Click here to load reader

Procjena stanja populacije sup 2013 -

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Procjena stanja populacije sup 2013 -

Microsoft Word - Procjena_stanja_populacije_sup_2013.docxi Prviu, te na Plavniku u 2013.godini
Završno izvješe
1. Uvod
Bjeloglavi sup Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783.) jedan je od etiri vrste
strvinara koji još ive u Europi i jedini koji ivi u Hrvatskoj. Danas
jenajsjevernija prirodna kolonija bjeloglavog supa u srednjoj i istonoj Europi
nastanjena na Kvarnerskim otocima (Glutz 1971, Perco i sur. 1983.), a toje
ujedno i jedina preostala populacija u Hrvatskoj, jer su posljednji hrvatski
bjeloglavi supovi izvan kvarnerskog podruja prestali gnijezditi u NP Paklenica
još prije 14 godina (posljednje je gnijeenje tri para promatrano je 1999.godine
(Luka i sur. 2007).
Slika 1. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)na Kvarneru gnijezdi na liticama direktno nad morem.
Na slici je najnie gnijezdo u Ornitološkom rezervatu na Krku, aktivno 2013.g.
U Kvarnerskom zaljevu kolonije supova su na okomitim liticama otoka
nad samim morem, što je gotovo jedinstveni sluaj u itavom arealu
rasprostiranja ove vrste. Slino je još jedino na Sardiniji i Cipru, no tamo su
gnijezdo visoko, stotinjak i više metara iznad površine mora. Posljedica je to
dizanja razine mora prije oko 7-10.000 godina i pojavljivanja ovjeka koji u tom
razdoblju napušta nomadski nain ivota i zapoinje domestifikaciju ivotinja.
Supovi su vjerojatno tada postupno prelazili na prehranu uginulom stokom i na
taj nain se uspjeli odrati na tom podruju sve do danas (Suši 1985).
Tri su osnovna faktora koja reguliraju veliinu populacije u grabljivica,
pa tako i supova: koliina raspoloive hrane, kapacitet podruja za smještaj
gnijezda i teritorijalnost pri gnijeenju (Neewton 1979). Kako u supova kao
kolonijalne vrste nije izraena intraspecijska teritorijalnost pri gnijeenju,
veliina i raširenost kolonije ovisit e o broju raspoloivih mjesta za gnijeenje
na liticama i koliini hrane, pogotovo u najkritinijim dijelovima godine (Suši
1985).
Naravno, na bronost i distribuciju gnijezda u koloniji utjee i blizina
ovjeka, odnosno stupanj uznemiravanja tijekom sezone gnijeenja.
1.1. Osvrt na ranija istraivanja bjeloglavih supova na Kvarneru
Prvi dokument o gnijeenju supova na podruju Cresa dao je Valle
(1885), a potvrdio ga je Schiavuzzi (1887). Poetkom dvadesetog stoljea,
prema istraivanjima Hirtza (1914) otoci na kojima gnijezdi bjeloglavi sup su
Prvi, Goli otok, Sveti Grgur i Pag, a Cres i Plavnik u tim istraivanjima nisu
spomenuti. Dragutin Rucner(1998) pri analizi distribucije supova na Hrvatskoj
obali spominje da su krajem šezdesetih godina gnijezdili na Cresu, Krku, Prviu,
Plavniku, a djelomino i Sv.Grguru i Golom. Manzoni (1968) je prvi koji nakon
Hirtza u svojim istraivanjima spominje gnijeenje supova na Plavniku i to tri
gnijezdea para u godini 1966. Godine 1971. Spitzenberger-Weis (Bock and
Walter 1976) zaokruuju dotad poznatu sliku gnijeenja supova na
kvarnerskom prostoru govorei o gnijeenju na otocima Prviu, Plavniku,
Cresu i Krku.
Prva detaljnija studija nainjena je tek 1983. (Perco i sur. 1983) i to na
temelju istraivanja od 1976-1982. g. Prema tim rezultatima, na otoku Cresu
postojala su tada tri razliita gnijezdea podruja, dva na istonoj obali otoka, a
trei na zapadnoj strani. Uz ta tri poznata podruja javljaju se i dvije mogue
gnijezdee zone, prva u unutrašnjosti otoka,a druga je litica Merag negdje na
jednakoj udaljenosti izmeu dviju istonih kolonija.Ta je pretpostavka u
meuvremenu dijelom potvrena, jedino što je litica Merag sada dio sjeverne
kolonije na istonoj strani Cresa (Suši i Radek 2010).
