Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu

J. Barbiæ: Primjena obièaja u hrvatskom trgovaèkom pravu

47

Izvorni znanstveni èlanakRukopis prihvaæen za tisak: 15. VI. 2005.

UDK 347.7(497.5)

Jak�a BarbiæHrvatska akademija znanosti i umjetnosti

PRIMJENA OBIÈAJA U HRVATSKOMTRGOVAÈKOM PRAVU

Razmatraju se pretpostavke koje se u hrvatskom trgovaèkom pravutra�e za primjenu obièaja. Istièe se va�nost trgovaèkih obièaja kao izvoratrgovaèkog prava. Za trgovaèko je pravo karakteristièno da ima vrlo hete-rogene izvore. To je posljedica �iroko primijenjene autonomije u ureðenjutrgovaèkih odnosa. U srednjem vijeku su trgovaèki obièaji bili najva�nijinaèin ureðenja odnosa meðu trgovcima pa je lex mercatoria kao jedinstvenopravo trgovaca, koje su uglavnom èinili trgovaèki obièaji, bilo pravo mje-rodavno za ureðenje tada�nje trgovine na cijelom europskom prostoru.Stvaranjem nacionalnih dr�ava a s tim u vezi i dono�enjem nacionalnihkodifikacija koje su postale temelj za ureðenje odnosa u trgovini va�nosttrgovaèkih obièaja je dijelom umanjena i zbog toga �to su se rje�enja izbrojnih obièaja unijela u nacionalne propise. No, to nije moglo iskljuèitiprimjenu trgovaèkih obièaja.

Raspravljaju se tri razdoblja kroz koja je pro�lo pravno ureðenjeprimjene trgovaèkih obièaja u hrvatskom trgovaèkom pravu. Ona se nepoklapaju s dr�avnopravnim promjenama do kojih je u isto vrijeme dola-zilo na podruèjima koja danas èine Republiku Hrvatsku. Za promatranjekako se je kod nas mijenjao odnos prema trgovaèkim obièajima uzima seu obzir razdoblje do 1978., vrijeme od 1978. do kraja 2005. i razdoblje kojeæe poèeti s 1. sijeènja 2006. Prvo spomenuto razdoblje zavr�ava s dono�e-njem Zakona o obveznim odnosima koji je jo� na snazi, drugo je vrijemetrajanja tog zakona, a treæe æe poèeti sa stupanjem na snagu veæ donese-nog novog Zakona o obveznim odnosima.

Prvo razdoblje primjene obilje�ava objektivna teorija o primjeni obièa-ja, dok u drugom, uz djelomiènu primjenu objektivne, dominira subjek-tivna teorija. U drugom razdoblju hrvatsko trgovaèko pravo odstupa odsuvremenih tendencija u trgovaèkom pravu zemalja s razvijenim prav-nim sustavima a naroèito od onoga �to se primjenjuje na meðunarodnomplanu. Novi Zakon o obveznim odnosima ponovno uvodi objektivnu te-oriju kao dominantnu i s time svrstava hrvatsko trgovaèko pravo meðupravne sustave koji slijede moderan trend razvoja trgovaèkih prava u svi-jetu potaknut dogaðanjima na ujednaèavanju prava kojim se ureðujemeðunarodna trgovina.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 47-87

48

Nova pravna rje�enja hrvatskog trgovaèkog prava odgovaraju onome�to se za primjenu trgovaèkih obièaja preporuèa ili veæ i vrijedi na pod-ruèju meðunarodnog trgovaèkog prava. Iznosi se podjela trgovaèkih obièa-ja i raspravljaju pitanja vezana uz njihovo utvrðivanje i pravni uèinak.Razraðuje se razgranièenje trgovaèkih obièaja od prakse meðu ugova-rateljima, klauzula i termina i opæih uvjeta poslovanja. Odreðuje se mjes-to trgovaèkih obièaja u hijerarhiji izvora trgovaèkog prava. U vezi s timeiznosi se hijerarhija svih izvora trgovaèkog prava i iznose razlozi za re-doslijed primjene svakoga od njih.

1. UVOD

Kad se govori o hrvatskom trgovaèkom pravu valja imati na umu da je onotek sada pravo koje nije u sastavu nekog �ireg pravnog sustava �to se kao cjelinane izjednaèuje s hrvatskim pravom. Ovisno o dr�avnopravnim prilikama u pro�los-ti hrvatsko je pravo ili bolje reèeno pravo koje je va�ilo na podruèjima �to èinedana�nju Hrvatsku, uz razumljive posebnosti koje su proizlazile iz dr�avnoprav-nog polo�aja tih podruèja, uvijek bilo dio nekog �ireg pravnog sustava pa takonije ni moglo biti rijeèi o hrvatskom trgovaèkom pravu kao posebnoj grani cjelovi-tog hrvatskog prava nego o dijelu prava neke od dr�ava èiji je Hrvatska bila dio.

U novijoj povijesti ono je, usprkos posebno prihvaæenim izvorima prava, ipaku biti sve do 1918. bilo sastavnim dijelom austrijskog odnosno ugarskog prava, anakon toga u razdoblju izmeðu dva svjetska rata dio jugoslavenskog trgovaèkogprava. Njega je pak èinilo pet pravnih podruèja trgovaèkog i �est pravnih podruè-ja graðanskog prava koje se supsidijarno primjenjivalo u trgovaèkim stvarima, stime da podruèje koje èini dana�nju Hrvatsku nije bilo u cijelosti obuhvaæenosamo jednim od tih pravnih podruèja. Nakon drugog svjetskog rata hrvatsko jepravo bilo sastavni dio jugoslavenskog poslijeratnog prava u kome je ureðenjegospodarskih odnosa i jedinstvenog tr�i�ta zemlje bilo predmetom ureðenja nasaveznoj razini, a ne na razini federalnih republika i pokrajina, pa je stoga i tada�-nje privredno pravo (izraz trgovaèko nije se koristio iz ideolo�kih razloga) bilo je-dinstveno jugoslavensko pravo. Ta se jedinstvenost ipak vi�e od prvih tridesetgodina tada�nje dr�ave nije mogla potpuno uspostaviti na podruèju privatnogprava na kojemu su i dalje za to vrijeme va�ila pravna pravila spomenutih pravnihpodruèja trgovaèkog i graðanskog prava nego je do nje do�lo tek 1978. stupanjemna snagu Zakona o obveznim odnosima. Zato se mo�e govoriti o hrvatskom trgovaè-kom pravu tek nakon raspada biv�e federalne dr�ave i stvaranja samostalne hr-vatske dr�ave. Stvara se hrvatski pravni sustav a u okviru njega se kao posebnagrana prava nalazi i trgovaèko pravo.


49

1 Tu valja spomenuti francuski Code de commerce iz 1807., �panjolski Codigo de commercio iz 1829. injemaèki Das allgemeine deutsche Handelsgesetzbuch iz 1861. koji je 1862. u Austriji bio uvedenkao Allgemeines Handelsgesetzbuch. Spomenuti austrijski zakonik bio je uzor za hrvatsko-ugar-ski Trgovaèki zakon donesen 1875. kao zakonski èlanak XXXVII. zajednièkog Hrvatsko-ugar-skog sabora.

Pravno ureðenje primjene trgovaèkih obièaja je stoga pro�lo sve spomenutepromjene prava na ovom podruèju. Ono je meðutim bilo takvo da se pravni re�imtrgovaèkih obièaja nije mijenjao sa svakom dr�avnopravnom promjenom koja jedovodila do promjena u pravnom sustavu. Spomenute promjene nisu na pod-ruèju privatnog prava uvijek znaèile i radikalni prekid s dotada�njim pravom negopostupno pro�imanje starog prava s novim sve dok ne prevlada novo pravo, stime da se neka rje�enja nisu ni mijenjala u èitavom novom dr�avnopravnomrazdoblju. Meðu takvim rje�enjima su i ona kojima se ureðuju trgovaèki obièaji.Njihove se izmjene ne poklapaju s dr�avnopravnim promjenama.

Zato bi razdoblja va�enja razlièitih pravnih re�ima koji su u na�em trgovaè-kom pravu va�ili za trgovaèke obièaje trebalo podijeliti na:1. razdoblje do dono�enja Zakona o obveznim odnosima iz 1978.,

2. razdoblje va�enja spomenutog Zakona o obveznim odnosima, tj. vrijeme od1. listopada 1978. do 31. prosinca 2005. a eventualno i kasnije u pogledu pravnihodnosa koji su nastali nakon 30. rujna 1978.

3. razdoblje nakon stupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima, tj.razdoblje koje poèinje 1. sijeènja 2006.

Pritom valja imati na umu da se u vrijeme nakon drugog svjetskog rata pa svedo stvaranja novog hrvatskog pravnog sustava u posljednjem desetljeæu pro�logstoljeæa umjesto trgovaèkog prava slu�beno koristio naziv privredno pravo u smisluonoga �to se inaèe obuhvaæa trgovaèkim a ne privrednim pravom u pravom smi-slu rijeèi.

2. PRIMJENA TRGOVAÈKIH OBIÈAJA DO STUPANJA NA SNAGUSADA�NJEG ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Velike kodifikacije trgovaèkog prava u Europi u 19. stoljeæu1 kao posljedicastvaranja nacionalnih dr�ava imale su pretenziju da na nacionalnim razinamapravno urede trgovaèke odnose na koje se u srednjem vijeku primjenjivalo jedin-stveno pravo trgovaca (lex mercatoria, ius mercatorum) kao posebno trgovaèko pra-vo tog vremena. Time je ono od internacionalnog trgovaèkog prava postalo na-cionalnim pravima koja se meðusobno razlikuju, premda sadr�e znatan broj istihili sliènih pravnih rje�enja. Tako su nacionalna trgovaèka prava zamijenila dota-


50

da�nje jedinstveno europsko stale�ko pravo trgovaca koje su velikim dijelom èini-li obièaji sajmova i luka, a njegovom su razvoju pogodovali poslovna praksa trgo-vaca, posebna trgovaèka sudbenost i djelatnost javnih bilje�nika.2 Kao i uvijek utakvim prilikama, namjera je tvoraca kodifikacija bila da se u �to veæoj mjeri najedinstveni naèin za cijelo podruèje na kome se kodifikacija primjenjuje pravnouredi trgovaèke odnose s pretenzijom da bude najva�niji izvor trgovaèkog pravaostavljajuæi �to manje prostora za primjenu ostalih pravnih izvora. Kako je to znaèi-lo i pravno ureðenje pitanja u pogledu kojih se do tada primjenjivalo spomenutojedinstveno pravo trgovaca, bilo je oèito nastojanje da se, ako se trgovaèke obièajeveæ ne mo�e u potpunosti zamijeniti zakonom, ogranièi njihovu primjenu u mjeriu kojoj se osigurava jedinstvo kodifikacijom uspostavljenog sustava normi. Pri-tom su se u kodifikacije unosila i brojna rje�enja dotada izra�ena trgovaèkim obièa-jima.

To je razlog da je u pogledu primjene trgovaèkih obièaja i hrvatski Trgovaèkizakon sadr�avao dvije temeljne norme. U §-u 1. Zakona bilo je propisano da se utrgovaèkim stvarima, ukoliko o njima taj zakon nema odredaba, primjenjuju trgo-vaèki obièaji, a ako njih nema opæe graðansko pravo.3 U odredbi pak §-a 267. ko-jom se ureðivalo tumaèenje trgovaèkih ugovora bilo je propisano da u prosuðiva-nju pravnog uèinka radnji i propusta treba uzeti u obzir navade i obièaje, prih-vaæene u trgovaèkom prometu.4 Zakon nije razradio spomenute odredbe ni poj-move koje u njima koristi.

Spomenuta rje�enja su se tumaèila tako da se prvo odnosilo na obièajno pravoa drugo na poslovne obièaje. Iako se zapravo u oba sluèaja u Zakonu koristio izrazobièaj, znaèenje tog izraza nije u njima bilo isto. Za prvi se smatralo da je rijeè otzv. pravnom obièaju ili dijelu obièajnog prava (tzv. normativni obièaj) a za drugida je �puko shvaæanje manjeg ili veæeg kruga trgovaca o nekom pravnom poslu ilièinu, a koji imaju svoju vrijednost u lex contractus�5 (tzv. obièaj koji slu�i samo zatumaèenje). Stoga je trebalo svaki puta utvrditi kvalificira li Zakon neki obièaj

2 Gold�tajn, A., Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967, str. 17 i Trgovaèko ugovorno pravo,Zagreb, 1991, str. 143. Vi�e o tome u Osman, F., Les principes généraux de la lex mercatoria,Paris, 1992, str. 9. i sl. Lex mercatoria nije ostala srednjovjekovni fenomen nego je i danas, na-ravno s drukèijim sadr�ajem, ponovno vrlo �ivi izvor prava prvenstveno za ureðenje me-ðunarodnih trgovaèkih ugovora, ali ga se ne mo�e zanemariti ni kada je u pitanju primjena unacionalnim okvirima. Suvremeni fenomen toga u najnovije vrijeme kod nas obraðuje Vuk-mir, B., Naèela meðunarodnih trgovaèkih ugovora 2004. prema UNIDROIT i lex mercatoria,Pravo i porezi br. 1/2005, str. 3-10 i Lex mercatoria u novom pravnom okru�enju, Pravo i porezibr. 3/2005, str. 18-27.

3 Odredba je odgovarala odredbama §-a 1. tada�njih njemaèkog i austrijskog Trgovaèkog za-konika.

4 Odredba je odgovarala odredbi §-a 279. tada�njeg austrijskog Trgovaèkog zakonika.5 Stra�nicky, M., Predavanja iz trgovaèkoga prava, Zagreb, 1926, str. 10.


51

pravnim i time mu daje snagu supsidijarnog pravila koje se primjenjuje poredvolje ugovornih strana ili je pak rijeè o dispozitivnom pravilu koje ostavlja ugo-vornim stranama slobodu ureðenja svog pravnog odnosa na drugi naèin.6 I kadase smatralo da je rijeè o pravnim obièajima, oni nisu mogli derogirati propise za-kona pa ni one dispozitivne.7 Slu�ili su zapravo tome da supsidijarno dopunjujuZakon i druge trgovaèke propise8 tako da su se smatrali izvorom trgovaèkog pravaèija primjena sprjeèava supsidijarnu primjenu graðanskog prava. Bili su diodr�avnog trgovaèkog prava na koje je upuæivao zakon.9

Takvo je razlikovanje stvaralo te�koæe. To se vidi i iz kontradiktornih stavovadoktrine i sudske prakse. Tako se za pravne obièaje smatralo da se primjenjuju�mimo i protiv volje stranaka�,10 a istodobno zauzimalo stav da �pravni obièajnema derogatorne snage protiv izrièitog sporazuma stranaka.�11 Ne èudi stoga dasada�nji njemaèki Trgovaèki zakonik ni sada�nji austrijski Trgovaèki zakonik, èijisu prethodnici bili uzorom ureðenju trgovaèkih obièaja u na�em Trgovaèkom za-konu iz 1875., vi�e ne spominju obièajno pravo kao izvor trgovaèkog prava nego u§-u 346. pod naslovom �Trgovaèki obièaji� propisuju da pri ocjeni znaèaja i uèinkaradnji i propu�tanja meðu trgovcima valja uzeti u obzir obièaje i navade koji vri-jede u trgovaèkom prometu.

I u na�em je pravu u pogledu primjene trgovaèkih obièaja napu�teno to raz-likovanje, iako su se nakon drugog svjetskog rata odredbe hrvatskog Trgovaèkogzakona primjenjivale kao pravna pravila sve do stupanja na snagu sada�njeg Za-kona o obveznim odnosima. U pravnoj knji�evnosti u tom se razdoblju vi�e negovori o spomenutoj razlici nego samo o poslovnim obièajima (zapravo trgovaè-kim ali se taj izraz iz ideolo�kih razloga nije koristio) kao izvoru tada�njeg privred-nog ugovornog (danas trgovaèkog) prava.12

6 Stra�nicky, M., ibidem. 7 Stra�nicky, M., ibidem. Tako i Vrhovni sud u Beèu u odlukama br. 4878 od 2.5. 1894. i Rev. br. I/

911/11 od 21.11. 1911. objavljenim u Adler-Clemens, Sammlung der Entscheidungen zum Han-delsgesetzbuche pod br. 1789. i 3060, prema Trgovaèki zakon valjan za Hrvatsku i Slavoniju (ur.Stra�nicky, M.), Zagreb, 1918, str. 4, odl. pod. br. 2.

8 Tako i Vrhovni sud u Beèu u odluci br. 2663 od 18.4. 1879. objavljenoj u zbirci navedenoj u bilj.br. 17. pod br. 837, prema Trgovaèki zakon valjan za Hrvatsku i Slavoniju (ur. Stra�nicky, M.),Zagreb, 1918, str. 3, odl. pod. br. 1.

9 Winter, V., Trgovaèki zakon, Osijek, 1912, str. 2.10 Stra�nicky, M., ibidem.11 Tako Vrhovni sud u Beèu u odlukama br. 9181 od 9.11. 1871, br. 10340 od 21. 10. 1880. , br. 6209

od 15. 5. 1892., br. 11.948 od 31. 10. 1894. objavljenim u zbirci navedenoj u bilj. br. 17 pod br. 340,934, 1667 i 1811, prema Trgovaèki zakon valjan za Hrvatsku i Slavoniju (ur. Stra�nicky, M.),Zagreb, 1918, str. 4, odl. pod. br. 3.

12 Time su se najvi�e bavili Gold�tajn, A., u o. c. u bilj. br. 2 i kasnije u dosad najtemeljitijoj analizitrgovaèkih obièaja u na�em pravu pa i za razdoblje koje se ovdje spominje Maru�iæ, S., Trgo-vaèki obièaji i Zakon o obveznim odnosima, u Pravo u gospodarstvu, br. 3/ 1999, str. 339 - 373.


