1

Prof. dr. sc. Milovan Tatarin ŽIvotopis, znanstvena, nastavna i stručna djelatnost Milovan Tatarin roñen je 9. prosinca 1965. u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Jagodnjaku (1972–1980), a srednju u Dardi (1980–1982) i Belom Manastiru (1982–1984). Studij hrvatskoga ili srpskog jezika i književnosti upisao je 1984. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (od 2003/2004. Filozofski fakultet), gdje je diplomirao 21. rujna 1989. Od 15. siječnja 1990. radi na osječkom Pedagoškom fakultetu, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, prvo kao »pripravnik-istraživač iz područja filologije za književnost na odreñeno vrijeme« (znanstveni novak), na projektima Corpus Strossmayeranum: prosvjetna, kulturna i umjetnička baština (1991–1995, broj projekta 5-12-182) i Corpus Strossmayeranum – Fontes (1998–2002, broj projekta 122011), koje je vodio prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, a od 2000. kao docent za predmet stara hrvatska književnost. Od 1. travnja 2002. u stalnom je radnom odnosu na Filozofskom fakultetu u Osijeku. U Upisniku znanstvenika Republike Hrvatske registriran je pod brojem 173546. Završio je poslijediplomski studij književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i 17. studenog 1993. stekao stupanj magistra znanosti, obranivši rad Crnorizac Hrabar i Nikola Modruški u obrani slavenskog jezika (mentor: prof. dr. sc Stanislav Marijanović, članovi povjerenstva: prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, prof. dr. sc. Dunja Fališevac). Doktorsku disertaciju Legenda o Mariji Egipćanki u staroj hrvatskoj književnosti obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 30. ožujka 1999. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović (predsjednik povjerenstva), prof. dr. sc. Josip Bratulić (mentor) i prof. dr. sc. Stjepan Damjanović (član povjerenstva). Dana 8. lipnja 2000. održao je na Pedagoškom fakultetu nastupno predavanje (Srednjovjekovna legenda o pokajanoj bludnici i njezini zapadnoeuropski izvori) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta (stručno povjerenstvo: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, prof. dr. sc. Stjepan Damjanović i prof. dr. sc. Milorad Nikčević), a 26. lipnja 2000. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet stara hrvatsku književnost. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 31. siječnja 2005, a 18. ožujka 2010. u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora, područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika. Od listopada 2005. do listopada 2007. bio je voditelj Katedre za hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Voditelj Katedre za staru hrvatsku književnost bio je od 1. veljače 2011. do 31. siječnja 2013. Voditelj Poslijediplomskoga sveučilišnog studija Književnost i kulturni identitet bio je 2006–2009, pa zatim od 2013. godine. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskoga centra ITI, Hrvatskoga P. E. N. centra. Član je Uredničkog vijeća Hrvatskoga biografskog leksikona koji priprema i izdaje Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu. Uz Dunju Fališevac (glavna urednica), Josipa Bratulića, Stjepana Damjanovića, Darka Novakovića i Pavla Pavličića urednik je edicije Graña za povijest književnosti hrvatske Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

2

Za znanstveni i stručni rad dobio je 6 nagrada i priznanja: 24. svibnja 1999: Godišnja državna nagrada Republike Hrvatske za znanost za znanstvene novake u području humanističkih znanosti za knjigu Od svita odmetnici: rasprave o nabožnim temama u Slavoniji u 18. stoljeću, Književni krug, Split, 1997. 25. lipnja 2004: Nagrada »Julije Benešić« na VII. ðakovačkim susretima hrvatskih književnih kritičara za knjigu Kućni prijatelj: ogledi o suvremenoj hrvatskoj prozi, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004. 2. prosinca 2004: Zahvalnica gradonačelnika za znanstveno-stručni rad 22. travnja 2008: Nagrada »Judita«, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, za knjigu Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske: prilozi hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća, Disput, Zagreb, 2007. 14. prosinca 2011: Priznanje povodom 50 godina od utemeljenja Filozofskoga fakulteta / Pedagoškoga fakulteta i Pedagoške akademije za utemeljenje Poslijediplomskoga sveučilišnog studija Književnost i kulturni identitet 17. prosinca 2014: Nagrada za izvrsnost u znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

NASTAVNA, ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST 1) Nastavna djelatnost Prof. dr. sc. Milovan Tatarin nastavnu djelatnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku obavlja od 1992. godine (uz prekid od rujna 1993. do lipnja 1994), pri čemu je održao mnogo više od zahtijevanih 600 norma sati nastave: do 2000. godine održavao je seminare iz hrvatske srednjovjekovne književnosti, u akademskoj godini 1999/2000. seminare iz nove hrvatske književnosti, a od 2000/2001. predaje obvezne i izborne kolegije iz stare hrvatske književnosti na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku. Za studijske programe jednopredmetnoga i dvopredmetnoga preddiplomskoga i diplomskog studija (nastavnički smjer) Hrvatski jezik i književnost izradio je syllabuse za sljedeće kolegije: obvezni – Stara hrvatska književnost 1 (Hrvatska srednjovjekovna književnost), Stara hrvatska književnost 2 (Hrvatska književnost 15. i 16. stoljeća) i Stara hrvatska književnost 3 (Hrvatska književnost 17. i 18. stoljeća); izborni – Uvod u ranonovovjekovne književne žanrove, Teatar Marina Držića, Dubrovačke pjesnikinje, Slavonska književna kultura 18. stoljeća i Književna geografija Dubrovnika. Na Poslijediplomskom sveučilišnom studiju Književnost i kulturni identitet predaje kolegije Tekstologija i Marin Držić i Machiavelli. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike (voditelj: prof. dr. sc. Vinko Brešić) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održao je 15. studenoga 2014. predavanje o pučkim kalendarima. Za Poslijediplomski sveučilišni studij Hrvatska filologija u interkulturalnom kontekstu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je kolegije Tekstološka načela u filologiji (obvezni), Materijalna kultura Dubrovnika (izborni) i Marin Držić izmeñu poetike i politike (izborni). Godine 2006. izradio je program Poslijediplomskoga sveučilišnog studija Književnost i kulturni identitet, na koji su dosad upisane četiri generacije doktoranada (2006/2007, 2009/2010, 2013/2014, 2014/2015). Nakon tematske analize kvalitete doktorskih studija koju je 2013. godine provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje izradio je elaborat o izmjenama i dopunama studijskoga programa koji je, na temelju pozitivnih domaćih i inozemnih recenzija, prihvaćen 22. prosinca 2014. godine na sjednici Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Predložio je nekoliko mjera za poboljšanje studija: izrada mrežne stranice studija, izrada baze podataka o doktorandima, pokretanje postupka potpisivanja

3

sporazuma s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu o suradnji u izvedbi poslijediplomskih sveučilišnih studija, koji je na Filozofskom fakultetu u Osijeku sklopljen 29. travnja 2015. U veljači 2011. godine povjerena mu je izrada elaboratâ o izmjenama i dopunama studijskih programa jednopredmetnoga i dvopredmetnoga preddiplomskog studija Hrvatski jezik i književnost, kao i jednopredmetnoga i dvopredmetnoga diplomskoga nastavničkog studija Hrvatski jezik i književnost. Studijski programi preddiplomske razine dobili su pozitivne recenzije i upućeni su u daljnji postupak prihvaćanja. Bio je mentor pri izradi 12 završnih radova i 21 diplomskog rada. Pod njegovim je mentorstvom dr. sc. Krešimir Šimić izradio doktorsku disertaciju Hrvatska religiozna lirika 16. stoljeća i obranio ju 1. listopada 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na istom je fakultetu 24. travnja 2015. prihvaćeno njegovo mentorstvo doktorske disertacije Lidije Ban Pastoralna lirika na hrvatskom jeziku u Dubrovniku 16. i 17. stoljeća. U studentskim anketama nastavni rad ocjenjivan mu je visokim ocjenama. 2) Znanstvena djelatnost Prof. dr. sc. Milovan Tatarin sudjelovao je na 36 domaćih i meñunarodnih znanstvenih skupova, napisao 68 znanstvenih i stručnih radova, objavio 10 autorskih knjiga (7 znanstvenih i 3 stručne), a 6 je priredio. Uz Slobodana P. Novaka, Mirjanu Mataiju i Lea Rafolta urednik je kapitalnoga Leksikona Marina Držića u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (2009). Kao suradnik sudjelovao je u sljedećim znanstveno-istraživačkim projektima: Corpus Strossmayeranum: prosvjetna, kulturna i umjetnička baština (5-12-182, 1991–1995, voditelj: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović), Corpus Strossmayeranum – Fontes (122011, 1998–2002, voditelj: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović), Leksikon hrvatske književne kulture 16. stoljeća (0130403, 2002–2006, voditelj: dr. sc. Davor Dukić, Filozofski fakultet, Zagreb), Književni dokumentarizam u Slavoniji (0122008, 2002–2008, voditeljica: dr. sc. Helena Sablić Tomić, Filozofski fakultet, Osijek), Rubni žanrovi hrvatske književnosti 18. stoljeća (122–1222665–2677, 2007–2013, voditeljica: dr. sc. Zlata Šundalić, Filozofski fakultet, Osijek). Od 2014. godine Hrvatska zaklada za znanost podupire mu četverogodišnji projekt Panorama hrvatske književnosti u Dubrovniku 17. stoljeća (8110). Kao gostujući predavač održao je šest predavanja na 34, 35, 37, 38. i 39. seminaru Zagrebačke slavističke škole: Uloga pučkih kalendara u formiranju hrvatske čitateljske publike (Dubrovnik, 30. kolovoza 2005), Držić i Machiavelli (Dubrovnik, 30. kolovoza 2006), Držićev obračun s pozornice – dva prologa »Tirene« (Dubrovnik, 6. rujna 2008), Kamo su bježali hrvatski prozaici sedamdesetih? (Dubrovnik, 1. rujna 2009), Uskraćeni užitak: o spolnim zabranama u hrvatskoj srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnoj kulturi (Dubrovnik, 5. rujna 2009) i Quorum – časopis mladih za sve generacije čitatelja (Dubrovnik, 1. rujna 2010).