Podaci iz rada Perco i sur. (1983) govore o opadanju broja gnijezdeih
parova u istraivanom razdoblju. Godina za koju rad daje najpotpunije podatke
je 1982. i tada je kolonija Cres1 (danas veinom unutar Posebnog ornitološkog
rezervata „Kruna“) imala 13, a kolonija Cres2 (danas veinom unutar Posebnog
ornitološkog rezervata „Podokladi“) 11 gnijezdeih parova.Autori u svim
obilascima Plavnika u godinama 1975, 1977. i 1982. nisu utvrdili niti jedan
gnijezdei par, ali su zato to uinili Suši (1985 -3 aktivna gnijezda 1983. i
1984.), te Schwammer (1988) koji je pronašao na Plavniku 3 mlada supa u
godinama 1986. i 1987. Detaljnu analizu ekoloških faktora koji omoguuju
gnijeenje i opstanak bjeloglavih supova na Kvarnerskim otocima, kao i
faktora koji ih na tom podruju ugroavaju dao je Suši (1985).
U svom magistarskom radu Suši je obradio raširenost kolonije, visine
gnijezda i razmještaj gnijezda na liticama. Godine 1983. kolonija
Cres1(„Kruna“) imala je 10 aktivnih gnijezda, kolonija Cres2(„Podokladi“) 12
aktivnih gnijezda, te Plavnik 3 aktivna gnijezda. Zanimljivo je da istraivanja
u razdoblju od 1990-1993. na otoku Cresu pokazuju variranje broja
reprodukcijski aktivnih parova. Godine 1990. bilo je 30 gnijezdeih pari, godine
1991. 35, godine 1992.44, a 1993. god. 38 gnijezdeih pari. U istom razdoblju
broj gnijezdeih parova otoka Plavnika ostao je konstantan (Suši i Radek
2010). Nakon trovanja na Rabu, kada je stradalo dvadesetak bjeloglavih supova
(Pavokovi i Suši 2005), uslijedila je velika protutrovaka kampanja. Rezultat
je znaajno smanjivanje postavljanja zatrovanih meka za predatore (agalj,
divlja svinja, medvjed) i populacija bjeloglavih supova poinje se oporavljati, te
poinje njen porast brojnosti (Suši i Radek 2010). Tome je znaajno
prodonijelo i djelovanje Oporavilišta za bjeloglave supove u Belom na otoku
Cresu. Analiza za samo 4 godine djelovanja tog Oporavilišta, pokazala je
sljedee: na otocima Cresu, Plavniku, Krku, Prviui Pagu godišnje na svoj prvi
let kree oko 45 mladih supova (ukupno je tadašnjih oko 120 parova imalo
uspješnost gnijeenja oko 60%). Tijekom etiri godine (2007-2010) sveukupno
je dakle iz gnijezda izletjelo oko 180 mladih supova. Kako je poznato da je
mortalitet supova u prvoj godini ivota 75%, znai da je drugu godinu
doivjelo od njih 180 samo njih 45! U te je 4 godine spašeno i iz Oporavilišta u
prirodu pušteno 32 supa (koji bi inae bili sigurno mrtvi, dakle bili bi u tih 75%)
i tako je smanjena stopa mortaliteta prvogodišnjih supova sa 75% na 57%. Ako
dakle od 45 supova koji izau iz gnijezda godišnje na Kvarneru, njih 75% strada
u prvoj godini, drugu e doivjeti samo njih 11. Ovako, zahvaljujui djelovanju
Oporavilišta, drugu je godinu doivjelo: 2007.g. 15, 2008.g. 15, 2009.g. 17 i
2010.g. 19 mladih supova (Suši i Radek 2012b).
