kod jedne stanice. U susjednim stanicama citoplazma se giba u suprotnim

smjerovima. Tim gibanjem se olakšava raznošenje hranjivih tvari. Gibanje je intenzivno na

mjestu ozljede, uz rub lista ili središnju žilu.


15

Praktični rad:

Listić vodene kuge se odvoji od stabljike, prenese u kapljicu vode na predmetnici i

promatra, te uoči da je slika obrnuta. Promatra se list i orijentira staničje. Promatra se na bazi,

uz rub ili središnju žilu, te uoči rotacijsko gibanje citoplazme.

Zadatak:

Odabere se jedna stanica, promatra pod povećanjem 600X i nacrta slika stanice, te označe

dijelovi stanice i smjer gibanja citoplazme.


16

Vježba 6.

MITOZA

Mitoza je stanična dioba u kojoj iz jedna stanica nastaju dvije genetički istovjetne stanice.

Mitozom organizam:

- raste

- obnavlja mrtve ili oštećene stanice

- precizno prenosi genetski materijal

Mitoza je dio staničnog ciklusa. Stanični ciklus dijeli se na dvije faze: interfazu i mitozu.

Interfaza je stadij između dviju uzastopnih dioba, obuhvaća oko 90 % ukupnog trajanja

staničnog ciklusa.

Mitoza se dijeli u 5 faza: ( slika 1 )

PROFAZA je početna faza. Kromosomi izgledaju poput dugih niti koje čine klupko. Sve se

više skraćuju i postaju deblji, odnosno kondenziraju se, te se mogu uočiti sestrinske kromatide

spojene centromerom. Tijekom profaze formira se diobeno vreteno , nestaje jezgrina ovojnica,

a nestaje i jezgrica.

PROMETAFAZA- kromosomi su jako spiralizirani moguće ih je vidjeti pojedinačno.

METAFAZA- Kromosomi su maksimalno kondenzirani, pa se najbolje uočavaju. Nalaze se u

sredini stanice smješteni tako da su centromeri smješteni točno u ekvatorijalnoj ravnini, a

kraci kromosoma su obično savijeni.

ANAFAZA- započinje uzdužnom podjelom centromera čime se sestrinske kromatide

odvajaju. Kromatide kreću prema polovima. Kada se sestrinske kromatide razdvoje nazivamo

ih kromosomima ( to su jednostruki kromosomi )

TELOFAZA je završna faza mitoze tijekom koje se kromosomi despiraliziraju, diobeno

vreteno se raspad, a oko kromosoma se formira jezgrina ovojnica. Na središtu stanice (

između jezgara kćeri ) nastaje diobeni žlijeb kojim se citoplazma podijeli na pola, te nastaju

dvije stanice kćeri.. ( CITOKINEZA ). Stanice kćeri imaju upola manju količinu citoplazme

od stanice majke; kad uđu u interfazu tijekom perioda rasta one će doseći veličinu stanice

majke.


17

I – interfaza

II i III – profaza

IV – metafaza

V i VI – anafaza

VII i VIII - telofaza

Slika 6. Mitoza

PROMATRANJE MITOZE U STANICAMA VRŠKA KORJENA LUKA ( Allium cepa)

Potrebno je izabrati zdrave lukovice sa korjenčićima i žiletom odrezati nekoliko svježih

korjenčića. Korjenčići se prenesu u Petrijevu zdjelicu u destiliranu vodu, te ostave 1 minutu.

Nakon isteka vremena, voda se izlije, a korjenčići prenesu u čašu sa 6 mol/L HCl-a . U

kiselini korjenčići odstoje 10 minuta, kiselina se ukloni, te se u čašu doda destilirana voda.

Korjenčići se ispiru u destiliranoj vodi uz protresanje 1 minutu. Nakon toga izlije se voda. U

staklenoj posudi se pripremi boja karmin octena kiselina- 1 g karmina se izmiješa sa 90 mL

ledene octene kiseline i 110 mL destilirane vode, lagano zagrijava na vodenoj kupelji, miješa

da se dobro zasiti oko jedan sat, potom ohladi, filtrira, dobro začepi i čuva na tamnom i

hladnom mjestu. Nekoliko mL boje se stavi u epruvetu i pincetom se dodaju korjenčići.