4

Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora (poslije 18. ožujka 2010) prof. dr. sc. Milovan Tatarin objavio je jednu knjigu i šesnaest znanstvenih radova: 1. Čudan ti je animao čovjek: rasprave o Marinu Držiću, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2011, 310 str., ISBN: 978-953-154-946-2

U knjizi su skupljeni radovi o Marinu Držiću napisani izmeñu 2007. i 2011. godine; rad pod naslovom »ʼGorki smijehʼ komedije Tripče de Utolče« u knjizi je objavljen prvi put.

a) »Marin Držić i književna historiografija 18. i 19. stoljeća«: Analizom tekstova nastalih tijekom 18. i 19. stoljeća pokazuje se kako se isprva ponešto romantična slika o Držiću polagano mijenjala, a netočni podaci ispravljali. Ignjat ðurñević i Serafin Marija Črijević prvi su o Držiću donijeli niz važnih podataka, koje su devetnaestostoljetni historiografi uglavnom preuzimali, oslanjajući se na knjigu Francisca Marije Appendinija Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei II (Dubrovnik, 1803). Stariji historiografi navodili su samo Držićeva tiskana djela, a prozne komedije nisu poimenično spominjali, pripisivali su mu Prikazanje od poroda Jezusova i Posvetilište Abramovo, nisu mu znali godine roñenja i smrti, koje je tek 1902. utvrdio Nestor Memnonovič Petrovski. Josip Bunić prvi je objavio Dunda Maroja (1866) i Arkulina (1871), Armin Pavić u Historiji dubrovačke drame (1871) prvi je put predstavio sadržaj Tirene, Pripovijesti kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, Novele od Stanca i Dunda Maroja, Franjo Petračić priredio je 1875. sve tada poznate Držićeve drame za sedmu knjigu edicije Stari pisci hrvatski, Konstantin Josef Jireček prvi je 1899. priopćio niz arhivskih podataka o Držićevu životu, meñu kojima je zacijelo najzanimljiviji onaj o putovanju u Beč i Carigrad (1545–1546) s Christophom Rogendorfom. Skup je prva komedija kojoj je potkraj 19. stoljeća posvećeno nekoliko komparativnih studija.

b) »Ponešto o kronologiji izvedbi Držićevih drama«: Nakon pregleda prijedloga kronologije Držićevih drama (Armin Pavić, Franjo Petračić, Milan Rešetar, Miljenko Foretić, Nikola Batušić) te priloga u kojima se iznose arhivski podaci koji pomažu da se izvedbe pojedinih djela pobliže datiraju (Petar Kolendić, Miroslav Pantić), predlaže se ponešto dopunjena kronologija. Pritom se pozornost posvećuje nekim prijepornim pitanjima: je li Pomet izveden na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, jesu li 1551. iste večeri izvedene Tirena i Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, u čijoj je kući prikazana Tirena s novim prologom, može li se što reći o godini izvedbi komedija Tripče de Utolče i Arkulin.

c) »Nekoliko rečenica s početka prvoga prologa Dunda Maroja«: U radu se analizira nekoliko rečenica s početka prvoga prologa Dunda Maroja, kojima Dugi Nos podsjeća na negromanciju što ju je pred dubrovačkim gledateljima izveo prije tri godine, tj. 1548, misleći pritom na – danas izgubljenu – komediju Pomet. Analiza pokazuje da je Petar Kolendić svojedobno pogrešno tumačio negromantovo spominjanje Place, trudeći se objasniti nesklad izmeñu odreñenja scenskoga prostora Dunda Maroja u Rešetarovu rukopisu (Vijećnica) i spomena Place u prvom prologu. Zaključuje se da Dugi Nos ne govori o mjestu izvedbe Dunda Maroja, nego Pometa te da potonja Držićeva komedija nije prikazana na Placi, nego u istom prostoru u kojem i Dundo Maroje – Vijećnici.

d) »Dva prologa Tirene«: U radu se analiziraju dva prologa Tirene te se nastoji pokazati da je sadržaj prvog prologa u vezi s prigovorima upućenima Držiću nakon izvedbe Pometa, čime se na drukčiji način potvrñuje da je Pomet izveden prije Tirene. Takoñer se razlučuju napadi na Držića na one poslije izvedbe Pometa, a prije Tirene, i na one poslije izvedbe Tirene, da bi se na kraju dala nova definicija metafore »katanaca«.

e) »Prolog negromanta Dugoga Nosa«: U radu se prolog negromanta Dugoga Nosa analizira kao tekst u kojem Držić brani vlastito poetičko stajalište i obraća se onima koji su smatrali da komedija u prozi s temom iz svakodnevnog života nije literatura. Iznosi se pretpostavka da se pojam ljudi nahvao odnosi na one koji će nakon izvedbe Dunda Maroja –

5

onako kako su činili nakon Pometa – kritizirati piščev dramski rad. U skladu s tim razumije se i metafora »katanaca«: Pomet je osporavan, Držić je Tirenom pokazao da je vješt pjesnik, a Dundom Marojem skida »katance« i izlaže se mogućnosti da ponovno bude napadnut zbog svojega shvaćanja literature.

f) »Tri rimska krčmara«: U kritičkom izdanju Dunda Maroja, koje je 1930. za sedmu knjigu edicije Stari pisci hrvatski priredio Milan Rešetar, meñu dramatis personae navode se »tri rimska krčmara«. Na sceni se pojavljuju triput: u prvom prizoru prvog čina, devetom prizoru drugog čina te devetom prizoru četvrtog čina. Svrha je rada ispitati koliko se krčmara pojavljuje u komediji te nisu li njihove replike izmiješane.

g) »Putovanje Mande Krkarke«: U radu se najprije ukratko govori o motivu putovanja u Držićevim djelima, a zatim se analizira priča o kurtizani Lauri, rekonstruira se njezin put od Mletaka do Rima, pri čemu se pokušava odgovoriti na pitanje zašto je predstavljena kao Korčulanka koja se, prije dolaska u Rim, bavila prostitucijom u Kotoru.

h) »Držić i Machiavelli: nacrt za jedno čitanje Držićeva makijavelizma«: U radu se ublažava teza da je u doba prikazivanja Dunda Maroja Držić već imao koncepciju urote te se iznosi pretpostavka da je, meñu ostalim, ironizirao stajališta Niccolòa Machiavellija o »novom vladaru«, a ideje o sreći i vrlini prekodirao u drugi sustav vrijednosti.

i) »ʼGorki smijehʼ komedije Tripče de Utolče«: U radu se najprije daje pregled dosadašnjih interpretacija Držićeve komedije Tripče de Utolče, zatim se analizira njezina kompozicija, kako bi se pokazalo da nije riječ o nizanju prizora bez čvršće motivacije, da bi se potom otvorilo pitanje izgubljenih dijelova i pokušaj rekonstrukcije na temelju sačuvanog teksta. Najveći dio rada posvećen je tumačenju drame u perspektivi tema spolne žudnje i diskrepancije izmeñu osobne i kolektivne istine, nakon čega se zaključuje da se iza naoko vedre atmosfere skriva pesimistična priča o uzmaku pojedinca pred dvostrukim moralom zajednice.

j) »Čitanje Grižule iz drugoga kuta«: U radu se reinterpretira teza starije književne historiografije da je u Držićevoj drami Grižula mitološka priča o Dijani, Kupidu i Plakiru važnija od naoko sporednih priča o Grubi i Dragiću, Mioni i Radoju, Omakali i Grižuli. Analizom spomenutih likova i njihovih odnosa pozornost se preusmjerava s alegorijskog tumačenja fantastičnih dogañaja na odčitavanje izvanvremenske priče o granicama izmeñu ideala i stvarnosti, onoga što se želi i što se može dobiti. Držić se pozabavio različitim tipovima muško-ženskih odnosa kako bi artikulirao temu osobnog izbora i sreće koja se nalazi u zbilji koju živimo, no često je nismo svjesni. Čitanjem Grižule sa stajališta sadašnjosti nastoji se utvrditi tiče li se fabula suvremenog čitatelja te jesu li likovi samo varijacija konvencionalnih tipova pastoralne dramaturgije ili u njima možemo prepoznati dvojbe čovjeka svakog doba, pa tako i današnjega.

2. Rekonstrukcija drame »Filide« Antuna Sasina, Graña za povijest književnosti hrvatske, knjiga 37, Zagreb, 2010, str. 79–128, ISBN: 978-953-154-874-8

Dramski opus Antuna Sasina čine Malahna komedija od pira i dvije pastorale – Filide i Flora. U hrvatskom književnopovijesnom studiju kadšto se napominjalo da Filide nije valjano prireñena. U jedinom njezinu kritičkom izdanju, koje je Pero Budmani priredio 1888. u ediciji Stari pisci hrvatski, pastorala ima prolog i tri čina te na kraju monolog koji izgovara pastir Dragić. U radu se analizom vremenskih i prostornih odrednica pokazuje da je rukopis po kojem je Filide prireñena iskvaren, odnosno da drama ima četiri čina te joj nedostaje posljednji, peti čin. Takoñer, očigledno je da je posljednji prizor pastorale iskrivljen: ne samo da su pomiješane replike nego su, vjerojatno zbog prepisivačkog nemara, bezrazložno uvedeni likovi strica Radovca i kneza Vukašina, koji u tom prizoru nemaju što tražiti. Zbog navedenih propusta u Budmanijevu izdanju Filide, u radu se donosi ispravnija transkripcija Sasinove pastorale.

6

3. »Osloboñenje Betulije« Antuna Gleñevića: jedna u nizu »scenskih Judita« (suautorstvo s Leom Rafoltom), Graña za povijest književnosti hrvatske, knjiga 37, Zagreb, 2010, str. 129–185, ISBN: 978-953-154-874-8

Drama Osloboñenje Betulije Antuna Gleñevića interpretira se u kontekstu dubrovačke libretističke dramaturgije, i to iz dvaju razloga: prvo, zbog toga što biblijska tematika nije tipična za dubrovačku ili šire, hrvatsku glazbenodramsku produkciju ranog novovjekovlja, posebice sedamnaestostoljetnu; drugo, zato što je generički obrazac koji Gleñević slijedi u književnokomparativnom smislu zanimljiv: djelomice baštini poetičke matrice sakralnih (svetačkih) drama biblijske tematike, koje su bile popularne u Italiji u 17. stoljeću, djelomice se po kompozicijskim obilježjima uklapa u paneuropski model dramma per musica. U radu se ističe problem autorstva, budući da je Serafin Marija Črijević prvi zabilježio da je Gleñević napisao dramu o Juditi i Holofernu, a zatim se komentiraju važnije revalorizacije Osloboñenja Betulije, odnosno upozorava na pretpostavku da je riječ o prijevodu talijanskoga libreta Giuditta (Siena, 1697) Amaranta Sciaditica, poznatijeg pod pseudonimom Girolamo Gigli. Posebna se pozornost posvećuje pseudolibretističkom utjecaju koji je kompozicijski očigledan i biblijskom intertekstu koji je vjerojatno naslijeñen. Nakon tekstoloških komentara slijedi transkripcija drame koja nije uvrštena u piščev opus tiskan u petnaestoj knjizi ediciji Stari pisci hrvatski (1886) niti je dosad bila publicirana.

4. Kamo su bježali hrvatski prozaici 1970-ih?, u: Povijest hrvatskoga jezika / Književne prakse sedamdesetih, Zbornik radova 38. seminara Zagrebačke slavističke škole, urednik Krešimir Mićanović, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2010, str. 149–159, ISBN: 978-953-175-360-9

U radu je riječ o priči Sve je sve koju je Pavao Pavličić objavio u knjizi Vilinski vatrogasci (1975). Analiza pokazuje da je priča zbog teme i načina obrade sinteza manirističke poetike, o čemu je Pavličić inače mnogo pisao i čemu je posvetio knjigu Poetika manirizma (1988). Uplećući u priču tekstove iz hrvatske književnosti 16. i 17. stoljeća autor je izložio vlastito razumijevanje prirode književnosti, njezinih zadaća i načina njezina funkcioniranja. Tiče se ono odnosa zbilje (kojom ravnaju prirodni zakoni i ograničenja) i literature (u kojoj se nesputano uspostavljaju metaforični odnosi). Naime, onako kako se ponaša pisac, ne može se ponašati čovjek u svakodnevnom životu. Odnos književnosti i zbilje je jasan, kao i njihova priroda: zbilja i literatura dobro funkcioniraju sve dok se drže svojih pravila i dok se jedna drugoj ne nameću. U priči Sve je sve implicira se teza da se zbilja ne treba miješati u literaturu, tražeći od nje da ispunjava ove ili one zadaće, obrañuje ove ili one teme, ujedno kazano, zbilja ne smije tražiti da književnost podilazi sistemu bilo koje vrste. Literatura ima svoje zakone, zbilja svoje: ako bi u zbilji doista sve postalo sve, zavladao bi kaos; ako bi se književnost podložila diktatima iz zbilje, ona bi bila loša. Pavličić se nije htio obračunati s konceptom književne prakse prethodnog/prethodnih naraštaja, nije zagovarao bijeg od društvenog angažmana, nego je tematizirao dugovječno pitanje neovisnosti književnog stvaralaštva. Učinio je to maniristički: pitanje odnosa književnosti i zbilje pretvorio je u literarnu temu.