No, ono što je još vanije, podaci o njihovu vienju nakon više od godinu
dana nakon puštanja pokazuju da su se tijekom boravka u Oporavilištu jako
dobro oporavili i pripremili na samostalan ivot u prirodi, jer nakon tog
razdoblja mortalitet pada na tek nekoliko postotaka godišnje i svakom sljedeom
godinom znaajno raste šansa da doive petu godinu ivota, odnosno spolnu
zrelost i vrate se u svoju matinu koloniju kako bi zapoeli reprodukciju. Uspije
li se zadrati ovako visoka stopa preivljavanja puštenih supova nakon
oporavka, znaajno se poveava šansa kvarnerske populacije za opstankom
(Suši i Radek 2012b). Dokaz tome su podaci o nastavku rasta populacije nakon
2010.g., odnosno izrade gorespomenute analize: u 2011. godini sveukupno je na
Kvarneru gnijezdea populacija brojila 128 parova, 2012. g. 134para, a 2013. g.
ak 141 par! To je razlog da je u novom izdanju Crvene knjige bjeloglavi sup
premješten iz kategorije kritino ugroena vrsta (CR) u kojoj je bio svrstan u
Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radovi i sur. 2003), u kategoriju ugroena vrsta
(EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed injenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od tada
poveala sa 90 na 140 gnijezdeih parova.
Ve u zakljucima magistarskog rada Suši (1985), te kasnije u više
navrata, u rasponu od sljedeih gotovo 30 godina(Suši 1995, 2002, Suši i
Radek 2010, 2011, 2012a) navodi da Kvarnersku populaciju supova najviše
ugroava turizam, a zbog intenzifikacije ovarenja(smanjenja raspoloive hrane
uslijed smanjenja stope smrtnosti ovaca, ali i smanjenja sveukupnog broja ovaca
u ekstenzivnom uzgoju) pretpostavlja da bi populacija uskoro mogla nestati.
Zbog toga svakom prilikom, pa i sada ovdje,predlae strogu zaštitu kolonije
od uznemiravanja u vrijeme gnijeenja i postavljanje trajnih hranilišta za
supove. Na alost, ta se zaštita praktiki uope ne provodi niti 28 godina
nakon prvih upozorenja, pa je broj mladih koji padaju u more svake godine sve
vei, jer se poveava i pritisak turistikih brodova na kolonije. Tako je na
Plavniku mogue svakih 20 minuta vidjeti kako brod pun turista prolazi tik uz
litice na kojima su gnijezda vrlo nisko, tek 15-tak metara iznad mora (Slika 2 i
3). Svake godine na Plavniku u more padne najmanje 1, obino 2-3, a nekih
godina i svi juvenilni supovi koji su se u toj godini izvalili iz jaja u gnijezdima
na Plavniku. U 2013. godini, do poetka kolovoza na Plavniku je od utapanja
ve spašen jedan sup http://www.supovi.hr/1338-spasen-treci-sup-u-2013-
g.html#more-1338 , a jedan je pronaen mrtav kako pluta uz obalu Cresa preko
puta Plavnika (Slika 4b)
Slika 2. Turistiki brod „Plavnik“ prolazi preblizu litice s gnijezdima na otoku Plavniku.
Slika 3. Brodovi s turistima prolaze uz Plavnik u svibnju i kolovozu svakih 15 do 20 minuta, tijekom veeg dijela dana. Gotovo svi idu preblizu, no neki ipak ugase motore i na više jezika upozoravaju turiste da ne viu. Na alost, takvi su još uvijek u manjini.
Slika 4a. Prilaenje preblizu litici, kao i izazivanje buke i mahanje rukama što turisti rade kako bi supovi poletjeli, pa ih oni zatim fotografirali, prestraši mladoga, koji ako još nije vian letenju, pada u more.
Slika 4b. Ne pritekne li se u pomo mladom supu koji je pao u more, utopit e se obino sat vremena kasnije. Na slici je sup snimljen je kako pluta uz obalu Cresa, ljeti 2013.g.
Slika 4c. Tek se poneki mladi sup uspije sam izvui na neku grotu, ali s nje ne moe dalje, pa e uginuti od ei i gladi ako ga se ne spasi na vrijeme.
Bjeloglavi sup zaštien je Zakonom o zaštiti prirode. Na meunarodnojga
razini štiti Bonnska konvencija (dodatak II), Bernska konvencija (dodatak II), i
Washingtonska konvencija (Cites II). Kolonije na Kvarnerskim otocima dijelom
su u posebnim ornitološkim rezervatima: na otocima Krku i Prviu itave
kolonije su u Posebnim ornitološkim rezervatima, a na Cresu je na alosttek
50% gnijezda unutar dvaju tamošnjih rezervata, dok je kolonija na otoku
Plavniku posve nezaštiena, isto kao i mala kolonija na otoku Pagu.
U najnovijem izdanju Crvene knjige ugroenih vrsta Hrvatske, bjeloglavi
je sup premješten iz kategorije kritino ugroena vrsta (CR) u kojoj je bio
svrstan u Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radovi i sur. 2003), u kategoriju ugroene
vrste (EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed injenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od
tada poveala sa 90 na 140 gnijezdeih parova.