Korjenčići se boje 20-ak minuta. Nakon toga, obojene korjenčiće se premjesti u posudu sa 45


18

%-tnom octenom kiselinom. Na predmetno stakalce se stavi kap 45 %-tne octenom kiselinom

i pincetom se prenese korjenčić. Skalpelom se odreže tamnije obojeni vršak korijena.

Preostali vršak korijena se žiletom razreže na manje dijelove i pokrije pokrovnicom. Na

pokrovnicu se stavi komadić filter papira i čvrsto pritisne palcem kako bi se napravio što tanji

razmaz. Mikroskopira se pod najvećim povećanjem.

Zadatak:

Pronaći i nacrtati sve faze mitoze na određenom preparatu.


19

Vježba 7.

MEJOZA

U organizmima koji se spolno razmnožavaju dva su ključna događaja – oplodnja ( stapanje

gameta ) i mejoza. Ovom diobom nastaju spolne stanice: Pri tome se jedna diploidna stanica

dva puta dijeli i nastaju četiri haploidne stanice. S obzirom da se broj kromosoma u stanicama

kćeri u odnosu na stanicu majku smanjuje na pola, ova dioba se naziva i redukciona.

Redukcija broja kromosoma obavlja se u prvoj diobi- mejoza I-kada se stanica majka ( sa n

brojem kromosoma ) podijeli na dvije stanice kćeri ( sa n brojem kromosoma ). U drugoj

diobi – mejoza II- obje stanice kćeri se dijele tako da nastaju sveukupno četiri stanice. Pošto je

mejoza II u stvari mitoza, te četiri stanice kćeri imaju haploidan broj kromosoma. ( slika 2 )

Slika 6.- mejoza

PROMATRANJE MEJOZE U POLENOVNICAM PRAŠNIKA CVJETNIH PUPOVA

BILJKE

Najbolje je odabrati cvat biljke čiji su cvjetovi još zeleni i zatvoreni. Cvjetni pup se otrgne,

pa ga se žiletom i iglicom otvori i oslobode prašnici. Nekoliko prašnika se prenese na čistu

predmetnicu, na kojoj se nalazi kap boje-karmin octene kiseline. Prašnice se pritisnu kako bi

se rasprsnule i kako bi iz njih izašao sluzavi sadržaj, koji se odmah stavi u boju. Boja fiksira

stanice i boji kromosome. Iz boje je potrebno odstraniti krupnije ostatke prašnica. Preparat se

prekrije pokrovnicom, pričeka par minuta ( kako bi boja prodrla u stanice ), a zatim se prisloni


20

filter papir na pokrovnicu. Filter papir se lagano upija boja sve dok preparat ne postane

proziran. Nakon toga preparat se lagano zagrije. Nakon toga se mikroskopira , da bi se vidjela

cijela mejoza, mora se uzeti nekoliko cvjetnih pupova različite starosti.

Zadatak:

Pronaći i nacrtati faze mejoze na određenom preparatu.


21

Vježba 8.

FOTOSINTEZA

Fotosinteza je proces u kojem se sunčeva energija pretvara u kemijsku pohranjenu u

organskim molekulama. Osim u biljkama, fotosinteza se obavlja i u nekim bakterijama i

algama, odnosno u organizmima koji u svojim stanicama imaju klorofil i obično su zelene

boje. Fotosinteza se odvija u kloroplastima, malim organelama u citoplazmi biljnih stanica,

pogonska energija je sunčeva svjetlost, a tvari koje su potrebne su CO2 i H2O. Proizvodi su

ugljikohidrati i kisik.

