Prijedlog za strateške akcije 2014. - 2020. · Rodna ravnopravnost u sportu Przijdmoe ca stratjlhj ahđzij 2014.g2020. Hrvatski olimpijski odbor Komisija za ravnopravnost spolova

Prijedlog za strateške akcije 2014. - 2020.

Prijedlog za strateške akcije 2014. — 2020.

Listopad, 2018.

4

Rodna ravnopravnost u sportuPrijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Hrvatski olimpijski odbor

Komisija za ravnopravnost spolova Morana Paliković Gruden, predsjednica

Europska komisija ovim je dokumentom dala prijed-log plana strateških akcija za rodnu ravnopravnost

u sportu kojim želi potaknuti vladine i nevladine vode-će sportske organizacije na razvijanje i provedbu na-cionalne i međunarodne strategije o ravnopravnosti u sportu uz podršku koherentnih i konkretnih mjera na razini Europske unije. Hrvatski olimpijski odbor (Komisija za ravnopravnost spolova u sportu) već se više od 20 godina aktivno bavi promicanjem i poboljšanjem ravnopravnosti spolova u sportu putem raznih aktivnosti.

Važno je da je u dokument Hrvatskog sabora, Nacio-nalnu politiku za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. godine, prvi put, a na prijedlog Ko-misije za ravnopravnost spolova Hrvatskog olimpijskog odbora, uneseno poglavlje o unapređenju položaja žena u sportu.

Na temelju tog dokumenta s konkretnim mjerama za poboljšanje statusa žena u sportu svim članicama HOO-a, nacionalnim sportskim savezima i županij-skim sportskim zajednicama upućene su preporuke za djelovanje u području poboljšanja rodne ravnopravnosti u zastupljenosti na upravljačkim i stručnim pozicijama u sportu, unapređenje postojećeg zakonodavnog okvira i praćenje statističkih podataka, osiguranje jednake do-stupnosti sportske infrastrukture te dostupnosti struč-nog osposobljavanja, usavršavanja i zapošljavanja u sportu kao i reguliranje područja sporta kao sigurnog mjesta za žene i djevojke oslobođenog od svih oblika na-silja, uključujući seksualno nasilje.

Budući da ovaj materijal smatramo vrlo korisnim u daljnjim koracima unapređenja ravnopravnosti spolova u sportu, želimo ga učiniti dostupnim svima, a ponaj-prije članicama Mreže koordinatorica za ravnopravnost spolova u sportu kao i u sportskim organizacijama koje iskazuju interes u tom radu.

Uvod

5

Unatoč vrhunskim uspjesima naših sportašica, žene su u sportu još uvijek u nepovoljni-jem položaju u odnosu na muškarce, kao i u svim drugim slučajevima političkog i jav-

nog odlučivanja. Još uvijek smo suočeni s brojnim preprekama i različitim stereotipima koji sprečavaju brže postizanje rodne ravnoteže u sportu. Mnoga istraživanja i analize jasno pokazuju da su žene i djevojčice manje uključene u sportske aktivnosti, da imaju teži pristup potrebnoj infrastrukturi, da je ženski sport manje medijski vidljiv, da su ne-rijetko izložene različitim oblicima nasilja i seksualnog uznemiravanja uz zabrinjavajuću podzastupljenost u upravnim odborima sportskih organizacija i saveza. To je samo dio problema s kojima se susreću žene u sportu, ne samo u Hrvatskoj nego i u većini svih drugih europskih zemalja. Potrebno je bolje upoznati sve okolnosti s kojima se sportašice susreću i trajno raditi na podizanju javne svijesti o neravnopravnosti muškaraca i žena u sportu, uključujući i sva sportska tijela. Iz svih ovih razloga Ured za ravnopravnost spo-lova pozdravlja hrvatsko izdanje ovog važnog priručnika Europske komisije. U njemu se, polazeći od nedostatnog zakonodavnog i strateškog okvira, pozivaju sve članice Europske unije da razviju nacionalni akcijski plan o rodnoj ravnopravnosti u sportu i uključe ovo pitanje u nacionalne sportske strategije.

Unapređenje položaja žena u sportu prvi je put kao prioritetni tematski cilj, uz konkretno definirane mjere, uvršten u Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova 2011. godine. Tada je zatraženo povećanje udjela žena u upravljačkim strukturama sportskih saveza i drugih sportskih organizacija, preispitivanje postojećeg zakonodavstva, unapređenje mo-dela za praćenje statističkih podataka o položaju žena u sportu, osiguranje jednake do-stupnosti sportske infrastrukture, kako u vremenu korištenja tako i u kvaliteti te jednaka dostupnost stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u sportu. U poglavlju posvećenom suzbijanju nasilja nad ženama bilo je propisano da će (odredbama zakona, pravilnika i drugih akata koji reguliraju sportsko područje) sport za žene i djevojke posta-ti sigurniji, oslobođen od svih oblika nasilja, uključujući seksualno te da će se s tim u vezi educirati sportaši i sportašice.

Sve ovo i nadalje ostaju ozbiljni izazovi koji traže posvećenost i koordinirane akcije svih mjerodavnih tijela, na državnoj i lokalnoj razini, uz razvoj potrebnih alata i planova i medijsku vidljivost. Upravo je to najvažniji cilj ovog Prijedloga Europske komisije za stra-teške akcije za rodnu ravnopravnost u sportu do 2020. godine koji, uz ocjenu stanja i postignutog napretka, sadrži i konkretno razrađene smjernice za buduće postupanje Eu-ropske komisije, članica Europske unije, nacionalnih sportskih vladajućih tijela i medij-skih organizacija.Nastavljajući raniju uspješnu suradnju Ured za ravnopravnost spolova pridružit će se Ko-misiji za ravnopravnost spolova Hrvatskog olimpijskog odbora u promociji ovog važnog dokumenta, s uvjerenjem da će njegova javna dostupnost pridonijeti prepoznavanju važ-nosti osiguravanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca u sportu.

mr. sc. Helena Štimac Radin Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova

Vlade Republike Hrvtaske

Predgovor

6


1. Rodna ravnopravnost u sportu .................................................................... 61.1. Uvod ............................................................................................................................................61.2. Izazovi rodne ravnopravnosti u sportu .....................................................................................61.3. Pogodnosti rodne ravnopravnosti u sportu …………………………………………………… .............71.4. Poziv na strateške akcije za promidžbu rodne ravnopravnosti i podršku rodnoj ravnopravnosti u sportu .............................................................................................................8

2. Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija ........ 102.1. Potreba za strateškim akcijama na nacionalnoj razini ........................................................... 102.2. Potreba za europskim pristupom ............................................................................................ 12

3. Rodna ravnoteža i ravnopravnost u odlučivanju u sportu …………………143.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama ............................................................... 143.2. Ciljevi 2020. ............................................................................................................................. 153.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva .............................................................................................. 153.3.1. Rodna ravnoteža u izvršnim odborima i odborima sportskih vladajućih tijela…… ............. 153.3.2. Rodna ravnoteža u upravljanju profesionalnim sportskim upravama i vladajućim tijelima 173.3.3. Strategija rodne ravnopravnosti u sportskim vladajućim tijelima ........................................ 19

4. Rodna ravnopravnost među trenerima ........................................................ 204.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama ............................................................... 204.2. Ciljevi 2020. ............................................................................................................................. 214.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva .............................................................................................. 224.3.1. Rodna ravnoteža u radnoj snazi trenera volontera i zaposlenih trenera .............................. 224.3.2. Rodna ravnoteža ženskih i muških trenera u svim reprezentacijama ................................... 244.3.3. Znanje koje se temelji na dokazima o rodu i rodnoj ravnopravnosti uključeno je u trenersko obrazovanje........................................................................................................... 25

5. Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i putem sporta … ....……265.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama ............................................................... 265.2. Ciljevi 2020. ............................................................................................................................. 285.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva .............................................................................................. 285.3.1. Nacionalna strategija u svakoj zemlji članici EU-a ................................................................. 305.3.2. Preventivni alati i služba za potporu žrtvama ........................................................................ 305.3.3. Strategija ljudskih resursa za volontere i profesionalce ......................................................... 315.3.4. Programi u sportu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja .................................................................................................. 32

Sadržaj

7

6. Borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i uloga medija ....... 346.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama ............................................................... 346.2. Ciljevi 2020. ............................................................................................................................. 356.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva .............................................................................................. 356.3.1. Pravično prikazivanje žena i muškaraca u sportskim medijima ............................................ 356.3.2. Rodna ravnoteža u prenošenju sporta u svim medijima ........................................................ 376.3.3. Rodna ravnoteža žena i muškaraca koji rade u odjelima europskih sportskih medija ......... 40

7. Horizontalni alati i mjere ............................................................................ 427.1. Uvod .......................................................................................................................................... 427.2. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama ............................................................... 427.3. Alati i mjere za provođenje akcija ............................................................................................ 437.3.1. Javna svijest i širenje informacija ........................................................................................... 437.3.2. Mreže i partnerstva .................................................................................................................. 447.3.3. Istraživanje, praćenje i vrednovanje ........................................................................................ 447.3.4. Rodno osviještena politika....................................................................................................... 467.3.5. Financijska podrška ................................................................................................................. 46

Dodatak I. Glosar .................................................................................................... 46 Rod ............................................................................................................................................ 46 Rodno uvjetovano nasilje ......................................................................................................... 46 Rodna ravnopravnost ............................................................................................................... 46 Rodna jednakost ....................................................................................................................... 46 Rodno uvjetovano uznemiravanje ........................................................................................... 46 Rodni identitet ......................................................................................................................... 46 Rodne uloge .............................................................................................................................. 46 Intersekcionalnost ................................................................................................................... 46 Višestruka diskriminacija ........................................................................................................ 46 Seksualno zlostavljanje ............................................................................................................ 47 Seksualno uznemiravanje ........................................................................................................ 47

Dodatak II. Primjer smjernica za nacionalni akcijski plan o rodno uvjetovanom nasilju u sportu .... 48

Dodatak III. Popis stručnjaka ......................................................................................................... 52

8


1.1. Uvod

Od žena se dugo očekivalo da žive prema tra-dicionalnim rodnim ulogama prihvaćenim u brojnim društvima pa ih se često odvraćalo od sudjelovanja u nekim djelatnostima, uk-ljučujući i sportska natjecanja. Od Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine, na kojima su među 997 sportaša bile 22 žene i natjecale se u pet sportova, uključenost žena u olimpijski pokret postupno se pro-mijenila na svim razinama. Promjene rodnih uloga kao odgovor na ekonomske, društve-ne i političke okolnosti utjecale su na sport, osobito kad je riječ o sudjelovanju. Ipak, na razini odlučivanja napredak nije tako impre-sivan: između 1896. i 1981. nije bilo žena među članovima Međunarodnog olimpij-skog odbora (MOO), a 2014., od 115 članova MOO-a 24 su žene.

Prije početka Olimpijskih igara 2012. u Londonu Viviane Reding, potpredsjednica Europske komisije, i Androulla Vassiliou, europska povjerenica za sport, čestitale su predsjednicima MOO-a i Međunarodnog pa-raolimpijskog odbora (MPO) na prvim olim-pijskim igrama na kojima se žene natječu u svakom sportu olimpijskog programa.

„To je važna prekretnica u dugoj borbi za istin-sku rodnu ravnotežu između muškaraca i žena u sportu. Međutim, uvjerene smo da još mnogo toga treba napraviti da bi se postigla prihvatlji-va zastupljenost žena u sportu i vodećim sport-skim tijelima i nastavila borba protiv diskrimi-nacije i seksualnog zlostavljanja žena“.

Povjerenice su istaknule da su već poduze-le prvu inicijativu, podržavajući projekte u koje su uključene europske olimpijske i pa-raolimpijske sportske organizacije i pozvale su predsjednike MOO-a i MPO-a na daljnju suradnju:

„Vjerujemo da ove akcije trebaju biti dio zajedničkog okvira koji ćemo u budućnosti razvijati u tijesnoj suradnji s vama. Predla-žemo razvoj plana rodne ravnopravnosti u sportu s inteligentnim i realnim ciljevima za vladine i nevladine organizacije koje treba postići do 2020. godine.“

1.2. Izazovi rodne ravnopravnosti u sportu

Poziv povjerenica na više akcija i daljnju su-radnju temelji se na procjepu koji se nastavlja na svim razinama između žena i muškaraca u sportu i nedostatku provedbe konkretnih mjera.

Eurobarometar o sportu i tjelesnoj aktivno-sti 2014. naglasio je da sudjelovanje djevoj-čica i žena u Europi još uvijek nije na istoj razini kao ono dječaka i muškaraca. Osim toga, istraživanje je pokazalo da je broj žena na rukovodećim položajima u sportskim vo-dećim tijelima u Europi još uvijek vrlo nizak (u prosjeku 10 %), uz iznimke u nekim dr-žavama članicama Europske unije (EU) i na lokalnoj razini. Usprkos nekim pozitivnim akcijama, rijetko dolazi do znatnih promjena u zakonodavstvu i strategijama, uz iznimku nordijskih zemalja, Ujedinjenog Kraljevstva i

1. Rodna ravnopravnost u sportu

9

Francuske te u savezima poput Međunarod-ne triatlonske unije. Zaposlene trenerice su u manjini u Europi i često mjesečno u pro-sjeku zarađuju do 1000 eura manje od svojih muških kolega za istu vrstu posla.

Projekt „Seksualno nasilje u sportu“ financi-ran sredstvima EU-a pokazao je kako sport pomaže djeci da budu jaka i samosvjesna, međutim, isto tako predstavlja područje značajne ranjivosti za seksualno i rodno uznemiravanje i zlostavljanje. To je rezultat bliskih odnosa i povjerenja koje se razvija među pojedincima kad treniraju za postiza-nje zajedničkog uspjeha.

Rezultati Eurobarometra 2010. o rodnoj rav-nopravnosti naveli su da se Europljani brinu o seksističkim stereotipima u svijetu sporta. To sve ne čini sport rodno uravnoteženim kao što bi trebao biti i naglašava potrebu za poboljšanjem rodne klime i ravnopravnosti u sportu putem konkretnih mjera koje podr-žavaju održive strategije i, kad je to potreb-no, pravni okviri.

Dobar je znak da su mnoge sportske organiza-cije izrazile svoje opredjeljenje za rodnu rav-nopravnost u sportu jer je od 1. siječnja 2014. više od 412 sportskih organizacija širom svi-jeta usvojilo Brajtonsku deklaraciju o ženama i sportu. Međutim, ne može se poreći da u isto vrijeme nisu provedene mjere i akcije. Čak 24 godine nakon Brajtonske deklaracije, još uvi-jek postoji potreba „Provesti promjenu“, što je bilo geslo VI. Svjetske konferencije Među-narodne grupe žena (IWG) u Helsinkiju 2014.Puno je pozitivnih aktivnosti, projekata i

akcija koje za žene u sportu poduzimaju potpisnici Brajtonske deklaracije, no još je uvijek upitno u kojoj mjeri su te aktivnosti održive i koliko je glavnih sportskih organi-zacija uključeno. Čini se da mnoge sportske organizacije nisu u mogućnosti institucio-nalizirati rodno integriranje unutar sporta.

1.3. Pogodnosti rodne ravnopravnosti u sportu

Nedostatak rodne ravnopravnosti u sportu mogao bi se isto tako percipirati kao propu-štena prilika za sportski sektor. Istraživanje i razvoj događaja u sportu pokazuju da vješti-je i obrazovanije žene i muškarci mogu dobi-ti zanimljive pogodnosti na osobnim, orga-nizacijskim i društvenim razinama. Umjesto da se rodna pitanja smatraju nevažnim ili da su čak prepreka glavnim strateškim ciljevi-ma u sportu, zainteresirane strane u sportu trebaju razviti obuhvatnije razumijevanje vrijednosti rodne ravnopravnosti kao uvjeta društvenog i ekonomskog razvoja.

Rodna ravnopravnost pogodovat će položa-ju žena koje dugo vremena nisu imale ista ljudska prava kao muškarci te će, u isto vrijeme, poboljšati raznolikost današnjeg sportskog sektora koji treba privući potenci-jalne sportske sudionike i klijente i zadržati ih kao članove ili sudionike aktivne u orga-nizaciji, spremne za ispunjavanje aktivnosti ili funkcija.

To će pozitivno pridonijeti kvaliteti isporu-čenih usluga jer će žene osigurati različite

10


uzore za djevojčice i dječake i nove, važne obrazovne pristupe koji potiču djevojke i žene na bavljenje sportom i pripremu za doživotnu sportsku karijeru. Dugoročno bi taj pristup utjecao na mušku populaciju. Us-postavio bi sigurno sportsko okruženje djevojčicama i dječacima, mladim ženama i muškarcima jer će podići svijest o temi, obrazovanju instruktora i administratora kako upravljati rizicima u tom području i spriječiti nanošenje štete sportašima.

Rodno ravnopravno usmjeravanje i trenira-nje mogu smanjiti visoku stopu odustaja-nja djevojčica i žena od bavljenja sportom, izbjeći seksističke rodne stereotipe u sportu i kreirati pozitivnu i društveno obrazovnu klimu za sve.

Za brojne žene s invalidnošću ili migranti-ce to je i mnogo više, to je korištenje sporta kao sredstva za osnaživanje njihovih života, da imaju posao, obitelj i da budu prihvaćene kao državljanke svoje nove zemlje i da se ne osjećaju „različitima“. Može se očekivati da će, kao rezultat pristupa rodne ravnoprav-nosti, sport postati atraktivniji djevojčica-ma i ženama, da će više uživati u sportskoj klimi, što će dovesti do povećanja sudjelova-nja. To će rezultirati pozitivnim učinkom na zdravlje žena i djevojčica širom Europe.

Napokon, treba jako naglasiti da će rodna ravnopravnost u sportu biti ekonomski ko-risna za sve zainteresirane strane u sportu i srodnim industrijama, uključujuči medije, zbog većeg sudjelovanja i popularnosti spor-ta i rasta radne snage.

1.4. Poziv na strateške akcije za promidžbu rodne ravnopravnosti i podršku rodnoj ravnopravnosti u sportu

Svaki poziv za obnovu političke pažnje o rodnoj ravnopravnosti u sportu na međuna-rodnoj razini treba sagledati u povijesnom

kontekstu. Već je, od 4. do 6. prosinca 1978., u Londonu održana jedna međunarodna konferencija o ženama i sportu, koju je or-ganiziralo Središnje vijeće tjelesne rekreaci-je, a Povelju o pravima žena u sportu, koju je predložila organizacija UISP, sport za sve, godine 1987. usvojio je Europski parlament. (Rezolucija o ženama i sportu dokument A 2-32/87/rev.)

Konferencija o ženama i sportu u Brightonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, od 5. do 8. svibnja 1994., koju je organiziralo Britansko sport-sko vijeće i podržao Međunarodni olimpijski odbor, Pekinška platforma za akciju, usvoje-na na Četvrtoj svjetskoj konferenciji UN-a o ženama 1995. i UNESCO-ove međunarod-ne konferencije ministara i visokih dužno-snika odgovornih za tjelesni odgoj i sport (MINEPS) 2004. i 2013. osigurale su važne strateške preporuke za žene i rodnu rav-nopravnost u sportu. Pokrenuto je nekoliko inicijativa zemalja članica EU-a, sportskog pokreta, Vijeća Europe i Europskog parla-menta (2003., 2007.), svaki put pozivajući na više akcija i mjera. Međutim, te akcije ipak nisu dovele do prihvatljive razine rodne ravnopravnosti u sportu.

Na sastanku s predstavnicima mreže Eu-ropskih žena i sporta, Europske nevladine sportske organizacije (ENGSO) i Međuna-rodne grupe žena o rodnoj ravnopravnosti i sportu 2011., povjerenica za sport Andro-ulla Vassiliou zaključila je da je bilo teško ostvariti ciljeve o rodnoj ravnopravnosti u sportu bez specifičnih akcija i političke i financijske podrške. Stoga treba razvijati strateške akcije, uključujući smjernice i plan akcije koji bi skicirali prioritetna područja za nacionalne i međunarodne sportske organi-zacije, nacionalne vlade i rad na razini EU-a. To bi uključivalo obrazovne i trenažne pro-grame za žene i muškarce i nove strategije ljudskih resursa na lokalnim, nacionalnim i međunarodnim razinama. Povjerenica Vassiliou pozvala je zainteresira-ne strane u sportu i zemlje članice EU-a da

11

zajedno djeluju na razvoju koherentnog pla-na kojim bi se ostvarila rodna ravnopravnost u sportu do 2020. godine. Zamolila je grupu stručnjaka da pripreme prijedlog za takav plan koji se temelji na dokazima, uključujući moguće pogodnosti konkretnih mjera o ko-jima se raspravljalo sa zainteresiranim stra-nama i stručnjacima na Konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu, 3. do 4. prosinca 2013. u Vilniusu, Litva.

