24
Jelena Ðuriæ UDK 141.319.8, 130.31:165 Institut za filozofiju i društvenu teoriju Originalni nauèni rad Beograd DOI:10.2298/FID0902153D PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA * Apstrakt: S obzirom da znaèaj problema identiteta raste uprkos neminov- nom izmicanju njegovih znaèenja, to je rasvetljavanje problema identiteta i dalje predstavlja izazov za savremenog èoveka. Usled nemoguænosti da se ostvari potpuna preglednost ove sloene problematike nuno je pronaæi reprezentativne niti èije je po- vezivanje oblik samosaznanja koje doprinosi razvoju samosvesti koja predstavlja os- novnu humanu vrednost i svrhu. U sliènom duhu treba shvatiti i globalne procese èiji razvoj vodi sve veæem osvešæivanju potrebe za preobraajem. Kljuène reèi: filosofska antropologija, identitet, vrednosti, duhovnost. Tenja za pronalaenjem suštinskih odgovora na jedan od naj- sloenijih problema ljudskog ivota i mišljenja, kakav je problem identiteta, jeste prevelik zahvat kada se imaju u vidu prepreke koje stoje na putu njegovom ostvarenju. Ne samo istorijska nepreglednost problema nego i njegova problemska zamršenost, otkrivaju srazmere teškoæa koje spreèavaju otkrivanje definitivnih rešenja. Stanovište koje bi teleološki obuhvatilo razlièite vrste filosofskih, psiholoških i sociokulturnih shvatanja identiteta, moglo bi uæi u okvir jedne ob- novljene filosofske antropologije. No, s obzirom da su trendovi anali- tièkog pozitivzma i poststrukturalizma vodili napuštanju spekulativ- nog filosofskog nastrojenja, to je sad potrebno iz mnoštva teorija o identitetu naæi naèina da se bar neke osnovne niti poveu u viziju neke celine. Nauèna strana antropologije kojom se obièno bavi istorija ove discipline, takoðe je zanemarila njene filosofske korenove. To je ostavilo veliku pukotinu u mišljenju, s obzirom da upravo filosofski aspekt antropologije sadri kontinuitet najdubljih problema i pitanja koja su ljudi oduvek postavljali. Opšti, univerzalni znaèaj ovih 153 FILOZOFIJA I DRUŠTVO 2/2009 * Rad je nastao u okviru projekta Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, pod nazivom Regionalni i evropski aspekti integrativnih procesa u Srbiji: civilizacijske pretpostavke, stvarnost i izgledi za buduænost (br. 149031), koji finansi- ra Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije.

PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Jelena Ðuriæ UDK 141.319.8, 130.31:165Institut za filozofiju i društvenu teoriju Originalni nauèni radBeograd DOI:10.2298/FID0902153D

PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Apstrakt: S obzirom da znaèaj problema identiteta raste uprkos neminov-nom izmicanju njegovih znaèenja, to je rasvetljavanje problema identiteta i daljepredstavlja izazov za savremenog èoveka. Usled nemoguænosti da se ostvari potpunapreglednost ove slo�ene problematike nu�no je pronaæi reprezentativne niti èije je po-vezivanje oblik samosaznanja koje doprinosi razvoju samosvesti koja predstavlja os-novnu humanu vrednost i svrhu. U sliènom duhu treba shvatiti i globalne procese èijirazvoj vodi sve veæem osvešæivanju potrebe za preobra�ajem.

Kljuène reèi: filosofska antropologija, identitet, vrednosti, duhovnost.

Te�nja za pronala�enjem suštinskih odgovora na jedan od naj-slo�enijih problema ljudskog �ivota i mišljenja, kakav je problemidentiteta, jeste prevelik zahvat kada se imaju u vidu prepreke kojestoje na putu njegovom ostvarenju. Ne samo istorijska nepreglednostproblema nego i njegova problemska zamršenost, otkrivaju srazmereteškoæa koje spreèavaju otkrivanje definitivnih rešenja. Stanovištekoje bi teleološki obuhvatilo razlièite vrste filosofskih, psiholoških isociokulturnih shvatanja identiteta, moglo bi uæi u okvir jedne ob-novljene filosofske antropologije. No, s obzirom da su trendovi anali-tièkog pozitivzma i poststrukturalizma vodili napuštanju spekulativ-nog filosofskog nastrojenja, to je sad potrebno iz mnoštva teorija oidentitetu naæi naèina da se bar neke osnovne niti pove�u u vizijuneke celine.

Nauèna strana antropologije kojom se obièno bavi istorijaove discipline, takoðe je zanemarila njene filosofske korenove. To jeostavilo veliku pukotinu u mišljenju, s obzirom da upravo filosofskiaspekt antropologije sadr�i kontinuitet najdubljih problema i pitanjakoja su ljudi oduvek postavljali. Opšti, univerzalni znaèaj ovih

153

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

* Rad je nastao u okviru projekta Instituta za filozofiju i društvenu teoriju uBeogradu, pod nazivom Regionalni i evropski aspekti integrativnih procesa u Srbiji:civilizacijske pretpostavke, stvarnost i izgledi za buduænost (br. 149031), koji finansi-ra Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije.

Page 2: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

pitanja svakako predstavlja znaèajan motiv za novo preispitivanjeove teme. Filosofsko-antropološko istra�ivanje problema identiteta isrodnih tema, poput samoposmatranja, samosaznanja i samosvesti,poprima teorjske oblike znanja o „sopstvu“ i o „drugom“, na osnovuispitivanja razlièitih znaèenja, liènosti, kolektiva i kultura. Preo-bra�aji njihovih sadr�aja i znaèenja èine da problem identiteta osta-ne aktuelan uprkos njegovoj teorijskoj „neuhvatljivosti“.

Relevantnost identiteta za èoveka, kao pojedinca i kao vrstu,polazi od pitanja: šta znaèi „identitet èoveka“? Ovo pitanje sadr�islo�ena znaèenja sastavnih pojmova. Tako je „èovek“ i individua ideo kolektiva – deo kulture i deo prirode, deo koji svojom svešæu naveoma poseban naèin obuhvata i generiše samu celinu. Otuda, razu-mevanje znaèenja identiteta èoveka obuhvata široko polje pojava isaznanja – od toga kako osoba postaje osoba zahvaljujuæi drugimljudima, do toga kako individua shvata „sebe“ kao „subjekta“ svoje„stvarnosti“. Na taj naèin, središte problematike identiteta u stvari jeproblematika razlika koja sadr�i dinamiku razmenjujuæeg procesaodnosa svesti i stvarnosti.

Pojmovi „svesti“ i „stvarnosti“ korišæeni su u razlièitim znaèe-njima tokom istorije filosofskog i nauènog mišljenja, a da pritom nisustekli svoja konaèna odreðenja. No, umesto odustajanja od ovihtema, što u svakom sluèaju vodi njihovom podrazumevanju, treba iz-vuæi podsticaj za novo preduzimanje istra�ivanja na osnovu uverenjada su odreðenja identiteta itekako bitna za konstituisanje i preobra�ajnaših pogleda na svet. Tra�enje povezanosti aktuelnih i potencijalnihznaèenja identiteta (svesti i stvarnosti) pretpostavlja jednu univezal-nu potku, prisutnu u uglavljenjima pojmova, biæa i stvari. Zamišlja-nje ove svepovezujuæe potke, poèiva na veri u potencijal smisla naosnovu kojeg je moguæe konstruisati neku odr�ivu stvarnost.

To vodi pitanjima opšteodr�ivih vrednosti koja iznose na vide-lo nove slo�enosti problema identiteta i pomeraju fokus na vrednostikao sto�ere identiteta. Iz toga izviru serije pitanja o odnosima izmeðuuniverzalnosti i relativnosti kultura koje su u skladu s odgovarajuæimproblemima društvenih, nacionalnih i dr�avnih ureðenja. Moguæe daistorijsko uslo�njavanje ovih pitanja nastaje upravo zbog inherentnihmisaonih zamršenosti koje proizvode realne dimenzije problema.

Pojmovi upotpunjuju i ostvaruju svoja znaèenja u konteksti-ma odgovarajuæih pogleda na svet koji su izra�eni preko razlièitih

154

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 3: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

promenljivih �ivotnih prièa, tako da je nedovršenost pojmovnih zna-èenja zapravo nu�na. Ipak, za razliku od drugih, „uobièajenih“ poj-mova, uslovljenost kontekstom „osnovnih“ pojmova, kakvi su poj-movi „identiteta“, „procesa“ i „preobra�aja“, trebalo bi da je obrnutosrazmerna znaèaju njihove funkcije kao utemeljujuæih ideja. To jesvakako kljuèno kada je reè o stalnom obnavljanju potrebe da im seodrede znaèenja. Meðutim, samoodreðujuæa znaèenja utemeljujuæihpojmova meðusobno su povezana i upuæuju na spekulaciju o prvo-bitnom identitetu svesti i stvanosti. Tako znaèenje „biti èovek“ poèi-va na pripisivanju znaèenja koja uèitava neki konkretan èovek. Ipak,„èovek“ nije samo odreðena konkretna individua, nego je i svojevr-sni kanal kulture, dok istovremeno, samo na osnovu svog liènogidentiteta èovek postaje kulturni posrednik, zapravo stvaralac.