5. Uskraćeni užitak: o spolnim zabranama u hrvatskoj srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnoj kulturi, u: Povijest hrvatskoga jezika / Književne prakse sedamdesetih, Zbornik radova 38. seminara Zagrebačke slavističke škole, urednik Krešimir Mićanović, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2010, str. 223–255, ISBN: 978-953-175-360-9

U radu se analiziraju tekstovi različite generičke tipike, kako oni koji pripadaju visokoj literaturi tako i oni u kojima pretežu izvanestetičke zadaće (propovijedi, moralistična djela, priručnici za ispovijed), nastajali od srednjega vijeka do 19. stoljeća, a u kojima se – češće metaforično, rjeñe izravno – govori o čovjekovoj spolnosti. U tim se sastavcima oblikovala predodžba o grešnosti

7

čovjekova tijela, a cilj je uvijek bio trostruk: nadziranje ženske žudnje, nadziranje muške žudnje, nadziranje bračnoposteljnih navika. Mnogobrojni primjeri u kojima se osuñuju čovjekove želje svjedoče o jednostavnoj činjenici: tabuiziranje nagona, protjerivanje užitka, adoriranje redovničke čistoće i djevičanstva, uvjeravanje da libido treba uposliti isključivo u produljenje vrste, posljedica je pokušaja kroćenja »divlje« svakodnevice. U maskulinom svijetu hrvatskog srednjovjekovlja i ranog novovjekovlja – kao i drugdje uostalom – žena je ponijela teret slaboga i iracionalnog bića koje je trebalo držati pod nadzorom. No, kako su se god pisci nastojali popraviti stvarnost, nejednako rasporeñujući rodnu krivnju za njezinu iskvarenost, čini se da je »uskraćeni užitak« uvijek ostajao tek – tema.

6. Propovijed Aleksandra Tomikovića u čast Leopoldu II., u: Knjige poštujući, knjigama poštovan: zbornik Josipu Bratuliću o 70. roñendanu, urednici izdanja Davor Dukić i Mateo Žagar, Matica hrvatska, Zagreb, 2010, str. 407–430, ISBN: 978-953-150-906-0

Govorenje na slavu Leopolda II. prvo je tiskano djelo osječkoga franjevca Aleksandra Tomikovića. Nastala povodom krunjenja Leopolda II. za ugarsko-hrvatskoga kralja, propovijed je izgovorena 16. siječnja 1791, a da je iste godine tiskana, zabilježio je Josip Jakošić u spisu Scriptores Interamniae. Do 2005. smatralo se da je Govorenje izgubljeno, no jedan se primjerak sačuvao u knjižnici franjevačkoga samostana u Vukovaru. U radu se analizira tematski, kompozicijski i stilski aspekt djela, a prireñeno je i njegovo kritičko izdanje.

7. Pamćenje evanñeoskoga sna u »Muci Gospodina našega Jezusa Isukrsta« Petra Kanavelića, u: Dani Hvarskoga kazališta 37 (Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2011, str. 66–107, ISBN (HAZU): 978–953–154–962–2, ISBN (Književni krug Split): 978-953-163-352-9

Premda se Pilatova žena pojavljuje samo u Matejevu evanñelju, Kanavelić joj je u drami Muka Gospodina našega Jezusa Isukrsta dodijelio razmjerno važnu ulogu, osobito razradivši njezin san. U njemu se ukazuje pakleno biće Nenavidos, pokušavajući preko Pilatove žene izmijeniti Isusovu sudbinu. Analizom sna pokušava se pokazati da je Kanavelić dramu pisao oslanjajući se o epske konvencije, preuzimajući otuda motiv pakla, Plutonova bijesa te upletanja infernalnih nakaza u zemaljska zbivanja.

8. Quorum – časopis mladih za sve generacije čitatelja, u: Sintaksa hrvatskoga jezika / Književnost i kultura osamdesetih, Zbornik radova 39. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2011, str. 129–164, ISBN: 978-953-175-393-7 (Prijevod na poljski jezik: »Quorum« – czasopismo młodych dla wszystkich pokoleń czytelników, u: Chorwacja lat osiemdziesiątych XX. wieku: kultura – język – literatura, pod redakcją Leszka Małczaka, Pauliny Pyci i Anny Ruttar, Uniwersytet Śląski, Wydawnictwo Gnome, Katowice, 2011, str. 44–70, ISBN: 978-83-63268-01-5; Prijevod na engleski jezik: Quorum: A Youth Magazine for All Generations of Readers, Relations, 3–4, Zagreb, 2011, str. 127–143, ISSN: 1334–6768)

Rad je sintetski prikaz nastanka i postojanja časopisa Quorum, najvažnijega književnog časopisa 1980-ih godina. Od 1985, kad je izišao prvi nulti broj, do 1989. objavljeno je 29 brojeva u 23 sveska, a sve ih je urednički potpisao Branko Čegec. Opisana je koncepcija časopisa (teorijski tekstovi, književna »proizvodnja«, »transmedijski tekstovi« i kritički tekstovi), istaknuti su teorijski prilozi iz kojih je jasno da je Quorum bio časopis u kojemu se raspravljalo o vrlo aktualnim književnoteorijskom pitanjima (autobiografija, fikcija, historijska metafikcija, trivijalna književnost, postmoderna, intermedijalnost), a osobita se pozornost posvetila prilozima iz kojih se vidi da je uredništvo časopisa – usporedno s odbijanjem poetičkog zajedništva i afirmiranjem individualnih poetikâ – radilo na oblikovanju slike o Quorumu kao prepoznatljivom projektu naraštajnog senzibiliteta, zbog kojega danas govorimo o kvorumašima.

8

9. Vila s versi, satir s prozom, u: Vila – kiklop – kauboj, priredila Anera Ryznar, Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2012, str. 201–231, ISBN: 978-953-175-432-3

Skup je zarana privukao pozornost, ponajprije zato što je Marin Držić jedino u njegovu prologu spomenuo Plautovu komediju – kojoj nije naveo naslov – kao predložak svoje komedije. Zanimanje je pobudio i zbog hvaljenja kazališne družine Njarnjasi, o kojoj podataka iz drugih izvora nemamo. U radu se nastoji izvidjeti o čemu prolog doista govori, odnosno nastoji se iz zamršene Držićeve retorike izvući pokoji zaključak o kazališno-sociološkim okolnostima izvedbe Skupa.

10. Snovi u »Obsidi sigeckoj« Petra Zrinskoga, u: Prostori snova: oniričko kao poetološki i antropološki problem, uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, Disput, Zagreb, 2012, str. 251–274, ISBN: 978-953-260-160-2

U radu se analiziraju dva sna – san sultana Sulimana, kojemu se u liku njegova pokojnoga oca Šelina ukazuje demonsko biće Alekti, te Deli Vidov san, kojemu se ukazuje sigetski junak Radivoj. Želeći povijesni poraz interpretirati kao trijumf, Zrinski je – slijedom epskih konvencija – u priču upleo pakao, predstavljajući sukob Sigećana i Turaka kao sukob neba i pakla, no budući da je paklu uskratio samostalnost djelovanja i podčinio ga Božjoj volji, pojavile su se slabosti u kompoziciji fabule: pjesnik nije valjano odvagnuo odnos povijesnoga i eshatološkog svijeta. Deli Vidov je san takoñer važan za ideologiju epa: Radivoj je prvi individualizirani junak koji se nalazi na nebu, u njegovu se liku počinje ostvarivati Božja odluka (Sigećani odlaze u raj). Upravo zahvaljujući motivu sna Zrinski je ono što je u stvarnosti bilo posljedica političkih okolnosti, pretvorio u utjelovljenje Božje zamisli te Sigetskoj bitci dao mitsku dimenziju.

11. Snovi u »Dubrovniku ponovljenu« Jakova Palmotića Dionorića, u: Perivoj od slave: zbornik Dunje Fališevac, urednici Tomislav Bogdan, Ivana Brković, Davor Dukić i Lahorka Plejić Poje, FF press, Zagreb, 2012, str. 287–304, ISBN: 978-953-175-439-2

U radu se analiziraju tri sna: u dvama se ukazuju bića iz nebeske onostranosti, u jednome iz pakla. Jakimirov i Jelindin san u strukturi nemaju nikakvu ulogu, a u ep su uvedeni po crti autobiografske dimenzije gradiva, budući da Jakov Palmotić Dionorić pripovijeda o sebi i svojoj drugoj supruzi. Mustaj-pašin san – kojemu se ukazuje pakleno biće u liku pokojne majke – u epskoj radnji ima zadaću pokretača zbivanja, a njime je pjesnik u povijesnu priču na konvencionalan način upleo eshatološke sadržaje.

12. Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici XVIII. stoljeća, u: Poj željno! Iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskoj pisanoj kulturi srednjega i ranoga novoga vijeka, urednik Amir Kapetanović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2012, str. 277–323, ISBN: 978-953-6637-66-9

U drugoj polovici 18. stoljeća nastalo je u Slavoniji nekoliko epskih djela u stihu u kojima se pripovijeda o junacima koji trpe bol zbog različitih vrsta gubitaka. U radu se pozornost usmjerava na tipove ženske i muške tuge (roditeljska, bračna) te se pokušava vidjeti jesu li izrazi i geste koji prate proces žalovanja drukčiji kad je, primjerice, riječ o gubitku doma i gubitku supružnika, je li opis boli podložan kakvom rodnom stereotipu ili se ista retorička sredstava rabe za prezentaciju boli uopće, neovisno o podrijetlu i statusu lika.

13. Jedna slavonska svjetovna drama tiskana u 18. stoljeću, Croatica, 57, Zagreb, 2013, str. 39–71, ISSN: 1849-1111

U radu se govori o drami svjetovne tematike nastaloj u Slavoniji 18. stoljeća za koju se dotad nije znalo. Nema osobitoga naslova, nego se zove Prikazanje iliti komedija, a prvi je njezin čin objavljen u Svetodaniku iliti kalendaru iliričkom za općeno godište 1781., koji je uredio Marijan

9

Lanosović. Riječ je o prosvjetiteljsko-sentimentalnoj komediji s temom iz grañanskoga života, a tek će trebati utvrditi je li riječ o izvornom djelu ili – što je mnogo vjerojatnije – prijevodu. Značenje je Prikaze iliti komedije ponajprije kulturnopovijesno, budući da je riječ o – barem zasad – jedinoj slavonskoj osamnaestostoljetnoj drami sa sekularnom temom pisanoj hrvatskim jezikom, k tomu tiskanoj.

14. Ponovljena »Vlahinja«, Forum, godište LIII, knjiga LXXVI, broj 7–9, Zagreb, 2014, str. 804–821, ISSN: 0015-8446

U radu je pozornost posvećena hvarskom pjesniku Ivanu Parožiću, o čijemu se životu malo zna, a od kojega je – i to u ulomku – poznata jedino farsa Vlahinja. Njezin se prijepis sačuvao samo u rukopisu br. 353/1 (Znanstvena knjižnica, Dubrovnik), a načinio ga je potkraj 16. stoljeća Oracio Mažibradić. Cilj je rada dvostruk: Vlahinja je publicirana 1930. u Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor, a u kojoj hrvatskoj publikaciji nije objavljena nikad; u leksikonske i enciklopedijske natuknice – a ondje se jedino o Vlahinji pisalo – u interpretaciju sadržaja ulomka uvukle su se neke netočnosti, koje su se po inerciji ponavljale, a trebalo bi ih ukloniti.