Ovaj dokument traženi je prijedlog plana strateških akcija o rodnoj ravnopravnosti u sportu. Cilj je prijedloga osiguravanje pri-vlačnosti sporta svima, ali osobita pažnja posvećena je djevojčicama i ženama, bez ob-zira na dob ili obrazovanje, tako da mogu su-djelovati, raditi, upravljati i uživati u sportu, u sigurnoj okolini. U isto vrijeme, sport bi se trebao promicati kao sredstvo poboljša-nja rodne ravnopravnosti u društvu jer ima potencijal za obrazovanje ljudi za vodstvo, doprinosi vještinama potrebnim za ulogu ili zanimanje i sprečava rodno uvjetovano nasi-lje. Zbog medijske pažnje koja mu je posve-ćena, sport je odlično sredstvo borbe protiv negativnih rodnih stereotipa i u sportu i u društvu kao cjelini.

Ovaj prijedlog za stratešku akciju potiče vla-dajuća sportska tijela na razvijanje i proved-bu nacionalne i međunarodne strategije o rodnoj ravnopravnosti u sportu za razdoblje od 2014. do 2020., uz podršku koherentnih i konkretnih mjera na razini EU-a. Nakon prioritetnih područja europske strategije za ravnopravnost žena i muškaraca u razdoblju od 2010. do 2015. i Brajtonske deklaracije o ženama i sportu, predlažu se konkretne mje-re koje uključuju jasan mehanizam praćenja i strategiju diseminacije.

Poziv za provedbu rodne ravnopravnosti u sportu upućen je nevladinim i vladinim organizacijama. Te organizacije u području sporta imaju poseban odnos jedne s dru-gima, koji varira od zemlje do zemlje. Po-štovanje autonomije jednih i drugih (i svih oblika međuovisnosti i komplementarnih

akcija koje postoje) važno je i razlikuje se od poduzimanja inicijativa, razvoja socijalnih programa, pokretanja istraživanja, organi-zacije obrazovanja, financiranja (ili licencija za primanje sredstava, primjerice od lutrije), specijalnih sporazuma, partnerstva i zako-nodavstva.

To znači da bi se jednake mogućnosti mogle promicati na različitim razinama i da bi ih mogle promicati različite organizacije koje imaju kompetencije za to. Ključ za uspjeh tog prijedloga postizanje je predanosti zain-teresiranih strana unutar i izvan sportskog sektora kako bi se osigurala potpora za po-litičke akcije i pomoćne mjere. Ta podrška potrebna je za daljnji napredak u provedbi strategija rodne ravnopravnosti u sportu.

Ta inicijativa važan je element za daljnji ra-zvoj dimenzije EU-a u sportu, koji podupi-ru konkretne mjere i doprinos integriranju rodne ravnopravnosti u cijelom europskom sportu. Prijedlog se temelji na važnim teo-rijama, istraživanju i praktičnom iskustvu glede rodne ravnopravnosti u zemljama članicama i akcijama sportskih organizaci-ja i organizacija za rodnu ravnopravnost, o čemu se raspravljalo na konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu u Vilniusu. Postojeći instrumenti, primjerice "sidnejski semafor" za rezultate (međunarodna baza podataka o ženama na vodećim položajima u sportu), kampanje, specifično zakonodav-stvo ili mreže, poput mreže Europskih žena i sporta, uzimaju se u obzir, na osnovi dodane vrijednosti koju donose. Isto tako, uzimaju se u obzir pogodnosti rodne ravnopravnosti u sportu i dodane vri-jednosti europskih inicijativa u tom područ-ju. Svrha dokumenta nije napraviti obuhvat-nu akademsku reviziju predmeta. Upotreba referencija i specijalistička terminologija mi-nimalni su, a rječnik definicija može se naći u dodacima.

12


2. Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija2.1. Potreba za strateškim akcijama na nacionalnoj razini

Rodna ravnopravnost u sportu ponajprije je odgovornost nacionalnih i lokalnih zainter-siranih strana i treba uložiti napore na lokal-noj razini da bi se pozabavilo ulogom žena i muškaraca u vodećim sportskim tijelima. To uključuje pristup klubovima, poboljšan pristup trenerskim tečajevima, mijenjanje stereotipa te sigurnosne dogovore. Među-tim, to ne treba samo ovisiti o privatnim lo-kalnim inicijativama nego postoji potreba za održivim pristupom cijelom sportskom sek-toru, kao dio strategije ili zakonskog okvira.

Rodna ravnopravnost prioritet je samo u or-ganičenom broju nacionalnih sportskih orga-nizacija i zemalja članica EU-a, dok su u dru-gim nacionalnim sportskim vodećim tijelima specifične strategije ograničene na određene teme poput borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja ili uopće nema prioriteta. Po svojoj defi-niciji rodna ravnopravnost u sportu trebala bi uključiti angažiranost sportskog sektora, ali ne izolirano. Trebalo bi se promicati više suradnje s područjima rodne ravnopravnosti, obrazo-vanja i treniranja pri čemu bi svi mogli imati koristi od te suradnje. Uz preciznu konfiguraci-ju odgovornosti, koje variraju od jedne države članice EU-a do druge, i ovisno o strategijama i praksi država članica (uključujući pravne okvi-

re), vladine organizacije odgovorne za sport, rod i obrazovanje trebale bi pokrenuti potreb-ne inicijative ili podržati akcije u tom području.

Ne postoji jedan model koji se može prepo-ručiti za razvoj i provedbu nacionalnog plana ili strategije o rodnoj ravnopravnosti u spor-tu niti se može reći koji sektor treba preuzeti vodstvo u koordiniranju tog procesa. Cen-tralna državna odredba koju podupire zako-nodavstvo drukčija je od države kao poma-gača koji njeguje formalne dogovore između rodnih i sportskih tijela. Istraživanje nagla-šava kako su Francuska, Norveška i Ujedi-njeno Kraljevstvo prilagodili svoje lokalne sustave za postizanje uspjeha u rodnom i sportskom smislu, surađujući s vladom, stra-teškim područjima te komercijalnim, javnim i nevladinim pružateljima usluga.

Uspješna nacionalna strategija rodne rav-nopravnosti u sportu slijedi uravnoteženi pristup u postavljanju realnih i ostvarivih normi. Nema mjesta za alternativne mjere i akcije, uzimajući u obzir društvene i kul-turne okoline. Primjeri dobre prakse nude dodatne smjernice. Umjesto predstavljanja pojedinačnih strateških opcija, primjerice osnaživanja pojedinih žena ili postavljanja kvota, strategija treba uzeti u obzir u kojoj mjeri muškarci i žene mogu pridonijeti rod-noj ravnoteži, kako razne grupe žena tre-baju dobiti posebnu pažnju i kako se treba

13

2. Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija

pozabaviti višestrukom diskriminacijom/intersekcionalnošću. Opisivanjem tih opcija i predlaganjem specifičnih mjera, strategija treba pomoći vladinim i nevladinim sport-skim organizacijama u izboru strategije i pokretanju konkretnih akcija.

Uzimajući u obzir razvoj u sportu i strategije rodne ravnopravnosti, postoje barem četiri prioritetna područja koja trebaju pažnju u nacionalnim strategijama te osobito tamo gdje je naglasak na masovnom i amaterskom sportu i specifičnim programima za mlade talentirane žene i djevojčice u sportu: • ravnopravna zastupljenost i rodna osjet-

ljivost u odlučivanju

• ravnopravna zastupljenost i rodna rav-nopravnost u treniranju i poduci u sportu

• borba protiv rodnog nasilja u sportu i uloga sporta u sprečavanju rodnog nasilja

• borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i promidžba pozitivnih uzora i uloga medija u toj perspektivi.

Ova prioritetna područja ključna su za kon-kretnu provedbu rodne ravnopravnosti u sportu. Uzimaju u obzir načelo da se odlu-čuje izvan sportskih terena, ali prepoznaju činjenicu da se stvarna primjena rodne jed-nakosti u sportu zbiva na borilištima, na

kojima djeluju treneri. Četiri navedena po-dručja ukazuju na to koliko je važna sigurna sportska okolina, koju karakteriziraju ra-dost i zadovoljstvo, a ne negativni stereotipi koje jačaju mediji.

Temama poput razlike u plaći između žena i muškaraca u profesionalnom sportu i do-stupnosti i direktne promocije sportskog sudjelovanja specifičnih grupa djevojčica i žena treba obratiti pozornost u nacionalnim strategijama ili strategijama saveza, ovisno o kontekstu zemlje ili sporta.

Da bi se provele strategije, neizbježno se tra-ži čvrst okvir upravljačkog procesa koji tran-sformira društvenu misiju u željenu promje-nu. Kvaliteta upravljačkih procesa treba biti polazište za standarde za upravljački dizajn, prikaz raspoređenosti, provedbu, podršku i praćenje. Bez tih standarda, napori zaintere-siranih strana za provođenje nacionalnog pla-na postaju površni.

Akcija

• Svaka zemlja članica EU-a treba razviti, pratiti i revidirati nacionalni akcijski plan o rodnoj ravnopravnosti u sportu u tijesnoj suradnji s glavnim zainteresiranim stranama, koje mogu biti dio nacionalne strategije o rodnoj ravnopravnosti i nacionalne sportske strategije.

14


2.2. Potreba za europskim pristupom

Ravnopravnost žena i muškaraca temelj-no je načelo Europske unije i ugrađeno je u sporazume. To je uobičajena vrijednost EU-a i potreban uvjet za ostvarenje ciljeva EU-a za rast, zapošljavanje i društvenu koheziju. Potreba za europskim pristupom nadilazi obostranu dragocjenu razmjenu iskustava i dobre prakse i podrške razvoju nacionalnih strategija.

Duboki rodni jaz koji postoji u tijelima eu-ropskog sporta koja odlučuju, nedostatak pažnje za rodnu ravnopravnost i ključni po-ložaji koje te organizacije mogu imati glede medijskih i sponzorskih ugovora, ključnih za medijsku eksponiranost žena u sportu, odobravaju europski pristup. Međutim, me-đunarodni pristup isto tako može biti kori-stan u temama kao što je seksualno nasilje u sportu, što može biti delikatno i osjetljivo na nacionalnoj razini i suočeno s prekogra-ničnim izazovima.

Kad je riječ o pristupu strategiji, Europska komisija ima dualni pristup rodnoj rav-nopravnosti, odnosno specifične akcije i rodno osviještenu politiku. Korištenje nače-la ravnopravnosti žena i muškaraca u svim aktivnostima specifična je misija za Uniju.

Ulaskom sporta u nadležnost EU-a, što je uvedeno Lisabonskim sporazumom iz 2009., sada postoji prostor za podržavanje specifičnih akcija i rodno osviještene politi-ke u područje sporta. Zato treba razviti de-taljniji koherentan plan na europskoj razini s konkretnim mjerama u vremenskom okvi-ru, kako bi se ostvarili rodni ciljevi u sportu.

Takav plan strateških akcija, uključujući smjernice ili akcijski plan, treba kratko izlo-žiti prioritetna područja za akciju EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu od 2016. do 2020.

Taj plan strateške akcije dokazat će po-

svećenost Komisije pomicanju rodne rav-nopravnosti u sportu, jačajući partnerstvo sa zemljama članicama i odgovarajućim za-interesiranim stranama.

Da bi se osigurala provedba stvarnih akcija, ključne akcije identificiraju se zajedno s dru-gim aktivnostima koje će pomoći u proved-bi/nadopunjavanju tih akcija. U finalnom planu strateških akcija, postoji potreba za imenovanjem „lidera“ i definiranjem rokova za razvoj alata, instrumenata i treniranja da bi se procesom moglo upravljati. Unutar Eu-ropske unije, inicijativa treba biti uvrštena u pripremu novih strategija EU-a o ravnoprav-nosti između žena i muškaraca, što je pokre-nuto 2015.

Specifične strateške akcije glede sporta tre-baju biti uvrštene u dnevni red novog Rad-nog plana za sport Europske unije. Vladina ekspertna grupa, uključujući stručnjake sportskog pokreta, mogla bi dalje finalizirati konkretan plan strateških akcija, vodeći do odobrenja Vijeća EU-a, pozvanih zemalja članica i institucija Europske unije za podu-zimanje daljnjih akcija.

Podrška za te strateške korake treba biti organizirana u okviru sportskog poglav-lja programa Erasmus+ od 2014. do 2020., vodeći do provedbe konkretnih mjera u bu-

15

dućnosti. Ostale zainteresirane strane na međunarodnoj i nacionalnoj razini trebaju poduzeti jednake korake.

Bitni elementi za europski pristup su:

• Zajednički politički plan europskih sport-skih organizacija i područja roda u podr-žavanju provedbe rodne ravnopravnosti u sportu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

• Uvrštenje rodne ravnopravnosti u struk-turirani dijalog Europske unije sa zainte-resiranim stranama.

• Praćenje i vrednovanje nacionalnih stra-tegija i europskih akcija koje se temelje na pokazateljima i definiraju ih završni ciljevi.

• Smjernice koje podržavaju razvoj i ažuri-ranje nacionalnih planova i strategija te akcija na europskoj razini.

• Transnacionalne inicijative (studije, se-minari, projekti) koji se usredotočuju na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija o rodnoj ravnopravnosti u sportu, s naglaskom na odlučivanje u sportskim vladajućim tijelima, trenira-nju i borbi protiv nasilja i negativnih stereotipa u sportu.

• Promidžba strategija ljudskih resursa koje vode računa o rodu u međunarod-nim sportskim organizacijama i u okviru društvenog dijaloga između poslodavaca i zaposlenih u području sporta.

• Osvješćivanje višestruke diskriminacije/intersekcionalnosti za specifične grupe žena u sportu.

• Preporučuje se da svi dostupni resursi, uključujući nadležnost Europskog insti-tuta za rodnu ravnopravnost i suradnju s Vijećem Europe, prate ovaj proces.

Akcije

Specifične strateške akcije glede sporta trebaju biti uvrštene u dnevni red novog Radnog plana EU-a o sportu.

• Europska grupa stručnjaka treba ra-zvijati europski plan za ostvarenje rodnih ciljeva u sportu sa SMART mjerama. Ta grupa stručnjaka treba imati jasan mandat i zadatke da bi se pozabavila rodnim temama u sportu, vodeći do Plana EU-a o strateškim ak-cijama 2016. – 2020. Napredak plana treba pratiti i o tome izvijestiti zemlje članice svake tri godine.

• Europska komisija, zajedno s među-narodnim olimpijskim i paraolimpij-skim sportskim vladajućim tijelima i organizacijom Europske žene i sport, treba pokrenuti „zavjetnu ploču“ za europska vladajuća sportska tijela, popraćenu snažnim sustavom pra-ćenja. Time će se sve zainteresirane strane obavijestiti o planiranim i iden-tificiranim aktivnostima i napretku koji je postignut u području rodne ravnopravnosti u sportu.

• Na osnovi popisa akcija i Europskog plana strateških akcija, Europska ko-misija, Vijeće Europe, međunarodna olimpijska i paraolimpijska sportska-vodeća tijela trebaju razvijati i po-državati komplementarne incijative, s konkretnim akcijama, da bi se na-predovalo u rodnoj ravnopravnosti u razdoblju od 2014. do 2020.

• O napretku inicijativa treba se ra-spravljati barem svake treće godine na Sportskom forumu EU-a.

16


3. Rodna ravnoteža i ravnopravnost u odlučivanju u sportu3.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama

Uz iznimku ženskih sportskih organizacija, žene čine manjinu u svim sportovima, na svim razinama i u svim zemljama kad se radi o položajima na kojima se odlučuje.

Od 52 europska sportska saveza, njih 20 (38 %) nema žena u upravnim tijelima, 46 (88 %) ima manje od 25 % žena u upravnim tijelima, a žene su predsjednice u samo dva-ma savezima.Samo tri europska olimpijska odbora ima-ju predsjednice, dok je postotak žena u iz-vršnim odborima bio 14 %, a samo sedam nacionalnih olimpijskih odbora (NOO) ima glavne tajnice. Postotak žena na upravljač-kim položajima varira širom Europe i u ra-zličitim sportovima: 15 % poslovodstva u njemačkim sportskim savezima bile su žene. Ekvivalentni brojevi za Finsku, Švedsku i Norvešku su 27 %, 33 % i 37 %. U jednoj drugoj studiji, sedam (64 %) od 11 nogo-metnih saveza nije imalo nijednu ženu u upravnim tijelima, dok su tri sportska sa-veza (dva u gimnastici i jedan u vodenim sportovima) imali oko 50 % žena. Žene su podzastupljene u vladinim sportskim tije-lima. Samo šest od 28 ministara sporta su žene (21 %), a 28 % nacionalnih sportskih di-rektora u zemljama članicama EU-a su žene.

Prepreke s kojima su žene suočene u preu-zimanju upravljačkih položaja mogu se dje-lomično objasniti različitim vrijednostima, stavovima i ponašanjem žena i muškaraca. Međutim, takvi se faktori rijetko odnose na jednaka prava, rodne uloge, rodno propisa-ne načine života te rodni poredak u druš-tvu općenito i mogu se smatrati kulturnim preprekama. Češći organizacijski procesi u sportskim vladajućim tijelima su prepreke jer se odnose na mehanizme poput „seksu-alne vrste posla“, tako da se traže određene karakteristike osobnosti i vještine koje su tradicionalno definirane kao muške, a to „klišeiziranje“ vodi do muške konotacije.

Procesi kooptiranja u sportu lako dovode do „homologne reprodukcije“ pa vođe izaberu ili imenuju nove vođe koji su slični njima. Žene su također u opasnosti jer se ne pri-družuju mrežama i tako su marginalizirane. Žene i muškarci biraju se za različite vrste položaja (rodna segregacija) što dovodi do liderskih položaja s najmanjim prestižem, primjerice ne u nacionalnim ili međunarod-nim sportskim organizacijama, ne predsjed-nice, nego kao tajnice. Čini se da je najveća prepreka to što sportskim organizacijama dominira muška kultura koja ili isključuje žene ili ne privlači velike grupe žena. Uprav-ljačke funkcije i u sportskim udrugama za-htijevaju mnogo vremena i energije, povrh fleksibilnog radnog vremena, a sportske su

17

3. Rodna ravnoteža i ravnopravnost u odlučivanju u sportu

organizacije malokad organizirane tako da imaju razumijevanja za obiteljske obveze svojih čelnika.

Strukture sportskih organizacija, način na koji su ustrojene i na koji djeluju ne preis-pituju se često. Odbori za traženje posla ili birački odbori, koji su obično sastavljeni od muškaraca, često koriste subjektivne krite-rije vrednovanja ili profila u kojima se muš-karci smatraju kvalificiranijima od žena. U praksi to znači da su muškarci koristili muš-ke mreže u traženju posla i zapošljavanja ili tijekom biračkih postupaka za administra-tivne položaje. Žene administratori često smatraju da se pri njihovoj procjeni koriste zahtjevniji standardi nego za muškarce.

3.2. Ciljevi 2020.

Privatni i komercijalni sektori pokazuju da je odlučivanje bolje i da se postižu bolji re-zultati ako je rodna raznolikost uvrštena u više položaje na kojima se odlučuje jer razu-miju potrošača (muškarce i žene) te donose različite stilove rukovodstva i razumijevanja biznisa. Sportska vladajuća tijela trebaju usvojiti isti stav s većim fokusom na rodnu ravnopravnost u sportu, tako da mogu u potpunosti iskoristiti vještine rukovođe-nja, mišljenja i iskustva žena i odgovarajuće odražavati potrebe žena. Žene na moćnim položajima, na kojima se odlučuje, mogu

funkcionirati kao uzori drugim ženama. Za djevojčice i mlade žene učenje vještina ruko-vođenja u sportu pridonijet će važnim isku-stvima koja se mogu prenijeti na druga za-nimanja. Stoga ukupni cilj strateških akcija treba biti postizanje punije rodne ravnoteže na položajima na kojima se odlučuje u sport-skim vladajućim tijelima. Ciljevi 2020. koji mogu funkcionirati kao ciljevi za nacionalne i međunarodne planove strateških akcija i pridonijeti tom sveukupnom cilju su:

• Minimalno 40 % žena i muškaraca u iz-vršnim odborima i odborima nacionalnih sportskih vladajućih tijela i 30 % u me-đunarodnim sportskim organizacijama smještenim u Europi.