52

U poredbenom pravu spomenuta se podjela izra�ava razlikovanjem tzv. nor-mativnih od ugovornih obièaja koji slu�e samo za tumaèenje ugovora kao posljedi-ca ranije navedene tradicionalne podjele.13 Prema toj podjeli �normativni se obièajiodlikuju objektivnim i subjektivnim elementom (vr�enje i opinio iuris sive necessi-tatis), a skup takvih obièaja èini trgovaèko obièajno pravo. Ugovorni bi obièaji,naprotiv, bili pravila pona�anja u prometu robom èija je osnova primjene izrièitaili pre�utna volja stranaka.�14 Obilje�je prve skupine obièaja je u tome da se zanjihovu primjenu ne tra�i izra�ena volja ugovornih strana, pa ih one ne morajuni poznavati, ali se ne mogu primijeniti protiv njihove volje, dok se za druguskupinu zahtijeva da one za njih znaju ili moraju znati.15 Temeljna pojmovnaobilje�ja u biti stoga odgovaraju onima kakva su za to bila izra�ena i u na�emstarijem pravu.

Granica izmeðu spomenutih skupina obièaja nestala je u nas jo� u vrijemeprije nego �to je bio donesen sada�nji Zakon o obveznim odnosima. Valja navestii kasniji znatan utjecaj nastojanja na meðunarodnom planu za unifikacijom pravameðunarodne trgovine izra�en u meðunarodnim konvencijama i razradi naèelaza meðunarodne trgovaèke ugovore te, na regionalnoj osnovi, ugovornog pravauopæe.16 Trgovaèko pravo, pa i kada je rijeè o nacionalnom pravu, ima meðuna-rodno obilje�je koje se posebno ogleda u uèestalom preuzimanju pravnih institu-ta iz drugih prava, �to je posljedica stalnog i brzog usvajanja suvremenih oblikaposlovanja nastalih u drugim sredinama pa i na meðunarodnom planu. Pravniinstrumentarij za ureðenje trgovaèkih ugovora bio je u biti isti, premda ne uvijeki u pogledu nazivlja, èak i kada su se sklapali pod vrlo razlièitim politièkim i ideo-lo�kim okolnostima, a jednak na podruèju meðunarodne trgovine i kada se onaodvijala izmeðu pripadnika zemalja s razlièitim ideolo�kim predznacima. Razlogza to valja tra�iti u jednakoj naravi poslovnih konstrukcija putem kojih se obav-ljaju gospodarske djelatnosti.

Nove poslovne konstrukcije nastale u drugim sredinama vrlo se brzo prih-vaæaju u nacionalnim okvirima, a s time i naèin njihova pravnog ureðenja. U tomeima va�nu ulogu autonomno trgovaèko pravo. Takav veæ uvrije�eni pristup olak-�ava da ranije spomenuta nastojanja na meðunarodnom planu za unifikacijom

13 V. primjere u pojedinim pravima kod Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 345 - 349.14 Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 349.15 Maru�iæ, S., ibidem.16 Ovdje se prvenstveno misli na biv�e Ha�ke zakone o sklapanju ugovora o meðunarodnoj ku-

poprodaji tjelesnih pokretnih stvari i o meðunarodnoj kupoprodaji tjelesnih pokretnih stvari,Konvenciju UN o ugovorima o meðunarodnoj kupoprodaji robe (Beè 1980), UNIDROIT Prin-ciples of International Commercial Contracts 2004. Meðunarodnog instituta za unifikaciju pri-vatnog prava u Rimu, Principles of European Contract Law 1998, Parts I, II and III completedand revised koje je izradila Komisija za europsko ugovorno pravo.


53

pravnih rje�enja na podruèju trgovaèkog prava, uz autoritet institucija pod èijimse okriljem poduzimaju, utjeèu i na uklanjanje razlike izmeðu spomenute dvijeskupine obièaja i u nacionalnim trgovaèkim pravima. Nude se, naime, rje�enjakoja govore samo o obièajima i ne spominje se podjela o kojoj je ovdje rijeè.17

Kako se za primjenu svake od spomenutih skupina obièaja zahtijevalo ispunjenjerazlièitih pretpostavki, novo izra�eni pristup tome zahtijeva i da se odrede uvjetipod kojima dolazi do primjene trgovaèkih obièaja.

Polazna osnova za odreðenje pretpostavki koje su se prije dono�enja sada�-njeg Zakona o obveznim odnosima tra�ile za primjenu tada�njih poslovnih obièa-ja je pojmovno odreðenje obièaja. Kod nas se veæ tada pod poslovnim obièajemrazumijevala komercijalna praksa koja je u tako �irokoj primjeni da privrednicioèekuju da æe ugovorne strane postupiti u skladu s takvom praksom.18 Izrazomkomercijalna praksa zapravo je obuhvaæena poslovna praksa meðu privrednici-ma nastala u njihovim poslovnim odnosima. Iz toga su proizlazile tri temeljnepretpostavke da bi se ne�to smatralo poslovnim obièajem:

a) postojanje poslovne prakse (toèno odreðenog poslovnog postupanja uodreðenim poslovnim situacijama),

b) primjena te prakse meðu privrednicima �to æe reæi i izvan odnosa samo toènoodreðenih ugovornih strana i

c) meðusobna oèekivanja privrednika da æe postupati u skladu s tom praksom.

Poslovna praksa u pogledu koje su bile ispunjene te tri pretpostavke primje-njivala se bez obzira na to je li ugovornim stranama bila poznata. Bila je prihvaæe-na objektivna teorija primjene poslovnih obièaja po kojoj se obièaj nije primje-njivao samo ako je bio suprotan prisilnom propisu, moralu ili volji ugovornih stra-na.19 Po tome je za primjenu poslovnog obièaja bilo dovoljno da postoji i da nijesuprotan onome �to je ovdje reèeno, a to znaèi da se nije zahtijevalo da su ugovor-ne strane izrazile volju da ga primijene, ali ga se nije moglo primijeniti protivnjihove volja.

Jedino je ocjena suda bila mjerodavna za to jesu li u nekom sluèaju bile ispu-njene pretpostavke za primjenu poslovnog obièaja. Zakon o privrednim sudovi-

17 V. èl. 13, st. 1. ha�kog Jednoobraznog zakona o sklapanju ugovora o meðunarodnoj kupopro-daji tjelesnih pokretnih stvari, èl. 9, st. 1. i 2. ha�kog Jednoobraznog zakona o meðunarodnojkupoprodaji tjelesnih pokretnih stvari i kasnije èl. 9. Konvencije UN o meðunarodnoj prodajirobe, èl. 1.8 Naèela UNIDROIT, èl. 1:105 Naèela europskog ugovornog prava.

18 Gold�tajn, A., u djelima navedenim u bilj. br. 2, str. 26. u prvom navedenom i str. 152. u drugomnavedenom djelu. Takvo odreðenje prihvaæa i Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str, 343.

19 Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 2, str. 28, 30. u prvom navedenom i str. 154, 156. u drugom navede-nom djelu.


54

ma iz 1965. je propisivao da privredni sudovi sude i na temelju uzanci (èl. 2, st. 2),a njegov prethodnik istog naziva je uz to spominjao i poslovne obièaje (èl. 5). Unedostatku jedinstvenog pozitivnog zakona za ureðenje ugovora to je bilo mjero-davno upuæivanje pozitivnim propisom na primjenu obièaja, uz pojedinaènopozivanje na obièaje u samo ponekoj odredbi posebnih propisa. Valja, naime, imatina umu da je to vrijeme prije dono�enja Zakona o obveznim odnosima, tj. vri-jeme primjene pravnih pravila Trgovaèkog zakona i Opæeg graðanskog zakonikakoja nisu mogla zadovoljiti potrebe tada�njeg poslovnog prometa.

U to se vrijeme pravila razlika izmeðu poslovnih obièaja i dobrih poslovnihobièaja. Ovi drugi su bili poslovni obièaji koji su bili u skladu s prisilnim propisi-ma i pravilima morala. Pritom nije bila mjerodavna samo ocjena poslovnih krugovao tome �to je za njih prihvatljivo nego i ocjena je li to prihvatljivo s pravnog ietièkog stajali�ta. Konaènu ocjenu o tome davao je sud.20 On daje sankciju samodobrim poslovnim obièajima, koji time �to su tako okvalificirani nisu promijenilipravnu narav nego se mo�e reæi da su pro�li ocjenu usklaðenosti s onim èime seodreðuje granica njihove primjenjivosti. No, jednom dana ocjena nije vjeèna. Onaje va�na za to hoæe li neki obièaj biti priznat i hoæe li se njegova povreda sank-cionirati, ali ne iskljuèuje moguænost da sud ili arbitra�a u nekom sporu ponovnoocjenjuju njegovu usklaðenost s prisilnim propisima i moralom.

Bila je prihvaæena podjela na opæe i posebne poslovne obièaje, tj. podjela pohorizontalnoj i vertikalnoj liniji. Horizontalnom klasifikacijom odreðuju se obièa-ji zajednièki svim strukama pa ih se stoga naziva opæim, a vertikalnom obièaji kojivrijede samo u nekoj struci ili za neku vrstu robe odnosno usluga.21 Prvih je ponaravi stvari mnogo manje nego drugih i oni sporije nastaju od drugih. Unutarodreðene struke mnogo se br�e i èe�æe dolazi u ista stanja i ulazi u iste odnose pase tako br�e i èe�æe ponavljaju iste ili sliène radnje i propu�tanja kojima se stvaraposlovna praksa, a meðu pripadnicima iste struke u takvim okolnostima lak�edolazi do oèekivanja da æe je se netko pridr�avati. U sluèaju neslaganja posebniposlovni obièaji imaju prednost pred opæim.

Kako nije bilo izgleda da se donese Graðanski zakonik a ni da se u doglednovrijeme donese poseban zakon koji bi uredio obvezne odnose, pribjeglo se privre-menom rje�enju i tada�nja Glavna dr�avna arbitra�a je 1954. donijela Opæe uzanceza promet robom koje su sadr�avale pravila o ugovoru o kupoprodaji meðuprivrednicima, a ona su se na odgovarajuæi naèin primjenjivala i na druge ugovo-re prometa robom te su sadr�avale i neka pravila opæeg dijela ugovornog prava.Bila je rijeè o rje�enju koje je bilo u masovnoj primjeni gotovo èetvrt stoljeæa kao

20 Gold�tajn, A., ibidem.21 Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 2, str. 29. u prvom navedenom i str. 155. u drugom navedenom;

Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 345.


55

najva�niji pravni izvor za ureðenje ugovora u prometu robom. Pritom je nazivmogao zavarati, jer tu zapravo nije bila rijeè o obièajima.

Rijeè uzanca se, naime, obièno koristi kao sinonim za obièaj, ali se kod nasupotrijebljena u mno�ini koristi za nazivanje kodificiranih trgovaèkih (nekadaposlovnih) obièaja.22 Trgovaèki obièaji nisu u pisanom obliku, ali ih se mo�ezabilje�iti pa i skupiti. U tom se sluèaju samo utvrðuje ono �to u praksi veæ postoji.To se obièno ne èini tako da se u pisanom obliku bilje�i pojedini trgovaèki obièajnego vi�e njih koji meðusobno èine neku cjelinu pa ih se po toj cjelini i naziva.Nije, dakle, rijeè o njihovu stvaranju. No, svako �kodificiranje� zahtijeva da sepravila koja su time obuhvaæena sistematiziraju �to zahtijeva i da ih se meðusob-no uskladi. Zato su uzance uvijek kombinacija utvrðivanja i dono�enja.

Opæe uzance za promet robom nisu nastale utvrðivanjem nego su bile plodrada skupine struènjaka koji su koristili poredbenopravna rje�enja iz vi�e izvora iuoblièili ih u 257 uzanci, koje su s obzirom na to da se ne odnose na odreðenuvrstu robe nazvali Opæim uzancama za promet robom za razliku od posebnihuzanci kojima su se nakon njih ureðivala neka posebna podruèja prometa roba iusluga. Te je posebne uzance donosila Savezna privredna komora uz potvrduVrhovnog privrednog suda biv�e dr�ave. Veæ i iz tih ovlasti spomenutih tijela proiz-lazi da nije bila rijeè o kodifikaciji poslovnih obièaja, iako je meðu Opæim i poseb-nim uzancama bilo i onih koje su doista bile trgovaèki obièaji, primjerice opæeuzance u kojima se ureðivalo pisanu potvrdu usmeno sklopljenom ugovoru,ponudu i prihvat izjavljen od strane neovla�tene osobe na poslovnom papiru,znaèenje izraza �oko, circa, promptno, poèetkom mjeseca, u prvoj polovini mjese-ca, sredinom mjeseca, u drugoj polovini mjeseca, krajem mjeseca, predati na kr-canje� i dr.

Da nije bila rijeè o trgovaèkim obièajima vidi se i iz pretpostavke koja se tra�ilaza njihovu primjenu. Opæa uzanca br. 2. je predviðala da se one primjenjuju kadaugovorne strane pristanu na primjenu Opæih uzanci, a smatra se da su na to pristaleu poslovima u kojima je za sluèaj spora, propisana ili ugovorena nadle�nostprivrednog suda, ako iz ugovora ne proistjeèe da su iskljuèile njihovu primjenu.Nije ih se, dakle, moglo primijeniti protivno izra�enoj volji ugovornih strana. Upraksi su se sve do dono�enja Zakona o obveznim odnosima Opæe uzance gotovobeziznimno primjenjivale i postale glavno pravno sredstvo ureðenja ugovora oprometu robom, jer je to proizlazilo iz vezanja uvjeta za njihovu primjenu uzpropisanu sudsku nadle�nost za rje�avanje sporova. Njihov najveæi dio bio je kas-nije preuzet u Zakon o obveznim odnosima.

Mnogo vi�e poslovnih obièaja bilo je uneseno u posebne uzance doneseneprije dono�enja Zakona o obveznim odnosima, jer su u najveæem broju njih pre-

22 Gold�tajn,A., o.c. u bilj. br. 2, str. 32. u prvonavedenom i str. 158. u drugonavedenom djelu.


56

vladavale pravnotehnièke norme nad onima èisto obveznopravne naravi koje setradicionalno izra�avaju dispozitivnim propisom.23 Ni za njih se ne mo�e reæi daje rijeè o utvrðenim poslovnim obièajima. Osim u samo nekima od njih, bilo jeodreðeno da se primjenjuju na ugovore sklopljene izmeðu privrednih subjekata,ako u njima to nije bilo iskljuèeno, jer se tada smatralo da su ugovorili njihovuprimjenu. U posebnoj uzanci u ugostiteljstvu br. 1 je primjerice bilo odreðeno dase te uzance primjenjuju kada su ugovorne strane pristale na njihovu primjenu, asmatra se da su to uèinile ako ugovorom nije iskljuèena njihova primjena. Za njihje u posebnoj uzanci br. 58 èak bilo odreðeno kada se poèinju primjenjivati, �tonije spojivo s obièajem koji se nikada ne mo�e poèeti primjenjivati nekog danakoji bi bio kasniji od onoga koji je u njemu odreðen nego mo�e samo nastatiprimjenom, a kada ga se izrazi u pisanom obliku ili kodificira, time se samo utvr-ðuje ne�to �to veæ postoji i primjenjuje se. Smisao izra�avanja u pisanom obliku jesamo da se osigura lak�a dostupnost obièaja. Isto rje�enje kao i u spomenutoj poseb-noj uzanci u ugostiteljstvu predviðeno je i u posebnoj uzanci o graðenju br. 127.

I prije Zakona o obveznim odnosima, u kome se prvi puta spominje, u nas sekao izvor prava priznavala praksa meðu ugovarateljima (engl. course of dealing,franc. les habitudes que se sont établies entre les parties, njem. die Usancen zwischenGeschäftspartnern, der Geschäftsverbindungsbrauch unter den Parteien, die Individu-alübung unter den Parteien), tada nazivana praksom utvrðenom izmeðu stranaka(uobièajenim postupcima), tj. �naèin postupanja koji se razvio u poslovanjuodreðenih stranaka.�24 Tu je zapravo rijeè o postupanjima toèno odreðenih ugo-vornih strana izmeðu sebe u njihovim toèno odreðenim odnosima koja ispunja-vaju uvjete za to da budu trgovaèkim obièajem, osim uvjeta da je rijeè o postupa-njima u �irem krugu trgovaca. Meðu njima se ponavljaju odreðene klauzule ugo-vora i kada nisu posebno ugovorene, ali ugovaratelji po njima postupaju kao dajesu i takva praksa je za njih obvezujuæa sve dok jedan od njih ne poka�e volju daod toga odstupi u kom sluèaju praksa ubuduæe prestaje vrijediti.25 Iako po naèinu

23 To su bile Luèke uzance iz 1951, Posebne uzance za pojedine vrste i klase duhana iz 1956.,Posebne uzance za trgovinu krumpirom iz 1960., Posebne uzance za trgovinu grahom iz 1960.,Posebne uzance za trgovinu ri�om iz 1960., Posebne uzance za trgovinu ri�inom arpom iz 1960.,Posebne uzance za trgovinu povræem iz 1960., Posebne uzance za trgovinu �itarica iz 1960.,Posebne uzance za promet blokova i ploèa od kamena, mramora i granita iz 1967. i Posebneuzance o graðenju iz 1977.

24 Gold�tajn, A., o. c. u bilj. br. 2, str. 31-32 u prvom navedenom i str. 157 - 158. u drugom navede-nom djelu.

25 Primjer za to je sluèaj kada dva trgovca sklope ugovor o kupoprodaji u kome predvide da jerok za davanje obavijesti o materijalnom nedostatku isporuèene robe trideset dana, iako jeZakonom o obveznim odnosima propisano da se to mora uèiniti bez odgaðanja. Iako takvuodredbu vi�e ne unose u kasnije sklopljene ugovore, prodavatelj se uzastopno ne protivi obavi-jesti koju mu kupac po�alje unutar roka od trideset dana ali nakon proteka roka propisanog


57

nastanka i djelovanja vrlo slièna obièajima, spomenuta praksa to nije, ali meðuosobama izmeðu kojih je nastala djeluje kao da je rijeè o obièajima. Treba je sma-trati dijelom ugovora sklopljenog meðu tim osobama kojom se dopunjuje izrièitoizra�eni sadr�aj ugovora pa se primjenjuje prije poslovnog obièaja.