15. Versi Osmanovi, Literat, V, 5, Dubrovnik, 2014, str. 5–20, ISSN: 1847–7593

U radu je iz rukopisa br. 693 (Znanstvena knjižnica, Dubrovnik) prireñena pjesma Versi Osmanovi Dubravci, s podnaslovom »Versi petrarcheschi«, koja je nastala u prvoj polovici 19. stoljeća. Ono što pjesmu čini zanimljivom jest to da je riječ o ljubavnoj jadikovki sultana Osmana II., čiju je sudbinu u najvažnijem epu 17. stoljeća opjevao Ivan Gundulić. Analiza je pokazala da je nepoznati pjesnik pjesmu sastavio od četiriju strofa koje je preuzeo iz dvanaestoga pjevanja Osmana (iz priče o ljubavi Dilavera i Perzijke Begum), a najveći dio sastavka – četrnaest katrena – preuzeo je iz nadopune četrnaestoga pjevanja Pjerka Sorkočevića, koje je fra Ambroz Marković tiskao 1826. godine u prvome izdanju Osmana. Pjesma je patchwork u kojem su izmiješani glasovi Gundulićeva Hajdera te Sorkočevićeva Osmana, Krunoslave i Korevskoga. Očito se netko poigrao gradivom Gundulićeva epa i njegove nadopune te stvorio pjesmu koja zvuči petrarkistički, a u kojoj turski sultan udvornim stihovima izražava osjećaje onako kako to u Osmanu nije učinjeno i kako to Gundulić zacijelo ne bi učinio. Versi Osmanovi Dubravci primjer su literature kojoj je literatura poslužila kao gradivo za intertekstualnu igrariju: s jedne strane, premda neizravno, stupio je pjesnik u dijalog s jednom višestoljetnom tradicijom, pokazujući da poznaje petrarkističku topiku, leksički inventar i retoriku; s druge pak strane, porazgovarao je i s Osmanom, preuzimajući iz njega isto ono što je njegov autor preuzeo od svojih prethodnika. Versi Osmanovi Dubravci svjedoče o važnosti Gundulićeva epa, koji je na različite načine utjecao na pjesnike 17. i 18. stoljeća, potvrñujući i na taj način da je riječ o iznimnom djelu.

16. Jedan hrvatski prepjev iz Ariosta: »Pripovijes od Lidije«, Graña za povijest književnosti hrvatske, 38, Zagreb, 2015, str. 183–253, ISBN: 978-953-347-020-7

Iako su pjesnici 16. i 17. stoljeća preuzimali gradivo iz Bijesnog Orlanda Ludovica Ariosta, kako za lirske tako i za dramske sastavke, epilij Pripovijes od Lidije – u kojemu je obrañena epizoda o vitezu Astolfu i kraljevni Lidiji iz trideset trećeg i trideset četvrtog pjevanja Bijesnog Orlanda –jedino je narativno djelo u stihu nadahnuto Ariostovim epom. Epilij se sačuvao bez imena autora u četirima rukopisima: prijepis u rukopisu B 1415/2 (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo) znatno je kraći od ostalih, br. 446 (Arhiv Male braće, Dubrovnik) i br. 345 (Znanstvena knjižnica, Dubrovnik) sadrže kraću, a D. a. 28 (Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku) najdulju verziju. Njegov postanak zacijelo treba smjestiti u prvu polovicu 17. stoljeća, što, uostalom, potvrñuje prijepis Miha Martellinija, nastao oko 1657. godine. U radu je pripremljeno kritičko izdanje epilija.

10

17. Život i djelo Paska Primovića i njegov ep »Od upućenja Riječi vječne i od poroda Djevičkoga« (suautorstvo s Dunjom Fališevac i Nevenom Jovanovićem), Graña za povijest književnosti hrvatske, 38, Zagreb, 2015, str. 255–421, ISBN: 978-953-347-020-7

Tematski i žanrovski raznovrstan opus Paska Primovića nastao je potkraj 16. i početkom 17. stoljeća, a iako je riječ o važnom baroknom pjesniku, u književnopovijesnim prikazima pripalo mu je skromno mjesto. Najviše se o njemu govorilo u kontekstu libretističke drame budući da je upravo Primovićeva tragikomedija Euridiče – tiskana 1617. godine u Mlecima – rana potvrda novoga žanra u dubrovačkoj književnosti seičenta. U brojnim rukopisima sačuvalo se zacijelo najvažnije Primovićevo djelo – ep Od upućenja Riječi vječne i od poroda Djevičkoga, za koji se obično govorilo da je prepjev epa De partu Virginis talijanskoga pjesnika Jacopa Sannazara, premda se ta dva djela nikad nisu usporedila. Budući da je riječ o prvom velikom biblijskom epu 17. stoljeća bilo ga je nužno prirediti u skladu s modernim tekstološkim načelima. U uvodnoj studiji doneseni su osnovni podaci o Primovićevu životu, opisan je njegov književni opus (tragikomedija Euridiče, religiozno pjesništvo, satire, Pjesni od Fioke), pri čemu je pozornost osobito posvećena razlikama i podudarnostima izmeñu Sannazarova i Primovićeva epa. Uz ekstenzivne napomene o rukopisima i rječnik, Primovićev je ep u radu prvi put tiskan u kritičkom izdanju.

3) Stručna djelatnost Prof. dr. sc. Milovan Tatarin objavio je tri stručne knjige:

1. Polomljeno poetičko zrcalo, SKUC, Osijek, 1991, 108 str. 2. Kućni prijatelj: ogledi o suvremenoj hrvatskoj prozi, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004, 217 str., ISBN:

953–196–300–2 3. Potpisnik ovih redova: književne i kazališne kritike, Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek,

2005, 413 str., ISBN: 953–242–009–6 Priredio je 6 knjiga:

1. Janko Ibler: Kritike, Privlačica, Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 97 str., ISBN: 953–156–059–5

2. Dragutin Prohaska: Ilirizam u Osijeku, Privlačica, Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 110 str., ISBN: 953–156–067–6

3. Stara hrvatska drama, Znanje, Zagreb, 2003, 519 str., ISBN: 953–195–357–0 4. Ivan Velikanović: Ogledalo pokore, Riječ, Vinkovci, 2003, 175 str., ISBN: 953–6929–35–X 5. Josip Stojanović: Djela, Riječ, Vinkovci, 2005, 119 str., ISBN: 953–6929–44–9 6. Marin Držić: Dundo Maroje – Novela od Stanca, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007, 258 str., ISBN:

978–953–14-0060–2. Uredio je festschrift posvećen prof. dr. sc. Stanislavu Marijanoviću: Zavičajnik: zbornik Stanislava Marijanovića povodom sedamdesetogodišnjice života i četrdesetpetogodišnjice znanstvenoga rada, ur. Milovan Tatarin, Pedagoški fakultet, Osijek, 2005, 506 str., ISBN: 953–6456–54–0 Uredio je dva zbornika radova iz stare hrvatske književnosti studenata Hrvatskoga jezika i književnosti:

1. Pjenušava kupka prošlih vremena: zbornik radova iz stare hrvatske književnosti studenata Hrvatskoga jezika i književnosti Pedagoškoga fakulteta u Osijeku, ur. Milovan Tatarin, Pedagoški fakultet, Osijek, 2003, 383 str., ISBN: 953–6456–39–7

2. Držić u indeksu: zbornik eseja studenata Hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku, ur. Tamara Damjanović, Marko Ek, Milovan Tatarin, Filozofski fakultet, Osijek, 2009, 134 str., ISBN: 978–953–314–008–7

11

Suautor je dviju čitanki: 1. Početnica za odrasle, hrvatska čitanka za 8. razred osnovne škole u suradnji s Julijanom

Matanović, Profil, Zagreb, 2001. 2. Psst! Knjige govore!, hrvatska čitanka za 5. razred osnovne škole u suradnji s Jagnom

Pogačnik, Profil, Zagreb, 2003. Napisao je preko dvjesto pedeset natuknica za Leksikon hrvatskih pisaca (ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković, Školska knjiga, Zagreb, 2000), Leksikon hrvatske književnosti – Djela (ur. Dunja Detoni-Dujmić, Školska knjiga, Zagreb, 2008), Hrvatski biografski leksikon 7 (gl. ur. Trpimir Macan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009), Leksikon Marina Držića (ur. Slobodan P. Novak, Milovan Tatarin, Mirjana Mataija, Leo Rafolt, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009) i Hrvatsku književnu enciklopediju 1–4 (gl. ur. Velimir Visković, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009 –2011). Recenzent je znanstvenih i stručnih knjiga i radova u zbornicima sa znanstvenih skupova (Riječki filološki dani, 6. hrvatski slavistički kongres) i znanstvenim časopisima (Slovo, Studia lexicographica, Croatica christiana periodica, Književna istorija). Znanstvene i stručne knjige:

1. Davor Dukić: Poetike hrvatske epike 18. stoljeća, Književni krug, Split, 2002. 2. Julijana Matanović: Krsto i Lucijan: rasprave i eseji o povijesnom romanu, Naklada Ljevak,

Zagreb, 2003. 3. Divna Mrdeža Antonina: Davidova lira u versih harvackih, Književni krug, Split, 2004. 4. Ana Lederer: Ključ za kazalište, Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek, 2004. 5. Zlata Šundalić: Čitajući slavonske libarice, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek, 2005. 6. Adriana Car Mihec: Mlada hrvatska drama, Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek, 2007. 7. Leo Rafolt: Odbrojavanje: antologija suvremene hrvatske drame, Disput, Zagreb, 2007. 8. Dunja Fališevac: Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb,

2008. 9. Jagna Pogačnik: Tko govori, tko piše: antologija suvremene hrvatske proze, Disput, Zagreb,

2008. 10. Vlasta Rišner – Zlata Šundalić: Rad na dar – Radar, Filozofski fakultet, Osijek, 2008. 11. Marin Držić – svjetionik dubrovačke renesanse, ur. Sava Anñelković i Paul-Louis Thomas,

Disput, Zagreb, 2009. 12. Zlata Šundalić, Životinje i Vidra: o životinjskome svijetu u djelu Marina Držića Vidre, Filozofski

fakultet, Osijek, 2009. 13. Slovo o slovu: zbornik radova iz ćirilometodske baštine u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća studenata

Hrvatskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku, ur. Milica Lukić, Filozofski fakultet, Osijek, 2010.

14. Franjo Emanuel Hoško: Slavonska franjevačka učilišta, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2011. 15. Leo Rafolt: Priučen na tumačenje: deset čitanja, Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2011. 16. Zlata Šundalić – Ivana Pepić: O smješnicama & smješnice, Filozofski fakultet, Osijek, 2011. 17. Lahorka Plejić Poje: Zaman će svaki trud: ranonovovjekovna satira na hrvatskom jeziku u

Dubrovniku, Disput, Zagreb, 2012. 18. Krešimir Bagić: Rječnik stilskih figura, Školska knjiga, Zagreb, 2012. 19. Lahorka Plejić Poje: Pjesni slane: satirični spjevovi Antuna Gleñevića, Hrvatska sveučilišna

naklada, Zagreb, 2013. 20. Ana Kodrić: Jezik na pozornici, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2013.