6 CO2 + 12 H2O + svj. energija → C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O

Zadatak:

Dokazati:

1. Za početak fotosinteze je potrebna svjetlost.

2. Biljke na svjetlosti koriste CO2.

3. Biljke stvaraju O2.

4. Biljke pri disanju stvaraju CO2.

Za dokazivanje fotosinteze koristi se bromtimol modrilo ( BMT ) koji je indikator CO2 ( u

prisutnosti CO2 promijeni boju ).


22

Pripremi se osma epruveta po sljedećoj shemi:

EPRUVETA DODANI

MATERIJAL

BOJA NA

POČETKU

TESTA

BOJA NA

KRAJU TESTA OBJAŠNJENJE

1. BMT + voda na

svjetlosti

2. BMT +H2CO3

na svjetlosti

3. BMT + biljka na

svjetlosti

4.

BMT + biljka +

H2CO3 na

svjetlosti

5. BMT + voda u

tami

6. BMT + H2CO3

tami

7. BMT + biljka u

tami

8. BMT + biljka +

H2CO3 u tami


23

Vježba 9.

NASLJEĐIVANJE

Gen je sekvenca DNA koja nosi informaciju. Svaki gen zauzima točno, određeno mjesto na

na kromosomu ( genski lokus). U diploidnim organizmima svi geni dolaze u parovima- aleli (

par gena koji se nalazi na istom lokusu homolognih kromosoma ). Pri tom jedan nasljeđujemo

od majke, a drugi od oca. Ako su aleli identični govorimo o homozigotima, a ako su različiti

govorimo o heterozigitima. Aleli u stanicama mogu se nalaziti u različitim odnosima i ovisno

o tom odnosu ispoljit će se određeni fenotip ( sva mjerljiva morfološka i fiziološka svojstva

organizma ). Odnos među alelima može biti dominantan, recesivan, kodominantan i

nekompletna dominacija.

Dominacija- Alel je dominantan ako ispoljava fenotip bez obzira na svojstva koje definira

drugi alel.

Recesivan – alel je onaj čije svojstvo se neće ispoljiti u paru sa dominantnim alelom, već

samo sa drugim recesivnim alelom.

Nekompletna dominacija – ko ove vrste dominacije ne dolazi do ispoljavanja nijednog od

homozigotnih svojstava, već je fenotip intermedijaran.

Kodominantnost – ne dolazi do ispoljavanja intermedijernog fenotipa već dolazi do

ekspresije oba homozigotna fenotipa.

a) dominantno nasljeđivanje

Primjer za dominantno nasljeđivanje je nasljeđivanje Rh faktora. Rh-sustav određuje gen

koji se sastoji od dva alela.: D i d. Dominantan alel-D određuje sintezu antigena D, pa se

osobe sa ovim antigenom označavaju kao Rh+. Recesivni alel d je nefunkcionalan, pa se

antigen D ne stvara, a osobe su Rh-. Rh+ osobe mogu biti homozigoti ( DD ) i heterozigoti (

Dd), dok Rh- osobe su uvijek homozigoti ( dd ).


24

b) kodominantno nasljeđivanje

Primjer za kodominantno nasljeđivanje je nasljeđivanje krvne grupe ABO sustava. ABO

sustav krvnih grupa određuje gen sa tri alela: A, B i O. Aleli A i B su funkcionalni i određuju

sintezu određenih antigena ( aglutinogena ) na membrani eritrocita. Alel A određuje sintezu

aglutinogena A, a alel B sintezu aglutinogena B. Alel O je nefunkcionalan, pa se ne sintetizira

ni jedan aglutinogen. Ova tri alela mogu se kombinirati na 6 načina i tako se mogu stvoriti 6

različitih genotipova: AA; AO; AB; BB; BO i OO. Aleli A i B su međusobno kodominantni i

istovremeno su oba alela dominantni u odnosu na alel O. U genotipu AB ispoljava se

djelovanje oba alela, odnosno osoba će imati oba aglutinogena A i B. Takva osoba ima krvnu

grupu AB. Osoba genotipa AO ima krvnu grupu A jer se na njezinim eritrocitima nalazi

aglutinogen A.