Iako u tada�njim propisima o tome nije bilo odredaba, bilo je prihvaæeno dase poslovni obièaji primjenjuju prije dispozitivnih propisa.26 Za to postoje dvarazloga. Prvi je u tome �to se poslovne obièaje tada, kao i trgovaèke obièaje danas,smatralo pretpostavljenom voljom ugovornih strana koja je izra�ena na taj naèin,ako drukèija nije izra�ena u ugovoru. Pretpostavka za primjenu dispozitivnogpropisa jest da nema izra�ene volje ugovornih strana, a kako je ona u sluèajupostojanja poslovnog obièaja izra�ena kao pretpostavljena, nema mjesta primje-ni dispozitivne norme. Drugi razlog treba tra�iti u tome �to poslovni obièaj uvijeknastaje u nekoj gospodarskoj grani, tj. u vezi prometa neke odreðene robe ilipru�anja usluga pa je stoga posebno pravilo koje ima prednost pred opæom nor-mom dispozitivnog propisa, jer se ona primjenjuje na svaki ugovor ili svaki ugo-vor odreðenog tipa. Taj je stav odgovarao onome �to se o tome tada zastupalo idrugdje pa i na meðunarodnom planu.27

Uklanjanjem razlike izmeðu obièajnog prava (normativnih obièaja) i obièajakoji slu�e za tumaèenje ugovora i radnji odnosno propu�tanja ugovornih strana,uklonjena je i razlika u pogledu toga mora li sud poznavati poslovne obièaje kaoizvor prava (iura novit curia) ili su oni predmet dokazivanja u postupku. Dok je tarazlika postojala zauzimao se stav da sud mora poznavati ono �to je èinilo obièaj-no pravo, jer su obièaji tada norme koje su dio dr�avnog trgovaèkog prava, pa gasud primjenjuje i kada se stranke u sporu na njega ne pozovu.28 Nakon �to je onauklonjena nema vi�e ni razloga za takav stav pa se opravdano i prije Zakona oobveznim odnosima smatralo da sud nije du�an poznavati poslovne obièaje, �tomu uostalom i nije moguæe nego da je stvar stranke u sporu koja se na njih pozivada doka�e ono �to tvrdi. Postojanje obièaja dokazuje se svim raspolo�ivim sred-stvima, a u praksi se to svodilo na potvrde privredne komore, saslu�anje vje�taka,svjedoka, uvid u struènu literaturu, sudsku i arbitra�nu praksu.29

Zakonom, èime se izmeðu prodavatelja i kupca uspostavlja praksa da je rok za obavijest o ne-dostacima robe i dalje trideset dana. Kada prodavatelj prvi puta prigovori kupcu da je njegovaobavijest o nedostatku robe zaka�njela zato jer nije poslana bez odgaðanja ali u spomenutomduljem roku, praksa prestaje, ali æe jo� va�iti u spornom sluèaju u kome je istaknut prigovor.

26 Gold�tajn, A., o. c. u bilj. br. 2, str. 31. u prvom navedenom i str. 157. u drugom navedenomdjelu; Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 354 - 355.; u starijoj pravnoj knji�evnosti Stra�nicky, M.,o.c. u bilj. br. 5, str. 202.

27 V. èl. 9, st. 2. biv�eg ha�kog Jednoobraznog zakona o meðunarodnoj prodaji pokretnih tjeles-nih stvari.

28 Stra�nicky, M., o.c. u bilj. br. 5, str. 1029 Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 2, str. 31. u prvom navedenom i str. 157. u drugom navedenom djelu.


58

S obzirom na heterogenost izvora trgovaèkog (kasnije privrednog) prava prav-na kvalifikacija poslovnih obièaja utjecala je i na hijerarhiju tih izvora. Poslovni suse obièaji u vrijeme prije Zakona o obveznim odnosima primjenjivali poslije ugo-vora (ukljuèivo i praksu meðu ugovarateljima), pod uvjetom da je to u skladu sprisilnim propisima i moralom, i uzanci. Uzance se, naime, smatralo kodificira-nim poslovnim obièajima, premda one to zapravo najveæim dijelom (vi�e Opæeuzance a manje posebne) nisu bile pa im se davalo prednost pred poslovnim obièa-jima. Stoga je redoslijed primjene spomenutih izvora bio:

1. ugovor pod uvjetom da nije protivan prisilnim propisima i moralu,2. posebne uzance,3. posebni dobri poslovni obièaji,4. Opæe uzance za promet robom,5. opæi dobri poslovni obièaji, a nakon toga su po hijerarhijskom redu dolazili

ostali izvori tada�njeg privrednog ugovornog prava.30

Time je bilo po�tovano pravilo da se poslovni obièaji primjenjuju prije dis-pozitivnih propisa pa je do primjene tih propisa tada�njeg privrednog prava dola-zilo samo ako nije bilo poslovnog obièaja kojim se ureðivalo sporno pitanje, a unedostatku njih redom pravna pravila Trgovaèkog zakona, dispozitivni propisigraðanskog prava, pravna pravila Opæeg graðanskog zakonika i nakon toga sud-ska praksa i posredno pravna znanost. Razumije se da su se pravna pravila primje-njivala samo u mjeri u kojoj su bila u skladu s pozitivnim propisima. Hijerarhija jedosljedno tumaèena tako da se hijerarhijski ni�i izvor prava primjenjuje samo usluèaju da neko pitanje nije ureðeno izvorom hijerarhijski vi�eg reda. Time jeposlovnim obièajima bilo dano mjesto koje im po pravnoj naravi odgovara, osim�to je prednost pred njima dana uzancama i u dijelu u kome one zapravo nisusadr�avale poslovne obièaje.

S obzirom na prijelaznu i zavr�nu odredbu Zakona o obveznim odnosima iz1978. (èl. 1106) izlo�eni se hijerarhijski redoslijed pravnih izvora trgovaèkog pravaprimjenjuje na obvezne odnose nastale najkasnije 30. rujna 1978., jer je taj zakonstupio na snagu 1. listopada 1978.

30 Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 2, str. 50. u prvom navedenom i str. 176. u drugom navedenomdjelu. Ti preostali izvori primjenjivali su se ovim redom:

6. dispozitivni propisi privrednog prava, 7. pravna pravila predratnih trgovaèkih zakona - uvjetno, tj. u mjeri u kojoj nisu bila protiv-

na pozitivnim propisima ni sustavu dru�tva, 8. dispozitivni propisi graðanskog prava, 9. pravna pravila predratnih graðanskih zakonika � uvjetno, tj. u mjeri u kojoj nisu bila pro-

tivna pozitivnim propisima ni sustavu dru�tva,10. sudska praksa i11. pravna znanost � posredno, tj. samo snagom svoje uvjerljivosti.


59

3. PRIMJENA TRGOVAÈKIH OBIÈAJA PO SADA�NJEM ZAKONU OOBVEZNIM ODNOSIMA

Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima 1. listopada 1978. prviputa nakon dono�enja Trgovaèkog zakona, èije su se odredbe do tada primjenji-vale kao pravna pravila, propisima se ponovno ureðuje primjena trgovaèkih obièa-ja. Nakon trideset godina, tj. nakon Zakona o rje�avanju imovinskih sporova putemdr�avne arbitra�e (1946) i Zakona o dr�avnoj arbitra�i (1947) u nekom se zakonukoristi naziv trgovaèki obièaj. Zakon ga dodu�e naziva trgovinskim poslovnimobièajem i pojmovno ga ne odreðuje. To èini u prijelaznoj odredbi èl. 1107, st. 3.Time zapravo kombinira dva naziva za isti pojam, jer se nekoliko desetljeæa prijenjega trgovaèki obièaj nazivao poslovnim pa bi se moglo reæi da se rijeèi �trgovin-ski� i �poslovni� koriste za oznaèavanje iste stvari - trgovaèkog obièaja. Uz taj na-ziv u Zakonu se susreæu nazivi dobar poslovni obièaj, obièaj i uzance. Stoga trebanajprije odrediti jesu li to sinonimi ili je rijeè o nazivima koji pokrivaju razlièitesadr�aje.

U èl. 21, st. 1. i kasnije na nekoliko mjesta u Zakonu koristi se naziv �dobarposlovni obièaj�.31 Oèito je da se pod tim pojmom ne podrazumijeva obièaj u pra-vom smislu rijeèi nego da je rijeè o poslovnom moralu.32 Pri izradi Zakona umjes-to rijeèi �dobri obièaji� kori�tenih u §-u 879. novel. Opæeg graðanskog zakonika,�to je stari izraz kojim se zapravo oznaèavao moral, koja se odredba primjenjivalakao pravno pravilo, upotrijebile su se rijeèi �dobri poslovni obièaji�33 ali u smislupostavljanja granice autonomiji ugovornih strana. Trgovaèki (poslovni) obièaj nemo�e biti prisilnopravne naravi i njime se ne mo�e ogranièavati autonomija ugo-vornih strana u ureðenju obveznog odnosa. On je kao pretpostavljena volja ugo-vornih strana lex contractus pa se nije odredbom èl. 21, st. 1. Zakona moglo propi-sati da su sudionici u obveznim odnosima du�ni u pravnom prometu postupati uskladu s dobrim poslovnim obièajima. Obièaj se nikada ne mo�e primijeniti pro-tivno volji ugovornih strana, jer ga one mogu iskljuèiti. Da se naziv dobri poslovniobièaji koristi u smislu odreðenja poslovnog morala vidi se i iz odredbe èl. 143, st.

31 Taj se naziv upotrebljava i u èl. 143, st. 1. da bi se odredilo kada su ni�tave odredbe opæih uvjetaposlovanja (ako su izmeðu ostaloga protivne dobrim poslovnim obièajima) te u èl. 863. propi-sivanjem kod ugovora o organiziranju putovanja da je organizator putovanja du�an putnikupru�iti usluge koje imaju sadr�aj i svojstva predviðena ugovorom, potvrdom, odnosno pro-gramom putovanja i brinuti se o pravima i interesima putnika, u skladu s dobrim poslovnimobièajima u toj oblasti.

32 Gold�tajn, A., Prolegomena Zakonu o obveznim odnosima u Gold�tajn, A., Barbiæ,J., Vedri�,M., Matiæ, �., Obvezno pravo, prva knjiga, Zagreb, 1979, str. 46, 71 - 72: Maru�iæ, S., o.c. u bilj.br. 12, str. 366.

33 To odgovara latinskom izrazu boni mores, a odgovarajuæi izraz koristi se i u drugim zakono-davstvima, npr. u francuskom bonnes moeurs, austrijskom, njemaèkom, �vicarskom gute Sitten.


60

2. Zakona po kojoj su ni�tave odredbe opæih uvjeta poslovanja koje su im pro-tivne. To je jasno ako se jednom nala�e postupanje u skladu s njima a drugi putapropisuje najstro�a sankcija ne postupi li se tako.

Zaèuðuje da se u èlanku 21. Zakona pod naslovom �Primjena dobrih poslovnihobièaja� u drugome stavku propisuju pretpostavke za primjenu uzanci, dakle trgo-vaèkih (poslovnih) obièaja. Oèito je da se tim èlankom ureðuju dvije razlièite stvari:obveza postupanja u skladu s poslovnim moralom i primjena uzanci pa time i trgo-vaèkih (poslovnih) obièaja, ali pod jedinstvenim naslovom koji pokriva samo ono prvo.

Izraz uzance u Zakonu se doista koristi za oznaèavanje kodificiranih trgo-vaèkih obièaja. To se vidi iz odredbe èl. 1107, st. 3. u kome se uz izraz �uzance�uvijek dodaje rijeè �ili� ili �odnosno� i nastavlja s rijeèima �drugi trgovinski (zapravotrgovaèki, op. aut.) poslovni obièaji�. To odgovara pojmovnom odreðenju kodi-ficiranih trgovaèkih obièaja u na�em pravu, jer se izraz uzance u tome smislukoristio desetljeæima prije toga.

Zakon na vi�e mjesta spominje obièaje.34 Nekada to èini tako da samo spomi-nje uobièajenost neke radnje, postupka, iznosa i sl.35 Ovisno o osobama koje su-djeluju u ugovornom odnosu to mogu biti i trgovaèki obièaji. Zakon, naime, uodreðivanju pretpostavki za primjenu obièaja, a i inaèe kada spominje obièaje, nerazlikuje trgovaèke od drugih obièaja. Kada Zakon poziva na primjenu obièaja,

34 To èini u èl. 18, st. 2. da bi se odredilo kako je sudionik u obveznom odnosu du�an postupati uispunjenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti; u èl. 32, st. 2. kao mjerilo po kome sudureðuje sadr�aj ugovora sklopljenog tako da ugovorne strane njegove sporedne toèke ostaveza kasnije; u èl. 33. kao mjerilo za ocjenu kada izjava koja sadr�ava sve �to je potrebno da bi bilaopæa ponuda ipak to nije; u èl. 34. kao mjerilo za ocjenu da izlaganje robe u izlogu s naznakomcijene nije ponuda; u èl. 39, st. 2. za ocjenu kada se radnja uèinjena na temelju ponude smatraprihvatom; u èl. èl. 44. za ocjenu kada ponuda u sluèaju smrti ili nesposobnosti jedne stranegubi uèinak; u èl. 61, st. 1. za odreðivanje svojstava odluènih za zabludu; u èl. 358, st. 4. zaodreðivanje otkaznog roka u trajnom dugovinskom odnosu koji nije odreðen ugovorom; u èl.398, st. 3. za odreðivanje postojanja prava na odbijanje kamata u sluèaju isplate duga prijeroka; u èl. 459, st. 3. za moguænost da ugovor ostane na snazi ako stvar propadne prije sklapa-nja ugovora; u èl. èl. 516, st. 2. za odreðivanje mjesta i vremena isplate kupoprodajne cijeneako to nije odreðeno ugovorom; u èl. 519, st. 2. za odreðivanje naèina predaje stvari; u èl. 534,st. 1. za rok obavje�tavanja prodavatelja da kod kupoprodaje na pokus kupac ostaje pri ugovo-ru; u èl. 567, st. 2. za odreðivanje prava zakupca na u�ivanje stvari (pribiranje plodova); u èl.579, st. 2. za odreðivanje nedostatka stvari dane u zakup; u èl. 583, st. 1. za odreðivanje roka zaplaæanje zakupnine; u èl. 597, st. 2. za odreðivanje otkaznog roka kod ugovora o zakupu; u èl.623, st. 2. za odreðivanje visine naknade kod ugovora o djelu; u èl. 651, st. 2. za odreðivanjenaknade prijevozniku; u èl. 761. za odreðivanje naknade nalogoprimcu; u èl. 806. za odreðivanjevisine naknade trgovaèkom zastupniku; u èl. 852, st. 1. za odreðivanje naknade onome tkoobavlja kontrolu robe; u èl. 894, st. 3. za odreðenje provizije turistièkoj agenciji; u èl. 895, st. 2.za odreðenje roka za davanje obavijesti od strane turistièke agencije ugostitelju o odustankuod kori�tenja anga�iranih smje�tajnih kapaciteta.

35 To èini primjerice u èl. 481, st. 1., èl. 519, st. 2., èl. 583, st. 1., èl. 623, st. 2., èl. 651, st. 2., èl. 761., èl.806.


61

trgovaèki se obièaj primjenjuje jer na njega upuæuje Zakon pa se za to ne tra�iispunjenje i neke dodatne pretpostavke. No, ni tada se obièaj neæe primijeniti akougovorne strane iskljuèe njegovu primjenu, jer i kada se primjenjuje na temeljuZakona ne mo�e se primijeniti protivno izra�enoj volji ugovornih strana.

Najveæa promjena uèinjena je u pogledu pretpostavki za primjenu obièaja.Umjesto do tada primijenjene objektivne teorije, Zakon je usvojio u to vrijemeveæ zastarjelu i inaèe napu�tenu ranije spominjanu subjektivnu teoriju o primjeniobièaja po kojoj se za primjenu obièaja tra�i izrièita ili pre�utna volja ugovornihstrana da ga se primijeni. To se vidi iz odredbe èl. 21, st. 2. Zakona po kojoj se naobvezne odnose primjenjuju uzance ako su sudionici u njima ugovorili njihovuprimjenu ili ako iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjeli. Kako su uzancekod nas kodificirani trgovaèki obièaji, ono �to je propisano za primjenu uzancivrijedi i za trgovaèke obièaje. Takvo rje�enje nije dobro a odudara i od stavaizra�enog u nastojanjima da se trgovaèko pravo unificira na meðunarodnom planu.

Usprkos dobronamjernih poku�aja u pravnoj knji�evnosti da se oèita pogre�-ka u Zakonu tumaèenjem ispravi tako da se za primjenu obièaja prihvati objektiv-na teorija,36 to se nije uspjelo postiæi. S praktiènog stajali�ta je razumljivo da trgovcioèekuju, kada posluju izmeðu sebe, da æe postupati u skladu s trgovaèkim obièa-jem pa stoga njegovu primjenu ne moraju ugovoriti te da æe otkloniti njegovuprimjenu samo tako da ga izrièito ili pre�utno iskljuèe. To, meðutim, pretpostavljada se primjenjuje objektivna teorija za primjenu obièaja, kako je to danas usvo-jeno i u drugim pravima. Kod nas je na�alost polazna pretpostavka drukèija, jerse odredbom èl. 21, st. 2. Zakona zahtijeva da je primjena obièaja ugovorena, �toznaèi da se o tome mora postiæi suglasnost volja ugovaratelja, a s time se izjed-naèuje sluèaj da ta volja, iako nije izrièito izra�ena, proizlazi iz okolnosti. To zahti-jeva da je ugovarateljima obièaj poznat, jer ako im nije poznat ne mogu postojatini okolnosti iz kojih se izvodi njihovo htijenje. Polazna osnova za primjenu obièa-ja stoga ne mo�e biti postojanje obièaja bez obzira na to jesu li ugovaratelji zanjega znali ili morali znati pri èemu je bitno da on nije protivan Ustavu RepublikeHrvatske, prisilnim propisima i moralu dru�tva (èl. 10. Zakona), dakle opæemogranièenju autonomije ugovornih strana u ureðenju obveznog odnosa. Stoga seza na�e pravo, kada je rijeè o primjeni Zakona, ne mo�e zauzeti stav po kome je upogledu trgovaèkih obièaja opæenito prihvaæena objektivna teorija primjene obièa-ja37 , iako u pojedinim u Zakonu spomenutim sluèajevima nije iskljuèena.

Uzmu li se u obzir navedeni sluèajevi kada se Zakon izrièito poziva na primjenuobièaja, mo�e se reæi da se objektivna teorija primjenjuje u znatnom broju sluèa-jeva. Neki od njih su strogo ogranièeni na toèno odreðene situacije u obveznom

36 V. Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 32, str. 51, 73.37 Tako i Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 362.


