Pregled aktivnosti u području okolišaza Hrvatsku 2019

I ZVJEŠĆE ZA HRVATSKU

Environment

HRVATSKA

© g

etty

imag

es, D

ream

er47

87

HR HR

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 4.4.2019.

SWD(2019) 114 final

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u 2019.

Izvješće za Hrvatsku

priložen dokumentu

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i

socijalnom odboru i Odboru regija

Pregled aktivnosti u području okoliša 2019.:

Europa koja štiti svoje građane i poboljšava kvalitetu njihova života

{COM(2019) 149 final} - {SWD(2019) 111 final} - {SWD(2019) 112 final} -

{SWD(2019) 113 final} - {SWD(2019) 115 final} - {SWD(2019) 116 final} -

{SWD(2019) 117 final} - {SWD(2019) 118 final} - {SWD(2019) 119 final} -

{SWD(2019) 120 final} - {SWD(2019) 121 final} - {SWD(2019) 122 final} -

{SWD(2019) 123 final} - {SWD(2019) 124 final} - {SWD(2019) 125 final} -

{SWD(2019) 126 final} - {SWD(2019) 127 final} - {SWD(2019) 128 final} -

{SWD(2019) 129 final} - {SWD(2019) 130 final} - {SWD(2019) 131 final} -

{SWD(2019) 132 final} - {SWD(2019) 133 final} - {SWD(2019) 134 final} -

{SWD(2019) 135 final} - {SWD(2019) 136 final} - {SWD(2019) 137 final} -

{SWD(2019) 138 final} - {SWD(2019) 139 final}

1

Ovo izvješće sastavilo je osoblje Glavne uprave za okoliš Europske komisije. Komentare možete poslati na ENV-EIR@ec.europa.eu

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na http://europa.eu.

Fotografije: str. 9 – ©iStock/jahtik; str. 11 – ©iStock/Radu79; str. 14 – ©gettyimages/calm_eyes; str. 20 – ©iStock/Dreamer4787; str. 30 – ©iStock/Boris25

Za reprodukciju ili upotrebu tih fotografija dopuštenje treba zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

© Europska unija, 2019.

Umnožavanje je dopušteno pod uvjetom da se navede izvor.

2

SADRŽAJ

SAŽETAK .................................................................................................................................................. 3

DIO I.: TEMATSKA PODRUČJA .................................................................................................................. 4

1. PRELAZAK EU-A NA KRUŽNO, ZELENO I KONKURENTNO NISKOUGLJIČNO GOSPODARSTVO S UČINKOVITIM ISKORIŠTAVANJEM RESURSA ................................................................................... 4

Mjere za prelazak na kružno gospodarstvo ........................................................................................... 4

Gospodarenje otpadom ........................................................................................................................ 6

Klimatske promjene .............................................................................................................................. 8

2. ZAŠTITA, OČUVANJE I POVEĆANJE PRIRODNOG KAPITALA ............................................................ 11

Priroda i bioraznolikost ....................................................................................................................... 11

Održavanje i obnavljanje ekosustava i njihovih usluga ....................................................................... 12

Procjena prirodnog kapitala ................................................................................................................ 12

Invazivne strane vrste ......................................................................................................................... 12

Zaštita tla ............................................................................................................................................. 13

Zaštita mora ........................................................................................................................................ 14

3. OSIGURAVANJE ZDRAVLJA I KVALITETE ŽIVOTA GRAĐANA ........................................................... 15

Kvaliteta zraka ..................................................................................................................................... 15

Industrijske emisije.............................................................................................................................. 16

Buka ................................................................................................................................................. 17

Kvaliteta vode i upravljanje vodama ................................................................................................... 17

Kemikalije ............................................................................................................................................ 19

Povećanje održivosti gradova.............................................................................................................. 20

DIO II.: POTICAJNI OKVIR: ALATI ZA PROVEDBU ...................................................................................... 23

4. EKOLOŠKO OPOREZIVANJE, ZELENA JAVNA NABAVA, FINANCIRANJE I ULAGANJA U PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠA ........................................................................................................................... 23

Ekološko oporezivanje i subvencije štetne za okoliš ........................................................................... 23

Zelena javna nabava ............................................................................................................................ 24

Financiranja i ulaganja u području zaštite okoliša ............................................................................... 24

5. JAČANJE UPRAVLJANJA OKOLIŠEM ................................................................................................ 29

Informiranje, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu .................................................................... 29

Osiguravanje usklađenosti .................................................................................................................. 30

Djelotvornost uprava za okoliš ............................................................................................................ 32

Međunarodni sporazumi ..................................................................................................................... 33

Održivi razvoj i provedba ciljeva održivog razvoja UN-a ..................................................................... 34

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

3

Sažetak

Hrvatska i pregled aktivnosti u području okoliša

U pregledu aktivnosti u području okoliša iz 2017. za Hrvatsku su utvrđeni sljedeći glavni izazovi u pogledu provedbe politike i prava EU-a u području okoliša:

poboljšati gospodarenje otpadom, posebno povećanjem recikliranja komunalnog otpada kako bi se ostvario cilj EU-a za recikliranje do 2020. i olakšao prelazak na kružno gospodarstvo

dovršiti određivanje područja mreže Natura 2000 i osigurati učinkovito upravljanje tim područjima i

dati prednost provedbi projekata u vodnom sektoru koji su nužni za ispunjenje zahtjeva Ugovora o pristupanju u pogledu Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktive o vodi za piće.

Upotreba alata EIR Peer 2 Peer

Komisija je 2017. uvela alat TAIEX-EIR Peer 2 Peer (EIR P2P) kako bi olakšala razmjenu znanja među stručnjacima iz nacionalnih tijela nadležnih za okoliš. Stručnjaci za okoliš iz Hrvatske sudjelovali su na međunarodnoj radionici TAIEX-EIR o praćenju utjecaja onečišćenja zraka na ekosustave i drvnu zalihu.

Napredak ostvaren nakon pregleda aktivnosti u području okoliša iz 2017.

Ostvaren je određeni napredak u gospodarenju otpadom. Donijevši plan gospodarenja otpadom i program za sprečavanje nastanka otpada za razdoblje 2017. – 2022. Hrvatska je započela svoj put prema kružnom gospodarstvu. Novim Pravilnikom o gospodarenju otpadom kojim se provodi plan gospodarenja otpadom određeni su prioriteti za planiranje infrastrukture, uključujući potporu za odvojeno prikupljanje otpada i kompostiranje. Uvedena je i naknada za otpad kako bi se odvraćalo od odlaganja otpada na odlagališta. Hrvatske općine morat će ispuniti ciljeve u pogledu preusmjeravanja otpada s odlagališta te uspostaviti programe „plati koliko baciš”.

Programom za sprečavanje nastanka otpada uvedene su određene mjere za smanjenje otpada. U tom je području Hrvatska ostvarila velik napredak. Međutim, tu je politiku sada potrebno primijeniti i provesti kako bi se ostvarili opipljivi rezultati.

Ostvaren je određeni napredak i u očuvanju prirode. Mreža Natura 2000 u Hrvatskoj – druga najveća mreža u EU-u kad je riječ o postotku površine države članice – danas se smatra uglavnom završenom. Međutim, potrebna su daljnja određivanja područja u morskoj mreži. Hrvatska treba: i. dovršiti određivanje „posebnih područja očuvanja” u okviru mreže Natura 2000; ii. postaviti jasne ciljeve očuvanja i potrebne mjere očuvanja za sva područja mreže Natura 2000 te iii.

osigurati prikladan okvir i odgovarajuće resurse za njihovu provedbu.

Uz znatnu potporu EU-a Hrvatska je ostvarila određeni napredak u kvaliteti vode u skladu s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktivom o vodi za piće. Međutim, prema Ugovoru o pristupanju Hrvatska bi se trebala u cijelosti uskladiti s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda do kraja 2023., za što je prvi međurok istekao 2018. Rok za ispunjenje zahtjeva iz Direktive o vodi za piće istekao je 2018. Hrvatska će morati ubrzati taj rad ako želi ispuniti rokove iz svojeg Ugovora o pristupanju.

Primjeri dobre prakse

U programskom razdoblju 2014. – 2020. odobrena je potpora EU-a za Projekt prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na području otoka Krka. Zahvaljujući tom projektu lokalno stanovništvo dobit će modernizirani sustav za opskrbu pitkom vodom te sustav za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda. Time će se osigurati neprekidan pristup sigurnoj i čistoj pitkoj vodi, a rizik od nekontroliranog ispuštanja nepročišćenih otpadnih voda svest će se na minimum.

Strategijom i akcijskim planom zaštite prirode za razdoblje od 2017. do 2025., koji su doneseni 2017., utvrđuju se dugoročni ciljevi i smjernice za očuvanje bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti. Utvrđuju se i metode za njihovu provedbu u okviru ukupnog gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja Hrvatske.

Dijalog na nacionalnoj razini i ostali dijalozi o pregledu aktivnosti u području okoliša

U travnju 2017. s nacionalnim se tijelima raspravljalo o paketu pregleda aktivnosti u području okoliša iz 2017. i izvješću o pregledu aktivnosti u području okoliša za Hrvatsku. Rasprava se uglavnom vodila oko toga kako izvješće o pregledu aktivnosti u području okoliša može pomoći Hrvatskoj da ukloni nedostatke u provedbi.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

4

Dio I.: Tematska područja

1. Prelazak EU-a na kružno, zeleno i konkurentno niskougljično gospodarstvo s učinkovitim iskorištavanjem resursa

Mjere za prelazak na kružno gospodarstvo

U Akcijskom planu za kružno gospodarstvo naglašena je potreba za prelaskom na „kružno” gospodarstvo koje se temelji na životnom ciklusu, uz što veću ponovnu upotrebu resursa i gotovo nultu stopu preostalog otpada. U tome može pomoći razvoj inovativnih financijskih instrumenata i financiranja ekoinovacija te osiguravanje pristupa njima.

Nakon donošenja Akcijskog plana za kružno gospodarstvo 2015. i uspostave s tim povezane platforme dionika 2017. Europska komisija donijela je u siječnju 2018. novi paket mjera za ostvarenje postavljenih ciljeva1. To je uključivalo dodatne inicijative, kao što su: i. strategija EU-a za plastiku; ii. komunikacija o načinu poboljšanja povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu; iii. izvješće o kritičnim sirovinama te iv. okvir za praćenje napretka prema kružnom gospodarstvu2.

Stopa kružne (sekundarne) uporabe materijala, koja je jedan od ključnih pokazatelja, u Hrvatskoj je 2016. iznosila 4,4 %, dok je prosjek u EU-28 bio 11,7 %. Za razliku od toga, Hrvatska ima više zaposlenih u kružnom gospodarstvu nego što je prosjek u EU-28. Oni su činili 2,19 % ukupnog broja zaposlenih 2016., dok je prosjek u EU-28 iznosio 1,73 %.

U istraživanju Eurobarometra iz 2017. o stajalištima građana EU-a o okolišu3 87 % hrvatskih građana izrazilo je zabrinutost zbog utjecaja plastičnih proizvoda na okoliš. To je bilo u skladu s prosjekom u EU-28, koji je iznosio 87 %. Isto je vrijedilo i za utjecaj kemikalija, koji je zabrinjavao 89 % građana, dok je prosjek u EU-28 bio 90 %. Čini se da u hrvatskom društvu postoji vrlo snažna podrška inicijativama u području kružnog gospodarstva i mjerama zaštite okoliša.

Hrvatska ostvaruje slabije rezultate od prosjeka EU-a u produktivnosti resursa, tj. koliko je gospodarstvo učinkovito u iskorištavanju materijalnih resursa za proizvodnju bogatstva4. Ona je 2017. iznosila

1 Europska komisija, Paket o kružnom gospodarstvu iz 2018. 2 COM(2018) 029. 3 Europska komisija, 2017., Posebno izvješće Eurobarometra br. 468, „Stajališta europskih građana o okolišu”. 4 Produktivnost resursa definira se kao omjer bruto domaćeg proizvoda (BDP) i domaće potrošnje materijala (DPM).

1,19 EUR/kg, dok je prosjek EU-a bio 2,04 EUR/kg. Na slici 1 vidljiv je blagi porast u odnosu na 2016.

Slika 1: Produktivnost resursa 2010. – 2017.5

Strateški plan Ministarstva zaštite okoliša6 podržat će razvoj kružnog gospodarstva u Hrvatskoj usmjeravanjem na gospodarenje otpadom i zelenu javnu nabavu. Desetogodišnji okvir za održivu potrošnju i proizvodnju isto je tako važan za ciljeve kružnog gospodarstva. Taj će okvir omogućiti da u Hrvatskoj utjecaj proizvoda, usluga i organizacija na okoliš bude što manji. Međutim, Hrvatska trenutačno nema sveobuhvatnu strategiju za kružno gospodarstvo.

Broj proizvoda sa znakom za okoliš EU-a i broj organizacija s dozvolom u okviru sustava EMAS u zemlji može nam pomoći da spoznamo u kojoj su mjeri privatni sektor i nacionalni dionici uključeni u kružno gospodarstvo. To pokazuje i koliko se javna tijela zalažu za provedbu mjera kružnog gospodarstva. Do rujna 2018. Hrvatska je od ukupno 2167 dozvola i 71 707 proizvoda u EU-u imala samo dvije dozvole i pet proizvoda registriranih u okviru programa dodjele znaka za okoliš EU-a. Dakle, interes za te dozvole vrlo je slab7. Osim toga, do svibnja 2018. ni jedna organizacija iz Hrvatske nije bila registrirana u sustavu EMAS8, sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja koji je Europska komisija uvela kako bi potaknula organizacije na održivije

5 Eurostat, Produktivnost resursa. 6 Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Strateški plan za razdoblje 2019. – 2021. 7 Europska komisija, Činjenice i brojke o znaku za okoliš. 8 Europska komisija, Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

5

ponašanje spram okoliša. Hrvatska i Latvija jedine su zemlje u Europi koje nemaju ni jednu registraciju.

MSP-ovi i učinkovitost resursa

Rezultati hrvatskih MSP-ova u pogledu okolišne dimenzije Akta o malom poduzetništvu i dalje su u skladu s prosjekom EU-28, kako je prikazano na slici 2. Razna ministarstva i agencije davali su više financijskih poticaja za promicanje upotrebe obnovljive energije i energetski štedljivih proizvodnih tehnologija. Zahvaljujući Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i njegovim programima izravnog sufinanciranja 2014. i 2015. ostvarena su znatna poboljšanja.

Slika 2: Okolišna učinkovitost MSP-ova9

U zadnjem istraživanju Eurobarometra „MSP-ovi, učinkovitost resursa i zelena tržišta”10 poduzećima je postavljeno pitanje o najnovijim i dodatnim mjerama za poboljšanje učinkovitosti resursa koje su planirane za sljedeće dvije godine te su odgovori uspoređeni s onima iz 2015. Udio poduzeća koja su donijela mjere za učinkovito iskorištavanje resursa stabilan je i nešto je viši

9 Europska komisija, Informativno izvješće o provedbi Akta o malom poduzetništvu za Hrvatsku za 2018., str. 14. 10 Flash Eurobarometer 456 „MSP-ovi, učinkovitost resursa i zelena tržišta”, siječanj 2018. Obuhvaćeno je sljedećih osam dimenzija: ušteda energije; stvaranje minimalne količine otpada; ušteda materijala; ušteda vode; recikliranje ponovnom upotrebom materijala unutar poduzeća; osmišljavanje proizvoda koji se lakše održavaju, popravljaju ili ponovno upotrebljavaju; uporaba obnovljive energije; prodaja otpadnog materijala drugim poduzećima.

od prosjeka EU-28 u svim dimenzijama. Jedina je iznimka planirano iskorištavanje pretežno obnovljive energije. Isto vrijedi i za planirana ulaganja u bliskoj budućnosti. U oba se slučaja broj potvrdnih odgovora povećao i općenito je u skladu s prosjecima EU-a. Jedino područje u kojemu su rezultati Hrvatske niži od prosjeka EU-a jest „osmišljavanje proizvoda koje je lakše održavati i popravljati”. Dok je u Hrvatskoj taj rezultat 20 %, u EU-u iznosi 25 %, a u najbolje ocijenjenim državama obično 35 %.

Samo se 12 % hrvatskih poduzeća oslanjalo na vanjsku potporu u nastojanjima da učinkovitije iskoriste resurse. U EU-28 taj postotak iznosi 22 % i kreće se u rasponu od 3 % do 38 %. Kad je riječ o savjetima, 25 % hrvatskih poduzeća obraćalo se javnim upravama (16 % više), njih 20 % obratilo se konzultantima iz privatnog sektora (9 % više), a 19 % poslovnim udrugama (6 % više). Rezultati koji se odnose na konzultante iz privatnog sektora i poslovne udruge niži su od prosjeka za EU-28. Kad je riječ o financiranju, 50 % poduzeća koristilo se javnim bespovratnim sredstvima ili zajmovima (12 % više), a samo ih se 13 % koristilo izvorima financiranja iz privatnog sektora (24 % manje).

Ukupno 41 % hrvatskih poduzeća navelo je da su im bespovratna sredstva i subvencije bili korisna pomoć (prosjek za EU-28 iznosi 36 %). Samo ih je 8 % navelo da su im alati za samoprocjenu bili korisni (prosjek za EU-28 iznosi 15 %). Rezultati za sve ostale vrste ponuđene pomoći, uključujući tehničko i financijsko savjetovanje, vrlo su blizu prosjeka za EU-28 (20 – 23 %). Stajališta o predstavljanju tehnologija puno su povoljnija nego prije dvije godine. Korisnim ih smatra 22 % poduzeća, što je 10 % više nego što su pokazala prethodna istraživanja.