• Minimalno 40 % žena i muškaraca u uprav-ljanju profesionalnim sportskim upravama i vladinim sportskim tijelima.

• Sva sportska vladajuća tijela trebaju imati strategiju rodne ravnopravnosti, uključu-jući akcijski plan.

3.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva

3.3.1. Rodna ravnoteža u izvršnim odborima i odborima sportskih vladajućih tijela

18


Budući da bi izvršni odbori organizacija tre-bali odražavati raznolikost članstva tih orga-nizacija, izvršni odbori u sportu trebaju se razvijati u rodno uravnotežene organizacije s najmanje 40 % žena i muškaraca u izvrš-nim odborima. To svakako treba biti slučaj ako sudjelovanje žena i muškaraca u sportu bude ravnopravno.

Dok su muški kandidati za izvršne odbore općenito na čelu, treba poduzeti više napora glede regrutiranja žena na položaje na ko-jima se odlučuje, osobito na nacionalnim i međunarodnim razinama. Preduvjet za veću rodnu ravnotežu u upravljanju sportom je da članovi vladajućih sportskih tijela razumiju vrijednost različitosti u izvršnim odborima, što bi trebalo rezultirati ozbiljnijim traže-njem kandidatkinja za položaje na kojima se odlučuje.

Obrazovanje i mentorstvo žena i muškaraca koji su već na položajima za odlučivanje na nižim razinama potrebno je da ih se pripremi za zahtjevnije položaje. Neobično je važno da se ženama ponudi takva obuka s obzirom na cilj povećanja zastupljenosti žena u nacio-nalnim i međunarodnim izvršnim odborima. Treba uspostaviti program mentorstva (ne-formalan prijenos znanja, uključujući uče-nje, dijalog i izazov) na neformalnoj osnovi ili putem formalnijeg obrazovnog pristupa, koji vodi do kvalifikacija.

Budući da su položaji na kojima se odlučuje u sportskim vodećim tijelima obično dobro-voljni i radi se u večernjim satima i vikendi-ma, struktura i organizacija trebaju voditi više računa o obitelji. Iako žene i muškarci imaju obiteljske obveze, to je obično veći pro-blem za žene zbog rodnog poretka društva u cjelini. U sektoru koji rijetko ima odredbe o brizi o djeci, promjene organizacijske struk-ture odbora, kojima bi se osigurao model koji se više brine o obitelji, povećao bi pristup ru-kovodećim mogućnostima za žene. Osigura-nje fleksibilnosti u smislu smanjenja osobne nazočnosti na sastanku korištenjem moder-nih komunikacijskih alata (telekonferencija,

Skype itd.) mogle bi biti druge mjere koje bi te funkcije približile ženama.

Proces zapošljavanja i izbora unutar orga-nizacija bio bi vrlo važan u postizanju bolje rodne ravnoteže u sportskim odborima pa bi se više žena trebalo uključiti u taj proces. Propisi o rodnim kvotama unutar sportskih organizacija mogli bi dovesti do znatnih pro-mjena, kao što pokazuju primjeri u nekim zemljama.

Norveški olimpijski i paraolimpijski odbor i konfederacija sporta uvrstio je paragraf o rodnoj raspodjeli u svoj zakon. Taj zakon usvojen 1990. navodi da se „prilikom izbo-ra ili imenovanja delegata u opće skupštine i članove u izvršne odbore, vijeća i odbore u Norveškom olimpijskom i paraolimpijskom odboru i njegovim organizacijskim jedini-cama, trebaju izabrati delegati oba spola. Sastav treba biti proporcionalan rodnoj raspodjeli među članovima, tako da bude barem dvoje predstavnika svakog spola u izvršnim odborima, vijećima i odborima koji imaju više od tri člana. U odborima, vijećima ili odborima s dva ili tri člana, oba spola trebaju biti zastupljena. Molitelji neće biti uzeti u obzir kad se računa rodna raspodjela.“Broj žena u izvršnim odborima nacionalnih saveza porastao je s 22 % godine 1990. na 37 % danas. To je gotovo jednako aktivnim ženama u norveškom organiziranom spor-tu (40 %). Zakon isto tako pokriva odbore kao što su izborni odbori, koji imenuju kan-didate za izvršne odbore.

Takvi se propisi mogu institucionalizirati putem zakonodavstva i odluka izvršnog od-bora organizacije. Pomoćne mjere ili zako-nodavstvo nacionalnih sportskih vladajućih tijela, uključujući vlade, mogu unaprijediti taj proces, iako postoji puno otpora u nekim zemljama članicama EU-a na osnovi vodećih načela i odnosa sa sportskim pokretom.Dok pritisak i inicijative pojedinih članova organizacija na lokalnoj i nacionalnoj razini mogu stvoriti razliku, postoje drugi meha-

19

nizmi u vrhovnim sportskim organizacijama, osobito na međunarodnoj razini. Članovi tih organizacija su nacionalni savezi koje uglav-nom vode muškarci ili neovisni članovi, kao u MOO-u. Mnogi članovi izvršnog odbora biraju se dugoročno. Međutim, to međunarodnim sportskim organizacijama ne olakšava da ima-ju rodnu ravnotežu u odborima kao načelo do-brog upravljanja i moraju se poduzeti dodatni napori za izmjenu propisa i statuta kako bi se uspostavila rodna ravnoteža.

Međunarodne sportske organizacije često funkcioniraju kao „uzori“ nacionalnim savezi-ma pa to treba biti slučaj i s rodnom ravnoprav-nošću. Promjene na međunarodnoj razini sigurno će trajati duže nego na nacionalnoj razini jer se međunarodni karakter procesa od-lučivanja i tradicionalnih stavova u sportskom sektoru odnosio na strategije regrutiranja u svijetu biznisa. Stoga je realno da do 2020. minimalno 30 % članova izvršnih odbora budu žene, s finalnim ciljem da ih bude 40 %.

Inicijative izvršnih odbora i predsjednika međunarodnih sportskih organizacija za ko-optiranje žena u izvršni odbor ili da imaju više članica izvršnog odbora dobro su došle i trebaju funkcionirati kao primjer drugim sa-vezima. Međutim, ne smiju ostati simbolične geste jer ne predstavljaju dovoljno važnost ra-sta ženskog sudjelovanja u sportu. U raznim sportovima, broj članica na nacionalnoj razini raste ili se stabilizira zbog povećanog interesa djevojčica za te sportove.

3.3.2. Rodna ravnoteža u upravljanju profesionalnim sportskim upravama i vladajućim tijelima

Međunarodna triatlonska unija potiče izaslanstva nacionalnih saveza da budu rodno neutralna putem mehanizma koji rodno uravnoteženim izaslanstvima dopušta slanje više delegata. Svaki nacionalni savez mogu predstavljati dva delegata, no taj se broj povećava na tri ako je jedna žena ili na četiri ako su u izaslanstvu dvije žene.Međunarodni program za razvoj liderica (Women's International Leadership Development, WILD) – koji je 2010. godine financirao EU, a u europskim zemljama provodio ENGSO – kom-binirao je obrazovanje i osposobljavanje s mentorstvom. Rezultat programa bilo je povećanje samopouzdanja i kompetencija potencijalnih nacionalnih i međunarodnih liderica.

Akcije

Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju razviti i provesti strateške akcije glede rodne rav-nopravnosti u tijelima za odlučivanje uključujući:

• Razvoj i provedbu transparentnih i jasnih postupaka koji se brinu o rodu što se tiče identifikacije kandidata za posao, izbornih postupaka i strategija ljudskih resursa. Oni trebaju uključi-vati rodno uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u odborima za nomi-naciju koji traže kandidate za položaje na kojima se odlučuje.

• Razvoj programa podizanja svijesti i potpore za projekte razvoja i održava-nja obrazovnih i trenažnih programa i sustava mentorstva za buduće rukovo-diteljice u formalnom i neformalnom obrazovanju.

• Izradu obrazovnih materijala za sve donositelje odluka u sportu, imajući različitu zastupljenost u izvršnim od-borima.

• Lakše kombiniranje obiteljskih odgo-vornosti i obveza za sve one na polo-žajima u sportu na kojima se odlučuje.

20


Kao i izabrani članovi izvršnog odbora, profe-sionalci u sportskim vladajućim tijelima isto tako imaju važnu ulogu u odlukama o strate-gijama i provedbi. U mnogim je organizaci-jama provedba odluka odgovornost uprave. Kao i u drugim sektorima tržišta rada, važno je da postoji rodna ravnoteža među sport-skim profesionalcima na položajima na koji-ma se odlučuje. Stoga treba kreirati izbor koji vodi računa o rodu i transparentan je, zapo-šljavanje, planiranje sukcesije, postupke ime-novanja i praksu kako bi se povećao broj žena koji sudjeluje na svim razinama sportske or-ganizacije, uključujući glavno rukovodstvo.

Strategije ljudskih resursa unutar vodećih sportskih tijela mogu se provesti u planu zapošljavanja i sukcesije gdje pokazatelji kva-litete roda uključuju kriterije raznolikosti i ravnopravnosti u zapošljavanju, kontinui-ranom obrazovanju i obuci i ostale mjere se uzimaju u obzir.

Nadalje, na lokalnoj, regionalnoj i nacional-noj razini treba uspostaviti registre žena u profesionalnom menadžmentu u sportu da bi kandidatkinje imale više izgleda za daljnje zapošljavanje.

Tečajevi i stupnjevi sportskog menadžmenta utvrđeni su tijekom prethodnih dekada na mnogim sveučilištima i koledžima. Sada po-stoji velik broj kvalificiranih kandidatkinja za profesionalne upravljačke položaje u sportu koji može biti neiskorišten resurs. Kad sport-ske organizacije traže kandidatkinje za polo-žaje u profesionalnoj upravi, trebaju uzeti u obzir te žene i potaknuti ih da se prijave za takve položaje. Isto je tako bitno da uprav-ljački poslovi u sportu budu javno objavljeni. To bi smanjilo problem popunjavanja takvih položaja putem zatvorenih mreža kojima do-miniraju muškarci.

Međunarodna biciklistička unija (MBU) prihvatila je plan zapošljavanja jednakih mogućnosti. Kao rezultat, MBU obavješta-va da žene čine 49 % osoblja i više od 35 % zaposlenih menadžera i direktora.

Akcije

Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju:

• Razviti planove zapošljavanja koji uzima-ju u obzir pokazatelje kvalitete roda, uklju-čujući kriterije raznolikosti i jednakosti u zapošljavanju, kontinuiranom obrazova-nju i obuci.

• Uspostaviti registre žena u profesionalnoj upravi u sportu na lokalnim, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim razinama.

• Zaposliti žene sa sportskim upravljačkim kvalifikacijama koje su dobile formalnim i priznatim neformalnim iskustvima u obrazovanju i dobrovoljnim funkcijama i ulogama.

• Javno oglašavati sve profesionalne upravljačke poslove u sportu.

21

Akcije

Upravni odbori i uprava nacionalnih i međunarodnih sportskih vladajućih tijela trebaju:

• Razvijati i održati strategiju rodne ravnopravnosti uključujući specifične akcije (gdje je potrebno) i osigurati da se rodna ravnopravnost usmjerava u opće strategije i akcije. Taj plan treba redovito pratiti.

• Unaprijediti i sudjelovati u obuci podi-zanja rodne svijesti i predanosti rodno osviještenoj politici za članove odbora i osoblja na vodećim položajima.

3.3.3. Strategija rodne ravnopravnosti u sportskim vladajućim tijelima

Postizanje cilja, a to je 40 % žena u izvršnim odborima i upravi profesionalnih sportskih administracija, važan je korak za rodnu rav-nopravnost. Međutim, to nije jamstvo jer sami brojevi neće automatski promijeniti strategije i odluke.

Rodna ravnopravnost treba biti odgovornost svih članova odbora i upravljačkog odbora. Stoga je potrebno da sportska vladajuća tijela imaju plan rodne ravnopravnosti, uključujući rodnu ravnotežu u tijelima koja odlučuju, ali isto tako uzimajući u obzir rodnu perspek-tivu drugih resora o kojima se raspravlja u odboru ili osoblje. Da bi se ostvarila rodna ravnopravnost na razinama odlučivanja, tre-ba promicati obrazovanje i obuku žena i muš-karaca u tijelima koja odlučuju kao i osoblja. Takve inicijative treba redovito pratiti.

22


4. Rodna ravnopravnost među trenerima4.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama

U zemljama članicama EU-a očita je podza-stupljenost trenerica. Treniranje se još uvijek priznaje kao uloga u kojoj dominiraju muš-karci. Na osnovi brojki u sedam zemalja člani-ca EU-a, između 20 i 30 % svih sportskih tre-nera u Europi su žene. Međutim, čini se da su te brojke niže za trenerice s kvalifikacijama.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, od milijun tre-nera 25 % su žene, a 17 % je kvalificiranih trenerica. U Finskoj, 30 % trenera su žene, a u Sjevernoj Irskoj više od petine. U Češkoj Republici, 72 % sportašica imalo je tre-nera, a samo 28 % trenericu. U Sjevernoj Irskoj studija je otkrila oko 40 % trenerica u hokeju i atletici, u kriketu nije bilo tre-nerica, u ragbiju samo 2 %, a u nogometu manje od 10 %. U Danskoj su trenerice dominirale u gimna-stici (73 %), ali su uvelike bile podzastuplje-ne u rukometu (28 %), tenisu (20 %), atle-tici (14 %) i nogometu (7 %).

Te brojke odražavaju rodnu podjelu u različi-tim sportovima. Trenerice često nalazimo u sportovima u kojima više sudjeluju žene (pri-mjerice ples, gimnastika, umjetničko klizanje i konjički sport) i uglavnom rade sa ženama, adolescenticama ili djecom koja se natječu na lokalnim i regionalnim razinama. Čini se da je broj trenerica u gotovo svim sportovima podzastupljen u odnosu na žen-sko članstvo.To znači da je zastupljenost trenerica u

mnogim sportovima sporadičnija nego što ukupni broj može označavati te da su mno-gi muškarci treneri djevojčica i žena, čak i u sportovima u kojima dominiraju žene, a vrlo malo žena trenira muškarce. Na vrhunskoj razini, broj trenerica čini se vrlo niskim i u tim slučajevima kad trenerice rade sa spor-tašima na višim razinama izvedbe, obično su pomoćnice trenera.

U Njemačkoj, približno 10 % od 500 naci-onalnih trenera su žene, a u vrhunskom i profesionalnom sportu je 13 % žena koje su, uz neke iznimke, bile zadužene za vr-hunske sportašice. U Švedskoj, 11 % od nacionalnih trenera u 34 različita sporta su žene, a u Sloveniji na juniorskoj i višoj razini 15 % trenera su žene.

Prema nekoliko studija, trenerice su suočene s više prepreka nego podrške u današnjem sportu. Preprekama na pojedinačnoj razini (primjerice slaba djelotvornost, niska per-cepcija samopouzdanja i kompetencije) bave se u nekim zemljama podržavajući obrazov-ne programe za aktivne ženske i muške čla-nove klubova.

Zapošljavanje žena na taj način može biti uspješno samo u ograničenom broju spor-tova. U nekoliko zemalja članica EU-a for-malniji programi za trenere definirani su na sveučilištima, u stručnom obrazovanju i trenažnim institutima, privlačeći više mla-dih žena, ali specifični programi za dobiva-nje potrebnih kvalifikacija za najvišu razinu jednostavno ne postoje.

23

4. Rodna ravnopravnost među trenerima

U raznim obrazovnim i trenažnim progra-mima za trenere malo je pozornosti posve-ćeno rodno specifičnim temama, a rodna su pitanja jedva uključena u nastavni program. U Europi ne postoji struktura koja pružate-lje obrazovanja za trenere i kvalifikacije u sportu obvezuje da u svoje sustave uvrste rodne elemente.

Sports Coach iz Ujedinjenog Kraljevstva napravio je šest letaka s činjenicama, istra-žujući različita područja koja okružuju žene u sportu, koji mogu pomoći u priopćavanju trenerskog pristupa trenutačnoj trenerskoj praksi: trenerice, sredstvo za borbu protiv mita o bavljenju treniranjem, ženska psi-hologija i razmatranja o praksi treniranja, ženska fiziologija i razmatranja o praksi treniranja, biti trenericom vrhunskih spor-tašica, društveno uključivo treniranje.Finska je jedna od nekoliko europskih zema-lja koja je počela uključivati rodnu perspek-tivu u obuku trenera i instruktora. Nakon specifičnog razvojnog projekta u razdoblju od 2005. do 2010. godine Finsko udruže-nje trenera provelo je rodnu perspektivu u sportu.

Prepreke na međuosobnoj razini (primjeri-ce nedostatak podrške koordinatora obuke ili negativne interakcije) još su uvijek važne jer u mnogim sportovima, na nacionalnim i međunarodnim razinama, nema sustava pot-pora koji bi sportašice u starijim uzrastima usmjerili prema poslu trenerica. Na organiza-cijskoj razini, situacija je još gora jer se rodna ravnopravnost u treniranju i obrazovanju za

trenere na nacionalnoj i međunarodnoj ra-zini često zanemaruje. Osim toga, žene koje namjeravaju raditi kao vrhunske trenerice suočene su sa sličnim problemima kao i žene koje žele upravljačke položaje, primjerice glede zapošljavanja, stereotipa o njihovim sposobnostima i rodno tipiziranje zadataka jer poslodavci i administratori još uvijek za-pošljavaju na tradicionalan način, osobito za starije momčadi i vrhunske sportaše.

Trenerice su osobito doživjele prepreke na društveno-kulturnoj razini dominantnih rodnih ideologija i stereotipa u svijetu sporta i suočene su s realnošću velike ogra-ničenosti strategija za promjenu tih ste-reotipa i ideologija. Stereotipi poput „žene su najbolji treneri samo za malu djecu“ ili „žene ne mogu trenirati muškarce“ prepre-ke su za razvoj karijere u sportu.

Vrhunske trenerice kao uzori rijetko dobi-vaju pozornost, a mogle bi, isto tako, služiti kao primjeri „žene mogu“ i ako se to proširi, može utjecati na druga „muška“ područja u društvu.

4.2. Ciljevi 2020.

Žene trebaju imati jednake mogućnosti da bi dobile ulogu ili posao instruktora ili trene-ra sportske aktivnosti po vlastitom izboru. Sportski sektor mogao bi povećati vještine i znanje žena, čime imaju veće šanse za zapo-slenje u sportu i na širem tržištu rada.

Time bi sektor mogao imati više koristi od

24


trenerica jer trenera općenito nedostaje. Više trenerica moglo bi dovesti do tjelesno aktiv-nijih žena u sportu. Zbog osobnih želja, kul-turne tradicije ili religioznih uvjerenja, neke žene osjećaju se ugodnije s trenericama.

Obuhvatnija trenerska radna snaga može početi privlačiti žene iz podzastupljenih skupina (primjerice migranti, ljudi s invali-ditetom) da sudjeluju u sportu ili da budu uključene u trenersku ulogu, ali isto tako i u razvojne/izvršne uloge. Važno je da su muš-ki i ženski treneri osjetljivi na rod u svojoj praksi. Potreban je veći fokus na sadržaj same uloge trenera, odnosno razvoj razli-čitih i novih stilova i prakse treniranja koji mogu privući ne samo više djevojčica i žena u sport nego i više dječaka i muškaraca.

S obzirom na trenutno stanje, sljedeći ciljevi mogu funkcionirati kao putokaz i podupri-jeti provedbu konkretnih mjera vladajućih tijela u sportu, treniranju i obrazovanju: • Minimalno 40 % žena i muškaraca kao

volontera i zaposlenih trenera.