12

Radovi u zbornicima i časopisima: 1. Adriana Car-Mihec: Od krimi romana do krimi radiodrame (Riječki filološki dani 6, Filozofski

fakultet, Rijeka, 2006) 2. Gordana Muzaferija: Tema globalizacije u drami »Kako ubiti predsjednika« Mire Gavrana

(Riječki filološki dani 6, Filozofski fakultet, Rijeka, 2006) 3. Anñelka Tutek, Prilog istraživanju pučkog kazališta Hrvata u mañarskoj županiji Vas (Riječki

filološki dani 6, Filozofski fakultet, Rijeka, 2006) 4. Marina Biti – Danijela Marot Kiš: Prostorno kodiranje značenja: »Planine« Petra Zoranića

(Riječki filološki dani 8, Filozofski fakultet, Rijeka, 2010) 5. Josip Bratulić, Hagiografske teme u hrvatskoj književnosti u XIX. i XX. stoljeću (Slovo, 60,

Zagreb, 2010) 6. Goran Sunajko: Prilog Držićevu razumijevanju teorije države i politike njegova doba (Studia

lexicographica, 2(9), Zagreb, 2011) 7. Anela Mateljak, »Stazica duhovna« fra Jerolima Lipovčića u kontekstu molitveničke književnosti

18. stoljeća (Croatica christiana periodica, 70, Zagreb, 2012) 8. Josip Vučković: »Mnogo lipo i divoto govorenje svarhu muke Gospodina Isukarsta slatkoga«:

pasionski prozni tekst iz »Firentinskoga zbornika« (Slovo, 63, Zagreb, 2013) 9. Anonimno: Pomet – Il Principe (rad za časopis Književna istorija) 10. Anonimno: Učestalost motiva mučenica, blaženica i svetica s pojmom žene u hrvatskim

molitvenicima 17. i 18. stoljeća (rad za Zbornik 6. hrvatskoga slavističkog kongresa) 7. studenoga 2007. napisao ocjenu Poslijediplomskog doktorskog studija ranog novog vijeka, pokretač: Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; predlagatelji: dr. sc. Drago Roksandić, dr. sc. Davor Dukić, dr. sc. Nataša Štefanec, dr. sc. Zrinka Blažević. Potkraj 2014. i početkom 2015. bio je član panela za vrednovanje projekata iz područje humanističkih znanosti prijavljenih u listopadu 2014. na natječaj Hrvatske zaklade za znanost. Gostovao u Školskom programu HRT 26. svibnja 1999. (tema: »Popularizacija stare hrvatske književnosti«; razgovor vodio Matija Lovrec), 11. ožujka 2008. u emisiji »Drugi format« (tema: »Marin Držić; razgovor vodila Vlatka Kolarović), a snimio je prilog za televizijski film HAZU portreti: Tomo Matić (scenaristica Renata Labaš) koji je 28. siječnja 2012. prikazan na HRT 1. U emisiji »Rječnik« (urednik Krešimir Bagić) Trećeg programa Hrvatskoga radija tijekom 1994. godine emitirano mu je osam priloga (četiri tiskana u zborniku Rječnik Trećeg programa, Zagreb, 1995), a u emisiji »Bibliovizor« (urednica Gordana Crnković) 1994–1997. i 2001–2005. predstavljao suvremenu hrvatsku prozu (55 naslova). Godine 2013. osmislio je i inicirao Otvoreni četvrtak, mjesečna popularna predavanja nastavnika i studenata Filozofskog fakulteta u Osijeku, kao i svih zainteresiranih članova zajednice. Bio je član u povjerenstvima za obranu magistarskih radova, doktorskih disertacija i sinopsisa doktorskih disertacija: Magistarski rad:

1. Željana Puljiz Šostik, Književno prikazivanje sv. Marije Magdalene: primjeri baroknih poema o modernističkih drama u hrvatskoj književnosti, mentorica: dr. sc. Andrea Zlatar Violić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2006.

13

Doktorske disertacije: 2. Lahorka Plejić Poje, Hrvatsko satirično pjesništvo u Dubrovniku od kraja 15. do početka 19.

stoljeća, mentorica: prof. dr. sc. Dunja Fališevac, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2006.

3. Krešimir Šimić, Hrvatska religiozna lirika 16. stoljeća, mentor: prof. dr. sc. Milovan Tatarin, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1. listopada 2010.

4. Patricia Marušić Formiranje kanona starije hrvatske književnosti od 1835. do 1913., mentor: prof. dr. sc. Davor Dukić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 28. prosinca 2010.

5. Silvana Ereiz, Tipologija likova u dubrovačkim komedijama 18. stoljeća, mentor: doc. dr. sc. Leo Rafolt, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1. srpnja 2011.

6. Dubravka Dulibić-Paljar, Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti, mentorica: izv. prof. dr. sc. Valnea Delbianco, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 7. ožujka 2014.

7. Darijo Marković, Kalendar Danica i hrvatska kultura, mentor: prof. dr. sc. Vinko Brešić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 24. listopada 2014.

8. Ivana Pepić, Strategije oblikovanja diskurza o svakodnevici u slavonskoj književnoj kulturi 18. stoljeća, mentori: prof. dr. sc. Zlata Šundalić i izv. prof. dr. sc. Leo Rafolt, Filozofski fakultet u Osijeku, 1. prosinca 2014.

9. Dejan Varga, Oblikovanje identiteta u filmovima Pedra Almodóvara, mentori: izv. prof. dr. sc. Kristina Peternai Andrić i izv. prof. dr. sc. Nikica Gilić, Filozofski fakultet u Osijeku, 25. veljače 2015.

Sinopsisi doktorskih disertacija:

1. Lada Muraj, Zrcalni odrazi procesa kanonizacije Držićeva dramskog opusa i kazališne prakse, mentor: prof. dr. sc. Boris Senker, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 28. ožujka 2014.

2. Lidija Ban, Hrvatska pastoralna lirika u Dubrovniku 16. i 17. stoljeća, mentor: prof. dr. sc. Milovan Tatarin, Filozofski fakultet u Zagrebu, 14. studenoga 2014.

14

BIBLIOGRAFIJA

I. KNJIGE

a) Autorske 1. Polomljeno poetičko zrcalo, SKUC, Osijek, 1991, 108 str. 2. Od svita odmetnici: rasprave o nabožnim temama u Slavoniji u 18. stoljeću, Književni krug,

Split, 1997, 470 str. 3. Zaboravljena Oliva: rasprave o hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća, Matica hrvatska,

Zagreb, 1999, 253 str. 4. Povijest, istina, prašina: skeptički ogledi, Znanje, biblioteka »Itd«, Zagreb, 2002, 179 str. 5. Bludnica i svetica: starohrvatska legenda o Mariji Egipćanki, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003, 494

str. 6. Kućni prijatelj: ogledi o suvremenoj hrvatskoj prozi, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004, 217 str. 7. Feniks: život i djelo Nikolice Bunića, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2004, 285 str. 8. Potpisnik ovih redova: književne i kazališne kritike, Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek,

2005, 413 str. 9. Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske: prilozi hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća, Disput,

Zagreb, 2007, 446 str. 10. Čudan ti je animao čovjek: rasprave o Marinu Držiću, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,

Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2011, 310 str.

b) Priredio 1. Janko Ibler: Kritike (Pogovor: »Književna kritika kao društveno važan posao«), Privlačica,

Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 97 str. 2. Dragutin Prohaska: Ilirizam u Osijeku (Pogovor: »Usporedna razmišljanja o književnoj povijesti i

književnoj suvremenosti«), Privlačica, Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 110 str. 3. Stara hrvatska drama, priredio Milovan Tatarin, Znanje, Zagreb, 2003, 519 str. 4. Ivan Velikanović: Ogledalo pokore, priredio Milovan Tatarin, Riječ, Vinkovci, 2003, 175 str. 5. Josip Stojanović: Djela, priredio Milovan Tatarin, Riječ, Vinkovci, 2005, 119 str. 6. Zavičajnik: zbornik Stanislava Marijanovića, priredio Milovan Tatarin, Filozofski fakultet, Osijek,

2005. 7. Marin Držić: Dundo Maroje – Novela od Stanca, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007, 258 str.

c) Uredio 1. Leksikon Marina Držića, urednici Slobodan P. Novak, Milovan Tatarin, Mirjana Mataija, Leo

Rafolt, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009.

15

d) Čitanke 1. Početnica za odrasle, hrvatska čitanka za 8. razred osnovne škole u suradnji s Julijanom

Matanović, Profil, Zagreb, 2001, 346 str. 2. Psst! Knjige govore!, hrvatska čitanka za 5. razred osnovne škole u suradnji s Jagnom

Pogačnik, Profil, Zagreb, 2003, 223 str.

II. IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI 1. Šoljanov »Izvještaj s druge strane«: prolegomena za jednu teoriju istine, Republika, XLVIII, 11–

12, Zagreb, 1992, str. 100–111. (Isto u: Književna kritika o Antunu Šoljanu, priredio Branimir Donat, Dora Krupićeva, Zagreb, 1998, str. 318–328)

2. Struktura »Svete Rožalije« Antuna Kanižlića u optici Greimasovog semiotičkog četverokuta, u: Ključevi raja: Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća, priredila Julijana Matanović, Meandar, Zagreb, 1995, str. 253–267.Kanižlićeva »Sveta Rožalija« i metametrički aspekti stiha i oblika, Umjetnost riječi, XXXIX, 2, Zagreb, 1995, str. 105–126.

3. Kanižlićeva »Sveta Rožalija« i metametrički aspekti stiha i oblika, Umjetnost riječi, XXXIX, 2, Zagreb, 1995, str. 105–126.

4. Kako su se u Slavoniji u 18. stoljeću prepjevavali psalmi, u: Dani Hvarskog kazališta XXII, Književni krug, Split, 1996, str. 229–291.

5. Oporuka ðurña Crnojevića: prilog razumijevanja njegova zalaganja za tiskanje knjiga, u: Pola milenijuma Crnojevića štamparije, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 1996, str. 115–139.

6. Tomo Matić i slavonska književna baština 18. stoljeća, u: Književni Osijek, priredio Stanislav Marijanović, Pedagoški fakultet, Osijek, 1996, str. 185–196.

7. Vizualnost – nositelj smislova u poeziji Zvonimira Mrkonjića, Dometi, 1–6, Rijeka, 1996, str. 73–88. (isto u: Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća – Vizualnost, urednici Aleksandar Flaker i Josip Užarević, Filozofski fakultet, Naklada Slap, Zagreb, 2003, str. 455–480)

8. Izmeñu pjesničke imaginacije i estetičkih normativa: o Franji pl. Markoviću, uz sto i pedesetu obljetnicu roñenja, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, XXII, 1–2(43–44), Zagreb, 1996, str. 211–236.

9. Književni utjecaji u »Bogomolnoj knjižici« Marijana Lanosovića, Croatica christiana periodica, XXI, 39, Zagreb, 1997, str. 61–76.

10. »Dila svetih mučenika« Ivana Marevića – slavonska bibliotheca sanctorum, u: Dani Hvarskog kazališta XXIII, Književni krug, Split, 1997, str. 471–555.

11. Spjev o svetoj Genuvevi Antuna Josipa Knezovića, Umjetnost riječi, XLI, 1–2, Zagreb, 1997, str. 53–72.

12. Slavonska crkvena prikazanja. Ivan Velikanović i Aleksandar Tomiković, u: Krležini dani u Osijeku 1996 (Osijek i Slavonija – hrvatska dramska književnost i kazalište), Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, Osijek – Zagreb, 1997, str. 45–62.

13. Antuna Josipa Turkovića »Život svetoga Eustakije«, u: Prvi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova II, priredio Stjepan Damjanović, Zagreb, 1997, str. 235–270.