62

odnosu. No, pozivanje na obièaje u èl. 18, st. 2. Zakona da bi se odredila profesio-nalna pa�nja dobrog struènjaka znatno �iri podruèje primjene objektivne teorijeza primjenu obièaja, jer je time trgovaèki obièaj, kada postoji, mjerilo za postupanjepri ispunjenju svake obveze u svakom trgovaèkom ugovoru pa ga se, kada je upitanju ocjena je li trgovac ispunio obvezu kako treba, mora uzeti u obzir bezobzira na to zna li on za njega ili ne te jesu li ugovorne strane ugovorile njegovuprimjenu. To vrijedi i za obvezne odnose trgovaca i netrgovaca kada se procjenju-je postupanje trgovca.

Na temelju toga za sada�nji Zakon o obveznim odnosima valja zauzeti stav daje njime prihvaæena subjektivna teorija za primjenu trgovaèkih obièaja uz izuzetkekada se taj zakon na pojedinim mjestima izrièito poziva na obièaje u kom sluèajune moraju biti ispunjene pretpostavke za primjenu obièaja iz èl. 21, st. 2., a toznaèi primjenu objektivne teorije. U tim sluèajevima mora se samo dokazati dapostoji trgovaèki obièaj i koji mu je sadr�aj te da ugovorne strane nisu izrièito ilipre�utno iskljuèile njegovu primjenu, a na sudu odnosno na arbitra�i je u sluèajuspora da prosudi je li taj obièaj protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnimpropisima ili moralu dru�tva i ovisno o tome prihvati ili odbije njegovu primjenu.

Drugo va�no pitanje u pogledu kojeg je Zakon izmijenio dotada�nje stanje jeodnos trgovaèkog obièaja i dispozitivnog propisa. To je Zakonom izrièito rije�enoodredbom èl. 1107, st. 3. u njegovim prijelaznim i zavr�nim odredbama. Rje�enjeZakona je suprotno onome �to je vrijedilo prije njega, tj. u naèelu je dana prednostnjegovim dispozitivnim odredbama. Zakon ne govori o dispozitivnim odredbamadrugih zakona. U njemu je propisano da se u sluèaju protivljenja trgovaèkog obièa-ja, a to vrijedi i za uzance, dispozitivnim odredbama Zakona primjenjuju te odredbe,osim ako su ugovorne strane izrièito ugovorile primjenu obièaja odnosno uzanci.Ostajuæi pri strogoj primjeni subjektivne teorije, Zakon je u pogledu primjene trgo-vaèkih obièaja u tom sluèaju iskljuèio pre�utno ugovaranje njihove primjene i zaht-ijeva da se to uèini izrièitim sporazumom ugovornih strana.

Takvo za praksu neprikladno rje�enje poku�alo se u pravnoj knji�evnosti os-poriti tvrdnjom da tu nije rijeè o opæem pravilu koje treba uvijek primijeniti negosamo o odredbi kojom se rje�ava pravna sudbina trgovaèkih obièaja i uzanci kojesu se primjenjivale u vrijeme stupanja Zakona na snagu pa da to ne vrijedi zaobièaje koji nastanu nakon toga. Argument za to tra�io se u okolnosti da se opæanorma o primjeni obièaja nalazi u èl. 21, st. 2. Zakona, dakle, meðu osnovnimnaèelima Zakona, a odredba o odnosu obièaja i dispozitivnih odredbi u èl. 1107,st. 3. Zakona, tj. u njegovim prijelaznim i zavr�nim odredbama.38 Time se poku�a-

38 Gold�tajn, A., o.c. u bilj. br. 32, str. 72 - 74. Suprotno Maru�iæ, S., o.c. u bilj. br. 12, str. 362. smatrada se ne mo�e izbjeæi da propis po kome se daje prednost dispozitivnim odredbama Zakonavrijedi i za obièaje nastale nakon stupanja Zakona na snagu.


63

lo prebroditi veliku pogre�ku Zakona. Okolnost �to je zakonodavac pitanjeprimjene trgovaèkih obièaja umjesto na jednome propisao na dva mjesta nije jedinisluèaj da se u nas ne po�tuje arhitektonika kakvu bi morao imati takav zakon.Doista nije uobièajeno da se tako znaèajan pravni institut ureðuje dijelom os-novnim naèelima Zakona a dijelom u njegovim prijelaznim i zavr�nim odred-bama. No, upotrijebljene formulacije na�alost ne daju oslonca za razlikovanjepravnog re�ima trgovaèkih obièaja koji va�e u vrijeme stupanja Zakona na snagui onih koji nastanu nakon toga. U njima se to izrièito ne ka�e, �to vi�e formulacijaje toliko opæenita da obuhvaæa sve uzance i obièaje.

U praksi bi ionako bilo izrazito te�ko, gotovo nemoguæe utvrditi koji se trgo-vaèki obièaj primjenjivao u vrijeme stupanja Zakona na snagu a koji je nastaonakon toga. Obièaji ne nastaju u nekom odreðenom trenutku, nije rijeè o propisukoji stupa na snagu ili se poèinje primjenjivati nekog odreðenog dana. Rijeè je ofluidnom rje�enju koje postepeno nastaje i nije moguæe odrediti toèan dan njego-va nastanka. Za trgovaèki obièaj se ne mo�e utvrditi trenutak kada je nastalo uza-jamno oèekivanje sudionika u poslovnom prometu da æe postupiti u skladu s onim�to se prakticira, a kada je rijeè o nekoj praksi koja nastaje ali nije jo� takva da se upogledu nje veæ pojavila spomenuta subjektivna komponenta.

Moguæe je jedino u nekom odreðenom trenutku, primjerice u sudskom iliarbitra�nom postupku, utvrditi da je obièaj postojao u vrijeme odluèno za ocjenuneke radnje ili propusta, postojanja ili nepostojanja neèijeg prava ili obveze. Tadase utvrðuje stanje u vrijeme kritièno za takvu ocjenu ali ne i vrijeme kada je nekapraksa postala obièajem. Nije drukèije ni s uzancama, ako ih se smatra kodificiranimtrgovaèkim obièajima, jer se njima samo utvrðuje ne�to �to veæ postoji i sabiranjemna jednome mjestu èini lak�e dostupnim. Zato ni s praktiène strane ne bi biloprihvatljivo da se odredba èl. 1107, st. 3. Zakona odnosi samo na obièaje koji su seprimjenjivali u vrijeme stupanja te odredbe na snagu.

Izuzetke od tako propisanog odnosa trgovaèkog obièaja i dispozitivnih propi-sa treba tra�iti u dvije skupine sluèajeva.

Prvi se izuzetak odnosi na trgovaèke obièaje (pod time su obuhvaæene i uzance)na èiju primjenu upuæuje Zakon. Tada je dispozitivna odredba Zakona u nekuruku blanketna norma kojoj trgovaèki obièaj daje sadr�aj. Neæe ga se primijenitisamo ako su ga ugovorne strane iskljuèile izrièitim navoðenjem u ugovoru da seodreðeni ili nijedan obièaj neæe primijeniti na ureðenje pitanja povodom kojegase Zakon poziva na obièaj ili tako �to su za to pitanje ugovorile rje�enje razlièitood onoga �to odreðuje trgovaèki obièaj. Upuæuje li Zakon na primjenu obièaja,time iskljuèuje primjenu njegovih dispozitivnih odredbi suprotnih tome obièaju,koji se uostalom tada, zbog posebne odredbe Zakona, primjenjuje po objektivnoma ne subjektivnom mjerilu koje va�i za primjenu obièaja èiju primjenu Zakonizrièito ne nareðuje.


64

Drugi je izuzetak u odnosu na dispozitivne odredbe drugih zakona. Zakon oobveznim odnosima ureðuje samo odnos trgovaèkih obièaja i njegovih dispozi-tivnih odredaba, a ne govori o dispozitivnim odredbama drugih zakona. Primije-ni li se neki trgovaèki obièaj po mjerilima koja se za to tra�e u èl. 21, st. 2. Zakona,rijeè je o izra�enoj izrièitoj ili pre�utnoj volji ugovornih strana da se primijeniobièaj, a on tada uvijek, kao �to je to ranije reèeno, ima prednost pred dispozitiv-nim propisima, ako nema prisilnopravne norme koja odreðuje suprotno. Takvenorme nema kada je rijeè o dispozitivnim propisima izvan Zakona.

Slijedeæi subjektivno mjerilo za primjenu obièaja Zakon je u èl. 1207, st. 1. pro-pisao da se vi�e ne primjenjuju odredbe opæih i posebnih uzanci kojima se utvrðujeda su ugovorne strane pristale na primjenu uzanci, ako ih nisu ugovorom iskljuèile.Time je otpala moguænost primjene uzanci koja bi proiza�la samo iz okolnosti da jeugovor sklopljen izmeðu privrednika, jer bi to znaèilo primjenu objektivne teorijeza odreðenje pretpostavki za primjenu uzanci. Na istoj osnovi posebnom je odred-bom iskljuèena primjena onih meðu Opæim uzancama za promet robom kojima seureðuje neko pitanje ureðeno Zakonom (èl. 1207, st. 2). U pogledu ostalih vrijedipravni re�im propisan za sve obièaje i uzance. Rje�enje u pogledu Opæih uzanci zapromet robom je razumljivo, jer je daleko najveæi broj njih preuzet u Zakon, a upogledu gotovo svih ostalih Zakon sadr�ava bolja i modernija rje�enja. Svega jenekoliko Opæih uzanci ostalo u primjeni kao trgovaèki obièaj.

Zakonom nije ni�ta mijenjano glede tereta dokaza o postojanju trgovaèkogobièaja. I dalje vrijedi da je tu rijeè o èinjeniènom pitanju i da se ne primjenjujenaèelo iura novit curia. S obzirom na drukèiji zakonodavni pristup trgovaèkim obièa-jima Zakon je prouzroèio izmjenu i u hijerarhijskom redoslijedu primjene hete-rogenih izvora trgovaèkog prava. Iz njega proizlazi drukèije mjesto trgovaèkihobièaja i nestajanje pravnih pravila trgovaèkog i graðanskog prava.

S obzirom na izlo�enu odredbu èl. 1107, st. 3. Zakona dispozitivni propisi Za-kona o obveznim odnosima primjenjuju se prije trgovaèkog obièaja, osim akoprimjena tog obièaja nije izrièito ugovorena. Hijerarhijski bi redoslijed primjeneizvora trgovaèkog prava bio slijedeæi:

1. ugovor (ukljuèivo opæe uvjete poslovanja kada su dio ugovora i praksu izme-ðu ugovornih strana) u mjeri u kojoj je u skladu s Ustavom Republike Hrvat-ske, prisilnim propisima i moralom dru�tva,

2. dispozitivne odredbe Zakona o obveznim odnosima,3. posebne uzance,39

39 Uz ranije navedene posebne uzance za vrijeme va�enja sada�njeg Zakona o obveznim odnosi-ma donesene su jo� 1984. Posebne uzance za promet knjiga te 1995. Posebne uzance u ugos-titeljstvu i Posebne uzance u trgovini na malo.


65

4. posebni trgovaèki obièaji,5. Opæe uzance za promet robom u dijelu u kome se odnose na pitanja koja nisu

ureðena Zakonom,6. opæi trgovaèki obièaji,7. dispozitivne odredbe drugih zakona,8. sudska i arbitra�na praksa i9. pravna znanost (posredno).

Uzance i trgovaèki obièaji primjenjuju se ako su za to ispunjene pretpostavkepropisane Zakonom, a ako su izrièito ugovoreni primjenjuju se po hijerarhijskomeredoslijedu prije dispozitivnih odredbi Zakona, naravno pod pretpostavkom dadispozitivna odredba drukèije ureðuje neko pitanje.

S obzirom na prijelaznu i zavr�nu odredbu novog Zakona o obveznim od-nosima (èl. 1163, st. 1) taj æe se hijerarhijski redoslijed primjene pravnih izvoratrgovaèkog prava primjenjivati na obvezne odnose nastale najkasnije 31. prosin-ca 2005., jer taj zakon stupa na snagu 1. sijeènja 2006.

4. PRIMJENA TRGOVAÈKIH OBIÈAJA PO NOVOM ZAKONU OOBVEZNIM ODNOSIMA

a) Novi Zakon o obveznim odnosima

Hrvatska je nedavno dobila novi Zakon o obveznim odnosima.40 Taj æe zakons danom stupanja na snagu zamijeniti sada�nji Zakon o obveznim odnosima kojije kod nas u primjeni od 1. listopada 1978.41 Sada�njim zakonom se prvi puta unas nakon Opæeg graðanskog zakonika veæ 27 godina jedinstveno ureðuje pod-ruèje obveznog prava. Iako je rijeè o modernom zakonu s u pravilu dobrim pravnimrje�enjima, bilo ga je potrebno zamijeniti novim iz vi�e razloga.

Prije svega valja navesti potrebu da se Zakon strukturira onako kako to zahti-jeva struktura obveznog prava koja na�alost nije prihvaæena u sada�njem zakonu.Pritom se ne smije zanemariti ni okolnost da je Zakon do sada bio 11 puta izmi-

40 Zakon o obveznim odnosima objavljen je u Narodnim novinama, broj 35/05 od 17. o�ujka 2005. astupa na snagu 1. sijeènja 2006. s time da se na temelju èl. 1165. Zakona neke njegove odredbeo kamatama (èl. 26. st. 1. do 3. i èl. 29. st. 2. do 6. i st. 8.) poèinju primjenjivati 1. sijeènja 2008.

41 Zakon je kod nas va�io kao zakon biv�e savezne dr�ave (objavljen u Slu�benom listu tada�njeSFRJ, br. 29/78, 39/85 i 57/89) koji je 1991. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosi-ma (Narodne novine, broj 53/91) preuzet kao republièki zakon. Prema èl. 2. Zakona o preuziman-ju u Republici Hrvatskoj se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima u mjeri u kojoj je u sug-lasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske te s tim zakonom. Zakon o obveznim od-nosima je nakon toga bio vi�e puta izmijenjen i dopunjen.


66

jenjen i dopunjen, a da nikada nije bio izraðen njegov proèi�æeni tekst. Ni naziv-lje kori�teno u Zakonu ne odgovara uvijek hrvatskom pravnom nazivlju. Pri izra-di Zakona koristilo se rje�enja iz drugih pravnih sustava, �to samo po sebi nijenovo ni lo�e, ali se pritom nekada kombiniralo rje�enja iz pravnih sustava kojipripadaju skupinama prava èiji se pravni instituti toliko razlikuju da odredbe ko-jima se ureðuju nisu podudarne u toj mjeri da se mogu zajedno primijeniti. Stogase u Zakonu nalaze i rje�enja koja nisu logièna s obzirom na temelje na kojimaZakon poèiva. Uz to su i promjene do kojih je opæenito do�lo u pravu u posljed-njim desetljeæima nalagale da se moderniziraju propisi obveznog prava, �to sevrlo intenzivno èini i u drugim pravima. Tome valja dodati i zahtjeve koji se postav-ljaju pred zakonodavca u vezi s prilagodbom hrvatskog prava pravnoj steèeviniEuropske unije, �to se u ovom èasu ogleda u uno�enju u na� pravni sustav rje�e-nja propisanih smjernicama Unije.42 Sve je to govorilo u prilog tome da se pod-ruèje obveznog prava uredi novim zakonom, a ne novim izmjenama i dopunamasada�njeg zakona.

Takav ozbiljan zakonodavni pothvat otvara pitanje hoæe li Hrvatska dobitigraðanski zakonik ili æe podruèje koje se tradicionalno ureðuje graðanskim za-konikom biti ureðeno posebnim zakonima. Odgovor na to pitanje ne treba tra�itiu nekim temeljitim promi�ljanjima o razlozima koji bi govorili za ili protiv dono-�enja graðanskog zakonika nego jednostavno u, moglo bi se reæi, gotovo stihij-skom pristupu stvaranju hrvatskog pravnog sustava. Logièno je da se nastankomnove hrvatske dr�ave javila potreba za stvaranjem novog pravnog sustava. Kao�to je to uvijek u takvim sluèajevima, takav se sustav ne stvara iz nièega negonovo pravo postepeno zamjenjuje staro sve dok u potpunosti ne prevlada. Taj jeposao obavljen bez nekog posebnog unaprijed pripremljenog zakonodavnog pla-na pa se tako nije ni odluèivalo o tome hoæe li se novo hrvatsko privatno pravotemeljiti na graðanskom zakoniku ili ne.

Umjesto toga pristupilo se dono�enju pojedinaènih zakona iz tog podruèjakoji su postepeno zamijenili odgovarajuæe zakone biv�e dr�ave. Tako su podruèjaprava koja obièno ureðuje graðanski zakonik ureðena primjerice Zakonom o vlas-ni�tvu i drugim stvarnim pravima, Zakonom o zemlji�nim knjigama, Zakonom onasljeðivanju, Obiteljskim zakonom i nekim drugim prateæim zakonima te izuzet-

42 Novi Zakon o obveznim odnosima usklaðen je u mjeri u kojoj se to odnosi na materiju kojuureðuje sa Smjernicom br. 1999/44/EZ o odreðenim aspektima prodaje potro�aèke robe i garan-cijama, Smjernicom br. 85/374/EEZ o odgovornosti za neispravne proizvode, izmijenjenom idopunjenom Smjernicom br. 1999/34/EZ, Smjernicom br. 90/314/EEZ o turistièkim paketaran�manima, Smjernicom br. 86/653/EEZ o samostalnim trgovaèkim zastupnicima, Smjerni-com br. 2000/34/EZ o sprjeèavanju zaka�njenja u plaæanju kod trgovaèkih ugovora, Smjerni-com br. 1999/93/EZ o elektronièkim potpisima i Smjernicom br. 2000/31/EZ o elektronièkoj trgo-vini.


67

no va�nim Zakonom o obveznim odnosima s kojim se praktièki zaokru�ila cjelinapravnog ureðenja materije koja je obièno predmetom ureðenja graðanskog za-konika.43 Stoga se te�ko mo�e oèekivati da æe Hrvatska u neko dogledno vrijemedobiti graðanski zakonik.