U hrvatskoj poslovnoj zajednici sve je veći interes za ulaganja u učinkovito iskorištavanje resursa. Međutim, poduzeća nisu baš motivirana da traže vanjsku suradnju. Ako je i zatraže, za financiranje i savjete uglavnom se obraćaju javnim tijelima.

Ekoinovacije

Hrvatska je 2018. zauzimala 26. mjesto na Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju za 2018. Po tome je peti najslabije rastući inovator, što je smanjenje od 2 % u odnosu na 2010.11 Međutim, nešto bolje rezultate postigla je u području ekoinovacija. Vrijednost kompozitnog indeksa za Hrvatsku 2017. iznosila je 72 % prosjeka EU-a te je ona bila osma odozdo na ljestvici po ekoinovacijama. Po tome se Hrvatska nalazi u sredini niza 16 zemalja EU-a čiji su rezultati ispod prosjeka EU-a (vidjeti sliku 3).

11 Europska komisija, Europska ljestvica uspjeha u inoviranju 2018.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

6

Rezultati koje je Hrvatska ostvarila 2015. iznosili su 61 % prosjeka EU-a. Prema rezultatima za 2017. pokazuju da je u području ekoinovacija došlo do poboljšanja za 18 postotnih bodova (vidjeti sliku 4).

Vanjski pritisci koje vrši vlada i financijske subvencije prepoznati su kao glavni čimbenici koji potiču rast ekoinovacija. Jedna od ustanova koje u tome imaju važnu jest Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Fond je središnje mjesto prikupljanja i ulaganja proračunskih sredstava u programe i projekte zaštite okoliša i prirode, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Slika 3: Indeks ekoinovacija 2017. (EU = 100)12

Slika 4: Uspješnost Hrvatske u području ekoinovacija

Nedostatak ulaganja u istraživanje i razvoj glavna je prepreka ekoinovacijama. Određeni je napredak ostvaren putem politike, na temelju nacionalne strategije pametne specijalizacije donesene u travnju 2016. Cilj je strategije promicati stvaranje inovativnih proizvoda i usluga. Međutim, još uvijek nisu postignuti vidljivi rezultati.

12 Europska komisija, Promatračka skupina za ekoinovacije: Pokazatelj rezultata ekoinovacija 2017.

Nedostatak suradnje privatnog i javnog sektora ključna je slabost inovacijskog sustava (mali broj zajedničkih publikacija (Eurostat)) te u odnosu na usporedive države u regiji znatno lošiji položaj na ljestvici prema indeksu globalne konkurentnosti u pogledu suradnje sveučilišta i industrije u području istraživanja i razvoja. U Hrvatskoj su glavni izvori financiranja i dalje investicijski fondovi EU-a. Međutim, povećao se i iznos kapitala koji osiguravaju hrvatske institucije.

Strategija poticanja inovacija za razdoblje 2014. – 2020. nije posebno usmjerena na ekoinovacije, ali bi mogla na njih utjecati. Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte stupio je na snagu u srpnju 2018. Cilj mu je povećanje ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj te poticanje suradnje između poduzetnika i znanstvenoistraživačkih institucija. Više ulaganja u istraživanje i razvoj moglo bi utjecati i na ekoinovacije.

Važan je dionik u ovom području Hrvatska gospodarska komora, čije su dvije glavne inicijative: (a) strateški projekt podrške inicijativama klastera konkurentnosti i (b) strateški projekt za podršku uspostavi Inovacijske mreže za industriju i tematskih inovacijskih platformi13. Nositelj projekta je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Prioritetna mjera 2019.

Ojačati politički okvir kako bi se ubrzalo prihvaćanje kružnoga gospodarstva u svim gospodarskim sektorima.

Gospodarenje otpadom

Pretvaranje otpada u resurse podupire se: i. potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o otpadu, što uključuje hijerarhiju otpada, osiguravanje odvojenog prikupljanja otpada, ciljeve u pogledu preusmjeravanja otpada s odlagališta itd. ii. smanjenjem stvaranja otpada i količine nastalog otpada po stanovniku općenito i iii. ograničavanjem energetske oporabe na materijale koji se ne mogu reciklirati i postupnim ukidanjem odlaganja otpada koji se može reciklirati ili oporabiti.

Ovaj odjeljak obuhvaća gospodarenje komunalnim otpadom14 za koje su zakonodavstvom EU-a propisani obvezni ciljevi recikliranja15.

13 Europska komisija, Promatračka skupina za ekoinovacije: Profili zemalja u pogledu ekoinovacija 2016. – 2017. 14 Komunalni otpad obuhvaća miješani otpad i odvojeno prikupljeni otpad iz kućanstava, kao i odvojeno prikupljeni otpad iz ostalih izvora, ako je takav otpad po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Time se ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnog i privatnog sektora. 15 Vidjeti članak 11. stavak 2. Direktive 2008/98/EZ. Ta je Direktiva izmijenjena 2018. Direktivom (EU) 2018/851 te su za razdoblje do 2035. uvedeni ambiciozniji ciljevi u pogledu recikliranja.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

7

Hrvatska će morati intenzivnije raditi na tome da se umjesto odlaganja otpada na odlagališta prijeđe na odvojeno prikupljanje i recikliranje. Od 2014. postupno se povećava količina nastalog komunalnog otpada, ali je još uvijek niža od prosjeka EU-a (416 kg/godišnje po stanovniku u odnosu na 487 kg/godišnje po stanovniku u EU-u).

Na slici 5 prikazan je komunalni otpad u Hrvatskoj prema obradi, izražen u kg po stanovniku. Vidljivo je blago povećanje recikliranja i smanjenje odlaganja.

Slika 5: Komunalni otpad prema obradi u Hrvatskoj 2010. – 2017.16

Slika 6: Stopa recikliranja komunalnog otpada 2010. – 2017.17

Na odlagališta se odlaže 72 % komunalnog otpada (za 8 postotnih bodova manje nego 2014.). To je znatno iznad prosjeka EU-a od oko 24 % (2017.).

16 Eurostat, Komunalni otpad prema načinu postupanja s njim. 17 Eurostat, Stopa recikliranja komunalnog otpada.

Nadalje, 2015. količina biorazgradivog komunalnog otpada odloženog na odlagališta iznosila je 110 % količine odložene na odlagališta 1997.18, koja se uzima kao referentna godina. To je blago poboljšanje u odnosu na 2013. Stoga je očito da cilj iz Ugovora o pristupanju EU-u za 2013. – odlaganje najviše 75 % ukupne količine biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta – nije izdaleka nije postignut U skladu s Ugovorom o pristupanju, nakon 31. prosinca 2018. otpad se više ne smije odlagati na odlagališta koja ne ispunjavaju zahtjeve Direktive o odlagalištima otpada. U Hrvatskoj su nezakonita odlagališta i dalje velik problem19. Unatoč brojnim nastojanjima da se zatvore i saniraju nezakonita odlagališta otpada, i dalje ima prostora za poboljšanje. Komisija je 2018. odlučila Sudu Europske unije uputiti predmet protiv Hrvatske zbog kašnjenja u pronalaženju rješenja za gospodarenje otpadom koji se nezakonito odlaže na lokaciji Crno Brdo u Biljanama Donjim.

Temeljni su uzroci trenutačnog odstupanja od ciljeva EU-a za otpad sljedeći:

slabo planiranje gospodarenja otpadom

nedovoljni poticaji za gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom otpada

nedostatno odvojeno prikupljanje otpada („od vrata do vrata”)

nedostatak jasne raspodjele zadataka

nedostatak koordinacije među različitim upravnim razinama

nedostatni provedbeni kapaciteti.

Iako je Hrvatska uložila u poboljšanja usluga gospodarenja otpadom, do danas je većina ulaganja bila usmjerena na obradu preostalog otpada.

Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2017. – 2022. donesen je u siječnju 2017. i sadržava program za sprečavanje nastanka otpada. Cilj mu je riješiti te temeljne probleme. Novi Pravilnik o gospodarenju otpadom donesen je 2017. radi provedbe plana gospodarenja otpadom. Njime se utvrđuju prioriteti za planiranje infrastrukture, uključujući potporu za odvojeno prikupljanje otpada i kompostiranje. Uvodi se i naknada za otpad kako bi se odvraćalo od odlaganja otpada na odlagališta. Općine će morati ispuniti ciljeve u pogledu preusmjeravanja otpada s odlagališta te uspostaviti programe „plati koliko baciš”. Programom za sprečavanje nastanka otpada uvedene su određene mjere za smanjenje otpada. U tom je području u Hrvatskoj općenito ostvaren velik napredak. Međutim, tu je politiku sada potrebno primijeniti i provesti kako bi se ostvarili opipljivi rezultati.

18 Podaci koje je Hrvatska dostavila Komisiji u izvješću o provedbi Direktive o odlagalištima otpada za razdoblje 2013. – 2015. 19 Sporazum o partnerstvu za europske strukturne i investicijske fondove u financijskom razdoblju 2014. – 2020.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

8

Unatoč blagom uzlaznom trendu, recikliranje komunalnog otpada (uključujući kompostiranje) i dalje je na prilično niskoj razini (2017. 24 % u odnosu na prosjek EU-a od 46 %). Stoga, prema Komisijinu Izvješću o ranom upozoravanju20 za Hrvatsku postoji rizik da do 2020. neće ispuniti cilj recikliranja komunalnog otpada od 50 %21. Nadalje, bit će potrebno uložiti još više truda se postignu ciljevi recikliranja u razdoblju nakon 202022.

Kako bi pomogla Hrvatskoj da ukloni nedostatke u provedbi, Komisija je u okviru Izvješća o ranom upozoravanju dala dodatni skup preporuka o politikama23. One su usmjerene na i. poboljšanje kvalitete podataka, posebno onih o ambalažnom otpadu; ii. učinkovitije organiziranje odvojenog prikupljanja otpada, među ostalim i pružanjem pomoći općinama u ispunjavanju njihovih obveza te davanjem smjernica i organiziranjem programa za izgradnju kapaciteta te iii. poboljšanje programa proširene odgovornosti proizvođača, posebno u pogledu ambalaže. Trebalo bi revidirati prioritete potrošnje sredstava iz fondova EU-a kako bi ih se uskladilo s novim planom gospodarenja otpadom te podržalo recikliranje i odvojeno prikupljanje, a ne samo infrastruktura za obradu preostalog otpada21.

Hrvatska je ostvarila napredak u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s direktivama EU-a u sektoru otpada. Danas je hrvatsko zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s Okvirnom direktivom o otpadu. U tijeku su postupci za izmjene nacionalnih propisa kojima bi se trebala postići usklađenost s Direktivom o odlagalištima otpada i direktivama za određene tokove otpada.

Prioritetne mjere 2019.

Poboljšati i proširiti odvojeno prikupljanje otpada, uključujući biološki otpad. Utvrditi minimalne standarde za uslugu odvojenog prikupljanja (npr. učestalost prikupljanja, vrste kontejnera) u općinama kako bi se osigurala visoka stopa prikupljanja otpada koji se može reciklirati.

Izraditi i provoditi programe potpore provedbi za općine kako bi im se pomoglo u nastojanjima da organiziraju odvojeno prikupljanje otpada, provode

20 Europska komisija, Izvješće o provedbi zakonodavstva o otpadu, uključujući izvješće o ranom upozoravanju za države članice za koje postoji rizik da neće ostvariti cilj za 2020. u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada, SWD(2018) 418 koji je priložen dokumentu COM(2018) 656. 21 Države članice mogu upotrijebiti drugu metodu za izračun svojih stopa recikliranja i praćenja usklađenosti s ciljem recikliranja 50 % komunalnog otpada 2020., a ne onu koju upotrebljava ESTAT (i koja je navedena u ovom izvješću). 22 Direktivom (EU) 2018/851, Direktivom (EU) 2018/852, Direktivom (EU) 2018/850 i Direktivom (EU) 2018/849 mijenja se prethodno zakonodavstvo o otpadu i postavljaju ambiciozniji ciljevi recikliranja za razdoblje do 2035. Ti će se ciljevi uzeti u obzir pri ocjeni napretka u idućim izvješćima o pregledu aktivnosti u području okoliša. 23 SWD(2018) 414 priložen dokumentu COM(2018) 656.

programe „plati koliko baciš” i povećaju učinkovitost recikliranja.

Poboljšati funkcioniranje programa proširene odgovornosti proizvođača, u skladu s odgovarajućim općim minimalnim zahtjevima24.

Uvesti i postupno povećavati naknade za odlaganje kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti na odlagališta.

Klimatske promjene

Ratificiranjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama 5. listopada 2016. EU se obvezao na provedbu ambiciozne klimatske politike i na međunarodnoj razini i na razini EU-a. Ciljevi EU-a su smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20 % do 2020. te za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 1990. Dugoročno EU nastoji smanjiti svoje emisije za 80–95 % do 2050., u okviru onoga što se očekuje od razvijenih zemalja kao skupine. Prilagodba štetnim posljedicama klimatskih promjena ključna je za ublažavanje već vidljivih posljedica i poboljšanje pripravnosti za buduće posljedice i otpornosti na njih.

EU se zalaže za jačanje prava okoliša i njegovu provedbu na svjetskoj razini. Stoga nastavlja podupirati proces Globalnog pakta za okoliš, koji je u svibnju 2018. pokrenula Opća skupština Ujedinjenih naroda. Pregled aktivnosti u području okoliša jedan je od alata kojim se osigurava da države članice pružaju dobar primjer poštovanjem politika i propisa Europske unije i međunarodnih sporazuma u području okoliša.

Kad je riječ o emisijama koje nisu obuhvaćene sustavom EU-a za trgovanje emisijama, države članice imaju obvezujuće nacionalne ciljeve na temelju zakonodavstva o raspodjeli napora. Hrvatska je svake godine u razdoblju 2013. – 2017. imala emisije niže od svojih nacionalnih ciljeva. Za 2020. nacionalni je cilj Hrvatske na temelju Odluke EU-a o raspodjeli napora spriječiti povećanje emisija za više od 11 % u odnosu na 2005. Za 2030. nacionalni je cilj Hrvatske na temelju Uredbe o raspodjeli napora smanjiti emisije za 7 % u odnosu na 2005.

Promet je odgovoran za gotovo četvrtinu emisija stakleničkih plinova u EU-u i glavni je uzrok onečišćenja zraka u gradovima. U Hrvatskoj su se emisije iz prometa povećale za 8 % od 2013. do 2016.

Hrvatska je u fazi izrade strategije niskougljičnog razvoja za razdoblje do 2030. te energetske strategije. Poduzeti su određeni početni koraci kako bi se utvrdili ciljevi, politike i mjere, međutim one nisu završene niti donesene.

24 Utvrđeni u članku 8.a Direktive (EU) 2018/851.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

9

Uredbom o fluoriranim stakleničkim plinovima od država članica zahtijeva se da provode programe osposobljavanja i certifikacije te pravila o sankcijama i da o njima obavijeste Komisiju do 2017. Hrvatska je Komisiju obavijestila o objema mjerama.

Slika 7: Promjene ukupnih emisija stakleničkih plinova u razdoblju 1990. – 2017. (1990. = 100 %)25.

Obračun emisija stakleničkih plinova i njihova uklanjanja iz šuma i poljoprivrede uređen je Kyotskim protokolom. Preliminarni obračun za razdoblje 2013. – 2016. pokazuje da su neto krediti u prosjeku iznosili –1,1 Mt ekvivalenta CO2, što je 1,0 % obračunatog ponora za EU-28 od –115,7 Mt ekvivalenta CO2. Prijavljena neto uklanjanja pokazuju smanjenje između 2014. i 2015., a obračunati neto krediti pokazuju povećanje za 2016. U tom preliminarnom simuliranom obračunu za moguće kredite koji su rezultat upravljanja šumama, a iznose prosječno –1,3 Mt ekvivalenta CO2 godišnje, određena je gornja granica od –1,1 Mt ekvivalenta CO2 godišnje. Hrvatska je jedna od osam država članica EU-a koje su premašile gornju granicu od 3,5 % emisija bazne godine (1990.).

25 EEA, preglednik podataka o stakleničkim plinovima, Godišnji inventar stakleničkih plinova Europske unije 1990. – 2016. (Procjene emisija stakleničkih plinova na temelju posrednih podataka za 2017. Približni inventar stakleničkih plinova EU-a za 2017. (Europska agencija za okoliš). Nacionalne projekcije država članica koje je pregledala Europska agencija za okoliš.

Slika 8: Ciljevi i emisije za Hrvatsku u skladu s Odlukom o raspodjeli napora i Uredbom o raspodjeli napora26

Cilj je EU-ove strategije prilagodbe klimatskim promjenama, koja je donesena 2013., učiniti Europu otpornijom na klimatske promjene poticanjem država članica na djelovanje, osiguravanjem bolje dostupnosti informacija na temelju kojih se donose odluke te promicanjem prilagodbe u ključnim osjetljivim sektorima. U strategiji se zauzima dosljedan pristup i osigurava bolja koordinacija, čime se nastoje poboljšati pripravnost i kapaciteti na svim razinama upravljanja kako bi se odgovorilo na učinke klimatskih promjena.