14. Ponovljena izdanja spjeva o Olivi u 19. stoljeću, u: Dani Hvarskog kazališta XXIV, Književni krug, Split, 1998, str. 229–276.

15. Sjećanje na Antuna Kanižlića u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda, Dani Hvarskog kazališta XXV, Književni krug, Split, 1999, str. 222–239.

16. Tvrña – nevidljivi tragovi, Kolo, IX, 4, Zagreb, 1999, str. 312–334. 17. Pjesni razlike pisaocâ stonskih, Dubrovnik, XI, 1–2, Dubrovnik, 2000, str. 305–333. 18. Janko Ibler – kritičar i romanopisac, u: Dani Hvarskoga kazališta XXVI, Hrvatska akademija

znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2000, str. 173–190.

16

19. Utvara povijesti, utvara individualnosti (»Utvare« Ive Brešana – zahtjev za oslobañanjem od prošlosti), Dometi, X, 1–4, Rijeka, 2000, str. 31–37.

20. Tri stranca hrvatske komedije ili Kako smo se smijali povijesti, Kazalište, 5–6, Zagreb, 2001, str. 170–179.

21. Plač Gospin i muka Isukrstova u slavonskoj nabožnoj knjizi 18. stoljeća, u: Krležini dani u Osijeku 2000. (Hrvatska dramska književnost i kazalište – inventura milenija – prvi dio), Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta – Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb – Osijek, 2001, str. 80–101.

22. Novelistika Branimira Livadića, u: Dani Hvarskoga kazališta XXVII, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2001, str. 307–319.

23. Može li prostitutka postati svetica?, Kolo, XI, 2, Zagreb, 2001, str. 243–289. 24. Dijarij Antuna Josipa Turkovića, osječkoga župnika, u: Drugi hrvatski slavistički kongres,

Zbornik radova II, uredile Dubravka Sesar i Ivana Vidović Bolt, Zagreb, 2001, str. 263–271. 25. Vještice i inkvizitori, Kazalište, 9–10, Zagreb, 2002, str. 186–193. 26. Hagiografski spjev o svetoj Olivi Antuna Josipa Knezovića, Hrvatska književna baština, 1,

Zagreb, 2002, str. 305–402. 27. Sreća, slučaj ili sudbina, Republika, LIX, 3, Zagreb, 2003, str. 46–57. 28. »Mandaljena pobjednica« Velimira Deželića st., u: Dani Hvarskoga kazališta XXIX, Hrvatska

akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2003, str. 296–317. 29. Što žene žele ili ponešto o feminizmu dvadesetih godina prošloga stoljeća, u: Dani Hvarskoga

kazališta XXX, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2004, str. 107–135.

30. Iznevjerena tradicija u »Josipu Prekrasnom« Ivana Bakmaza, Kazalište, 17–18, Zagreb, 2004, str. 96–100.

31. Galateja i Heroja – tužne žene Palmotićevih drama, u: Krležini dani u Osijeku 2003. (Hrvatska dramska književnost i kazalište u svjetlu estetskih i povijesnih mjerila), priredio Branko Hećimović, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta – Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Filozofski fakultet, Osijek, Zagreb – Osijek, 2004, str. 45–63.

32. Epilij Nikolice Bunića o svetom Ivanu Krstitelju, Hrvatska književna baština, 3, Zagreb, 2004, str. 311–344.

33. Muškarac koji je javno branio i slavio žene (Uz 430. obljetnicu roñenja Jakova Armolušića), Kolo, XIV, 4, Zagreb, 2004, str. 197–216.

34. Trpezarijske svečanosti u slavonskoj književnosti 18. stoljeća, u: Dani Hvarskoga kazališta 31 (Igra i svečanost u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hravatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2005, str. 97–149.

35. Jedna latinična verzija legende o svetoj Mariji Egipćanki i njezin talijanski izvor, u: Drugi Hercigonjin zbornik, uredio Stjepan Damjanović, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005, str. 411–428.»Mačuš i Čavalica« Vlaha Skvadrovića, spjev pun mora, u: Zavičajnik: zbornik Stanislava Marijanovića, priredio Milovan Tatarin, Filozofski fakultet, Osijek, 2005, str. 465–498.

36. »Mačuš i Čavalica« Vlaha Skvadrovića, spjev pun mora, u: Zavičajnik: zbornik Stanislava Marijanovića, priredio Milovan Tatarin, Filozofski fakultet, Osijek, 2005, str. 465–498.

37. Život Antuna Mandića Adama Filipovića, biografija u stihovima, u: Dani Hvarskoga kazališta 32 (Prostori i granice hrvatske književnosti i kazališta), Hravatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2006, str. 122–163.

38. Uloga pučkih kalendara u stvaranju hrvatske čitateljske publike (Kalendar Ignjata Alojzija Brlića), u: Raslojavanje jezika i književnosti, Zbornik radova 34. seminara Zagrebačke slavističke škole, FF pres, Zagreb, 2006, str. 107–141.

17

39. Je li se što sačuvalo od kalendara Emerika Pavića?, u: Tkivo kulture, Zbornik Franje Emanuela Hoška, urednica s. Nela Veronika Gašpar, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Teologija u Rijeci, Rijeka, 2006, str. 289–314.

40. »Priobrazna pisma« o Piramu i Tizbi u kalendaru Antuna Nagya, »slavonskoga Ovidije«, u: »Osmišljavanja«: Zbornik u čast 80. roñendana akademika Miroslava Šicela, priredio Vinko Brešić, FF Press, Zagreb, 2006, str. 87–111.

41. Jedan zaboravljeni slavonski kalendar iz 18. stoljeća, u: Dani Hvarskoga kazališta 33 (Prešućeno, zabranjeno i izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2007, str. 131–185.

42. Držić i Machiavelli: nacrt za jedno čitanje Držićeva makijavelizma, u: Jezik književnosti i književni ideologemi, Zbornik radova 35. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2007, str. 63–85.

43. Biografija ñakovačkoga biskupa u stihovima: »Život Antuna Mandića« Adama Filipovića, Scrinia Slavonica, 7, Slavonski Brod, 2007, str. 225–262.

44. Nekoliko rečenica s početka prvoga prologa »Dunda Maroja«, u: Dani Hvarskoga kazališta 34 (Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2008, str. 35–46.

45. Tri rimska krčmara, u: Dani Hvarskoga kazališta 35 (Nazbilj i nahvao: etičke suprotnosti u hrvatskoj književnosti i kazalištu od Marina Držića do naših dana. U čast 500-obljetnice roñenja Marina Držića), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2009, str. 72–82.

46. Dva prologa »Tirene«, u: Prostor u jeziku / Književnost i kultura šezdesetih, Zbornik radova 37. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2009, str. 139–153.

47. Uvod v branje »Nunca Maroja«, u: Marin Držić: Nunc Maroje, prevedel Andrej Arko, Celjska Mohorjeva družba, Celje – Ljubljana, 2010, str. 163–193.

48. Čitanje »Grižule« iz drugoga kuta, u: Marin Držić: 1508 – 2008.: zbornik radova s meñunarodnoga znanstvenog skupa održanog 5 – 7. studenoga 2008. u Zagrebu, urednici Nikola Batušić i Dunja Fališevac, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2010, str. 125–149.

49. Putovanje Mande Krkarke, u: Dani Hvarskoga kazališta 36 (Putovanje lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2010, str. 47–71.

50. Rekonstrukcija drame »Filide« Antuna Sasina, Graña za povijest književnosti hrvatske, knjiga 37, Zagreb, 2010, str. 79–128.

51. »Osloboñenje Betulije« Antuna Gleñevića: jedna u nizu »scenskih Judita«, Graña za povijest književnosti hrvatske, knjiga 37, Zagreb, 2010, str. 129–185. (suatorstvo s Leom Rafoltom)

52. Kamo su bježali hrvatski prozaici 1970-ih?, u: Povijest hrvatskoga jezika – Književne prakse sedamdesetih, Zbornik radova 38. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2010, str. 149–159.

53. Uskraćeni užitak: o spolnim zabranama u hrvatskoj srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnoj kulturi, u: Povijest hrvatskoga jezika – Književne prakse sedamdesetih, Zbornik radova 38. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2010, str. 223–255.

54. Propovijed Aleksandra Tomikovića u čast Leopoldu II., u: Knjige poštujući, knjigama poštovan: zbornik Josipu Bratuliću o 70. roñendanu, urednici izdanja Davor Dukić i Mateo Žagar, Matica hrvatska, Zagreb, 2010, str. 407–430.

55. Ponešto o kronologiji izvedbi Držićevih drama, Slovo, 60, Zagreb, 2010, str. 725–769.

18

56. Prolog negromanta Dugog Nosa, u: Trajnost čina: zbornik u čast Nikoli Batušiću, urednici Boris Senker, Sibila Petlevski, Marin Blažević, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2011, str. 138–146.

57. Pamćenje evanñeoskoga sna u »Muci Gospodina našega Jezusa Isukrsta« Petra Kanavelića, u: Dani Hvarskoga kazališta 37 (Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2011, str. 66–107.

58. Quorum – časopis mladih za sve generacije čitatelja, u: Sintaksa hrvatskoga jezika / Književnost i kultura osamdesetih, Zbornik radova 39. seminara Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2011, str. 129–164.

59. »Quorum« – czasopismo młodych dla wszystkich pokoleń czytelników, u: Chorwacja lat osiemdziesiątych XX. wieku: kultura – język – literatura, pod redakcją Leszka Małczaka, Pauliny Pyci i Anny Ruttar, Uniwersytet Śląski, Wydawnictwo Gnome, Katowice, 2011, str. 44–70.

60. Vila s versi, satir s prozom, u: Vila – kiklop – kauboj, priredila Anera Ryznar, Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2012, str. 201–231.

61. Snovi u »Obsidi sigeckoj« Petra Zrinskoga, u: Prostori snova: oniričko kao poetološki i antropološki problem, uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, Disput, Zagreb, 2012, str. 251–274.

62. Snovi u »Dubrovniku ponovljenu« Jakova Palmotića Dionorića, u: Perivoj od slave: zbornik Dunje Fališevac, urednici Tomislav Bogdan, Ivana Brković, Davor Dukić, Lahorka Plejić Poje, FF press, Zagreb, 2012, str. 287–304.

63. Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici XVIII. stoljeća, u: Poj željno! Iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskoj pisanoj kulturi srednjega i ranoga novoga vijeka, urednik Amir Kapetanović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2012, str. 277–323.

64. Jedna slavonska svjetovna drama tiskana u 18. stoljeću, Croatica, 57, Zagreb, 2013, str. 39–71. 65. Ponovljena »Vlahinja«, Forum, godište LIII, knjiga LXXVI, broj 7–9, Zagreb, 2014, str. 804–821. 66. Versi Osmanovi, Literat, V, 5, Dubrovnik, 2014, str. 5–20. 67. Jedan hrvatski prepjev iz Ariosta: »Pripovijes od Lidije«, Graña za povijest književnosti

hrvatske, 38, Zagreb, 2015, str. 183–253. 68. Život i djelo Paska Primovića i njegov ep »Od upućenja Riječi vječne i od poroda Djevičkoga«

(suautorstvo s Dunjom Fališevac i Nevenom Jovanovićem), Graña za povijest književnosti hrvatske, 38, Zagreb, 2015, str. 255–421.