2. Raspored kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku
Slika 5. Raspored kolonija na otocima u Kvarneru, posljednje hrvatske populacije bjeloglavog supa, tijekom 2013.godine.
2.a. Cres Duljina Creske obale je 248 kilometara, od ega je 37 kilometara (15 %)
pod liticama. Visine litica na kojima gnijezde supovi kreu se od 24 metra do
56 metara. Izuzetak su dvije litice koje dosiu visinu od 190 metara. Na otoku
Cresu najnie je gnijezdo 12 m/nv.
kolonija
1-5 izdvojenih gnijezda
Slika 6. Dio obale sjeveroistonog Cresa koji obuhvaa Orn. rezervat Fojiška-Pod Predošica
Slika 7. Raspored grupa aktivnih gnijezda (crveni krugovi) u Orn.rezervatu Fojiška-Pod Predošica u 2013.godini
Beli
Slika7. pokazuje raspored gnijezda u orn.rezervatu na sjevernom dijelu Cresa. Unutar postojeih granica Posebnog ornitološkog rezervata u 2013.g. bilo je aktivno 21 gnijezdo.
Slika9.prikazuje raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu Cresa, unutar Posebnog ornitološkog rezervata „Podokladi“. U 2013.godini ukupan broj aktivnih gnijezda u tom rezervatu bio je 46.
Slika 8. Poloaj Ornitološkog rezervata Podokladi na srednjem dijelu otoka Cresa (uto).
Jezero Vrana
Slika 9. Raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu otoka Cresa, aktivnih 2013.g. u Ornitološkom rezervatu Mali Bok-Koromana.
2.b. otok Plavnik
Slika 10.Jedna od dvije litice otoka Plavnika. Obje su izvan rezervata, a u 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga.
Slika 11. Dvije litice otoka Plavnika na kojima je pojedinih godina aktivno 3-12 gnijezda. U 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9 parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga.
Slika 12. Raspored grupa gnijezda na Plavniku, aktivnih 2013.g.
2.c. Otok Krk
Na podruju otoka Krka još je 1969. godine uspostavljen Posebni
ornitološki rezervat. To je bio prvi (u svjetu!) ornitološki rezervat uspostavljen
radi zaštite bjeloglavih supova. Ornitološki rezervat zauzima sjeveroistoni
strmi dio obale otoka Krka, juno od Vrbnika prema Baški, od rta Glavine do
uvale Mala Luka, površine 1000 ha.
Slika 13. Posebni ornitološki rezervat “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku, najstariji je ornitološki rezervat na svijetu, ustanovljen iskljuivo zbog zaštite supova.
Slika 14. Posebni ornitološki rezervat “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku.
Slika 15. Raspored grupa gnijezda aktivnih 2013.gu posebnom ornitološkom rezervatu “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku. U toj je godini aktivno bilo 35 gnijezda.
2.c. Otok Prvi
Otok Prvi, površine 7000 ha, visok 357m, proglašen je zaštienim 1972.
g. Obuhvaa litice na sjeveroistonom i jugozapadnom dijelu otoka te visinske
travnjake u središnjem dijelu otoka.
Slika 14. Ornitološki rezervat Prvi – sjeveroistona strana
Slika 15. Ornitološki rezervat Prvi – jugozapadna strana
Slika 16. Posebni ornitološki rezervat Prvi
Slika 17. Raspored grupa aktivnih gnijezda bjeloglavih supova u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvi u 2013.godini
Slika 18. a i b (gore i dolje) Apsolutni cenzus provodio se brodom KPA „3.maj“ (a), a tim koji provodi prstenovanje na gnijezdima u svibnju (b) ine stalni lanovi,
od kojih neki ve dva desetljea.
3. Brojnost gnijezdeih parova u ornitološkim rezervatima na Kvarneru i na Plavniku
Slika 19. Roditelj štiti 7-dnevnog mladog u gnijezdu na Plavniku, 13.05.2013. Tijekom svibanjskog cenzusa zabiljeena su dva ponovljena legla na Krku, jedno na Plavniku i tri na Cresu, dok je izuzetno veliki broj gnijezda propao i roditelji nisu ponovili gnijeenje, posebice na Prviu.