• Minimalno 30 % žena i muškaraca kao trenera svih trenera nacionalne momčadi.

• Znanje koje se temelji na dokazu o rodu i rodnoj ravnopravnosti treba biti uvršteno u obrazovanje trenera na svim razinama.


Treba poduzeti specifične mjere za podrža-vanje žena da postanu kvalificirani treneri i da se oslobode postojećih stereotipa. Treba provesti proces koji bi osigurao rodnu osjet-ljivost svakog trenera u budućnosti.

4.3.1. Rodna ravnoteža u radnoj snazi trenera volontera i zaposlenih trenera

Za neke zemlje postojeće zakonodavstvo o

ravnopravnosti može biti korisno za posti-zanje rodne ravnoteže u ekipama profesio-nalnih trenera jer ta vrsta zakonodavstva štiti ljude od manjine ili podzastupljenih u radu i društvu. U većini zemalja članica EU-a treniranjem se bave ponajprije volon-teri pa zakonodavstvo na radnom mjestu ima malu ili nikakvu nadležnost. To otežava zapošljavanje i razvoj trenerica primjenom zakona ako je to željena opcija.

Budući da je aktivno bavljenje sportom naj-bolji put za ulazak u trenerske vode, vrhun-ske sportašice mogu imati važnu ulogu u povećanju zastupljenosti žena među trene-rima. Njihova iskustva mogu predstavljati važno znanje u razvoju rezultata i tehnič-kim aspektima njihovog sporta. Njihovom uključenošću, postojeći stereotipi o treneri-cama mogu se prekinuti.

Djelotvorno korištenje resursa bilo bi zapo-šljavanje žena koje pokazuju interes za tre-niranje (tijekom ili kao dio njihove dvojne karijere) i prilagođavaju se ili stvaraju obra-zovne putanje koje potvrđuju neformalno iskustvo učenja tih (bivših) sportašica.

Važno je također angažirati žene iz što više obrazovnih institucija specijaliziranih za treniranje i tjelesni odgoj, kao i žene koje nisu izravno uključene u sport (primjeri-ce majke čija djeca treniraju), neaktivne članice sportskog kluba ili žene koje imaju „pomoćne“ uloge u sportskoj zajednici. Po-zitivni rezultati mogu se očekivati i od pro-jekata čiji je cilj pridobivanje različitih grupa djevojaka i žena, poput migrantica i žena s invaliditetom.

Kampanje zapošljavanja moraju pokušati zaposliti žene da bi dobile odgovarajuće tre-nerske kvalifikacije i isto ih tako potaknuti da se razvijaju na trenerskoj ljestvici, kako bi stekle daljnje kvalifikacije kad je potreb-no. U takvim kampanjama važno je usredo-točiti se na sadržaj i trenersko obrazovanje, koji mogu biti privlačniji ženama. U većini zemalja zahtjevi i uvjeti obrazovanja/obuke

25

isti su za muškarce i žene u svim sportovima i u svim kategorijama licencija. Ta formalna ravnopravnost mogućnosti ne znači nužno da žene imaju iste prilike u praksi.

Pravila prijema, koja mogu uključivati is-pitivanje vještina, potraživanja i atmosfere tijekom programa i zadatke i standarde is-pita, često su orijentirana prema atletskoj izvedbi muškaraca i životnim okolnostima kao i muškim normama i vrijednostima, što može žene staviti u nepovoljniji položaj.

Stoga sportska vladajuća tijela trebaju istra-žiti strukturu programa i okoline u kojoj je program proveden, kao i sadržaj trenerskih tečajeva i nastavnog programa, i pobrinuti se da njima ne dominiraju muški primjeri i vrijednosti.

Djeca i obiteljske obveze mogu predstavljati prepreku za mnoge trenerice. Muški trene-ri su očevi i imaju obitelji, ali zbog rodnog poretka u društvu, takve su prepreke obič-no veće za trenerice nego za trenere. Stoga vladajuća sportska tijela trebaju podržati klubove u stvaranju ili pronalaženju objeka-ta za brigu o djeci tijekom treniranja i obra-zovanja.

Ženski uzori su ključni kad se radi o zapo-šljavanju i mladih trenerica i one moraju biti vidljivije na svim razinama i na razli-čitim sportskim borilištima. Da bi se na-glasila postignuća trenerica i osiguralo da ljudi lokalno priznaju njihove sposobnosti i napore, vladajuća tijela trebaju aktivno pozdraviti osmišljavanje nagrada za najbo-lju trenericu. Trenerice trebaju biti proak-

Nogometna udruženja u Engleskoj, Walesu, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj razvila su programe „Mame na lopti“ kako bi se više majki uključilo u treniranje svoje djece. Nogometna udru-ženja Ujedinjenog Kraljevstva financirala su više od 500 žena kako bi se kvalificirale za trenerice masovnog sporta.U Nizozemskoj su poučili muslimanske žene da postanu instruktorice plivanja i da dobiju honorarni posao na plivalištu. Ta vrsta zaposlenja odmah je povećala broj djevojčica koje uče plivati. Sport England razvio je neke profile segmentacije tržišta koji mogu pomoći identificirati kamo usmjeriti kampanje zapošljavanja trenerica.

Akcije

Sva nacionalna i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju podržavati, razvi-jati i provoditi strategije koje olakšavaju rad trenericama uključujući:

• Projekte i kampanje zapošljavanja za specifične grupe žena na osnovi profila segmentacije tržišta u okolini (uključu-jući virtualnu) gdje su kandidatkinje če-ste. To treba popratiti mjerama, kao što su stipendije, koje olakšavaju trenersko obrazovanje žena.

• Prilagođene obrazovne trenerske pu-tanje za igračice prve ekipe i vrhunske sportašice koje potvrđuju neformalna iskustva učenja tih (bivših) igračica i or-ganiziraju, gdje je moguće, samo tečajeve za trenerice kao mehanizam angažira-nja, osnaživanja i povećanja stručnih vještina trenerica.

• Pronalaženje većeg broja edukatorica na svim razinama trenerskog obrazovanja.

• Program nagrada za trenerice na svim razinama i pozdravljanje nominacija trenerica u godišnje programe nagrada.

• Okoline koje podržavaju obitelj i pruža-ju brigu o djeci tijekom trenerskog obra-zovanja, treniranja i natjecanja.

26


tivnije nominirane u već postojeći program nagrada.

4.3.2. Rodna ravnoteža žen-skih i muških trenera u svim reprezentacijama

Postoji potreba za kvalifikacijom većeg broja žena za vrhunske trenerske uloge, njihovo zapošljavanje na tim položajima i zadržava-nje u treniranju vrhunskih sportaša. Sport-ska vladajuća tijela moraju biti aktivnija u re-grutiranju trenerica za preuzimanje najvišeg obrazovnog stupnja u trenerskom obrazova-nju u njihovom sportu. Sportske organizacije trebaju razmotriti zapošljavanje mješovitog trenerskog osoblja za različite nacionalne ekipe u svim dobnim skupinama.

Bitno je da postoji natječaj za svaki trenerski posao, a ne da se mjesto popunjava putem zatvorenih mreža kojima dominiraju muškar-ci, što rezultira time da kandidatkinje koje su izvan tih mreža ne dobivaju takav posao. Me-đutim, to nije dovoljno; trenerice treba aktivno poticati da ostanu u takvim poslovima umjesto da „sagore“ u okolini koja nije rodno osjetljiva.

Stvaranje mreže među vrhunskim treneri-cama može isto tako biti važno: (virtualna) mjesta na kojima se sastaju vrhunske trene-rice radi interakcije i učenja može dovesti do boljih rezultata i prijave većeg broja trenerica za poslove treniranja reprezentacije. Vrhun-ski treneri kažu da su opterećeni poslom te da se njihov raspored ne uklapa u „normalne“ radne tjedne.

Trenira se obično navečer, a natjecanja su vi-kendima, često u inozemstvu. To može učiniti posao neprivlačnim kako i za žene tako i muš-karce koji se moraju ili se žele brinuti o svojim obiteljima. Sportska vladajuća tijela trebala bi se pobrinuti da se ti problemi smanje u vrhun-skom sportu. U nekim sportovima, trenerske ekipe uspješne su u pokušaju smanjenja rad-nog opterećenja svih vrhunskih trenera.

Akcije

Sva nacionalna, europska i među-narodna sportska vladajuća tijela trebala bi:

• Razmotriti zapošljavanje muških i ženskih trenera kad ima više trenera reprezentacija.

• Postaviti mjere zapošljavanja kako bi žene dobile najviše obrazovanje za treniranje u svom sportu i kako bi se vrhunskim treneri-cama pružila mogućnost treniranja i stjeca-nja iskustva u treniranju vrhunskih spor-taša, tijekom i nakon obrazovanja putem naukovanja i stažiranja.

• Razviti mehanizme koji uključuju mentor-ske programe i mrežu vrhunskih treneri-ca na nacionalnoj i europskoj razini, radi osiguranja pristupa vrhunskih trenerica specijaliziranom trenerskom obrazovanju i podršci.

• Koristiti uspješne trenerice kao uzore u an-gažiranju trenera i obrazovnom materijalu.

„Kvinneløftet“ (što znači poticaj za žene) norveška je inicijativa za sportašice, trenerice i me-nadžerice. Transfer ekspertize dobrih sportaša/trenera i među sportašima/trenerima osnov-na je filozofija inicijative. Uključeno je devet vrhunskih trenerica koje imaju iskustva u treni-ranju reprezentacija te dijele svoja iskustva i znanje u disciplinama i sportu.Finsko udruženje trenera uspostavilo je specifično sportsko mentorstvo u Finskoj 2006. i na-pravilo mrežu mentora u specifičnim sportovima. Nacionalna mreža ženskih sportskih opera-tora u Finskoj usvojila je mentorstvo kao način unapređenja statusa žena na različitim položa-jima unutar sporta. U Njemačkoj su razvijeni nacionalni i regionalni sportski centri (biatlon) u kojima vrhunski sportaši, njihove obitelji i treneri i njihove obitelji žive i treniraju. To je način smanjenja broja dana putovanja koje mnogi vrhunski sportaši i treneri danas imaju.

27

4.3.3. Znanje koje se temelji na dokazima o rodu i rodnoj ravnopravnosti uključeno je u trenersko obrazovanje

Svi treneri u sportu trebaju biti svjesni i poštovati rodne razlike i raznolikost sudi-onika, nastojeći kreirati aktivnu i izazovnu sportsku okolinu, koja je u isto vrijeme si-gurna i zaštićena. Moraju naučiti da rodna ravnopravnost nije sinonim za istovjetnost niti za postavljanje muškaraca, njihovog načina života i uvjeta kao norme. Biološke razlike između muškaraca i žena ne mogu se koristiti da bi se zanijekao pristup sportaši-ca sportu i specifičnim trenažnim režimima, što je u povijesti bio slučaj.

Treneri trebaju razumjeti da je rod kul-turno-specifična definicija ženstvenosti i muškosti i stoga se razlikuje u različitim zemljama, vremenu i prostoru, rezultirajući različitim načinom života žena i muškaraca i razvijanjem različitih vrijednosti. Uvršte-nje rodne ravnopravnosti u obrazovanje i trenersku obuku bitno je jer treneri trebaju razvijati i usvajati različite stilove treniranja koji će odgovarati pojedincima koje trenira-ju, baveći se njihovim potrebama na osobnoj razini. Muškarci i žene moraju biti svjesni razlika uzrokovanih rodom između muš-karaca/dječaka i žena/djevojčica te između muškaraca i žena. To može pomoći u pove-ćanju zadržavanja djevojčica u sportu i poza-baviti se smanjenjem broja djevojčica koje se bave sportom nakon škole.

Današnji obrazovni tečajevi za trenere veći-nom su mješoviti i mnoge žene se još uvijek osjećaju marginalizirane u toj okolini kojom dominiraju muškarci. Intervjui s trenerica-ma otkrili su „manjkavo trenersko obrazo-vanje koje u maloj mjeri olakšava osobni i profesionalni razvoj žena“ (Norman 2008., 451).

Tečajevi samo za žene u ekipnim sportovi-ma, koji su bili jako uspješni u Njemačkoj i Norveškoj, u drugim zemljama, primjerice,

imaju imidž da nisu dovoljno dobri ili do-voljno „teški“. Ali čini se da ženama pružaju priliku za dobivanje licencije i trenerske kva-lifikacije te ih motiviraju da nastave karijeru kao trenerice.

Nastavni program i organizacija obrazova-nja za trenere odgovornost je svake pojedi-načne države. Na nacionalnim je tijelima i obrazovnim agencijama da uvrste moguće građanske kompetencije potrebne za odre-đene kvalifikacije. U tom pogledu, pozor-nost treba dati rodnim pitanjima u sportu. Nacionalni kvalifikacijski okviri u odnosu na europske kvalifikacijske okvire i sustave osiguranja kvalitete mogu funkcionirati kao vodstvo i jamstvo rodne ravnopravnosti za obrazovni i trenažni sustav u sportu i sekto-ru slobodnog vremena.

Akcije

Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebala bi:

• Inicirati i podržavati istraživanje koje identificira situacije koje promiču i djeluju protiv ravnopravnosti i jednakog tretma-na u treniranju i obrazovanju za trenere. To treba uključivati specifične zahtjeve roda, uvjete i karakteristike za žene i muš-karce u svojstvu profesionalnih i dobrovolj-nih trenera.

• Razviti module rodne ravnopravnosti i obrazovne materijale koji uzimaju u obzir specifične potrebe ili zahtjeve ženskih i muških trenera i treniranja djevojčica/žena i dječaka/muškaraca.

• Primijeniti kodekse ponašanja ili etičke smjernice radi osiguranja trenerske okoli-ne bez diskriminacije ili uznemiravanja.

28


5. Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i putem sporta5.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama

Sudjelovanje u sportu može ojačati tijela i identitet djevojčica i sport kao takav može pridonijeti prevenciji nasilja na osnovi roda u društvu u cjelini. Međutim, nasilje na os-novi roda u sportu traje i sport to dugo nije prepoznao. Ipak, medijska pozornost i istra-živanje postupno su promijenili stav sport-skih organizacija i one su shvatile da se rod-no uvjetovano nasilje u sportu više ne može poricati. Prevladavajući podaci o rodnom i seksualnom uznemiravanju u sportu variraju između 14 % i 73 % u devet europskih zema-lja koje su provele empirijske studije u tom području. Čini se da do rodnog i seksualnog uznemiravanja dolazi u svim sportovima. Iskustvo seksualnog zlostavljanja poveća-va se od rekreativnog do vrhunskog sporta. Čini se da je verbalno seksualno uznemirava-nje najčešći oblik koji se pojavljuje u sportu.

Studija među flamanskim studenticama otkrila je da ih je više od 20 % od trenera doživjelo sljedeće: „flert s vama i drugima u momčadi“, „seksualne opaske o vama“ i „buljenje u vaše grudi, stražnjicu, genital-no područje“.

Što se tiče seksualnog zlostavljanja u sportu, prevladavajući podaci variraju između 2 % i 22 %, u kojima su sportaši bili primorani ili prisiljeni na seksualnu aktivnost koju nisu željeli niti su bili dovoljno zreli da na to pri-stanu. U nekim su slučajevima proces pripre-

manja i prisiljavanja nekoga na seksualno zlostavljanje otkriveni. Čini se da do zlostav-ljanja u sportu najčešće dolazi između mlade sportašice i starijeg trenera; trener polako pridobiva povjerenje osobe prije nego što su-stavno uklanja međuosobne prepreke, što na kraju završava seksualnim zlostavljanjem.

Nasilje na osnovi roda često nameću treneri djevojčicama i ženama, ali neka istraživanja pokazuju žensko uznemiravanje dječaka i muškaraca. Neke sportske okoline karakte-rizira homofobija i negativan stav, što lako dovede do seksualnog uznemiravanja i zlo-stavljanja. Nedavne su studije otkrile da su vršnjaci, odnosno drugi sportaši, češći poči-nitelji nego treneri. Isto tako je prijavljeno da su trenerice žrtve.

To označava nužnost gledanja na cijelu sport-sku kulturu u pripremi preventivnih mjera kojima će se okončati nasilje na osnovi roda, isto tako uzimajući u obzir da su djeca i druge grupe ranjivije od drugih. Studije su, primje-rice, otkrile da žene s invaliditetom, osobito slijepe i gluhe žene, doživljavaju više uznemi-rivanja i zlostavljanja nego zdrave žene.

U Danskoj je 2004. registrirano 160 sud-skih slučajeva seksualnog zlostavljanja u sportu. Među tim slučajevima, 65 % žrtava bili su dječaci. Studija iz Ujedinjenog Kra-ljevstva je otkrila da je više mladih žena nego muškaraca prijavilo seksualno uzne-miravanje, ali je i više dječaka nego djevoj-čica prijavilo seksualno zlostavljanje.

29

5. Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i putem sporta

Kvalitativne studije prikupile su opis uzne-miravanja i zlostavljanja te odgovore na to i posljedice. U tim studijama, faktori rizika identificirani su kao:

• Loš odnos s roditeljima tako da je počini-telj imao priliku približiti se žrtvama: oso-bito na turnejama, tijekom masaže i kod trenerove kuće.

• Trenerova vožnja sportaša na trening i s treninga. On/ona mogu biti potpuno po-svećeni treneru ili figuri autoriteta koja preuzima status očinske figure.

• Nesvjesnost sportaša o njihovim pravima i nedostatak znanja onih koji rade s njima o tome kako prepoznati pokazatelje uzne-miravanja i zlostavljanja ili što učiniti kad se radi o njima.

• Ovisnost mladih sportaša za koje postoji veća vjerojatnost da su daleko od kuće o trenerima i okolini što se tiče uspjeha, odabira momčadi.

• Organizacijska struktura bez formalnog postupka osoblja za praćenje; nema po-dataka o očekivanim standardima pona-šanja kao što je ponašanje i etika; nedo-statak zaštite poput strategija zaštite i postupaka, obrazovanja i obuke.

• Sportska kultura u kojoj se tolerancija homofobije i rodno uznemiravanje ne kritiziraju.

• Autokratski sustav autoriteta koji postav-lja jasnu neravnotežu vlasti između spor-taša i trenera i omogućava odvajanje sportaša od svojih vršnjaka u vremenu i prostoru.

Kao rezultat istraživanja i medijske pozor-nosti, cijeli je niz nacionalnih i međunarod-nih organizacija donio preporuke i rezolucije za bavljenje problemom, kao što su europski ministri sporta u Vijeću Europe (Rezolucija br. 3/2000 o „sprečavanju seksualnog uzne-miravanja i zlostavljanja žena, mladih ljudi i djece u sportu“) i Europski parlament (Re-zolucija o ženama i sportu iz 2003.). Zemlje članice EU-a i sportski savezi pozvani su na usvajanje mjera za prevenciju i eliminaciju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u sportu provođenjem zakonodavstva o sek-sualnom uznemiravanju na poslu, obavje-štavanjem sportaša i roditelja o riziku zlo-stavljanja i sredstvima zakonske akcije koja su im na raspolaganju, pružanjem specifične obuke osoblju sportskih organizacija i osigu-ranjem primjenjivanja prekršajne i disciplin-ske odredbe.

Godine 2007. Europski parlament potaknuo je zemlje članice „da se definira dobra praksa protiv seksualnog uznemiravanja i zlostav-ljanja u području sporta“ te da se „usvoje mjere za sprečavanje i kontrolu i organi-ziraju obrazovne kampanje“. Usprkos tim pozivima i naporima de se stvori sigurna sportska okolina u Europi, cijeli niz zema-lja članica EU-a i sportskih organizacija još

30


uvijek nije pripremio i usvojio nacionalnu strategiju protiv seksualnog uznemiravanja u sportu, niti djeluje sukladno preporukama ili nije istražio fenomen.

To je veliki izazov u nekoliko zemalja koje su razvile strategije i akcijske planove za pro-vedbu materijala i instrumenata strategije unutar sportskih saveza i sportskih klubo-va i centara jer ponekad se čini da razrađeni materijali nisu poznati na toj razini. 5.2. Ciljevi 2020.