III. ZNANSTVENI SKUPOVI 1. ZS Hrvatski književni barok i slavonska književnost XVIII. stoljeća, Osijek – Požega, 10–12.

studenoga 1993. Tema: Struktura Svete Rožalije Antuna Kanižlića u optici Greimasovog semiotičkog četverokuta (objavljeno u zborniku Ključevi raja, 1995)

2. Znanstveni skup Pola milenijuma Crnojevića štamparije, Zagreb, 25–26. studenoga 1994.

Tema: Oporuka ðurña Crnojevića (objavljeno u zborniku Pola milenijuma Crnojevića štamparije, 1996)

3. III. znanstveni skup Folklor i barok u Hrvatskoj, Varaždin, 8. prosinca 1994.

Tema: Metrički drukčiji dijelovi u Kanižlićevoj Svetoj Rožaliji (objavljeno u časopisu Umjetnosti riječi, 2, 1995)

4. Vizualnost (Meñunarodni znanstveni skup), Zagreb, 29. 4. – 1. 5. 1995.

19

Tema: Vizualnost – nositelj smislova u poeziji Zvonimira Mrkonjića (objavljeno u časopisu Dometi, 1–6, 1996)

5. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost 18. stoljeća – tematski i žanrovski aspekti), Hvar,

4–6. svibnja 1995. Tema: Kako su se u Slavoniji 18. stoljeću prepjevavali psalmi (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXII, 1996)

6. International Medieval Congress, Leeds, GB, 10–13. srpnja 1995.

Tema: Glagolistic Letter of Nikola Modruški as Historical and Artistic Prose

7. Prvi hrvatski slavistički kongres, Pula, 19–23. rujna 1995. Tema: Antuna Josipa Turkovića Život svetoga Eustakije (objavljeno u zborniku Prvi hrvatski slavistički kongres, knjiga II, 1998)

8. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost uoči preporoda), Hvar, 16–18. svibnja 1996.

Tema: Dila svetih mučenika Ivana Marevića – slavonska bibliotheca sanctorum (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXIII, 1997)

9. Književnost o Osijeku i u Osijeku od početaka do danas, Osijek, 12–14. lipnja 1996.

Tema: Tomo Matić i slavonska književna baština 18. stoljeća (objavljeno u zborniku Književni Osijek, 1996)

10. Hrvatski filološki skup (Meñunarodni slavistički simpozij), Rijeka, 24–25. lipnja 1996.

Tema: Nabožni spjevovi Antuna Josipa Knezovića

11. Krležini dani u Osijeku 1996: Osijek i Slavonija – hrvatska dramska književnost i kazalište, Osijek, 9–11. prosinca 1996. Tema: Slavonski derivati hrvatskih crkvenih prikazanja (objavljeno u zborniku Krležini dani, 1997)

12. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost u doba preporoda – ilirizam, romantizam), Hvar,

7–10. svibnja 1997. Tema: Ponovljena izdanja spjeva o Olivi u 19. stoljeću (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXIV, 1998)

13. Osmi okrugli stol o Marku Maruliću, Split, 22–23. travnja 1998.

Tema: Marko Marulić i srednjovjekovna koncepcija uskraćena užitka

14. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost od preporoda do Šenoina doba), Hvar, 6–9. svibnja 1998. Tema: Sjećanje na Antuna Kanižlića u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXV, 1999)

15. Dani Hvarskog kazališta (Razdoblje realizma u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hvar, 5–8.

svibnja 1999. Tema: Janko Ibler – kritičar i romanopisac (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXVI, 2000)

16. Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek, 14–18. rujna 1999.

20

Tema: Dijarij Antuna Josipa Turkovića, osječkoga župnika (objavljeno u zborniku Drugi hrvatski slavistički kongres, knjiga I, 2001)

17. VIII. stručno-znanstveni skup Folkloristička istraživanja u tijeku, Varaždin, 19–20. studenoga

1999. Tema: Izvori legende o Mariji Egipćanki u Gašparotijevu Cvetu sveteh

18. Znanstveno savjetovanje Suvremena hrvatska drama u osamdesetim i devedesetim godinama,

Zagreb, 9–11. ožujka 2000. Tema: Utvara povijesti, utvara individualnosti (Utvare Ive Brešana – zahtjev za oslobañanjem od prošlosti) (objavljeno u časopisu Dometi, 1–4, 2000)

19. Dani Hvarskog kazališta (Književnost i kazalište hrvatske moderne – bilanca stoljeća), Hvar, 3–

6. svibnja 2000. Tema: Novelistika Branimira Livadića (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXVII, 2001)

20. Krležini dani u Osijeku 2001. (Hrvatska dramska književnost i kazalište – inventura milenija),

Osijek, 7–9. prosinca 2000. Tema: Plač Gospin i muka Isukrstova u slavonskoj nabožnoj knjizi 18. stoljeća (objavljeno u zborniku Krležini dani u Osijeku, 2001)

21. Znanstveno savjetovanje Hrvatska komedija dvadesetoga stoljeća, Zagreb, 22–24. veljače

2001. Tema: Tri stranca hrvatske komedije ili Kako smo se smijali povijesti (objavljeno u časopisu Kazalište, 5–6, 2001)

22. Znanstveno savjetovanje Hrvatska drama kao refleksija društvene zbilje u drugoj polovici

dvadesetoga stoljeća, Zagreb, 21–23. veljače 2002. Tema: Vještice u suvremenoj hrvatskoj drami (objavljeno u časopisu Kazalište, 9–10, 2002)

23. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost i kazalište dvadesetih godina 20. stoljeća), Hvar,

8–11. svibnja 2002. Tema: Mandaljena pobjednica Velimira Deželića st. (objavljeno u zborniku Dani Hvarskog kazališta XXIX, 2003)

24. Dani Hvarskog kazališta (Hrvatska književnost i kazalište i avangarda dvadesetih godina 20.

stoljeća), Hvar, 7–10. svibnja 2003. Tema: Što žene želi ili ponešto o feminizmu dvadesetih godina prošloga stoljeća (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta XXX, 2004)

25. Krležini dani u Osijeku 2003. (Hrvatska dramska književnost i kazalište u svjetlu estetskih i

povijesnih mjerila), Osijek, 8–10. prosinca 2003. Tema: Galateja i Heroja – tužne žene Palmotićevih melodrama (objavljeno u zborniku Krležini dani u Osijeku 2003., 2004)

21

26. Znanstveno savjetovanje Tematske i stilske posebnosti hrvatske drame i kazališta, Zagreb, 26–

28. veljače 2004. Tema: Iznevjerena tradicija u Josipu Prekrasnom Ivana Bakmaza (objavljeno u časopisu Kazalište, 17–18, 2004)

27. Dani Hvarskoga kazališta (Igra i svečanost u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hvar, 5–8.

svibnja 2004. Tema: Trpezarijske svečanosti u slavonskoj šaljivo-satiričnoj književnosti 18. stoljeća (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 31, 2005)

28. Dani Hvarskoga kazališta (Prostor i granice hrvatske književnosti i kazališta), Hvar, 4–7. svibnja

2005. Tema: Život Antuna Mandića Adama Filipovića, biografija u stihovima (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 32, 2006)

29. Dani Hvarskoga kazališta (Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i

kazalištu), Hvar, 3–6. svibnja. 2006. Tema: Jedan zaboravljeni slavonski kalendar iz 18. stoljeća (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 33, 2007)

30. Dani Hvarskoga kazališta (Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hvar, 2–5. svibnja 2007.

Tema: Nekoliko rečenica s početka prvoga prologa Dunda Maroja (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 34, 2008)

31. Dani Hvarskoga kazališta (Nazbilj i nahvao: etičke suprotnosti u hrvatskoj književnosti i

kazalištu od Marina Držića do naših dana. U čast 500–obljetnice roñenja Marina Držića), Hvar, 7–10. svibnja 2008. Tema: Tri rimska krčmara (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 35, 2009)

32. Meñunarodni znanstveni skup »Marin Držić: 1508. – 2008.«, Hrvatska akademija znanosti i

umjetnosti, Zagreb, 5–7. studenoga 2008. Tema: Novo čitanje Grižule (Čitanje Grižule iz drugoga kuta, objavljeno u zborniku Marin Držić: 1508 – 2008., 2010)

33. Znanstveni kolokvij u čast 70. roñendana akademika Josipa Bratulića, Velika dvorana Matice

hrvatske, Zagreb, 20. veljače 2009. Tema: Propovijed Aleksandra Tomikovića u čast Leopolda II. (objavljeno u zborniku Knjige poštujući, knjigama poštovan, 2010)

34. Dani Hvarskoga kazališta (Putovanje, lutanje, bijeg u hrvatskoj književnosti i kazalištu), Hvar, 6–

9. svibnja 2009. Tema: Putovanje Mande Krkarke (objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 36, 2010)

35. Dani Hvarskoga kazališta (Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu),

Hvar, 5–8. svibnja 2010. Tema: Sjećanje na pjesnika Sara Ivanova Bunića (Promijenjena tema: Pamćenje evanñeoskoga sna u »Muci Gospodina našega Jezusa Isukrsta« Petra Kanavelića, objavljeno u zborniku Dani Hvarskoga kazališta 37, 2011)

22

36. Tridentska baština: katolička obnova i konfesionalizacija u hrvatskim zemljama, Zagreb, 6–7. prosinca 2013. Tema: Poslije Tridenta: stihovani i prozni nabožni sastavci 17. stoljeća

IV. RADOVI U KNJIZI 1. Robert Dudnik, Tebi, koji znaš što je trnje (Pogovor: »Vrt dobrote i ljubavi«), Matica hrvatska,

Osijek, 1998. 2. Miro Gavran, Mali neobični ljudi (Pogovor: »O čemu sanjaju mali neobični ljudi?«), Mozaik

knjiga, Zagreb, 2000. 3. Pavao Pavličić, Rukoljub (Pogovori: »Rukoljub vam šaljem, drage moje dame«; »Pismo što ga

je Milovan Tatarin poslao iz Osijeka Pavlu Pavličiću u njegov grad«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 319–344.

4. Anñelko Mrzljak, Kratka devetka (Pogovor: »Kratka devetka za dugo sjećanje«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 113–125.

5. Goran Duka, Grad nasuprot vremenu (Pogovor: »Domišljena prošlost bijelog kamenog broda«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 421–426.

6. Vjekoslava Huljić, Maksove šumotvorine (Pogovor: »Ništa nije dovijeka osim dobrih djela, i dobrih priča, dodajem ja«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 125–131.

7. Sanja Pilić, Faktor uspjeha (Pogovor: »Crnka i kaktus, riječi i stanje«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 147–161.

8. Pavao Pavličić, Melem (Pogovor: »Oprostite, možete li me učiniti sretnim? «), Mozaik knjiga, Zagreb, 2003, str. 345–364.

9. Feña Šehović, Zločin u samostanu (Pogovor: »Andrija Bošković, kancelar u Dvoru i grijeh mišljenja«), Mozaik knjiga, Zagreb, 2005.

10. Slavica Tomčić, Budi lijepa i šuti (Pogovor: »Kaffeekantate ili zapisi o pisanju i kuhanju«), Profil international, Zagreb, 2005, str. 5–16.

23

Osijek, 24. lipnja 2015. Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja: prof. dr. sc. Vlasta Rišner, predsjednica prof. dr. sc. Loretana Farkaš, članica prof. dr. sc. Vladimir Karabalić, član prof. dr. sc. Zlatko Miliša, član prof. dr. sc. Kornelija Petr Balog, članica

Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Fakultetsko vijeće Razmatrajući prijavu na natječaj Filozofskog fakulteta za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja, na temelju Odluke Fakultetskog vijeća (Klasa: 112-02/15-01/19 Urbroj: 2158-83-02-15-1) od 29. travnja 2015. o raspisivanju natječaja podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E Filozofski fakultet, Osijek raspisao je natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti. Na natječaj objelodanjen 8. svibnja 2015. u Narodnim novinama, Glasu Slavonije, na mrežnim stranicama Fakulteta, Sveučilišta i Zavoda za zapošljavanje te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskoga istraživačkog prostora za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti, prijavu je podnio prof. dr. sc. Milovan Tatarin dana 25. svibnja 2015., Klasa: 112-02/15-01/22; Urbroj: 2158-83-02-15-1. Prijavi za natječaj priložio je svu potrebitu dokumentaciju koja se prilaže uz ovo izvješće.