Slika 9: Emisije stakleničkih plinova po sektorima (Mt ekvivalenta CO2). Povijesni podaci za razdoblje 1990. – 2016. Projekcije za razdoblje 2017. – 2030.27

26 Procjene emisija stakleničkih plinova na temelju posrednih podataka za 2017. Približni inventar stakleničkih plinova EU-a za 2017. (Europska agencija za okoliš). Nacionalne projekcije država članica koje je pregledala Europska agencija za okoliš. 27 EEA, preglednik podataka o stakleničkim plinovima, Godišnji inventar stakleničkih plinova Europske unije 1990. – 2016. Procjene emisija stakleničkih plinova na temelju posrednih podataka za 2017. Približni inventar stakleničkih plinova EU-a za 2017. (Europska agencija za okoliš). Nacionalne projekcije država članica koje je pregledala Europska agencija za okoliš.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

10

Hrvatska nacionalna strategija prilagodbe u fazi je izrade te bi trebala biti završena i spremna za donošenje. Izradit će se i prateći nacionalni plan prilagodbe za petogodišnje razdoblje. Sljedeći se sektori smatraju osjetljivima: vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, bioraznolikost i prirodni kopneni ekosustavi, bioraznolikost i morski ekosustavi, energetika, urbana i obalna područja, turizam i ljudsko zdravlje. S obzirom na to da nacionalna strategija i nacionalni plan prilagodbe još nisu doneseni, nije objavljeno nijedno izvješće o prilagodbi na središnjoj ili sektorskoj razini. Još nije razvijen sustav praćenja provedbe mjera prilagodbe.

Ukupan prihod od dražbovne prodaje emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama u razdoblju 2013. – 2016. iznosio je 109 milijuna EUR. 100 % prihoda od dražbi u razdoblju 2013. – 2016. upotrijebljeno je u području klime i energetike.

Prioritetna mjera 2019.

U ovom se izvješću ne navode prioritetna djelovanja u području klime jer će Komisija najprije trebati ocijeniti nacrt nacionalne strategije i planove u području klime koje su države članice trebale dostaviti do kraja 2018. Ti bi planovi trebali povećati usklađenost energetske i klimatske politike te bi stoga mogli biti dobar primjer povezivanja sektorskih politika i drugih međusobno povezanih tema kao što su poljoprivreda-priroda-voda i promet-zrak-zdravlje.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

11

2. Zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala

Priroda i bioraznolikost

Strategijom EU-a za biološku raznolikost nastoji se zaustaviti gubitak bioraznolikosti u EU-u do 2020. Da bi se ostvarilo povoljno stanje očuvanosti zaštićenih vrsta i staništa, potrebno je u potpunosti provesti Direktivu o pticama i Direktivu o staništima. Potrebno je i da poljoprivredni i šumarski sektor pridonesu održavanju i poboljšanju bioraznolikosti.

Strategija za bioraznolikost

Hrvatska je 2017. donijela strategiju i akcijski plan zaštite prirode za razdoblje 2017. – 2025.2829, u skladu s uvjetima navedenima u Ustavu i Zakonu o zaštiti prirode iz 2013. U okviru svakog od pet strateških ciljeva navode se i kartiraju konkretni ciljevi i aktivnosti. Cilj je postići relevantne ciljeve iz Aichija u pogledu bioraznolikosti te ciljeve iz Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.

Uspostava usklađene mreže područja Natura 2000

Hrvatska mreža Natura 2000 službeno je proglašena 2013. i izmijenjena 2015. Obuhvaća 36,6 % površine Hrvatske (druga najveća mreža u EU-u kad je riječ o postotku površine države članice) i veliko morsko područje (4 986 km2)30. Do 2015. Hrvatska je odredila 741 područje od značaja za Zajednicu na temelju Direktive o staništima i 38 posebnih područja zaštite na temelju Direktive o pticama.

Usklađenost s pravnim zahtjevom za uspostavu usklađene mreže područja Natura 2000 ocjenjuje se pojedinačno za svaku vrstu i tip staništa u državama članicama. Prema zadnjoj ocjeni Komisije i Europske agencije za okoliš kopnena mreža Natura 2000 uglavnom je završena. Za morsku mrežu potrebno je odrediti još područja, ako i gdje to bude primjereno na temelju novih istraživanja.

Komisija je 2016. pokrenula postupke zbog povrede protiv Hrvatske zbog neusklađenosti hrvatskog zakonodavstva s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama. Izmjenama Zakona o zaštiti prirode donesenima 2018. znatno se poboljšala usklađenost s direktivama o prirodi.

28 Strategija i akcijski plan zaštite prirode (2017. – 2025.), NN 72/2017. 29 Konvencija o biološkoj raznolikosti, Najnovije strategije i akcijski planovi za bioraznolikost — Hrvatska. 30 EEA, Barometar Natura 2000.

Određivanje područja mreže Natura 2000 te utvrđivanje ciljeva i mjera očuvanja

Rok od šest godina za određivanje posebnih područja očuvanja i uvođenje prikladnih mjera očuvanja propisan Direktivom o staništima istječe u prosincu 2020. U tijeku je opsežan rad u okviru nekoliko nacionalnih projekata (uz potporu fondova EU-a) kako bi se uspostavio okvir za upravljanje mrežom Natura 2000 i sustavi praćenja i izvješćivanja te izradile karte morske bioraznolikosti. Budućim radom na okviru za upravljanje mrežom Natura 2000 trebale bi se uspostaviti upravljačke strukture i planovi upravljanja područjima u kojima će se navesti posebni ciljevi i mjere očuvanja na razini pojedinih lokacija. To će zahtijevati učinkovitu suradnju s drugim relevantnim sektorima, kao što su energetika, promet, upravljanje vodama, šumarstvo, poljoprivreda i ribarstvo. To će podrazumijevati i jačanje kapaciteta ustanova za zaštitu prirode koje djeluju na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Potrebno je još više raditi na tome da se ciljevi zaštite prirode i bioraznolikosti uključe u razvoj unutarnje plovidbe i hidroenergetike. U to bi trebalo uključiti prometni odnosno energetski sektor.

Napredak u održavanju ili obnavljanju povoljnog stanja očuvanosti vrsta i staništa

Hrvatska je pristupila EU-u 2013. te još nije izvijestila o stanju očuvanosti staništa i vrsta obuhvaćenih Direktivom o staništima te o statusu provedbe Direktive o pticama. Prvo izvješće treba dostaviti 2019.

Prioritetne mjere 2019.

Osigurati da nacionalni zakonski okvir za zaštitu prirode i obranu od poplava u potpunosti odražava zahtjeve direktiva o staništima i pticama.

Dovršiti postupak određivanja posebnih područja očuvanja, uspostaviti jasne ciljeve očuvanja i potrebne mjere za očuvanje za sva područja mreže

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

12

Natura 2000 te osigurati odgovarajući okvir i dostatna sredstva za njihovu provedbu.

Uspostaviti mehanizam za djelotvornu suradnju u upravljanju mrežom Natura 2000 s ostalim sektorima, posebno sektorima upravljanja vodama, šumarstva, poljoprivrede, ribarstva, prometa i energetike.

Nastaviti razvijati prioritetni akcijski okvir kako bi se omogućilo strateško financijsko planiranje i osiguralo odgovarajuće financiranje u skladu s utvrđenim potrebama.

Održavanje i obnavljanje ekosustava i njihovih usluga

Cilj je strategije EU-a za biološku raznolikost održati i obnoviti ekosustave i njihove usluge uključivanjem zelene infrastrukture u prostorno planiranje i obnavljanjem najmanje 15 % narušenih ekosustava do 2020. Strategijom EU-a za zelenu infrastrukturu promiče se integracija zelene infrastrukture u povezane planove i programe.

EU je osigurao smjernice za daljnje uvođenje zelene i plave infrastrukture u Hrvatskoj31 te je u Europskom informacijskom sustavu za bioraznolikost (BISE) vodi stranicu posvećenu Hrvatskoj32. I te će informacije pridonijeti konačnoj evaluaciji Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.

U skladu s hrvatskim Zakonom o zaštiti prirode33 svi dokumenti prostornog planiranja i sektorski planovi gospodarenja prirodnim dobrima moraju sadržavati zahtjeve zaštite prirode. Od 2010. provedba bilježi pozitivan trend te su u proces uključeni i neki novi sektori, na primjer upravljanje vodama, a u određenoj mjeri i poljoprivreda. Međutim, u nekim sektorima, kao što su ribarstvo, turizam i promet, provedbu je potrebno poboljšati. Prema petom nacionalnom izvješću za Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD)34 strateško planiranje i procjena utjecaja prometnih koridora na biološku raznolikost općenito su slabi.

31 Preporuke iz izvješća o reviziji strategije za zelenu infrastrukturu i Smjernice EU-a o strateškom okviru za daljnju potporu uvođenju zelene i plave infrastrukture na razini EU-a. 32 Europski informacijski sustav za bioraznolikost. 33 Vlada Republike Hrvatske, Zakon o zaštiti prirode, NN 80/13, 15/18. 34 BISE, Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske za Konvenciju o biološkoj raznolikosti, 2014.

Procjena prirodnog kapitala

U strategiji EU-a za biološku raznolikost poziva se države članice da do 2014. kartiraju i procijene stanje ekosustava i njihovih usluga35 na svojem državnom području, procijene ekonomsku vrijednost takvih usluga te uključe te vrijednosti u sustave za računovodstvo i izvješćivanje na razini EU-a i na nacionalnoj razini do 2020.

Usluge ekosustava uključene su u novu nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite prirode iz 2017. Jedan je od ciljeva i detaljno kartiranje usluga ekosustava radi procjene njihove ekonomske vrijednosti i njihova poboljšanja. U siječnju 2015. objavljena je temeljna studija o ekosustavima i njihovim uslugama u Hrvatskoj, izrađena na temelju dostupnih podataka. Njome su uvedeni i nacionalni pokazatelji. U okviru operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” predviđen je projekt kartiranja i procjene usluga ekosustava i pritisaka na usluge ekosustava na nacionalnoj razini.

Na sastanku Radne skupine za kartiranje i procjenu ekosustava i njihovih usluga održanom u Bruxellesu u rujnu 2018. izneseno je da je Hrvatska prvi put dostavila ažurirane podatke. Od siječnja 2016. zabilježeno je malo napretka u provedbi kartiranja i procjene ekosustava i njihovih usluga (slika 10). Procjena je provedena u okviru projekta ESMERALDA36 na temelju 27 pitanja o provedbi i ažurirana svakih šest mjeseci.

Slika 10: Kartiranje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga (rujan 2018.)

Invazivne strane vrste

Prema Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2020. treba postići sljedeće: i. utvrditi invazivne strane vrste ii. kontrolirati ili iskorijeniti prioritetne vrste te iii. upravljati putovima unošenja kako bi se spriječilo da nove invazivne vrste naruše bioraznolikost Europe. U prilog tome donesena je i Uredba o invazivnim stranim vrstama, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Prema izvješću o referentnoj rasprostranjenosti (slika 11), za koje je Hrvatska preispitala podatke na razini države i

35 Usluge ekosustava koristi su koje pruža priroda, a o kojima ljudsko društvo ovisi, kao što su hrana, čista voda i oprašivanje. 36 BISE, Kartiranje i procjena ekosustava i njihovih usluga – Hrvatska.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

13

na razini definiranih područja (kvadranata), od 37 vrsta s prvog popisa EU-a devet već uočeno u okolišu u Hrvatskoj. Sedam od njih devet smatra se nastanjenima. Hrvatska je jedina država članica u kojoj je došlo do invazije javanskog mungosa (Herpestes javanicus)37.

Slika 11: Broj invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU-u, na temelju dostupnih georeferenciranih podataka za Hrvatsku38

Od stupanja na snagu popisa EU-a do 18. svibnja 2018. Hrvatska nije prijavila ni jednu novu pojavu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU-u prema članku 16. stavku 2. Uredbe o invazivnim stranim vrstama.

Hrvatska je obavijestila Komisiju o svojim nadležnim tijelima koja su odgovorna za provedbu Uredbe o invazivnim stranim vrstama39. Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima, koji sadržava nacionalne odredbe o sankcijama zbog povrede40, stupio je na snagu u veljači 2018.41

37 U Hrvatskoj je prisutna podvrsta mungosa Herpestes javanicus auropunctatus. 38 Tsiamis K.; Gervasini E.; Deriu I.; D`amico F.; Nunes A.; Addamo A.; De Jesus Cardoso A. Baseline Distribution of Invasive Alien Species of Union concern. Ispra (Italija): Ured za publikacije Europske unije; 2017, EUR 28596 EN, doi:10.2760/772692. 39 Kako je propisano člankom 24. stavkom 2. Uredbe o invazivnim stranim vrstama. 40 Kako je propisano člankom 30. stavkom 4. Uredbe o invazivnim stranim vrstama. 41 Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima, NN 15/18.

Zaštita tla

U Tematskoj strategiji EU-a za zaštitu tla istaknuta je potreba da se osigura održivo korištenje tla. To uključuje sprečavanje daljnje degradacije tla i očuvanje njegovih funkcija te obnovu degradiranog tla. U Planu za Europu s učinkovitim iskorištavanjem resursa iz 2011. navodi se da se do 2020. u politikama EU-a mora uzeti u obzir njihov izravan i neizravan utjecaj na korištenje zemljišta.

Tlo je ograničen i iznimno osjetljiv resurs koji u EU-u sve više propada.

Slika 12: Postotak umjetnog pokrova zemljišta, 2015.42

Postotak umjetnog pokrova zemljišta43 u Hrvatskoj (slika 12) može se smatrati mjerilom relativnog pritiska na prirodu i bioraznolikost. Može se smatrati i mjerilom ekološkog pritiska na ljude koji žive na urbaniziranim područjima. Slično je mjerilo i gustoća naseljenosti.

42 Eurostat, Zemljište pokriveno umjetnim površinama po regijama NUTS 2. 43 Umjetni pokrov zemljišta definira se kao ukupnost izgrađenih natkrivenih površina (uključujući zgrade i staklenike), umjetnih neizgrađenih površina (uključujući zatvorene zone, kao što su dvorišta, dvorišta poljoprivrednih gospodarstava, groblja, parkirališta itd. te linearne elemente, kao što su ulice, ceste, željezničke pruge, piste, mostovi) i drugih umjetnih površina (uključujući mostove i vijadukte, pokretne kuće za stanovanje, solarne panele, elektrane, električne trafostanice, cjevovode, stanice za pročišćavanje otpadnih voda i odlagališta na otvorenom).

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

14

S 3,5 % umjetnog pokrova zemljišta Hrvatska je blizu prosjeka za EU-28 (4,1 %). Gustoća naseljenosti iznosi 74,6/km2, što je ispod prosjeka EU-a od 118/km2 44.

Onečišćenje može ozbiljno smanjiti kvalitetu tla i ugroziti zdravlje ljudi ili okoliš. U nedavnom izvješću Europske komisije45 procijenjeno je da su se na približno 2,8 milijuna lokacija u EU-u odvijale ili se još uvijek odvijaju djelatnosti koje su potencijalni izvor onečišćenja. Na razini EU-a 650 000 tih lokacija upisano je u nacionalne ili regionalne registre. Već je sanirano 65 500 onečišćenih lokacija. Hrvatska je registrirala 2264 lokacije na kojima su se odvijale ili se još uvijek odvijaju djelatnosti koje su potencijalni izvor onečišćenja te je već sanirala ili poduzela mjere naknadnog održavanja na pet lokacija.

Erozija tla vodom prirodan je proces, ali taj prirodan proces mogu pojačati klimatske promjene ili ljudsko djelovanje kao što su neprimjerene poljoprivredne prakse, krčenje šuma, šumski požari ili građevinski radovi. Visoka razina erozije tla može uzrokovati smanjenje produktivnosti u poljoprivredi te imati negativan i prekogranični utjecaj na bioraznolikost i usluge ekosustava, ali i na rijeke i jezera (zbog povećane količine sedimenta i prenošenja štetnih tvari). Prema modelu RUSLE201546 u Hrvatskoj prosječna stopa gubitka tla uzrokovanog vodom iznosi 3,16 tona po hektaru godišnje (t ha−a god−y) u odnosu na srednju vrijednost u EU-u 2,46 t ha−a god−y. To pokazuje da je erozija tla u Hrvatskoj veća od prosjeka EU-a, ali umjerena. Važno je napomenuti da su te brojke rezultat modela primijenjenog na razini EU-a te ih se stoga ne bi smjelo smatrati vrijednostima izmjerenima na konkretnim lokacijama. Stvarna stopa gubitka tla može se znatno razlikovati unutar zemlje ovisno o lokalnim uvjetima.

Zaštita mora

Prema priobalnoj i pomorskoj politici i zakonodavstvu EU-a utjecaj pritisaka na morske vode mora se smanjiti do 2020. kako bi se postiglo ili očuvalo dobro stanje okoliša te se obalnim zonama mora upravljati na održiv način.

Cilj je Okvirne direktive o pomorskoj strategiji47 postići dobro stanje okoliša u morskim vodama EU-a do 2020. U tu svrhu države članice moraju izraditi pomorsku strategiju za svoje morske vode i surađivati sa zemljama EU-a s kojima dijele morsku (pod)regiju.

44 Eurostat, Gustoća naseljenosti po regijama NUTS 3. 45Ana Paya Perez, Natalia Rodriguez Eugenio, Status of local soil contamination in Europe: Revision of the indicator „Progress in the management Contaminated Sites in Europe”, 2018. 46Panagos, P., Borrelli, P., Poesen, J., Ballabio, C., Lugato, E., Meusburger, K., Montanarella, L., Alewell, C., The new assessment of soil loss by water erosion in Europe, (2015.) Environmental Science and Policy, 54, str. 438–447. 47 Direktiva 2008/56/EZ.

Kad je riječ o Hrvatskoj, Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Barcelonska konvencija) ima važnu ulogu u postizanju ciljeva propisanih Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji. Komisija nije mogla ocijeniti jesu li hrvatske mjere primjerene za postizanje dobrog stanja okoliša48 jer je Hrvatska o njima izvijestila prekasno da bi ih Komisija mogla uključiti u taj postupak ocjenjivanja49. Hrvatsko je zakonodavstvo od lipnja 2017. usklađeno s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji.

Prioritetna mjera 2019.