Utjecaj rodnog, seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja može biti ozbiljan za sportaše i sportske organizacije. Kad je riječ o sporta-šima, takva iskustva, među ostalim, mogu dovesti do problema sa snom, tjeskobe, de-presije i reakcije tjelesnog stresa, niskog sa-mopoštovanja i samopouzdanja, uništenog odnosa s trenerom, osjećaja krivice i srama, odustajanja od bavljenja sportom i negativ-nog učinka na društvene aktivnosti. Rodno uvjetovano nasilje može imati posljedice i na sportske organizacije jer se može smanji-ti broj članova. Slučajevi rodno uvjetovanog nasilja koji su jako medijski eksponirani mogu dovesti do financijskih posljedica, primjerice zbog povlačenja sponzora, što može negativno utjecati na ženski sport. Stoga visoki prioritet treba dati prevenci-ji, suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

Ta pozornost može dovesti do smanjenja fenomena kao što je diskriminacija i tira-niziranje, koji su često preteče seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, i do sportske okoline koju karakterizira više radosti i za-dovoljstva. Dugoročno, može se predvidjeti pozitivan utjecaj na zapošljavanje te se može podići svijest o društvenim odnosima, oso-bito povećani fokus na odnose među spolo-vima, kako u sportu tako i u društvu općeni-to. Prema Eurobarometrovoj anketi o rodnoj ravnopravnosti iz 2009., 62 % Europljana misli da bi rodno uvjetovano nasilje treba-lo biti prioritetna akcija u području rodne

neravnopravnosti, a 92 % vjeruje da postoji hitna potreba za bavljenje tim problemom.

Ukupni cilj sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja u sportu je smanjenje njegove poja-ve i doprinos smanjenju rodno uvjetovanog nasilja u društvu. To treba dovesti do većeg sudjelovanja djevojčica i žena u sportu. Slje-deći ciljevi 2020. pridonose tom cilju:

• Specifična nacionalna strategija, uključu-jući strategiju i zakonski okvir i akcijski plan, utemeljenie na podacima koji se zasnivaju na dokazima, postoji u svim ze-mljama članicama EU-a.

• Preventivni alati i pomoćne usluge za žrtve u svim zemljama članicama EU-a.

• Strategije ljudskih resursa za volontere i profesionalce su operativne, uključujući europsku suradnju glede sustava praćenja za sve zainteresirane da postanu treneri i volonterske položaje za izbjegavanje me-đugraničnih aktivnosti počinitelja.

• Programi u sportu na osnovi dokaza ra-zvijaju se i šire kako bi se osnažili sportaši protiv mogućeg uznemiravanja i zlostav-ljanja u sportu i društvu.

• Osigurati obrazovanje i obuku za trenere radi sprečavanja njihove uključenosti u rodno uvjetovano nasilje te djelovanje na ispravan način sprečavanjem nasilja izme-đu vršnjaka ili drugih.


Sportska vladajuća tijela na svim razinama moraju razumjeti trenutačni stav glede rodno uvjetovanog nasilja i moraju biti svjesna da se to zbiva u svim sportovima i u svakoj zemlji. Rezultati istraživanja i popis rizika u njiho-vim sportovima i zemlji dat će im osnovu iz koje trebaju postaviti vlastite ciljeve za postizanje gore identificiranih dugoročnih

31

ciljeva te izabrati i razviti strategije za posti-zanje tih ciljeva. Jasno je da treba poduzeti specifične mjere jer do sada u cijelom nizu zemalja nisu poduzete konkretne mjere pro-tiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

5.3.1. Nacionalna strategija u svakoj zemlji članici EU-a

Postoji potreba za specifičnom nacionalnom strategijom o rodno uvjetovanom nasilju u sportu u svim zemljama članicama EU-a. Takva bi strategija mogla biti dio općenitijeg pristupa sigurnosti u sportu ili rodnoj rav-nopravnosti i trebaju je razvijati i provesti vladajuća tijela u sportu. To se treba ostvariti u tijesnoj suradnji s tijelima odgovornim za rodnu ravnopravnosti i uključiti zakonodav-stvo i strateške akcije. Ova bi strategija, koja se treba temeljiti na dodatnom istraživanju, trebala rezultirati time da manje djevojčica i žena iskusi nasilje u sportu te da klima u sportu i na objektima bude sigurnija.

Sve zemlje EU-a trebaju imati zakonodav-stvo koje zabranjuje rodno uvjetovano sek-sualno uznemiravanje i zlostavljanje u spor-tu. U ovom trenutku, ti slučajevi u sportu spadaju u niz različitih zakonodavnih po-dručja, primjerice zakona o zapošljavanju, kaznenog zakona kao i protudiskriminacije i zakona o ravnopravnosti. Osim kaznenog i prekršajnog zakona, ti zakoni mogu ili ne moraju pokrivati sportske organizacije. Pu-noljetnost – minimalna dob kad se osoba smatra zakonski sposobnom da pristane na seksualni čin, u Europi varira od 13 do 18 godina. Europske zemlje isto tako imaju različito organizirane sportske strukture i različite nacionalne zakonske okvire.

Sportske organizacije mogu isto tako imati paragrafe u vlastitim propisima koji zabra-njuju rodno uvjetovano seksualno uznemi-ravanje i zlostavljanje. To samo po sebi može imati preventivni učinak. Sportske organi-zacije mogu se pozabaviti slučajevima na različite načine, primjerice interno (npr. dis-ciplinski odbori, sudska vijeća) ili neovisnim

tijelom. Međutim, treba istaknuti da je sek-sualno zlostavljanje zločin i takve slučajeve treba predati postojećim pravnim tijelima u zemlji kad za to postoje ozbiljni razlozi.

Njemačka olimpijska sportska konfedera-cija integrirala je sprečavanje seksualnog nasilja u svoj statut 2011. U Nizozemskoj postoji neovisan institut sportske pravde koji se bavi pritužbama (sportski sud arbi-traže, doping i seksualno uznemiravanje) od 2001. Godine 2010. sve članice Nje-mačke olimpijske sportske konfederacije potpisale su deklaraciju kojom se obvezuju na provođenje mjera prevencije seksualnog nasilja u sportu.

Kao dio strategije, svi sportski savezi/udru-ženja trebaju imati strategiju, akcijski plan i procedure za sprečavanje rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. To treba biti obuhvatno i sukladno međunarod-nom etičkom statutu i statutu ljudskih pra-va. Akcijski se plan treba redovito obnavljati i sadržavati konkretne mjere koje uključuju vremensku bazu za širenje strategije širom organizacije. U prilogu II navedeni su prepo-ručeni elementi za takav akcijski plan. Budući da seksualno uznemiravanje i zlo-stavljanje u sportu može biti osjetljiva tema, u zemljama članicama i sportskim orga-nizacijama postoji potreba za europskom podrškom putem stručnjaka s jasnim man-datom i zadatkom podržavanja provedbe preventivnih mjera u zemljama članicama EU-a u kojima je ta potpora potrebna. To bi bilo osobito važno u zemljama u kojima ne postoji strategija, zakonodavstvo ili preven-tivni programi, a stručnjaci mogu koordini-rati napredak u tom području. Europska ko-misija treba preuzeti inicijativu organizacije te podrške s imenovanim stručnjacima koji daju informacije i vodstvo u tim zemljama članicama EU-a i bore se protiv rodno uvje-tovanog nasilja u sportu.

Treba biti uspostavljena službeno prihvaće-na mreža u tom području koja bi mogla po-

32


držati rad stručnjaka. To bi moglo djelovati kao centar za razmjenu informacija i resursa u sportu i postati dio mandata Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, usko su-rađujući s promatračkim tijelom UNESCO-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu.

Akcije

• Zemlje članice i Europska komisija trebaju podržati dodatno istraživanje o pre-vlasti rodno uvjetovanog nasilja, redovito pratiti rodno uvjetovano nasilje u sportu i vrednovati sve provedene mjere. To treba uključivati utjecaj preventivnih akcija na nacionalnoj i europskoj razini i iskustva sportaša.

• Svi sportski savezi/udruženja trebaju ra-zvijati i primjenjivati obvezne postupke kad dolazi do seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, uključujući žalbene postupke.

• Zemlje članice trebaju uspostaviti zako-nodavstvo, uključujući specifične postup-ke koji će podržati i zaštititi sve uključene strane, tamo gdje to ne postoji.

• Europska komisija treba organizirati po-dršku s imenovanim stručnjacima da vode zemlje članice EU-a u provedbi preventiv-nih mjera i zakonodavstva u borbi protiv nasilja u sportu na osnovi roda. Formalizi-rana mreža koja djeluje kao centar za raz-mjenu informacija i resursa u sportu treba postati dio mandata Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, usko surađujući s promatračkim tijelom UNESCO-a o rod-noj ravnopravnosti u sportu.

5.3.2. Preventivni alati i služba za potporu žrtvama

Otvorena, sigurna sportska okolina, koja sama služi kao zaštita protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja i protiv laž-nih optužbi, otvara put za njegovanje klime

otvorene rasprave tako da se sportaši i drugi koji imaju probleme osjećaju dovoljno sigur-no da se izjasne. Vrlo je važno iznijeti pro-blem i podići svijest o tome što tvori rodno uvjetovano seksualno uznemiravanje i zlo-stavljanje, ali isto tako i o posljedicama koje može imati na sve one koji su mu izloženi, uključujući okolinu, klub i sportske organi-zacije. Ključno je da treneri i sportaši nauče svoja prava. Postupci prijavljivanja i bavlje-nja slučajevima moraju biti poznati i vidljivi u sportskom klubu/organizaciji. Mora biti osigurana profesionalna povjer-ljivost, s obzirom na cilj rodno uvjetovanog nasilja i na optužene za takvo ponašanje kao i u vezi s mogućim sankcijama. Moraju se isto tako napraviti smjernice za promatrača i zviždača. Kao dio tog sustava, sportska or-ganizacija treba isto tako imati sistematske disciplinske postupke za tužbe i prigovore.

I linija za pomoć može biti važan alat za po-moć uključenima u slučaj. To može voditi ili vrhunska sportska organizacija ili pojedi-načno sportsko udruženje/savez. Može se isto tako voditi u suradnji s drugim tijelima poput, primjerice, Crvenog križa ili među-narodne organizacije Spasimo djecu.

Linija za pomoć u Nizozemskoj, koju je 1997. kreirao Nizozemski olimpijski od-bor, osigurava dvostruku pomoć: prvo, brigu i olakšanje za žrtve, navodne počini-telje, roditelje ili promatrače i, drugo, pre-usmjeravanje (ako to želi korisnik usluge) na savjetnika ili drugu uslugu kao što su opće organizacije za zbrinjavanje, policija, odvjetnici ili javni tužitelji. Isto su tako ra-zvijeni alati za olakšavanje komunikacije o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju, leci za ciljane grupe, dokumentarci (priča-nje priče), službena stranica (www.nocnsf.nl/seksuele-intimidatie), informativni leci i vođene diskusije. U Ujedinjenom Kraljev-stvu, većina trenera treba završiti radioni-cu o čuvanju i zaštiti djece kako bi im bilo dopušteno da treniraju djecu.

33

Njemačka sportska mladež objavila je 2012. kvalifikacijski model za prevenciju seksualnog nasilja u sportu koji se tre-ba primjenjivati u sportskim klubovima. Međunarodni olimpijski odbor osmislio je obrazovne materijale za sprečavanje seksu-alnog uznemiravanja i zlostavljanja u spor-tu na osnovi roda. Različiti su edukativni materijali napravljeni za sportske saveze i udruženja te za sportaše i trenere. Inte-raktivni su, a različite scenarije koji pred-stavljaju različite oblike rodno uvjetovanog nasilja igraju profesionalni glumci.

Promocija i navođenje primjera ravnoprav-nog, punog poštovanja i etičkog vodstva smanjit će priliku za rodno uvjetovano na-silje. Autokratsko i hijerarhijsko upravljanje čimbenici su rizika u sportu. Prema tome, čini se da stil koji je usredotočen na spor-taša, jačanje trenera i demokratsko uprav-ljanje ima preventivni učinak na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u sportu. To među ostalim znači da se glasovi sportaša moraju čuti i uvrstiti u procese odlučivanja. Ravnopravna ravnoteža muškaraca i žena u svim ulogama isto je tako važna. Obvezni sadržaji o seksualnom uznemiravanju i zlo-stavljanju u sportu na osnovi roda trebaju se uključiti u obuku trenera, instruktora, oso-blja i roditelja.

Akcije

• Zemlje članice EU-a trebaju podržati razvoj i provedbu kampanja podizanja svijesti i preventivnih alata što se temelje na istraživanju koje će upotpuniti znanje, produbiti razumijevanje i poboljšati meto-de prevencije i intervencije za sve uključe-ne u sport.

• Zemlje članice i sportska vladajuća tijela trebaju podržati razvoj pomoćnih usluga za sve uključene u „moguće slučajeve“ i pri-mijeniti ih u praksi.

• Zemlje članice i sportska vladajuća tije-la trebaju podržati razvoj obrazovanja i trenažnih programa za različite grupe o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju te u obrazovanje trenera obvezno uvesti trenažne programe za sprečavanje seksu-alnog uznemiravanja i zlostavljanja.

• Sportska vladajuća tijela trebaju razviti i voditi kampanje za zapošljavanje više ru-kovodstva koje je rodno uravnoteženo, više trenera i volontera.

5.3.3. Strategija ljudskih resursa za volontere i profesionalce

Svaka sportska organizacija trebala bi imati barem jednu osobu, poput socijalnog radni-ka, odgovornu za sprečavanje rodno uvje-tovanog nasilja. Preporučuje se i otvaranje savjetovališta s ovlaštenim stručnjacima obučenim za pomoć sportašima – žrtvama nasilja kao i za savjetovanje sportskih orga-nizacija kako se nositi s incidentima te kako pružiti pravnu pomoć optuženima.

Još jedan alat za sprečavanje ulaska počini-telja u sport je provjera kriminalnih dosjea ljudi koji rade s vrlo mladim sportašima. U Danskoj je takav zakon postao obvezan za sve osobe koje rade s djecom mlađom od 15 godina i od 2012. danske dobrovoljne orga-nizacije moraju udovoljavati tom zakonu.

34


Jasno je da se u više europskih zemalja pri-jestupnici sele ne samo unutar zemlje, nego i među zemljama. Stoga je važno da u svakoj zemlji postoji sustav prijave za seksualne prijestupnike u sportu i da se prijava podi-jeli međunarodnim tijelima glede propisa o zaštiti podataka.

Ovisno o sportu ili organizaciji, moraju se napraviti zajedničke etičke smjernice, koje se tiču svih u organizaciji, i odvojeni kodeksi ponašanja za roditelje, osoblje/dobrovoljce i sportaše. Zasad se čini da su prvi naprav-ljeni kodeksi ponašanja za trenere kao dio preventivne strategije. Teme koje treba uvr-stiti u kodeks ponašanja za trenere uključuju, među ostalim: odgovornost, privatne živote, intimne odnose, odnos između trenera i rodi-telja, mjesta sastajanja, jezik, dodirivanje itd.

Kodeks ponašanja Norveškog olimpijskog i paraolimpijskog odbora i konfederacije sporta

1. Ponašajte se prema svakome s poštovanjem i suzdržite se od svih oblika komunikacije, akcije ili ponašanja koji se mogu doživjeti uvredljivim.

2. Izbjegavajte kontakt tijelom koji se može doživjeti neželjenim.

3. Izbjegavajte sve vrste verbalne intimnosti koja se može doživjeti seksualno nabijenom.

4. Izbjegavajte izraze, viceve i ponašanja koja se odnose na rod sportaša ili seksualnu orijentaciju na negativan način.

5. Nastojte da oba spola budu zastupljena u mreži podrške.

6. Izbjegavajte kontakt sa sportašima u privatnim prostorima ako nije prisutno nekoliko osoba ili u dogovoru s roditeljima/skrbnici- ma ili sportskom upravom.

7. Pokažite poštovanje za privatni život spor- taša, trenera i vodstva.

8. Izbjegavajte dvostruke odnose. Ako je reci- pročan odnos uspostavljen, treba postaviti pitanje o toj situaciji i otvoreno je razjasniti.

9. Ne nudite bilo koji oblik nagrade u svrhu tra- ženja ili predviđanja seksualnih usluga zau- zvrat.

10. Poduzmite mjere i obavijestite ako je došlo do kršenja ovih pravila.

Akcije

• Zemlje članice EU-a i sportska vodeća ti-jela trebaju razviti sustav prijave seksual-nih prijestupnika u sportu i podijeliti ih europskim i međunarodnim vladajućim tijelima glede propisa o zaštiti podataka.

• Na osnovi propisa sportskih vladajućih ti-jela, sportske organizacije uključuju etički kodeks i kodeks ponašanja u minimalne zahtjeve ugovora svim zaposlenima u sportu.

5.3.4. Programi u sportu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja

Smatra se da sport utječe na osobne i soci-jalne kompetencije poput samopouzdanja, samodiscipline, svijesti o tijelu, igranja po pravilima, poštenja, kontrole emocija, uče-nja obostranog poštovanja, pobjeđivanja, gubljenja, timskog rada i komunikacijskih vještina (pojedinačno). Sport može pomo-ći promicati šire rodne ciljeve, kao što su svijest o ljudskim pravima i osnaživanje uključujući obrazovanje, komunikaciju, pregovore i liderske vještine. Sport žena-ma omogućuje pristup javnim prostorima na kojima se mogu okupljati, razvijati nove vještine, dobiti podršku od drugih i uživati u slobodi izraza i kretanja. Sport je osobito važan za one grupe djevojčica, koje imaju

35

manje prilika od dječaka za socijalnu inte-rakciju izvan kuće i obiteljskih struktura.

Napravljeni su specifični programi koji kori-ste sport kao alat protiv rodno uvjetovanog nasilja, putem tečajeva o samoobrani, koji se uglavnom organiziraju u okviru borilačkih sportova. Filozofija iza tih programa je da se žene osjećaju fizički i mentalno jače nego prije; imaju više samopouzdanja i vjeruju da mogu izaći iz opasne situacije.

Ključnu ulogu u programu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemira-vanja i zlostavljanja ima trener.

Treneri mogu intervenirati kad dođe do rod-no uvjetovanog nasilja između vršnjaka ili se sumnja na signale rodno uvjetovanog nasi-lja. Treneri trebaju uputiti sportaše na prave sustave potpore.

Stoga se programi za trenere koji se teme-lje na dokazima trebaju razvijati ne samo da bi se spriječila uključenost trenera u rodno

uvjetovano nasilje nego da bi oni djelovali na ispravan način, sprečavajući nasilje između vršnjaka ili drugih. Ti programi moraju biti obvezni u obrazovanju svih trenera.

Akcije

Sportska vladajuća tijela trebaju:

• Razviti i primijeniti specifične programe u sportu radi sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja u društvu putem sporta. To treba ponuditi specifičnim ciljanim grupama u „riskantnim“ područjima i treba uključiti kampanje regrutiranja kojima se dopire do djevojčica i žena u tim područjima.

• Razviti programe za trenere na osnovi do-kaza koji moraju biti obvezni u svakom obrazovanju za trenere, kako bi djelovali i intervenirali na ispravan način, sprečava-jući rodno uvjetovano nasilje među vršnja-cima ili drugima.

36


6. Borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i uloga medija6.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama

Rodni stereotipi u i oko sporta još uvijek su duboko ukorijenjeni u europskim društvi-ma, u kojima je sport uglavnom podijeljen na muška i ženska područja i u kojima se sudjelovanje mješovitih ekipa dugo ne pri-hvaća. Tradicije – koje često ponavljaju čla-novi obitelji, treneri i profesori – sportske vladajuće strukture i mediji potvrđuju te stereotipe, a ne osporavaju ih. U prošloj je godini seksualizacija sportašica (kao i nekih sportaša) također dobila na važnosti.

Žene se često smatraju podobnima samo za pojedinačne sportove ili sportove s estet-skim elementom. Ujedno, prikazuju se razli-čito od sportaša, što se tiče korištenih slika i jezika. Često se prezentiraju fotografija-ma„izvan sportskog konteksta“ i u pasivnim ili tradiconalno ženskim pozama. Još se i danas sportašice opisuju na način koji do-prinosi marginalizaciji ženskog sporta zbog naglaska na ženstvenost i seksualnu privlač-nost, umjesto na snagu i ljepotu sporta. Po-stojanje te vrste izvještavanja jasno umanju-je postignuće žene.