Slika 20. Na jednom je gnijezdu na Cresu zabiljeeno ak i jaje, koje je roditelj inkubirao 15. Svibnja 2013., što bi znailo da e taj mali (ako pretpostavimo da je inkubacija pri kraju) iz gnijezda izletjeti tek nakon 10. rujna! Na alost, takav se mladi sup gotovo sigurno moe smatrati izgubljenim.
2013.godina
Prvi
Plavnik
Ukupno
18.travanj 21 46 35 20 9 131 10-18svibanj 13 34 18 7 5 77 16. lipanj 12 32 18 7 5 74 12. srpanj 10 30 18 7 5 70
Tablica 1. Brojnost gnijezdeih parovabjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.
2013.godina
Prvi
Plavnik
Ukupno
Poelo/parova 21 46 35 20 9 131 Izvalilo se ml. 13 34 18 7 5 77 uspješnost 0.62 0.74 0.51 0.35 0.55 0.59
% 61.9 73.9 51.4 35 55.5 58.7 Tablica 2. Uspješnost inkubacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.
2013.godina
Prvi
Plavnik
Ukupno
Poelo/parova 21 46 35 20 9 131 Poletjelo ml. 10 30 18 7 5 70 uspješnost 0.47 0.65 0.51 0.35 0.55 0.53
% 47.6 65.2 51.4 35 55.5 53.4 Tablica 3. Uspješnost gnijeenja bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.
Iz tablice 1 vidljivo je da je inkubacijuu ornitološkim rezervatima i na Plavniku
zapoeo 131 par bjeloglavih supova, no iz jaja se izvalilo sveukupno 77 mladih. Još je
7 mladih nakon toga stradalo tijekom odrastanja u gnijezdu (uzrok moe biti
nepostojanje termoregulacije tijekom prve polovice odrastanja u gnijezdu pa stradaju
zbog hladnoe ili vruine, mogu stradati zbog uznemiravanja od strane ljudi, uslijed
ega roditelji ostave mladoga neuvanoga, pa ga pojedu gavranovi).
Sljedee što se odmah uoava je to da je uspješnost gnijeenja u 2013.g.bila
najmanja u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvi (35%) i Posebnom ornitološkom
rezervatu Fojiška-Pod Predošica na otoku Cresu (47.6%), koji su jedini imali
uspješnost ispod 50%, što poziva na alarm. Otok Plavnik ove godine nije imao tako
nisku uspješnost, no upravo su na Plavniku u kolovozu (nakon završetka analize za
potrebu ove studije) dva supa stradala od pada u more, od 5 koliko ih je uspješno
završilo odrastanje u gnijezdu, dakle mortalitet je prvi mjesec po izlijetanju ve
dosegao 40%, a kolovoz je tek zapoeo! (vidi: http://www.supovi.hr/ pod „Novosti“ za
datume 28. srpnja i 3.kolovoza). Upravo su na Plavniku i u rezervatu Fojiška-Pod
Predošica kolonije naizloenije uznemiravanju od strane turistikih brodova, što je i
osnovni razlog pada mladih supova u more. Kolonije na Prviu nisu ugroene
uznemiravanjem od strane turistikih brodova, pa je slaba uspješnost rezultat ili
klimatskih razloga ili periodinog nedostatka hrane u razdoblju gnijeenja, a
najvrerojatnije kombinacije oba ta imbenika.
Sveukupna uspješnost gnijeenja za populaciju koja gnijezdi u rezervatima i na
Plavniku od 53.4% znaajan je pad u odnosu na 75% koliko je iznosila u 2012.g.
injenica da je prošlogodišnja uspješnost ukazivala na oporavak kolonija i itave
populacije u 2013.g. je znaajno dovedena u pitanje. Porast broja gnijezdeih parova
koji raste iz godine u godinu nee se moi nastaviti, ako uspješnost padne ispod 50%,
jer to znai da populacija izumire. No, za sada to još nije sluaj.
4. Opasnost po supove kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku 4.a. Vjetroelektrane Vjetroelektrane se sve više i u Hrvatskoj koriste kao alternativni izvori
energije, te se postavljaju na mjestima koje imaju este vjetrove, a ta mjesta
esto upravo stoga slue i kao migracijski koridori ptica.
Velike vjetroturbine kakve se grade u današnje vrijeme imaju rotacijske
propelere veliine nogometnog igrališta. Iako se rotori vrte sporije no na starijim
modelima, krakovi su puno dui (35-40 m), brzina vrhova na krakovima
vjetrenjae doseu brzinu 150-300 km/h, a konstrukcije doseu visinu od 125 m.
