PSIHOLOGIJA PROPAGANDEVježbe iz Socijalne

psihologijeZvonarević, M., (1989), Socijalna

psihologija, Zagreb: Školska knjiga.

UVOD UVOD Riječ propaganda izvedena je iz

naziva jednog “ministarstva” pod utjecajem Katoličke crkve.

1628. godine osnovana je “Sacra congregatio Christiano nomini propaganda” kojoj je bila svrha “širenje katolicizma i reguliranje crkvenih odnosa u nekatoličkim zemljama”.

U zapadnoevropskim zemljama, a osobito SAD-u propaganda je dobila prizvuk nečeg lošeg, pakosnog i nepoštenog.

Naime, u toku prvog svjetskog rata sve što je bilo neprijateljsko bilo iz Njemačke i ostalih Centralnih sila bilo je stavljeno pod pojam “propagande”.

U Rusiji za vrijeme i poslije oktobarske revolucije riječ propaganda i agitacija je dobila veliku popularnost.

DEFINICIJA PROPAGANDEDEFINICIJA PROPAGANDEAmerički autor N.J. Powel (1953)

ukazuje da je propaganda širenje ideja ili stavova koji utiču na mišljenje i stavove ljudi.

S.S. Sargent i R.C. Williamson (1966) ukazuje da je propaganda u osnovi uvjeravanje tj. pokušaj da se utječe na mišljenje i stavove ljudi kao i njihove akcije u željenom smjeru.

Propaganda je planski, organizirano i smišljeno širenje raznovrsnih političkih, religioznih i drugih ideja u svrhu pridobivanja javnog mišljenja za ostvarivanje ciljeva različitih institucija (države, političke stranke, industrijskih institucija, političkih institucija itd.)

Odnos propagande i Odnos propagande i edukacijeedukacijePropaganda predstavlja i edukaciju (odgoj i

obrazovanje) onih na koje utječe. Propagandisti obrazuju tako što pružaju

određene informacije (često iskrivljene), a odgajaju tako što utječu na mijenjanje stavova, uvjerenja i vrijednosti.

Međutim, propagandista se razlikuje od edukatora (učitelja, nastavnika, roditelja... ).

Naime, edukator prvenstveno obrazuje tj. pruža učeniku određene činjenice, te mu dopušta da sam iz njih izvede zaključke i stavove, dok propagandista želi prvenstveno promijeniti stavove, a činjenice su poluga ili put ka mijenjanju stavova.

Odnos političke i privredne Odnos političke i privredne propagande (reklame)propagande (reklame)Privredna propaganda je postupak

kojim se nešto ističe, hvali i potiče. Odlikuje je planska i publistička

djelatnost usmjerena ka popularizaciji industrijskih proizvoda i usluga.

Nastoji okupirati pažnju što šireg kruga potencijalnih potrošača u cilju uspješnije prodaje, zadovoljenja postojećih i izazivanja novih potreba kod klijenata.

Privredna propaganda ima različite ciljeve od političke propagande.

Privredna ima za cilj da djeluje na čovjeka kao stvarnog i potencijalnog potrošača, dok politička nastoji da djeluje na cijelog čovjeka kao političkog subjekta.

Sličnost se ogleda u činjenici da jedna i druga koriste niz psiholoških, socioloških i drugih saznanja o ljudima i socijalnim grupama, na temelju kojih stvaraju propagandne poruke usmjerene ka mijenjanju stavova i ponašanja ljudi.

PRIMJER PRIVREDNE PROPAGANDEPRIMJER PRIVREDNE PROPAGANDE

Propaganda o štetnosti COCA-COLEPropaganda o štetnosti COCA-COLE

Svi je vole, svi je piju. Dive joj se. Postoje ovisnici, liječe se od nje.

Crna je, poput motornog ulja, ali može da se pije posle svega. Savršeno ide sa vinom, uz pelinkovac još bolje. Kada hoćemo da nam bude lakše popijemo je.

Ima kofeina, te se pije i protiv umora. 

Eh, ta kleta Koka-Kola. Kiselina koja nam uzima kalcijum i mnogo je štetna, a opet je volimo. Ali, nije to sve. Za šta još možemo da je koristimo?

Ako hoćete da očistite toalet, razlijte konzervu Koka-Kole po površini, ostavite sat vremena, pa potom isperite. Limunska kiselina iz napitka uklanja mrlje sa keramičkih površina!