Usprkos znatnom povećanju sudjelovanja djevojčica i žena u sportu i rastućoj publici zainteresiranoj za ženski vrhunski sport, još uvijek postoje goleme razlike u medijskom prenošenju ženskih i muških sportova. Udio izvještavanja o ženskom sportu, u vijestima

i prijenosima uživo, još je uvijek jako malen. Studija provedena u Danskoj, Njemačkoj, Islandu, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj sugerira da se, uz iznimku nekoliko natjeca-nja, opseg medijskog prenošenja nije promi-jenio od 1970-ih godina. Taj očiti nedosta-tak prenošenja ženskog sporta povezan je s vrlo malim brojem stručnih komentatorica na televiziji ili radiju kao i s malo stručnjaki-nja koje se citira u tisku.

Studije novina i TV prijenosa pokazuju po-zitivnu korelaciju između broja sportskih novinarki i urednica i opsega izvještavanja o ženskom sportu. Manje je vjerojatno da će sportske reporterke izvještavati o spor-tašicama bez poštovanja i vjerojatnije je da će zastupati širenje izvještavanja o ženskom sportu. Priče reporterki potvrđuju se kao „one koje vidljivo osporavaju stereotipe i manje ih naglašavaju“ nego kolege novinari. Međutim, novinarke su često maolobrojne u sportskim redakcijama i, još važnije, nema ih na položajima na kojima se odlučuje. Pro-sječna radna okolina u sportskim medijima osobito je teška za novinarke. Ne samo da moraju premostiti opće prepreke nego se moraju suočiti s otporom muškaraca, novi-nara i sportaša.

Kao rezultat tog stava, sportske novosti i medijsko prenošenje ženskog sporta ne odražavaju prave proporcije sudionika spor-ta po rodu i stvarnu nazočnost i važnost žena u sportu i društvu.

37

6. Borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i uloga medija

6.2. Ciljevi 2020.

Dajući reprezentativniju sliku ženskog i muš-kog sporta, kako u odnosu na njegov opseg i kvalitetu, vrijednost ženskog sporta u druš-tvu može se povećati. To će automatski do-vesti do više ženskih sportskih uzora i može imati pozitivan utjecaj na sudjelovanje žena i djevojaka u sportu. Vrijednost povećanog i boljeg medijskog prenošenja ima također ra-zumno komercijalno opravdanje. Fondacija ženskog sporta i fitnessa (2011.) iz Ujedi-njenog Kraljevstva došla je do zaključka da je ženski sport komercijalno nesređeno tržište, s dostupnim opsežnim pravima po kompara-tivno niskom trošku.

U TV prijenosima ženskih natjecanja prevla-davaju muški sportski obožavatelji; vrijedna potrošačka grupa koja je atraktivna oglašiva-čima i do koje je teško doprijeti. Isto je tako potvrđeno da su žene odgovorne za većinu potrošačkih odluka o kupnji pa bi veći anga-žman ženske populacije u sportu koristio in-vestitorima, a sportašice stvaraju značajniju i širu marketinšku mogućnost od sportaša, koja se sviđa široj publici muškaraca i žena i većem rasponu brendova.

Nema razloga vjerovati da će se ograničeno i nepošteno prikazivanje žena u sportu promi-jeniti u sljedećih 20 godina ako zainteresirane strane ne odluče da je u njihovom interesu da to učine. Postoji potreba za konkretnim akci-jama koje se temelje na sljedećim ciljevima:

• Rodni stereotipi u sportskim su medijima smanjeni i postoji pošteno prikazivanje žena i muškaraca.

• Medijsko prenošenje ženskog sporta i žena u sportu povećava se za 30 %, s tim da je dugoročan cilj 40 %.

• Rodna ravnoteža među ljudima koji rade u odjelima europskih sportskih medija po-većala se na minimalno 30 % žena.


Da bi se ukinuli negativni stereotipi u spor-tu i došlo do pravičnog prikazivanja žena u sportu, potreban je dugoročan i odlučan na-por svih važnih zainteresiranih strana.

6.3.1. Pravično prikazivanje žena i muškaraca u sportskim medijima

Bitno je da su medijski profesionalci „rodno osviješteni“ i da u svom radu odražavaju načela etičkog novinarstva (točnost, pravičnost, neo-visnost, transparentnost, raznolikost, izbjega-vanje stereotipa, odgovornost). Stoga izdavačke smjernice, koje uzimaju u obzir rodnu dimenzi-ju sportskog novinarstva, kao i programski alati i priručnici o dobroj praksi koje su napravile ra-zličite nevladine organizacije i organizacije pro-fesionalnih medija, trebaju poslužiti medijskim profesionalcima u svakodnevnom radu.

38


Obrazovanje i obuka jako su važni u tom pogledu. Medijske organizacije, po moguć-nosti u suradnji s raznim zainteresiranim stranama (sportskim savezima, klubovima), trebaju u redovitu obuku uvrstiti aspekt „rodne osviještenosti“, s time da se osobita pažnja pridaje prenošenju sporta. Profesi-onalni mediji i novinarska udruženja kao i međunarodne organizacije trebaju djelovati kao tijela koja postavljaju standarde i koja olakšavaju razmjenu najbolje prakse u tom pogledu. Trebalo bi potaknuti obrazovne institucije na usmjeravanje roda u nastav-ne programe obrazovanja i obuke novina-ra, s time da se posebna pozornost posveti sportskom novinarstvu. Tečajevi i druge aktivnosti izgradnje kapaciteta za studente, novinare, menadžere, vodstvo nevladinih organizacija i druge zainteresirane strane za rodnu osjetljivost u sportskom novinarstvu trebaju se poticati i dodatno razvijati. Novi-nari i urednici mogli bi se motivirati da više pozornosti daju ženskom sportu te da uvr-ste standarde etičkog novinarstva u svoj rad pokretanjem prestižnih nagrada.

Godine 2009., uz podršku Španjolskog sportskog vijeća, Fakultet umjetnosti i komunikacija na Europskom sveučilištu u Madridu pokrenuo je stvaranje prvog studentskog radijskog kanala Radio SDF koji je potpuno posvećen ženskom sportu. Taj praktičan trenažni projekt omogućio je studentima stjecanje dragocjenih vještina i znanja uključujući u njihove radne metode vrijednosti rodne ravnopravnosti, nedis-kriminacije i tolerancije.

Američka Ženska sportska fondacija godiš-nje dodjeljuje nagrade Billie, nazvane po teniskoj legendi Billie Jean King, u pet kate-gorija koje priznaju odličnost u medijskom prikazivanju sportašica i ženskog sporta: za-bava, novinarstvo, otkriće i inovacija, vođa industrije i izuzetni novinar (poželjne su žene koje su se istaknule u prenošenju spor-ta i ostale uzor u sportskim medijima).

Pravično prikazivanje moglo bi se promo-

virati obrazovanjem vrhunskih sportašica za kontroliranje prava etičkog i prikladnog korištenja njihovih imena i slika. Sport-ske organizacije, njihovi agenti i u nekim slučajevima sami sportaši odgovorni su za osiguranje djelovanja reklamnih agencija na etičan način i s dobrim ukusom, kad pi-taju sportaša da pozira ili bude maneken za reklame ili druge tiskane i elektroničke medije. Sva sportska vladajuća tijela trebaju osigurati smjernice i obuku o komunikaciji s medijima za vrhunske sportaše.

Akcije

• Institucije za obrazovanje i obuku s pro-gramima sportskog novinarstva trebaju uvrstiti rod u nastavni program i uvrstiti temu u druge tečajeve koji se odnose na medije, uključujući marketing.

• Sportska vladajuća tijela i sportski klubo-vi trebaju razviti obrazovanje i obuku za sportaše i trenere o načinu komunikacije s medijima i o tome kako kontrolirati pra-va etičkog i prikladnog korištenja njihovih imena i slika.

Medijske organizacije trebaju:

• Usvojiti/ažurirati smjernice o rodnoj rav-nopravnosti u sportskom novinarstvu s ciljem stvaranja zanimljivih priča, socijal-no i komercijalno, dok se poštuje integri-tet žena.

• Kreirati ili ažurirati alate kao što su struč-ne baze podataka da bi se postigla rodna jednakost u stručnim raspravama, izvješćima i biltenima.

• Razviti i njegovati vještine i kompetenci-je medijskih profesionalaca, koji se bave sportom, osiguranjem sistematične obu-ke glede rodne ravnopravnosti u sportu i poticanja novinara na korištenje postoje-ćih programskih alata i smjernica o rodnoj ravnopravnosti i raznolikosti u medijima u njihovom svakodnevnom radu.

39

• Razviti i unaprijediti sheme nagrađivanja sportskih novinarki i postignuća u ukida-nju rodnih stereotipa u sportskim medi-jima.

6.3.2. Rodna ravnoteža u prenošenju sporta u svim medijima

Važno je da mediji povećavaju svoje izvje-štavanje o ženama u sportskim ulogama. To povlači za sobom povećanje prenošenja ženskih (i mješovitih) natjecanja, angažira-jući žene u intervjuima i uključujući ih kao stručnjake u sportske debatne programe.

Povećanje medijskog izvještavanja o žen-skom sportu treba biti viđeno u širem kon-tekstu. Mediji, privatni i javni, funkcioniraju u okolini natjecateljskog tržišta i njihovi po-slovni modeli uglavnom se temelje na priho-du od reklama. Da bi se privukli oglašivači, medijske organizacije trebaju gledatelje, slu-šatelje i čitatelje.

Treba biti moguće pronaći nove priče o žen-skom sportu; one koje bi izazvale uzbuđenje među ljudima i koje bi privukle novu publi-ku. Aktivnosti podizanja svijesti, koje se ko-riste čvrstim dokazima (izvješća o radu, broj gledatelja/čitatelja, ekonomske statistike itd.), ilustriraju sadašnje stanje igre te po-kazuju društveni i ekonomski potencijal po-većanog i poboljšanog prenošenja ženskog sporta treba podržavati i široko prenositi njihove rezultate.

Studija Velika stvar? Slučaj komercijalnog ulaganja u ženski sport, koju provodi Ko-misija Ujedinjenog Kraljevstva o buduć-nosti ženskog sporta u 2011., prikupila je dokaze o komercijalnoj privlačnosti žen-skog sporta. Rezultati te studije opsežno su podijeljeni i citirani. U Danskoj, zajed-nička suradnja saveza, nogometnih klubo-va i Sportskog kanala rezultirala je uspo-stavom fiksnog vremena za prijenos uživo danskog ženskog nogometa, 3F Ligaen.

Ključni element za povećani medijski prije-nos su ugovori i kontakti između medijskih organizacija, sportskih vladajućih tijela i sponzora. Da bi uspjele, sportske organizaci-je trebaju surađivati s televizijskim kućama i drugim medijima kako bi se stvorilo uzbu-đenje oko ženskog sporta, a potrebna su i vi-sokokvalitetna natjecanja koja su atraktivna medijima, kao što je bio, primjerice, Svjetski ženski nogometni kup u Njemačkoj 2011. Kao što je već slučaj u nekim zemljama EU-a, sportska vladajuća tijela mogla bi dogovoriti specifične klauzule u ugovorima o pravima na emitiranje, koje potiču medijske organi-zacije da više izvještavaju o ženskim ekvi-valentima glavnih muških sportova (npr. nogomet, košarka). Takve klauzule mogu od televizijskih kuća zahtijevati da, primjerice, dobiju prava na muška i ženska natjecanja, da izvještavaju o takvim natjecanjima ili da pošalju novinarke/snimateljice na njih.

Stoga bi suradnja trebala rezultirati kon-kretnim prilagodbama pristupa televizijskih kuća i organizacije sportskih natjecanja. Sporazumi o rasporedu glavnih ženskih na-tjecanja, da bi bila atraktivna za prenošenje, ili istraživanje mogućnosti spajanja ženskih i muških natjecanja i utakmica radi smanjenja troškova prijenosa obaju natjecanja, samo su dva primjera. Stoga sportska vladajuća tijela trebaju kreirati visokokvalitetne poslovne slučajeve, razviti snažne odnose sa sponzo-rima i TV kućama, predstaviti natjecanja na medijski pogodan način i koristiti se druš-tvenim medijima, što nudi alternativu tradi-cionalnim medijima i direktnim odnosima s navijačima koji su atraktivni biznisu.

Sportska vladajuća tijela i sportski klubo-vi trebaju razvijati zdrave komunikacijske planove i strategije i uključiti ih u opće stra-teške razvojne planove. Profesionalac (ili vo-lonter) odgovoran za odnose smedijima treba biti sastavni dio unutarnje organizacijske strukture svake glavne sport-ske organizacije.

Aktivnosti odnosa s javnošću svakog sa-

40


veza mogu se kretati od povećanog prosto-ra posvećenog ženskom sportu u vlastitim promotivnim publikacijama do poboljšanja službene stranice i pronalaženja partnera za izvještavanje o ženskom sportu putem „web streaminga“ (tehnologija prijenosa slika i zvuka uživo na internet).

Sportska vladajuća tijela trebaju dati više bo-ljih informacija o sportašicama (primjerice tiskovni paketi, digitalna foto arhiva, blogo-vi), proaktivno tražiti medijsko prenošenje sportskih postignuća na svim razinama; gra-diti dobre odnose s (lokalnim) novinarima u promicanju uspješnih lokalnih sportašica kao uzora te promicanju stručnjakinja i pred-stavnica vladajućih tijela u predstavljanju nji-hovih organizacija u medijima. Trebaju biti inovativni i upotrebljavati nove tehnologije i društvene medije u najvećoj mogućoj mjeri.

Neosporno je da društveni mediji mogu do-prijeti do velikog broja publike i ako to po-drže poznate sportske osobe, to može biti stvarna moć, moć koju televizijske kuće ne mogu ignorirati. Stoga je ta kvaliteta privla-čan način promicanja pitanja žena u sportu i unapređenja izvještavanja.

Medijske organizacije i osobito televizijske kuće treba poticati na korištenje potencija-la njihove prisutnosti na mreži i povećanog spektra prenošenja (novi kanali) da bi se osiguralo više materijala i prijenos ženskog sporta te testiranje komercijalnog potenci-jala.

Francuski košarkaški savez vodi mrežnu televiziju na kojoj se mogu vidjeti i djelo-mično skinuti utakmice ženske košarke, kratki sažeci i drugi materijali.U Njemačkoj, svaka domaća utakmica ženske Bundeslige prikazuje se uživo na televiziji na mrežnoj platformi Njemačkog nogometnog saveza DFB-TV. Britanska te-lekomunikacijska kompanija BT pokrenula je dva nova sportska kanala u kolovozu 2013. Znatno investirajući u dobivanje prava na prenošenje ženskog tenisa i nogo-meta, Englesko nogometno udruženje, BT TV i čitav niz sponzora stvorili su poseban komercijalni program za ženski nogomet. BT TV postao je glavni partner nogomet-nog udruženja u provedbi petogodišnje strategije za razvoj ženskog nogometa. BT sportska službena stranica sadrži važan, dobro financiran dio posvećen samo žen-skom sportu.

Još većim stupnjem suradnje i uključenja sportskih vladajućih tijela, televizijske kuće (mediji) i sponzori mogu dovesti do stvara-nja (novih) zajedničkih proizvoda s više pu-blike i većim razvojnim potencijalom.

Redovito praćenje i ocjena napretka na naci-onalnoj i razini EU-a još je jedan način podi-zanja svijesti na osnovi konkretnih dokaza. Godišnja izvješća o provedbi strategije EU-a o rodnoj ravnopravnosti (uzimajući u obzir razinu medijskog prenošenja i prikazivanja ženskog sporta) mogu poslužiti kao osnova

41

takve vanjske primjene. Interno, treba po-taknuti medijske organizacije na korištenje pokazatelja koji su osjetljivi na rod u mediji-ma, što je razvio UNESCO, ili nekog drugog sličnog alata, kako bi se provela samoocjena interne strukture, strategija i primjene.

Organizacija konferencija, seminara ili foru-ma na kojima bi se raspravljalo o nedovolj-nom i neodgovarajućem medijskom preno-šenju ženskog sporta isto bi tako pomogla u podizanju svijesti među zainteresiranim stranama. Opća publika mogla bi biti uklju-čena u inicijative kao što su peticije ili mrež-ne kampanje koje pokreću razne organizaci-je civilnog društva svraćajući pozornost na to pitanje.

Velika konferencija koju je u svibnju 2013. organizirao francuski Ženski košarkaš-ki klub Tango Bourges, Državni staleži ekipnog ženskog sporta, okupila je razne zainteresirane strane u raspravi o cijelom nizu pitanja, uključujući medijatizaci-ju ženskog sporta. Peticija pod nazivom „Bez djevojaka izvan igre“, koju je pokre-nula francuska nevladina organizacija Solidarne žene, svratila je pozornost na prevladavajući nesrazmjer između medij-skog prenošenja ženskog i muškog sporta i zatražila proširenje popisa „natjecanja od velike važnosti“.

Treba se također pozabaviti pitanjem pro-pisa. Medijsko zakonodavstvo uglavnom je u rukama zemalja članica, međutim puno aspekata proizlazi iz zakona EU-a, od kojih je Direktiva za usluge audiovizualnih medija najistaknutiji primjer. Da bi se povećao te-levizijski prijenos ženskog sporta nameta-njem obvezne kvote televizijskim kućama, to u Direktivi za usluge audio-vizualnih me-dija može biti neprovedivo, čak i neproduk-tivno za rast ženskog sporta. Stoga različito prenošenje sportskih natjecanja u smislu sa-držaja i roda treba uglavnom promovirati na nacionalnoj razini, na kojoj treba dodatno poticati medijsko prenošenje ženskog spor-ta putem mehanizma koji osigurava Direkti-

va za usluge audiovizualnih medija, tzv. po-pis natjecanja od velike važnosti za društvo.

Navedena natjecanja trebaju se prenositi besplatno čak i ako su TV kanali koji se pla-ćaju dobili ekskluzivna prava. Zemlje članice EU-a stoga mogu predvidjeti revidiranje tih popisa da bi se popravila jednakost između muških i ženskih natjecanja.

U Francuskoj, ministar za ženska prava predložio je okvirni zakon o ravnopravnos-ti žena i muškaraca koji sadrži odredbu o proširenju popisa natjecanja od velike važ-nosti za društvo za prenošenje više ženskih natjecanja (ragbi i nogomet).

Akcije

• Svako sportsko vladajuće tijelo treba uvr-stiti medijski prijenos ženskog sporta kao ključni element u svoje razvojne i marke-tinške strategije. To treba uključivati tije-snu suradnju s medijima glede prenošenja postojećih natjecanja i inovativnih proi-zvoda.

Zemlje članice trebaju:

• Uključiti medijatizaciju ženskog sporta kao sastavni dio nacionalne strategije o rodnoj ravnopravnosti u sportu i provesti strateške akcije koje se temelje na zdravim dokazima i vrednovati ih na osnovi dosa-dašnjih postignuća.

• Promicati razvoj sporta i medijskih akcij-skih planova o tome kako povećati preno-šenje ženskog sporta i žena u sportu koji uključuju realističan poslovni plan.

• Revidirati popis natjecanja od velike važ-

nosti za društvo, da se uključi više ženskih natjecanja.

• Dodijeliti financijske resurse iz nacio-nalnih proračuna i Europskog društve-nog fonda projektima (civilnog društva/

42


obrazovne ustanove/medija zajednice) za promidžbu povećanog medijskog pri-jenosa i ravnopravnog prikazivanja žen-skog sporta.

Zemlje članice i Europska komisija tre-baju:

• Potaknuti suradnju između medija i sportskih vladajućih tijela, putem razvoja smjernica i stvaranja radne grupe s više zainteresiranih strana ili platforme o rod-noj ravnopravnosti u sportskim medijima jer je to bitno za poboljšanje i povećanje medijskog prenošenja ženskog sporta.

• Poduprijeti istraživanje o medijatizaciji ženskog sporta uključujući komercijalni potencijal ženskog sporta za medije i po-ticanje razmjene dobre prakse u tom po-dručju.

• Europska komisija treba uzeti u obzir me-dijsko prenošenje ženskog sporta u vred-novanju audiovizualnih medijskih usluga.