Ovaj vrtlog u koji upada mišljenje najbolje pokazuje kolikosu zapravo sama znaèenja kru�na. Moderni nauèni um se, s jednestrane, razvio zahvaljujuæi neprihvatanju odgovora filosofije ideali-zma – da neizbe�nost ovog kruga proistièe iz primarnog, bezuslov-nog i apsolutnog naèela identiteta – „ja jesam“ – koje samousposta-vlja identitet subjekta i objekta. S druge strane, èovekovom umu,kao takvom, nije prihvatljiva moguænost da subjekt saznanja ostanenesaznatljiv, jer, na osnovu èega bi onda bilo šta mogao znati?

Tra�enje konaènih znaèenja identiteta mo�e da izgleda kaorešavanje jednaèine u kojoj su sve nepoznate, mada analogija s ma-tematikom ipak ne odgovara u potpunosti. Iako je matematièka logi-ka bitna za neka moguæa znaèenja identiteta, formalno rezonovanjene dopušta povezivanje razlièitih tipova entiteta (takozvanih „baba i�aba“). U domenu kulture, naprotiv, identitet je uvek pro�et nekimfigurativnim pomacima, razlikama i promenama. Otuda se mišljenjeidentiteta u kategorijama èovekovog „sopstva“, kao i odnosa s dru-gima, koje su osnov kulture, uglavnom sastoji od ovakvog povezi-vanja pojmova koji u prièama o identitetu ukazuju na sliènost, iakonikada ne govore o identiènosti. Nasuprot formalnom poimanjuidentiteta, kulturni sadr�aji identiteta obuhvataju najrazlièitije – do-�ivljene i zamišljene, istorijske i potencijalne – oblike biæa.

Da bi istra�ivanje potencijala preobra�aja identiteta moglo daprati kulturne sadr�aje, ono bi trebalo da se suoèi sa saznajnim kon-tingentom koji na dosadašnjem nivou razvoja globalnih procesazahvata èoveka i njegovo društveno i prirodno okru�enje. U tom smi-

155

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 4: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

slu, sadašnje stanje globalnih procesa treba uzeti kao priliku da se va-rijacije odgovora na pitanje ‘Šta je èovek?’, shvate kao zajednièkonasleðe èoveèanstva. Pritom, ne treba gubiti iz vida da potragu za od-govorima na problem identiteta zapravo nikada nije moguæe okonèa-ti. Kada bi, naime, to bilo moguæe, to bi znaèilo da je èovek došao dokonaènog saznanja stvarnosti, do kraja onog vrtloga znaèenja kojiproizvodi uverenje da je stvarnost u naèelu nedostupna saznanju. Bu-duæi, pak, da je problem „saznanja stvarnosti“ istovremeno problem„èoveka koji saznaje stvarnost“, to nas ponovo vraæa na pitanje:‘Kako je moguæe da je svet koji nas okru�uje „stvaran“ ako je „sop-stvo“, koje ga kao takvog odreðuje, nedostupno saznanju?’

Ukoliko nauèna istra�ivanja dovrše odgonetanje „opštestrukture sopstva“1, to mo�e doprineti rešavanju liènih problema in-tegrisanja identiteta, ali potraga za liènim identitetom time ne bi bilaokonèana, upravo zato što je ona u osnovi lièna2, te je uslov za njenoispunjenje integracija konkretnih �ivotnih sadr�aja i iskustava �ivo-ta svake pojedinaène osobe. Ukoliko traganje za identitetom ikadabude okonèano, to samo mo�e da znaèi da je došao kraj èoveka kaohumanog biæa.

Naravno, prepreke za saznanje i uspostavljanje sopstvenogidentiteta itekako postoje. Takvu prepreku moguænosti saznanjasimbolizuje drevna prièa o tome kako su bogovi sakrili tajnu biæa, neu najdublje dubine okeana, niti u najudaljenije daljine univerzuma,veæ u krajnju suštinu èovekove sopstvene unutrašnjosti pretposta-vljajuæi da æe se èovek najte�e setiti da je tra�i tamo. Ova prièa, kojagovori o tome zbog èega èoveku izgleda lakše da se okrene spolja-šnjem svetu nego samome sebi, takoðe objašnjava zašto – kada sekonaèni odgovori na pitanja o stvarnosti poka�u neizvesni, upuæu-juæi na identitet subjekta i objekta, svesti i stvarnosti, koji u stalnoj

156

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

1 O toj moguænosti se razmatra u Zohar i Maršal 2000.2 Moguæe je poricati ovu tvrdnju s institucionalnog i socijalnog stanovišta, jer

su takozvane ‘politike identiteta’ bitno sredstvo institucionalnog funkcionisanja. Sobzirom da je suštinski identitet individua, kao i kolektiva, nedokuèiv saznanju, do-lazi do zamene teze, te se ‘politika identifikacija i konstruisanja ‘identiteta’, dakle,njihova institucionalizacija, uzima kao jedina uhvatljiva, a samim tim i jedino mero-davna stvarnost. O pogubnosti ovog quid pro quo svedoèe brojni problemi savreme-nog sveta, a s obzirom da se ne mo�e dopreti do globalne odgovornosti koju za oveprobleme snosi kolektiv èoveèanstva to neophodnost liène potrage za identitetom iz-gleda kao jedino dostupno rešenje.

Page 5: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

promeni izmièu znanju – motivacija da se ovi odgovori naðu teškomo�e da mine.

Sama potraga za identitetom doprinosi sadr�aju njegovih pre-obra�aja i u skladu je sa odgovarajuæim tokovima evolucije svesti. Ukontinuumu koji povezuje sve vrste prošlih, savremenih i buduæihteorija i istra�ivanja, smisao nekadašnjih odgovora i njima odgova-rajuæih kulturnih oblika i simbola vremenom bledi.3 Kada, zbogtoga, potreba novih naraštaja za smislom ostane nezadovoljena, tadadolazi do novih tumaèenja i saobra�avanja, pa i do �elje za ostvari-vanjem korenitih promena koje obièno, uprkos trudu, ponovo iznosena videlo iste, poznate probleme ljudske prirode s njenom neodlu-èivošæu saznanja.

Globalni pomak u preobra�aju identiteta takoðe postaje vid-ljiv iako se identitet u krajnjoj liniji prvenstveno vezuje za liènost kaostvaralaèki princip kulture. Otuda je davanje sopstvenih odgovora naproces integracije identiteta najva�niji put preobra�aja. U tome jeprvi smisao identiteta èoveka, koji nije samo èovek uopšte4 – simbolsamosvesti i kulture – nego konkretan pojedinac, osoba/liènost, èijiidentitet korespondira odeðenim nivoima svesti i biæa. Samo posred-stvom èoveka, kao subjekta, pojavljuje se svest o sebi. Otuda, pojam

157

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

3 Vremenom su izbledela znaèenja mnogih odgovora, kao što su odgovori nakljuèna pitanja identiteta èiji je simbol, na primer, u egipatskoj kulturi bila Sfinga. Namisteriju identiteta – ko je èovek, odakle dolazi, zašto je ovde, šta treba da èini, i kudana kraju ide, – Sfinga je, kao što prenosi Uspenski, èoveku ‘davala odgovor’svojim bi-kovskim telom, koje ga je upuæivalo na izdr�ljivost, svojim lavovskim nogama, koje suga upuæivale na spremnost za akciju, svojim orlovskim krilima, koja su ga upuæivala nauzdizanje iznad prizemnosti svakodnevnog bitisanja i svojim �enskim grudima, kojesu ga upuæivale na bezuslovnu ljubav. Do duše, ovi odgovori uspeli su da donekle do-pru do nas i zahvaljujuæi mitovima drevne Helade i drugim umetnièkim i filosofskimnitima utkanih u raznolike oblike i aspekte kulture. Tako je, na primer, Sofoklova dra-ma „Kralj Edip“ inspirisala Frojdovu psihoanalizu (i njenu teoriju ega i edipovog kom-pleksa) koja je imala kardinalan uticaj na evoluciju modernog identiteta.

4 Izraz ‘èovek uopšte’ne treba shvatiti u smislu ‘svi ljudi’, nego u smislu ‘èovekkao takav’, ali ne kao bezlièno apstraktno sredstvo kulture, nego kao do�ivljaj potenci-jala individue za univerzalne vrednosti koje daju smisao ideji èoveènosti. Komplemen-tarnost partikularnog i univerzalnog ovde je u potpunosti na delu nasuprot njihovomsuprostavljanju na osnovu strogo racionalnog stanovišta koje uglavnom promašujedublju duševnu istinitost. Inaèe, posledice suprotstavljanja univerzalnosti kulture i par-tikulariteta pojedinaènih kultura iznete su u knjizi Alena Finkelkrota (Finkelkraut) Po-raz mišljenja. Tu se pokazuje nepremostiv jaz izmeðu ovih stanovišta koja se meðu-sobno odbacuju i �igošu kada su shvaæena antagonistièki.