Svaka osoba, osim aglutinogena na membrani eritrocita ima slobodna antitijela ( aglutinini )

u krvnoj plazmi. U osobe krvne grupe A ( koja ima na membrani eritrocita aglutinogen A ) u

krvnoj plazmi se nalaze antitijela protiv aglutinogena B ( anti B ). U krvnoj plazmi osobe

krvne grupe O, s obzirom da na membrani eritrocita nema aglutinogena, nalaze se antitijela

anti-A i anti-B.

Poznavanje ABO sustava je neophodno za uspješnu transfuziju krvi. Svaka transfuzija bit će

inkompatibilna ako se krv davatelja ( eritrociti ) zgrušava u dodiru s krvlju primatelja ( krvna

plazma ). Budući da tip A ima aglutinin anti-B onda će milijuni eritrocita davatelja krvne

grupe B biti zgrušano u kontaktu sa plazmom tipa A što će zagušiti sitne krvne žilice, te

uzrokovati zastoj u cirkulaciji, dovesti do teškog oboljenja pa i smrti.


25

KRVNA GRUPA

Antigen na E

AGLUTINOGEN

antitijelo u serumu

AGLUTININ

MOŽE PRIMITI KRV

OD:

A

A

anti-B

A i 0

B

B

anti-A

B i 0

AB

A i B

nema

univerzalni primatelj

A, B, AB i 0

0

nema antigena

anti-A i anti-B

univerzalni primatelj

0

Zadaci:

1. U istoj bolnici rođene su 4 bebe. Igrom slučaja došlo je do zamjene njihovih

identifikacijskih brojeva. Krvne grupe beba bile su: A, B, O i AB. Krvne grupe

roditelja su:

a) bračni par Anić: otac A; majka B

b) bračni par Prpić; otac B; majka O

c) bračni par Babić: otac O; majka O

d) bračni par: otac AB; majka O

Pronađite roditelje.

2. Normalan vid ljudi određen je dominantnim alelom A, a kratkovidnost recesivnim

alelom a. Da li se može u braku kratkovidne osobe i osobe normalnog vida roditi

kratkovidno dijete?

3. Desnorukost je dominantno svojstvo, a ljevorukost recesivno. Koje genotipove imaju

roditelji ako:

a) su sva djeca ljevoruka

b) 50 % djece desnoruko

c) 25 % djece ljevoruko ?

4. Jedna žena ima rijetko očno oboljenje ( ptozis ) koje onemogućuje da se oči potpuno

otvore, a određeno je dominantnim alelom P. Otac te žene također je imao ptozis, a

majka nije.

a) Koja su vjerojatni genotipovi te žene, njene majke i oca?

b) Koja je mogućnost da ta žena i zdravi muškarac dobiju djecu sa ptozisom?


26

5. Suprug tuži suprugu zbog nevjere. Njihovo prvo i drugo dijete imaju krvne grupe O i

AB. Treće dijete, za koje postoje sumnje da nije njegovo, ima krvnu grupu B. Da li na

temelju tih podataka možete donijeti bilo kakav zaključak o očinstvu ?

6. Proizvodnja antigena D određena je dominantnim alelom Rh+, a nedostatak istog

antigena recesivnim alelom Rh-. Napišite moguće potomstvo sljedećeg križanja: žena

O Rh- ( ima jednog Rh+ roditelja ) i muškarac O Rh+ ( ima jednog Rh- roditelja ).

Praktični rad:

ODREĐIVANJE KRVNE GRUPE NA TEMELJU REAKCIJE Ag-At

Na predmetno stakalce kapnu se 4 kapi krvi. Pored svake kapi krvi kapne jedan od 4

antiseruma. Staklenim štapićem pomiješa se krv i antiserum, te pričeka 1-2- minute. Dok se

čeka lagano se naginje stakalce miješajući krv i antiserum.