6.3.3. Rodna ravnoteža žena i muškaraca koji rade u odjelima europskih sportskih medija

Da bi se uspostavila bolja rodna ravnoteža u sportskim medijima, treba zaposliti ili angažirati više žena u sportskom odjelu me-dijskih organizacija. Može se raspravljati o različitim oblicima mjera promocije unutar medijske organizacije kao sredstva za po-većanje rodne ravnoteže. Naravno, žene se također moraju prijavljivati za te vrste po-slova, koji moraju biti atraktivniji za njih.

Sve medijske organizacije treba poticati na razvoj i provedbu opsežnih i dugoročnih ak-cijskih programa (planovi rodne ravnoprav-nosti, strategije različitosti i kodeksi pona-šanja) s mjerljivim ciljevima radi povećanja broja ženskog osoblja u sportskim odjelima. Kao tijela koja postavljaju standarde, profesi-onalni mediji i novinarske organizacije mora-ju odigrati važnu ulogu. Njihove preporuke, smjernice ili planovi trebaju poslužiti kao

43

uputa medijskim organizacijama. Medijske organizacije trebaju uvrstiti specifične rodne teme i aspekte u aktivnosti za jačanje kapaci-teta i materijale posvećene svim zaposlenima u sportskom odjelu, uključujući menadžere. Treba poticati razvoj specifičnih aktivnosti za jačanje kapaciteta i mrežne aktivnosti kao i sheme praćenja, kako bi se ženama dopustilo da steknu potrebne rukovodeće i menadžerske vještine i da se dobro orijentiraju u okolini ko-jom još uvijek dominiraju muškarci. To bi mo-gle poduprijeti nacionalne i međunarodne pro-fesionalne medijske organizacije i udruženja.

Godine 1995. Europska unija za emitiranje, zajedno sa svojim članicama organizacija-ma, sastavila je Povelju jednakih mogućnosti za žene u emitiranju, kako bi pokazala po-svećenost europskih javnih medija pravima žena koje rade u medijima (pravičan i rav-nopravan tretman na poslu, jednake moguć-nosti, jednaka plaća i pogodnosti, sloboda od uznemiravanja, podržavajući radni uvjeti i sigurna i zdrava okolina) te pravima žena na ravnopravnu zastupljenost u medijima.

Akcije

• Medijske organizacije koje su aktivne u području sporta trebaju razviti planove rodne ravnopravnosti koji uključuju speci-fične akcije kao što su, primjerice, mjere i kvote unapređenja, kampanje za zapošlja-vanje među novinarkama kako bi postale zainteresirane za prenošenje sporta i pro-midžba ženskog vodstva (kako na uprav-ljačkim tako i na uredničkim položajima) putem strateških mjera, seminara o ruko-vodstvu, mentorskih shema i obuke.

• Profesionalni mediji i novinarska udruže-nja trebaju osigurati vodstvo (smjernice, vodiče najbolje prakse) i platformu za ra-spravu i razmjenu najbolje prakse kako bi se osigurala bolja rodna ravnoteža u odje-lima sportskih medija.

• Europska komisija treba podržavati istra-živačke projekte o iskustvima europskih sportskih novinarki i kvalitativnu dimen-ziju roda i sporta u europskom emitiranju.

44

7.1. Uvod

Uz akcije sa specifičnim fokusom na odluči-vanje, treniranje, rodno uvjetovano nasilje i rodne stereotipe, više horizontalnih alata i mjera treba biti uzeto u obzir za podržava-nje tih akcija, njihovo povezivanje u plan strateških akcija i njihovu učinkovitost. Preduvjet je da su članovi izvršnog odbora, viši menadžment, treneri i sportaši svjesni važnosti i korisnosti rodne ravnopravnosti za djevojčice i dječake, žene i muškarce, or-ganizacije i društvo u cjelini.

Žene i djevojčice, uključujući one s invalidi-tetom ili migrantice, trebaju primiti poruku da je zabavno, sigurno i zdravo baviti se ne-kom sportskom disciplinom i da mogu imati koristi od toga što su trenerice, dobrovoljke, profesionalke ili administratorice u područ-ju sporta.

Suočavajući se s neprekidnim rodnim nerazu-mijevanjem u sportu, treba pokrenuti inicija-tive za stvarno provođenje rodne ravnoprav-nosti u sportu. Stoga je potrebno „dvostruko djelovanje“ – specifične akcije za unapređenje žena u sportu plus usmjeravanje rodnih ele-menata u sportske strategije i opće akcije.

Specifične akcije, kao što je opisano u pret-hodnim odlomcima, jedan su način poprav-ljanja prošle diskriminacije i kompenzacije za postojeće nejednakosti u sportu. Među-tim, važna je integracija rodne perspektive u svaku intervenciju i u sve faze – priprema, dizajn, provedba, praćenje i vrednovanje strategija, regulatorne mjere i programi po-trošnje radi promicanja ravnopravnosti žena i muškaraca.

7.2. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama

Većina sportskih vodećih tijela uključena je u podizanje svijesti o položaju djevojčica i žena putem kampanja, konferencija i semina-ra. Često te aktivnosti ne dovode do znatnih promjena i konkretnih mjera. U malom broju zemalja članica EU-a rodna ravnopravnost u sportu potvrđena je kao prioritet i kao re-zultat toga, provedene su pozitivne akcije i ponekad alati za rodnu osviještenost. Vijeće Europe izvještava o strategijama/alatima koji navode da šest od devet zemalja koje interve-niraju spominju strategiju i alat poput rodnog proračuna.

U velikoj većini zemalja članica te aktivnosti i alati nisu provedeni. U mnogim sportskim organizacijama, situacija se nije previše pro-mijenila jer specifične akcije i napori rod-ne osviještenosti nisu institucionalizirani. Nedostatak razumijevanja menadžerskih vještina i procesa potrebnih za rodnu osvi-ještenost može biti jedan od razloga nepro-vođenja pozitivnih namjera u konkretne mjere. Međutim, administrativno optereće-nje često se koristi kao argument u davanju prigovora takvim akcijama.

Čini se da sadašnji oblici mreža i organiza-cija u području sporta ne mogu funkcioni-rati kao potpuni posrednik za provođenje promjene podržavajući inovativne prakse, sustavno širenje dobre prakse ili vođenje or-ganizacija u provedbi rodne ravnopravnosti. Poveznice s rodnim organizacijama ili in-stitutima slabe djelomično stoga što ženski pokret u mnogim zemljama do sada nije bio zainteresiran za sport.

7. Horizontalni alati i mjere


45

U mnogim sportskim vladajućim tijelima statističke su informacije ograničene na ak-tivne ženske i muške sudionike. Stoga po-stoji potreba za provođenjem istraživanja u treniranju, suđenju i administraciji, uzima-jući u obzir različite podgrupe (starije žene, invalidne žene, žene iz manjinskih etničkih grupa). Ta je informacija bitna za daljnji ra-zvoj odgovarajućih intervencija za poveća-nje broja sudionica i, primjerice, trenerica i razmještanje u područja u kojima postoji potražnja za (specifičnim grupama) trene-rica ili menedžerica. Inicijative kao što su "sidnejska ploča" (navodeći rodnu ravnotežu u sportskim vladajućim tijelima iz kvanti-tativne perspektive), koju je postavila Me-đunarodna radna grupa o ženama i sportu, primjeri su korisnih instrumenata praćenja, ali nisu formalizirani, ovise o dobrovoljnom unosu podataka i često su ograničeni na jed-naku zastupljenost u tijelima za odlučivanje.

Pokazatelji koji se odnose na rodnu rav-nopravnost u sportu nisu još uvršteni u po-stojeće sustave praćenja roda na nacionalnoj ili europskoj razini. Nedavno je istraživanje ispitalo elemente rodne ravnopravnosti u sportu, kao što je medijsko prenošenje, ali je istraživanje o rukovodećim položajima rela-tivno raspršeno i ograničeno i u nekim po-dručjima, primjerice treniranje i rodno uvje-tovano nasilje, istraživanje pokriva samo manjinu zemalja članica EU-a.

7.3. Alati i mjere za provođenje akcija

Da bi se razvili i održali nacionalni planovi ili strategije i Europski plan strateških akcija glede rodne ravnopravnosti u sportu, trebaju

se primijeniti mjere i alati. Oni trebaju osigu-rati potrebne uvjete i informacije da bi fokus na određenim aspektima glede odlučivanja, treniranja, rodno uvjetovanog nasilja i nega-tivnih stereotipa bio uspješan u dovođenju do konkretnih akcija koje podržavaju europ-ske žene i muškarce.

7.3.1. Javna svijest i širenje informacija

Približavajući se specifičnim grupama, tra-žeći pozornost za određene teme iz različitih kutova i različitih organizacija na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini (npr. sportska vladajuća tijela, vlade, EU) poruka će se pro-širiti brže i na djelotvorniji način. Međutim, svijest i širenje bit će djelotvorniji ako su dio strateškog plana s jasnim i konkretnim ak-tivnostima praćenja. Koordinacija između različitih partnera bit će jedan od ključnih faktora uspjeha i postojećih mreža, ali mediji definitivno mogu dati važan doprinos šire-njem koncepta rodne ravnopravnosti.

Akcije na vladinoj razini, uključujući nacio-nalne sportske agencije, vijeća i obrazovne institucije mogu osvijestiti zainteresirane strane o važnosti rodne ravnopravnosti. Ko-munikacijski planovi i kampanje trebaju se usredotočiti na pogodnosti rodne ravnoteže žena i muškaraca u svim sportskim kontek-stima i na uspjeh trenerica, sportašica i do-nositeljica odluka i njihova postignuća. To može poprimiti oblik informacije namijenje-ne specifičnim grupama uključujući muškar-ce, osobito na moćnim položajima, tiskovna priopćenja o novom razvoju situacije, oglase, postere itd. ili putem programa na specijal-nim sportskim natjecanjima.

46


U sklopu nacionalnih inicijativa Tjedan spor-ta i Europskog tjedna aktivno sudjelovanje žena u sportu treba biti promovirano na svim razinama u sportu, uključujući trener-ske i upravljačke poslove i zadatke. Ženski uzori s olimpijskih, paraolimpijskih igara i drugih sportskih natjecanja mogu imati ista-knutu ulogu u toj perspektivi. 7.3.2. Mreže i partnerstva

Pripremna akcija EU-a 2009. u području sporta ilustrirala je vrijednost: međusek-torske suradnje, inovativnih partnerstva i pristupa širenju dobre prakse, njegovanja učenja izvan nacionalnih granica, podizanja svijesti na nacionalnoj i međunarodnoj ra-zini i razvoja novih ideja o izazovima u spe-cifičnim sportovima ili zemljama članicama EU-a. Jedna ili više europskih mreža koje predstavljaju glavnu rodnu ravnopravnost kod zainteresiranih strana u sportu bila bi dobra osnova za daljnji razvoj rodne rav-nopravnosti u sportskim strategijama u EU-u. S obzirom na korisnu ulogu koju su već odigrale postojeće mreže, mreže aktivne u budućnosti ne smiju istisnuti postojeće mre-že, već ih trebaju nadograditi.

Razmjena informacija i dobre prakse u Europ-skoj mreži žena i sporta osigurava koristan model dopiranja do pojedinih žena, njihove obuke i davanje mentorstva, ali za inovativ-ne akcije i vodstvo sportskih vladajućih tijela o provedbi rodne ravnopravnosti, Europska mreža žena i sporta treba transformaciju ili se treba obratiti drugim mrežnim organizaci-jama.

Glavni cilj Europske mreže žena i sporta usmjeren je prema sportskoj kulturi rodne ravnopravnosti u smislu jednakih mogućno-sti za djevojčice i dječake, žene i muškarce glede obrazovanja i obuke, sudjelovanja i promidžbe kao i suodlučivanja u procesima donošenja odluka u sportu. Europska mreža žena i sporta tvori kontakte čiji je cilj pove-ćanje uključenosti žena u sport na svim ra-zinama i svim funkcijama i ulogama.

Osim mreža žena i sporta kao što su Eu-ropska mreža žena i sporta i Međunarodna grupa žena, Europske nevladine sportske organizacije (ENGSO), organizacije poput Europskih olimpijskih odbora, Europskog vijeća trenera i druge organizacije sporta za sve i masovnog sporta, organizacije sportaša i trenera trebaju imati aktivniju ulogu u pro-micanju i provedbi rodne ravnopravnosti na različitim razinama.

Unutar sportskog sektora, komisije za žene treba pretvoriti u komisije rodne ravnoprav-nosti s aktivnom ulogom kako za žene tako i za muškarce.

Treba imati na umu da tema rodne rav-nopravnosti u sportu nije izolirana tema kojom se opsežno mogu baviti mreže stvo-rene u tu svrhu. Organizacije poput Europ-skog udruženja sportskog menadžmenta, Europskog udruženja sportske sociologije, Europskog instituta rodne ravnopravnosti, Europskog ženskog lobija i drugih europskih organizacija u tom području mogu isto imati korisnu ulogu i partnerstva se trebaju una-pređivati. Žene i muškarci iz sportskih orga-nizacija trebaju biti uključeniji u komisije za ravnopravnost koje daju upute za provedbu planova i strategija o rodnoj ravnopravnosti na lokalnoj i nacionalnoj razini.

7.3.3. Istraživanje, praćenje i vrednovanje

Treba promicati daljnje istraživanje koje po-kriva najvažnija područja. To može uključi-vati: ulogu trenera u rodnoj ravnopravnosti i rodnu osviještenost u obrazovanju trenera; djelotvorne načine dopiranja do žena radi preuzimanja trenerskog posla i na razini strategije u sportskim organizacijama; oču-vanje razvoja mladih sportaša u različitim zemljama članicama EU-a; dugoročni utjecaj preventivnih programa u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i djelotvornost tih programa i ulogu medija, osobito u no-vim medijima poput Facebooka i Twittera. Potrebna je osobita pozornost za istraživanje

47

o specifičnim grupama žena, ženama invali-dima i migranticama u sportu jer postoji vrlo malo istraživanja o njima.

Istraživanja koja su dosad napravljena u ze-mljama članicama trebaju prikupiti i na tran-sparentniji način koordinirati institucije kao što su Europski institut rodne ravnoprav-nosti i promatračko tijelo zaduženo za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Trebaju se razvijati kvalitativniji sustavi praćenja, kao što je potencijalni popis preu-zetih obveza (gdje se rangiraju akcijski plan aktivnosti i mjera koje poduzimaju sportska vladajuća tijela u tom području). Najvažnije je da se provedba strategijskih akcija za pro-midžbu rodne ravnopravnosti u sportu prati sustavno na nacionalnoj i na razini EU-a.

Finsko ministarstvo obrazovanja i kulture 2012. – 2013. objavilo je izvješće „Sport i ravnopravnost 2011., sadašnja faza i pro-mjene rodne ravnopravnosti u Finskoj“. www.minedu.fi/export/sites/default/OPM/Julkaisut/2012/liiteet/OKM13.pdf?lang=fi

Prije svega, sportske organizacije moraju imati jače sustave praćenja koji mogu izvije-stiti o broju žena i muškaraca koji sudjeluju i treneri su u sportu, ali isto tako i o broju žena koje dobivaju kvalifikacije i kontinu-irano se razvijaju. Važno je da se djelotvor-no prate odgovarajući ciljevi zapošljavanja, razvoja i zadržavanja ženskih i muških dje-latnika i volontera u sportu. Treba osigurati smjernice koje osiguravaju da se svi klubovi i organizacije koje prikupljaju osobne po-datke pridržavaju zakonodavstva za zaštitu podataka unutar vlastite zemlje. Statistika razvrstana po spolu i praćenje na nacional-noj razini omogućit će nacionalnim vladama i vladajućim tijelima identifikaciju ciljeva i stupanj njihovog postignuća. Isto je tako važno razumjeti motivaciju žena za bavljenje sportom ili treniranje, preuzimanje volon-terskih obveza ili članstva u upravnom odbo-

ru. Razumijevanjem tih ključnih pitanja vla-dajuća tijela imat će pravi uvid u vrijednost trenerica i menadžerica i moći će dobiti pot-poru unutar organizacije, što će osigurati du-goročnost i održivost usvojenih intervencija.Da bi se osiguralo vrednovanje ciljeva, su-stavno prikupljena statistika, raspodijeljena po rodu, treba se redovito objavljivati i naši-roko dijeliti.

Na europskoj razini treba zatražiti od Euro-stata da razmotri uvrštavanje uključenosti žena i muškaraca u sport na različitim ra-zinama u postojećim europskim anketama, kao što su ankete o korištenju vremena. Eurostat treba predvidjeti uvrštenje sporta u statistiku o rodu i obrnuto, rodne poka-zatelje u statistici o sportu, po mogućnosti gradeći na know-how agencija EU-a, kao što su Europski institut rodne ravnopravnosti (EIGE) i Europska zaklada za poboljšanje ži-votnih i radnih uvjeta (Eurofound). U ovom trenutku, pokazatelji koji se odnose na rod-nu ravnopravnost u sportu još nisu uključeni u postojeće sustave praćenja roda na europ-skoj razini i to se treba razviti. Slično kao i u drugim sektorima, primjerice u području istraživanja i inovacije, Europska komisija treba redovito uzimati u obzir vrednovanje napretka o rodnoj ravnopravnosti u sportu na nacionalnim i europskim razinama.

Rezultati, koji se temelje na informacijama koje daje Eurostat ili zemlje članice, treba-ju svake tri godine biti uvršteni u Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca u sportu. Europska komisija treba poslati to izvje-šće Vijeću EU-a i Sportskom forumu EU-a, identificirajući glavne izazove i prioritete za budućnost. Vrednovanje ciljeva bitno je za pokazivanje važnosti promicanja rodne rav-nopravnosti radi postizanja ciljeva u područ-ju sporta.

7.3.4. Rodno osviještena politika

Postizanje rodno osviještene politike u spor-tu neće se dogoditi automatski. Stoga je vrlo

48


važno da ministri sporta u sklopu Vijeća Eu-rope podrže preporuku o rodno osviještenoj politici u sportu, i podrže njenu provedbu, na nacionalnoj razini. Obveza rodno osviještene politike u sportu mora doći do vrha i ići pre-ma dolje. Izvršni odbori i viši menadžment sportskih organizacija trebaju razumjeti koncept i provedbu rodno osviještene poli-tike kao i kako pratiti rezultate. Sve vladine i nevladine sportske strategije trebaju uvr-štavati rodnu perspektivu i sve izvršno i ne-izvršno osoblje treba biti obučeno o rodnoj ravnopravnosti.

Rodna ravnopravnost treba, primjerice, biti uvrštena u etički kodeks za menadžment, trenere i direktore momčadi.

Razvoj smjernica kako se rodna perspekti-va može usmjeriti u sport može poduprijeti daljnju provedbu u području sporta. Smjer-nice kako se koristiti određenim alatima kao što je rodni proračun, ocjene utjecaja, osigu-rat će okvir za akciju i pomoć u razvoju i oda-biru potrebnih alata za djelovanje.

Nacionalna i europska sportska vladajuća ti-jela trebaju organizirati i poduprijeti semina-re koji se bave ravnopravnošću žena i muška-raca, djevojčica i dječaka u sportu i kroz sport.

Na tim se seminarima i međunacionalnoj obuci trebaju primjenjivati alati osmišljeni u tu svrhu i sukladni alati, zajedno s pomoć-nim uslugama u području rodne ravnoprav-nosti. Interaktivna mreža za razmjenu dobre prakse na europskoj razini i razvoj priručnika mogu olakšati taj razvoj.

Švedski odbor za podržavanje rodno osvi-ještene politike napravio je opći Priručnik o rodno osviještenoj politici koji može biti koristan za sport. Finsko ministarstvo ob-razovanja i kulture 2012. – 2013. objavilo je izvješće „Sport i ravnopravnost 2011., sa-dašnja faza i promjene rodne ravnopravnos-ti u Finskoj“. Sustavno pokriva rodnu per-spektivu u sportu u različitim odlomcima.

7.3.5. Financijska podrška

Teško je postići ciljeve o rodnoj ravnoprav-nosti u sportu bez specifičnih akcija te poli-tičke i financijske podrške. Stoga provedba nacionalnih akcija i programa i europskih inicijativa koja podržava strategije uključene u ovom prijedlogu treba podršku na nacio-nalnoj i europskoj razini.