Ako imate hrđu na hromiranom braniku automobila, uzmite parče aluminijumske folije, i istrljajte branik sa koka-kolom.

U slučaju da imate hrđu na automobilskom akumulatoru, samo pospite ovaj sok po dijelovima gdje se uhvatila hrđa i sačekajte da mjehurići obave ostatak posla.

Ovaj napitak također pomaže pri otklanjanju masnih mrlja sa odjeće! Polijte mrlju sa koka-kolom, dodajte deterdžent,  i protrljajte mrlje. Pomaže provjereno.

Koka-kola ima Ph vrednost 3,4. Ta kiselina je dovoljna da rastopi zube i kosti. Pritom, gazirana pića nemaju hranljive sastojke (u smislu vitamina i minerala), pa praktično nemaju pozitivne efekte na organizam.

Jednom je održano takmičenje na Delhi univerzitetu pod nazivom "Ko može popiti više Koka-Kole?", i pobednik je popio 8 flaša. Umro je na licu mesta zbog previše ugljen-dioksida u krvi (a premalo kiseonika). Od tada, rektor je zabranio sva slična pića u studentskoj kantini.

PRIMJER POLITIČKE PRIMJER POLITIČKE PROPAGANDEPROPAGANDE

Analiza propagandne porukeKljučni segment propagande temelji

se na poruci. Ukoliko poruke ne dopre do onih

kojima je namijenjena, ostane neshvaćena, pogrešno shvaćena, ili pak, ne izazove željeni učinak, propaganda nije uspjela.

Svaka poruka ukoliko želi ostvariti uspjeh mora biti: dostupna, privlačna, razumljiva, dojmljiva i uvjerljiva.

1. DOSTUPNOST poruke: odnosi se na njeno umnožavanje u obliku letaka, oglasa, plakata i sl. materijala koji se šire i dostavljaju na različita mjesta za koja se vjeruje da će ih primaoci pronaći. Dostupnost poruke omogućuje sredstva masovne komunikacije: TV, radio, internet, štampa...

2. PRIVLAČNOST poruke: Poruka može biti dostupna no ukoliko nije privlačna neće doprijeti do primaoca. Ljudsku pažnju privlači:

2.1. Intenzitet poruke: poruke jakih i blistavih boja su

privlačnije od slabih snažni zvukovi su atraktivniji od

slabih veći plakati više privlače pažnju

nego slabi

2.2. Neobičnost poruke – Avion koji baca letke će privući više ljudi, nego ako se oni dijele na cesti. Zatim, prije ćemo pročitati letak koji pronađemo u učionici nego li da dobijemo na cesti.

2.3. Nedovršenost- Nedovršene poruke pobuđuju zanimljivost kao i interese ljudi.

2.4. Pokretljivost- Svijetleće reklame koje trepere ili se prividno kreću sredstvo su za privlačenje pažnje.

3. RAZUMLJIVOST poruke: Ukoliko primalac ne razumije sadržaj poruke i onoga što ona nosi njena propagandna vrijednost će biti uništena. Poruke može biti verbalne i neverbalne forme. Poželjno je da ima obje forme, zatim simboli moraju biti razumljivi onima kojima su namijenjeni.

4. ZANIMLJIVOST poruke: može se desiti da primalac primi poruku, i privuče njegovu pažnju, ali je ipak odbaci, jer je nezanimljiva i dosadna.

Ovom zahtjevu je teško udovoljiti, a da bi se ostvario potrebno je poznavati interese, stavove i sistem vrijednosti primaoca.

Zanimljivost poruke je direktno povezana sa psihosocijalnim karakteristikama konkretnih primalaca poruke.

Preferiraju se kratke poruke, jer su jezgrovite po stilu i sadržaju.

5. UVJERLJIVOST poruke-najvažniji cilj je uvjeriti primaoca poruke. Nedovoljna uvjerljivost ogleda se u tome da primaoc poslije prijema poruke svoj stav i ponašanje izmijeni, ali ne na način kako propagandista to želi.

Npr.: u izlogu radnje cipela se pojavi atraktivan natpis: Sniženje cipela od 50 do 80%. Prodavač nastoji privući pažnju kupaca.

Međutim, prolaznici komentarišu:A: Sigurno je roba loša kad su toliko snižene.B: Vidiš, ovo me podsjetilo moram kupiti

košulju koju sam vidio također na sniženju.C: Šteta što nisam ranije vidio ovu rasprodaju.D: Gle, i meni trebaju cipele. Idem vidjeti da li

je rasprodaja i u radnji u kojoj uvijek kupujem.