Životopis

Prof. dr. sc. Milovan Tatarin rođen je 9. prosinca 1965. u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Jagodnjaku (1972–1980), a srednju u Dardi (1980–1982) i Belom Manastiru (1982–1984). Studij hrvatskoga ili srpskog jezika i književnosti upisao je 1984. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (od 2003/2004. Filozofski fakultet), gdje je diplomirao 21. rujna 1989. Od 15. siječnja 1990. radi na osječkom Pedagoškom fakultetu, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, prvo kao »pripravnik-istraživač iz područja filologije za književnost na određeno vrijeme« (znanstveni novak), na projektima Corpus Strossmayeranum: prosvjetna, kulturna i umjetnička baština (1991–1995, broj projekta 5-12-182) i Corpus Strossmayeranum – Fontes (1998–2002, broj projekta 122011), koje je vodio prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, a od 2000. kao docent za predmet stara hrvatska književnost. Od 1. travnja 2002. u stalnom je radnom odnosu na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

24

Završio je poslijediplomski studij književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i 17. studenog 1993. stekao stupanj magistra znanosti, obranivši rad Crnorizac Hrabar i Nikola Modruški u obrani slavenskog jezika (mentor: prof. dr. sc Stanislav Marijanović, članovi povjerenstva: prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, prof. dr. sc. Dunja Fališevac). Doktorsku disertaciju Legenda o Mariji Egipćanki u staroj hrvatskoj književnosti obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 30. ožujka 1999. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović (predsjednik povjerenstva), prof. dr. sc. Josip Bratulić (mentor) i prof. dr. sc. Stjepan Damjanović (član povjerenstva). Dana 8. lipnja 2000. održao je na Pedagoškom fakultetu nastupno predavanje (Srednjovjekovna legenda o pokajanoj bludnici i njezini zapadnoeuropski izvori) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta (stručno povjerenstvo: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, prof. dr. sc. Stjepan Damjanović i prof. dr. sc. Milorad Nikčević), a 26. lipnja 2000. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet stara hrvatsku književnost. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 31. siječnja 2005, a 18. ožujka 2010. u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora, područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika. Od listopada 2005. do listopada 2007. bio je voditelj Katedre za hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Voditelj Katedre za staru hrvatsku književnost bio je od 1. veljače 2011. do 31. siječnja 2013. Voditelj Poslijediplomskoga sveučilišnog studija Književnost i kulturni identitet bio je 2006–2009, pa zatim od 2013. godine. Kao suradnik sudjelovao je u sljedećim znanstveno-istraživačkim projektima: Leksikon hrvatske književne kulture 16. stoljeća (0130403, 2002–2006, voditelj: dr. sc. Davor Dukić, Filozofski fakultet, Zagreb), Književni dokumentarizam u Slavoniji (0122008, 2002–2008, voditeljica: dr. sc. Helena Sablić Tomić, Filozofski fakultet, Osijek), Rubni žanrovi hrvatske književnosti 18. stoljeća (122–1222665–2677, 2007–2013, voditeljica: dr. sc. Zlata Šundalić, Filozofski fakultet, Osijek). Od 2014. godine Hrvatska zaklada za znanost podupire mu četverogodišnji projekt Panorama hrvatske književnosti u Dubrovniku 17. stoljeća (8110).

Nastavna i stručna djelatnost

Prof. dr. sc. Milovan Tatarin nastavnu djelatnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku obavlja od 1992. godine (uz prekid od rujna 1993. do lipnja 1994), pri čemu je održao mnogo više od zahtijevanih 600 norma sati nastave: do 2000. godine održavao je seminare iz hrvatske srednjovjekovne književnosti, u akademskoj godini 1999/2000. seminare iz nove hrvatske književnosti, a od 2000/2001. predaje obvezne i izborne kolegije iz stare hrvatske književnosti na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku. Za studijske programe jednopredmetnoga i dvopredmetnoga preddiplomskoga i diplomskog studija (nastavnički smjer) izradio je syllabuse za sljedeće kolegije: obvezni – Stara hrvatska književnost 1 (Hrvatska srednjovjekovna književnost), Stara hrvatska književnost 2 (Hrvatska književnost 15. i 16. stoljeća) i Stara hrvatska književnost 3 (Hrvatska književnost 17. i 18. stoljeća); izborni – Uvod u ranonovovjekovne književne žanrove, Teatar Marina Držića, Dubrovačke pjesnikinje, Slavonska književna kultura 18. stoljeća i Književna geografija Dubrovnika.

25

Bio je mentor pri izradi 12 završnih radova i 21 diplomskog rada. Uredio je 2 zbornika radova iz stare hrvatske književnosti studenata Hrvatskoga jezika i književnosti: Pjenušava kupka prošlih vremena (2003) i Držić u indeksu (2009). Pod njegovim je mentorstvom dr. sc. Krešimir Šimić izradio doktorsku disertaciju Hrvatska religiozna lirika 16. stoljeća i obranio ju 1. listopada 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na istom je fakultetu u travnju 2015. prihvaćeno njegovo mentorstvo doktorske disertacije Lidije Ban Pastoralna lirika na hrvatskom jeziku u Dubrovniku 16. i 17. stoljeća. U veljači 2011. godine povjerena mu je izrada elaboratâ o izmjenama i dopunama studijskih programa jednopredmetnoga i dvopredmetnoga preddiplomskog studija Hrvatski jezik i književnost, kao i jednopredmetnoga i dvopredmetnoga diplomskoga nastavničkog studija Hrvatski jezik i književnost. Studijski programi preddiplomske razine dobili su pozitivne recenzije i upućeni su u daljnji postupak prihvaćanja. Godine 2006. izradio je program Poslijediplomskoga sveučilišnog studija Književnost i kulturni identitet, na koji su dosad upisane četiri generacije doktoranada (2006/2007, 2009/2010, 2013/2014, 2014/2015). Nakon tematske analize kvalitete doktorskih studija koju je 2013. godine provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje izradio je elaborat o izmjenama i dopunama studijskoga programa koji je, na temelju pozitivnih domaćih i inozemnih recenzija, prihvaćen 22. prosinca 2014. godine na sjednici Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Predložio je nekoliko mjera za poboljšanje studija: izrada mrežne stranice studija, izrada baze podataka o doktorandima, pokretanje postupka potpisivanja sporazuma s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu o suradnji u izvedbi poslijediplomskih sveučilišnih studija, koji je na Filozofskom fakultetu u Osijeku sklopljen 29. travnja 2015. Godine 2013. osmislio je i inicirao Otvoreni četvrtak, mjesečna popularna predavanja nastavnika i studenata Filozofskog fakulteta u Osijeku, kao i svih zainteresiranih članova zajednice. Sudjelovao je na 36 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, napisao 68 znanstvenih radova, objavio 10 autorskih knjiga (7 znanstvenih i 3 stručne), a 6 je priredio: Janko Ibler: Kritike, Privlačica, Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 97 str., ISBN: 953–156–059–5; Dragutin Prohaska: Ilirizam u Osijeku, Privlačica, Biblioteka »Slavonica«, Vinkovci, 1994, 110 str., ISBN: 953–156–067–6; Stara hrvatska drama, Znanje, Zagreb, 2003, 519 str., ISBN: 953–195–357–0; Ivan Velikanović: Ogledalo pokore, Riječ, Vinkovci, 2003, 175 str., ISBN: 953–6929–35–X; Josip Stojanović: Djela, Riječ, Vinkovci, 2005, 119 str., ISBN: 953–6929–44–9; Marin Držić: Dundo Maroje – Novela od Stanca, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007, 258 str., ISBN: 978–953–14-0060–2. Suautor je dviju čitanki: Početnica za odrasle, hrvatska čitanka za 8. razred osnovne škole u suradnji s Julijanom Matanović, Profil, Zagreb, 2001; Psst! Knjige govore!, hrvatska čitanka za 5. razred osnovne škole u suradnji s Jagnom Pogačnik, Profil, Zagreb, 2003. Uz Slobodana P. Novaka, Mirjanu Mataiju i Lea Rafolta urednik je kapitalnoga Leksikona Marina Držića (2009) u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

26

Kao gostujući predavač održao je šest predavanja na 34, 35, 37, 38. i 39. seminaru Zagrebačke slavističke škole: Uloga pučkih kalendara u formiranju hrvatske čitateljske publike (Dubrovnik, 30. kolovoza 2005), Držić i Machiavelli (Dubrovnik, 30. kolovoza 2006), Držićev obračun s pozornice – dva prologa »Tirene« (Dubrovnik, 6. rujna 2008), Kamo su bježali hrvatski prozaici sedamdesetih? (Dubrovnik, 1. rujna 2009), Uskraćeni užitak: o spolnim zabranama u hrvatskoj srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnoj kulturi (Dubrovnik, 5. rujna 2009) i Quorum – časopis mladih za sve generacije čitatelja (Dubrovnik, 1. rujna 2010). Recenzent je znanstvenih knjiga (20) i radova (10) u zbornicima sa znanstvenih skupova (Riječki filološki dani, 6. hrvatski slavistički kongres) i znanstvenim časopisima (Slovo, Studia lexicographica, Croatica christiana periodica, Književna istorija). Potkraj 2014. i početkom 2015. bio je član panela za vrednovanje projekata iz područje humanističkih znanosti prijavljenih u listopadu 2014. na natječaj Hrvatske zaklade za znanost. Gostovao u Školskom programu HRT 26. svibnja 1999. (tema: »Popularizacija stare hrvatske književnosti«; razgovor vodio Matija Lovrec), 11. ožujka 2008. u emisiji »Drugi format« (tema: »Marin Držić; razgovor vodila Vlatka Kolarović), a snimio je prilog za televizijski film HAZU portreti: Tomo Matić (scenaristica Renata Labaš) koji je 28. siječnja 2012. prikazan na HRT 1. U emisiji »Rječnik« (urednik Krešimir Bagić) Trećeg programa Hrvatskoga radija tijekom 1994. godine emitirano mu je osam priloga (četiri tiskana u zborniku Rječnik Trećeg programa, Zagreb, 1995), a u emisiji »Bibliovizor« (urednica Gordana Crnković) 1994–1997. i 2001–2005. predstavljao suvremenu hrvatsku prozu (55 naslova). Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskoga centra ITI, Hrvatskoga P. E. N. centra. Član je Uredničkog vijeća Hrvatskoga biografskog leksikona koji priprema i izdaje Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu. Uz Dunju Fališevac (glavna urednica), Josipa Bratulića, Stjepana Damjanovića, Darka Novakovića i Pavla Pavličića urednik je edicije Građa za povijest književnosti hrvatske Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za znanstveni i stručni rad dobio je 6 nagrada i priznanja. U prilogu je pozitivna ocjena studentske ankete koju je akademske 2014/2015. godinu proveo Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Popis uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju prema Odluci Rektorskoga zbora

Od propisanih uvjeta Rektorskog zbora (Narodne novine br. 106/06) u izboru u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) pristupnik treba ispuniti šest (6) od dvanaest (12) uvjeta, od kojih su osam navedeni za redovitog profesora te prošir