Sada�nje stanje zakonodavstva upuæuje na taj zakljuèak, iako o tome nije done-sena neka posebna odluka. To je stanje posljedica nastavljanja zakonodavnog pris-tupa biv�e savezne dr�ave koja takoðer nije imala graðanski zakonik. U njoj su zato govorili ideolo�ki razlozi, jer se dru�tvenom vlasni�tvu davala prednost predprivatnim i jer se pravni sustav temeljio na radu umjesto na vlasni�tvu koje jeinaèe temeljni pravni institut svakog graðanskog prava pa se ni graðanski zakonikne mo�e zamisliti bez tog sredi�njeg instituta privatnog prava. Ideolo�ki su razlo-zi za takvo stanje otpali, ali to nije slijedila i tehnika ureðenja privatnog prava negoje nastavljeno s pristupom kakav je bio prije toga.

Na podruèjima koja èine Republiku Hrvatsku tako je nakon zavr�etka drugogsvjetskog rata prestao va�iti Opæi graðanski zakonik kao izvor prava koji seneposredno primjenjuje ali je nastavljeno s njegovom primjenom kao pravnimpravilima u mjeri u kojoj ona nisu bila u suprotnosti s propisima biv�e saveznedr�ave. Na podruèju obveznog prava takvo je stanje bilo do 1. listopada 1978.kada je stupio na snagu sada�nji Zakon o obveznim odnosima s time da su sespomenuta pravna pravila i dalje primjenjivala na obvezne odnose nastale prijetog dana. Primjenjivala su se i na neke obvezne odnose koji nisu bili ureðeni timzakonom. Potpunim prestankom njihove primjene uklonjen je i utjecaj Opæeggraðanskog zakonika u na�em pravu �to æe po svoj prilici biti i kraj ideje da seprivatno pravo u nas uredi graðanskim zakonikom. Èini se da bi ona mogla jedi-no o�iviti ako Hrvatska postane èlanicom Europske unije a provede se u �ivotzamisao o graðanskom zakoniku Unije, koja je danas jo� u povojima. No, veliko jepitanje hoæe li se uopæe i kada ostvariti ta zamisao.

Arhitektonika novog Zakona o obveznim odnosima razlikuje se od strukturenjegova prethodnika koji je jo� na snazi. Sadr�aj jo� uvijek va�eæeg Zakona o ob-veznim odnosima svojom strukturom odstupa od uobièajene strukture obveznogprava i zakona kojima se uobièajeno ureðuje ta materija. Razlog tome treba tra�iti

43 U nekim se pravnim sustavima i dru�tva ureðuju graðanskim zakonikom kao �to je to primjericesluèaj s talijanskim Graðanskim zakonikom ili ih se ureðuje u zakonu kojim se ureðuju obvezniodnosi kao �to je to primjerice sluèaj sa �vicarskim Zakonom o obvezama. Kod nas su po uzoruna njemaèko i austrijsko pravo, osim orta�tva koje je ureðeno Zakonom o obveznim odnosi-ma, ostala dru�tva ureðena posebnim zakonima (trgovaèka dru�tva Zakonom o trgovaèkimdru�tvima, zadruge Zakonom o zadrugama, udruge Zakonom o udrugama, dru�tvo za uza-jamno osiguranje Zakonom o osiguranju). Razlika prema spomenutim zemljama uzorima je utome �to je u njima svako trgovaèko dru�tvo kapitala ureðeno posebnim zakonom, a dru�tvaosoba u trgovaèkom zakoniku, dok su udruga i orta�tvo ureðeni graðanskim zakonikom.


68

u ustavnoj osnovi za dono�enje Zakona o obveznim odnosima u biv�oj saveznojdr�avi. U èl. 281, st. 1. toè. 4. Ustava SFRJ bilo je utvrðeno da Federacija prekosaveznih organa ureðuje osnove obveznih odnosa (opæi dio obveza) i ugovorne idruge obvezne odnose u oblasti prometa robe i usluga. Tako je Federacija mogladonijeti samo takav zakon kojim se ureðivao opæi dio obveznog prava i samo ono-liko iz njegovog posebnog dijela koliko je to zahtijevalo ureðenje prometa roba iusluga na jedinstvenom jugoslavenskom tr�i�tu. Sve ostalo iz te materije moglose urediti samo zakonima federalnih jedinica.

Takav je pristup otvorio dilemu oko toga kako urediti neke pravne institutekoji bi morali biti na jedinstveni naèin ureðeni na podruèju cijele savezne dr�ave,a kada bi se po�tovala ustavna osnova za dono�enje saveznih zakona i tradicional-na podjela instituta obveznog prava njihovo ureðenje bi bilo u nadle�nosti re-publika i pokrajina, �to gledajuæi s praktiène strane ne bi bilo prihvatljivo. Po�-tovanjem gornjih mjerila bi primjerice pravno ureðenje odgovornosti za �tetu idrugih izvanugovornih odnosa bilo u zakonodavnoj nadle�nosti republika i pokra-jina, jer po tradicionalnoj podjeli pravnih instituta obveznog prava spada u njegovposebni dio. I opæa pitanja ugovora kao �to su sklapanje, zastupanje, tumaèenje,neva�nost, opæa pitanja dvostranih ugovora, uèinak spadala bi po tradicionalnojpodjeli obveznog prava u njegov posebni dio pa bi prema izlo�enome morala bitiureðena republièkim i pokrajinskim zakonodavstvom.

Da se to izbjegne u Zakonu o obveznim odnosima sva su se ta pitanja tada pro-glasila osnovama obveznih odnosa i uredila u njegovom opæem dijelu, iako je rijeè omateriji posebnog dijela obveznog prava. Tako je bila naru�ena uobièajena svugdjeprihvaæena struktura obveznih odnosa samo zbog toga �to su ustavne odredbe bilesmetnja da se to uredi onako kako bi to bilo potrebno. Veæ i zbog toga nije bilo mjestaizmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima pa je donesen novi zakon èijastruktura odgovara uobièajenoj podjeli obveznog prava na opæi i posebni dio ali takoda se u tim dijelovima zaista ureðuje ono �to u njih ulazi.

Zato se u opæem dijelu Zakona ureðuju osnovna naèela, sudionici obveznihodnosa, nastanak obveza, vrste obveza, uèinci obveza, promjene u obveznom odno-su i prestanak obveza. U posebnom dijelu ureðuju se ugovorni obvezni odnosi(opæa pitanja ugovora kao �to su sklapanje, zastupanje, tumaèenje, nevaljanost,uèinci i 35 imenovanih ugovora) i izvanugovorni obvezni odnosi (prouzroèenje�tete, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obeæanje nagrade ivrijednosni papiri). S obzirom na to da Hrvatska nema graðanski zakonik, u opæemsu dijelu ureðena i neka pitanja koja se inaèe ureðuju opæim dijelom graðanskogzakonika (pravna sposobnost, poslovna sposobnost i prava osobnosti).

Novi Zakon o obveznim odnosima prihvatio je monistièki pristup ureðenjuobveznog prava njegovog prethodnika, jer to odgovara suvremenim tendencija-


69

ma u pravu. Rijeè je o jedinstvenom a ne dualistièkom ureðenju graðanskog itrgovaèkog obveznog prava, koje ipak nije moguæe provesti u potpunosti pa su i unovom Zakonu predviðeni sluèajevi kada se u trgovaèkim obveznim odnosimaprimjenjuje neko posebno rje�enje, ako je to za te odnose u Zakonu izrièito pred-viðeno. U mjeri u kojoj to nije sluèaj, iste se norme primjenjuju na graðanske i natrgovaèke obvezne odnose.

Takav naèin ureðenja obveznih odnosa ima za posljedicu komercijalizacijugraðanskog prava, jer se pravno ureðenje prihvaæeno u trgovaèkom pravu pro-�iruje i na ureðenje obveznih odnosa u graðanskom pravu. Ono je posebno do�lodo izra�aja u sada�njem Zakonu o obveznim odnosima unosom u Zakon velikogbroja rje�enja sadr�anih u Opæim uzancama za promet robom, koje su se primjenji-vale u trgovaèkim odnosima, iako ih se u vrijeme njihove primjene iz ideolo�kihrazloga nije tako nazivalo. Novi Zakon ne samo da je preuzeo ta rje�enja nego suu njemu na�la mjesto i ona preostala koja ranije nisu bila unijeta u Zakon. To jeposljedica br�eg razvoja trgovaèkog od graðanskog obveznog prava pa je, kakomoderno vrijeme zahtijeva primjenu modernih rje�enja i kada su u pitanju ob-vezni odnosu meðu graðanima, logièno oèekivati i da æe se ne�to od onoga �to seveæ razvilo u skladu s novim potrebama primijeniti i na pravno ureðenje obveznihodnosa kojima izvorno nije bilo namijenjeno.

Novi je Zakon uz to pro�irio polje primjene posebnih odredbi kojima se ure-ðuju samo odnosi meðu trgovcima. To je uèinjeno novim odreðenjem pojma trgo-vaèkog ugovora. Po sada�njem i po novom Zakonu za to se odreðenje mora ispu-niti subjektivna i objektivna pretpostavka, tj. da je rijeè o toèno odreðenim sudio-nicima ugovornog odnosa i da uz to ugovorni odnos mora biti u podruèju odreðe-nog predmeta poslovanja. Sada�nje nespretno odreðenje sudionika ugovornogodnosa kojim se ispunjava spomenuta subjektivna pretpostavka44 zamijenjeno jekori�tenjem jedinstvenog naziva trgovac umjesto nepotrebnog opisivanja o komeje rijeè.45 To jo� nije pro�irilo polje primjene posebnih odredbi Zakona koje vri-jede jedino za trgovaèke ugovore nego je samo rasteretilo njegov tekst od nepo-trebnih opisa. Do spomenutog je pro�irenja do�lo odreðenjem objektivne pret-postavke, jer se sada vi�e ne tra�i da osobe o kojima je ovdje rijeè sklapaju ugovor

44 U èl. 25, st. 2. tog zakona se odreðuje da su to �poduzeæa i druge pravne osobe koje obavljajuprivrednu djelatnost te imaoci radnji i drugi pojedinci koji u obliku registriranog zanimanjaobavljaju neku privrednu djelatnost�. Rijeè je o ostatku iz vremena kada se kod nas poduzeæejo� smatralo pravnom osobom �to nakon dono�enja Zakona o trgovaèkim dru�tvima vi�e nijesluèaj. Tada kod nas nije bio odreðen ni pojam trgovca pa se ni trgovaèki ugovori nisu takonazivali nego Zakon koristi pojam ugovora u privredi.

45 To je omoguæeno odreðenjem pojma trgovca u èl. 1. Zakona o trgovaèkim dru�tvima kao pravneili fizièke osobe koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobi-ti proizvodnjom, prometom robe ili pru�anjem usluga na tr�i�tu.


70

meðu sobom u obavljanju djelatnosti koje èine predmete poslovanja obje ugovornestrane ili su u vezi s tim djelatnostima (èl. 25, st. 2. sada�njeg Zakona) nego je za todovoljno da se radi o ugovoru koji su sklopile u obavljanju djelatnosti koje èinepredmet poslovanja barem jednog od njih ili je u vezi s obavljanjem tih djelatnosti(èl. 14, st. 2. novog Zakona).

Takvim se odreðenjem trgovaèkog ugovora posebne odredbe za trgovaèkeugovore praktièki primjenjuju uvijek kada se ugovori sklapaju meðu trgovcimapa i kada to jedan od njih èini u vezi s neèim drugim a ne u vezi s obavljanjemdjelatnosti koje ulaze u predmet njegova poslovanja. Rje�enje je dobro, jer je ipakrijeè o ugovorima sklopljenim meðu profesionalcima za koje se s pravom mo�eoèekivati da primjenjuju vi�i standard pa�nje bez obzira na to u koje obvezneodnose ulaze.

Osim �to �iri podruèje primjene odredbi namijenjenih ureðenju trgovaèkih odno-sa, novi Zakon uvodi i znaèajne novine na podruèju izvora trgovaèkog prava. Tu kaoposebno va�no valja spomenuti novo ureðenje primjene trgovaèkih obièaja. Njimese nakon duljeg lutanja u na�em pravu ponovno prihvaæaju rje�enja koja su u skladusa �iroko prihvaæenim shvaæanjima o trgovaèkim obièajima. Hrvatsko pravo takoponovno u potpunosti prihvaæa ustaljena pravila koja su posljedica meðunarodnogporijekla trgovaèkog prava i njegovih temeljnih pravnih instituta i uklanja razlièitoureðenje primjene trgovaèkih obièaja koje u njemu postoji. Kako je, naime, Konven-cija UN o meðunarodnoj kupoprodaji robe (Beèka konvencija) dio hrvatskog prav-nog poretka, taj njegov dio dosljedno slijedi stanje na podruèju meðunarodnog trgo-vaèkog prava, �to nije sluèaj i s pravilima o primjeni trgovaèkih obièaja sadr�anim usada�njem Zakonu o obveznim odnosima kojim se ureðuju trgovaèki odnosi u zem-lji, jer se ona temeljito razlikuju od onih drugih.

b) Opæenito o pretpostavkama koje Zakon tra�i za primjenu trgovaèkih obièaja

Novi Zakon o obveznim odnosima donosi va�ne promjene u odnosu na pret-postavke koje se tra�e za primjenu trgovaèkih obièaja. Njime prestaje 27 godinadugo razdoblje u kome je na�e pravo u tome odstupalo od suvremenih shvaæanjao primjeni obièaja. Napu�ta se dominacija subjektivne a u potpunosti usvaja ob-jektivna teorija o primjeni trgovaèkih obièaja èime na�e pravo ponovno prihvaæapravni re�im koji je u pogledu toga vrijedio prije dono�enja sada�njeg Zakona.Razlika je jedino u tome �to je to sada jasno propisano pozitivnim propisom i vi�ese ne izvodi iz pravnih pravila Trgovaèkog zakona i pravne doktrine s pozivom naono �to je prihvaæeno u meðunarodnom trgovaèkom pravu.

Obièaj pa tako i onaj trgovaèki ne obvezuje ugovorne strane samom èinjeni-com da postoji. Uz opæi zahtjev da ne smije biti protivan Ustavu Republike Hrvat-


71

ske, prisilnom propisu ni moralu dru�tva (èl. 2. Zakona), �to su inaèe granice au-tonomije ugovornih strana u sadr�ajnom smislu, potrebna je volja ugovornih stra-na da ga se primijeni ili da mu propis dade takav uèinak.46 Novi Zakon o obvez-nim odnosima ureðuje oba spomenuta sluèaja primjene trgovaèkih obièaja. To jeuèinjeno u èl. 12. Zakona tako da se razlikuje pravni re�im primjene obièaja meðutrgovcima od pravnog re�ima njihove primjene meðu ostalim sudionicima ob-veznih odnosa. Prvi i drugi re�im temelje se na primjeni subjektivne i objektivneteorije o primjeni obièaja, a razlikuju se po tome u kojoj se mjeri one primjenjujuu jednom i u drugom sluèaju.

Dok se za primjenu trgovaèkih obièaja u obveznim odnosima meðu trgovci-ma primjenjuju obje spomenute teorije, samo je pitanje kada se i u kojoj mjeriprimjenjuje svaka od njih, Zakon stoji èvrsto na stajali�tu da se u obveznim od-nosima izmeðu trgovaca i osoba koje nemaju to svojstvo i u odnosima meðuosobama koje nisu trgovci obièaji primjenjuju samo:

a) kada one ugovore njihovu primjenu ilib) kada je to zakonom propisano (èl. 12, st. 4).

U prvom se sluèaju stoga primjenjuje subjektivna teorija a u drugom objek-tivna ali samo onda kada neki zakon (ne samo Zakon o obveznim odnosima) pro-pi�e da se u pogledu nekog pitanja primjenjuje obièaj, tj. kad zakon na njegauputi. Takvo je rje�enje razumljivo, jer se osobi koja nije profesionalac ne mo�enametnuti primjena obièaja kojeg ona u pravilu ne poznaje. Ona u pravilu samosporadièno ulazi u obvezne odnose za koje vrijede odreðeni obièaji pa se ni kadaulazi u odnose s trgovcima od nje ne mo�e oèekivati da poznaje trgovaèke obièajekoji su se razvili meðu trgovcima i to u pravilu u nekoj gospodarskoj grani ilistruci a jo� manje zahtijevati da po njima postupa.

Za ocjenu koje se pretpostavke zahtijevaju za primjenu trgovaèkih obièaja ilipak opæenito za primjenu obièaja va�no je odrediti pojam trgovca. U pogledutoga vrijede mjerila propisana u èl. 1. Zakona o trgovaèkim dru�tvima po kojimaje trgovac pravna ili fizièka osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarskudjelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pru�anjemusluga na tr�i�tu s time da to nisu individualni poljodjelci, a osobe koje se baveslobodnim zanimanjima ureðenim posebnim propisima smatraju se trgovcimasamo kada je to tako odreðeno tim propisima. S obzirom na to valja razlikovatidva pravna re�ima primjene obièaja:

a) pravni re�im koji za to vrijedi u obveznim odnosima u kojima sudjeluju samotrgovci i

46 Schmidt, K., Münchener Kommentar zum Handelsgesetzbuch, Bd. 5, München, 2001, str. 42.


72

b) pravni re�im koji vrijedi u obveznim odnosima izmeðu trgovaca i osoba kojeto nisu te izmeðu osoba koje nisu trgovci.