Page 6: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

subjekta, kao „podmeta“, osvetljava smisao identiteta kao onoga naèemu poèiva ljudskost biæa. Posredstvom bivanja i do�ivljaja sop-stvene stvarnosti ostvaruje se poimanje biæa uopšte, jer sve što poi-ma, èovek poima na ‘svojoj ko�i’ i u svojim do�ivljajima – kroz opa-�anja, oseæanja, seæanja, saznanja – koji predstavljaju iskustvo.

Ipak, shvatanje procesa identiteta takoðe iziskuje razumeva-nje ljudskih odnosa s drugim biæima, pre svega s drugim ljudima. Tose odnosi na svaku zajednicu, kolektiv, kulturu, naciju, društvo, kaoi na društva unutar društava, grupe i potkulture – dok se procesiidentiteta odnose na njihova aktualna i potencijalna povezivanja,pretapanja, proširivanja, koja su takoðe pod uticajima lokalnog iglobalnog okru�enja. Kljuèno je da ovi procesi identiteta iz okru�e-nja meðusobno komuniciraju („opšte“) na osnovu vrednosti kojemogu da budu sasvim razlièitih vrsta – od onih koje se odnose samona materijalne interese, do onih koje su upuæene na duhovno uzdi-zanje. Pitanja vrednosti vode tako do raskršæa odakle se mo�e kretatiu razlièitim pravcima u zavisnosti od toga da li se vrednosti uzimajukao svrhe ili kao sredstva za druge ciljeve.

Moguænost da se vrednosti postave kao svrhe odgovara uve-renju da je svrha globalnog preobra�aja identiteta èoveka, kao poje-dinca i kao vrste, u razvoju duhovnih potencijala. Pitanje šta to zna-èi, i kako ove potencijale treba razvijati svakako izaziva mnoštvorazlièitih odgovora i mišljenja. Ipak, izgleda da veæina njih ide upravcu povezivanja preobra�aja individualnih i kolektivnih identite-ta s jedinstvenošæu ljudske vrste. Uostalom, ovo postaje neophodanuslov svesnog usmeravanja procesa globalnog preobra�aja. To po-drazumeva da je nauèena lekcija istorije koja je mnogo puta ponovi-la da uvek postoji moguænost da se svaka univerzalna vrednost po-grešno shvati, uniformizuje i ideološki zloupotrebi postajuæi teror zaposebnosti. Meðutim, ukoliko su autentiènosti pretpostavka identi-teta, to znaèi da bi ih trebalo uva�iti. Ukoliko se one porièu, onda setime dovodi u pitanje identitet globalnog èoveèanstva, koji ne trebada podrazumeva be�ivotnu homogenu jednoliènost, nego usklaðe-nost �ivotnih razlièitosti. Anticipacija rešenja nalazi se u otkrivanjunaèina da se meðu sukobljenim elementima pronaðe ravnote�a, sobzirom na uverenje da suprotstavljeni principi treba da postanunadopunjavajuæi. U skladu s tim je vera da su univerzalne vrednostièoveèanstva i posebne vrednosti liènih i kolektivnih identiteta

158

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 7: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

uzajamno uskladive, dok je njihovo suprotstavljanje sredstvo domi-nacije, manipulacije i nasilja.

Antropološka rešenja se nalaze obièno u okviru naèina nakoje se shvata ljudska priroda. Nasuprot pojmovima „ljudskost“ i„èoveènost“, koji u principu imaju pozitivan predznak, pojam„ljudske prirode“ obièno se posmatra sa iskljuèivošæu – ili se ljudskapriroda posmatra sa optimizmom, kao dobra i uzvišena, ili sa pesi-mizmom, kao loša i podlo�na kvarenju i zloupotrebi. No, oba pogle-da uzeta zasebno onemoguæuju da se ljudska priroda sagleda u celi-ni. Samo obuhvatan pogled omoguæava da se suprotnosti poka�ukao nadopunjujuæe te da se mogu stvaralaèki usaglašavati, èime seoslobaðaju potencijali duhovnog preobra�aja.

Suprotstavljanje dvojake ljudske prirode stvara u èoveku ose-æanje razapetosti koja se obièno pojednostavljano svodi na suprot-stavljanje duhovne i telesne strane. Religijske institucije su nekada uovom pojednostavljenom kljuèu telu pripisivale negativne, a duhupozitivne konotacije. To, meðutim, uopšte ne mora da bude sluèaj,jer je duh taj koji se opredeljuje za vrednosti, dok je telo tada njegovpratilac. Istina je, doduše, da je zbog svoje telesne prirode, èovekupuæen na spoljašnjost, dok je zahvaljujuæi duhu i duši, èovek okre-nut ka unutrašnjosti. No, to je tako samo ukoliko u svojoj unutra-šnjosti, èovek zaista tra�i sebe, ne toliko u smislu neke racionalne is-tine svog „sopstva“, koliko u smislu svog suštinskog identiteta kojije u duhovnim uèenjima shvaæen kao elemenat bo�anskog koji za-hteva prevazila�enje uobièajenog ljudskog „ega“. Dominacija egapodrazumeva da su transcendentni potencijali ljudske prirode otu-ðeni i oni se otuda shvataju kao „onostrani“, a njihovo delovanje sesmatra kao nezavisno od egoistiène ljudske volje. To je svakako jošjedna protivreènost identiteta – mada molitvom èovek priziva Bo�juvolju, njemu je u isto vreme itekako potrebna lièna volja i snaga dabi se odupro iskušenjima5, a tu granica izmeðu „sebe“ i „ega“ mo�eda bude teško uhvatljiva.

159

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

5 Kao što je konstatovao Vladeta Jerotiæ, u knjizi Èovek i njegov identitet,„iskušenja“ su prirodna iskustva �ivota. To su do�ivljaji koje mo�emo preobra�avatina ovaj ili onaj naèin. Prevagu mo�e da odnosi negativna strana (što ne znaèi da jeona „zla“, jer su pojmovi „dobra“ i „zla“ kulturno uslovljeni), a to se obièno ispoljavau krizi identiteta pod uticajem pogrešnih identifikacija, èiji je izraz ontološka de-struktivnost. Prevagu takoðe mo�e da odnosi pozitivna strana, a to znaèi da osobapreobra�ava iskušenja u bitne aspekte liènog iskustva koje je vodi ka sebi, i na

Page 8: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Suštinskim svojstvom „ljudske prirode“ smatra se, dakle, slo-boda izbora. Meðutim, izbori zavise od vrednosti èijem usvajanjudoprinosi psihološka konstitucija identiteta. Na taj naèin, ono štonajviše utièe na ljudsku dušu predstavlja u stvari osnovni princip èo-veka. Tu je svakako nezaobilazna uloga vaspitanja i obrazovanjakoje utièu na usvajanje vrednosti i koje treba imati u vidu pri razmi-šljanju o preobra�ajima identiteta. Bez svesti o tesnoj povezanostiizbora, vrednosti i odgovornosti, „sloboda“ obièno vodi do kvarenja„ljudske prirode“.

Na globalnom planu isto postoji poprište uticaja koji delujuna polarizaciju procesa preobra�aja identiteta. Opreèni polovi semogu posmatrati s obzirom na globalnu odr�ivost prirodnog i dru-štvenog okru�enja. Negativni uticaji su negativni i po svom pristupui po svojim posledicama, s obzirom da vode uništavanju okru�enja.Nije neobièno što ovi uticaji dominiraju, jer se i sami oslanjaju nadominaciju i kontrolu. Meðutim, kako oni uvek vode do sukoba ipatnje, mo�e se oèekivati da æe se njihova destruktivnost, bez obzirada li je brutalna ili rafinirana, na kraju usmeriti na samu sebe. Meta-fora toga je Uroboros6 koji takoðe ukazuje na to da je svaki krajpredstavlja novi poèetak. Poenta je samo u tome da li æe kraj da budeposledica destrukcije ili æe biti stvaralaèki svršetak svesno usmere-nog duhovnog preobra�aja.

Na osnovu razlièitih duhovnih izvoðenja izgleda da je potreb-no da se „postigne kritièna masa“ ljudi koji æe uvideti da je u njiho-voj moæi da svesno dovode u sklad sebe i svoje okru�enje. Tada biljudsko organizovanje prestalo da se zasniva na te�nji za dominaci-jom7. Do tada, treba istaæi potencijale ovih uticaja da bi globalni pro-cesi mogli što više da budu usmereni ka stvaralaèkoj moguænosti

160

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

osnovu kojih ona postaje liènost od integriteta. To što se ka�e da je takva osoba „po-bedila sebe“, ovde se „sebe“ u stvari odnosi na „ego“, a ne na „sopstvo“ koje predsta-vlja najviši potencijal liènosti.