Osigurati pravodobno izvješćivanje o raznim elementima na temelju Okvirne direktive o pomorskoj strategiji tako da i Hrvatska može biti obuhvaćena budućim ocjenama Komisije.

48 COM(2018) 562 i SWD(2018) 393. 49 Hrvatska je o svojem programu mjera Komisiju izvijestila 31. listopada 2017., a rok je bio 31. ožujka 2016.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

15

3. Osiguravanje zdravlja i kvalitete života građana

Kvaliteta zraka

U skladu s politikom i zakonodavstvom EU-a o čistom zraku prije svega treba znatno poboljšati kvalitetu zraka u EU-u i približiti je kvaliteti koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Onečišćenje zraka i utjecaj takvog onečišćenja na zdravlje ljudi, ekosustave i bioraznolikost treba dodatno smanjiti i dugoročno težiti tome da se ne premaše kritične razine i opterećenje. Da bi se to postiglo, treba zdušnije raditi na postizanju potpune usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o kvaliteti zraka i definirati strateške ciljeve i aktivnosti za razdoblje nakon 2020.

EU je razradio sveobuhvatno zakonodavstvo o kvaliteti zraka50 kojim se uvode zdravstveno utemeljeni standardi i ciljevi za brojne onečišćujuće tvari u zraku.

U Hrvatskoj su se znatno smanjile emisije nekoliko onečišćujućih tvari u zraku51. Smanjenja emisija u razdoblju od 1990. do 2014. navedena u prethodnom Pregledu aktivnosti u području okoliša nastavila su se i razdoblju od 2014. do 2016. U tom su se razdoblju emisije sitnih lebdećih čestica PM2.5 smanjile za 6,83 %, a emisije dušikovih oksida (NOx) za 1,41 %.

Slika 13: Emisije PM2.5 i NOx po sektorima u Hrvatskoj52

U međuvremenu su se emisije hlapivih organskih spojeva povećale za 2,51 %, emisije amonijaka (NH3) za 10,37 %, a

50 Europska komisija, Standardi kvalitete zraka, 2016. 51 Središnji registar podataka EIONET-a i preglednik podataka o emisijama onečišćujućih tvari u zrak (Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisija). 52 Podaci na temelju Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija koje su države članice dostavile EEA-i za 2016.

emisije sumporovih oksida (SOx) za 6,67 % u razdoblju od 2014. do 2016. (vidjeti i sliku 13 o ukupnim emisijama PM2.5 i NOx po sektorima).

Unatoč tim smanjenjima potrebno je još zalaganja kako bi se ispunile obveze smanjenja emisija (u odnosu na razine emisija iz 2005.) utvrđene novom Direktivom o nacionalnim gornjim granicama emisija53 za razdoblje od 2020. do 2029. i nakon njega.

Naime, kvaliteta zraka u Hrvatskoj razlog je za zabrinutost. Europska agencija za okoliš procijenila je54 da se 2015. otprilike 4500 slučajeva preuranjene smrti moglo pripisati koncentracijama sitnih lebdećih čestica, 230 slučajeva koncentracijama ozona55, a 430 slučajeva koncentracijama dušikova dioksida56.

U jednoj od devet zona kvalitete zraka (Zagreb) 2017.57 zabilježena su prekoračenja godišnje granične vrijednosti dušikova dioksida (NO2). Prekoračenja su zabilježena i za lebdeće čestice (PM10) u tri od devet zona kvalitete zraka (Kutina, Zagreb i Osijek) te za PM2.5 u dvije zone kvalitete zraka (Slavonski Brod i Zagreb). U dvije zone kvalitete zraka premašene su i ciljane vrijednosti srednjih godišnjih koncentracija benzo(a)pirena.

Vidjeti i sliku 14 o broju zona kvalitete zraka u kojima su premašene vrijednosti za NO2, PM2.5, i PM10.

Slika 14: Zone kvalitete zraka u kojima su 2017. premašeni standardi EU-a za kvalitetu zraka58

53 Direktiva 2016/2284/EU. 54 Europska agencija za okoliš, Kvaliteta zraka u Europi – Izvješće za 2018., str 64. Detalji o temeljnoj metodologiji navedeni su u tom izvješću. 55 Prizemni ozon nastaje fotokemijskim djelovanjem na onečišćenje. 56 NOx se emitira tijekom izgaranja goriva npr. u industrijskim postrojenjima i sektoru cestovnog prometa. NOx je skupina plinova koja obuhvaća dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2). 57EEA, Središnji registar podataka EIONET-a. 58 EEA, Središnji registar podataka EIONET-a. Podaci odražavaju izvještajno stanje na dan 26. studenoga 2018.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

16

Prema tematskom izvješću Europskog revizorskog suda59 mjere koje EU poduzima radi zaštite ljudskog zdravlja od onečišćenja zraka nisu imale očekivani učinak. Postoji opasnost da se u nekim slučajevima onečišćenje zraka podcijeni jer se može dogoditi da se praćenje onečišćenja ne provodi na odgovarajućim mjestima. Države članice sada su obvezne dostavljati Komisiji podatke o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu kao i potvrđene podatke60.

Prioritetne mjere 2019.

U kontekstu predstojećeg nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka poduzeti mjere za smanjenje glavnih izvora emisija.

Ubrzati smanjenje emisija i koncentracije lebdećih čestica (PM2.5 i PM10). To će zahtijevati, na primjer, daljnje smanjenje emisija koje nastaju pri proizvodnji energije i topline upotrebom krutih goriva te promicanje učinkovitog i čistog centralnog grijanja.

Ubrzati smanjenje emisija dušikovih oksida (NOx) i koncentracija dušikova dioksida (NO2). To će zahtijevati, na primjer, daljnje smanjenje emisija iz prometa, posebno u urbanim područjima (te može zahtijevati razmjerna i ciljana ograničenja pristupa vozila u urbanim sredinama) i/ili fiskalne poticaje.

Smanjiti emisije amonijaka (NH3) radi usklađivanja s trenutačno primjenjivim nacionalnim gornjim granicama emisija, npr. uvođenjem ili proširenjem upotrebe poljoprivrednih tehnika s niskim razinama emisija.

Industrijske emisije

Glavni su ciljevi politike EU-a o industrijskim emisijama: i. zaštita zraka, vode i tla ii. sprečavanje nastanka otpada i gospodarenje otpadom iii. poboljšanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa te iv. čišćenje onečišćenih lokacija. Kako bi to postigao, EU na integrirani način pristupa prevenciji i kontroli rutinskih industrijskih emisija i industrijskih emisija uzrokovanih nesrećama. Temelj je te politike Direktiva o industrijskim emisijama61.

59 Europski revizorski sud, Tematsko izvješće br. 23/2018: Onečišćenje zraka: naše zdravlje još uvijek nije dovoljno zaštićeno. 60 Člankom 5. Provedbene odluke Komisije 2011/850/EU od 12. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za direktive 2004/107/EZ i 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uzajamne razmjene informacija i izvješćivanja o kvaliteti zraka (SL L 335, 17.12.2011., str. 86.) od država članica zahtijeva se da dostavljaju najnovije podatke. 61 Direktiva 2010/75/EU obuhvaća industrijske aktivnosti kojima se prelaze određeni pragovi. Obuhvaća energetiku, metalurgiju, industriju minerala, kemijsku industriju i gospodarenje otpadom te širok spektar industrijskih i poljoprivrednih sektora (npr. intenzivan uzgoj svinja i peradi, proizvodnja celuloze i papira, bojenje i čišćenje).

Pregled industrijskih aktivnosti uređenih Direktivom o industrijskim emisijama koji je prikazan u nastavku temelji se na projektu „profili zemalja s obzirom na industrijske emisije”62.

Prema podacima iz 2015. u Hrvatskoj oko 155 industrijskih postrojenja mora imati dozvolu u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama. U Hrvatskoj je 2015. najviše postrojenja obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama bilo u industrijskim sektorima u kategoriji „druge aktivnosti” (39 %, uglavnom intenzivan uzgoj peradi ili svinja), potom u sektoru gospodarenja otpadom (25 %), u sektoru proizvodnje minerala i cementa (15 %) te u elektroenergetskom sektoru (6 %).

Slika 15: Broj industrijskih postrojenja obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama po sektorima, Hrvatska (2015.)63

Sljedeći industrijski sektori bili su izvor znatnih količina emisija u zrak: elektroenergetski sektor za emisije sumporovih oksida (SOx), dušikovih oksida (NOx) i većine teških metala; sektori iz kategorije „druge aktivnosti” (uglavnom intenzivan uzgoj peradi ili svinja te površinska obrada) za emisije nemetanskih hlapivih organskih spojeva i amonijaka (NH3); te rafinerijski sektor za emisije nikla (Ni) te manjeg dijela teških metala, SOx i NOx. Raščlanjeni podaci prikazani su u grafikonu u nastavku.

Sljedeći su industrijski sektori bili ključni za emisije u vodu: kemijski, rafinerijski i elektroenergetski sektor te sektor gospodarenja neopasnim otpadom. Industrijski sektori koji su proizveli najviše opasnog otpada bili su rafinerije, potom gospodarenje otpadom i metalurgija. Najveći postotak neopasnog otpada nastao je u sektoru gospodarenja otpadom te potom u sektoru „druge aktivnosti” i elektroenergetskom sektoru.

62 Europska komisija, Profil zemlje s obzirom na industrijske emisije – Hrvatska. 63 Europska komisija, Profil zemlje s obzirom na industrijske emisije – Hrvatska.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

17

U skladu s pristupom provedbi u okviru Direktive o industrijskim emisijama građanima se daju čvrsto utemeljena prava na pristup relevantnim informacijama i sudjelovanje u postupku izdavanja dozvola za postrojenja obuhvaćena Direktivom o industrijskim emisijama. Time se jača uloga nevladinih organizacija i javnosti kako bi se osiguralo odgovarajuće izdavanje dozvola i poštovanje njihovih uvjeta.

Slika 16: Emisije u zrak iz sektora obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama i sve ostale nacionalne ukupne emisije u zrak, Hrvatska (2015.)

Referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT) i zaključci o NRT-ima izrađuju se putem razmjene informacija u kojoj sudjeluju države članice, industrijska udruženja, nevladine organizacije i Komisija. Time se osigurava dobra suradnja s dionicima i bolja primjena pravila Direktive o industrijskim emisijama.

Zahvaljujući nastojanjima nacionalnih nadležnih tijela da pri određivanju uvjeta okolišnih dozvola primjenjuju pravno obvezujuće zaključke o NRT-ima i razine emisija povezane s NRT-ima, u EU-u je zabilježeno znatno i stalno smanjenje onečišćenja.

Na primjer, primjenom nedavno donesenih razina emisija povezanih s NRT-ima za velike uređaje za loženje emisije sumporova dioksida će se na razini EU-a u prosjeku smanjiti za od 25 do 81 %, dušikovih oksida za od 8 do 56 %, prašine za od 31 do 78 % i žive za od 19 do 71 % na razini EU-a.

Hrvatska tijela utvrdila su da je provedba NRT-a u sektoru gospodarenja otpadom ključan izazov.

Prioritetne mjere 2019.

Preispitati dozvole kako bi se osiguralo da su u skladu s nedavno donesenim zaključcima o NRT-ima.

Pojačati kontrolu i provedbu kako bi se osigurala usklađenost sa zaključcima o NRT-ima.

Riješiti pitanje provedbe NRT-a u sektoru obrade otpada.

Buka

Direktivom o buci iz okoliša64 propisuje se zajednički pristup izbjegavanju, sprečavanju i smanjenju štetnih učinaka izloženosti buci iz okoliša.

Prekomjerna buka zrakoplova i vozila u željezničkom i cestovnom prometu jedan je od glavnih uzroka zdravstvenih problema povezanih s okolišem u EU-u65.

Prema ograničenom skupu podataka66 buka iz okoliša u Hrvatskoj uzrokuje najmanje 100 slučajeva preuranjene smrti i 200 hospitalizacija godišnje. Osim toga, oko 60 000 ljudi pati od poremećaja spavanja.

U ljetu 2018. Hrvatska je dovršila izradu karata buke za glavne ceste. Izradila je i akcijske planove za relevantne urbane aglomeracije (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), sve glavne ceste i sve glavne željezničke putove.

Ti bi instrumenti, doneseni nakon provedenog javnog savjetovanja, trebali sadržavati mjere za zadržavanje niskih razina buke ili za njezino smanjenje.

Kvaliteta vode i upravljanje vodama

U skladu sa zakonodavstvom i politikom EU-a utjecaj pritisaka na prijelazne, priobalne i slatke vode (uključujući površinske i podzemne vode) mora se znatno smanjiti. Postizanjem, održavanjem ili poboljšanjem dobrog stanja vodnih tijela, kako je određeno Okvirnom direktivom o vodama, građanima EU-a osigurat će se kvalitetna i sigurna voda za piće i kupanje. Osigurat će se i održivije upravljanje ciklusom hranjivih tvari (dušik i fosfor) s učinkovitijim iskorištavanjem resursa.

Postojećim zakonodavstvom EU-a o vodama67 uspostavlja se zaštitni okvir kojim se nastoje osigurati visoki standardi za sva vodna tijela u EU-a te se rješava pitanje određenih izvora onečišćenja (npr. iz poljoprivrede, urbanih područja i industrijskih djelatnosti). Zahtijeva se i da se predviđeni učinci klimatskih promjena uključe u odgovarajuće dokumente povezane s planiranjem, npr. planove upravljanja rizicima od poplava i planove upravljanja riječnim slivovima, među ostalim i u programe mjera koji sadržavaju aktivnosti koje države

64 Direktiva 2002/49/EZ. 65 WHO/JRC, Burden of disease from environmental noise, Fritschi, L., Brown, A.L., Kim, R., Schwela, D., Kephalopoulos, S. (ur.), Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, Kopenhagen, Danska, 2011. 66 Europska agencija za okoliš, Informativni članci o buci 2017. 67 Obuhvaća Direktivu o vodi za kupanje (2006/7/EZ), Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ) (u pogledu ispuštanja komunalnih i određenih industrijskih otpadnih voda), Direktivu o vodi za piće (98/83/EZ) (u pogledu kvalitete pitke vode), Okvirnu direktivu o vodama (2000/60/EZ) (u pogledu upravljanja vodnim resursima), Direktivu o nitratima (91/676/EEZ) i Direktivu o poplavama (2007/60/EZ).

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

18

članice planiraju poduzeti kako bi postigle ciljeve zaštite okoliša.

Okvirna direktiva o vodama

Hrvatska je donijela i dostavila plan upravljanja riječnim slivovima za drugi ciklus u skladu s Okvirnom direktivom o vodama te je Europska komisija procijenila stanje i promjene nastale od donošenja prvog plana upravljanja riječnim slivovima, uključujući i mjere predložene u Pregledu aktivnosti u području okoliša iz 2017.

Najznačajniji pritisak na površinska vodna tijela dolazi od onečišćenja iz raspršenih izvora iz poljoprivrede (57 % površinskih vodnih tijela) te ispuštanja koja nisu povezana s kanalizacijskom mrežom (54 %). Najznačajniji pritisak na podzemna vodna tijela također dolazi od onečišćenja iz raspršenih izvora iz poljoprivrede (6 %).

Slika 17: Ekološko stanje ili ekološki potencijal površinskih vodnih tijela u Hrvatskoj68

Onečišćenje hranjivim tvarima imalo je najznačajniji učinak na površinska vodna tijela (43 %) i na podzemne vode (6 %).

Općenito se poboljšalo operativno praćenje ekološkog stanja površinskih vodnih tijela. Na primjer, drugi plan upravljanja riječnim slivovima sadržava operativno praćenje priobalnih i prijelaznih voda, dok prvi plan to nije sadržavao. Okvirnom direktivom o vodama od država članica zahtijeva se da uspostave programe praćenja radi procjene stanja površinskih i podzemnih voda kako bi se dobio jasan i sveobuhvatan pregled stanja voda, međutim u Hrvatskoj je samo 10 % površinskih vodnih tijela obuhvaćeno operativnim praćenjem i 6 % nadzornim praćenjem.

Kao što je prikazano na slici 17, 42 % površinskih vodnih tijela dobrog su ili boljeg ekološkog stanja/potencijala. To

68 EEA, Prikaz podataka iz sustava WISE.

pokazuje da je pred Hrvatskom još dug put do ostvarivanja ciljeva dobrog stanja/potencijala utvrđenih Okvirnom direktivom o vodama.

U razdoblju od prvog do drugog plana upravljanja riječnim slivovima u Hrvatskoj se u cjelini smanjio postotak površinskih vodnih tijela dobrog kemijskog stanja. Postotak vodnih tijela koja su u dobrom stanju smanjio se s 97 % na 92 %.

Napredak je ostvaren u procjeni količinskog stanja podzemnih voda, ali još uvijek ima područja u kojima je praćenje ograničeno. Smanjio se ukupan broj podzemnih vodnih tijela koja nisu dobrog količinskog stanja (s 1,9 % na 0,5 % ukupnih podzemnih vodnih tijela).

Provedene su neke od mjera iz prvog programa mjera, ali još uvijek ima nedovršenih, na primjer zbog nedostatka financijskih sredstava ili problema povezanih s upravljanjem.

Čini se da se poboljšala suradnja sa susjednim zemljama i da je ostvaren napredak u utvrđivanju značajnih pritisaka, kartiranju nacionalnih mjera i ključnih vrsta mjera te u provođenju analiza nedostataka.

Direktiva o nitratima

Hrvatska je odredila približno 9 % svojeg državnog područja kao ranjivu zonu kad je riječ o onečišćenju nitratima. To određivanje nije sustavno povezano sa svim područjima koja su podložna velikim pritiscima iz sektora poljoprivrede. Praćenje voda u kontekstu Direktive o nitratima provodi se samo unutar ranjive zone.