Zakon ne ogranièava primjenu obièaja samo na odnose iz ugovora nego jeprote�e na sve obvezne odnose, iako se trgovaèki obièaji najèe�æe primjenjuju uodnosima nastalim na temelju ugovora. Ako npr. u nekoj grani poslovanja postojitrgovaèki obièaj da se ugovori sklapaju samo u pisanom obliku, ne bi nastao ugo-vor pri èijem se sklapanju ne bi po�tovao taj oblik.47 U navedenom primjeru trgo-vaèki obièaj ureðuje jedno od pitanja iz predugovorne faze. Primjena trgovaèkogobièaja je moguæa i na druge obvezne odnose koji se ne smatraju ugovornima kaonpr. na odnose nastale stjecanjem bez osnove, poslovodstva bez naloga, javnogobeæanja nagrade, vrijednosnih papira. Bitno je da su ispunjene pretpostavke kojese tra�e za nastanak obièaja i za njegovu primjenu.

c) Primjena subjektivne teorije o primjeni obièaja

U obveznim odnosima meðu trgovcima primjenjuju se trgovaèki obièaji èijusu primjenu ugovorili (èl. 12, st. 1. Zakona).48 Tada je trgovaèki obièaj jasno izra�enkao lex contractus. U tome Zakon za primjenu trgovaèkih obièaja prihvaæa subjek-tivnu teoriju, ali se na nju ne ogranièava kao �to je to sluèaj s Zakonom kojega æezamijeniti 1. sijeènja 2006. Zakon time samo spominje jedan od naèina primjenetrgovaèkog obièaja, jer mu je volja ugovornih strana ionako jedna od polaznihosnova za ureðenje njegove primjene. Sadr�aj ugovora mo�e se ugovorom odreditiizrièito ili pre�utno primjenom mjerila kojima se dopunjuje izrièito izra�ena voljaugovornih strana. S obzirom na to da se u èl. 12, st. 2. Zakona posebno ureðujenaèin pre�utne primjene trgovaèkog obièaja, oèito je da se odredbom èl. 12, st. 1.Zakona ureðuje samo izrièito ugovaranje primjene obièaja.

Rijeè je o sluèaju kada se ugovorne strane u ugovoru pozovu na toèno odreðenitrgovaèki obièaj, opæenito na trgovaèke obièaje ili pak samo na obièaje pod kojimase, kada je rijeè o odnosu meðu trgovcima, razumiju trgovaèki obièaji. One tomogu uèiniti tako da se na primjenu obièaja pozovu: a) pri ureðenju nekog pita-nja njihova pravnog odnosa ili pak b) opæom odredbom, sadr�anom obièno nakraju ugovora, o tome da se na ugovorni odnos primjenjuju izmeðu ostaloga i

47 V. primjer iz njemaèke sudske prakse o takvom trgovaèkom obièaju razvijenom u trgovini samerièkim trgovcima drvom naveden u Schmidt, K., Handelsrecht, Köln, Berlin, Bonn,München, 1999, str. 25.

48 To odgovara odredbama èl. 9, st. 1. Konvencije UN o ugovorima o meðunarodnoj kupoprodajirobe, èl. 1.8, st. 1. UNIDROIT naèela neðunarodnih trgovaèkih ugovora i èl. 1:105 Naèelaeuropskog ugovornog prava. U navedenoj odredbi Zakona te u svim spomenutim odredbamajo� se dodaje da su strane vezane i s meðusobno razvijenom praksom.


73

trgovaèki obièaji. Ovo drugo se nekada èini i u odredbi ugovora o rje�avanju spo-rova tako da se navede da æe arbitra�a ili sud primijeniti trgovaèke obièaje. Ra-zumljivo je da time ugovorne strane ne mogu iskljuèiti primjenu ostalih izvoraprava nego samo pomalo nespretno ugovaraju primjenu trgovaèkih obièaja nesamo za sluèaj spora nego i inaèe u pravnom odnosu. Za razliku od prvog, udrugom navedenom primjeru valja smatrati da se trgovaèki obièaji primjenjujukao izvor prava za ureðenje svih pitanja pravnog odnosa a ne ogranièeno samona ona koja su toèno spomenuta u ugovoru.

Za to je dovoljno i da se u ugovoru pozove ili uputi na ne�to �to je uobièajeno,primjerice da se koristi uobièajena ambala�a, snose tro�kovi koji su uobièajeni zaodreðeni prijevoz, plati cijena na uobièajeni naèin, izjavi prigovor na kvaliteturobe na uobièajeni naèin, plati uobièajena provizija i sl. Bitno je da se iz izrazaupotrijebljenih u ugovoru mo�e utvrditi prava volja ugovornih strana da se pri-mijeni trgovaèki obièaj.

U pravilu æe se primjena trgovaèkog obièaja ugovarati za toèno odreðeni ob-vezni odnos koji nastaje ugovorom �to ga sklapaju ugovorne strane. To meðutimne iskljuèuje moguænost da se ugovori primjena trgovaèkog obièaja i na obvezneodnose koji nastanu drugim ugovorima i pravnim poslovima izvan ugovora ko-jim je primjena ugovorena. Ti ugovori mogu biti vi�e ili manje pravno povezaniali i posve odvojeni od ugovora kojim se ugovara primjena obièaja.

Tako se osnovnim, glavnim ili okvirnim ugovorom mo�e ugovoriti primjenanekog trgovaèkog obièaja ili opæenito trgovaèkih obièaja na sve posebne ugovorekoje æe ugovorne strane sklopiti na temelju osnovnog, glavnog ili okvirnog ugovo-ra. Trgovaèki je obièaj tada lex contractus za sve pravne odnose u koje ugovornestrane stupe posebnim ugovorima, osim ako bi one nekim posebnim ugovoromiskljuèile njegovu primjenu na pravni odnos koji njime nastaje tako �to bi u njemuizrièito izrazile volju da se ne primijeni ranije ugovoreni obièaj ili opæenito obièajiili ako bi neko pitanje koje se ureðuje trgovaèkim obièajem drukèije uredile timugovorom.

Nema zapreke ni za to da se ugovori primjena odreðenih ili svih trgovaèkihobièaja na ugovore koje æe ugovorne strane sklopiti izmeðu sebe ili samo na ugo-vore nekog odreðenog tipa ili na ugovore koji se odnose na odreðeni predmetugovora, iako se ti ugovori ne odnose na ugovor kojim se ugovara primjena trgo-vaèkog obièaja kao posebni u odnosu na osnovni, glavni ili okvirni ugovor. Mo�ese ugovoriti i primjena trgovaèkih obièaja za ureðenje pravnih odnosa iz prego-vora i opæenito na sklapanje buduæih ugovora izmeðu ugovaratelja, npr. kada jerijeè o osobama koje stalno i masovno sklapaju ugovore kao �to je to u odnosima uveleprodaji i izmeðu osoba u veleprodaji s onima iz maloprodaje, stalnih dobav-ljaèa sirovina i poluproizvoda s proizvoðaèima, proizvoðaèa sa stalnim kupcima,


74

pru�atelja usluga s korisnicima tih usluga. Ugovaratelji koji meðusobno stalnoposluju mogu ugovoriti primjenu trgovaèkih obièaja i na druge obvezne odnosekoji bi ubuduæe nastali izmeðu njih iako nisu ugovorne naravi.

d) Primjena objektivne teorije o primjeni obièaja

Za razliku od izlo�enog subjektivnog pristupa primjeni obièaja, Zakon u èl.12, st. 2., pored pojedinaènih sluèajeva o kojima je veæ bilo rijeèi,49 ponovno uvodiu na�e trgovaèko pravo objektivno mjerilo za primjenu trgovaèkog obièaja po uzoruna ono �to je kod nas veæ uvedeno pristupanjem Konvenciji UN o ugovorima omeðunarodnoj kupoprodaji robe koja se primjenjuje kao hrvatsko trgovaèko pra-vo za ureðenje meðunarodne kupoprodaje. Zakon, naime, propisuje da se u od-nosima meðu trgovcima primjenjuju i trgovaèki obièaji koje trgovci redovitoprimjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ilipre�utno iskljuèili njihovu primjenu. Formulacija koja se koristi u èl. 9, st. 2. Kon-vencije je ne�to drukèija, ali se njome zapravo izra�ava ista temeljna misao.50 Slièno

49 To su sluèajevi u kojima se primjenjuje objektivno mjerilo za �to vrijedi ono �to je o tome veæreèeno u vezi s njegovom primjenom po sada�njem Zakonu o obveznim odnosima. U novomZakonu o obveznim odnosima to je propisano u èl. 10, st. 2. da bi se odredilo kako je sudioniku obveznom odnosu du�an postupati u ispunjenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti;u èl. 29, st. 4. kao mjerilo za odreðivanje da je ugovorenom stopom zateznih kamata prouzroèenaneravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana; u èl. 212, st. 4. za odreðivanjeotkaznog roka u trajnom dugovinskom odnosu koji nije odreðen ugovorom; u èl. 253, st. 2.kao mjerilo po kome sud ureðuje sadr�aj ugovora sklopljenog tako da ugovorne strane njegovesporedne toèke ostave za kasnije; u èl. 254. kao mjerilo za ocjenu kada izjava koja sadr�ava sve�to je potrebno da bi bila opæa ponuda ipak to nije; u èl. 255. kao mjerilo za ocjenu da izlaganjerobe u izlogu s naznakom cijene nije ponuda; u èl. 262, st. 2. za ocjenu kada se radnja uèinjenana temelju ponude smatra prihvatom; u èl. èl. 267. za ocjenu kada ponuda u sluèaju smrti ilinesposobnosti jedne strane gubi uèinak; u èl. 280, st. 1. za odreðivanje svojstava odluènih zazabludu; u èl. 381, st. 3. za moguænost da ugovor ostane na snazi ako stvar propadne prijesklapanja ugovora; u èl. èl. 438, st. 2. za odreðivanje mjesta i vremena isplate kupoprodajnecijene ako to nije odreðeno ugovorom; u èl. 441, st. 2. za odreðivanje naèina predaje stvari; u èl.456, st. 1. za rok obavje�tavanja prodavatelja da kod kupoprodaje na pokus kupac ostaje priugovoru; u èl. 530, st. 5. za odreðivanje nedostatka stvari dane u zakup; u èl. 534, st. 1. zaodreðivanje roka za plaæanje zakupnine; u èl. 547, st. 1. za odreðivanje trajanja ugovora ozakupu; u èl. 547, st. 2. za odreðivanje otkaznog roka kod ugovora o zakupu; u èl. 576, st. 1. zaodreðenje trajanja ugovora o najmu; u èl. 567, st. 2. za odreðenje otkaznog roka; u èl. 613, st. 2.za odreðivanje visine naknade kod ugovora o djelu; u èl. 664, st. 2. za odreðivanje naknadeprijevozniku; u èl. 775. za odreðivanje naknade nalogoprimcu; u èl. 820. za odreðivanje visinenaknade trgovaèkom zastupniku; u èl. 874, st. 1. za odreðivanje naknade onome tko obavljakontrolu robe; u èl. 918, st. 3. za odreðenje provizije turistièkoj agenciji; u èl. 919, st. 2. zaodreðenje roka za davanje obavijesti od strane turistièke agencije ugostitelju o odustanku odkori�tenja anga�iranih smje�tajnih kapaciteta.

50 Spomenuta odredba Konvencije glasi: �Ako nije drukèije dogovoreno, smatra se da su stranepre�utno podvrgle svoj ugovor ili njegovo sklapanje obièaju koji im je bio poznat ili morao bitipoznat te koji je �iroko poznat u meðunarodnoj trgovini i redovito ga po�tuju ugovorne strane


75

je i u odnosu na UNIDROIT naèela meðunarodnih trgovaèkih ugovora i Naèelaeuropskog ugovornog prava, premda postoje neke razlike u formulacijama.51 Prvispomenuti izvor, naime, govori o �irokom poznavanju obièaja u meðunarodnojtrgovini, o èemu drugi ne govori, dok analiza teksta preostalog dijela oba izvoraupuæuje na to da je usprkos razlièitim formulacijama zapravo rijeè o u biti istomsadr�aju.

Objektivno mjerilo za primjenu obièaja zahtijeva �da se u odnosima meðutrgovcima primjenjuju trgovaèki obièaji koje trgovci redovito primjenjuju u istimtakvim odnosima� �to znaèi da za to nije potrebno da su bili poznati ugovornimstranama pa se èak ne tra�i niti da su im morali biti poznati, premda bi se obvezapoznavanja mogla izvesti iz okolnosti da je rijeè o struènjacima koji djeluju uodreðenoj poslovnoj grani. Na to posebno upuæuje i zakonska obveza postupanjau ispunjenju obveze iz profesionalne djelatnosti s pa�njom dobrog struènjaka kojaobuhvaæa i po�tivanje spomenutih obièaja (èl. 10, st. 2. Zakona). Kako se njomenala�e primjena obièaja na objektivnoj osnovi, ne postavlja se pitanje njihovapoznavanja odnosno nepoznavanja.

Zakon daje osnovu za primjenu trgovaèkih obièaja koji su se razvili u odreðenojposlovnoj grani, jer upuæuje na redovitu primjenu trgovaèkog obièaja meðu trgov-cima u istim odnosima kao �to je onaj na koji treba primijeniti obièaj. Takvo objek-tivizirano mjerilo otvara dvije moguænosti utvrðenja o kojim je obièajima rijeè:

a) da je rijeè o trgovaèkim obièajima koji se primjenjuju na odreðeni tip ugovora(imenovani ili neimenovani) i

u ugovorima iste vrste u dotiènoj struci.� Spomenuta formulacija razlikuje se od one iz Zakonautoliko �to spominje: a) primjenu obièaja na ugovor i na njegovo sklapanje, b) potrebu da jeobièaj ugovornim stranama bio poznat odnosno da im je morao biti poznat, c) da je obièaj�iroko poznat u meðunarodnoj trgovini i d) da se obièaj redovito po�tuje u ugovorima istevrste u dotiènoj struci. Sve je to pokriveno odredbom èl. 12, st. 2. Zakona. Zakon, naime, go-vori o obveznim odnosima, a to obuhvaæa ne samo sklapanje ugovora i ugovor nego i vi�e odtoga; potreba da je obièaj ugovornim stranama poznat ili da im mora biti poznat obuhvaæenaje time �to Zakon tra�i da trgovci obièaj redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, a kakoje rijeè o profesionalcima koji moraju poznavati struku i njena pravila pona�anja jer to proizla-zi iz stupnja pa�nje koju moraju pokazati, obièaj im mora biti poznat; zahtjev za �iroko pozna-vanje obièaja u meðunarodnoj trgovini valja po naravi stvari zamijeniti zahtjevom za takvopoznavanje u domaæoj trgovini �to je pokriveno zakonskom formulacijom o redovitoj primje-ni obièaja; zahtjev za redovitim po�tivanjem obièaja u ugovorima te vrste i u odgovarajuæojstruci odgovara onome �to Zakon tra�i kada zahtijeva da se obièaji primjenjuju �u istim takvimodnosima�.

51 Èl. 1.8. st. 2. UNIDROIT naèela glasi: �Strane su vezane obièajem koji je �iroko poznat i redovi-to se po�tuje u meðunarodnoj trgovini od strana u odgovarajuæoj struci, osim ako primjenatakvog obièaja ne bi bila razumna.� Èl. 1:105, st. 2. Naèela europskog ugovornog prava glasi:�Strane su vezane obièajem koji osobe koje se nalaze u istom polo�aju kao i strane smatrajuopæenito primjenjivima, osim ako primjena takvog obièaja ne bi bila razumna.�


76

b) da je rijeè o trgovaèkim obièajima koji se primjenjuju u odreðenim obveznimodnosima u nekoj poslovnoj grani, struci.

Uzme li se u obzir spomenute meðunarodne instrumente kojima se ureðujeprimjena obièaja, èe�æe æe se primijeniti ovo drugo rje�enje �to naravno ne isk-ljuèuje i obièaj koji se primjenjuje u vi�e struka.52 Konvencija UN govori o ugovo-rima iste vrste u dotiènoj struci, UNIDROIT naèela o po�tivanju obièaja od ugo-vornih strana u odgovarajuæoj struci, a Naèela europskog prava o osobama koje senalaze u istom polo�aju kao i ugovorne strane. Iako ovaj posljednji primjer do-pu�ta i �ire tumaèenje, njegov smisao ipak upuæuje na to da u tome ne treba tra�itirazliku u pristupu, jer æe se i tu prvenstveno raditi o trgovaèkom obièaju u nekojstruci.

Takav zakljuèak je logièan. Za primjenu trgovaèkog obièaja Zakon zahtijevada se redovito primjenjuje, �to znaèi da se u praksi ponavlja primjena odreðenihrje�enja do te mjere da je rijeè o njenoj ustaljenosti (redovitosti) meðu trgovcima.Redovita primjena znaèi da se ne�to primjenjuje uvijek kada se za time poka�epotreba, a ona se javlja u istim situacijama u kojima se zahtijeva rje�avanje istogpitanja. Do toga dolazi u obveznim odnosima u istoj grani poslovanja (npr. kop-neni prijevoz, morski prijevoz, zraèni prijevoz, hotelska industrija) u vezi s istimili srodnim predmetom ugovora (toèno odreðenom robom, skupinom srodnih roba,uslugom ili srodnom skupinom usluga), jer u pravilu u okviru toga mo�e doæi doponavljanja koje dovodi do redovitosti primjene istovjetnog rje�enja meðu pri-padnicima iste struke ili grane poslovanja. Rijeè je dakle o posebnim trgovaèkimobièajima.

Postupanje mora obuhvatiti odreðeni poslovni krug trgovaca i biti �ire od odno-sa izmeðu toèno odreðenih osoba,53 �to æe reæi da za to nije dovoljna praksa kojapostoji samo izmeðu ugovaratelja nego uopæe trgovaca tog kruga. To ne iskljuèujepostojanje lokalnih obièaja, tj. da se neki obièaj razvije i primjenjuje u cijelojodreðenoj grani poslovanja nego samo na toèno odreðenom podruèju (sajmu,luci, gradu, regiji, burzi). I tada je rijeè o posebnom trgovaèkom obièaju koji seprimjenjuje u nekoj grani poslovanja ili struci ali samo na nekom u�em podruèju.U konkurenciji vi�e razlièitih obièaja u nekoj struci na odreðenom podruèju ima-ju prednost oni koji se primjenjuju samo na tom podruèju. Pritom valja u praviluuzeti u obzir mjesto gdje je te�i�te ugovora odnosno mjesto ispunjenja.54 Stoga æetakvim trgovaèkim obièajem biti vezan i onaj tko ulazi u poslovni odnos u mjestu

52 V. Lando, O., Beale, H., Principles of European Contract Law, The Hague, London, Boston,2000, str. 105. za spomenuta naèela.

53 Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 46, str. 44.54 Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 46, str. 55.


77

gdje se on primjenjuje, iako mu nije poznat, jer tamo inaèe ne posluje. Rijeè je,naime, o primjeni opæeg pravila o primjeni pravnih normi koje meðusobno konku-riraju, tj. da posebna norma ima prednost u primjeni pred opæom pri èemu trebasmatrati posebnom onu koja vrijedi samo na nekom u�em podruèju. Kako je kodobièaja rijeè o normi i za njihovu primjenu, kada je rijeè o konkurenciji vi�e njih,valja primijeniti opæa pravila o odnosu opæe i posebne te starije i novije norme.