6 Iz grèkog pojma ïõñïâüñïò üöéò = zmija koja jede svoj rep, predstavlja sim-bol kruga, kru�enja, samoposmatranja, naroèito u smislu neèega što stalno obnavljasebe, što se veèno vraæa i èiji kraj donosi novi poèetak.

7 Istorijsko iskustvo je pokazalo neuspeh pokušaja da „nivo svesti“ podignepolitièka partija, ili institucija, jer polo�aj moæi koja ona uzima izaziva kvarenje.Ostaje, dakle, problem organizovanja društva tako da pojedinci mogu neposrednijeda utièu na podešavanje celine. Za to je svakako preduslov podizanje nivoa svesti istvaranje kritiène mase kreativnih individua.

Page 9: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

preobra�aja, nasuprot uništavalaèkoj. U pogledu ljudskih društava ikultura to pretpostavlja da se umesto principa suprostavljanja usvojiprincip nadopunjavanja. Što više razlièitih moguænosti postoji, to suinteresantniji naèini usklaðivanja kontrasta u jedinstveno harmoni-zovano kolektivno tkanje ljudskih kultura na planeti Zemlji.

*

Pored intrinsiènih misaonih problema povezanih s proble-mom identiteta postoje i prepreke tehnièke prirode, kao što je nemo-guænost da se da potpuni prikaz svega što je relevantno za ovu temu,a što je bilo izra�eno tokom istorije, kroz umetnost, knji�evnost,filosofiju i nauke. U okviru humanistièkih i društvenih nauka pro-blem identiteta ispituju razlièite škole unutar brojnih disciplina: psi-hologije, sociologije, kulturologije, politikologije, komunikologije,etnologije, antropologije... Otuda, tema identiteta iziskuje otkrivan-je interdisciplinarnih povezanosti razlièitih pristupa.

Prisustvo teme identiteta u sferi apstraktnog logièkog mišlje-nja i matematike predstavlja osnov egzaktnih prirodnih nauka èija jesvrha definisana kao progresivno saznavanje zakonitosti sveta kojetreba da stane u slu�bu èoveka. To se dešava posredstvom moderniza-cije koja pak dovodi do globalnih problema povezanih sa okru�enjema koji, u krajnjoj liniji, potièu od neodr�ivosti vrednosnog stanovištaantropocentrizma za prihvatljivu buduænost sveta. S druge, pak, stra-ne, razvoj nauka sve više vodi do svesti da je sama njihova osnovablisko povezana s filosofskom, to jest, s ontološko-epistemološkomproblematikom. Iako je moderna dominacija materijalistièko poziti-vistièkog stanovišta dovela do zapostavljanja ovih veza, fundamen-talna polazišta prirodnih nauka se sve više povezuju sa svešæu kaonjihovim ishodištem i vode promeni ovakvog stanovišta.

Kada je reè o problemu obimnosti potencijalnih sadr�ajaidentiteta i procesa povezanih s njim, treba istaæi da ovaj problemnije samo tehnièke prirode, nego je istovremeno i pojmovni pro-blem. Ukoliko bi, naime, neko hipotetièko osmišljavanje obuhvat-nog interdisciplinarnog projekta istra�ivanja identiteta trebalo pret-hodno da ustanovi principe dovoðenja u isti koordinatni sistem svihrazlièitih ideja izra�enih o ovoj temi, pokazalo bi se da je zajednièkopojmovno usklaðivanje veoma problematièno. To je, pre svega, zatošto se problem identiteta javlja veæ na nivou samih pojmova koji se

161

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 10: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

koriste u okviru jedne oblasti istra�ivanja, što se dešava i u dru-štvenim i u prirodnim naukama8, a onda, naravno, situacija postajegora pri pokušaju povezivanja pojmova razlièitih nauènih oblastiistra�ivanja, kao i razlièitih škola mišljenja.

Neodreðenost pojmovnih znaèenja korespondira, dakle, tomešto je identitet pojmova i sam deo problema identiteta. To je mo�daolakšavajuæa okolnost za pojmove, ali ne i za naše saznanje. Inter-disciplinarni razvoj bi mogao da doprinese uspostavljanju odreðe-nijeg identiteta pojmova, jer bi razlièita istra�ivaèka usmerenja bilauokvirena u jedan koordinatni sistem. S druge strane, ma koliko daje taj koordinatni sistem širok, to opet ne bi bilo lako ostvarljivo.Razlog tome nije samo preveliki obim razlièitih sadr�aja znanja,nego i delimièna ili potpuna nesamerljivost njihovih razlika. Onedonose opasnost redukovanja kojom bi ideje mogle da izgube nekasvoja specifièna svojstva i aspekte koji su izvorno prisutni. Meðu-tim, treba imati u vidu da svako novo razmišljanje o neèem što jepojmovno veæ bilo izra�eno upravo to i èini – trudi se da na „svoj je-zik“ prevede razlièite ideje da bi ih potom ugradilo u svoju teoriju.

Fokusiranje svesti na opasnosti od toga da pojmovi izgubesvoja svojstva i identitet dovelo je, poèevši sa Lakanom (Lacan) dopostmodernog stanovišta da ovo pomeranje znaèenja nema konaè-nog utemeljenja u stvarnosti. Iako se iz tog razloga postmodernommišljenju mo�e pripisati odricanje dubine – „dubina je bila zamenje-na mnoštvom površi“9 – ono je samo u duhu svog vremena izraziloproblem koji postoji oduvek – a to je svojstvo mišljenja da se vrti ukrug, da se vraæa na samo sebe kad god se pita o svom polazištu.

Tako je postalo uobièajeno, a izgleda i kao neizbe�no, da sejedna nepoznata odreðuje pomoæu druge nepoznate, što kao rezultatmo�e da da samo novu nepoznatu. Buduæi, pak, da je za istra�ivanjenu�no odrediti neki poèetak saznanja, taj se poèetak „prirodno“ ja-vlja u „èinjenièkoj“ razlici izmeðu svesti i stvarnosti. Tako razlikaizmeðu „ja“ i „ne-ja“, kao osnovna razlika, predstavlja polazište tra-�enja identiteta, ali i znaèenja uopšte. Nije ni èudo što ostala znaèe-nja izgledaju ne(dovoljno) utemeljena, kad ni znaèenje ovog prvo-

162

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

8 Kada je reè, na primer, u fizici, o tome videti: Fajnmen. Osobitosti fizikalnihzakona, Zagreb, 1986.

9 Griswold, Wendy, Cultures and Societies in a Changing World, Sociologyfor a New Century Series, Pine Forge Press, 1994, str. 148.

Page 11: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

bitnog „ja“ nema utemeljenja. Zatim se ni�u ostali zapleti identitetaod kojeg je teško odustati (ne samo od problema, veæ i od pojmaidentiteta), pošto se mišljenje uvek ponovo na njega vraæa.

Zbog toga je od kljuènog znaèaja ispitivanje razlièitih aspe-kata identiteta, ne samo onih koji se tièu èoveka, kao pojedinca, i snjim povezanih pojmova: osobe/liènosti, sopstva/sebe i subjekta,nego i onih povezanih s drugima – kolektivom/zajednicom, dru-štvom, kulturom. Nivo kolektivnog identiteta je posebno va�an s ob-zirom da se porodice, grupe, društva ne shvataju kao zbir individual-nih identiteta, veæ, s jedne strane, kao posebni entiteti, a s druge, kaookru�enje u kojem se razvija individua. Odatle se izvodi primarniznaèaj drugog i kolektiva uopšte.

U stvari, ideja je da se razlièita znaèenja identiteta, proistekla izrazlièitih aspekata pojma i iz razlièitih pristupa, dovedu u meðusobnukomunikaciju. Na taj naèin bi se moglo pokazati da li postoji nešto za-jednièko svim tim razlièitim pristupima, odnosno, gde se sve oni razi-laze. To je neophodno za izvoðenje klasifikacije razlièitih znaèenjaèime bi na novom nivou trebalo da se produbi pojam identiteta i osvet-le njegovi antropološki potencijali u funkciji njegovog preobra�aja.

*

U istorijskoj perspektivi smisao preobra�aja identiteta smeštase u odnosu na vrhunsku vrednost koja je od svog nastanka bila po-kretaè globalnog preobra�aja. To je prosvetiteljska ideja „osloboðe-nja èoveèanstva“. Ovo osloboðenje je, od renesanse, bilo poneto vi-zijom progresa. Progres se zasnivao na napredovanju znanja, èija jesvrha bila oslobaðanje od nu�nosti prirode, što je zahtevalo osloba-ðanje razuma od stega religioznih dogmi. Oduzimajuæi religijskiminstitucijama do tada ekskluzivno pravo na posredovanje smisla sve-ta i postojanja, racionalni odnos prema svetu inicirao je napredaknauke i tehnologije. Meðutim tumaèenje smisla sveta i stvarnosti napotpuno drugaèiji naèin, nije spreèilo da nauka i sama postane dog-matska. Implikacije njenog materijalistièkog racionalizma dovele sudo materijalistièke negacije èovekove potrebe za transcendencijom.