Direktiva o vodi za piće

Od Pregleda aktivnosti u području okoliša iz 2017. nisu dostavljeni nikakvi novi podaci o vodi za piće. Hrvatska se koristi prijelaznom mjerom u odnosu na zahtjeve Direktive o vodi za piće u pogledu mikrobioloških i indikatorskih parametara za brojna vodoopskrbna područja.

Direktiva o vodi za kupanje

Na slici 18 vidljivo je da je u Hrvatskoj 2017. od 976 voda za kupanje 93,5 % bilo izvrsne kvalitete, 1,3 % dobre kvalitete i 0,2 % zadovoljavajuće kvalitete (2016. ti su postoci redom iznosili 94,1 %, 1,7 % i 0,4 %). U Hrvatskoj 2017. ni jedna voda za kupanje nije bila loše kvalitete69. Detaljne informacije o vodama za kupanje u Hrvatskoj dostupne su na nacionalnom portalu70 i preko interaktivnog preglednika karata Europske agencije za okoliš71.

Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

69 Europska agencija za okoliš, Kvaliteta vode za kupanje u Europi 2016., str. 17., 2017. 70 HAOP, Kakvoća mora za kupanje u Republici Hrvatskoj. 71 EEA, Stanje voda za kupanje.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

19

Hrvatska je 2018. završila prenošenje zahtjeva iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u svoj nacionalni pravni okvir. U skladu s Ugovorom o pristupanju Hrvatska bi se trebala u cijelosti uskladiti sa zahtjevima iz Direktive do kraja 2023. S obzirom na to da za Hrvatsku rokovi za provedbu još nisu istekli, 2016. nije provedena ocjena usklađenosti za podatke koje je Hrvatska dostavila. Međutim, već je jasno da će se Hrvatska morati još više zalagati ako želi poštovati rokove iz Ugovora o pristupanju.

Ulaganja potrebna da se osigura odgovarajuće prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda u preostalim urbanim aglomeracijama procjenjuje se na 2,9 milijardi EUR72. Projekti navedeni u zadnjem izvješću dovoljni su da se osigura usklađenost s Direktivom.

Slika 18: kvaliteta vode za kupanje 2014. – 2017.73

Direktiva o poplavama

Direktivom o poplavama uspostavljen je okvir za procjenu rizika od poplava i upravljanje njima, čiji je cilj smanjenje štetnih posljedica većih poplava.

Hrvatska je donijela i dostavila svoj prvi Plan upravljanja rizicima od poplava u skladu s Direktivom te je Europska komisija provela ocjenu.

Komisija je u svojoj ocjeni utvrdila da se djelovalo u dobrom smjeru te da su ostvareni pozitivni rezultati u postavljanju ciljeva i utvrđivanju mjera usmjerenih na prevenciju, zaštitu i pripravnost. Ocjena je isto tako pokazala da, kao i kod ostalih država članica, hrvatski Plan upravljanja rizicima od poplava još ne uključuje polazišnu točku u odnosu na koju se može ocijeniti napredak u provedbi mjera (a time i ciljeva) te što potpuniju procjenu troškova mjera i konkretne izvore financiranja. Osim

72 Europska komisija, Deveto izvješće o stanju provedbe i programima za provedbu Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (COM(2017) 749) i Radni dokument službi Komisije priložen izvješću (SWD(2017) 445). 73 Europska agencija za okoliš, Kvaliteta vode za kupanje u Europi 2017., str. 21., 2018.

toga, trebalo bi pojasniti na koji se način određuju prioriteti među mjerama, što uključuje i procjenu troškova i koristi.

Prioritetna mjera 2019.

Intenzivnije raditi na utvrđivanju pritisaka, posebno za prijelazne i priobalne vode.

Osigurati sve relevantne informacije o razini usklađenosti i vremenskom rasporedu za postizanje usklađenosti aglomeracija u skladu s Direktivom 91/271/EEZ; osigurati i usklađenost s člankom 5. Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda radi strožeg pročišćavanja, posebno u velikim gradovima.

Poduzeti korake da se pojasni način određivanja prioriteta među mjerama, uključujući i procjenu troškova i koristi u odnosu na Plan upravljanja rizicima od poplava.

Kemikalije

EU želi postići da se do 2020. kemikalije proizvode i upotrebljavaju tako da se što više smanje značajni štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš. U pripremi je strategija EU-a za netoksični okoliš koja će pridonositi inovacijama i razvoju održivih zamjenskih proizvoda, uključujući nekemijska rješenja.

Zakonodavstvom EU-a o kemikalijama74 osigurava se osnovna zaštita zdravlja ljudi i okoliša, ali i stabilnost i predvidljivost za poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu.

Europska agencija za kemikalije (ECHA) objavila je 2016. izvješće o Uredbi REACH i Uredbi CLP75, koje je pokazalo da se provedbene aktivnosti još uvijek razvijaju. Države članice blisko surađuju s Forumom za razmjenu informacija o provedbi76. U tom je dijalogu istaknuto da bi trebalo povećati djelotvornost provedbenih aktivnosti, posebno kad je riječ o obvezama registriranja i sigurnosno-tehničkim listovima kod kojih je razina neusklađenosti još uvijek relativno visoka.

Iako je ostvaren napredak, trebalo bi dodatno poboljšati i uskladiti nacionalne provedbene aktivnosti u cijelom EU-u, među ostalim i kontrolu uvezene robe. U nekim je državama članicama provedba još uvijek slaba, posebno u pogledu kontrole uvoza i obveza u lancu opskrbe. U većini zemalja EU-a struktura provedbe složena je, a

74 Uglavnom za kemikalije: REACH (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.); za razvrstavanje, označivanje i pakiranje, Uredba o CLP-u ( SL L 252, 31.12.2006., str. 1.), zajedno sa zakonodavstvom o biocidnim proizvodima i sredstvima za zaštitu bilja. 75 Europska agencija za kemikalije, Izvješće o primjeni Uredbe REACH i Uredbe o CLP-u iz 2016. 76 ECHA, na temelju projekata REF-1, REF-2 i REF-3.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

20

projekti povezani s provedbom pokazuju razlike u usklađenosti među državama članicama.

U studiji Komisije iz 2015. naglašena je važnost usklađenog nadzora tržišta i provedbe pri primjeni Uredbe REACH na razini države članice. Ti su se elementi smatrali odlučujućim čimbenikom za uspješno funkcioniranje usklađenog jedinstvenog tržišta77.

Komisija je u ožujku 2018. objavila evaluaciju Uredbe REACH78. U njoj se zaključuje da Uredba REACH ispunjava svoje ciljeve, ali da je napredak sporiji od očekivanog. Osim toga, registracijski dosjei često su nepotpuni. U evaluaciji se naglašava potreba za jačanjem provedbe obveza svih subjekata, uključujući podnositelje registracije, daljnje korisnike i posebno uvoznike, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve, postigli ciljevi Uredbe REACH i osigurala dosljednost s mjerama predviđenima za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem. Navedeno je da je u tom smislu važno dosljedno izvješćivati o mjerama provedbe u državama članicama.

U Hrvatskoj je za provedbu Uredbe REACH i Uredbe o CLP-u odgovoran Odjel za kemikalije i biocidne pripravke u Upravi za sanitarnu inspekciju79. Uprava za sanitarnu inspekciju dio je Ministarstva zdravstva. U Hrvatskoj se Uredba REACH i Uredba o CLP-u provode na temelju Zakona o kemikalijama (Narodne novine br. 18/2013) i akata o provedbi Uredbe REACH i Uredbe o CLP-u.

Povećanje održivosti gradova

Politikom EU-a o urbanom okolišu gradovi se potiču na uvođenje politika održivog prostornog planiranja i projektiranja. Te bi politike trebale uključivati inovativne pristupe u vezi s javnim gradskim prijevozom i mobilnosti, održivim zgradama, energetskom učinkovitosti te očuvanjem bioraznolikosti u gradovima.

Europa se može smatrati unijom velikih i malih gradova. Predviđa se da će do 2050. u urbanim područjima živjeti nešto više od 80 % stanovništva80. Urbana područja poseban su izazov za okoliš i zdravlje ljudi, no istodobno pružaju prilike za učinkovitije iskorištavanja resursa. Inicijativama kao što su nagrada Zelena prijestolnica Europe81, nagrada Europski zeleni list82 i projekt Alat za zeleni grad83 EU potiče općine da postanu zelenije.

77 Europska komisija, Praćenje učinaka Uredbe REACH na inovacije, konkurentnost i MSP-ove, završno izvješće, 2015. 78 COM(2018) 116. 79 ECHA, Nacionalni inspektorati – Hrvatska. 80 Europska komisija, Eurostat, Urbana Europa, 2016., str. 9. 81 Europska komisija, Europska zelena prijestolnica. 82 Europska komisija, Nagrada Europski zeleni list. 83 Europska komisija, Alat za zeleni grad.

Financiranje zelenijih gradova

Koncept održivog urbanog razvoja u Hrvatskoj će se provoditi isključivo putem mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU). Cilj je ojačati ulogu gradova kao pokretača gospodarskog razvoja. U programskom razdoblju 2014. – 2020. najveća urbana središta imaju na raspolaganju 345,35 milijuna EUR za provedbu aktivnosti održivog urbanog razvoja84.

U skladu s hrvatskim Sporazumom o partnerstvu mogućnost podnošenja zahtjeva za provedbu mehanizma ITU u početnoj će fazi biti ponuđena za sedam najvećih urbanih središta s najvišom koncentracijom stanovništva i kapacitetima za provedbu projekata u okviru tog mehanizma. Ta su urbana središta aglomeracije Zagreb, Osijek, Rijeka i Split s više od 100 000 stanovnika te gradovi Zadar, Slavonski Brod i Pula s više od 50 000 stanovnika85.

Sudjelovanje u urbanim inicijativama i mrežama EU-a

Hrvatske općine u načelu sudjeluju u inicijativama EU-a povezanima sa zaštitom okoliša i klimatskim promjenama.

Plan EU-a za gradove86 cjelovit je i usklađen pristup urbanoj dimenziji EU-a te nacionalnim politikama i zakonodavstvu. Njegova je svrha poboljšati kvalitetu života u urbanim područjima radom na konkretnim prioritetnim temama u okviru posebnih partnerstava. Hrvatska sudjeluje u radu triju partnerstava: za kvalitetu zraka, za održivo iskorištavanje zemljišta i rješenja koja se temelje na prirodi te za digitalnu tranziciju.

Ukupno devet gradova sudjeluje u programu URBACT III; riječ je o programu europske teritorijalne suradnje čiji je cilj poticanje održivog urbanog razvoja kroz 12 tematskih mreža. Hrvatski gradovi bili su projektni partneri u tematskim mrežama87.

84 Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Održivi urbani razvoj. 85 Republika Hrvatska, Sporazum o partnerstvu, str. 451. 86 Europska komisija, Plan EU-a za gradove. 87 URBACT, Povezane mreže po državama.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

21

Nekoliko mrežnih projekata u okviru programa Obzor 2020. isto je tako pridonijelo tome da hrvatski gradovi postanu održivi. CIVITAS je mreža gradova posvećenih čišćem i boljem prijevozu u Europi i izvan nje. Uključuje pet gradova koji predstavljaju Hrvatsku u zajedničkom nastojanju da se taj cilj ostvari88. Hrvatski gradovi sudjeluju i u projektu FosterReg, čiji je cilj pomoći javnim tijelima u planiranju, financiranju i upravljanju integriranom revitalizacijom urbanih područja kako bi se potaknula veća upotreba održivih izvora energije89.

SocialCar je istraživački inovativni projekt kojemu je cilj uključiti suprijevoz (eng. carpooling) u postojeće sustave mobilnosti. Zagreb je jedan od 10 europskih gradova u kojemu će se testirati sustav SocialCar90.

Hrvatski gradovi aktivno sudjeluju i u inicijativama kao što su Eurocities i Sporazum gradonačelnika EU-a. Do srpnja 2018. 70 hrvatskih gradova pristupilo je Sporazumu gradonačelnika EU-a za klimu i energiju. Do srpnja 2018. 47 gradova dostavilo je akcijski plan, a 15 ih je dostavilo izvješće o praćenju rezultata91.

Te urbane inicijative i mreže treba podržati i poticati jer pridonose boljem urbanom okolišu. U 2017. je 10,5 % hrvatskog stanovništva koje živi u gradovima smatralo da je njihovo stambeno područje zahvaćeno onečišćenjem, prljavštinom ili drugim ekološkim problemima. To je manji postotak nego 2016. (12,8 %), bliži postotku iz 2015. (10,1 %). Ti su postotci manji od onih na razini EU-28 (20,0 % 2017., 18,9 % 2016. i 19,2 % 2015.)92.

Priroda i gradovi

Više od 16,5 % mreže Natura 2000 u Hrvatskoj nalazi se na funkcionalnim urbanim područjima93. To je iznad prosjeka EU-a od 15 % (vidjeti sliku 19).

Širenje urbanih područja

U Hrvatskoj je 2009. ponderirana stopa urbanog bujanja iznosila 1,92 UPU/m294 u odnosu na europski prosjek (EU-28+4) od 1,64 UPU/m2, što je povećanje za 6,1 % od 2006. do 2009.95

88 Europska komisija, Projekt Civitas u okviru programa Obzor 2020. 89 Europska komisija, Projekt FosterReg u okviru programa Obzor 2020. 90 Europska komisija, Projekt SocialCar u okviru programa Obzor 2020. 91 Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju, Potpisnici po državama. 92 Europska komisija, Eurostat, Onečišćenje, prljavština ili drugi ekološki problemi prema stupnju urbanizacije. 93 Europska komisija, Definicija funkcionalnih urbanih područja. 94 Jedinicama urbanog prožimanja (eng. Urban Permeation Units) mjeri se veličina izgrađene površine te stupanj širenja u regiji. 95 EEA, Širenje urbanih područja u Europi, Prilog I., 2014., str. 4–5.

Slika 19: Udio mreže Natura 2000 u funkcionalnim urbanim područjima (FUP) 96

Prometna zagušenost i gradska mobilnost

Najveći su problemi s kojima se suočavaju hrvatski gradovi prometna zagušenost, loša kvaliteta zraka i izloženost buci. Gradski promet odgovoran je za približno četvrtinu emisija CO2 iz prometa, a 69 % cestovnih nesreća događa se u gradovima. To su problemi s kojima se suočavaju glavna urbana čvorišta / gradska područja Hrvatske. Rješenja se razlikuju zbog razlika u postojećoj infrastrukturi, geomorfološkim karakteristikama i uzorcima mobilnosti (npr. blizina mora i potreba za vezama s otocima)97.

Kako je navedeno u nacionalnoj strategiji prometnog razvoja za razdoblje od 2014. do 2030., uočen je porast broja registriranih vozila, broja prijeđenih kilometara osobnim automobilom i općenito upotrebe osobnih automobila. Dominacija osobnog prijevoza očituje se velikim prometnim gužvama u prilazima gradskim središtima, što doprinosi većem zagađenju i povećanju razine buke, nedostatku parkirališnog prostora te povećanim troškovima za građane. U svakom slučaju, od 2014. smanjio se broj sati godišnje provedenih u prometnim gužvama (s 25,87 na 23,46 u 2016.)98. Trenutačno u Hrvatskoj javni prijevoz nije integriran. Ne postoje usklađeni vozni redovi ni jedinstvene prijevozne karte za različita prometna sredstva. Intermodalni terminali koji omogućuju prijelaz s jednog prometnog sredstva na drugo ne postoje ili su iznimno rijetki99.

Proteklih se godina u Hrvatskoj smanjio broj putnika u željezničkom i cestovnom prijevozu, a povećao se broj putnika u pomorskom i obalnom prijevozu te u zračnom prijevozu. Broj putnika u željezničkom prijevozu 2016. smanjio se za 4,34 % u odnosu na prethodnu godinu. U istom se razdoblju broj putnika u cestovnom prijevozu smanjio za 3,27 %. Broj putnika u pomorskom i obalnom prijevozu povećao se za 3,39 %, a u zračnom prijevozu za

96 Europska komisija, Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, 2017., str. 121. 97 Republika Hrvatska, Strategija prometnog razvoja (2014. – 2030.), 2014. 98 Europska komisija, Sati godišnje provedeni u prometnim gužvama. 99 Republika Hrvatska, Strategija prometnog razvoja (2014. – 2030.), 2014., str 46.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

22

8,7 %100.

U Hrvatskoj je 2016. bilo ukupno 1,56 milijuna cestovnih vozila. Broj vozila na 1000 stanovnika povećao se s 349 u 2014. na 374 u 2016.101 Broj sati godišnje provedenih na zagušenim cestama smanjio se s 25,68 u 2014. na 23,46 u 2016. To je manje od prosjeka EU-a, koji iznosi 30 sati102.

100 Državni zavod za statistiku, Hrvatska u brojkama 2017., 2017., str. 25. 101 Eurostat, Broj osobnih automobila na 1000 stanovnika. 102 Europska komisija, Sati godišnje provedeni u prometnim gužvama.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

23

Dio II.: Poticajni okvir: alati za provedbu

4. Ekološko oporezivanje, zelena javna nabava, financiranje i ulaganja u području zaštite okoliša

Ekološko oporezivanje i subvencije štetne za okoliš

Financijski poticaji, oporezivanje i drugi gospodarski instrumenti djelotvorno su i učinkovito sredstvo za postizanje ciljeva politike okoliša. Akcijskim planom za kružno gospodarstvo potiče se njihova uporaba. Subvencije štetne za okoliš prate se u okviru europskog semestra i procesa upravljanja energetskom unijom.