E: Dobra prilika ova rasprodaja. Moram skrenuti pažnju mužu.

F: Odlična prilika. Imam novce i odmah ulazim, da vidim što se nudi.

Poruka je bila uvjerljiva samo za prolaznika F i djelomično za E. Kod prolaznika A, B, C i D izazvala je obrnut efekat.

ANALIZA PRIMALACA PROPAGANDNE PORUKEPrimaoci mogu biti ljudi i žene različite

starosti, zanimanja, obrazovanja, imovnog statusa, određenih interesa, težnji, stavova, uvjerenja, vrijednosti itd.

Prvo je potrebno razmotriti:1. sociodemografske karakteristike: spol,

starost, obrazovanje2. opći motivi: biološka korist (može poboljšati

čovjekovo zdravlje), materijalna korist (dobitak, beneficije), socijalna korist (povećanje socijalnog prestiža), psihološka korist (osjećaj vlastite vrijednosti).

3. stavovi, uvjeravanja i sistem vrijednosti socijalnih grupa (potrebno je razmotriti kako da se vrijednosti koje se propagiraju uklope u već postojeći sistem vrijednosti primalaca).

4. sugestibilnost – djeca i mladi su sugestibilniji od odraslih, zatim žene su sugestibilnije od muškaraca, manje obrazovani od obrazovanih, pojedinac je u masi podložniji sugestiji nego ako je umoran, umorni i bolesni su sugestibilniji od odmornih i zdravih.

5. Socijalna klima unutar grupe- propagandista mora poznavati grupu, jer je grupna kohezija štit protiv propagandnih poruka.

6. Snaga suprotne propagande- isti pojedinci su pod utjecajem i ostalih propagandi.

PROPAGANDNI APELIPROPAGANDNI APELIPropagandni apeli spadaju u

propagandne tehnike. Jako su raznovrsne i specifične po

formi, sadžaju i propagandnoj vrijednosti.

1.APEL NA KORIST: 1.1. apel na biološku korist (npr.

proizvođač ukazuje da upravo njegov kaladont “Paradontax” čuva desni i zube od paradentoze)

1.2. Apel na materijalnu korist (npr. kada politička stranka ističe koju će korist donijeti njihovi privredni planovi, povećanje materijalnog životnog standarda itd; zatim u polju privredne propagande upravo ta roba X je jeftina, moderna, trajna i laka za održavanje; ako je roba namijenjena tinejdžerima težište će biti na modernosti, a ako su na “nišanu” domaćice težište je na jeftinoći, trajnosti, lakom održavanju itd.)

1.3. Apel na socijalnu korist- ukazuje na društveni prestiž svoj i grupe (npr. evidentna je u isticanju nacionalističkih elemenata koji se pozivaju na prestiž, vječnost i kvalitete svoje nacije. Apel na socijalnu korist imati će toliku snagu koliko je jaka identifikacija pojedinaca sa socijalnom grupom.

1.4. Apel na psihološku korist: ukazuje na povećanje osjećaja vlastite vrijednosti. Naime, osobe koje nemaju osjećaja vrijednosti, koje su pune inferiornosti i kompleksa prihvataju propagande koje podižu socijalni ugled. U apel na psihološku korist spada i apel na sex (npr. u prodaji kozmetičkih i sličnih proizvoda).

1.5. Apel na ugroženost i nesigurnost – zastupljeni su u političkoj i privrednoj propagandi. Komercijalni propagandisti bi voljeli reći da protivnička roba ugrožava zdravlje, da njihovu odjeću nose samo primitivci itd. Međutim, to je zakonom zabranjeno. Politički propagandist ne zadovoljava se samo takvim direktnim eteiketiranjem protivnika, već nastoji u ljudima iskoristiti sve njihove otvorene i prikrivene osjećaje nesigurnosti i ugroženosti, i putem apela djelovati na njihove stavove.

apel na autoritet – niko ne može znati sve, i svaki čovjek ima unutar sebe “oazu neznanja”. Propagandisti se oslanjaju na autoritet.

apel na popularnost- propagandisti se koriste javnom ličnosti koja u tom trenutku uživa naučni ili sličan autoritet (filmske, pjevačke zvijezde...). (npr. kaladonet Sensodyn).

apel na sve- zasnovan je na individualnoj nesigurnosti, pri čemu autoritet predstavljaju svi kojima on pripada.

apel na misticizam

Emocionalna komponenta Emocionalna komponenta propagandepropagande Propanda se najvećim dijelom zasniva na iracionalnim

elementima ljudske svijesti – emocijama. Emocije se u propagandi iskorištavaju na više načina: 1. emocionalno zasićene riječi- npr. sloboda, pravda,

boljitak; navedene riječi imaju veliki emocionalni utjecaj.

2. političko etiketiranje – neprijatelj naroda, demagog, izdajica

3. eufemizmi- riječi koje imaju ublažavajuće značenje i smanjuju oštricu određenog pojma npr. ministarstvo obrane umjesto rata).

4. transfer emocija- pozitivni emocinalni ton povezan s jednim sadržajem nastoji se prenijeti na drugi sadržaj (npr. na predizbornim plakatama često se na birače smješkaju lica simpatičnih žena ili muškaraca, koji im savjetuju da glasaju za kandidata.

GLASINE GLASINE

UVOD UVOD U drugom svjetskom ratu glasine su

bile odlično propagandno oružje, koje nije moglo ostvariti pobjedu, ali su imale za cilj potpomaganje vlastitih, a ometanje neprijateljskih snaga

(npr. U toku agresije na BiH širi se vijest među Zavidovićanima da je agresor zauzeo gradić Žepče, te da je krenuo i u osvajanje Zavidovića).

Glasine koje se šire u toku rata uglavnom se šire iz straha.

Da li u glasinama ima istine?Vjerujete li glasinama koje

čujete?Da li ste se nekad uvjerili u

njihovu istinitost ili laž?

Allport i Postman su se bavili zakonitostima širenja glasina.

Definirali su glasine kao specifične vrste tvrdnji koje se zasnivaju na vjerovanju, a koje se prenose od pojedinca do pojedinca obično usmenim putem, a čiju istinitost nije moguće neposredno provjeriti.

Karakteristike glasinaKarakteristike glasina1. neverificiranost podataka koji se

primaju i prenose2. prenošenje tvrdnji s osobe na

osobu3. promjene u sadržaju u toku

prenošenja tvrdnji. Svako prenošenje informacija nije

širenje glasina. Glasine su prisutne tek kad se

prenose neevidentni podaci, koji se tokom prenošenja transformišu.

EKSPERIMENT O ZAKONITOSTIMA EKSPERIMENT O ZAKONITOSTIMA ŠIRENJA GLASINA ŠIRENJA GLASINA

U eksperimentu će sudjelovati sedam studenata, a unutar istog će se studentima nastojati ukazati na zakonitosti širenja glasina.

Za razumijevanje zakonitosti korististi će se metod usmenog lanca.

1.Prvi student će pročitati kratki članak o gosp. Vesni Škaro –Ožbolt.

2.Potom ispriča članak drugom studentu.3.Ulazi treći kojem drugi student priča

priču i tako sve do posljednjeg sedmog studenta.

U procesu prepričavanja dešavaju se razne deformacije, koje su Allport i Postman nazvali procesom uklapanja.

Proces uklapanja znači ulaganje napora u cilju reduciranja podražaja na jednostavnu i smislenu strukturu, koja ima adaptivno značenje u smislu njenih interesa i iskustava.

Proces uklapanja se odnosi na: 1.nivelizaciju- skraćivanje i gubitak

određenih detalja,2.Izoštravanje nekih detalja- riječi

ili ideja koje ostaju do kraja lanca prepričavanja.

3.Asimilacija- pridavanje originalnom sadržaju takvih oblika i značenja koja su u skladu sa navikama, željama i iščekivanjima osobe koja glas prenosi.

faktori od kojih zavisi širenje faktori od kojih zavisi širenje glasinaglasina1. važnost širenja glasina2. nesigurnost situacije u kojoj

dolazi do širenja glasina Važnim za širenje glasina

smatraju se dramatičnost i zanimljivost sadržaja koji se glasinom prenosi. Ako je nešto neobično, zanimljivo i živo postaje predmetom prepričavanja i glasina.

Vrste glasinaVrste glasina

1. Spontano nastale2. Namjerno konstruirane

glasine: Njihovo postojanje evidentno je u ratnoj propagandi, zatim se namjerno koriste kao sredstvo u unutrašnjim političkim borbama među strankama i grupacijama, zatim i u trgovini radi uništenja konkurencije.