Time što je uspela da opstane na marginama moæi sekularnogsveta, ljudska potreba za transcendencijom je na neki naèin potvrdilasopstvenu autentiènost. Uprkos tome što je proglašena primitivnomrelikvijom nerazvijene faze evolucije ljudske vrste – nasuprot civili-

163

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 12: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

zovanom nauènom odnosu prema svetu koji prenosi sekularno obra-zovanje – ljudska potreba za duhovnošæu nije nestala. To što ona nijebila prepoznata više nego socijalno orijentisana prosvetiteljska ideo-logija, potpomognuto je njenim prethodnim uništavanjem od stranesamih religioznih institucija pošto je institucionalizovana religija isama prete�no negovala socijalne aspekte svog postojanja10. Nije,dakle, ni èudo što je rušenje monopola crkvenog tumaèenja svetabilo shvaæeno kao oslobaðanje ljudskog intelekta. Ono je bilo odpresudnog znaèaja za nastanak i razvoj modernog doba. Duhovnost,koju je komunistièka ideologija totalno eliminisala uz sna�no name-tanje sekularizacije i ateizma i etiketiranjem religije kao „opijuma zanarod“, zamenjena je u modernom dobu filosofijom èiju je potrebuza istinom Rorti (Richard Rorty) nazvao „opijumom za intelektual-ce“ (Rorti 2004).

Meðutim, materijalistièka racionalnost, ma kako bila znaèaj-na za nauèni i tehnološki napredak èoveèanstva, ne shvata funda-mentalnu ljudsku potrebu za duhovnim do�ivljajem identiteta. Otu-da su razlièiti oblici identifikacija sve što je ona u stanju da ponudi.Materijalistièka racionalnost je obezvredila ideju duhovnog traganjaza sopstvom koje je povezano s nevidljivom i mistiènom sferomonostranosti. Nauèni materijalizam je postao opšteprihvaæen pogledna svet koji je preuzeo nekadašnju dominaciju religijskih institucija ipotpuno preusmeravajuæi moæ na sekularni plan. Pri tom je smisaoduhovnih potraga bio negiran, ismejan, ili proglašen neprijateljskimostatkom nazadnosti, koji je neprihvatljiv kako za zdravorazumsko,tako i za prosveæeno nauèno mišljenje.

Prosvetiteljski projekt oslobaðanja èoveèanstva, koji je kasnijebio unet i u komunistièku ideologiju, potpuno se okrenuo materijal-nom i društvenom planu. Time je omoguæen veliki razvoj i ekspanzijanauke i tehnologije, ali je cena za to bila otuðenje od èovekove unu-trašnjosti koja je ostala netematizovana suptilna intuicija o nevidlji-vom identitetu duhovnog sopstva. Sekularna ponuda identifikacija:nacionalnih, kulturnih, potrošaèkih, amaterskih ili profesionalnih,svakako nije zadovoljavajuæa supstitucija duhovne potrebe. Istiski-vanjem iz kolektivnog identiteta same ideje duhovnosti, moguænostprepoznavanja i ostvarivanja liènog identiteta znatno je umanjena.

164

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

10 To je izra�eno pojmom „sabornosti“ koji dolazi od grèke reèi „êáèïëéêüò“

Page 13: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Moguæe je da su premoderne kulture bile u duhovnom pogledumnogo spremnije, jer je u njima u drevna vremena bilo uobièajeno ini-ciranje pojedinaca u suptilne dimenzije postojanja, koje su, iako ne-vidljive, bile veoma va�ne za smisao individualnog i kolektivnog�ivota. Mada je u razlièitim kulturama ovo traganje bilo usmereno narazlièite svrhe, ipak su sve one, sa stanovišta individue, vodile ka ne-èem veoma sliènom. U budistièkim kulturama svrha je bila „prosve-tljenje“, u hrišæanstvu – „svetost“, a u gotovo svim paganskim kultur-ama pojedinci su Sebe do�ivljavali kao izraz sveukupnog bo�anskogporetka sveta. Ideja o tome postoji i u antièkom shvatanju èoveka kaomikrokosmosa koji najsavršenije odra�ava makrokosmos.

Prolazeæi kroz mnoge uspone i padove moderna civilizacijaje, na svom zamišljenom putu napretka, postepeno sve više kristali-zovala svest o potrebi za preobra�ajem. Štaviše, ukoliko neki preo-bra�aj treba i ukoliko on uopšte mo�e da se dogodi, nasuprot apoka-liptièkim vizijama kraja civilizacije, on bi trebalo da ima konotacijuduhovnosti. O tome postoje brojna svedoèanstava, pre svega uoblastima popularne psihologije i o�ivljavanja istoènjaèke filosofi-je, ali takoðe i u razlièitim oblastima nauke koje su svoja, u principufragmentarna, znanja poèele da uklapaju u jedinstveni mozaik i dauspostavljaju odnos prema celini.

To se mo�e opisati hegelovskom terminologijom kao povra-tak mišljenja (filosofije i nauke) sopstvenom samoodreðenju, jerHegel (Hegel) je upravo zamislio ovaj povratak koji podrazumevafilosofsko ispitivanje nauke, tj. samoispitivanje u kojem je nauènik--mislilac situiran. S obzirom da materijalistièki orijentisana empiri-stièko-racionalistièka nauka, uprkos svojim velikim tehnološkimdostignuæima, nije pru�ila konaène i odluèujuæe odgovore o stvarno-sti sveta i ljudskog identiteta, to je spekulacija ostala znaèajan iza-zov za uspostavljanje ravnote�e. Naravno, nakon istorijskog putapreðenog od Hegela do danas, spekulacija više ne sme da ostane ne-povezana i neaktivna u odnosu na stvarnost materijalnog sveta. Onaviše ne treba da bude kao Minervina sova koja samo izdaleka po-smatra svet, veæ treba da postane delotvorna, da se anga�ovano upu-sti u preobra�aj, a to je pre svega preobra�aj sopstvenog pogleda naidentitet posmatranog sveta.

Meðu empirijskim nauènicima, antropolozi su mo�da prvidobili dokaze da smislu postojanja nije moguæe priæi iskljuèivo

165

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 14: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

racionalno, pogotovo ukoliko je racionalnost utemeljena iskljuèivona materijalistièkom shvatanju sveta, umesto na duhovnosti. Upravoje materijalistièko stanovište omoguæilo ekspanziju racionalizmakoji je postao glavna karakteristika „modernog“, „evropocentriè-nog“ pogleda na svet. Meðutim, negativne strane materijalistièkogshvatanja sveta postale su oèigledne u gotovo svim domenima stvar-nosti. Njih je veæina èoveèanstva danas prinuðena da trpi, èesto uuverenju da je to lokalni problem, premda je antropolozima odavnopostalo jasno da je problem zapravo globalni.

Samo neznatna manjina ljudi koristi prednosti postojeæe si-tuacije. Pa èak i za tu manjinu, materijalistièki pogled na svet postajeproblematièan ukoliko se postave neka osnovna ljudska pitanja. Nanjih moderni racionalistièki, kao ni postmoderni nihilistièki pogledina svet ne nude bitna rešenja. Nasuprot ovoj, sada veoma izra�enojkarakteristici modernog sveta, nekadašnje kulture, iako tehnološkinerazvijene, davale su funkcionalne odgovore na sva ‘osnovna ljud-ska pitanja’. Ovi odgovori su uvek bili svojevrsni vidovi transcen-dencije. Njih je moderna civilizacija proglasila iluzornim i besmisle-nim, sa stanovišta materijalistièki orijentisane nauke i odbacila ih,kao i sve vidove religioznih oblika �ivota, koji su i sami izgubili du-hovni smisao i sveli se na institucije moæi. Zbog toga su veoma va�nisvi oni aspekti globalnih procesa koji doprinose širenju razlièitih du-hovnih uvida u koje spadaju i uvidi drevnih kultura. Interesovanje zanjih raste i oni reverzibilno utièu na temeljnije shvatanje ljudske slo-bode i moguænosti osloboðenja.

*

Najbolje je da se pristup problemu identiteta odvija iz višepravaca. Prednosti koje mo�e da pru�i metoda kritièke analize, od-nose se na ispitivanje razlièitih znaèenja i upotrebe pojma identiteta,kao i pojmova i ideja povezanih sa njim. One otvaraju moguænostirazumevanja razlièitih tumaèenja identiteta koja se više principijel-no, nego istorijski smeštaju du� virtuelne skale vrednosti izmeðu„sopstva“ i „ega“. Na osnovu ovog razlikovanja ispoljavaju se ka-rakteristièna obele�ja razlièitih moguænosti pristupa od kojih svakonosi svoje razloge i dileme koje konstituišu (i koje konstituiše)odgovarajuæe vreme. Pored toga, neophodno je orijentisati se i u od-nosu na identitete koji se shvataju kao dati, jer je to jednini naèin dase sagledaju problemi postojeæih kolektivnih identiteta.