Time se ne iskljuèuje moguænost da se stvore i tzv. opæi trgovaèki obièaji, takvikoji nisu ogranièeni samo na odreðenu struku ili poslovnu granu nego nastaju�ire od nje i primjenjuju se na odnose trgovaca u vi�e njih pa èak i opæenito naodnose u svim poslovnim granama. No, rijeè je o izuzecima �to je i razumljivo sobzirom na izlo�enu tehniku nastanka trgovaèkih obièaja i redovitost njihoveprimjene. Kada i postoje, prednost u primjeni daje se posebnim trgovaèkim obièa-jima.

Temelj zakonskoj normi kojom se propisuje primjena trgovaèkih obièaja jestda ugovorne strane ne smatraju potrebnim ugovorom urediti ne�to �to je veæ ure-ðeno i uvrije�eno kao opæeprihvaæeno postupanje u poslovnoj praksi.55 Ako izdefinicije trgovaèkog obièaja proizlazi da trgovci oèekuju jedan od drugoga da æepostupati u skladu s obièajem, nema potrebe da se posebno ugovara njegovaprimjena. Zakon tako daje pravnu osnovu za to da se ono �to je ustaljeno iuvrije�eno primijeni i kada nije izrièito ugovoreno. Ako postoji jasan trgovaèkiobièaj u nekoj grani trgovine ili na nekome mjestu koji se redovito primjenjuje,on obvezuje jednako kao da je isto takvo rje�enje uneseno u ugovor pa se za to èakni ne tra�i da su ugovorne strane svjesne postojanja trgovaèkog obièaja.56 One zanjega ne moraju ni znati pa èak ni kada je rijeè o inozemnoj osobi u pogleduva�enja domaæih obièaja.57 Iako se primjenjuje pored, trgovaèki se obièaj nikadane mo�e primijeniti protiv volje ugovornih strana.58 Zakon zato propisuje da setrgovaèki obièaj za kojega su inaèe ispunjene pretpostavke �to se tra�e za njegovuprimjenu neæe primijeniti ako su sudionici u obveznom odnosu izrièito ili pre�ut-no iskljuèili njegovu primjenu (èl. 12, st. 2).

55 Chitty on Contracts, Vol. 1, General Principles, London, 1999, str. 653; Cheshire, Fifoot andFurmston�s Law of Contract, London, Edinburgh, Dublin, 1996, str. 136; Goode, R., Commer-cial Law, London, 1995, str. 14.

56 Chitty, o.c. u bilj. br. 55, str. 652-653.57 Krejci, H., Handelsrecht, Wien, 2001, str. 16; Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 46, str. 53-54. Interesant-

no je da Konvencija UN o ugovorima o meðunarodnoj kupoprodaji robe zahtijeva da je trgo-vaèki obièaj poznat ugovornim stranama, ali to ubla�ava time �to je za primjenu dovoljno i daim je morao biti poznat, èime se ta subjektivna pretpostavka jako relativizira.

58 Chitty, o.c. u bilj. br. 55, str. 652; Cheshire, Fifoot and Furmston, o.c. u bilj. br. 55, str. 137;Goode, R., o.c. u bilj. br. 55, str. 94.


78

Za to da bi se iskljuèio automatizam primjene trgovaèkog obièaja prema ob-jektivnoj teoriji potrebno je da trgovci, sudionici u obveznom odnosu, izjave voljuda se ne primijeni neki obièaj kojeg bi inaèe trebalo primijeniti na njihov obvezniodnos. Takva volja ugovornih strana mo�e biti izrièita, tj. izrièitim navoðenjem uugovoru da se iskljuèuje primjena nekog obièaja ili pak opæenito svih obièaja. Utom sluèaju nastaje praznina u dijelu u kome neko pitanje nije ureðeno ugovo-rom, a uredilo bi se primjenom trgovaèkog obièaja da nije iskljuèen, koja se tadaprvenstveno popunjava tumaèenjem ostalih odredbi ugovora, a ako to nije mo-guæe, dispozitivnim propisom te u nedostatku njega ostalim izvorima ni�eg hije-rarhijskog reda. Ugovorne strane mogu izraziti volju za iskljuèenjem primjenetrgovaèkog obièaja i tako da ugovorom urede neko pitanje drukèije od onoga kakose ono ureðuje trgovaèkim obièajem, èime zapravo iskljuèuju primjenu tog obièa-ja koji ne mo�e protusloviti volji ugovornih strana izra�enoj u ugovoru, jer senjome stvara lex contractus.

O pre�utnom je iskljuèenju primjene trgovaèkog obièaja npr. rijeè kada trgov-ci, sudionici u obveznom odnosu, razviju meðusobnu praksu o nekom pitanju,koje se inaèe ureðuje obièajem, suprotnu onome �to on predviða. Oni time neizra�avaju izrièitu volju za iskljuèenjem primjene trgovaèkog obièaja, nego to èinepre�utno svojim postupanjem kojim zapravo dopunjuju ugovor. Kako takva praksaizmeðu njih dolazi do primjene prije trgovaèkog obièaja, time se iskljuèuje i njegovaprimjena.

Kada se primjenjuje, trgovaèki obièaj slu�i za tumaèenje izjava volje trgovacau obveznom odnosu i za ureðenje pravnih posljedica njihovih radnji ili propus-ta.59 U ovom posljednjem sluèaju djeluje kao norma èija povreda ima za posljedicuprimjenu sankcije kao i u sluèaju povrede nekog drugog izvora trgovaèkog prava.Tako poduzimanje neke radnje ili propust da ju se poduzme ima za posljedicupovredu obveznog odnosa, npr. ugovora ili nekog drugog pravnog posla, ako bito bilo protivno trgovaèkom obièaju za kojeg su ispunjene pretpostavke da ga seprimijeni. To dovodi do odgovornosti za time prièinjenu �tetu, mo�e imati zaposljedicu da druga ugovorna strana povodom toga stjeèe neka prava, premaokolnostima npr. pravo na raskid ugovora, pravo na ugovornu kaznu, liquidateddamages, pravo na zateznu kamatu.

Zakon prvi puta u nas izrièito propisuje da se trgovaèki obièaj, ako su ispunje-ne pretpostavke koje se tra�e za njegovu primjenu, primjenjuje i kada je supro-tan dispozitivnom propisu (èl. 12, st. 3). Time je prihvaæen stav doktrine o tompitanju kojemu je do stupanja novog Zakona na snagu na putu izrièita odredbasada�njeg Zakona o obveznim odnosima o kojoj je veæ bilo rijeèi. Tako se novim

59 Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 46, str. 42; Krejci, H., o. c. u bilj. br. 55, str. 15.


79

zakonom vraæa na stanje kakvo je bilo prije dono�enja sada�njeg Zakona o ob-veznim odnosima. No, za razliku od njega sada se vi�e ne razlikuju dispozitivneodredbe Zakona od drugih dispozitivnih propisa nego u oba sluèaja vrijedi istipravni re�im.60 Ovdje nije rijeè o derogiranju dispozitivnog propisa, jer se to nemo�e uèiniti trgovaèkim obièajem, nego samo o redoslijedu primjene obièaja ukonkretnom sluèaju prije tog propisa. Razumije se da trgovaèki obièaj ne mo�eimati prednost u primjeni pred prisilnim propisom, �to vi�e protivnost prisilnompropisu ga u potpunosti iskljuèuje.

Ono �to vrijedi za primjenu trgovaèkih obièaja vrijedi i za primjenu uzanci,samo �to njih kao kodificirane trgovaèke obièaje valja kod nas primijeniti prijepojedinih posebnih trgovaèkih obièaja. Posebne uzance utvrðuje Hrvatska gos-podarska komora (èl. 9, toè. 8. Statuta Komore). Kod nas su, naime, sada u primje-ni samo posebne uzance o kojima je veæ bilo rijeèi.61 Opæe uzance za promet robomvi�e se neæe primjenjivati na obvezne odnose meðu trgovcima koji nastanu nakon�to stupi na snagu novi Zakon o obveznim odnosima, osim u sluèaju da ugovornestrane ugovore njihovu primjenu i tako uèine da one budu lex contractus.62 To prak-tièki znaèi da bi se Opæe uzance za promet robom mogle primijeniti samo podpretpostavkom iz èl. 12, st. 1. Zakona, tj. primjenom subjektivne teorije o primjeni

60 Taj stav zauzima i Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 46, str. 55, ali s pravom iskljuèuje takav uèinak kadaje rijeè o zloupotrebi prava. U vezi s Naèelima europskog ugovornog prava za prednost trgo-vaèkog obièaja pred dispozitivnim propisima izja�njavaju se i Lando, O., Beale, H., o.c. u bilj.br. 52, str. 104-105. Krejci, H., o.c. u bilj. br. 57, str. 16-17. razlikuje sluèaj kada se zakon pozivana trgovaèki obièaj odnosno kada ugovor izrièito ili pre�utno upuæuje na njegovu primjenuod onoga kada to ne èini. U prvom sluèaju trgovaèki obièaj ima prednost u primjeni preddispozitivnim propisom. U drugom to ne bi bilo sluèaj zbog toga �to trgovaèki obièaj slu�idopuni ugovora, a njega se po mi�ljenju autora ne bi moglo dopuniti ako postoji dispozitivnipropis kojim se to èini. Stoga po njegovom mi�ljenju u tom sluèaju treba dati prednost primje-ni dispozitivnog propisa. Od toga bi po njegovu mi�ljenju trebalo uva�iti izuzetak kada bi seprimjenom dispozitivnog propisa dopunio ugovor tako da bi to imalo uèinak koji ugovornestrane ne bi mogle htjeti. U tom sluèaju prihvaæa prednost primjene trgovaèkog obièaja. Taj jestav problematièan, jer je te�ko zamisliti sluèaj kada bi se primjenom dispozitivnog propisado�lo do uèinka kojega ne bi mogle htjeti obje ugovorne strane. Kako se pitanje primjenetrgovaèkog obièaja obièno prosuðuje u sluèaju spora, te�ko je zamisliti da primjena dispozitiv-nog propisa ne bi nekoj od stranaka u sporu bilo u korist, ako se jedna od njih poziva natrgovaèki obièaj koji je suprotan dispozitivnom propisu, pa valja oèekivati da bi inzistirala natome kako bi ba� to htjela. Taj se problem kod nas ne mo�e javiti zbog izrièite odredbe Zakonao kojoj je ovdje rijeè.

61 Posebne uzance koje se primjenjuju kod nas navedene su u bilj. br. 23. i 39.62 Takvih primjera primjene Opæih uzanci za promet robom, ugovaranjem njihove primjene kao

cjeline, vi�e kod nas nema, jer se one nakon 1. listopada 1978. ipak vi�e ne primjenjuju auto-matizmom primjene koji je do tada va�io. O interesima ugovornih strana ovisi hoæe li se ugo-voriti primjena tih uzanci ili samo neke od njih. Tako je primjerice za kupca povoljnije rje�enjeiz Opæe uzance br. 154 od onog iz èl. 410. Zakona o obveznim odnosima, jer mu, kada je rijeè oodgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke, omoguæuje raskid ugovora a da pret-hodno ne mora prodavatelju dati primjereni naknadni rok za ispunjenje ugovora.


80

obièaja. Te se uzance iz veæ izlo�enih razloga kod nas u praksi vi�e ne primjenjujupa time nije ni ispunjena pretpostavka koja se u èl. 12, st. 2. Zakona tra�i zaprimjenu trgovaèkog obièaja.

Kako su Opæe uzance za promet robom najveæim dijelom sadr�avale rje�enjakoja izvorno nisu bila obièaji, ali su se dugom primjenom koristila kao da je rijeè oobièajima, logièno je da su bila prenesena veæ u sada�nji Zakon o obveznim od-nosima, a neke od onih preostalih i u novi Zakon. To je utjecalo na prestanaknjihove primjene èime je prestala postojati ionako nategnuta pretpostavka za toda je rijeè o kodificiranim trgovaèkim obièajima. Kao pojedinaèni trgovaèki obièa-ji mogle bi se danas primijeniti samo pojedine od Opæih uzanci koje doista imajukarakter trgovaèkog obièaja u mjeri u kojoj se njihova rje�enja danas jo� primje-njuju u trgovaèkoj praksi kao �to je to npr. sluèaj s odreðivanjem pojma promptneisporuke robe (Opæa uzanca br. 81), upotreba izraza koji oznaèavaju rok izvr�enjaisporuke u toku kalendarskog mjeseca (Opæa uzanca br. 82), upotreba izraza da jeroba u trenutku sklapanja ugovora utovarena (Opæa uzanca br. 83), da je predanana krcanje (Opæa uzanca br. 84), da je prestala zapreka za plovidbu (Opæa uzancabr. 85), da se isporuka ima obaviti uz rok odreðen vremenskim razmakom (Opæauzanca br. 86), Opæe uzance kojima se ureðuju tehnièki detalji utvrðivanja kolièinerobe (Opæe uzance br. 115 i sl.). No, tada je rijeè o pojedinaènim trgovaèkim obièa-jima za èiju primjenu valja ispuniti pretpostavke iz èl. 12. Zakona, a okolnost dasu oni sadr�ani u Opæim uzancama za promet robom samo olak�ava njihovu jed-noobraznu primjenu, jer je ona bila uvedena tim uzancama i nastavljena nakon�to se vi�e ne primjenjuje u njima predviðena pretpostavka za njihovu primjenu.

Bez obzira na odredbe pojedinih posebnih uzanci kojima se ureðuje njihovaprimjena, za ocjenu hoæe li ih se u nekom konkretnom sluèaju primijeniti mjero-davne su samo odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se ureðuje primjenatrgovaèkih obièaja (èl. 12). Rijeè je o prisilnopravnim normama kojima ne mo�e pro-turjeèiti trgovaèki obièaj. Predviða li neka od posebnih uzanci drukèije mjerilo zanjihovu primjenu, nju se neæe moæi primijeniti jer je protivna prisilnom propisu.

Trgovaèki obièaji ne mijenjaju pravnu narav ako ih neka od ugovornih stranaili neka institucija unese u opæe uvjete poslovanja. No, tada æe se primijeniti kaolex contractus, jer se opæi uvjeti poslovanja kao sastavni dio ugovora primjenjujuprije ostalih izvora trgovaèkog prava. Uno�enjem u opæe uvjete poslovanja trgo-vaèki obièaji ne prestaju, samo �to æe se u konkretnom sluèaju u kome su opæiuvjeti poslovanja postali sastavnim dijelom ugovora primijeniti kao sadr�aj ugovo-ra. Svaka odredba opæih uvjeta poslovanja po tome ima prednost u primjeni predtrgovaèkim obièajem.63 No, moguæe je i da se opæi uvjeti poslovanja primijene

63 Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str. 55.


81

meðu ugovornim stranama na temelju trgovaèkog obièaja iz kojega proizlazi nji-hova primjena, iako ih ugovorne strane nisu izrièito ugovorile. To mo�e biti sluèajako se u nekoj poslovnoj grani ili struci uobièaji primjena nekih opæih uvjetaposlovanja. Opæi uvjeti poslovanja tada nisu trgovaèki obièaji nego trgovaèki obièajupuæuje na njihovu primjenu.

To je obièno sluèaj s opæim uvjetima poslovanja kada se u nekoj poslovnojgrani posluje iskljuèivo uz njihovu primjenu pa je trgovcima poznato da je totako i da moraju raèunati s time da æe se poslovi obavljati na temelju odreðenihopæih uvjeta poslovanja i kada ih izrièito ne ugovore, kao npr. ako svi �pediteriposluju na temelju nekih njima zajednièkih opæih uvjeta poslovanja koje obiènoizdaje njihovo udru�enje, kada je rijeè o bankama i drugim trgovcima u nekojstruci udru�enim u struènom udru�enju koje izdaje opæe uvjete i dr.64 Moguæe jei da opæi uvjeti poslovanja sadr�e iskljuèivo trgovaèke obièaje ali i da se takoprimjenjuju da time sami postanu trgovaèki obièaj èija primjena vi�e ne ovisi otome hoæe li se ugovoriti njihova primjena.65

Standardiziranje trgovaèkih klauzula i termina, naroèito na meðunarodnojrazini, olak�ava ugovaranje, jer pozivanjem na njih ugovorne strane u�teðujunaporna pregovaranja o brojnim detaljima koji su njima ureðeni. One se primje-njuju na temelju toga �to se ugovorne strane na njih pozovu u ugovoru. Time seznatno skraæuje tekst ugovora iako se sadr�ajno pokriva ono �to ugovorne stranenjime �ele urediti. Sadr�aj tih klauzula velikim dijelom èine trgovaèki obièaji kojetvorci klauzula i termina (najèe�æe meðunarodne trgovaèke asocijacije, primjericeMeðunarodna trgovaèka komora u Parizu, meðunarodne asocijacije pripadnikaodreðene ili odreðenih struka kao �to je primjerice Meðunarodna federacijasavjetodavnih in�enjera � FIDIC) u njih unose i sistematiziraju rje�enja pogodnaza praksu uoblièena u pojedine klauzule i termine, opæe uvjete poslovanja i tip-ske ugovorne formulare.

Klauzule mogu izraditi i preporuèiti i nacionalne asocijacije gospodarstveni-ka, naroèito one koje obuhvaæaju sudionike u odreðenoj grani trgovine, burzekoje èe�æe utvrðuju uzance, a mogu ih izraditi i pojedini znaèajniji sudionici utrgovaèkom poslovanju i nuditi ih u okviru prijedloga za sklapanje ugovora tako�to ih objave kao popis klauzula formuliranih u obliku opæih uvjeta poslovanja ilidefinicija kojima obja�njavaju pojedine termine. Za primjenu tih klauzula trebaispuniti one pretpostavke koje se opæenito za to tra�e u ugovornom pravu bezobzira na to �to one veæim ili manjim dijelom sadr�e trgovaèke obièaje. Ne pozo-vu li se ugovorne strane u ugovoru na neku od klauzula, time jo� nisu iskljuèile

64 V. primjere toga u Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str. 59; Krejci, H., o. c. u bilj. br. 57, str. 1465 Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str. 59.