Slika 20: Prihodi od ekoloških poreza kao % BDP-a (2017.)103

Prihod od ekoloških poreza koji ostvaruje Hrvatska i dalje je među najvećima u EU-u. Kako je prikazano na slici 20, ekološki porezi 2017. činili su 3,43 % BDP-a (prosjek EU-28: 2,40 %). Istodobno su porezi na energiju činili 2,59 % BDP-a, dok je prosjek EU-a bio 1,84 %104. Iste su godine

103 Eurostat, Prihodi od ekoloških poreza, 2018. 104 Eurostat, Prihodi od ekoloških poreza, 2018.

prihodi od ekoloških poreza iznosili 9,08 % ukupnih prihoda od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje (što je iznad prosjeka EU-28, koji je iznosio 5,97 %).

U Hrvatskoj je postotak ukupnih prihoda od poreza na rad bio niži od prosjeka EU-a te je 2016. iznosio 38,1 %, dok je implicitno porezno opterećenje rada iznosilo 31 %105. Porezi na potrošnju i dalje su bili vrlo visoki (iznosili su 49,9 % i bili su drugi po visini u EU-u), što pokazuje da ima malo potencijala za prijelaz s oporezivanja rada na oporezivanje potrošnje, a posebno na ekološke poreze.

Ipak, bilo je nekoliko primjera provedbe dobrih fiskalnih mjera u području okoliša. Dobar je primjer „naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma”, koju od 1983. jednom godišnje plaćaju poduzeća i ostale poslovne udruge. Osim za upravljanje obnovom šuma na krškim područjima značajan dio tih sredstva troši se za razminiranje (10 %), gašenje požara (5 %) i znanstveni rad (5 %)106.

Istodobno su 2015. subvencije za fosilna goriva iznosile 400 milijuna EUR te više od 1,9 milijardi EUR kad se uključe i subvencije nakon oporezivanja. One ne uključuju samo subvencije za pokriće razlike u cijeni nego i vanjske troškove povezane s upotrebom fosilnih goriva, kao što su lokalno onečišćenje zraka, brže klimatske promjene i zagušenje107.

Nije izmjeren napredak u smanjenju „dizelske razlike”, tj. razlike između cijene dizela i benzina. Međutim 2016. još uvijek je postojala razlika od 26 % između stopa oporezivanja za benzin i dizel108. Stope trošarina na benzin i dizel 2016. blago su se povećale u odnosu na 2015., pri čemu je do većeg povećanja došlo za dizel (0,51 EUR po litri benzina, tj. 5,5 % više; i 0,50 EUR za dizel, tj. 7 % više)109.

U Hrvatskoj se primjenjuju porezi na motorna vozila na temelju emisije CO2. Pri prvoj registraciji motornog vozila

105 Europska komisija, Izvješće o trendovima oporezivanja, 2017. 106 Institut za europsku politiku okoliša, Studije slučaja o ekološkoj fiskalnoj reformi, Naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma u Hrvatskoj. 107 Europski parlament i MMF, Fossil Fuel Subsidies (Subvencije za fosilna goriva), 2017., str. 10–11. 108 Europska agencija za okoliš, Environmental taxation and EU environmental policies (Oporezivanje povezano s okolišem i politika EU-a u području okoliša, 2017., str. 27. 109 Europska komisija, Baza podataka „Porezi u Europi”, 2018.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

24

plaća se poseban porez na temelju prodajne cijene vozila, emisije CO2 i vrste goriva110. Inicijative kojima se ljude poticalo na kupnju automobila s nižim emisijama CO2 bile su 2016. neuravnotežene i uglavnom su bile povezane s godišnjim porezima na korištenje vozila, cestarinama, pristojbama za zagušenje prometa ili za ulazak u zone niskih emisija. Bile su povezane i s nabavom čišćih vozila ili upotrebom javne infrastrukture111. Emisije CO2 iz novih vozila kupljenih u Hrvatskoj 2016. bile su u skladu su s prosjekom EU-a te su iznosile 111,5 grama po kilometru, što je ispod prosjeka EU-a od 118 grama112.

Podaci navedeni u ovom izvješću ukazuju na to da bi se porezni sustav mogao dodatno iskoristiti za politiku okoliša, a ujedno i za stvaranje prihoda. Dodatno usklađivanje i jednako postupanje prema gorivima (na primjer dizelu) dovelo bi do poboljšanja u okolišu i poticaja za smanjenje onečišćenja dušikovim dioksidom (vidjeti poglavlje 3. o kvaliteti zraka).

U proteklih nekoliko godina povećala se upotreba alternativnih goriva u novim osobnim automobilima prodanima u Hrvatskoj. Međutim, prihvaćanje tih goriva još uvijek je vrlo slabo. Udio novih osobnih automobila u kojima se upotrebljavaju alternativna goriva 2016. iznosio je 0,20 %, manje nego 2015. (0,79 %).113 Hrvatska je Komisiji dostavila ograničene informacije o budućim scenarijima za većinu alternativnih goriva u prometnom sektoru. Nedostaju i podaci o poreznom tretmanu službenih automobila u Hrvatskoj114.

Zelena javna nabava

Politikama EU-a o zelenoj javnoj nabavi države članice potiču se na poduzimanje daljnjih koraka kako bi se u najmanje 50 % javnih natječaja primijenili kriteriji zelene javne nabave. Europska komisija pomaže u povećanju upotrebe javne nabave kao strateškog alata za potporu zaštiti okoliša.

Kupovna moć javne nabave u EU-u iznosi oko 1,8 bilijuna EUR (približno 14 % BDP-a). Znatan dio tih sredstava troši se u sektorima s velikim utjecajem na okoliš, kao što su graditeljstvo ili promet. Stoga se zelenom javnom nabavom može znatno smanjiti

110 ACEA, CO2 based motor vehicle taxes in Europe (Porezi na motorna vozila na temelju emisije CO2 u Europi). 111 Europska agencija za okoliš, Appropriate taxes and incentives do affect purchases of new cars (Primjereni porezi i poticaji doista utječu na kupnju novih automobila), 18. svibnja 2018. 112 Europska agencija za okoliš, Average CO2 emissions from new passenger cars sold in EU-28 Member States plus Norway, Iceland and Switzerland in 2016 (Prosječne emisije CO2 iz novih osobnih automobila prodanih u državama članica EU-28 te u Norveškoj, Islandu i Švicarskoj). 113 Europska komisija, Transport in the European Union: Current Trends and Issues (Promet u Europskoj uniji: sadašnji trendovi i problemi), 2018., str. 27–28. 114 Europska komisija, Taxation of commercial cars in Belgium (Oporezivanje službenih automobila u Belgiji), 2017., str. 3.

negativni utjecaj javne potrošnje na okoliš i poduprijeti održiva, inovativna poduzeća. Komisija je predložila kriterije EU-a za zelenu javnu nabavu115.

Prvi nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. donesen je u kolovozu 2015. Uoči drugog nacionalnog akcijskog plana ocijenjena je provedba prvog plana. Ocjena je pokazala da je od 17 aktivnosti njih devet bilo uspješno provedeno, pet ih je bilo provedeno djelomično, dvije aktivnosti nisu bile završene, a jedna je još u tijeku. Drugi nacionalni akcijski plan trebalo je donijeti 2018. U izvješću o provedbi istaknute su prepreke za provedbu zelene javne nabave u Hrvatskoj i navedene smjernice za njihovo svladavanje.

Kriteriji EU-a za zelenu javu nabavu preporučuju se za sljedeće skupine proizvoda:

papir za ispis i kopiranje

motorna vozila (prijevoz)

električnu energiju

proizvode za čišćenje i usluge čišćenja, telekomunikacijske usluge i mobilne telefone

uredsku i informatičku opremu.

U 2015., 2016. i 2017. održano je nekoliko programa osposobljavanja instruktora i naručitelja. Uređene su i nacionalne internetske stranice.

U Hrvatskoj se prihvaćanje zelene javne nabave godišnje prati putem službenog Elektroničkog oglasnika javne nabave. Prema prikupljenim podacima 2016. je od 13 838 ugovora samo njih 65 bilo zaključeno na temelju primjene kriterija zelene javne nabave (0,5 %).

Studija Europskog parlamenta pokazuje da je Hrvatska djelomično provela nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu116.

Financiranja i ulaganja u području zaštite okoliša

U skladu s pravilima europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) države članice moraju promicati ciljeve zaštite okoliša i klimatske ciljeve u svojim financijskim strategijama i programima za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, ruralni razvoj i pomorsku politiku.

Da bi se postigla održivost, potrebno je mobilizirati javne i privatne izvore financiranja117. Iskorištavanje europskih

115 U Komunikaciji „Javna nabava za bolji okoliš” (COM(2008) 400) Komisija je preporučila uspostavu procesa za utvrđivanje zajedničkih kriterija zelene javne nabave. Osnovni koncept zelene javne nabave počiva na uvođenju jasnih i ambicioznih kriterija povezanih s okolišem za proizvode i usluge koji se mogu provjeriti i opravdati, a temelje se na pristupu životnog ciklusa i znanstvenim dokazima. 116 Europski parlament, Green Public Procurement and the Action Plan for the Circular Economy (Zelena javna nabava i akcijski plan za kružno gospodarstvo), 2017., str. 79–80.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

25

strukturnih i investicijskih fondova (ESIF)118 ključno je kako bi države postigle svoje ciljeve zaštite okoliša i integrirale ih u druga područja politika. I drugi instrumenti, kao što su Obzor 2020., program LIFE119 i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU)120, mogu poduprijeti provedbu i širenje dobre prakse. Osim toga, nacionalni doprinosi ostvaruju se putem načela „onečišćivač plaća” i naknada za korištenje vode te iz sustava trgovanja emisijama i drugih izvora.

Europski strukturni i investicijski fondovi, 2014. – 2020.

Za razdoblje od 2014. do 2020. Hrvatskoj je dodijeljeno ukupno 10,7 milijardi EUR iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (vidjeti sliku 21). Uz nacionalni doprinos od 1,9 milijardi EUR Hrvatska ima ukupni proračun od 12,6 milijardi EUR za ulaganja u raznim područjima:

istraživanje i inovacije

zapošljavanje

obrazovanje i osposobljavanje

socijalna uključenost

javna uprava i građansko društvo

infrastruktura

zaštita okoliša.121

Najveći dio sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova namijenjen je ulaganju u tematski cilj „očuvanje i zaštita okoliša te promicanje učinkovitosti resursa”. To je više od 20 % svih ulaganja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. Ispunjeni su ex ante uvjeti122 za sva tri područja povezana s okolišem123 — vode, otpad te procjenu utjecaja na okoliš i stratešku procjena okoliša.

Kohezijska politika

Hrvatskoj je za razdoblje od 2014. do 2020. ukupno dodijeljeno približno 8,6 milijardi EUR (prema trenutačnim cijenama) u sklopu kohezijske politike: od toga 5,84 milijarde EUR za manje razvijene regije (sve), 2,56 milijardi EUR iz Kohezijskog fonda i

117 Vidjeti npr. Akcijski plan o financiranju održivog rasta (COM(2018) 97). 118 tj. Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijski fond (KF), Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). EFRR, KF i ESF zajednički se nazivaju „fondovi kohezijske politike”. 119 Europska komisija, Program LIFE. 120 Europska investicijska banka, Europski fond za strateška ulaganja, 2016. 121 Europska komisija, Europski strukturni i investicijski fondovi (informativni list o Hrvatskoj), 2016. 122 U Petom izvješću o koheziji utvrđena je glavna svrha ex ante uvjeta – pomagati „državama i regijama da riješe probleme za koje iskustvo pokazuje da su posebno važni za provedbu politike. Ta bi načela mogla biti povezana npr. s prenošenjem specifičnog zakonodavstva EU-a, financiranjem strateških projekata EU-a ili administrativnim, ocjenjivačkim i institucionalnim kapacitetima.” 123 Postojanje mjera za djelotvornu primjenu zakonodavstva Unije u području okoliša koje se odnosi na procjenu utjecaja na okoliš i stratešku procjenu okoliša, vode i otpad.

146,1 milijun EUR za europsku teritorijalnu suradnju. Provode se dva operativna programa u okviru kohezijske politike EU-a. Jedan od njih financira se iz više izvora, među ostalim iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda, a drugi prima sredstva iz Europskog socijalnog fonda (ESF)124.

Slika 21: europski strukturni i investicijski fondovi 2014. – 2020.: dodijeljena sredstva EU-a po temama, Hrvatska (u milijardama EUR)125

Znatan dio sredstava iz EFRR-a i Kohezijskog fonda u okviru operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” za razdoblje 2014. – 2020. namijenjen je ulaganjima potrebnima za osiguravanje usklađenosti s direktivama EU-a. To su, među ostalim, direktive o odlaganju otpada na odlagalištima, o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, o kvaliteti vode za piće te, u manjoj mjeri, o zaštiti prirode. Izraženo u novčanim iznosima gotovo 2 milijarde EUR iz EFRR-a i Kohezijskog fonda dodijeljeno je za okoliš u okviru 6. prioritetne osi „Očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa”. Istodobno je u okviru 5. prioritetne osi „Klimatske promjene i upravljanje rizicima” dodijeljeno 215 milijuna EUR iz EFRR-a, i to uglavnom za sprečavanje i praćenje poplava. U okviru 4. prioritetne osi „Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije” dodijeljeno je 311 milijuna EUR iz EFRR-a za smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora i stambenim zgradama.

Prema posebnom izvješću Eurobarometra br. 486126 89 % Hrvata slaže se da bi EU trebao više ulagati u zaštitu

124 Europska komisija, Kohezijska politika i Hrvatska, 2014. 125 Europska komisija, Europski strukturni i investicijski fondovi – podaci po zemljama. 126 Europska komisija, Posebno izvješće Eurobarometra br. 486, „Stajališta europskih građana o okolišu”, 2017.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

26

okoliša. To je malo više od prosjeka za EU-28, koji iznosi 85 %.

Prema informacijama koje su dostavila hrvatska tijela financijska sredstva za provedbu direktiva o staništima i pticama nisu dostatna127. S obzirom na to da za financijsko razdoblje 2014. – 2020. nije izrađen prioritetni akcijski okvir, financijske potrebe procijenjene su tijekom pripreme operativnih programa. Prvi prioritetni akcijski okvir trebao bi biti izrađen za sljedeće financijsko razdoblje. Važno je da primjereno odražava financijske potrebe te da bude izrađen u suradnji s drugim relevantnim sektorima.

U programskom razdoblju 2014. – 2020. odobrena je potpora EU-a za Projekt prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na području otoka Krka. Trenutačno se provodi 35 vodnih infrastrukturnih projekata. Cilj je da svi stanovnici koji žive na području obuhvaćenom projektom imaju pristup moderniziranom sustavu za opskrbu pitkom vodom te sustavu za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda. Time će se osigurati neprekidan pristup sigurnoj i čistoj pitkoj vodi, a rizik od nekontroliranog ispuštanja nepročišćenih otpadnih voda svest će se na minimum.

Kad je riječ o velikim projektima u programskom razdoblju 2007. – 2013., završeni su sljedeći projekti financirani sredstvima EU-a: Program pročišćavanja otpadnih voda Siska, Sustav vodovoda i kanalizacije s postrojenjem za pročišćavanje otpadnih voda za Slavonski Brod, Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun i Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina. Glavni je cilj projekta u Sisku bio objediniti sustav prikupljanja otpadnih voda u Sisku te osigurati pročišćavanje prikupljenih otpadnih voda u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Projekt Kaštijun uključivao je uspostavu suvremenog sustava gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji radi smanjenja biorazgradivog komunalnog otpada i komunalnog otpada odloženog na odlagalište. S obzirom na potrebe koje su prepoznate u ovom izvješću, važno je osigurati financijska sredstva za aktivnosti povezane s otpadom, vodom, zaštitom prirode i kvalitetom zraka.

Ruralni razvoj

U razdoblju od 2014. do 2020. Hrvatskoj je na raspolaganju 2,026 milijuna EUR iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Posebna se pozornost posvećuje održivom korištenju prirodnih resursa i mjerama za smanjenje negativnih učinaka klimatskih promjena. Dodatni je cilj i uravnotežen razvoj na cijelom državnom području Hrvatske te smanjenje ekonomskog pada u ruralnim područjima, uključujući

127 Milieu Ltd., Provjera prikladnosti Direktive o pticama i Direktive o staništima, 2016.

razvoj alternativnih gospodarskih aktivnosti128. U okviru Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske može se financirati obnova staništa važnih za očuvanje bioraznolikosti.

Proračun za mjere povezane s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama iznosi 678,7 milijuna EUR. To je približno 25 % ukupnog proračuna EPFRR-a. Za ekološku poljoprivredu izdvaja se 256 milijuna EUR, a za naknade za obveze povezane s mrežom Natura 2000 3,1 milijun EUR.

Dva su ključna elementa potrebna kako bi Hrvatska bolje integrirala probleme povezane s okolišem u zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP):

upotreba sredstava za ruralni razvoj za plaćanje ekološkog upravljanja zemljištem i drugih mjera povezanih s okolišem te izbjegavanje financiranja mjera koje bi mogle naškoditi okolišu i

osiguravanje djelotvorne provedbe prvog stupa ZPP-a u smislu višestruke sukladnosti i „ekologizacije” prvog stupa. Od ukupnog proračuna za izravna plaćanja koji iznosi 1,22 milijarde EUR za razdoblje 2015. – 2020. 30 % sredstava izdvojeno je za aktivnosti ekologizacije koje koriste okolišu. Djelotvorna provedba ekologizacije prvog stupa svakako bi pomogla da se poboljša stanje okoliša u područjima koja nisu obuhvaćena ruralnim razvojem. Hrvatska bi prema potrebi mogla preispitati provedbu ekologizacije prvog stupa.