166

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 15: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Pored deskripcije i analize posebno je va�na i dragocena me-toda amplifikacije. Od kako je u zapadnoj nauci ovu metodu uveoKarl Gustav Jung (Jung) èini se da nije dovoljno iskorišæen njen po-tencijal. Ova metoda je naroèito znaèajna zbog toga što je omoguæilaJungu da još svojevremeno dovede u vezu racionalno s intuitivnim,kao i koncepcije duhovnosti s empirijskim istra�ivanjima. Metodaamplifikacije je nakon Junga veoma retko bila korišæena, a autorikoji su je svesno koristili, poput D�ozefa Kempbela (Joseph Camp-bell)11, predstavljaju svojevrsne uzore u sferi duhovno orijentisanogmišljenja. Uzajamno pojaèavanje uporednih saznanja o ljudskojkulturi, nauci, religiji, kao i mnogih tekstova iz razlièitih oblasti sav-remenih interesovanja, èini ovu metodu zaista posebnom. Meðu teo-retièarima je prava retkost da se saznanja na ovakav naèin samorazu-meju i uzajamno prepoznaju. S razvojem globalnih procesa postalaje uoèljivija potreba da se ona dovedu u vezu i celovito obuhvate. Zato izgleda kao najpogodnije interdisciplinarno polje antropologijekoje mo�e da okupi filosofske, psihološke, biološke, sociološke,kulturne i obrazovne aspekte identiteta.

Zapa�anja na osnovu eksplicitnih antropoloških istra�ivanjaidentiteta prava su riznica informacija o znaèaju èovekove potrageza samorazumevanjem. Ipak, ona ne umanjuju fundamentalnu ulogufilosofije i filosofa starog i novog veka, klasiène i moderne istorijefilosofije. Postmoderni autori takoðe imaju svoje mesto, kao i onikoji bi se mogli oznaèiti kao mislioci „post-post-moderne“, ne zatošto se pojavljuju vremenski nakon „postmoderne“, jer je pitanje i štase taèno podrazumeva pod tim pojmom, nego zato što uzimaju uobzir izvore potrebe za dekonstrukcijom modernosti dok tra�e kon-struktivna rešenja. Takoðe, ima mnogo autora koji su iz drugih obla-sti znanja doprinosili razvoju problematike identiteta.

Ovde najbolje odgovara priznanje Teodora Zeldina (Zeldin)da mu „ni nekoliko �ivota ne bi bilo dovoljno da ubla�i neznanje“ iomoguæi da „izaðe na kraj sa svim dostupnim podacima“ (Zeldin2006, 29). Problem prevelike kolièine informacija Zeldin je rešavaokombinovanjem mikro i makro pogleda, obnavljajuæi putokaz da jemoguæe poæi od liènog da bi se išlo ka opštem i univerzalnom.

167

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

11 Po komparativnom mitološkom simbolizmu èuveni su radovi D�ozefaKembela (Joseph Campbell, 1904–1987) kao što je knjiga Heroj sa hiljadu lica iz1949. godine.

Page 16: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Osvetljavajuæi detalje koji su ljudima bitni, on ih je povezivao sonim pogledima koji su dovoljno udaljeni da sa�mu velike proble-me. Ne tumaèeæi èinjenice u koordinatnom sistemu poznatihdruštveno-politièko-ekonomskih kategorija, on je uspeo da istaknepotencijale koji mogu da vode èoveèanstvo do preobra�aja. U duhunjegovog uverenja da „ljudska biæa imaju na raspolaganju dalekoviše moguænosti nego što se trenutno misli“, pokazao je da taj preo-bra�aj podrazumeva svest o moguænostima izbora, uvida i vrednostikoje iz razlièitih kulturnih konteksta proširuju ljudska iskustva.

Širenje svesti o celovitosti �ivota na Zemlji zaista predstavljaodluèujuæu prednost za pozitivni pol uticaja na globalne procesesavremenog doba jer omoguæava da ljudi ne ostanu izolovani unutarsvojih privatnih �ivota i svojih posebnih kultura. Za to je potrebnoda sva razlièita iskustava svih ljudi postanu dostupna svima i da po-stanu tako zajednièka iskustva ljudske vrste. Na taj naèin ljudi æe,prema mišljenju Zeldina, moæi da stvore sliène predstave o svetu, aod njih æe zavisiti kako shvataju sebe i druge, kao i to šta smatrajustvarnim i moguæim. Prihvatanje opšte ljudske svesti olakšalo bistvaranje zajednièkih seæanja i osvetljavanja znanja koja su vekovi-ma bila potisnuta usled trijumfa racionalistièke paradigme. Premdaje ona omoguæila veliki tehnološki razvoj, istovremeno je nagomila-la probleme koji zahtevaju svesna rešenja da bi �ivot na globalnomplanu mogao zadovoljavajuæe da teèe. Osvetljavanje ovih potisnutihznanja doprinosi da se dubinska iskustva razlièitih kultura i indivi-dua utkaju u celokupno nasleðe kulture èoveèanstva. To je potencijaljedne po�eljne globalne kulture koja mo�e da bude zajednièka i svi-ma dostupna. Nasuprot tome nalazi se domen potrošaèke kulture,koji je takoðe zajednièki i bar principijelno dostupan svima. Njegameðutim, nameæe ekonomska strana globalizacije za koju problemiidentiteta nisu toliko problemi svesnog razvoja èoveèanstva, veæpropagiranje identifikacija u funkciji tr�išta. Tako, dakle, problemiidentiteta postaju okidaè suprotnih stremljenja koja globalne proce-se vuku u razlièite vrste preobra�aja.

*

Interdisciplinarnost problema identiteta odnosi se na mnoštvoteorijskih i empirijskih istra�ivanja u više razlièitih disciplina. No,èak i kada su bila voðena u okviru istih disciplina, istra�ivanja iden-titeta su obièno dolazila do sasvim razlièitih stanovišta. Pri svemu

168

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 17: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

tome, ona nikada nisu voðena u pravcu integrisanja ovih razlièitihpristupa. S obzirom da postoji razvijena sumnja da je to uopšte mo-guæe, to i sam pokušaj ustanovljenja nekog obuhvatnijeg okviraistra�ivanja predstavlja u stvari neprihvaæenu novinu. Buduæi da supoststrukturalistièke ideje zahvatile i antropologiju, to bi neko dru-gaèije antropološko bavljenje problemima identiteta zahtevalo da seiznova osmisli polazište i okvir konkretnih istra�ivanja. Ova istra-�ivanja bi trebalo saobraziti kako sa teorijskom integracijom razlièi-tih pristupa i domena, tako i sa odgovarajuæim praktiènim (u per-spektivi globalnim) povezivanjima razlièitih lokaliteta. Tako bipoduhvat konstruisanja smisla i s njim povezan preobra�aj identiteta– èoveka, kao pojedinca i kao vrste – bio pokazatelj puta evolucijesvesti, a time i antropološkog znanja.

Armatura racionalizma, koji se napuštanjem uma i spekulaci-je prepustio nauènom materijalizmu i ljudsku prirodu sveo na njenubiološku prizmu nipodaštavajuæi ne samo duhovna interesovanjaveæ i ljudska oseæanja uopšte, postavljena je, meðutim, u temeljemoderne civilizacije. U tom okviru se nalazi i pomenuta vizija èo-veèanstva prema kojoj je osnova identiteta èoveka, negativno shva-æena „ljudska priroda“, podloga za sukobe i uspostavljanje odnosadominacije. O tome postoje mnoga svedoèanstva istorije (Tokvil(Tockville)), biologije (Darvin (Darwin)) i sociologije (Marks(Marx)). Sagledavanjem istorije sa stanovišta antropološkog pesi-mizma o�ivljavaju seæanja na to kako revolucije ne ispunjavajuobeæanja, dok se plemenite ideje koje ih pokreæu, uskoro pretvarajuu svoje suprotnosti. Kao što je ideal „razuma“ nakon Francuskerevolucije ubrzo pretvoren u glavno sredstvo giljotine, i ideologijakomunizma je nakon revolucije izneverila zagovaranu društvenupravdu, tako je i demokratija bivala izigrana, ne samo tako što sepretvarala u tiraniju veæine, na šta je upozoravao još Aristotel, nego ina druge naèine, koje otkrivaju naša savremena iskustva.