Dugaki krakovi koji se okreu velikom brzinom smrtonosni su za ivotinje koje
lete, ptice i sisavce. Ptice ne mogu tono procijeniti vrijeme potrebno da sigurno
prou izmeu okretaja krakova, pogotovo ako se oni brzo vrte. Od svih vrsta, od
vjetrolektrana najviše stradavaju upravo bjeloglavi supovi (De Lucas i sur.
2008).
Slika 21. Park od 14 vjetroturbina „Vrataruša“ iznad Senja, predstavlja izuzetnu i trajnu opasnost po supove, jer se nalazi tono nasuprot kolonijama na Krku i Prviu, na vrhu brda lagane strmine, što je najvea opasnost za supove (De Lucas i sur. 2008).
Slika 22. Vjetroelektrane su za bjeloglave supove najopasnije, u odnosuna sve druge vrste ptica. Naime dokazano je da oni ne mogu vidjeti ispred sebe, u vrijeme dok pretrauju teren ispod sebe, te tako NE MOGU ni na koji nain izbjei elise vjetroelektrana. (a) prilikom pretraivanja kut izmeu oka i vrha kljuna je 60 stupnjeva u odnosu na horizontalnu liniju leta. (b) binokularno vidno polje (zeleno), i slijepo polje (plavo) (Martin i sur. 2012).
Slika 23. Problem nastaje uslijed injenice da supovi prilikom leta dre glavu malo prema dolje, kako bi stalno pretraivali tlo pod sobom. „Obrva“, odnosno nadona zaštita koja veini ptica grabljivica daje „oštar“ (po nekima ak „zastrašujui“) izgled, evolucijska je prilagodba koja im štiti (zaklanja) oi od suneve svjetlosti koja dolazi odozgo i ometala bi im oštrinu pregleda pod sobom.
Slika 24. U Hrvatskoj se ne provodi monitoring kojim bi se utvrdio stupanj opasnosti koji vjetroelektrane predstavljaju za supove, ali u drugim podrujima, posebice u Španjolskoj, to je jedan od najznaajnijih uzroka mortaliteta uvjetovanog ovjekovom djelatnošu.
Slika 25. Preko vjetroparka „Vrataruša“ kvarnerski supovi kreu i prema sjeveru (Alpama) i prema jugu (do Afrike). Naranaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašilja. Ovo je dokaz da prelijeu „Vratarušu“ i da bi nuno bilo obavljati redoviti monitoring, kako bi se utvrdila razina eventualne štete po ptice, odnosno populaciju u ornitološkim rezervatima na Kvarneru, posljednju populaciju ove vrste u Hrvatskoj.
Dokazano je da su vjetroelektrane jedan su od najveih uzroka smrtnosti
za reintroducirane kalifornijske kondore, a u Španjolskoj je izmeu 2000. i
2006.godine gotovo 1000 supova naeno mrtvo ispod samo 5 španjolskih
parkova vjetroelektrana u pokrajini Zaragoza.
Kako bi se mogla pokrenuti akcija za eventualne prilagodbe stupova
vjetroturbina, bilo bi nuno ustanoviti stalni monitoring eventualne smrtnosti
bjeloglavih supova uzkorovane djelovanjem parka vjetroelektrana Vrataruša.
Osim Vrataruše, kvarnerske supove ugroavaju i vjetroelektrane na Pagu,
koje su prijetnja za supove koji gnijezde na otoku Pagu, ali i itavu kvarnersku
populaciju koja pretrauje i Pag u potrazi za uginulim ovcama.
Slika 26. Elisa vjetroelektrane koja se okree brzinom veom od 200 km/h
jednostavno isjee supa na komade...
4.b Elektrokucija
Samo u šest mjeseci 2007.g. i šest mjeseci 2008.g. na Cresu smo,
pretraivanjem ispod stupova dalekovoda pronašli 181
elektrokucijomusmrenupticu, meukojimai 7 supova!
aliidrugepticegrabljivice, jer s njihimajudobarpoglednapodrujepretraivanja.
Slika 27. Supovi esto slete odmoriti se na elektrine stupove. No, dodir neizoliranog dijela mokrim krilom, ili nalijetanje na ice i prijelom krila, dovode do sigurne smrti.
Slika 28. Naranaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašilja. Prilikom leta prema…