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo

Hrvatska ima proračun od oko 348 milijuna EUR za ribarstvo i pomorski sektor. To uključuje i doprinos EU-a od 252 milijuna EUR129. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo usmjeren je na povećavanje konkurentnosti hrvatskog sektora ribarstva i akvakulture te na jačanje održivog iskorištavanja prirodnih resursa, što uključuje i promicanje ekološki prihvatljive prakse u akvakulturi i ribarstvu130.

U operativnom programu predviđeno je financiranje 15 projekata za zaštitu i poboljšanje morske bioraznolikosti i ekosustava uklanjanjem onečišćenja mora, tj. skupljanjem otpada i smeća131.

Instrument za povezivanje Europe (CEF)

Instrument za povezivanje Europe ključan je EU-ov instrument financiranja koji je posebno razvijen za usmjeravanje ulaganja u europsku prometnu, energetsku

128 Europska komisija, Sažetak Partnerskog sporazuma za Hrvatsku. 129 Europska komisija, Informativni list o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo: Hrvatska. 130 Europska komisija, Sažetak Partnerskog sporazuma za Hrvatsku. 131 Republika Hrvatska, Operativni program u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo:, str. 52.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

27

i digitalnu infrastrukturu radi rješavanja problema veza koje nedostaju i uskih grla te promicanja održivosti.

Do kraja 2017. Hrvatska je potpisala ugovore u vrijednosti od 424 milijuna EUR za projekte u okviru CEF-a.132

Obzor 2020.

Hrvatska se koristi sredstvima iz programa Obzor 2020. od njegova početka 2014. Prema stanju u siječnju 2019. 204 sudionika dobila su najveći iznos od 25,4 milijuna EUR za projekte u okviru programa rada unutar prioriteta „Društveni izazovi” koji se odnose na pitanja okoliša133 134.

Osim navedenih programa rada izdaci u području klime i bioraznolikosti prisutni su u cijelom programu Obzor 2020. Do prosinca 2018. u Hrvatskoj su projekti koji su bili prihvaćeni za financiranje u svim programima rada Obzora 2020. uključivali 24 milijuna EUR namijenjenih projektima u području klime (36,8 % ukupnih sredstava iz Obzora 2020. za Hrvatsku) te 3 milijuna EUR za projekte povezane s bioraznolikošću (4,1 % sredstava iz Obzora 2020. za Hrvatsku)135.

Program LIFE

Prvi projekti iz programa LIFE u Hrvatskoj su počeli 1995. u okviru komponente „treće zemlje”. U okviru te komponente od 1995. do 2005. financirano je ukupno 15 projekata. Njima su ostvarena ukupna ulaganja od 9 milijuna EUR, od čega je doprinos EU-a iznosio 6 milijuna EUR.

Prijavitelji iz Hrvatske imaju pravo prijavljivati se za sredstva iz programa LIFE od srpnja 2013. Od tada je financirano pet projekata: jedan u okviru komponente programa LIFE „Politika i upravljanje u zaštiti okoliša”, tri u okviru komponente „Priroda i bioraznolikost” te jedan projekt jačanja kapaciteta (vidjeti u nastavku). Time su ostvarena ulaganja ukupne vrijednosti od 15 milijuna EUR, u kojima je EU sudjelovao s 9,6 milijuna EUR136.

132 Europska komisija, Europski semestar: izvješće za Hrvatsku, 2018., str. 13. 133 Izračuni Europske komisije na temelju podataka iz sustava CORDA (Zajedničko skladište istraživačkih podataka). „Najveći iznos bespovratnih sredstava” najveći je iznos bespovratnih sredstava koji je utvrdila Komisija. Obično odgovara traženom iznosu bespovratnih sredstava, ali može biti manji. 134 To jest ii. sigurnost opskrbe hranom, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i unutarnjih voda i bioekonomija; iii. sigurna, čista i učinkovita energija; iv. pametan, zelen i integriran promet; i v. borba protiv klimatskih promjena, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine. 135 Izračuni Europske komisije na temelju podataka iz sustava CORDA (Zajedničko skladište istraživačkih podataka). 136 Europska komisija, Program LIFE po zemljama: Hrvatska (2017.) i LIFE Artina (2018.).

Za razdoblje 2014. – 2017. EU je dodijelio 4 milijuna EUR za hrvatske projekte 137. Primjer je projekt LIFE EUROTURTLES, u okviru kojeg se kolektivnim radom nastoji poboljšati stanje očuvanosti populacija morskih kornjača u EU-u. Doprinos EU-a iznosio je više od 3,8 milijuna EUR138. Projekt DRAVA LIFE (2015. – 2020.)139 prva je inicijativa za međusektorsku suradnju i integrirano upravljanje usmjerena na hrvatske rijeke. Ciljevi su tog projekta riješiti probleme riječnog ekosustava i povećati broj netaknutih, dinamičnih riječnih staništa. Njime se nastoje očuvati i stvoriti nove inundacije, poboljšati dinamika razine vode te povećati svijest o područjima mreže Natura 2000 u Hrvatskoj.

Europska investicijska banka

Samo 2018. Grupa EIB-a (Europska investicijska banka i Europski investicijski fond)140 odobrila je hrvatskim poduzećima i javnim ustanovama zajmove u vrijednosti od 507,3 milijuna EUR. Od toga je 93 milijuna EUR (18 %) bilo namijenjeno projektima u području okoliša (vidjeti sliku 22)141. EIB je potpisao okvirni ugovor o zajmu za razvoj manjih sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i odvodnje oborinskih voda te zaštite od poplava u hrvatskim općinama142.

Slika 22: Zajmovi EIB-a Hrvatskoj 2018.143

Europski fond za strateška ulaganja

Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) inicijativa je za prevladavanje trenutačnog manjka ulaganja u EU-u. Do siječnja 2019. EFSU je u Hrvatskoj mobilizirao 204 milijuna EUR. Očekuje se da će ta sredstva dovesti do sekundarnih ulaganja u vrijednosti od 998 milijuna EUR144.

137 Službe Komisije na temelju podataka koje je dostavio EASME. 138 Europska komisija, LIFE Euroturtles. 139 Projekt Drava Life. 140 Grupa EIB-a uključuje ulaganja i zajmove EIB-a i EFSU-a. 141 EIB, Hrvatska i EIB, 2018. 142 Europska investicijska banka, Projekti koji će se financirati. 143 EIB, Hrvatska i EIB, 2018. 144 Europska investicijska banka, Karta projekata EFSU-a.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

28

Nacionalno financiranje mjera u području okoliša

Hrvatska je 2016. potrošila 295,7 milijuna EUR na mjere zaštite okoliša, 15 % više nego 2015.145 Od toga je 1,1 milijun EUR dodijeljen za upravljanje otpadnim vodama. Za smanjenje onečišćenja dodijeljeno je 1,5 milijuna EUR (0,5 % ukupnog iznosa). Od ukupnih izdataka za mjere zaštite okoliša 23,9 % dodijeljeno je za zaštitu bioraznolikosti i krajobraza (70,7 milijuna EUR)146. Od 2012. do 2016. ukupna državna sredstva za zaštitu okoliša iznosila su 1,066 milijardi EUR147.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odgovoran je za financiranje pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održive upotrebe, zaštite i poboljšanja okoliša te u području energetske učinkovitosti i sličnim područjima.

Naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma mehanizam je koji je usporediv sa sustavom „plaćanja za usluge ekosustava”. Njime se od poduzeća zahtijeva da 0,0265 % svojeg ukupnog godišnjeg prihoda daju kao doprinos za održavanje i obnovu šuma u Hrvatskoj i gospodarenje njima148.

145 Eurostat, Rashodi opće države prema funkciji, 2018. 146 Nisu dostupni podaci o financijskim sredstvima upotrijebljenima za aktivnosti gospodarenja otpadom. 147 Eurostat, Rashodi opće države prema funkciji, 2018. 148 BISE, Zelena infrastruktura u Hrvatskoj.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

29

5. Jačanje upravljanja okolišem

Informiranje, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu

Građani mogu djelotvornije štititi okoliš ako se mogu osloniti na tri „stupa” Aarhuške konvencije: i. pristup informacijama ii. sudjelovanje javnosti u donošenju odluka te iii. pristup pravosuđu u pitanjima okoliša. Od ključne je važnosti za javna tijela, javnost i poduzeća da se informacije o okolišu dijele na učinkovit i djelotvoran način149. Sudjelovanje javnosti omogućuje tijelima da donose odluke u kojima se u obzir uzima ono što zabrinjava javnost. Pristup pravosuđu je skup jamstava kojima se građanima i nevladinim organizacijama omogućuje da na nacionalnim sudovima nastupaju radi zaštite okoliša150. On uključuje pravo na pokretanje pravnog postupka („aktivna legitimacija”)151.

Informacije o okolišu

Hrvatski podaci o okolišu raspoređeni su među raznim portalima i službama s dva portala. Nacionalni portal za okoliš haop.hr152 sadržava popis poveznica na sve tematske portale, a internetske stranice Ministarstva zaštite okoliša i energetike153 sadržavaju većinu pravnih informacija. Neki od tih tematskih portala odličan su izvor podataka, informacija i studija. Sadržaj većine internetskih stranica i dvaju velikih portala pregledno je prikazan. Objavljeni dokumenti mogu se preuzeti u standardnim formatima. Međutim, pristup je ponekad ograničen određenim faktorima, kao što je prijava, na primjer u slučaju Registra onečišćavanja okoliša (ROO).

Uspješnost Hrvatske u provedbi Direktive INSPIRE mogla bi se poboljšati. Preispitana je na temelju izvješća o provedbi iz 2016.154 i najnovijih podataka o praćenju iz 2017.155 Dobar napredak i dobre razine provedbe zabilježeni su kad je riječ o koordinaciji i dokumentiranju

149 Aarhuška konvencija, Direktiva 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama o okolišu i Direktiva 2007/2/EZ INSPIRE pravni su temelji za dijeljenje informacija o okolišu među javnim tijelima te s javnosti. Ovaj Pregled aktivnosti u području okoliša usredotočen je na Direktivu INSPIRE. 150 Jamstva su objašnjena u Obavijesti Komisije o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, SL L 275, 18.8.2017. te u s tim povezanom Vodiču za građane. 151 U Pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. ispituje se koliko su dobro države članice javnosti objasnile pravo pristupa pravosuđu te se razmatra aktivna procesna legitimacija i ostale velike prepreke za pokretanje sudskih postupaka u vezi s onečišćenjem prirode i zraka. 152 Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. 153 Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. 154 INSPIRE HR, Pregled podataka za Hrvatsku 2017. 155 INSPIRE, Prikaz podataka o praćenju.

podataka i usluga. Potrebno je dodatno raditi na i. stavljanju podataka na raspolaganje putem usluga; ii. poboljšanju uvjeta za ponovnu upotrebu podataka te iii. davanju prednosti skupovima podataka o okolišu u fazi provedbe, posebno onima za koje je utvrđeno da su visokovrijedni prostorni podaci za provedbu zakonodavstva o okolišu156.

Slika 23: Pristup prostornim podacima u okviru usluga pregledavanja i preuzimanja u Hrvatskoj (2017.)

Sudjelovanje javnosti

Hrvatska je uvela pravila kojima se uređuje sudjelovanje javnosti. Ona uključuju Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata157 i Zakon o procjeni učinaka propisa158 u dijelu koji se odnosi na obvezno savjetovanje s javnošću o novim propisima. Ta su pravila dopunjena pravilima o pristupu informacijama i određenim sektorskim propisima, posebno onima o sudjelovanju javnosti u odlučivanju u pitanjima okoliša. To je povezano s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i provedbom Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš.

Nadalje, središnji internetski portal e-Savjetovanja159 pomaže nadležnim tijelima da barem i. objave relevantne informacije na svojim internetskim stranicama i u medijima; ii. organiziraju javne rasprave i prezentacije te iii. odgovore na izravne zahtjeve za informacije. Naposljetku, postoji i nekoliko smjernica (npr. Priručnik

156 Popis visokovrijednih skupova prostornih podataka. 157 Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, NN 140/2009. 158 Zakon o pravu na pristup informacijama – pročišćeni tekst, NN 25/13 i 85/15. 159 Vlada Republike Hrvatske, e-Savjetovanja.

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

2013 2014 2015 2016 2017

Skupovi podataka za koje postoji usluga pregledavanja i preuzimanja

Skupovi podataka za koje postoji usluga pregledavanja

Skupovi podataka za koje postoji usluga preuzimanja

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

30

za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću160) te su imenovani i osposobljeni koordinatori za savjetovanje161. Vjerojatno zahvaljujući tim mjerama brojke Eurobarometra iz 2017. pokazuju da su hrvatski građani duboko uvjereni da pojedinac može utjecati na zaštitu okoliša (86 % ispitanika). To je poboljšanje u odnosu na 2014. Unatoč tomu, u praksi još uvijek ima nekih nedostataka te neki smatraju da se ta savjetovanja provode samo pro forma, na primjer kad se održavaju tijekom praznika162.

Pristup pravosuđu

Hrvatski građani nemaju na raspolaganju jasne i pristupačno prikazane informacije o načinu pokretanja pravnih postupaka u predmetima koji se odnose na okoliš.

Hrvatska općenito ima restriktivan pristup aktivnoj legitimaciji koji se temelji na pravima. Utvrđivanje aktivne legitimacije u parnici može biti složeno i dugotrajno.

U upravnim sporovima s tijelima nadležnima za okoliš legitimaciju za pokretanje spora imaju zainteresirana javnost i nevladine organizacije za zaštitu okoliša. Svatko može podnijeti tužbu zbog moguće ili stvarne štete u okolišu. Kad je riječ o povredama ili kršenju ekoloških propisa, legitimaciju imaju oni koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni zbog lokacije, prirode ili učinka projekta. Kada se dopuste postupci koji su uređeni posebnim zakonima, legitimaciju imaju samo stranke u postupku. U oba slučaja nevladine organizacije za zaštitu okoliša isključene su iz pokretanja postupka. Nije jasno bi li se aktivna legitimacija priznala u predmetima koji se odnose na onečišćenje prirode ili zraka.

160 Bardet, C., Priručnik za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, Zagreb, izrađen u okviru projekta tehničke pomoći Vladinom Uredu za suradnju s nevladinim udrugama, koji je financiran sredstvima EU-a, 2012. 161 Vlada Republike Hrvatske, e-Savjetovanja, Popis koordinatora za savjetovanje u javnim tijelima. 162 Zelena Istra, Prijedlozi za poboljšanje prakse informiranja i uključivanja javnosti u okolišno odlučivanje na lokalnoj i područnoj razini, 2016., str. 4.

U pravilu zahtjev za sudsko preispitivanje ne zaustavlja provedbu upravnog akta. Moguće je od suda zatražiti privremenu obustavu izvršenja akta, međutim čini se da se to u praksi rijetko događa163. To može dovesti do zakašnjele pravde, nakon što se nepopravljiva šteta za okoliš već dogodi.

Tekućim postupkom zbog povrede pokrenutim zbog neusklađenosti hrvatskog zakonodavstva s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš osporava se ograničena legitimacija u sudskom preispitivanju postupaka odobravanja projekata.

Prioritetne mjere 2019.

Poboljšati pristup prostornim podacima i uslugama boljim povezivanjem središnjeg portala INSPIRE i regionalnih portala. Utvrditi i dokumentirati sve skupove prostornih podataka potrebnih za provedbu zakonodavstva o okolišu164. Staviti na raspolaganje barem „neobrađene” podatke i dokumente drugim javnim tijelima i javnosti putem digitalnih usluga predviđenih Direktivom INSPIRE.

Bolje informirati javnost o pravima pristupa pravosuđu.

Osigurati da nevladine organizacije za zaštitu okoliša imaju aktivnu legitimaciju za osporavanje svih dozvola relevantnih za okoliš, kao što su građevinske dozvole, te za pokretanje pravnih postupaka koji se odnose na prirodu i zrak.

163 Zelena Istra, Izvješće organizacija civilnog društva o provedbi Aarhuške konvencije u Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016., str. 20. 164 Europska komisija, INSPIRE, Glavna stranica za MIWP mjeru 2016.5 „Prioritetni popis skupova podataka za e-izvješćivanje”.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

31

Osiguravanje usklađenosti

Osiguravanje usklađenosti s propisima o okolišu obuhvaća sve što javna tijela poduzimaju kako bi osigurala da industrija, poljoprivrednici i ostali ispunjavaju svoje obveze zaštite vode, zraka i prirode te gospodarenja otpadom165. To uključuje sljedeće mjere potpore koje ta tijela provode: i. promicanje usklađenosti166 ii. inspekcije i druge provjere koje provode, tj. praćenje usklađenosti167 i iii. korake koje poduzimaju kako bi zaustavila kršenje propisa, odredila sankcije i zahtijevala da se šteta otkloni, drugim riječima provedbu168. Građanske inicijative u području znanosti i pritužbe građana omogućuju nadležnim tijelima da bolje usmjere svoja nastojanja. Odgovornošću za okoliš169 osigurava se da onečišćivač plaća za saniranje svake štete.

Promicanje i praćenje usklađenosti

Kvaliteta informacija na internetu koje se pružaju poljoprivrednicima o tome kako ispuniti obveze u pogledu nitrata i zaštite prirode pokazuje koliko aktivno tijela promiču usklađenost u područjima u kojima ima velikih nedostataka u provedbi. Poljoprivredna savjetodavna služba (portal za poljoprivrednike) izdala je jedan dokument sa smjernicama za upotrebu umjetnih gnojiva i skladištenje stajskog gnoja u područjima ranjivima na nitrate170. Općenito nedostaje praktičnih informacija na internetu namijenjenih poljoprivrednicima o obvezama u pogledu zaštite prirode.