Prouèavanja sistema svih vidova ljudskog �ivota i delatnosti,u istoriji i praistoriji, ne samo u prirodnim naukama, nego i u politiè-kim, ekonomskim i socijalnim sistemima, kao i u svim vrstama me-ðuljudskih odnosa, omoguæila su interdisciplinarne uvide koji suistakli globalnu potrebu za promenom saznajnih i vrednosnih okvira.Novi okviri bi trebalo da omoguæe da pozitivno shvaæena, odnosno,izbalansirana ljudska priroda više doðe do izra�aja. To se mo�e

169

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 18: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

posmatrati i kao ponovno otkrivanje potrebe za umnim ujedinjenjemsvega postojeæeg. Ova potreba se ne odnosi toliko na antropologijukao nauènu disciplinu i oblast znanja, veæ pre na filosofsku antropo-logiju, kako je bila zamišljena još kod Kanta (Kant), kada je s ciljemda da obuhvatnije odgovore na inicijalno pitanje šta je èovek trebaloda bude tema nikad izvedene èetvrte Kritike..., èije je pisanje Kantzaveštao buduæim pokolenjima. Reè je, dakle, o novom otkrivanjupotrebe da se preispita ukupan pogled na svet koji bi mogao da budepolazište jedne prihvatljive globalne civilizacije u kojoj su razlièito-sti sastavni deo identiteta celine. Usklaðivanje razlièitosti predstavljaizazov identiteta celine èija je svrha povezivanje stvarnosti i istine.

Uglavnom su poznate kritike problematiènih aspekata aktuel-nog zapadnog pogleda na svet èiji je materijalistièki instrumentali-zam omoguæio odreðen napredak moderne nauke, ali je pritompostalo oèigledno da njen tehnološki progres ima previsoku cenu:pustošenje ekoloških sistema i istrebljivanje vrsta. Uništavanje pri-rode je globalni problem koji ugro�ava sve stanovnike planete.Mada izumiru samo biljne i �ivotinjske vrste, dok ljudsko stanovni-štvo raste, u krajnjoj liniji ugro�eni su svi, pa i sam èovek. Doduše,èovek je najviše ugro�en na nevidljivom planu, na planu ljudskosti,koji èini fundamentalnu suštinu njegovog identiteta. To se poklapasa sve više izveštaèenim naèinom �ivota koji se sve više nameæe.Umesto kvaliteta zdravog �ivota koji zahteva oèuvanu i nezagaðenuprirodu, modernizacija je nametnula potrošaèki �ivot, a tehnologijaje postala dominirajuæe sredstvo ljudskog opstanka. Buduæi vlasni-štvo veoma malog broja ljudi (oko pet procenata èoveèanstva), fi-nansijski kapital utièe na to da ostatak društava i kultura (što je oko95 procenata èoveèanstva) zavisi od njihovog izbora i odluka. Pro-blem je zato u tome što ova „šaèica“ koja upravlja resursima planeteuslovljava tokove preobra�aja èoveèanstva.

Poèetkom prethodnog veka, nepravda, koja je proistekla izbur�oaskog posedovanja sredstva za proizvodnju bila je motiv na-stanka i širenja komunizma. Nakon njegovog urušavanja, nisu do-voljno bili istaknuti nedostaci njegovog pogleda na svet koji seodnose na njegovo neupitno zagovaranje nauènog materijalizma. Sideologijom borbe protiv kapitalistièke eksploatacije, a za „društve-nu pravdu“, Komunistièka partija s takvim polazištem nije ni imalaosnovu da zaista predstavlja „svest proletarijata“, tako da nije èudno

170

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 19: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

što je ova svest veoma brzo podlegla iskušenjima negativne straneljudske prirode. Meðutim, nakon sloma komunistièkih re�ima nisam kapitalizam nije ostao isti, ili je bar to postalo oèiglednije – izi-gravši svoje prvobitno naèelo preduzetništva, kapitalizam se pret-vorio u globalnu manipulaciju fiktivnim finansijama.

Utoliko je zaista bitno preispitati prostor koji je još preostaoza humanost. Traganje za tim prostorom pojaèava i podi�e svest opotrebi za novom vizijom sveta i novim putevima njenog ostvari-vanja. To je vizija duhovnog prosvetljenja koje nije samo lièna stvar,nego evolutivni potencijal koji ima snagu da menja svet od unutra kaspolja. Taj novi pogled poèiva na drugaèijem shvatanju znanja, nanauci koja nadilazi mehanicizam i koja se, korespondirajuæi novimtehnološkim otkriæima, saobra�ava novim konceptima: holograma,energije, polja, mre�e, informacije, svesti. 12

Prouèavanja prirode svih vrsta sistema, koja su trajala deceni-jama, doprinela su stvaranju nauèno proverljive hipoteze o baziè-nom postojanju dve vrste odnosa prema svetu – odnosa moæi i domi-nacije, s jedne strane, i odnosa uva�avanja i poštovanja, s druge.Tako je Riana Ejsler (Riane Eisler) dala predlog da se sa vladajuæeg„dominatorskog“ modela i pogleda na svet preðe na „partnerski“model (Eisler 2000). Sistematièna posmatranja dugotrajnih isto-rijskih procesa širokog spektra ljudskih sistema, omoguæila su joj danapravi interdisciplinarni presek ovih sistema koji, u okviru celoviteistorije èoveèanstva, potvrðuju stalno prisustvo ova dva obrasca –dominatorski i partnerski obrasci transcendiraju vreme i mesto, kul-ture i rase, Istok i Zapad, industrijsko i postindustrijsko društvo, reli-gijsko i sekularno, kapitalistièko i komunistièko.

Dok su se nekadašnji Fromovi (Fromm) opisi suprotstavlja-nja autoritarnosti i slobode zasnivali više na intuitivnim i istorijskimuvidima, nego na nauèno proveravanim tezama, teorija dominator-skog modela našla je potvrde u impresivnim kolièinama iskustvenogmaterijala. Na taj naèin je empirijska potvrda, koja je neophodna zastandardnu nauènu argumentaciju, omoguæila da teorija dominator-sko-partnerskog modela prevaziðe status intuitivne spekulacije i dapreko proverljivosti i proverenosti, dobije status nauène teorije. Toznaèi da bi svako ko bi na ovaj naèin ispitivao date sisteme trebalo

171

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

12 U zamašnoj internet-ponudi ovakvih tema reprezentativan je èasopis Whatis Enlightenment? http://www.enlightennext.org/magazine/

Page 20: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

da doðe do istih rezultata. Na taj naèin je onome što je intuitivno bilopoznato omoguæeno da se ugradi u konfiguraciju nauènog sistemaznanja. Na osnovu ove teorije omoguæeno je nauèno povezivanjeogromne kolièine razlièitih podataka i informacija.

Ukoliko se razmišljanje o sadašnjim moguænostima usposta-vljanja partnerskog obrasca uporedi sa idejom Intimne istorije èo-veèanstva da podjednako treba uva�iti sve postojeæe nivoe i vrste in-formacija, videæe se da postoje razila�enja – dok se na jednoj stranismatra da æe veæ sama velièina spektra razlièitih puteva proširitiljudske moguænosti, na drugoj strani se veruje da je najbitnije napra-viti izbor izmeðu suprotstavljenih obrazaca koji bi se primenjivali upraksi. Naravno i svest o razlièitostima takoðe doprinosi moguæno-stima izbora, tako da je zapravo u oba sluèaja prisutna ideja o odgo-varajuæem izboru. Tako se poveæava moguænost integrisanja identi-teta kako na liènom planu, tako i na planu meðusobnih odnosa sdrugima, što je neposredan naèin da se pokrene pozitivni preobra�aju pravcu usklaðivanja globalnih odnosa.

U okviru toga treba ispitati teorijske pristupe koji nastoje daneodgovarajuæe modele mišljenja i praksi, na kojima su ustrojenadruštva, preobraze tako da se ono što ugro�ava �ivot (pa je zbog toganeodr�ivo) pretvori u nešto što æe ga podr�avati. Zbog toga je bitnoda se inauguriše drugaèije razumevanje odnosa izmeðu prirode i kul-ture, nego što je ovo kojim dominira moderna racionalnost. Suprot-stavljanje prirode i kulture je primarni razlog koji je doveo do hiper-trofije racionalnosti. Simptom toga je opšti poremeæaj ravnote�ekoji izaziva ekstreme – s jedne strane, veliki tehnološki razvoj, a sdruge, upropašæeno okru�enje, koje ugro�ava sve, pa i èoveka i nje-gove ideje i odnose, ne samo prema spoljašnjem svetu i drugim biæi-ma, nego i prema onome kako vidi Sebe i sopstveni identitet.

Opasnost da se tu napravi zaèarani krug posledica je gubitkaoslonca i ravnote�e u prirodi što je dovelo do išèezavanja usidrenja ustvarnosti, kao onom što jeste, što postoji u okru�enju. U tom smisluse postmoderna kultura mo�e opisati kao izraz ovog oseæaja „gu-bljenja tla“. Ona se zasniva na moguænostima globalne elektronskekomunikacije da neogranièeno reprodukuje i širi znake. Problem je,dakle, u tome što su ovi znaci odustali od stvarnosti koju je inicijalnotrebalo da oznaèavaju. Tako je nastala kultura površina, igre likova,„imid�a“, slika, koja porièe dubinu, istoriju, smisao (Harvey 1989).