Podrška međunacionalnih inicijativa (studi-je, seminari, projekti) koje se usredotočuju na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija treba biti prioritet unutar okvira pro-grama EU-a za financi-ranje, s na-glaskom na odluč ivanje u sportskim vladajućim ti-jelima, treniranju i borbi protiv nasilja na os-novi roda i negativnim stereotipima u spor-tu. Smjernice trebaju napraviti stručnjaci koji podržavaju razvoj, a ažuriranje nacionalnih planova, strategija i akcija treba isto funkcio-nirati kao referencija za buduću podršku pu-tem Erasmus+ sportskog programa. Tako se može jamčiti koherentnost strateških akcija. Državna tijela na lokalnoj, područnoj, naci-onalnoj razini trebaju isto tako uzeti u obzir korištenje proaktivnog pristupa na osnovi roda prilikom raspodjele rezultata nacional-nih proračuna, nacionalne lutrije ili sustava kockanja za financiranje sporta i redovito vrednovati utjecaj financiranih projekata i programa na rod. Integracija rodne perspek-tive u javno financiranje sporta iz vladinih izvora i lutrije treba se podržati na europskoj razini putem razmjene nacionalnih i lokalnih inicijativa i analize dobre prakse. Nakon pr-vog pokretanja novog Erasmus+ sportskog programa Europska komisija treba uzeti u obzir proaktivni pristup na osnovi roda u vrednovanju budućih međunacionalnih pro-jekata u svim aspektima sporta od 2016. na-dalje.

49

Akcije

Na nacionalnoj razini:

• Sportska vladajuća tijela trebaju usposta-viti bazu podataka ženskih i muških sudio-nika, volontera, trenera i menadžera u nji-hovom sportu, uzimajući u obzir različite podgrupe, kao osnovu za strategiju rodne ravnopravnosti i napretka praćenja.

• Sportska vladajuća tijela i rodne orga-nizacije trebaju razviti komunikacijske planove i kampanje, uključujući medije, s naglaskom na dobrobiti rodne ravnoteže između žena i muškaraca u svim sport-skim kontekstima i iskoristiti uspjeh tre-nerica, sportašica i donositeljica odluka i njihova postignuća.

• Zemlje članice EU-a trebaju podržavati nacionalne projekte, uključujući obuku i obrazovanje sportskih administratora u provedbi strategija rodne ravnopravnos-ti. To treba uključivati specifične mjere i alate u odnosu na tijela koja odlučuju, trenere, borbu protiv nasilja na osnovi roda, rodne stereotipe i ulogu medija.

• Sve zainteresirane strane trebaju o ra-zvoju događaja (istraživanje, projekti, ocjene) u području rodne ravnopravnos-ti u sportu na nacionalnoj i europskoj razini izvijestiti Europski institut rodne ravnopravnosti i promatračko tijelo za-duženo za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Europska komisija treba:

• Podržavati europske aktivnosti mreža s fo-kusom na rodnu ravnopravnost u sportu radi podizanja svijesti, širenja dobre prakse i smjernica sportskim organizacijama. Osim toga, osigurati obuku, mentorstvo i unapre-đenje partnerstva s rodnim organizacijama i Vijećem Europe sukladno postojećim strate-gijama i smjernicama EU-a.

• Promicati daljne istraživanje o rodnoj rav-nopravnosti u sportu u zemljama članica-ma, koje pokriva ključna područja poput ravnopravne zastupljenosti trenerica i uvrštenje rodne ravnopravnosti u obrazo-vanje trenera, rodno uvjetovano nasilje i na specifičnim grupama siromašnih žena. To istraživanje trebaju prikupiti i tran-sparentnije koordinirati institucije poput Europskog instituta rodne ravnopravnosti i promatračkog tijela zaduženog za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

• Olakšati uvrštenje Eurostatovih podataka o uključenosti žena i muškaraca u sport na različitim razinama u europskoj bazi podataka i statističkim anketama o rodnoj ravnopravnosti. U statistiku o sportu na nacionalnoj i europskoj razini trebaju biti uvršteni rodni pokazatelji na razinama su-djelovanja, volontiranja, rada, vodstva i treniranja.

• Podržavati adaptaciju alata za strategiju rodne osviještenosti čineći ih prilagođeni-ma, sukladnima i pristupačnima za sport-ske organizacije kako bi se ocijenile stra-tegije, praksa i rezultati provedbe rodne ravnopravnosti u sportu. Podržavati razvoj interaktivne mreže, pravilnika dobre prak-se i studija slučaja o tome kako primjenji-vati specifične mjere i alate strategije rodne osviještenosti u sportu u Europi na podrža-nim projektima u tom području.

• Promicati aktivno sudjelovanje žena u sportu na svim razinama u sklopu nacio-nalnih sportskih tjedana i Europskog tjed-na sporta.

• Podržavati međunacionalne inicijative (studije, seminari, projekti) koje se usredo-točuju na provedbu nacionalnih i međuna-rodnih strateških akcija u sklopu programa EU-a za financiranje, s naglaskom na od-lučivanje u sportskim vladajućim tijelima, treniranju i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i negativnim stereotipima u sportu.

50


Dodatak I. Glosar

Rod označava društvene odnose između muškaraca i žena. Upućuje na odnos između muškaraca i žena, dječaka i djevojčica i kako je to društveno izgrađeno. Rodne su uloge di-namične i mijenjaju se s vremenom.

Rodno uvjetovano nasilje definira se kao nasilje usmjereno protiv osobe zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/rodno izražavanje) ili kao nasilje koje utječe neraz-mjerno na osobe određenog roda. U ovom izvješću to uključuje seksualno nasilje (uklju-čujući silovanje, seksualni napad, zlostavlja-nje i uznemiravanje).

Rodna ravnopravnost rezultat je izo-stanka diskriminacije na osnovi spola osobe u mogućnostima i dodjeli resursa, pogodno-sti ili pristupa uslugama.

Rodna jednakost ima za posljedicu osi-guranje pravičnosti i pravde u raspodjeli pogodnosti i odgovornosti među ženama i muškarcima. Koncept potvrđuje da žene i muškarci imaju različite potrebe i moć i da se te razlike trebaju identificirati i pozabaviti se njima tako da se ispravi neravnoteža među spolovima.

Rodno uvjetovano uznemiravanje označava neugodno ponašanje povezano s rodom osobe, čiji je učinak ili svrha vrijeđanje dostojanstva druge osobe.

Rodni identitet je osjećaj osobe da bude muško ili žensko, koji je rezultat kombinacije genetskog utjecaja i utjecaja okoline i kon-cepta osobe da je muškarac i muški ili žena i ženski ili podvojena osoba.

Rodne uloge naučena su ponašanja u da-nom društvu/zajednici ili drugoj posebnoj

grupi koje uvjetuje koje se aktivnosti, zadaci i odgovornosti poimaju kao muški ili žen-ski. Na rodne uloge utječe dob, klasa, rasa, etnička pripadnosti ili religija, a isto tako geografska, ekonomska i politička okolina. Do promjena u rodnim ulogama često dola-zi kao odgovor na promjenjive ekonomske, društvene ili političke okolnosti. I muškar-ci i žene imaju višestruke uloge u društvu. Rodne uloge žena mogu se identificirati kao reproduktivne, produktivne i uloge upravlja-nja zajednicom, dok se muške kategoriziraju kao produktivne ili vođenje politike zajedni-ce. Muškarci se mogu fokusirati na osobitu produktivnu ulogu i mogu igrati višestruke uloge jednu nakon druge. Žene, suprotno od muškaraca, moraju igrati uloge simultano i uravnotežiti konkurentno polaganje prava na vrijeme svake od njih.

Intersekcionalnost se odnosi na situa-ciju u kojoj djeluju različita područja i u in-terakciji su jedno s drugim u isto vrijeme na takav način da su nerazdvojivi. Oblik druš-tvenog ponašanja žena i muškaraca često ide zajedno s drugim (nejednakim) odnosima moći zbog etničke pripadnosti, religije, kultu-re, invalidnosti, seksualne orijentacije i dobi.

Višestruku diskriminaciju u tom kontekstu treba razumjeti kao kombinaciju diskriminacije na osnovi spola, rasnog ili et-ničkog porijekla, religije ili vjerovanja, inva-lidnosti, dobi ili seksualne orijentacije. Seksualno zlostavljanje označava prijevaru, prisilu ili primoravanje osobe na seksualnu aktivnost koju osoba ne želi ili nije dovoljno zrela da pristane.

Seksualno uznemiravanje odnosi se na ponašanje seksualne prirode koje je neželje-no, iskorištavajuće, degradirajuće, prisilno ili nasilno.

51

Primjer smjernica za nacionalni akcijski plan o rodno uvjetovanom nasilju u sportu

Strategija treba uključivati:

• Definiciju misije o pravima sportaša

• Definicije rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravnja i zlostavljanja

• Postupke angažiranja

• Postupke podnošenja žalbi

• Disciplinske, upravne i žalbene postupke

• Razrješenje, suspenziju i vraćanje na rad-no mjesto

• Postupke prosljeđivanja i izvještavanja

• Definiciju misije dužnosti skrbi

• Etički kodeks i praksu

• Smjernice o bavljenju medijima

• Upute o navodima, objavama i povjerljivosti

• Upute o samozaštiti za radnike i volontere

• Upute o normama dodira, intimnoj brizi i međuljudskim granicama

• Proračun za borbu protiv rodno uvjetova-nog seksualnog uznemiravanja i zlostav-ljanja

Treba isto uključivati planove za:

• Identificiranje uključenih ljudi/radnih mje-sta i njihovih odgovornosti

• Identificiranje i bavljenje mogućim zapre-kama za uspješnu provedbu

• Navođenje kako se treba pratiti strategija u budućnosti, identificirajući što se može mjeriti, tko, kako i kada; kriteriji za uspjeh mjerenja i kad će se revidirati i ažurirati

• Priznavanje potreba svih uključenih i mo-guće zapreke s kojima se mogu suočiti i po-trebe koje mogu imati (kao što je jezična komunikacija, invaliditet itd.)

• Istraživanje pogodnosti registara i provje-re kriminalnih dosjea

• Podjela informacija roditeljima, sportaši-ma i trenerima

• Jačanje veza s agencijama za zaštitu djece

• Širenje i nagrađivanje dobre prakse

• Naručivanje istraživanja radi povećanja znanja

Poziv na stratešku akciju iz Vilniusa

Stručnjaci i zainteresirane strane za rodnu ravnopravnost u sportu pozivaju na sljedeće strateške akcije:

Strateške akcije u području rodne rav-nopravnosti u sportu na nacionalnoj razini

• Nacionalna sportska vladajuća tijela u sva-koj zemlji članici EU-a i povezane države u Europi napravili su i zadržali plan strateš-kih akcija o rodnoj ravnopravnosti u spor-tu 2016. da bi ostvarili ciljeve 2020.

• Plan strateških akcija svraća pozornost na specifične akcije o rodnoj ravnoteži u od-

Dodatak II.

52


lučivanju, treniranju, rodno uvjetovanom nasilju, borbi protiv rodnih stereotipa u sportu (u medijima) i rodno osviještenoj politici u sportu kako bi se olakšala pro-vedba rodne ravnopravnosti u sportu konkretnim mjerama i akcijama.

• Vijest o planu treba biti objavljena u svim sportskim promotivnim kampanjama i obrazovnim materijalima za donositelje odluka i trenere u sportu.

• Nacionalna sportska vladajuća tijela ra-zvijaju nacionalne smjernice za vladine i nevladine organizacije za provedbu speci-fičnih akcija i rodno osviještenu politiku u sportu.

• Sportska tijela podržavaju projekte i ini-cijative koji doprinose ciljevima nacio-nalnih planova strateških akcija i koriste ekspertizu i resurse rodnih organizacija i lokalnih tijela.

• Nacionalna sportska vladajuća tijela tre-baju promicati provedbu propisa ili mjera za postizanje 40 % zastupljenosti žena na položajima na kojima se odlučuje do 2020. godine, kao prvog koraka rodne raspodje-le upravljačkih odbora koja se temelji na rodnoj raspodjeli među članovima, ali s barem dvoje predstavnika žena i muška-raca u odborima s više od tri člana.

• Transparentni postupci skloni rodnoj rav-nopravnosti da se oglašavaju mjesta na položajima na kojima se odlučuje u odbo-rima, komisijama, menadžmentu i među trenerima, uključujući postupke izbora i strategije ljudskih resursa trebaju se kori-stiti do 2018. Žene i muškarci trebaju biti zastupljeni u odborima koji nominiraju kandidate za položaje na kojima se odlu-čuje na vladajućim i trenerskim položaji-ma.

• Razviti i primijeniti preventivne alate i pomoćne usluge za žrtve rodno uvjetova-nog nasilja u sportu.

• Uspostaviti zakonodavstvo tamo gdje ne postoji glede rodno uvjetovanog nasilja u sportu i zatražiti od svih sportskih save-za/udruženja da razviju i primjenjuju ob-vezne postupke kad dođe do seksualnog uznemiravnja i zlostavljanja.

• Ojačati suradnju između sportskih organi-zacija i medija s ciljem razvoja visokokva-litetnih ženskih natjecanja. Podržati i stvoriti radnu grupu s više zainteresiranih strana ili platformu za rodnu ravnoprav-nost u sportskim medijima.

• Potaknuti zemlje članice na dodjelu fi-nancijskih sredstava iz nacionalnih pro-računa i Europskog socijalnog fonda projektima (civilnog društva/obrazovnog establišmenta/ medija zajednice) za pro-midžbu povećanog medijskog prijenosa i pravičnog prikazivanja ženskih sportskih projekata.

Strateške akcije u području rodne rav-nopravnosti u sportu na europskoj ra-zini

• Europska komisija, na osnovi podrške Vi-jeća i zemalja članica i dogovora europskih zainteresiranih strana u području rodne ravnopravnosti i sporta, razvija europski strateški plan kako bi se postigla rodna ravnopravnost u sportu, koji je na snazi od 2016. u podržavanju nacionalne i eu-ropske strateške i inovativne inicijative do 2020.

• Plan posvećuje osobitu pažnju specifič-nim akcijama o rodnoj ravnoteži u odlu-čivanju, treniranju, rodno uvjetovanom nasilju, borbi protiv rodnih stereotipa u sportu i rodno osviještenih politika u sportu.

• Plan se treba temeljiti na mjerama ana-litičkog instrumenta SMART i uključuje praćenje napretka i izvještavanje o njemu zemalja članica i sportskih organizacija svake tri godine.

53

• Pokrenuti popis preuzetih obveza za me-đunarodne sportske organizacije u Europi koji će obavijestiti Komisiju i europske za-interesirane strane u sportu o planiranim i identificiranim aktivnostima u području rodne ravnopravnosti u sportu. O tome se treba raspravljati barem svake treće godi-ne na Sportskom forumu EU-a.

• Europska komisija treba razviti smjernice (konkretne akcije, dobru praksu i alate) koje bi mogle poduprijeti provedbu stra-teških akcija na europskoj razini i razvoj nacionalnih planova u zemljama članica-ma.

• Treba uspostaviti europske „radne gru-pe“ da bi se podržala i savjetovala vrhov-na sportska tijela o provedbi specifičnih rodnih tema u sportu gdje je to potrebno, kao što je bavljenje seksualnim nasiljem u sportu.

• Europska komisija i zainteresirane strane u sportu koje trebaju postati dio manda-ta Europskog instituta rodne ravnoprav-nosti trebaju podržati tu radnu grupu europske mreže za prevenciju rodno uvje-tovanog seksualnog uznemiravanja i zlo-stavljanja u sportu.

Podržati projekte za provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija kroz sport-ski odlomak programa EU-a Erasmus+ s na-glaskom na:

- primjenu rodne ravnopravnosti u strate-gijama za organizacije i administracije

- pomoćne mreže

- odlučivanje, treniranje, preventivne mjere o rodno uvjetovanom nasilju i poboljšanje medijskih prikaza i medijskog prenošenja ženskog sporta

- višestruku diskriminaciju i intersekcio-nalnost za specifične grupe žena u sportu.

• Olakšati europsku suradnju glede sigur-nosne provjere za sve koji se prijavljuju za trenerske i volonterske položaje da bi se izbjegle prekogranične aktivnosti počini-telja rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

• Dodatno se treba podržavati daljnje istra-živanje o rodnoj ravnopravnosti u sportu.

• Postojeće istraživanje trebaju prikupiti i transparentnije koordinirati institucije poput Europskog instituta rodne rav-nopravnosti i promatračkog tijela zadu-ženog za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

• Uključiti žene i muškarce u sport na ra-zličitim razinama u europskoj bazi po-dataka i statističkim anketama o rodnoj ravnopravnosti i statistici o sportu na na-cionalnoj i europskoj razini, koja se teme-lji na rodnim pokazateljima o razinama sudjelovanja, volontiranja, rada, vodećih i trenerskih položaja.

• Promicati provedbu načela dobrog uprav-ljanja, uključujući rodnu ravnopravnost.

54


Dodatak III. Popis stručnjaka

Ovaj prijedlog o rodnoj ravnopravnosti u sportu sastavila je ad hoc grupa stručnjaka u kojoj su sljedeće osobe:

Sallie Barker, Europska nevladina sportska organizacija, Ujedinjeno Kraljevstvo

Sarah Cohen, Sportski treneri, Ujedinjeno Kraljevstvo

Kari Fasting, Norveška škola sportske znanosti, Norveška

Karin Fehres, Njemački olimpijski sportski savez, Njemačka

Evelina Georgiades, Europske žene i sport, Cipar

Terhi Heinila, Međunarodna radna grupa o ženama i sportu, Finska

Jana Janotova, Europska unija za emitiranje, Češka Republika

Kalliopi Nedelkou, Ministarstvo kulture i sporta, Grčka

Tine Rindum Teilmann, Međunarodni paraolimpijski odbor, Danska

Astrid Vervaet, Flamanski odjel za kulturu mladih, Sport i mediji, Belgija

Joana Žukowska-Easton, Ministarstvo turizma i sporta, Poljska

Grupom stručnjaka predsjedala je sportska jedinica Ravnateljstva za obrazovanje i kulturu Europske komisije, koja je imala ulogu tajništva. Predstavnici Europske komisije ravnateljstva pravde i Vijeće Europe prisustvovali su sastancima kao promatrači.

O nacrtu prijedloga raspravljalo se sa 100 stručnjaka i zainteresiranih strana na Konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu, održanoj 3. i 4. prosinca 2013. u Vilniusu, Litva.

Logističke troškove grupe stručnjaka i konferencije u Vilniusu snosila je Europska komisija.

IzdavačHrvatski olimpijski odbor (HOO)Trg Krešimira Ćosića 1110 000 Zagreb, Hrvatska www.hoo.hr

Za izdavača Josip Čop, glavni tajnik

Glavna urednica izdanjaMorana Paliković Gruden

Uredništvo Gordana BorkoHelena Štimac Radin Ljiljana Ujlaki ŠubićRatko Cvetnić Radica Jurkin

Prijevod s originalaLjiljana Ujlaki Šubić (HOO)

Lektura i korektura Marijana Mikašinović Jambrović

Grafičko oblikovanje M 14 Zagreb, Gundulićeva 22, 10 000 Zagreb

Fotografije IOC, YOG, EYOF, Freepix, NOC Belgium, arhiva HOO-a

Tisak Kvadrat I krug d.o.o.Zatišje 81, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Naklada 500 primjeraka Izvornik: Gender Equality in Sport Proposal for Strategic Actions 2014 – 2020 Copyright @ European Commission / EU Commissioner for Education, Culture, Multilingualism, Youth and Sport, Brussels 2014. ISBN 978-92-79-38151-5. www.ec.europa.eu

Prvo hrvatsko izdanje: Rodna ravnopravnost u sportu – Prijedlog za strateške akcije 2014. ‒ 2020., Hrvatski olimpijski odbor/Komisija za ravnopravnost spolova, Zagreb, listopad 2018. Hrvatski olimpijski odbor odgovoran je isključivo za prijevod na hrvatski jezik. ISBN 978-953-7912-06-2CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009584.

http://www.hoo.hr

http://www.ec.europa.eu

www.hoo.hr

Documents

Prijedlog za strateške akcije 2014. - 2020. · Rodna ravnopravnost u sportu Przijdmoe ca stratjlhj ahđzij 2014.g2020. Hrvatski olimpijski odbor Komisija za ravnopravnost spolova