Velika industrijska postrojenja mogu predstavljati ozbiljan rizik od onečišćenja. Od javnih se tijela zahtijeva da uspostave planove inspekcija tih postrojenja te da pojedinačna izvješća o inspekcijskim pregledima stave na raspolaganje javnosti171. Na internetskim stranicama Ministarstva objavljuju se godišnji programi172 te godišnja

165 Pojam je detaljno objašnjen u Komunikaciji „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” COM(2018) 10 i u povezanom Radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 10. 166 Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. usmjeren je na pomoć koja se daje poljoprivrednicima kako bi se uskladili sa zakonodavstvom o prirodi i nitratima. 167 Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. usmjeren je na inspekcijske preglede velikih industrijskih postrojenja. 168Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. usmjeren je raspoloživost podataka o provedbi i koordinaciji među nadležnim tijelima kako bi se pristupilo rješavanju problema kaznenih djela protiv okoliša. 169 Direktivom 2004/35/EZ stvoren je okvir. 170 Vlada Republike Hrvatske, e-Savjetovanja – Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, Smjernice za upotrebu umjetnih gnojiva i skladištenje stajskog gnoja u područjima ranjivima na nitrate. 171 Članak 23. Direktive 2010/75/EU. 172 Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Program koordiniranih inspekcijskih nadzora u 2018. godini.

i tromjesečna izvješća o provedenim inspekcijskim pregledima173.

Građanske inicijative u području znanosti i rješavanje pritužbi

Angažiranjem javnosti kroz građanske inicijative u području znanosti može se promicati znanje o okolišu te pomoći nadležnim tijelima u njihovu radu. Radi lakše interakcije javnosti s hrvatskom javnom upravom razvijene su aplikacije koje su prilagođene korisnicima i jednostavne za upotrebu, a na internetu su dostupne informacije o građanskim inicijativama u području znanosti u Hrvatskoj174.

Dostupnost jasnih informacija na internetu o načinu podnošenja pritužbi pokazuje u kojoj mjeri nadležna tijela reagiraju na pritužbe javnosti. Na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike objavljeni su podaci za kontakt za slanje prijava/pritužbi o negativnim utjecajima na okoliš i šteti nanesenoj zaštićenim područjima.

Provedba

Ako se praćenjem utvrde problemi, može se primijeniti niz odgovarajućih mjera. Godišnja i tromjesečna izvješća o provedenim inspekcijama u pogledu okoliša sadržavaju informacije o daljnjim postupcima koji se poduzimaju nakon otkrivanja neusklađenosti. Statistički podaci o progonu kaznenih djela protiv okoliša navedeni su u godišnjem izvješću Državnog odvjetništva Republike Hrvatske175. Međutim, ne objavljuju se informacije o povredama višestruke sukladnosti u pogledu nitrata i zaštite prirode.

Borba protiv kaznenih djela povezanih s otpadom i divljom faunom i florom te drugih kaznenih djela protiv okoliša posebno je zahtjevna te zahtijeva blisku suradnju inspektora, carinskih tijela, policije i državnih odvjetnika. Hrvatsko pravo daje inspektorima, policiji i državnom odvjetništvu potencijalnu ulogu u suzbijanju kaznenih djela protiv okoliša. Suradnja među tijelima poboljšala se provedbom projekta „Jačanje kapaciteta inspekcije zaštite okoliša i drugih nadležnih državnih tijela i institucija za sprječavanje, prepoznavanje, istrage i procesuiranja u slučajevima djela protiv okoliša (CRO ENOFFENCE)” IPA 2011.

Odgovornost za okoliš

Direktivom o odgovornosti za okoliš uspostavljen je okvir za odgovornost za okoliš koji se temelji na načelu „onečišćivač plaća” radi sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu. Pregled aktivnosti u području okoliša iz 2017. bio

173 Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Tromjesečna izvješća o provedenim inspekcijskim nadzorima — I. tromjesečje 2018. 174 Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, Sustav za dojavu i web-obrazac. 175 Državno odvjetništvo.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

32

je usmjeren na bolje informiranje o šteti u okolišu, financijskim jamstvima i smjernicama. Komisija još prikuplja dokaze o ostvarenom napretku.

Prioritetne mjere 2019.

Bolje informirati javnost o promicanju, praćenju i provedbi usklađenosti. To znači da bi hrvatskim poljoprivrednicima u najmanju ruku trebalo na internetu omogućiti pristup praktičnim informacijama o tome kako ispuniti obveze u pogledu zaštite prirode. Trebalo bi objavljivati i informacije o svim daljnjim mjerama koje se poduzimaju u slučaju povreda višestruke sukladnosti u pogledu nitrata i zaštite prirode.

Poboljšati financijska jamstva za odgovornost i smjernice o Direktivi o odgovornosti za okoliš te objavljivati informacije o šteti u okolišu.

Pružiti više informacija o praktičnim aspektima suradnje i koordinacije inspektora, policije, državnog odvjetništva i drugih u borbi protiv kaznenih djela protiv okoliša.

Djelotvornost uprava za okoliš

Svi koji su uključeni u provedbu zakonodavstva u području okoliša na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini trebaju imati znanje, alate i kapacitete kako bi osigurali da se tim zakonodavstvom i upravljanjem postupkom izvršenja ostvare planirane koristi.

Upravni kapaciteti i kvaliteta

Kako bi se osiguralo djelotvorno upravljanje okolišem, osoblje tijela nadležnih za okoliš mora imati odgovarajuća administrativna i tehnička znanja i vještine. Pregledom aktivnosti u području okoliša iz 2017. Komisija je uvela TAIEX-EIR P2P kao novi instrument za jednostavniju razmjenu znanja među stručnjacima iz tijela država članica nadležnih za okoliš.

U travnju 2018. stručnjaci za okoliš iz Hrvatske sudjelovali su na radionici TAIEX-EIR koja je okupila stručnjake iz više zemalja, a odnosila se na praćenje utjecaja onečišćenja zraka na ekosustave. Radionica je poslužila kao platforma za razmjenu iskustva i znanja o primjeni članka 9. nove Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija.

Na radionici TAIEX-EIR P2P održanoj u rujnu 2018. u Grazu susreli su se predstavnici tijela nadležnih za okoliš te regija i gradova iz Austrije, Estonije, Hrvatske, Italije, Litve, Mađarske, Njemačke, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Španjolske i Švedske. Cilj je bio razmjena iskustva i primjera dobre prakse u smanjenju onečišćenja zraka. Na radionici se razmatrala i djelotvornost planova za kvalitetu zraka na područjima na kojima su razine onečišćujućih tvari u zraku veće od ciljnih vrijednosti.

Stručnjaci iz hrvatskog tijela nadležnog za provedbu Uredbe EU-a o drvu (EUTR) sudjelovali su na radionici za razmjenu stručnih znanja TAIEX-EIR. Svrha je radionice bila jačanje suradnje nadležnih tijela iz osam zemalja EU-a kako bi se poboljšala i uskladila provedba EUTR-a u regiji Sredozemnog mora. Stručnjaci iz Nizozemske i Danske iznijeli su iskustva nordijsko-baltičke mreže tijela nadležnih za EUTR.

Prema dokumentu Svjetske banke „Sustavna dijagnoza stanja u zemlji 2018.” u Hrvatskoj su potrebne reforme kako bi se riješili sljedeći problemi:

krute organizacijske strukture

funkcije koje se preklapaju

politizacija državne službe

slaba koordinacija

nejasne odgovornosti

rascjepkane i neodržive podnacionalne upravne strukture.

Navedeno je da je zbog čestih promjena vlade s vremenom došlo do slabljenja zamaha reformi i smanjenja dosljednosti državnih politika176.

Koordinacija i integracija

Kako je navedeno u Pregledu aktivnosti u području okoliša iz 2017., prenošenje revidirane Direktive o procjeni utjecaja na okoliš177 prilika je za pojednostavnjenje regulatornog okvira o procjenama utjecaja na okoliš. Unatoč kašnjenju u potpunom prenošenju Hrvatska je prenijela revidiranu Direktivu. Komisija trenutačno ocjenjuje kvalitetu prenošenja i provjerava usklađenost.

Komisija potiče racionalizaciju procjena utjecaja na okoliš kako bi se smanjilo dupliciranje. Racionalizacija pridonosi smanjenju nepotrebnog administrativnog opterećenja i ubrzava donošenje odluka, a da pritom ne dovodi u pitanje kvalitetu postupka procjene utjecaja na okoliš178.

Hrvatska je uvela racionalizaciju procjena utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš, Direktivom o staništima i Okvirnom direktivom o vodama.

Prilagodljivost, dinamika reformi i inovacije (e-uprava)

E-uprava i e-usluge imaju važnu ulogu u modernizaciji pružanja usluga u Hrvatskoj. Središnji državni portal uspostavljen je kao jedinstveno sučelje na kojem su prikazani struktura, funkcija i uloga svih tijela državne

176 Svjetska banka, The Republic of Croatia systematic country diagnostic (Sustavna dijagnoza stanja u Republici Hrvatskoj), 2018., str. 10., 69. 177 Direktiva 2014/52/EU. 178 Komisija je 2016. objavila dokument sa smjernicama o uspostavi koordiniranih i/ili zajedničkih postupaka koji istodobno podliježu procjenama u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš, Direktivom o staništima, Okvirnom direktivom o vodama i Direktivom o industrijskim emisijama, SL C 273, 27.7.2016., str. 1.

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

33

uprave. Omogućuje jednostavan pristup svim informacijama i uslugama javne uprave, koje se mogu pretraživati po vrsti, temi i sektoru. Pruža i mogućnost praćenja političkih aktivnosti.

Sve tijela za upravljanje okolišem imaju internetske stranice koje su u funkciji. Komuniciraju s javnošću i drugim dionicima putem interneta, elektroničkom poštom i preko portala e-Savjetovanja, kako je propisano Zakonom o pravu na pristup informacijama. Neka tijela, na primjer nacionalna agencija nadležna za zaštitu prirode, razvila su druge elektroničke usluge, kao što je pružanje podataka o okolišu putem interneta izravno iz registara i baza podataka.

Strategijom razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine179 predviđena je izrada analiza i prijedloga teritorijalne reforme, regionalizacije i znatne decentralizacije najkasnije do 2019.

Odgođeno je donošenje nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2017. – 2021. Strategijom se predviđa više poboljšanja, među ostalim i poboljšanje portala e-Savjetovanja kako bi uključivao zahtjeve procjene učinaka propisa. Iako je Hrvatska uvela procjenu učinaka propisa, na većinu zakonodavstva ona se ne primjenjuje zbog brzih zakonodavnih postupaka. Čak i kad se primjenjuje, procjena učinaka propisa često se ne provodi pravilno zbog slabe kontrole kvalitete i premalo zalaganja na visokoj razini180. Vladin Ured za suradnju s nevladinim udrugama planira uspostaviti sustave e-savjetovanja za donošenje odluka na lokalnoj i regionalnoj razini u suradnji s udrugama gradova, općina i županija.

U izvješću DESI iz 2018. Hrvatskoj je dodijeljeno 45 od mogućih 100 bodova za digitalne javne usluge, što je niže od prosjeka EU-a od 58 bodova181.

Poticanje financiranja i djelotvornog korištenja sredstava

Putem svojeg portala182 i medijskih kampanja Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a promiče mogućnosti financiranja sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Koordinira i razvoj projekata koji provode sektorska tijela i regionalne razvojne agencije. Osim toga pruža tehničku pomoć za pripremu zahtjeva za investicijske projekte koji se mogu financirati sredstvima iz strukturnih instrumenata EU-a.

Prioritetne mjere 2019.

179 Vlada Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine, NN 70/2015. 180 Svjetska banka, The Republic of Croatia systematic country diagnostic (Sustavna dijagnoza stanja u Republici Hrvatskoj), 2018., str. 26. 181 Europska komisija, Izvješće o indeksu digitalnog gospodarstva i društva 2018., digitalne javne usluge. 182 Europski strukturni i investicijski fondovi, Hrvatska

Razmotriti mogućnosti daljnje racionalizacije postupaka procjene utjecaja na okoliš, a da se istodobno osiguraju pravilni postupci sudjelovanja javnosti. Nastojati riješiti pitanje rascjepkanog upravljanja temama povezanima s okolišem.

Hrvatska može dodatno poboljšati svoje cjelokupno upravljanje okolišem (npr. transparentnost, sudjelovanje građana, usklađenost i provedbu te administrativne kapacitete i koordinaciju).

Međunarodni sporazumi

Ugovorima EU-a propisano je da se politikom EU-a u području okoliša promiču mjere na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih ili svjetskih problema povezanih s okolišem.

EU se zalaže za jačanje prava okoliša i njegovu provedbu na svjetskoj razini. Stoga nastavlja podupirati proces Globalnog pakta za okoliš, koji je u svibnju 2018. pokrenula Opća skupština Ujedinjenih naroda183. Pregled aktivnosti u području okoliša jedan je od alata kojim se osigurava da države članice budu dobar primjer jer poštuju propise i politike Europske unije i međunarodne sporazume u području okoliša.

Šume: Uredba EU-a o drvu (EUTR) 184/ Uredba o sustavu izdavanja dozvola za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma (FLEGT) 185

U razdoblju od ožujka 2015. do veljače 2017. Hrvatska nije planirala provoditi provjere domaćih poduzeća koja posluju drvom, navodeći da je 70 % hrvatskih šuma u vlasništvu države. Međutim, od procijenjenih 5000 poduzeća koja uvoze drvo, provjera je bila provedena kod njih 46, koliko je bilo i planirano. Nije prijavljeno da su u tim slučajevima izrečene privremene mjere ili sankcije zbog povrede EUTR-a. Kad je riječ o obvezi suradnje, Hrvatska je izvijestila o suradnji s nacionalnim carinskim i poreznim agencijama, s nacionalnim tijelom nadležnim za CITES te s regionalnim i ostalim državnim agencijama. Nadalje, Hrvatska zajedno s drugim zemljama EU-a u regiji Sredozemnog mora sudjeluje u uspostavi sredozemne mreže za provedbu EUTR-a.

Genetski resursi: Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja (ABS)186

Uredbom EU-a o ABS-u u pravo EU-a prenose se mjere usklađivanja propisane Protokolom iz Nagoye. Hrvatska

183 Rezolucija Opće skupštine UN-a 72/277 i Organizacijski sastanak ad hoc otvorene radne skupine. 184 Uredba (EU) br. 995/2010. 185 Uredba (EZ) br. 2173/2005. 186 Uredba (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji (Tekst značajan za EGP).

Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska

34

je odredila svoja nadležna tijela kako je propisano Uredbom o ABS-u187.

Međunarodna trgovina divljom faunom i florom: Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES)188

Osnovnom Uredbom189 u pravo EU-a prenose se glavne obveze koje proizlaze iz Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES). U skladu s tom uredbom Hrvatska je uspostavila odgovarajuća nacionalna tijela te redovito obrađuje zahtjeve za izdavanje dokumenata za uvoz, izvoz, ponovni izvoz i trgovinu unutar EU-a. Izvješća o zapljeni nezakonitih pošiljaka – posebno ona koja se svakih šest mjeseci dostavljaju organizaciji TRAFFIC na temelju njezina ugovora s Komisijom te ona koja se razmjenjuju putem platforme EU-TWIX – svjedoče o aktivnosti carinskih tijela.

Kako bi se osigurala potpuna provedba akcijskog plana EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom florom i faunom iz 2016. te povećala stopa otkrivanja nezakonitih aktivnosti, hrvatska nadležna tijela na nacionalnoj i lokalnoj razini uz provjere na graničnim prijelazima provode i redovite provjere trgovaca, uzgajivača i posjednika.

Održivi razvoj i provedba ciljeva održivog razvoja UN-a

Održivi razvoj povezuje politiku okoliša te socijalnu i gospodarsku politiku u koherentan okvir i time pridonosi provedbi zakonodavstva i politika u području okoliša.

Pojam održivog razvoja integriran je postupke donošenja javnih politika provedbom međusektorske strategije održivog razvoja iz 2009.190 Više sektorskih strategija i planova uključuju ciljeve, mjere i aktivnosti iz te strategije u svoj okvir. Gospodarskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) 2010. i 2014. dostavljena su dva izvješća o obrazovanju za održivi razvoj. Vlada je 2018. osnovala Nacionalno vijeće za održivi razvoj191, međuministarsko savjetodavno tijelo odgovorno za praćenje provedbe novog Programa UN-a do 2030. i ciljeva održivog razvoja te izvješćivanje o aktivnostima provedbe, kao i za međunarodnu suradnju u tim pitanjima. Izvori financiranja za provedbu ciljeva održivog razvoja nisu jasno utvrđeni. Međutim, s obzirom na to da ih se treba uključiti u pojedinačne sektorske akcijske planove, može se pretpostaviti da bi izvore financiranja

187 Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 511/2014, NN 20/2018. 188 Europska komisija, Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES). 189 Uredba (EZ) br. 338/97. 190 Vlada Republike Hrvatske, Strategija održivog razvoja, NN 30/2009. 191 Vlada Republike Hrvatske, Odluka o osnivanju Nacionalnog vijeća za održivi razvoj, NN 7/2018.

trebalo osigurati provedbom odgovarajućih sektorskih aktivnosti. Ti su izvori financiranja obično nacionalna proračunska sredstva, izvanproračunske ustanove kao što su Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Hrvatske vode, strukturni fondovi EU-a i međunarodni programi suradnje. Plan je da Hrvatska 2019. dostavi svoj dobrovoljni nacionalni pregled za Program UN-a do 2030.192, koji bi trebao sadržavati informacije o mjerama potrebnima za provedbu Programa UN-a do 2030. i ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj razini.

192 UN, Baza podataka o dobrovoljnim nacionalnim pregledima.