172

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 21: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Tako se kultura postmodernosti, ili kasne modernosti kako nekipreferiraju da je nazovu, upustila u sujetno „montiranje“ koje jeprezrelo moguænost tra�enja dubinskog smisla. Arhitektonska otelo-tvorenja tog duha vremena u zgradama-ogledalima, poruèuju, pomišljenju Harvija, da nema svrhe tra�iti realnost iza površine kojupredstavlja kultura. Onemoguæujuæi da pogled prodre iza površineogledala, one vraæaju sliku posmatraèa njemu samome. Stvar jesamo u tome šta æe posmatraè biti u stanju da vidi iz te slike. Ignori-sanje dubine, odustajanje od suštine, ispoljilo se kao raskrinkavanje„velikih prièa“. Odbacivanje takozvanih metanarativa moglo bi ta-koðe da bude metafora – eksplanatorni model i za odbacivanje ko-munizma, ili neko eventualno relativizovanje nacionalnih istorija,meðutim tretiranje svih ideala, svih utopijskih projekcija, kao naiv-nih samoobmana, u stvari je postalo zabrinjavajuæe.

D�ejmson (Fredric Jameson) je opisao napredne kapitalistiè-ke zemlje kao polje stilistièke i diskurzivne heterogenosti bez nor-me. Bezlièni gospodari sprovode i dalje ekonomske strategije kojeutièu na naše postojanje, a više im nije potrebno ni nametanje ideja.Zato nema nikakvog opšteljudskog kolektivnog projekta. Moguæ-nosti izra�avanja nacionalnih interesa takoðe su postale sumnjive.Ideja da postmoderna kultura predstavlja diskontinuitet, fragmentar-nost, daje prednost virtualnim vezama nad stvarnim (Jameson1984). Otuda „pastiš“, kao izraz postmoderne umetnosti i literature,koji predstavlja povezivanje kulturnih elemenata razlièitih vremenai mesta. Mada predstavlja eho modernog „brikola�a“, koji je kon-struisao od delova, pastiš je izgubio taj cilj. On se pretvorio u kulturukoja negira dubinu i istoriju, odbacuje prièu o prošlosti i buduænosti,jer sve mo�e da se kombinuje sa svaèim.

To ne deluje nimalo obeæavajuæe u pogledu društva. Meðu-tim, dovoðenje fragmentacije do kraja, mo�e takoðe da bude shvaæe-no kao uvod u novo konstruisanje svesti i sveta, na novim osnovama.Za to je, naime, potrebno da se shvati da je totalna fragmentacija iodustajanje od tra�enja smisla posledica do kraja dovedenih princi-pa mehanicistièke paradigme, koja je nastojala da generalizuje i uni-formizuje svoje racionalistièko naèelo podele, te zato nije ni moglada naðe neki suštinski ujedinjujuæi princip koji oèuvava razlike. Utom smislu faza postmoderne kulture ne predstavlja nekakav skok nanovi nivo, niti bi takav diskontinuitet trebalo oèekivati. U svakom

173

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 22: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

sluèaju, ona predstavlja uvod u novu viziju moguæih povezivanja,kao neki oblik „diskontinuiteta diskontinuiteta“ koji bi trebalo dapromeni odnos koji je modernost donela prema prirodi. Otuda preo-bra�aj identiteta postmoderne kulture treba da bude glavni nosilacpreobra�aja i ukoliko o tome govori konstruktivna verzija postmo-dernosti onda bi to moglo da znaèi najavljivanje „postpostmoderne“.

Nekada su tvorci sociologije pokušavali da prevaziðu otuðu-juæe posledice modernosti iznala�enjem veza koje bi dale smisao mo-dernom èoveku. Bilo da su one bile viðene u otelotvorenju kolektivnesvesti, kao kod Dirkema (Emil Durkheim), ili u sistemu ideja, kao kodVebera (Max Weber), ili u klasnoj svesti, kao kod Marksa, zajednièkoim je bilo što su verovali u kulturu kao sistem proizvoðenja smislakoji štiti od individualistièke partikularizacije društva u kojem je„èovek èoveku vuk“. Kasnije kulturne teorije dale su osnova i za opti-mizam i za pesimizam u vezi s tim. Interakcija, koju omoguæava sav-remeno društvo, predstavlja uslov stvaranja zajednièkih sistema zna-èenja. Otuda moguænost globalnog oseæaja da smo „svi u istom sosu“.Paralelno s tim oseæajem, opstaje paradoks kapitalistièkog društva sausavršenom podelom rada koje kao jedinu zajednièku vrednosti imanaèelo individualizma. Problem je u tome što se sve više usavršavajusamo ona sredstva kulture koja pogoduju izra�avanju individualizma.Domet pripadanja se sve više svodi na kulturna geta koja sve više je-dino postaje moguæe virtuelno izabrati preko kompjuterskih mre�a,desktop publikacija, zinova i drugih digitalnih internet naèina na os-novu kojih se dešava prava eksplozija kulturnih oblika.

Neki smatraju da je potreba za isticanjem kulturnih granica ustvari odgovor na pritisak koje one trpe (Griswold 1994). Društvokoje trpi spoljašnji pritisak sklono je da više istièe unutrašnje hijerar-hije i brani distinkcije koje do�ivljava kao ugro�ene. Problem je štoništa ne garantuje da æe ugro�ene institucije sistema koje su nekadaosmišljavale društvo, biti zamenjene novim i smislenijim za èoveka.Zato je jedan od moguæih odgovora isticanje prethodnih kulturnihcrta i razlika, te umesto novih vizija savremenog društva osna�ujustara neprijateljstva koja su izvesno vreme izgledala prevaziðeno.Mo�da je problem pogrešno postavljen ako se oèekuje da æe pret-hodni odnosi biti lako i potpuno zamenjeni novim, naroèito ako sejasno ni ne vidi šta je zapravo novina. Prostorni i relacioni odnosi

174

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ

Page 23: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

nisu novina, tako da èinjenica da su elektronske komunikacijeumno�ile ove poslednje, ne znaèi da su prethodni išèezli.

Èak ni kada je reè o Srbiji i njenim susedima, nakon raspadaprethodne zajednièke zemlje, prostorni i relacioni odnosi koji su iz-gledali potpuno pokidani, ponovo se uspostavljaju. Prisustvujemo,doduše, uglavnom proliferaciji površina, ali to ne ukida moguænostda se zahvati u dubinu. Globalni, relacioni kolektivi, kao i prostorni„lokalni“ kolektivi, razlièitih širina i stepena integrisanosti, omogu-æuju da se simultano stvara sfera interkulturalnosti. S obzirom dasvaki kolektiv ima svoj poseban oblik kulture, interkulturalnost bitrebalo da omoguæi da se ovi razlièiti kulturni oblici pove�u u jednuzajednièku celinu. Ukoliko, pak, ova zajednièka celina pretendujeda bude globalna, onda ona za okosnicu vrednosti treba da imaodr�ivu buduænost sveta, naravno, sa èovekom u njemu, što znaèi sazadovoljnim èovekom. Uslov toga je uva�avanje prirode što u dana-šnje vreme pretpostavlja duhovni preobra�aj ljudske kulture.

Literatura

Campbell, Joseph (1968), The Hero with a Thousand Faces. Princeton Uni-versity Press.

Eisler, Riane (2000), Tomorrow’s Children: A Blueprint for PartnershipEducation in the 21st Century. Westview Press

Finkelkrot, Alen (1993), Poraz mišljenja. XX vek. Beograd.Jameson, Fredric (1984), „Postmodernism, or the Cultural Logic of Late

Capitalism“. New Left Review 146: 53–92Harvey, David (1989), The Condition of Postmodernity: An Enquiry Into

the Origins of Cultural Change. Oxford: Basil Blackwell.Jerotiæ, Vladeta. (2002) Èovek i njegov identitet. Beograd: Ars Libri.Rorti, Rièard (2004), „Propast izbaviteljske istine i uspon knji�evne kultu-

re“. Treæi program Radio Beograda 123–124: 139–160.‘What is Enlightenment?’ http://www.enlightennext.org/magazine/Zeldin, Teodor (2006), Intimna istorija èoveèanstva, Beograd: Geopoetika.Zohar Dana, Maršal Jan (2000), SQ – Duhovna inteligencija Krajnja inteli-

gencija, Novi Sad: Svetovi.

175

FIL

OZ

OF

IJA

ID

RU

ŠT

VO

2/2

00

9

Page 24: PROCESI INTEGRACIJE IDENTITETA*

Jelena Ðuriæ

THE PROCESSES OF IDENTITY INTEGRATIONSummary

Abstract: Despite inevitable elusiveness of its meanings, explication of thepersisting issues of identity remains the challenge for contemporary humans. Inabil-ity to achieve full insight into its complexity points to the need to corelate basic ideasas the essential way of self-cognition and self-awareness, which represent the mean-ing, value and the purpose of humanity. The development of global processes can, inthe same spirit, be viewed as a contribution to the conscious transformation and inte-gration of identities.

Key words: Philosophical Anthropology, identity, values, spirituality

176

JE

LE

NA

ÐU

RIÆ