Zadatak:

Pažljivo promotrite reakcije i objasnite dobivene rezultate.


27

Vježba 10.

ODREĐIVANJE KPK (kemijske potrošnje kisika)

Kemijska potrošnja kisika (KPK) je pokazatelj organske nerazgradive tvari, odnosno

nečistoće u vodi. KPK je definirana metodom kao masena koncentracija kisika potrebna da se

pod određenim uvjetima oksidiraju otopljene i suspendirane tvari u vodi.Kemijska potrošnja

kisika izračunava se iz potrošnje oksidacijskog sredstva, najčešće KMnO4 ili

K2Cr2O7.Izražava se u mg/l O2.Grijanjem otopine KMnO4 u kiselom mediju oslobađa se kisik

koji oksidira organsku tvar otopljenu u vodi. Količina utrošenog KMnO4 ovisi o količini

otopljene organske tvari i kemijskoj strukturi te tvari. Dozvoljena količina KMnO4 za pitke

vode iznosi 12 mg KMnO4.

Kalijev permanganat u kiseloj sredini reagira prema jednadžbi:

Pribor:

- Bireta 25-50 ml

- Dvije pipete 0,5 ml

- Pipeta 5 ml

- Pipeta 15 ml

- Pipeta 100 ml

- Erlenmajerica volumena 300 ml

- Grijaće tijelo

Priprema reagensa:

PRIPREMA 0,01 moldm-3 OTOPINE KMnO4

a) 0,3161 g KMnO4 se otopi u 1000 ml vode i kuha 2 – 3 minute

b) otopini je potrebno odrediti faktor

PRIPREMA 0,01 moldm-3 OTOPINE Na2C2O4

Otopi se 0,6701 g Na2C2O4 u 1000 ml vode


28

PRIPREMA H2SO4 1:3

Tri dijela kiseline pomiješati sa jednim dijelom vode (nikako vodu stavljati u

kiselinu nego kiselinu u vodu).

PROVJERAVANJE FAKTORA KMnO4

U 20 ml Na2C2O4 dodaj 5 ml H2SO4

Prokuhati (samo dok provrije 2 – 3 min) i u vruće titrirati sa 0,01 moldm-3 KMnO4 do

pojave slabo ružičaste boje koja sde zadrži najmanje 30 sekundi.

F= A/B

A= kol. Na2C2O4

B= utrošak 0,01 moldm-3 KMnO4

POSTUPAK:

U erlenmajericu se otpipetira100 ml uzorka vode i doda 5 ml H2S04 (1:3), zagrije do vrenja i

kuha 5 minuta. U vrući uzorak doda se 15 ml 0,01 moldm-3 KMnO4 i nastavi kuhati još 10

min. (od početka vrenja). Nakon toga se u vruću otopinu doda 15 ml 0,01 moldm-3 Na2C204

(Na-oksalata), da se veže preostali KMnO4. Otopina se kuha do potpunog obezbojenja.

Konačno, se vruća otopina titrira sa 0,01 moldm-3 KMnO4, do slabo ružičaste boje koja se

zadržava barem 30 sekundi.

Ukoliko za vrijeme zagrijavanja uzorka vode s kalijevim permanganatom dođe do gubitka

crvene boje, odnosno utroši se sav dodani KMnO4, za analizu uzeti manju količinu uzorka

(50; 25; ili 10 ml), koja se dopuni do 100 ml sa svježe destiliranom vodom i analizu ponoviti

na opisan način. Ukoliko se za titraciju troši više od 7,5 ml 0,002 M KMnO4, uzorak

razrijediti u omjeru 1:1.

Rezultat:

Rezultat se izražava u mg/L utrošenog KMnO4, a određuje se prema jednadžbi:

P.P. = 316,08 x C /V mg/L KMnO4

C = Volumen 0,002 M kalij permanganata utrošenog za titraciju u mL V = Volumen uzorka u mL 316,08 = faktor pretvaranja grama u ml za kalijev permanganat


29

Documents

Praktikum Iz Biologije