82

primjenu pojedinog trgovaèkog obièaja èiji je sadr�aj u njoj preuzet, ako su zanjegovu primjenu ispunjene pretpostavke koje propisuje Zakon. Pozovu li se pakna klauzulu, trgovaèki æe se obièaj primijeniti u onom sadr�aju kakav je preuzet uklauzuli, jer je to volja ugovornih strana kojom se iskljuèuje ono rje�enje iz trgo-vaèkog obièaja koje nije prihvaæeno u klauzuli.

Vrlo poznati primjer toga su klauzule Incoterms koje je izdala Meðunarodnatrgovaèka komora u Parizu sada u izdanju iz 2000.66 i preporuèila njihovu upotre-bu u meðunarodnim trgovaèkim poslovima. Iako dobrim dijelom sadr�e trgo-vaèke obièaje, pravila Incoterms su po pravnoj naravi opæi uvjeti poslovanja i pri-mjenjuju se pod opæim pretpostavkama koje se tra�e za primjenu tih uvjeta. Ugo-vorne strane ih stoga moraju pozivanjem na njih ukljuèiti u svoj ugovor. One tomogu uèiniti tako da ugovore neku od ponuðenih klauzula i odmah odrede ugo-vorom da je rijeè o klauzuli Incoterms 2000 ili da ugovore neku klauzulu a kasnijeu nekoj opæoj odredbi ugovora, pa i onoj o izboru mjerodavnog prava za ugovor,navedu da se primjenjuju klauzule Incoterms 2000. Ne primjenjuju se kao trgo-vaèki obièaj, iako se u praksi sve vi�e smatra da pozivanje u prekomorskoj trgovinina neku od klauzula sadr�anih u Incotermsu znaèi i pozivanje na Incoterms.67 S timse, meðutim, ne mo�e sa sigurno�æu raèunati.

Poznati primjer pravila u kojima su dijelom sadr�ani i trgovaèki obièaji jesuJednoobrazna pravila i obièaji (praksa) za dokumentarne akreditive koje je doni-jela Meðunarodna trgovaèka komora u Parizu.68 Banke cijelog svijeta beziznimnose koriste tim pravilima i èine ih sastavnim dijelom ugovora o otvaranju doku-mentarnog akreditiva kojeg sklapaju s nalogodavcem. Iako sadr�e i trgovaèkeobièaje na tom podruèju, primjenjuju se tako da se njihova primjena u praksiizrièito ugovara pa ni tu nije rijeè o primjeni tamo sadr�anih obièaja prema pret-postavkama koje se za to tra�e Zakonom. No primjena Pravila bi prema okolnos-tima mogla meðu trgovcima doæi u obzir i na temelju trgovaèkog obièaja.69 S obzi-rom na praksu banaka jedva da bi se moglo oèekivati da do primjene mo�e doæina temelju trgovaèkog obièaja, jer potrebu za tim iskljuèuje redovito ugovaranjeprimjene Pravila u ugovoru.

66 Ranija izdanja bila su preporuèena za primjenu 1936.(doneseno 1935), 1953., 1967., 1976., 1980.i 1990.

67 Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str. 76.68 Pravila su bila donesena 1933. i revidirana 1951., 1962., 1974., 1983., 1993. i posljednji put 2002.

kada su u njih unesene odredbe o elektronièkoj prezentaciji isprava.69 V. presudu Landesgerichta Hamburg objavljenu u Wertpapier-Mitteilungen, Zeitschrift für Wirt-

schafts- und Bankrecht, 1996, str. 153, Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str. 59.


83

e) Utvrðivanje trgovaèkih obièaja

Novi Zakon o obveznim odnosima nije ni�ta promijenio u pogledu utvrðivanjatrgovaèkih obièaja. Rijeè je i dalje o èinjeniènom pitanju pa je u sluèaju spora teretdokaza na onome tko se poziva na obièaj. U sluèaju spora pred sudom za to vri-jede opæa pravila dokazivanja, tj. postojanje trgovaèkog obièaja se mo�e dokazi-vati svim dokaznim sredstvima, primjerice vje�taèenjem, svjedocima, uvidom uodluke sudova i arbitra�a, uvidom u literaturu pa i eventualnim potvrdama mje-rodavnih institucija. Kada je rijeè o posebnim uzancama nije potrebno posebnodokazivanje, jer su one objavljene, no bilo bi moguæe dokazati da se vi�e neprimjenjuju pa da stoga nije ispunjen uvjet koji se primjenom objektivnih mjerilaiz èl. 12, st. 2. Zakona tra�i za njihovu primjenu. Stoga u vezi s njima postoji pred-mnijeva da se primjenjuju, pa onaj tko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

Buduæi da je notorno da se Opæe uzance za promet robom vi�e ne primjenju-ju, moguæe je dokazivati da se pojedine od njih ipak primjenjuju. Pritom ne vrije-di predmnijeva primjene kao u pogledu posebnih uzanci, premda su i one bileobjavljene. Razlika je, meðutim, u tome �to je najveæi dio tih uzanci sada unesenu Zakon o obveznim odnosima, a onaj njihov dio koji ionako nisu èinili trgovaèkiobièaji sada je ureðen pravilima èistog obveznog prava iz Zakona o obveznimodnosima. Treba, naime, imati na umu i da su Opæe uzance za promet robomureðivale ugovor o kupoprodaji te da su se samo na odgovarajuæi naèin, a neneposredno, primjenjivale na druge ugovore prometa robom, ne na ugovore kojise odnose na neku odreðenu robu zbog èega su bile opæa pravila koja odgovarajui onome kako se ugovori ureðuju Zakonom. Potreba dokazivanja trgovaèkih obièajaiz Opæih uzanci za promet robom otpada ako su ugovorne strane ugovorile njiho-vu primjenu.

Hrvatska gospodarska komora potvrðuje postojanje i sadr�aj poslovnih (trgo-vaèkih) obièaja na podruèju Republike Hrvatske (èl. 9, toè. 8. i èl. 12, st. 2. StatutaHrvatske gospodarske komore). Ona o tome izdaje uvjerenja koja imaju znaèajjavne isprave a na njih se mo�e ulo�iti prigovor upravnom odboru Komore. Tak-va se isprava mo�e pobijati po opæim pravilima o pobijanju javnih isprava. Spome-nutu ovlast imaju i trgovaèke komore u drugim zemljama, primjerice u Njemaèkoj,Austriji.70 Hrvatska gospodarska komora nema monopol na izdavanje uvjerenja o

70 V. u Schmidt, K., o. c u bilj. br. 46, str. 50: Krejci, H., o. c. u bilj. br. 57, str. 13. U Njemaèkoj jeposebno ureðeno postupanje industrijskih i trgovaèkih komora pri davanju mi�ljenja o posto-janju i sadr�aju trgovaèkih obièaja i objavljeno u Merkblatt des Deutschen Industrie- und Handel-stags s dodatkom Arbeitshilfen für die Ermittlung von Handelsbräuchen. Odobrio ga je i Saveznisud SR Njemaèke (v. odluku objavljenu u èasopisu Neue Juristische Wochenschrift, 1966, str.502. i sl.). V. cijeli tekst u Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 46, str.139-149. Time se �eli objektiviziratipostupak kako bi se doista utvrdilo pravo stanje na podruèju trgovaèkih obièaja i utvrdilo ono


84

postojanju i sadr�aju trgovaèkih obièaja pa to mogu èiniti i druge osobe, posebiceasocijacije gospodarstvenika za trgovaèke obièaje koji va�e u pojedinoj grani gos-podarstva ili struci, burze za trgovaèke obièaje koji se primjenjuju u poslovima �tose na njoj sklapaju, npr. burza vrijednosnih papira ili neko drugo organiziranotr�i�te tim papirima. Ako isprave koje se tako izdaju nemaju svojstvo javne is-prave, s njima æe se postupati kao sa svim drugim ispravama. Dokazuje li se pos-tojanje i sadr�aj trgovaèkog obièaja vje�taèenjem, sud cijeni nalaz i mi�ljenje vje�-taka slobodnom ocjenom dokaza pri èemu uzima u obzir metodu kojom je vje�takdo�ao do saznanja o trgovaèkom obièaju i njegovom sadr�aju i ocjenjuje ispravnostzakljuèka koji proizlazi iz prikazanog nalaza. Uvijek je moguæ i protudokaz. Okol-nost da je rijeè o èinjeniènom pitanju ogranièava i moguænost izjavljivanja revi-zije u parnici u pogledu utvrðenja trgovaèkog obièaja.

Novi Zakon o obveznim odnosima, za razliku od sada�njeg Zakona, izrièitoureðuje primjenu prakse u obveznim odnosima meðu trgovcima. Propisao je dase u tim odnosima primjenjuje praksa koju su trgovci meðusobno razvili (èl. 12,st. 1). Time je i propisom odreðena osnova za primjenu te prakse kao dijela ugo-vora. Stupanje novog Zakona na snagu neæe ni�ta promijeniti u pravnoj naravitog izvora prava pa i dalje vrijedi ono �to je o tome veæ reèeno u izlaganjima oprimjeni spomenute prakse na temelju sada�njeg Zakona o obveznim odnosima.To znaèi da æe ono �to se ugovorom ugovori imati prednost pred praksom razvi-jenom meðu ugovornim stranama, premda se i ona smatra sastavnim dijelomugovora, ali æe ta praksa imati prednost pred trgovaèkim obièajima,71 jer je ipakrijeè o sastavnom dijelu ugovora.

f) Hijerarhija izvora trgovaèkog prava

Izlo�ene promjene pretpostavki za primjenu trgovaèkih obièaja, koje æe seprimijeniti nakon �to stupi na snagu novi Zakon o obveznim odnosima, dovest æedo izmjene hijerarhijskog redoslijeda primjene izvora trgovaèkog prava. I daljeæe na prvome mjestu biti ugovor u mjeri u kojoj nije protivan Ustavu RepublikeHrvatske, prisilnim propisima i moralu dru�tva. Spomenuto ogranièenje autono-mije ugovornih strana propisano je u èl. 2. novog Zakona. Pod ugovorom se i daljesmatra sve ono �to je njegov sastavni dio pa prema tome i opæi uvjeti poslovanja,

�to se stvarno primjenjuje te izbjeglo svojevoljno postupanje. U Austriji na upit suda postoja-nje i sadr�aj trgovaèkih obièaja potvrðuje Gospodarska komora Austrije. Komora daje mi�ljen-je samo ako dvije treæine èlanova odgovarajuæe komorske sekcije potvrdi da obièaj postoji.Predsjednik Trgovaèkog suda u Beèu skuplja sva mi�ljenja o postojanju obièaja za cijelu Austri-ju i objavljuje ih u bro�uri Handeslbräuche in Österreich. V. u Krejci, H., ibidem.

71 Tako i Lando,O., Beale, H., o,.c. u bilj. br. 52, str. 105.


85

ako su ispunjene pretpostavke za njihovu primjenu, i praksa koju su ugovarateljimeðusobno razvili.

Do razlike dolazi u vezi s primjenom trgovaèkih obièaja. Iza ugovora po hije-rarhijskom se redu, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za njihovu primje-nu, primjenjuju posebne uzance pa posebni trgovaèki obièaji, a zatim opæi trgo-vaèki obièaji meðu koje valja ubrojiti i pojedine Opæe uzance za promet robom zakoje se doka�e da se jo� primjenjuju. Takav redoslijed proizlazi iz pravila da seposebna norma primjenjuje prije opæe, a kodificirana norma istog ranga prije onekoja to nije. Tek ako nema nijednog od spomenutih izvora dolazi do primjenedispozitivnih propisa Zakona i drugih zakona te nakon toga sudske i arbitra�neprakse pa pravne znanosti pod istim uvjetima pod kojima oni dolaze u obzir natemelju sada�njeg Zakona o obveznim odnosima.

Hijerarhija izvora trgovaèkog prava na temelju novog Zakona o obveznimodnosima stoga izgleda ovako:

1. ugovor u mjeri u kojoj nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnimpropisima i moralu dru�tva ukljuèujuæi opæe uvjete poslovanja i praksu razvi-jenu meðu ugovornim stranama,

2. posebne uzance,3. posebni trgovaèki obièaji,4. opæi trgovaèki obièaji ukljuèujuæi tu i pojedine Opæe uzance za promet robom

ako se jo� primjenjuju,5. dispozitivni propisi,6. sudska i arbitra�na praksa i7. pravna znanost � posredno.

Takav hijerarhijski redoslijed primjene izvora trgovaèkog prava æe nakonstupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima konaèno uspostaviti sta-nje koje odgovara naravi tih izvora pri èemu æe trgovaèki obièaji nakon 27 godinaponovno zauzeti mjesto koje im pripada.

5. ZAKLJUÈAK

Naèelo autonomije ugovornih strana koje posebno dolazi do izra�aja u trgo-vaèkom pravu temelj je za stvaranje pravila postupanja koja nastaju u poslovnojpraksi. Time je postavljen temelj za nastajanje i primjenu trgovaèkih obièaja kojisu ostali znaèajan izvor trgovaèkog prava i nakon �to je srednjovjekovno stale�kopravo trgovaca (lex mercatoria, ius mercatorum) zamijenjeno nacionalnim kodifika-cijama kao velikim izvorom trgovaèkog prava. Usprkos pretenzijama da se smanjiutjecaj do tada najznaèajnijeg izvora trgovaèkog prava i da se trgovaèki odnosi


86

urede propisima, trgovaèke se obièaje nije moglo iskljuèiti iz skupine izvora trgo-vaèkog prava. Dotada�nji domet trgovaèkih obièaja je time dodu�e bio su�en ipoveæan broj izvora prava koji se primjenjuju na trgovaèke odnose. Dispozitivnostpropisa kojima se ureðuju obvezni odnosi omoguæuje stvaranje pravila pona�a-nja koja pred njima imaju prednost. Karakter, uèestalost i tipiziranje poslovnihodnosa meðu trgovcima doveli su do toga da se za razliku od drugih grana pravatrgovaèko pravo odlikuje veæom heterogeno�æu izvora koji ga èine meðu kojimatrgovaèki obièaji i dalje zauzimaju va�no mjesto.

Ni brojne dr�avnopravne promjene niti uz to vezani ideolo�ki utjecaji nisu upro�lom stoljeæu mogli u nas iskljuèiti primjenu trgovaèkih obièaja, koliko se godu teorijskom smislu upuæivalo na njihovu konzervativnost, jer je pravna tehnikaureðenja gospodarskih odnosa u biti uvijek ista bez obzira na ideolo�ku pripad-nost sudionika u poslovnim odnosima. Ozbiljna promjena u tome bila je uèinjenasamo 1978. dono�enjem sada�njeg Zakona o obveznim odnosima zbog impre-sioniranosti tvoraca tog zakona velièinom zahvata u pravni sustav i u vezi s timenastojanjem da se dispozitivnim odredbama tog zakona dade prednost pred obièa-jima. Novim Zakonom o obveznim odnosima stvari su vraæene na pravo mjesto.

Moderno trgovaèko pravo, a naroèito ono kojim se ureðuje meðunarodnatrgovina, obilje�eno je o�ivljavanjem onoga na èemu se temeljila srednjovjekov-na lex mercatoria, ureðenja trgovaèkih odnosa pravilima koja nastaju u poslovnojpraksi i ne potjeèu od zakonodavca. Su�ivot dr�avnog i tzv. nedr�avnog prava jestvarnost. Tzv. meko pravo (soft law) ima sve veæu va�nost, a granice autonomijesvode se na ustavne odredbe, prisilne propise i pravila morala. Kako su u trgovaè-kom pravu prisilni propisi izuzetak a dispozitivni pravilo, ostavljen je vrlo velikiprostor za to da gospodarstvenici stvore svoje vlastite izvore prava. Novi Zakon oobveznim odnosima sadr�ava o tome moderna rje�enja. Time æe se 1. sijeènja 2006.okonèati odstupanje na�eg prava od suvremenih tendencija u pravu na tom pod-ruèju koje traje veæ 27 godina. Tako se uklanja i posljednja smetnja da bi na�etrgovaèko pravo moglo u potpunosti i na vrijeme slijediti suvremeni pravac raz-voja tog prava u drugim zemljama i na meðunarodnoj razini.


87

SUMMARY

Application of customs in Croatian commercial law

Assumptions required for application of customs in Croatian commercial law areconsidered. The significance of customs as sources of commercial law is pointed out.The characteristics of commercial law are it�s heterogeneous sources, which is the con-sequence of extensively applicable autonomy in commercial relations. During the me-dieval period commercial customs were the most significant mean for regulating rela-tions between merchants so lex mercatoria was, as unique law of merchants which wasmostly consisted of commercial customs, the law competent for commerce in wholeEurope. By formation of national states and in regards to that bringing of national codi-fications, which became basic regulations for commercial relations, the significance ofcommercial customs was partially put aside due to the fact that solutions from manycustoms were brought into national regulations. However, it could not exclude the ap-plication of commercial customs.

Three periods of legal regulation of application of commercial customs in Croatiancommercial law are considered. These periods do not correspond with constitutionalchanges in territories which at the present time consist Republic of Croatia. For consi-dering how the relations towards commercial customs have been changed the follow-ing periods are considered: period up to 1978, period from 1978 to the end of 2005 andthe period which will start with 1th of January 2006. The first above mentioned periodends with bringing the Law on obligations which is still in force, the second is the timeof the duration of that Law and the third will begin with entering into force of the newLaw on obligations which is already approved by the Parliament.

The first period of application is characterized by objective theory on application ofcustoms while in the second one, with partial use of objective theory, subjective onedominates. In the second period Croatian commercial law outstands from modern ten-dencies in commercial law of developed legal system countries mostly from what isapplicable in international level. The new Law on obligations again lets in the objectivetheory as a dominant one and by that puts Croatian commercial law within legal sys-tems which follow modern trend of development of commercial laws in the world startedby actions on unification of the law by which modern commerce is regulated.

The new legal solutions of Croatian commercial law respond to what is recommend-ed for application of commercial customs or is already valid in the field of internationalcommercial law. The classification of commercial customs is brought out and other is-sues regarding their determination and legal effect are considered. The position of com-mercial customs in hierarchy of sources of commercial law is determined. Due to thatthe hierarchy of all the sources of commercial law and the reasons for sequence of useof them are carried out.

Documents

Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu