of 36 /36
PUŠLEK Listek Hrvatskog kulturnog društva Međimurje iz Ljubljane, SRPANJ, 2013, broj 23 DOBRO NAM DOŠLA HRVATKSA - SEKCIJE PREDSTAVLAJU SE PROSLAVE – PRIREDBE RAZGOVOR SA MIJOM STANKOM – ŽABICE – PUT PRIJATELJSTVA VUKOVAR LJUBLJANA – SABOR HRVATSKE KULTURE SKUPŠTINA HKDMLJ PJESNICI PREDSTAVLJAJU SE – DAN DRŽAVNOSTI – ZAHVALE – HRVATSKA DOPUNSKA NASTAVA U SLOVENIJI – ČEHARA – DJELOVANJE MLADIH – PREDOĐBE BALKANA – IVI BAŠNECU U SJEČANJE Članovi HKDM-LJ čestitamo Republici Hrvatskoj, novoj članici Europske unije, a svim njenim građanima izražavamo dobrodošlicu sa željom za uspješan daljnji razvoj i svekoliki napredak.

PUŠLEK - hkdml.sihkdml.si/puslek/puslek_23.pdf · Hrabrost i poštenje, ponos i znanje Majci u zagrljaj ona hrli, ... Majka je jedna, jedina. Njen lik, njene riječi, njena briga

  • Author
    others

  • View
    3

  • Download
    2

Embed Size (px)

Text of PUŠLEK - hkdml.sihkdml.si/puslek/puslek_23.pdf · Hrabrost i poštenje, ponos i znanje Majci u...

  • PUŠLEK Listek Hrvatskog kulturnog društva Međimurje iz Ljubljane,

    SRPANJ, 2013, broj 23

    DOBRO NAM DOŠLA

    HRVATKSA - SEKCIJE PREDSTAVLAJU SE – PROSLAVE – PRIREDBE – RAZGOVOR SA MIJOM

    STANKOM – ŽABICE – PUT PRIJATELJSTVA VUKOVAR

    LJUBLJANA – SABOR HRVATSKE KULTURE – SKUPŠTINA HKDMLJ – PJESNICI PREDSTAVLJAJU SE – DAN DRŽAVNOSTI –

    ZAHVALE – HRVATSKA DOPUNSKA NASTAVA U

    SLOVENIJI – ČEHARA – DJELOVANJE MLADIH –

    PREDOĐBE BALKANA – IVI BAŠNECU U SJEČANJE

    Članovi HKDM-LJ čestitamo Republici Hrvatskoj, novoj članici Europske unije, a svim njenim građanima izražavamo dobrodošlicu sa željom za uspješan daljnji razvoj i svekoliki napredak.

  • Dobro nam došla Hrvatska!

    Stare priče koje na kraju sadrže pouku nikada ne gube na aktualnosti. Među takve sudi i ona o tankom prutu koji može i dijete slomiti, a nekoliko prutova u snopiću zadaju muke i krepkom mladiću. I ljudi se udružuju da bi bili jači i uspješniji, a zemlje, želeći postići sinergiju u razvoj uloženog truda, sigurnije i uspjepšnije čuvati svoje granice,

    bolje i korisnije crpjeti prirodne i ljudske izvore povezuju se u saveze. Nama najbliži EU uskoro postaje bogatiji za novu članicu. Iako se dugo pripremala za ulazak, Hrvatska nije zemlja koja ulazi u savez njoj nepoznatih i dalekih zemalja. Prije bi se moglo reći da se vraća u dom iz kojeg ju je povjest privremeno udaljila. Nije ni čudo, jer ova lijepa zemlja je oduvijek bila dio zapadnog civilizacijskog i kulturnog korpusa. Njen hod je u nekoliko nesretnih razdoblja skrenuo s puta na koji se danas vraća. Želimo joj sreću i uspjeh, da zauzme mjesto koje joj pripada i obogati novu sredinu svojim potencialima koji nisu mali. Ljepota i očuvanost njene prirode, marljivost i sposobnost njenih ljudi i želja da zajedničkim nastojanjima grade ljepšu budućnost, obilježja su sadašnjeg trenutka. Hrvati u Sloveniji želimo svojoj dragoj domovini uspješan ulazak u EU, a njenim građanima želimo dobrodošlicu u društvo kojem su oduvijek pripadali. Mijo Stanko, predsjednik društva

    PUŠLEK 2 UVODNIK

    KOLOFON

    Časopis Pušlek broj 23, izdalo je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje – Ljubljana, Masarykova 14, 1000 Ljubljana, tteell..//ffaakkss ++++338866 11 443377 4400 1144,, IInntteerrnneettsskkaa ssttrraanniiccaa:: wwwwww..hhkkddmmll..ssii// EE--mmaaiill [email protected]@ssiiooll..nneett

    TR SI56 0201-0009-2449-987, DŠ 60566680 Glavni i odgovorni urednik; Mijo Stanko

    Članovi uredništva; Katica Špiranec i Matija Plavša

    Fotograf društva: Miroslav Kosanović, obdelava fotografij Miša Stanko Lukašev

    Lektor slovenskog in hrvatskog jezika: ; Katica Špiranec

    Tehnički urednik in grafička obrada: Mijo Stanko in Miša Stanko Lukašev,

    Naklada: 400 primjeraka, Tisak: Tiskarna SILVECO d.o.o. Seliškarjeva 36, 1290 Grosuplje

    Časopis se bezplatno dodjeljuje članovima HKDM-LJ, prijateljima te prijateljskim udrugama i donatorima društva.

    KAD SE DUŠA KUĆI VRAĆA

    Djevojka bujne kose raspletene

    Sinjega oka u kojem ponos sja

    U haljini od zlatnog klasja

    Bosonoga trnovom stazom korača.

    U ruci nosi zavežljaj mali

    U njemu sve je što joj nešto znači,

    Hrabrost i poštenje, ponos i znanje

    Sloga s kojom se postaje jači.

    Majci u zagrljaj ona hrli,

    Zagrljaj koji su vjekovi tkali,

    Koji je željela od kad zna za se

    A život i sudbina nisu joj ga dali.

    Još nešto nosi duboko u srcu

    Koje sretno kuca pjevajući,

    Najljepšu pjesmu od pjesama sviju

    Onu o duši što se vraća kući.

    Pjesmu Hrvatskoj priredila

    Katica Špiranec, tajnica društva

  • Uspomena na Ivana Bašneca

    Oprostili smo se od našega Ivana Bašneca u ponedjeljak 22.4.2013. Njegova

    duša bila je čaroban kraj i nemožemo preboljeti, da je više nema. Prerano nas je

    zapustio, da bi to mogli razumjeti i prihvatiti. Kada nas zapusti takav čovjek, za

    nas je prerano, čini nam se da nismo proveli skupa toliko vremena, koliko mislimo

    da mu pripada.

    Rođeni Goričanec, Međimurec i Hrvat je lojalno i uspješno živio i radio u drugoj

    domovini Sloveniji. Na svom životnom putu je igrao nogomet u slovenskoj ligi a

    bavio se i modeliranjem. U službi u Litostroju je prolazio kroz mnoga zaduženja,

    bio je kontrolor, poslovođa, vođa pogona i savjetnik direktora. Također se je

    iskazao i kao inženjer sigurnosti a potom kao pomočnik generalnog sekretara

    skupštine RS.

    Bio je jedan od osnivaća našeg društva. Dognao je, da se Hrvati iz Međimurja moraju organizirati, pa je

    zajedno s nekolicinom svjesnih ljudi predano radio na osnivanju Zavičajnog kluba Međimurje koji je 1996. i

    osnovan. Od tada je u ovim godinama evoluirao u današnje HKDMLJ. Od osnivanja je imao mnoga zaduženja i

    funkcije a bio je i naš drugi predsjednik.

    Uvijek smo znali, da se na njega možemo osloniti kao čovjeka i prijatelja. Davao je svoj maksimum, jer je bio

    kod svake stvari prisutan s dušom i tijelom. Takav čovjek je bio. Nije bio konfliktna osoba. Stvari je rješavao

    s puno osjetljivosti. Volio je svoju familiju, posao i naše društvo i na sve to je bio ponosan.

    Da je naše društvo danas najveće hrvatsko društvo u Sloveniji, koje radi u desetak sekcija, je u velikoj mjeri i

    njegova zasluga.

    Vrijeme, koje smo preživjeli skupa u prijateljskom druženju, radu, nastupima, savjetovanjima i svim drugim

    aktivnostima , će ostati u našim srcima i trajnoj uspomeni.

    Hvala ti i slava Ivane, za sve dobro, što si nam dao i neka ti bude laka Slovenska zemljica.

    Z A H V A L A

    Ob nenadomestljivi izgubi dragega moža, očeta in dedka

    BAŠNEC IVANA

    se iskreno zahvaljujemo vsem,

    ki ste ga pospremili na njegovi zadnji poti, darovali cvetje in sveče,

    izrekli tolažilne besede

    ter nam pomagali v teh težkih trenutkih.

    Še posebej se zahvaljujemo pevskemu zboru HKDM-LJ za zapete pesmi in govorcu za poslovilni govor.

    Ljubljana, 16.4.2013

    Žalujoči: žena Tatjana, sin Tomaž, hči Kristina z Gašperjem,

    vnuka Jan in Nejc

    IN MEMORIUM PUŠLEK 3

  • SVETI VALENTIN NJEGUJE I MEĐIMURSKE

    KORIJENE Tekst: Katica Špiranec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Kod nekih slavenskih naroda još uvijek se održalo vjerovanje

    da sveti Valentin pomaže mladom korijenju da stabljikom

    postane i plod donese.

    Ovom poslanstvu vrijednog sveca uspješno se priključilo i ono

    o njegovanju i izražavanju svekolike ljubavi. Sve što raste još

    bolje cvate milovano nježnim zracima ljubavi.

    Jedne lijepe subotnje večeri sv. Valentin je posjetio i ljubljanske Međimurce. I nije došao sam. Dopratili su

    ga dečki MONACO benda pravom međimurskom glazbom što srce razigra , a noge same na plesni podij polete.

    Opet je kroz tihu zimsku noć, do ranih jutarnjih sati u Ljubljani pjevalo i plesalo Međimurje. Družili su se i

    uživali Međimurci triju generacija, jedna velika rasplesana i raspjevana obitelj koju za pitomo Međimurje

    ljubav kroz pjesmu i ples veže. Uglavnom su to bili članovi HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA

    MEĐIMURJE LJUBLJANA i njihovi uzvanici i gosti.

    Ovi vrijedni ljudi skoro dva desetljeća kroz 12 sekcija

    njeguju i čuvaju svoju međimursku i hrvatsku kulturnu

    baštinu. Njeguju svoje lijepo narječje a ni hrvatski

    književni jezik nije zapostavljen.Kroz razne oblike

    umjetničkog izraza čuvaju ono što su u srcu iz pitomog

    Međimurja donijeli i bogate novim sadržajima koje, u

    čvrstoj povezanosti i suradnji sa maticom, primaju i

    razvijaju.

    Događaji koji u njihovom kalendaru imaju posebno mjesto

    su Majčin dan u ožujku, Međimurska noć u studenom i

    Valentinovo u veljači svake godine. Ima i simbolike u tom

    redoslijedu. Od priredbe posvećene majci koja je izvor

    života i kolijevka dobrote, preko vesele noći u kojoj si svi

    daju oduška, onako kako to samo Međimurci znaju, do

    Valentinove, ljubavlju za sve i svakog ponaosob natopljene

    noći, u kojoj svi dišu jednom dušom, pjevaju iz jednog srca

    i još veći i ljepši su od Valentinovog srca kojim nagrade

    najsretniji par.

    Marljivi poput pčela, organizirani kao mravi, veseli kao

    razdragani zrikavci, ovi ljudi preko godine rade u svojim

    sekcijama i žive za svoje praznike. Ti praznici su više od

    zabave. Oni su garant da će se materina beseda i sjetna

    popevka održati i u mladim rodovima živjeti i rasti.

    A to je, mora se priznati, najljepši mogući cilj i najbolji

    način da se ostane svoj, da se integrirajući se u tijekove

    nove domovine, ne asimiliraju nego da međimurske katruže

    mirišu i cvatu još dugo.

    Zato i nije slučaj da je HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO MEĐIMURJE iz LJUBLJANE pravi primjer dobre

    prakse za druga hrvatska društva ujedinjena u SAVEZ HRVATSKIH DRUŠTAVA U SLOVENIJI.

    Kada poslije napornog rada, duša i srce dođu na svoj račun u pjesmi i plesu, u prijateljskom razgovoru i šalama,

    napune se baterije za slijedeće projekte. Poneseni utiscima, prepojeni ljubavlju, ponovo rade i grade,

    pripremaju neki novi događaj.

    Svi ti lijepi događaji su jamstvo da u ovom društvu kao i u najljepšem hrvatskom cvijetnjaku – Međimurju,

    cvijeće prijateljstva, poštovanja, razumijevanj a i ljubavi nikada neće uvenuti.

    Opojni miris fijolice, koji nikada zaboravili nisu, daje im inspiraciju i snagu za njegovanje svega što ih

    Međimurcima čini.

    PUŠLEK 4 PRIREDBA

  • DA NE ZABORAVIMO MAJČINU RIJEČ Tekst: Katica Špiranec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Majka je jedna, jedina. Njen lik, njene riječi, njena briga i

    ljubav prati nas dok god ona diše. Osjećamo to kao neki štit

    dobrote od kojega se odbijaju nedaće i poteškoće koje nam

    život donosi. Kada odemo daleko od zavičaja, onda se naša

    majka udvostruči i postaje i majka koja nam je život poklonila

    i majka domovina koju isto tako u srcu nosimo. Njih dvije su

    ona čvrsta spona koja nas sa rodnom grudom veže. U novoj

    sredini gdje puštamo korijene svoje, gdje nam djeca

    odrastaju i unučad nam na svijet dolazi, nastojimo sačuvati

    uspomenu na te naše dvije majke, na sve ono lijepo i dobro što

    nam dadoše, a prije svega na majčinu riječ kojom nas ona

    naoruža da znamo reći i čuti, da znamo izraziti ono što nam je

    u srcu i duši, da se možemo sporazumjeti sa ljudima koji su

    ponikli i stasali na istoj grudi i kojima je taj jezik kao i nama

    poznat i drag. Materin je to jezik što mu ni jedan drugi ravan

    nije jer ni jednim drugim majčino srce ne progovara.

    Međimurci su tu ljubav ponijeli sa roditeljskog praga i utkali

    je u sve svoje aktivnosti u Hrvatskom kulturnom društvu

    Međimurje Ljubljana. Osjetili su tu nasušnu potrebu po

    druženju, po komunikaciji na lijepom međimurskom dijalektu,

    po plesu i sjetnoj popevki koja ih je u duhu vraćala na

    cvijetnjak između Murice i Dravice. Kroz brojne sekcije

    počeli su njegovati različite sadržaje pomoću kojih su čuvali i

    jačali svoje međimurske i hrvatske korijene.

    Na brojnim priredbama tijekom godine prikazivali su i

    prikazuju bogate sadržaje, ali jedna u njihovom kalendaru

    zauzima posebno mjesto. Ona je sinonim njihovog nastojanja

    da daju najbolje od sebe i da pokažu kolika je ta ljubav što je

    u srcima nose. To je priredba za Majčin dan koju organiziraju

    svake godine, pozivaju na nju društva iz Međimurja i hrvatska

    društva koja djeluju u Ljubljani, slovenska društva i društva iz

    obližnjih država kao npr. Austrije.

    Svake godine program je sve bogatiji, broj gostujućih veći, a

    dvorana u Črnučama (dio Ljubljane) ispuni se do zadnjeg

    mjesta. I ova, dvanaesta po redu priredba, održana je pod

    nepromijenjenim imenom »Da ne zaboravim majčinu riječ«

    23. ožujka u dvorani Črnuče. U programu, koji je trajao preko

    dva sata sviralo se

    i pjevalo, plesalo i

    glumilo, a brojni izvođači kroz pjesmu i ples proveli su publiku

    stazama Lijepe naše sa posebnim naglaskom na Međimurju, a

    posjetili smo i jedan slikoviti dio Bosne kroz kolo i glazbu

    autohtonog instrumenta šargije.. Bilo je i lijepe slovenske glazbe

    koja je potvrda o harmoniji i međusobnom prepletanju dviju kultura

    na obostranu rast i bogaćenje.

    Pođimo na kratku šetnju kroz bogati sadržaj te lijepe večeri.

    Poslije pozdrava predsjednika društva Mije Stanka, najmlađi

    članovi društva dječja sekcija Žabice prikazale su kolaž pjesmica,

    recitacija, instrumentalnih izvedbi – sve na temu mamica. PRIREDBA PUŠLEK 5

  • Bilo ih je lijepo i gledati i slušati. Poput šarenog buketa cvijeća, koji

    je složila njihova mentorica Magdalena Žeželj, plijenili su pažnju

    publike. Oni su budućnost ljubljanskih Međimuraca, oni su budući

    nosioci svih aktivnosti koje se odvijaju u društvu i koje nam

    garantiraju da integrirajući se u novu sredinu ostajemo svoji, da se

    nećemo asimilirati.

    Kad ti dođu dragi gosti i donesu sobom domaću riječ, pjesmu i šalu,

    onda je to događaj vrijedan pažnje. Tim više kada je to cijelo jedno

    društvo s bogatim programom i izvođačima koji u svoje nastupe

    srce i dušu unose. Našu priredbu su ovoga puta obogatili članovi HKUD Goričan. I stariji i oni u najboljoj dobi

    pokazali su sa koliko ljubavi njeguju međimurske pjesme i plesove, poeziju i instrumentalnu glazbu. Slušati i

    gledati ih bio je pravi užitak. Osvježili su nam zvuk domaćeg kaja i melodiju dragih popevki. Pljesak u dvorani

    samo je potvrdio koliko ljepote i uživanja su nam donijeli. Od srca im

    hvala a njihovoj predsjednici Mariji Ševi sve čestitke na takvom

    društvu.

    Hrvatska društva u Sloveniji smo poput braće koja živeći i radeći u

    istoj sredini zajedničkim snagama njeguju svoju kulturnu baštinu.

    Surađujući bogate svoje sadržaje i tako jačaju korijene hrvatskog

    stabla koje raste pod slovenskim nebom. Na ovoj priredbi ugostili

    smo HKUD Komušina iz Škofje Loke. Ovi vrijedni ljudi su nedaće

    izbjeglištva i sve ono zlo koje je rat donio njihovoj domovini

    svladavali i svladali njegujući kulturne sadržaje. Originalnost

    njihovog plesnog i glazbenog izražaja govori o brizi mnogih

    generacija da ono što je njihovo iskonsko očuvaju od zaborava.

    Njihovoj folklornoj sekciji pod vodstvom Katarine Grgić to odlično

    uspijeva.

    Tradicija sudjelovanja međimurskog kulturnog društva sa MPZ

    Medis iz Črnuč te ansamblom Mateja Zupana nastavljena je i na

    ovoj priredbi. Pjevači MEDIS-a predstavili su i pjesmama dr. Vinka

    Žganeca Čuk sedi i Vehni, vehni fijolica na visokoj umjetničkoj

    razini. Ansambl Mateja Zupana izveo je skladbe koje su ugrijale

    dlanove publike.

    Tamburaši HKDML Đilkoši i Pjevački zbor Katruže predstavili su se

    bogatim programom. Pod vodstvom Josipa Lileka, s Đilkošima smo prošetali Lijepom našom od Dalmacije do

    Slavonije, a Katruže su kao i uvijek u svom repertoaru imale lijepe međimurske narodne, slovensku, posvećenu

    proljeću i na kraju Obriši te suze mama, pjesmu Zlatka Pejakovića koju, je za zbor priredila Katica Kopasić.

    Priredba posvećena majčinoj riječi bila je i praznik te riječi. Režiserka i scenaristica Štefanija Mesarić

    pokazala je kako su jezici blizu jedni drugima, kako se lijepo razumiju i kako se djela slovenskih klasika

    uspješno mogu prevesti na međimurski i odigrati na pozornici. Dramska sekcija, koju ona vodi, prikazala je

    odlomak iz Cankareve komedije Za dobro naroda (orig. Za narodov blagor).

    Publika je uživala u melodici domaće riječi, a isto tako i u glumi članova sekcije koji su suvereno vladali

    scenom i komad odigrali na zavidnoj umjetničkoj razini. Pokazali su da Međimurci u Ljubljani žive i njeguju

    obje kulture i trude se rasti i uspijevati i u jednoj i u drugoj. Da im

    to uspijeva pokazao je i mladi voditelj Matej Brodarić koji je u

    lijepom hrvatskom jeziku vodio priredbu te svojim izgovorom i

    šarmom plijenio pažnju publike. .

    Priredba je ponovo pokazala zrelost i velike mogućnosti društva.

    Pokazala je i zajednički duh ljubavi prema zavičaju i materinom

    jeziku koji kao cement veže sve naše aktivnosti. Svake godine

    novim i bogatim sadržajem potvrđujemo da smo grana ponosnog

    stabla hrvatske kulture, grana koja cvjeta i plodove donosi

    zahvaljujući slozi i zajedničkom poslanstvu da očuvamo svoj

    identitet.

    PUŠLEK 6 PRIREDBA

  • ZOV MEĐIMURSKOGA PROLJEĆA U LJUBLJANI Tekst: Ivan Botteri

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Je li se može dugo živjeti u stranome svijetu i ne zaboraviti

    majčinu riječ? To je pitanje, koje svi mi postavljamo. Hrvati iz

    Međimurja, koji žive u Ljubljani i okolici daju nam odgovor već

    tradicionalno svake godine na priredbi“Da ne zaboravim majčinu

    riječ“. Baš tako kako se vezu niti u vrijednim i lijepim ručnim

    radovima starijih i nekih mlađih međimurki, tako na ovim

    priredbama u gostoljubivim Črnučama Hrvatsko Kulturno Društvo

    Međimurje Ljubljana, u tom ugodnom domu kulture pod Rašicom,

    povezuje hrvatska kulturna društva iz matičnoga Međimurja i

    kulturna društva iz Slovenije. Ako je u hladne ljubljanske dane i

    ove godine ta razigrana i raspjevana priredba zvučala kao zov

    međimurskoga proljeća u Ljubljani, onda je to upravo bilo zbog

    pregršta i pušleka nježnih majčinih hrvatskih riječi, koje smo čuli

    od nastupajućih svih uzrasta, i od Slovenaca i od Hrvata. Dakako, i

    od jednih i od drugih čuli smo i slovensku pjesmu, koja je kruh

    suživota međimurskih Hrvata i slovenskih domaćina. Sve ono što su

    brojni posjetitelji priredbe ponijeli u sebi i sačuvali za trajanje

    majčine riječi, pokazali su koliko im je to vrijedno sa pljeskom, koji

    je dugo grlio završetke svih točaka, a pokazali su to sa osmjehom i

    ponekom suzom radosnicom, što im je dio Međimurja bio oko njih i

    uz njih. U tome je taj odgovor o trajanju, vrijednosti i dubini

    majčinih nježnih riječi. Prateći skladno nizanje glazbenih i

    dramskih pušleka ove priredbe, mogli smo zaključiti koliko je

    truda, iskustva, znanja i strpljena uložila režiser, scenarista i

    voditeljica priredbe Štefanija Mesarić. Ovogodišnja priredba je u

    toj skladnosti i ujedno zanimljivoj raznolikosti točaka pružila

    užitak doživljaja u jednome dahu.

    Voditelj programa Matej Brodarić je u kratkim smirenim najavama

    sa međimurskim prizvukom u nježnome glasu predstavljao svaku točku priredbe, a svaka točka zavrjeđuje

    spomena i sjećanja. Otvarajući priredbu u subotu 23.ožujka 2013.godine predsjednik Hrvatskoga Kulturnoga

    društva Međimurje Ljubljana Mijo Stanko je pozdravljajući sve nazočne, a posebice goste iz Slovenije i

    Hrvatske izrazio radost što se Hrvati iz Međimurja ovdje zajedno sa slovenskim prijateljima sastaju i gaje

    duh tradicije rodnoga hrvatskoga Međimurja kraja i slovenskoga gostoljublja. Predsjednik društva je

    pozdravio i predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petra Antunovića, koji je, kako nam je rekao,

    uživao u nezaboravnome ozračju i priredbi Međimuraca. Iskrene riječi radosti i zanimanja očitovali su nam u

    razgovoru i predstavnici Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Ljubljana( Marko Vučić sa

    suprugom).

    Plesno pjevačka dječja skupina Žabice izvela je splet „Rože za mamo“. Manca, Jakob, Isabela, David, Ana

    Marija, Gašper, Živa, Aljaž , Barbara, Tristan, Karmen, Marcel, Klea, Tian i Manca su svojim mamicama,

    babicama i svima u dvorani pjevali, plesali i recitirali. Bila je to najava onoga što će doći kroz nekoliko godina

    iz ove dječje razigranosti u duhu Međimurja.

    Velik doprinos ovoj priredbi dalo je Hrvatsko Kulturno umjetničko društvo Goričan iz Goričana na

    sjeveroistoku Međimurja.

    Folklorna skupina izvela je splet Međimurskih kola, a ženska pjevačka skupina, solistice Marta Bašnec i Sintia

    Marton zajedno sa tamburašima priredili su raspjevano Međimurje na otvorenoj sceni, sa posebnim dodatkom

    nastupa plesne skupine Violine, koja je izvela dinamičan i slikovit Irski ples.

    Općinsko mjesto Goričan, danas sa 3148 stanovnika može se pohvaliti, a nama se i pokazalo sa vrlo aktivnim i

    bogato sadržajnim kulturno umjetničkim društvom, koje je počelo djelovati još 1922.godine kao nastavak

    bogatih kulturnih tradicija te sredine. PRIREDBA PUŠLEK 7

  • U analima KUD Goričan je zapisano da je orguljaš Andrija

    Lesinger 22.svibnja 1922.godine osnovao crkveni mješoviti

    zbor, što je bio i početak organiziranoga kulturnog djelovanja

    u Goričanu i kasnijih vrlo čestih nastupa najprije u okolnim

    mjestima do novijih vremena kada ovo društvo nastupa i izvan

    granica Hrvatske, pa i u našoj sredini. Pravu svježinu u društvo

    unijela je prije dvije godine plesna skupina Violine, a počelo je

    s dolaskom irskoga voditelja plesa Paula O'Gradya, koji je

    okupio 16 mladih Goričana i održao jednodnevnu radionicu

    kroz pet različitih koreografija, od kojih smo u Črnučama

    vidjeli jedan djelić tog irskog šarenog glazbenoga plesnog

    ugođaja.

    Široki pristup HKD Međimurje prema bogatstvu hrvatskoga folklora mogli smo dobro osjetiti u nastupu

    Hrvatskoga kulturnoga društva Komušina, koje u Sloveniji okuplja Hrvate iz općine Teslić. U slikovitim

    ukrašenim bijelim nošnjama mladi iz Komušine izveli su splet kola iz svojega kraja uz pratnju izvornih glazbala

    šargije i violine pod vodstvom Katarine Grgić.

    Pod vodstvom Josipa Lileka tamburaši HKD Međimurje iz Ljubljane izveli su četiri popularne hrvatske pjesme:

    Bili smo djeca mi, Zbogom Dalmacijo, Tiho noći, Joj Ano. Bila je to izmjena pljeska i zvukova lijepih pjesama

    koje su izvodili :Jože Lilek(bisernica), Maja Sedovnik(brač), Marjan Nemec(harmonika), Brigita

    Brajković(gitara), Marjan Obranović(gitara) i Matjaž Ponikvar(kontrabas).

    Nastupi slovenskih prijatelja i izbor njihovih pjesama svjedoči

    o njihovoj povezanosti sa hrvatskom kulturom i običajima

    Međimuraca. Mješoviti pjevački zbor Medis KUD Svoboda pod

    ravnanjem maestra Marka Tirana izveo je Pjesmu iz Savinjske

    doline Emila Adamiča i splet pjesama iz Međimurja: Čuk sedi;

    Dorica moja; Vehni, vehni fijolica i Pod kopinom. Glazbena

    skupina Mateja Zupana izvela je dvije vedre skladbe od

    Avsenika: Prijateljem harmonike i Tiha Tonka.

    Dramska skupina HKDM Ljubljana prikazala je adaptirani

    segment iz komedije slovenskoga književnika Ivana Cankara:

    „Za narodov blagor„. Štefanija Mesarić je sa adaptacijom

    teksta, scenarijem, scenografijom i uvježbavanjem ove

    amaterske skupine postigla punu angažiranost svih uloga,

    izvedenih sa jasnom i zvučnom dikcijom nastupajućih: Ivana

    Dominika, Nade Novak, Danice Kalšan, Ane Juršić, Josipa

    Juršića , Slavice Kovačić i Emila Kovačića.

    Pogrešno bi rekli kada bi rekli da je pjevačka skupina Katruže

    nastupila na kraju, jer to je zapravo bio početak pjevanja svih u

    raspjevanoj večeri. Ipak recimo da su Katruže pod vodstvom

    Katice Kopasić otpjevale nekoliko lijepih pjesama za svačiji

    ukus: Kak je lepo živeti u Međimurju, Rascveti se ti modra fijolica, Prišla bo pomlad i Obriši te suze mama.

    I onda još dugo u noć se čulo : Da nam pak dojde to vreme, da se miluje Međimurje sa dragim pjesmama i

    doziva iz daljine s uzdasima uspomena i vjernosti : Međimurje moje – tu doma boš ti.

    Prođe samo jedna vedra i raspjevana noć i opet osvane dan Međimurja u Ljubljani na otvaranju ručnih radova

    Međimuraca. Sekcija društva „Cvijet“pod vodstvom Ane Truden pripremila je izložbu svojih radova sa

    motivima uskrsa. Kao što su na otvaranju rekli Ana Truden i predsjednik društva Mijo Stanko, to je plod

    vrijednih ruku mladih i starijih, sa jednakom ljubavlju do tradicije običaja Hrvata iz Međimurja, koja se i

    ovdje u Sloveniji gaji kroz motive iz međimurskih izvora.

    Nekoliko dana kasnije kada se Međimurje kitilo prvim proljetnim cvijećem šetnja Čakovcem je osvježila taj

    ugođaj ova dva događaja, u Črnučama i u Hrvatskome domu na Masarykovoj u Ljubljani. U slikama od Črnuča

    do Čakovca ostaje lijepa uspomena, koja diše životom kraja između Drave i Mure.

    PUŠLEK 8 PRIREDBA

  • ČEHARA – KAK SE NEGDA ČEHALO PERJE Tekst: Štefanija Mesarić

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Denes vam bomo pokozali, s kem i kak so se negda napojovali

    vajkoši i dujhe za na posteljo. Na večer v zimskom časo, dok so

    gazdarice, naprajle se delo vuni i v hiži, so pozvole sosede i

    pajdašice na čeharo. Tak sam si ve jo zbroa pajdašice, kaj vam

    pokožejo kak se je to delalo.

    Se kaj so nucale pritom deli je biv mali nožek. Prijele so pero v

    roke i od mefkešega vrha povlekle doli proti pisko. To delo se je

    negda zavleklo po por vur. Gazdarica, štera je mela več perja se

    je štimala, jer je s tem dokozala da je njeja družina ni strodala.

    Perje se je zbiralo več let i to tak, da se je mefkeše dovalo na

    stron, kaj ga je bilo dosti za sina ili kčer dok je išla v zamož.

    Bogateše puce so mele dujhe z gosečim, one malo meje bogote

    pak z perjem.

    Onda dok se je peljala lajca, se je to dolo na vrh postelje, se

    skupa lepo zvezano v bele plofte, svati pak so plesali i popevali za tom lajcom. Bormeš, to je ni bilo niti tak

    zdoja, sega toga se zmislim z moje mladosti, zoto je dobro da to pokožemo naši deci, kak se je to negda se

    domaj naprajlo, a ne kak ve, dideš štecun i kupiš.

    Dok se je sčehalo se perje, šteroga je gazdarice preprovila, se je hiža fletno posprovila i gazdarica je donesla

    na stol obično domoči sir, kruh i pijačo.

    Ana: Magda, kaj pak piski, so se fkrej hitili?

    MAgda: Viš dobro si me zmislila. Piski, oni debleši so se zbirali

    za jaboku, praf tak za svate.Tak se to negda reklo. Pisek se je

    razrezal na tenke trakece, na šteroga se ja na vrhu nateknuv z

    melje naprovljeni mali đunđek. Onda se je te đunđek blekev v

    srebrni ili zlotni papir. V jaboku, štera je morala biti debela, so

    se naftikale z papera naprovljene ružice i z temi đunđeki. I tak

    dok je zastavjek nesev zastavo, se je to jaboko na vrho svetila

    kak zloto ili srebro.

    Puce, kaj nam samo prepovidala, dejte bomo zapopevale kakvo domočo, međimursko pjesmo, štere so se po

    večeroj popevale .

    DRAMSKA SEKCIJA Tekst: Štefanija Mesarić

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Projekt dramske sekcije je podprl in delno financiral JS RS za kulturne

    dejavnosti in Mestna občina Ljubljana. Negda je čoveku teško početi kakvo

    delo, a onda dok počne si misli, kaj sam do ve čakav. Tak je negda i z pisanjem.

    Reči, kak da se skrijejo i nemajo nikvoga smisla. No, kak znomo se ima svoj

    smisel i svoje mesto, makar to bile i najmenše male stvori, štere se onda

    pokožejo da bez njih nebi bilo niti onih veljkih. Zoto, radi teh malih, pred očima

    skritih stvori sam se odlučila da bom za petnojsto leto deluvanja dramske pisala

    praf o njih. Koljko dela i volje je zabito z sakim čavljom i šrajfom za kolise. Ivan

    Dominik, dok je čuv da trebamo zaradi prevoza nove kolise, je zbirav sako letvo

    štera bi nam došla praf, jo meriv,forbav i sušiv, kaj na zmozala avta, a i glumce.

    I dok so bile treba so bile z pomočjo Emila i Joškota na svojem mesto, lepe,

    oblečene v novo, žoto »tapeto«. Ana je mom znola de bo dobila stoleke i

    stolnjake za parti, koloče za pogostiti, a bormeš i narezak je donesla. Letos se

    je dramska predstavila z igro » Za dobro naroda«iz prvoga dela komedije Ivana

    Cankara – Za narodov blagor. V igri so se predstavili Ivan Dominik, Nada Novak,

    Danica Kalšan, Ana Juršič, Josip Juršič, Slavica Kovačić i Emil Kovačič.

    SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 9

  • Saki od njih po svoji mogučnosti pomože i gledi da bo se na svojem mestu, tak kak mora biti. Na vežbama

    dramske je i por modni reviji, da se spašejo forbe i oprave, a ako je treba kaj zašiti je mom tu naša Anka

    Pavelić.

    Istina, negda se i porečkamo i to največ pod zodnje dneve, dok se bliža den za nastup. No do ve ga fola Bogu

    ni bilo zomere, zoto kaj se poznamo i znomo da bo več drugi den se drugač. To da je treba negda i pavčine

    zmesti da priprovimo dodatne prostore za naše goste, ne pokože niti jena kamere. Za materinski den, na

    priredbi » Kaj nam zobila materine reči« je treba čudej toga preprajti, i tu so aktivne se sekcije. Dok se

    odpre zavjesa je se lepo postovljeno i osvetljeno, kak daj nej bilo nikvoga problema. Da se je se lepo čulo i

    vidlo je treba zahvaliti Milanu Paveliću, Koritnik Gregoru i Petih Flavio, a Emilu da je zvov po redu šteri so za

    nastup. Kaj nam zobila da je z druge strone kamere i naš Miro, šteri se lepo slika i snima.

    Da dramska lefko dela se moramo zafoliti i našim sponzorima, JSRS za kulturne dejavnosti, Mestni občini

    Ljubljana i Naši matični domovini R Hrvatski.

    Festival Kazališnih amatera KAM Prelog

    Projekt dramske sekcije je podprl in delno financiral JS RS za kulturne dejavnosti

    Letos je Festival KAM trajal v času od 12 do 14 aprila. Festival je spremljala županijska žirija v sestavu

    Robert Raponja, državni selektor in režiser, ter Barbara Rocco, igralka in režiserka. Izvedeno je bilo

    devetnajst predstav. Po zaključku vsakega večera je žirija na okrogli mizi za vsako predstavo dala

    konstruktivne pripombe in napotke za nadaljnje delo.

    Na našem devetem nastopu, Dramska sekcija je odigrala »Za dobro naroda« po predlogi iz prvega dejanja

    komedije Ivana Cankarja »Za narodov blagor«.

    Kratka igra, traja cca 25 minut, začne pa z nazdravljanjem in hvalnico dr. Grozdu za njegov rojstni dan.

    Slavljenec na praznovanje svoje šestdesetletnice povabi svoje prijatelje in » novopečenega« bogataša pl.

    Gornika. Tukaj se najde tudi krajevna novinarka, katero slavljenec povabi zaradi tega , da joj da vedeti kje je

    njeno mesto. Ona to vzame v vednost, vendar z določene distance vse opazuje in zapisuje. Med igro se

    pokaže zlagano prijateljstvo, in prava slika med tem kako se glavna akterja prikazujeta na zven in njuna prava

    skrb za narodov blagor. Igra je postavljena, kot ponavljanje enakih situacij in vlečenje Gornika, kdo ga bo

    pridobil na svojo stran. Prisotnim na slavju to zgleda kot igranje komedije.

    Strokovna žirija je našo predstavo pohvalila tako izvedbo kot režijo. Za scenski del je bilo rečeno da smo z

    minimalnimi sredstvi lepo prikazali urbani del od kod prihajamo, priporočili pa so nam da bi lahko v predstavo

    vključili malo muzike.

    Festival je prinesel vsebinske, različne predstave, katere je spremljala vedno polna dvorana gledalcev.

    Najbolj pa je važno očuvanje kulturne dediščine in svojega jezika.

    Za najbolšo predstavo so bili nominirani :

    - Predstava „Tarzan i svinja na posljednjoj večeri“ avtorice Kristine Štebih u režiji Dejana Buvača i izvedbi

    KD „Štolcer“ iz Čakovca

    - Predstava „Idem dalje“ avtorice in režiserke Suzane Lacković v izvedbi KU „Seljačka sloga“ Prelog

    - Predstava „Povodom 8. marta“ avtorice in režiserke Katarine Pintarić v izvedbi HKUD „Goričan“

    Kot najboljša predstava je bila izbrana : Predstava „Tarzan i svinja na posljednjoj večeri“ avtorice Kristine

    Štebih u režiji Dejana Buvača i izvedbi KD „Štolcer“ iz Čakovca.

    Predstava bo predstavljala Međimurje na Državnem festivalu hrvatskih kazališnih amatera v Slavonskom

    Brodu. Državni selektor Robert Raponja, bo kot drugega predstavnika predložil še predstavo„Idem dalje“

    avtorice in režiserke Suzane Lacković v izvedbi KU „Seljačka sloga“ Prelog.

    Za nas je sodelovanje na takih dogodkih zelo pomembno, ker da bi

    ohranili međimursko narečje je potrebno da ga živiš in prenašaš na

    zanamce. Edino izgovorjena beseda se sliši in večkrat ponovljena se

    ne pozabi. V dramski skupini tako prikazujemo stare običaje, igre, ki

    predstavljajo del našega že skoraj pozabljenega življenja in aktualne

    teme iz današnjega časa. Kar je pa tudi zelo pomembno, srečamo se

    s drugimi društvi, izmenjamo izkušnje in dobimo nove ideje za

    nadaljnje delo.

    Poslije nastupa »posudili« smo si okrugli stol za zajedničku sliku. PUŠLEK 10 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

  • USTVARJAMO Z LJUBEZNIJO Tekst: Ana Truden

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Ročne spretnosti, zlasti s sukancem in iglo na

    belem platnu, so vrlina sleherne ženske .

    Kljub temu na vsaki naši razstavi razstavljeni

    izdelki jemljejo dih. Zato so deležni

    največjega spoštovanja in občudovanja

    obenem.

    Zapisano povsem drži za izdelke za

    Valentinovo, Materinski dan in velikonočno

    razstavo.

    V sekcijo ročnih del, ki deluje pod okriljem

    HKDM – LJUBLJANA, čeprav društvo šteje

    več kot 300 članov, je vključenih le sedem

    članic. Čeprav delujemo šele pet let, se imamo

    z marsičem postaviti. Na naših razstavah se

    mize in panoji šibijo po težo več kot sto

    različnih izdelkov. Prevladujejo prtički in prti

    skrbno obšiti z različnimi motivi in v ducatu

    različnih tehnik, od stebelne in šibične

    tehnike do verižne in kvačkane

    Koliko čudovitih motivov je mogoče narediti z

    vezenjem je na najlepši način pokazala

    velikonočna razstava. Med številnimi domiselno

    izdelanimi velikonočnimi simboli v različnih tehnikah bila so in okrašena

    jajca. Enako iz različnih materialov izdelane figure piščančkov in zajčkov.

    Na ogled so bile postavljene tudi pletene košare za žegen, prav tako

    papirnate, volnene ali iz dekorativnega

    blaga. Veliko je bilo tudi namiznih ali stenskih prtičkov ter pokrivnih

    prtov, ročno izvezenih ali nakvačkanih z iglo in sukancem v različnih

    barvah.

    Na praznovanju

    Materinskega dneva smo

    oder za nastopajoče odele

    v belino vezenja rešele tehnike in vezeno sliko matere z

    otrokom.

    Kot vodja sekcije sem zadovoljna, da članice sekcije poleg

    vsakodnevnih obveznosti najdejo tudi čas za vezenje. S

    sodelovanjem, vsaka članica s svojimi izdelki na razstavi doda

    kamenček v skupni mozaik razstave.

    Upamo, da bomo nekaj tega znanja prenesle tudi na naše

    mlade. Mogoče pa se bo še kdo navdušil in se nam jeseni

    pridružil.

    ZAHVALA DONATORJU

    SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 11

    VESELE IGLARCE

    V Ljubljani ob torkih

    se dobimo,

    prtičke in prte

    mi rade vezemo.

    Ankica vzorce nam nariše,

    Anica nas uči.

    šivati tako kot ona

    vsaka si želi.

    Saška plete

    in zanke šteje

    Lea pa iz papirja

    rožice naredi.

    Anka ceker plete

    in se huduje

    ko ji kakšen vzorec

    pod prsti spodleti.

    Ko se družno v en vzorec

    vse zaljubimo,

    Anica se rahlo smeje;

    kaj iz tega bo?

    A potem doma

    vsaka kaj doda,

    da še Anica svoje delo

    komaj prepozna.

    Ko po naših hišah

    bo vse polepšano,

    Drug si bomo hobi zbrale,

    da se družimo.

    Vsem nam je lepo,

    kadar skupaj smo,

    dobro voljo na domače

    še prenašamo.

  • DJEČJA SKUPINA ŽABICE Tekst: Žabice i Magda Žeželj

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Opet je za nama jedno jako lepo doba, koje je završilo na

    reki Ljubljanici, kak i paše dečji skupini Žabice. Deca so

    bila joko vredna i marljiva, delali so skoro sako soboto,

    dolazili so kak je što mogev i mel čas na vežbe. Deca so

    bar si ja tak mislim uživala i to saki pot jeno i pol vuro.

    Najlepše jim je bilo na pauzi, komaj so čokali na malico,

    štero so navek priprajle naše mame i bake, a i naše

    društvo je kaj kcoj dalo. Za deco je navek bilo se kaj je

    trebalo biti, zoto hvala sem.

    No ve bom pak malo povedala de smo se ove pol sezone

    nastopali:

    Bilo je to za Majčin dan, unda na medgeneracijskom

    srečanju-vrtić Najdihojca, de so z nami bile i naše

    cvetke «ručne spretnosti«, bili smo i na Saboru HK u

    Mariboru kao i na priredbi Muzeji povezujejo kak i na

    delavnici u Narodnom Muzeju de so deca prekrasno i na

    zanimljiv nočin predstavila R. Hrvatsku i Međimurje.

    Nastup njih je bil jako uspješan, tak da so nas

    organizatori prosili ako bi bila deca priprovljena za to da

    bi još tam i drugi pot nastupali.

    Za Dan državnosti obedveh domovina deca redovito nastupajo, to je već tradicija našega društva jer tam oni

    otvaraju svečanos tak da odpjevaju himne Slovenije i Hrvatske a kasneje i druge pjesme, međimurske,

    hrvatske i slovenske.

    Treba je reči da so za nastupa u Mariboru Zabice bile prekrasne sa jednim od najboljih nastupa, tam so

    dobile jako puno pohvala kak od publike tak i od svih društava koja so na Saboru HK nastupala. Zato smo i mi

    stareši srečnejši i ponosnejši, jer podmladak je naš cilj bez podmladka naši bi stori rekli, nema opstanka.

    A ve pak se išče jemput zahvaljujem sema šteri ste nas podržavali se vreme i ke ste meli puno razumevanja za

    naše ŽABICE.

    ZAHVALA DONATORJU - MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA I EUROPSKIH INTEGRACIJE U RH

    PUŠLEK 12 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

  • KUGLAČKA SEKCIJA – PROLJEČE SEZONE

    2012/2013 Tekst: Matija Plavša

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    I ove godine je bila sezona duga i naporna zaradi velikog

    broja utakmica. Osvojili smo samo 8 bodova i završili

    sezonu u donjem dijelu ljestvice. Odigrali smo u novoj I

    ljubljanskoj ligi 30 utakmica, 15 kod kuće i 15 u gostima a

    tu su i klubovi od Portoroža do Zagorja i Kamnika. Naši

    termini su skoro u cjelini pokriti s utakmicama, nešto malo

    ostane za treninge. Nemamo dosta kvalitetnih igrača za

    takvu ligu i toliko utakmica, bilo je razdoblja kad smo pola

    ekipe imali na bolovanju, neki su na terenu, neki rade u smjenama, ali smo se trudili i stvorili dosta veliku ekipu

    u kojoj je ugodna atmosfera.

    Rezultat nam nije u prvom planu ali smo se borili koliko smo mogli. Nama je važno također sudjelovati u

    društvenim zbivanjima grada, družiti se s kuglačima iz sudjelujućih poduzeća i društava te graditi našu ekipu

    kao prijatan kutak u okviru HKDM Ljubljana. Gostovanja u Zagorju, Izoli i Kamniku su i ugodni izleti na kojima

    se miješaju sportski i doživljajni trenuci.

    Za boje KK Međimurje je ove godine nastupilo 12 igrača, koji su makar jednu utakmicu odigrali. To su slijedeći

    igrači:

    Harandi Ivan, Ručman Mare, Plavša Matija, Kuzmić Drago, Vučinić Nenad, Lemut Željko, Gorenc Jelka, Strnad

    Vlado, Kedmenec Rudi, Ristić Slobodan, Pergar Zvone i Petrinić Rudi.

    Prva tri igrača su imala prosječno preko 500 čunjeva po utakmici, ostali smo bili blizu.

    Prednjačio je Harandi Ivo, ostvario visok prosjek(523,9), osvojio 18 pobjeda i bio više puta u momčadi kola.

    Petrinić Rudi je također značajno pojačanje, proljetos je njegova forma u usponu a također i Kuzmić Drago.

    Oboje su imali prosjek preko 500 čunjeva. Nažalost Marko Ručman je obolio tako da nije mogao igrati ali se

    nadamo, da će ozdraviti za iduću sezonu.

    Zdenko Cizej zbog bolesti niti trenirati ne može ali je zadužen za dobro raspoloženje, organizira kakvu

    zakusku i druženje a Ivanka Mujić šefica kuglane izvede takve akcije.

    Imamo i jednog rekreativnog člana Edo a mogli ste na spisku vidjeti, da brani naše boje i Jelka. Kao i obično

    navijačku skupinu vodi Brane Došen a pomaže mu Zbašnik.

    Aktivnosti kuglačke sekcije počinju ponovno na jesen prvi ponedjeljak u rujnu u 16 sati na kuglani Invalid,

    Malenškova 1, Ljubljana. Pozivamo sve zainteresirane da pristupe našoj sekciji i razviju svoje kuglačke

    sposobnosti. Pozovite na broj 041 798 417.

    Pozdravljamo sve naše članove i čitaoce Pušlek_a. Želimo vam ugodan odmor, uživanje u nezaboravnim

    putovanjima i avanturama, a u PUŠLEK_u čitajte događaje iz života našeg društva koja su u njemu opisana.

    ZAHVALA DONATORJU

    SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 13

  • MARIBOR 2013 – SABOR HRVATSKE KULTURE

    U REPUBLICI SLOVENIJI Tekst: Matija Plavša

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Savez hrvatskih društava Slovenije je 18. svibnja 2013. u

    dvorani Union u Mariboru organizirao

    DRUGI SABOR HRVATSKE KULTURE U REPUBLICI

    SLOVENIJI. Domaćinska uloga je bila povjerena Hrvatskom

    kulturnom društvu Maribor.

    Predstavilo se 8 hrvatskih društava i to:

    • HKD Pomurje Lendava (folklorna skupina, tamburaška skupina i pjevački zbor)

    • HD Ljubljana (klapa Lavanda, skupina Mlade Hrvatice)

    • KD Međimurje Velenje (folklorna skupina, tamburaška skupina)

    • HKD Istra Piran (klapa Lumin, Glas Kondžila)

    • HKU Novo Mesto (Hrvatski pleter, recitacije)

    • HKD Međimurje Ljubljana (Katruže, Đilkoši, Žabice, recitacija, solo pjevanje)

    • HKD Komušina Škofja Loka (Folklorna sekcija)

    • HKD Maribor (klapa Dalmari)

    Naše društvo - sekcija Cvijet, je pripravilo izložbu ručnih radova u galeriji hotela City. Za likovnu izložbu

    Dražen Kalšan je odabrao nekoliko slika.

    Iz Ljubljane smo krenuli avtobusom ispred E. Leclerca i u

    veselom raspoloženju prispjeli u Maribor oko 13 sati. Tamo su

    nas domaćini lijepo dočekali i poveli da se preoučemo u

    nošnje te prisustvujemo svečanoj misi u crkvi sv. Alojzija

    koju su služili fra Josip Bebić, ravnatelj hrvatske inozemne

    pastve i vlč. Marko Zadravec. Na kraju mise smo zapjevali svi

    skupa »Rajska djevo kraljice Hrvata«.

    Poslije mise smo formirali svečani mimohod svih skupina

    hrvatskih društava preko Glavnog trga, Gosposkom ulicom do

    Grajskega trga. Na Trgu svobode su bili štandovi HTS-a i

    Lepoglavske čipke što baš nismo uspjeli pogledati jer smo bili

    u povorci koja je spretno i sretno došla do Unionske dvorane gdje su se društva pripravljala za nastup.

    Susret delegacija SHDS-a i Mestne občine Maribor organiziran je u prostorima konzulata RH.

    U prigodnom govoru je novi mariborski župan Andrej Fištravec istaknuo dobru suradnju s HKD Maribor i

    Ivanjkom Šimom počasnim konzulom RH a isto tako s Hrvatskom. U sličnom tonu su govorili prof. dr. Danijel

    Rebolj, rektor Univerze v Mariboru i Petar Antunović koji nas je sve predstavio i izrekao zahvalu županu za

    podršku i razumijevanje.

    U 18.00 sati je počeo program kulturnih društava. Kroz program priredbe vodili su znana mlada slovenska

    glumica i članica SNG Maribor Eva Kraš i učitelj hrvatskoga jezika i kulture u Sloveniji Teodor Vočanec.

    Predstavljeni su gosti iz domovine i inozemstva. Kao izaslanica

    predsjednika Republike Hrvatske, prisustvovala je i

    ministrica kulture gospođa Andrea Zlatar Violić.

    U kratkom govoru ministrice Andrea Zlatar Violić i

    predsjednika SHDS Petra Antunovića je istaknuto

    prijateljstvo hrvatskog i slovenskog naroda kroz povijest te

    potrebu omogućavanja boljih uvjeta rada hrvatske zajednice

    u Sloveniji da bi očuvala svoju hrvatsku kulturu. Ovaj sabor

    je jedan od koraka, da se opazi postojanje hrvatske kulture u

    Sloveniji i poveže hrvatska društva u homogeniju skupinu.

    PUŠLEK 14 PRIREDBA

  • Naše društvo je predstavilo slijedeći program:

    Mješoviti zbor KATRUŽE je zapjevao pjesme »Kak je lepo

    živeti v Međimurju«, »Rasceti se ti modra fijolica« i »Jo sem

    stiha doškrebetal«.

    Dječja plesno pjevačka skupina ŽABICE se predstavila s

    pjesmama »Ružica sem bila«,

    »Klinček stoji pod oblokom«i plesnom izvedbom »Igraj kolo«.

    Tamburaški sastav ĐILKOŠI je nastupio s pjesmama »Joj,

    Ano«, »Juliška«, »Snočka sem ti draga« i

    »Mamica su štrukle pekli«.

    Nastup HKDML je završio recitalom Ivana Dominika pjesme

    Franje Mesarića- Frenkija pod naslovom „Drogi moji

    Međimurci“, i za sam kraj je Ivanka Matotek, uz pratnju Maje

    Sedovnik-brač i Brigite Brajkovič-gitara je otpjevala pjesmu

    »Dok sem snočka išla dimo«.

    Utisak je bio, da su sve skupine jako dobro izvele svoj

    program na zadovoljsvo gledališta koje je nagradilo

    nastupajuče dugim pljeskovima.

    Dvosatni program je pokazao svu ljepotu, različitost i

    prepoznatljivost hrvatske kulturne baštine. Drugi sabor je

    također pokazao da naša društva imaju opsežan kulturni program u više sekcija koje ga izvode.

    Ovakav sabor je velik događaj hrvatskog naroda u Sloveniji, nadamo se, da će glas tih događaja doprijeti do

    mnogih Hrvata u Sloveniji, da se uključe i doprinesu bogaćenju hrvatske kulture u Sloveniji.

    Petar Antunović je najavio, da će slijedeći 3.sabor biti u Ljubljani, vjerojatno u Cankarjevom domu.

    Ovogodišnji domaćin HKD Maribor je bio dobar domaćin uz

    snalažljivost i strpljenje nastupajućih su sve priredbe glatko

    izvedene, toplo smo primljeni, lijepa i vesela zabava u hotelu

    City je bila odličan završetak jednog prelijepog hrvatskog

    dana u Mariboru.

    Utisak je mnogih prisutnih, da je sabor slabo propagiran o

    čemu morati razmisliti i o nekim novim pristupima.

    Ako želite vidjeti slike i video snimke s događaja na 2.saboru

    posjetite našu internetnu stranicu tako da u google utipkate

    HKDMLJ i pod Linkovima otvorite FOTO GALERIJA

    HKDMLJ.

    ZAHVALA DONATORJU -

    DRUŽINA SRAKA SPREMLJA NAŠE DRUŠTVO S

    SVOJO PRISOTNOSTJO NA PRIREDITVAH IN

    DONACIJAMI. HVALA!

    PRIREDBA PUŠLEK 15

    Dramska se priprema za

    nove sadržaje

    http://www.hkdml.si/index.php?view=weblink&catid=34%3Apoveznice&id=12%3Afoto-galerija-hkdmlj&option=com_weblinks&Itemid=48&lang=hrhttp://www.hkdml.si/index.php?view=weblink&catid=34%3Apoveznice&id=12%3Afoto-galerija-hkdmlj&option=com_weblinks&Itemid=48&lang=hr

  • PREDODŽBE BALKANA Tekst: Matija lavša

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Na predstavi hrvatske kulture, održana16. 5. 2013. u

    Mestnem muzeju Ljubljana, je naše društvo predstavilo dio

    hrvatske kulture koju gojimo Hrvati živeći u Sloveniji. Ova

    predstava je organizirana u okviru projekta Muzeji

    povezujemo i u sklopu putujuće izložbe Podobe odnosno

    Predodžbe Balkana u Narodnom muzeju Slovenije. Ove

    prateće priredbe je financijski potpomogao Javni sklad R

    Slovenije za kulturu. Zahvaljujemo se gospođi Janji Rebolj

    ispred Mestnog muzeja Ljubljana i vođi ovog projekta te

    gospođi Nini Vošnjak ispred Narodnog muzeja Slovenije koje

    su aktivno surađivale na organizaciji ove priredbe. Na ovim

    priredbama bi predstavili svoju kulturu balkanski narodi koji

    žive u Sloveniji i doprinijeli većoj vrijednosti razmišljanja

    da razlike obogaćuju, sličnosti približuju.

    Hrvatska tradicijska kultura je veoma različita kao i

    konfiguracija Hrvatske i oblik koji podsjeća na krila golubice.

    Kroz svoju povjest se je izoblikovala prepoznatljiva kulturna

    baština tako da mnogi narodi na ovim prostorima prepoznaju,

    da to pjevaju, sviraju ili plešu Hrvati. Ta kultura obuhvaća Primorsko područje od Istre do Dalmacije i

    Dubrovnika , planinsko područje naročito Like, središnje Hrvatske Hrvatskog Zagorja i Zagrebačke regije te

    nizinsko područje od Slavonije preko Posavine i Podravine do Međimurja. Posebnu boju ima baština Hrvata iz

    BiH, što su više puta HK KOMUŠINA Škofja Loka i predstavili na našim priredbama. Koliko možemo sve te

    karakteristike pokušavamo izraziti i u našem društvu a posebno Međimurske županije jer društvo predstavlja

    većinu članstva podrijetlom iz Međimurja.

    Kako je moto ove priredbe Muzeji povezujemo tako i u našem društvu povezujemo kulture obadvije naše

    domovine što je bilo predstavljeno i na ovoj priredbi u adaptaciji igre »Za dobro naroda« po predlošku prvog

    čina komedije Ivana Cankara »Za narodov blagor«. Ovu igru je predstavila dramska sekcija pod vodstvom

    Štefanije Mesarić.

    U našim pjesmama, rukotvorinama i općem kulturnom izrazu a

    naročito u Međimurju imaju velik simboličan utjecaj

    poistovjećenje s golubom i grlicom, cvjetićem fijolicom i

    katružama što je i naziv mnogih umjetničkih skupina. Također

    su u našim pjesmama jako prisutne rijeke Drava i Mura koje

    okružuju zeleno Međimurje te motivi ljubavi do zavičaja i

    domovine obzirom na stoljetne vladavine tuđinaca. Osim ovih

    posebnih motiva jako su također prisutni motivi ljubavi,

    sretne a većinom nesretne, poštovanje mame, oca, boga i

    crkve, motivi proščenja i nostalgije do rodnog kraja.

    Osim toga Hrvatska je izrazito primorska zemlja i mnoge

    pjesme pjevaju o moru što smo i mi uvrstili u naš program.

    Isto tako čuli smo neizostavni slavonski melos nepreglednih

    slavonskih ravnica.

    Trudili smo se obuhvatiti najznačajnije što karakterizira

    hrvatsku kulturu i rad našeg društva.

    Pjevačka skupina Katruže je, pod vodstvom Katarine Kopasić,

    izvela tri stare međimurske pjesme

    »Kak je lepo živeti v Međimurju« , »Rascveti se ti modra

    fijolica« i »Jo sem stiha doškrebetal«

    te jednu dalmatinsku »Oj more duboko«.

    PUŠLEK 16 PRIREDBA

  • Ivan Dominik je prekrasno recitirao pjesmu Franje Mesarića- Frenkija pod naslovom „Drogi moji Međimurci“.

    Živana Marc, Karmen i Barbara Stanko iz dječje skupine Žabice, pod mentorstvom Magdalene Žeželj, su nam

    se s puno žara predstavile s pjesmama »Vehni, vehni fijolica« i »Da bi se zrušile te Legradske gore«.

    Ivanka Matotek, uz pratnju Maje Sedovnik-brač i Brigite Brajkovič-gitara i uz mentorstvo prof. Vide

    Celarec, nam je otpjevala pjesmu »Dok sem snočka išla dimo«.

    Tamburaška skupina Đilkoši nam je uz mentorstvo Josipa

    Lileka izvela pjesme » Joj, Ano « , » Juliška » i » Tiho noči «.

    Na kraju smo svi skupa zapjevali našu poznatu pjesmu »Da

    nam pak dojde to vreme«

    Utisak predstave na pisca ovih redaka je bio očaravajući a

    također i na prisutne što su i predstavnice gradskog i

    narodnog muzeja razdragano naglasile te nas pozvale na

    buduću suradnju a naročito našu dječicu.

    PJESNICI, PREDSTAVLJAJU SE

    PRIREDBA I PJESNICI PUŠLEK 17

    Popevka Međomirska

    Med Murom i Dravom

    ljetima si zvirala.

    Nega bilo človeka

    šteromo si ne srce otpirala.

    Tvoje so reči

    kak materine roke mefke.

    Otirajo z duše

    se misli žmefke.

    Fnogi te sobom

    nose po svetu.

    V srcu te stiščejo.

    Leži s tobom srečo iščejo.

    I da jako boli,

    I da de soza z oka spusti,

    reč si štero štimam,

    reč si štero rada imam.

    Reč si domača, ljudska,

    Ti popevka međimurska.

    Anka Balant

    Donji Kraljevec – objavljeno v Hrvatski

    kajkavski kolendar 2003

    Suncokret kraj puta

    Kišom okupani,

    vjetrom osušeni,

    suncem obasjani,

    jedan mali suncokret kraj puta,

    prati me pogledom

    okrećući glavu,

    znajući....,

    da sam i ja

    samo jedan suncokret,

    što s jedne na drugu stranu

    luta.

    Štefanija Mesarić

    Moja Hrvatska

    Kad se zagledam u neba plavetnilo

    Na sinji Jadran me sjeti

    Kad sunce zalazeći nebo zlatom oboji

    Moja misao zlatnom žitu Slavonije leti

    Kud god idem ona je samnom

    U srcu i duši je nosim

    Svakim dijelićem svoga bića

    Volim je i njome se ponosim

    Katica Špiranec

    Duga

    Prođoh ispod duge

    U želji muškarcem postati

    Da tako lakše mogu

    U vrtlozima života plivati

    Ali prevari me duga

    Ostavi u meni srce žensko

    Koje kuca za sve dobro I lijepo

    I zato u njemu često

    Gnijezde začlost I tuga

    Katica Špiranec

    Ruka

    Kada bih mogla ruku svoju

    U prošlost daleku pružiti

    Pomilovala bih njime dječaka

    Što je tek počeo ljubiti

    Pogled mu je u daljinu bludio

    Život mu prvu ljubav nudio

    ROdila se a nije se smjela roditi

    U zaborav se morala pretvoriti

    Sa rukom bi I srce moje putovalo

    Ponovno dječaku prvu ljubav darovalo

    Katica Špiranec

    Kolovoz

    Po selu I polju

    vozi blatni kolovoz,

    de je me je kak malo dete

    japa zdigel je na voz.

    Ve sem tu v beli sobi

    pod poplenom hrepenenja

    na zadnjem kolovozu

    svojega življenja.

    Još se zmislim domačije

    svojih bližnjih šterih ni.

    Senjam svelte žitne senje

    mojih najlepših dni.

    Ana Truden - Kočiš

  • KROŠNJE UZDIŠU USPOMENOM A LIŠĆE

    TREPERI Tekst: Katica Špiranec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Hladni svibanj kao da se iznevjerio tradiciji. Kiša i vjetar

    kvase i šibaju lice a na mahove iza oblaka sunce proviri i

    kao da želi reći kako nas zaboravilo nije.

    A zaborav često svojim velom pokrije puno toga što nam

    bijaše blizu, što u srcu našem svoje mjesto imaše i tko zna

    zbog čega, ono, srce čovječje uspomena puno, zaboravu

    vrata otvori.

    Još više ima onoga što u srcu tiho ali sigurno ostaje, što dio nas postaje, što uspomenom zasuzi i uzdahom se

    zaboravu odupire. Ima ljudi koji nam u srcu ostadoše, jer smo duša njihove duše koja po nebeskim livadama

    spokojna korača. Što nam ih krišom roditelji opisaše i zajedno za njih oče naš smo molili u tišini ognjišta

    domaćega. Kraj tog ognjišta su nekoć i oni ruke grijali, sanjali i voljeli dok ih kruta sudbina od doma ne otrže i

    u nepovrat odnese.

    Ruka koja je milovala dječju glavicu i blagoslov kruha rezala sablasno se iz jame podigla kao da pita nebo u

    čemu je njen grijeh. Oprezni pokušaji i tihi šapati rodbine nisu mogli odgovora dati, nisu smjeli ruci pregršt

    zemlje rođene pružiti, tijelo potražiti i pokopati, svijeću zapaliti.

    Ruke i tijela, mladost i djetinjstvo, starost i zrelost u jednom grču sa svijetom rastavljeni, bez sućuti i

    samilosti u bezdane pobacani, da čekaju na odgovore ostavljeni. A odgovora više od pola vijeka bilo nije. I

    pravda kao da bijaše zaspala, oči sklopila da ne gleda užase kroz koje su na zadnjem putu prolazili , da ne

    sluša jauke kad su se od života opraštali jer crvenilo stida nikada sa obraza svoga oprati mogla ne bi.

    CRNGROB slikovito seoce toga dopodneva sunce obasja. Kao da i ono poželje ono crno i ono grobno što u

    imenu mjestašca stoji ugrijati, manje crnim i manje grobnim učiniti.

    Crkva Nebeske majke prihvaća sve koji su željni mira, molitve, posebnog blagoslovljenog daha kojim odiše i

    kreposnog duha kojim diše. Sveta misa na kakvoj do sada bila nisam. Misa u kojoj se molitvom i pjesmom dva

    naroda i dva jezika pod okriljem majke združiše. Misa u kojoj smo Hrvati i Slovenci svoje molitve i svoje

    uspomene, svoje tuge i svoje nade slili u zajedničku rijeku prijateljstva. Pružili ruke jedni drugima i u želji za

    mirom pokazali i dokazali da mir i blagoslov isti jezik govore. Pokazali da smo braća u miru kao što smo bili i u

    danima kada su mnogi na žalost zaboravili i čovjeka i brata, a sve pod izgovorom borbe za ideale koji se

    gorkim pokazaše.

    Duša mi je zaplivala u nekoj čudesnoj ispunjenosti, okrijepila sam se vjerom da se ono, što je mojoj i mnogim

    majkama i sestrama, očevima i braći, pomračilo sunčev sjaj više dogoditi ne može. Ispunjena nekim

    neobičnim iščekivanjem uputila sam se u povorci hodočasnika prema križevima, obilježjima u spomen žrtvama

    što padoše od ruke bezumlja.

    U meni su oživjele priče moje majke i činilo mi se da u treperenju lišća duša mojega djeda diše. Diše isto

    onako kako u meni diše tuga pomiješana sa uspomenom, sa njegovim likom koji mi se utisnuo u pamćenje sa

    slike jer me na žalost njegova ruka nikada pomilovala nije. Njen nježni gib zaledio se u samrtnom grču, njegov

    glas izgubio se u jauku mnogih koji su svojom nevinom krvlju natopili ovo tlo. Možda su zato ove bukve i

    smreke tako zelene, možda je ovo raslinje zato tako bujno jer ga čežnja za životom istočena u suze i krv

    hrani.

    Vjerujem da nedoigrane igre dječice koja u ovim jamama završiše život, nedosanjani snovi mladih koji umjesto

    ljubavi samrtni hropac oko sebe slušahu, izgubljeni mir zrelih i starijih koji u toj šumi na kraj svoga puta

    prispješe, neće biti uzalud. Ono što sam pročitala na licima predanim molitvi, u pogledima napojenim

    uspomenama govori u prilog tome.

    Sjećanje i molitva su cement koji veže ljubav sa prijateljstvom, razumijevanje sa poštovanjem i gradi zgradu

    dostojnog života u kojem nikada više čovjek čovjeku vučiji od vuka biti neće.

    Križevi u nijemoj tišini kroz šapat lišća i tužnu pjesmu vjetra poručuju da nam je Bog dao jedan život na

    zemlji. Čeka nas i onaj drugi, bogatiji i ljepši. Da bi ga dostojnim postali, budimo ljudi čista srca i duše

    ispunjene ljubavlju i u kojoj za zlo mjesta nema.

    PUŠLEK 18 OSOBNE MISLI

  • PJESMA JE MELEM ZA DUŠU Tekst: Katica Špiranec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Pjevajući zaboravljamo na trenutak brige i poteškoće kojih

    nikada ne nedostaje. Prepustimo se uživanju u melodiji i

    riječima nama dragih pjesama koje nam život čine

    bogatijim i ljepšim.Pjesme nas prate od kolijevke uz koju

    nas je majčina uspavanka u san uljuljkivala do zadnjeg

    pozdrava kojim nas ispraća u neki ljepši svijet. Slovenci su

    narod koji pjesmu visoko cijeni, pjesmi se predaje, u njoj

    uživa i njome se krijepi. To posebno vrijedi za zborovsku

    pjesmu u kojoj se na stotine glasova sliva u fantastičnu

    simfoniju koja oduševljava i zanosi.

    Posebno mjesto među praznicima zborskog pjevanja zauzima priredba Tabor pevskih zborov u Šentvidu pri

    Stični. Manifestacija se održava više od 40 godina, a naš zbor Katruže već osmi put aktivno na njoj sudjeluje.

    Sunčane i vruće subote 22. lipnja ponovo su se u slikovito mjestašce zgrnili zborovi iz svih dijelova Slovenije

    kao i iz inozemstva da bi zajedno proslavili 44. Tabor koji se održavao pod pokroviteljstvom JSKD i općine

    Ivančna Gorica.

    Bilo je pravo zadovoljstvo pjevati i slušati razdraganu

    pjesmu iz skoro 2000 grla. Pjevale su se izvorne slovenske

    narodne pjesme u oobradi poznatih kompozitora , a

    pjevači su vođeni dirigentom Igorom Švarom. Cijeli

    događaj je bio u znaku naslova tabora »Sijaj, sijaj

    sončece«. Pjesme su odisale veseljem i optimizmom koji

    kao da je želio razbiti zabrinutost teškog vremena u

    kojem živimo.

    Svoju kap sveopćem veselju dodala su i dječica iz

    šentviške osnovne škole svojom predstavom s balonima i

    svojim razgovorom nad čijom porukom , da ni jedno

    tehničko sredstvo ne može djetetu zamijeniti osjećaj

    ugođa i radosti kad ga roditelji pomiluju po glavici, se

    možemo zamisliti. Kako se koncert bližio kraju tako se i na

    licu dirigenta Švare jače zrcalilo olakšanje da se eto

    ponovo jedan krasan susret uspješno privodi kraju. Da se

    ponovo pokazalo koliko Slovencima ovaj tabor znači. Iz

    daleke Subotice i Zrenjanina, iz Splita i mnogih drugih

    mjesta, gdje su Slovenci našli svoj drugi dom, pohrlili su

    da se u pjesmi povežu, ponovo združe i pokažu da ih i

    pjesma čvrsto sa domovinom povezuje.

    Doći će sigurno i na godinu, a vjerujem da će i Katruže

    zapjevati i na slijedećem taboru. I mi ćemo pjesmom

    pokazati da se u Sloveniji osjećamo prihvaćeni, da

    njegujemo i kulturu naše druge domovine, da tako jedni

    druge bogatimo.

    Do 45. tabora i doživljaja koji se duboko utisne u pamćenje pripremit ćemo i nove pjesme te ih zajedno sa

    brojnim učesnicima zapjevati i uživati u njima.

    ZAHVALA DONATORJU

    PRIREDBA PUŠLEK 19

  • MIJO STANKO - HRVATKSA SE VRAĆA U

    DOM EUROPE KOJEMU I PRIPADA Tekst: Katica Špiranec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Mnogi se pitaju odakle toliko energije, radosti i poleta

    ljubljanskim Međimurcima da u svojemu hrvatskome

    društvu, sa skromnim sredstvima stignu organizirati

    svoje manifestacije i sudjelovati na drugim susretima

    Hrvata u Sloveniji i u posjetima Hrvatima u domovini i

    izvan domovine, te na međunarodnim smotrama

    folklora? Odgovor se otkriva u činjenici koju ističe

    vodstvo društva da su oni „u Sloveniju ponijeli svoj jezik

    i svoju kulturu kao nešto najvrednije iz svojega Međimurskoga zavičaja“. I sve to nam u živoj riječi potvrđuje

    agilni predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva Međimurja Ljubljana Mijo Stanko, s kojim razgovaramo

    prigodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

    Kada i kako ste se odlučili iz rodnog Goričana doći u Sloveniju?

    U ono vrijeme je to bilo nešto normalno da se ide u Sloveniju u

    zanat ili u školu. U Čakovcu nije bilo velikoga izbora, posebice za

    strojna usmjerenja. U Zagrebu se moglo teško doći do mjesta u

    školama, jer su imali prednost oni iz navodno nerazvijenih krajeva.

    Mi smo bili tada zapostavljeni, a vrlo naseljeni i sve to zbog blizine

    granice. Dakle niti nije bilo strukovnih škola niti zaposlenja, te smo

    doslovce morali ići trbuhom za kruhom. Međutim bilo je svijesti

    kod naših ljudi i znali su da u drugim sredinama mogu doći i do

    školovanja i do radnih mjesta i tako smo mi činili i postigli i u

    Sloveniji i u drugim zemljama. Sa prijateljima u razgovoru sam

    saznao da ima mjesta u školi „Litostroja“ i tako sam ja došao u Ljubljanu. Prvi put sam se tada 1959.godine sa

    14 godina sastao sa Slovenijom i prvi put vidio trolejbuse. Sjećam se kako sam poletio kod polaska trolejbusa.

    Kako ste se snalazili prvih dana, u kontaktima, u stranom jeziku?

    Teško mi je bilo prvih dana daleko od svojega doma u Međimurju. Svako jutro kada bi se probudio samo

    gledam prema istoku gdje je tvoj dom i onda ti idu suze na oči. Sunce sije, grije te i vidiš negdje tamo moj

    dom, a sada ja sam tu daleko od doma. S druge strane mi Međimurci nismo imali problema s jezikom jer smo

    slovenski jezik razumjeli zbog velike sličnosti sa međimurskim govorom. Mama je željela da postignem u školi

    uspjeh i da mi bude bolje u životu. U domu učenika „Litostroja“ smo se lijepo družili i sa Slovencima i dakako

    sa našim Međimurcima.

    Kako ste se tada družili Međimurci u Ljubljani? Kako ste uspjeli u poslu kao stranac?

    Pa najviše smo se družili u slobodno vrijeme oko nogometa i stolnoga tenisa. Tako je bilo i kada sam se

    zaposlio u Litostroju, gdje sam se i školovao. U Litostroju sam došao do projektiranja dizalica i industrijske

    opreme. Recimo ja sam bio u Nuklearnoj Krško glavni nadzornik za dizalicu za reaktor. Većina nas je bila

    ponosna da smo tako uspjeli. Mi smo se htjeli organizirati kao zavičajno društvo Međimuraca, ali za tako nešto

    nismo dobili dozvolu od vlasti, pa smo se družili kao klapa.

    Kada su se stvorili uvjeti za organiziranje u društvo Međimuraca?

    Kada je počeo rat u Hrvatskoj to nas je jako pogodilo i odmah smo

    se počeli okupljati i organizirati u hrvatskim društvima, a od

    1995.godine, poslije Oluje kao zavičajni klub Međimuraca u okviru

    Hrvatskoga društva u Ljubljani. Naš zavičajni klub je 1998.godine

    prerastao je u društvo, koje od 2006.godine nosi današnje. Mi smo

    se počeli družiti u kuglani u Šiški. Tako da smo najprije imali

    kuglačku sekciju, pa zatim dramsku i pjevačku sekciju. U prvo

    vrijeme smo nastupali samo na druženjima nas Međimuraca, na

    Željeznoj cesti kod Ive Garića, koji nam je omogućio tamo i

    vježbanje,nastupe i sjednice društva.

    PUŠLEK 20 RAZGOVOR

  • Kada je bio vaš prvi javni nastup?

    To je bilo prije 16 godina 1996.godine u Kulturnome domu Črnuče kada smo ustanovili zavičajni klub

    Međimurja u Ljubljani. Slijedeće godine smo imali nastup u Goričanu.

    Kako su dalje bili organizirani nastupi društva?

    To je bilo organizirano prigodom dana državnosti, dana osnivanja društva-Međimurska noć(zadnji tjedan u

    studenom) i Materinski dan. Na tim priredbama sudjeluju i druga hrvatska društva, te društva drugih manjina.

    Kakve su vaše veze sa matičnim krajem Međimurja?

    Surađujemo sa više društava. Recimo na smotri u Prelogu, a

    pobjednik ide na državno takmičenje. Tamo sudjeluje oko 30

    društava, a mi tamo sudjelujemo već više godina i to vrlo uspješno,

    što svjedoče brojna

    Gdje ste nastupali izvan Slovenije i Hrvatske?

    Nastojimo organizirati nastupe u zemljama gdje žive Hrvati i

    dakako na smotrama i takmičenjima.

    Kakvi su vaši planovi za djelovanje HKDM LJ

    Mi želimo usavršiti rad svih sekcija. Želimo ustanoviti folklornu

    skupinu mladih, da oni ponesu djelovanje društva u budućnost. Dakako, i dramsku sekciju treba pomladiti.

    Kako su vaš doživljavali u Međimurju od kada dolazite iz Slovenije kao članice Europske unije?

    Na njihove dojmove i razmišljanja o nama utjecala je i državna politika između Slovenije i Hrvatske, koja tada

    nije bila dobra, zbog više problema.

    Kako sada oni vas doživljavaju kada i Međimurje ulazi u Europsku uniju?

    Međimurje jest već davno u Europskoj uniji, zato što svaki drugi Međimurac je radio negdje u EU. Stoga oni

    to pozitivno prihvaćaju i smatraju da će se stanje u Hrvatskoj promijeniti na bolje.

    Poznato je da Međimurci jako drže do svojih tradicija. Hoće li se vaše tradicije u EU izgubiti ili će

    doživjeti europski procvat?

    Mislim da će EU samo doprinijeti razvitku našega međimurskoga kraja i njegovanju tradicija, što već postaje

    očito u zajedničkim projektima EU i susjednih država članica.

    Kako vi gledate na Sloveniju kao članicu EU i nam susjednu državu?

    U prošlosti nije sve bilo kako bi trebalo biti i nije bilo uvijek razumijevanja za težak položaj Hrvatske u ratu.

    S druge strane Slovenci su vrlo cijenili nas Međimurce na radnim mjestima, a to vrijedi i za ostale Hrvate.

    Danas su ti odnosi puno bolji nego prije godinu, dvije.

    Čime ste vi Međimurci obogatili život u Sloveniji, a što osjećate da je vama dala Slovenija?

    Mi smo Sloveniji puno dali sa poštenim i korektnim radom, čime smo doprinijeli i ugledu Hrvata u Sloveniji. U

    Sloveniji smo lijepo primljeni i postigli puno u radu, obitelji i životu.

    Kako se Međimurci vide u budućnosti Slovenije?

    Puno nas je ostvarilo ovdje svoju obitelj. Recimo ja sam upoznao

    svoju suprugu na stolnome tenisu u „Iliriji“. Djevojke su nas

    gledale. Međimurci su bili dobro stolnotenisači i ženske su za nas

    navijale i tako smo upoznali. Tu sam ostvario obitelj. Danas ima

    sina i kćer i dvije unuke Barbara i Karmen, koje nastupaju u

    „Žabicama“. Mi u obitelji smo zaljubljeni u Istru, gdje smo uz

    kuću posadili maslinik i u tome jako uživamo. Taj užitak i radost

    moje obitelji i obitelji svih naših Hrvata Međimuraca bit će još

    veća kada 1.srpnja i Hrvatska bude u EU. To će nam biti novi

    poticaj da naše društvo bude svakim danom sve jače i da razvijemo čim više sadržaja naših djelatnosti za što

    uspješnije nastupe u raznim prigodama naših druženja.

    Što bi poručili Hrvatskoj na ulasku u Europsku uniju?

    Pozdravimo našu zemlju, našu Hrvatsku, da bude sretna u novome okruženju. Hrvatska nije zemlja, koja ulazi u

    savez njoj nepoznatih zemalja. Hrvatska se vraća u dom, iz kojega ju je povijest bila privremeno ostavila po

    strani. Naša domovina jest lijepa zemlja i od početka dio zapadne kulture i civilizacije. Želimo da Hrvatska

    obogati novu sredinu sa svojim plodnim potencijalima i očuvanim ljepotama prirode. Hrvati u Sloveniji želimo

    svojoj domovini Hrvatskoj uspješan ulazak i življenje u Europskoj uniji, a svim njenim državljanima želimo

    dobrodošlicu: Dobro nam došla naša Hrvatska! RAZGOVOR PUŠLEK 21

  • PUT PRIJATELJSTVA VUKOVAR – LJUBLJANA

    2013 Tekst: Milan Pavelić

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Lijepo vrijeme i dugo očekivani dan polaska na novu, već11.

    karavanu prijateljstva Vukovar-Ljubljana još je više popravilo

    ionako dobro razpoloženje svih učesnika karavane. Mjesto

    polaska kao i obično, sudionici dolaze na vrijeme i na vrijeme

    karavana kreće prema gradu heroju Vukovaru. I ove godine su

    se karavani pridružili članovi HKDMLJ i svojom prisutnošću i

    pjesmom podigli već ugodnu atmosferu. Dolazak u Vukovar je

    uvijek novi doživljaj za sve učesnike, a posebno za naše goste

    i članove HKDMLJ.

    Nakon dolaska u Vukovar aktivnosti se odvijaju po zacrtanom

    planu, gosti odlaze na mjesto stradanja i Memorijalni centar

    Ovčara, dok delegaciju ZHDS i predstavnike karavane

    primaju u posjet čelnici grada Vukovara na čelu sa

    zamjenicom gradonačelnika gđom. Daijelom Stanković. U

    ugodnom razgovoru i prijatnom druženju predsjednik ZHDS

    g. Petar Antunović članovima gradske uprave predaje

    prigodne poklone. Posebnu pažnju posvećuje skorom ulasku

    Hrvatske u EU i tom prilikom daruje zbornik kojega je za tu

    prigodu izdala ZHDS. Cjelokupan posjet zaključujemo

    pjesmom članica i članova »KATRUŽE« koje su otpjevale tri

    pjesme i time uveličale događanje.

    Nakon posjeta gradskim vlastima svi članovi karavane i gosti

    odlazimo do križa na ušću rijeke Vuke u Dunav i polažemo

    vijenac te palimo svijeće da i na taj skroman način odamo

    počast našim herojima koji su dali svoje živote za Lijepu našu.

    Popodne koristimo za izlet u poznato vinogorje gradića

    ILOKA te obilazak i degustaciju vrhunskih vina toga kraja.

    Prilikom obilaska Starih podruma i imanja Principovec te

    razgledanja zaista lijepoga krajolika doživjeli smo Lijepu našu

    u novoj dimenziji.

    Sve što je lijepo kratko traje, tako da je vrijeme polaska za

    Vukovar prebrzo došlo.Gosti karavane nakon zajedničke

    večere u Hotelu LAV vraćaju se nazad u Ljubljanu, a biciklisti

    svak sa svojim mislima o novom polasku karavane odlazimo na

    zasluženi odmor.

    Četvrtak je 20.06.2013. Vrijeme je za polazak 11. Karavane.

    Točno u 7.30 članovi poglavarstva grada Vukovara poželjeli su

    sretan put karavani sa željom da se ponovo vidimo slijedeće godine.

    Vrijeme je ugodno za vožnju i svi biciklisti složno vrtimo pedale tako da u grad Osijek stižemo čak i nešto

    ranije od planiranoga. Odmor od pola sata koristimo za srdačan susret sa predstavnicima grada i sportskih

    udruga, okrjepa, koju su pripravili, je kao naručena. Polazak karavane ka novom cilju gradu Našice je ustaljena

    praksa. Na tom putu bicikliste dočekuje temperatura od 37,5C tako da je potrebno uložiti više napora i

    koncentracije za vožnju. U Našice dolazimo na vrijeme gdje nas dočekuje gradonačelnik g. Krešimir Žagar. On

    karavanu odvodi u hotel PARK gdje priređuje ručak i jednosatni odmor. Tom prigodom predsjednik SHDS g.

    Antunović i g. Žagar izmjejuju poklone želeći ponovni susret, ali u Ljubljani.

    Nakon toga učesnici karavane kreću ka novom odredištu toga dana a to je grad Slatina gdje se susrećemo sa

    gradskim vlastima. Nakon okrjepe i odmora od trideset minuta krećemo ka novom cilju gradu Virovitici. U

    gradskoj jezgri i lijepom parku nas dočekuje gradonačelnik Ivica Kirin sa svojim suradnicima.

    PUŠLEK 22 PUT PRIJATELJSTVA

    jfdgj jfdgj

  • Put prijateljstva več 11 godina prolazi kroz Viroviticu i

    g.Antunović predlaže da se svih 11 gradonačelnika gradova

    kroz koju prolazi karavana nađu u Ljubljani.

    Slijedeći grad i konačni cilj današnje etape u dužini od 210

    km. je grad Đurđevac. Karavana u Đurđevac dolazi u 19:00,

    dočekuje nas gradonačelnik. g. Željko Lacković sa svojim

    suradnicima, u razgovoru sa g.Antunovićem se zahvali

    karavani za ponovni posjet te sve skupa pozove u hotel PICOK

    na večeru i prezentaciju grada te legendu o Picokima.

    Atmosferu same prezentacije grada su uljepšali mladi svirači

    na cimbule te atraktivne trbušne plesačice. Smještaj i ugođaj

    u hotelu je vrhunski, tako da je odmor bio više nego uspješan.

    Slijedećeg dana u petak 21.06.2013. polazi karavana na svoj

    drugi dio puta do Samobora u dužini od 150 km. Na tom putu

    posjećujemo gradove Bjelovar,Vrbovec, Zagreb, Svetu

    Nedelju i Samobor. U svim gradovima članovi karavane i

    vodstvo SHDS su izuzetno srdačno dočekani od vodećih ljudi

    u gradu. Sam dolazak u glavni grad naše lijepe domovine

    Zagreb je poseban doživljaj, a poseban je osjećaj stajati i

    biti učesnik karavane na glavnom trgu u Zagrebu - trgu bana

    Josipa Jelačića. Karavanu su dočekali čelni ljudi grada i u

    razgovoru pohvalili organizatore karavane sa željom

    ponovnoga susreta u 12. karavani.

    Cilj druge etape je grad Samobor i njegovi srdačni

    domaćini,koji su sve učesnike pozdravili i zaželjeli im ugodan

    boravak u gradu, te zasladili svoje domaćinstvo odličnim i

    nadaleko poznatim samoborskim kremšnitama. Predsjednik

    saveza g.Antunović se je u imenu svih sudionika karavane

    našim domaćinima zahvalio i predao im prigodne poklone,

    biciklisti i naši vjerni vozači kombija hladnjaka i servisa

    krenuli smo u Hotel LAVICA gdje nas je čekalo sve potrebno

    za okrjepu i ugodan odmor za zadnju treću etapu našega puta.

    Subota 22.06.2013., točno po voznome redu karavana iz Samobora u 8.00 kreće na svoju zadnju etapu u

    dužini od 140 km ka konačnome cilju u Ljubljanu. Polazak iz Samobora i dolazak na granični prijelaz Bregana

    uz pratnju policajaca MUP-a Hrvatske prolazi u najboljem redu. Prvo odredište u Sloveniji je grad Sevnica

    gdje nas na starome gradu dočekuje župan g. Ocvirk. Prijaznost našega domaćina se očituje na svakome

    koraku, kako u srdačnom prijemu tako i na upoznavanju samoga grada i njegove povijesti. Učesnicima karavane

    i g. Antunoviću se zahvaljuje za ponovnu posjetu gradu i ujedno čestita skori ulazak Hrvatske u EU, a vodstvo

    karavane županu poklanja prigodne poklone. Zajednička ocjena svih je da je karavana poveznica obiju naroda

    ne samo na športnom i kulturnom nego i gospodarskom polju. Biciklisti kolesarskega kluba Sevnica su dio

    karavane i prate nas do Mokronoga gdje se, uz lijepe želje,

    opraštaju od nas sa željom da sljedeće godine budemo zajedno

    u karavani. Karavana nastavlja svoj put kroz Trebnje gdje se

    zaustaja i sa dožupanom u srdačnom razgovoru još jednom

    potvrđuje sve prije rečeno.

    Dolazak u Grosuplje, gdje nas srdačno dočekuje župan Peter

    Verlič sa suradnicima, je za sve učesnike poseban jer smo

    praktično već na konačnom cilju. Srdačan razgovor g.Verliča i

    g.Antunoviča daje nam za pravo da je karavana i njeno

    poslanstvo na pravome putu. Uz lijepe želje za buduću suradnju

    karavana odlazi ka konačnome cilju. Dolazak u Ljubljanu svim učesnicima karavane je poseban doživljaj.

    Kulturni program u čast Dana državnosti R.Slovenije i R.Hrvatske su pripremili članovi HKDMLJ. PUT PRIJATELJSTVA PUŠLEK 23

    jfdgj jfdgj

  • Sve učesnike karavane i sve

    nastupajuće je srdačno pozdravio

    župan Ljubljane g.Zoran Janković.

    U karavani smo i ove godine imali

    jubilante koji su prevozili Put

    prijateljstva 5. i 10. put. Put od

    Vukovaras do Ljubljane deset puta

    su prevozili: Igor Jager, Dušan

    Hamun, Janez Štangar i Željko

    Jadanić. Posebna zahvala našoj

    »kolesarki Marti« koja je i ove,

    kao i proteklih godina, članovima

    karavane priredila okrjepu i

    prijatno druženje .

    Svi članovi karavane su za prevoženi put dobili medalju za

    sjećanje na srdačno druženje i prevoženi put od Vukovara do

    Ljubljane u dužini od 500 km.

    Druženje svih sudjelujujućih u ovom lijepom događanju se je

    nastavilo u prostorima Hrvatskoga doma u Ljubljani.

    Od mene kao vođe ove i svih dosadšnjih karavana svim

    učesnicima posebna hvala sa željom ponovnoga susreta u

    karavani »Put Prijateljstva Vukovar-Ljubljana 2014.«

    PUŠLEK 24 PUT PRIJATELJSTVA

    jfdgj jfdgj

  • PRIREDBA ZA DAN DRŽAVNOSTI 2013 Tekst: Matija Plavša

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Priredba je održana 22. 06. 2013. pod nazivom „Pružimo si ruke“

    na Pogačarjevom trgu u vremenu od 15.30 do 17.30. Scenarij za

    nastup je pripremila Štefanija Mesarić a voditelj programa je bio

    Matej Brodarić. Za projekt su još bili zaduženi Mijo Stanko-vođa

    projekta, te Katica Špiranec i Matija Plavša za tehničku izvedbu.

    Jako se zahvaljujemo svim ostalim članovima društva iz sekcija

    Katruže, Cvijet, Đilkoši, Žabice i dramske koji su se zdušno

    potrudili, da se izvede ova priredba.

    Voditelj Matej Brodarić je pozdravio gledateljstvo, uzvanike i

    nastupajuće u ime HKDMLJ koje organizira ovu priredbu povodom

    Dana državnosti R. Hrvatske i R. Slovenije pod nazivom „

    PRUŽIMO SI RUKE“.

    Ovoj priredbi se pridružuje dolazak biciklističke karavane “Put

    prijateljstva Vukovar-Ljubljana“ koju organizira Savez hrvatskih

    društava Slovenije.

    Voditelj je istaknuo važnost hrvatskih udruga u Sloveniji i ovakvih

    priredbi. Cilj je čvršće povezati članove zajednice Hrvata u

    Republici Sloveniji putem druženja na predavanjima, izložbama,

    literarnim i glazbenim večerima, proslavama, domjencima i drugim

    aktivnostima te jačati veze s matičnom domovinom, očuvati

    tradiciju, kulturu i jezik.

    Posebno smo pozdravili naše najveće donatore: predstavnike

    Javnog sklada RS za kulturne djelatnosti, koji nam je i ove godine

    odobrio sredstva za prijavljene projekte svih naših sekcija,

    predstavnike Mestne občine Ljubljana kao i g. Zlatka Sraku, g.

    Branka Njarija, g. Darka Orehovca i sve ostale, koji nam pomažu

    na bilo koji način. Ovom prilikom smo se također zahvalili i našoj

    matičnoj domovini Republici Hrvatskoj koja nam isto tako jako

    pomaže u našim aktivnostima.

    Naša sekcija ručnih radova – CVIJET nam je za tu priliku izložila

    svoje radove na štandovima oko pozornice.

    Program smo započeli himnom R. Hrvatske i R. Slovenije, koje su

    otpjevali članovi naše najmlađe sekcije - Živa Marc i Jakob Matič.

    Svim prisutnima su se također obratili predsjednik HKDMLJ Mijo

    Stanko i Romana Franulović – Bušić, opunomoćena ministarka iz

    Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Sloveniji. Istaknuli

    su također važnost ovakvih priredbi za povezivanje naroda

    Slovenije i Hrvatske i hrvatskih udruga u Sloveniji.

    Program su nastavili dječja plesno pjevačka skupina Žabice sa

    spletom hrvatskih, slovenskih i međimurskih narodnih pjesama:

    »Ja sam mala ruža«, »Igraj kolo«, »Sijaj sijaj sončece« i »Da

    nam pak dojde to vreme«.

    Hrvatska Kulturna Udruga Novo Mesto se predstavila s nama

    znanom vokalnom skupinom “Hrvatski pleter”, koja predstavlja i

    njeguje hrvatsku glazbenu baštinu na javnim nastupima i

    manifestacijama, na kojima se predstavljaju etničke manjine, koje

    žive i djeluju u Republici Sloveniji. Hrvatski pleter je otpjevao: »Ostala si ista«, »Išel budem v kleticu« i

    »Dobro jutro srce moje« PRIREDBA PUŠLEK 25

  • Nova ženska vokalno instrumentalna skupina HKDMLJ se

    predstavila s međimurskom pjesmom »Dej mi Bože, joči

    sokolove« uz izvedbu Ivanke Matotek uz pratnju brača -

    Maja Sedovnik i gitare-Brigita Brajkovič, mentorica prof.

    Vida Celarec.

    Miješani pjevački zbor KUD Medis Črnuče sudjeluje s nama

    od 1996 leta. Zbor vodi g. Marko Tiran. Izveli su tri pjesme:

    OJ TRIGLAV MOJ DOM - JAKOB ALJAŽ, VASOVALEC -

    NARODNA- EMIL ADAMIČ I ŽABE - JOSIP STRITAR -

    VINKO VODOPIVEC.

    Pjesma „Popevka Međimurska“ je objavljena u Hrvatskom

    kajkavskom kolendaru 2003., avtorica pjesme je Anka Balent

    iz Donjeg Kraljevca. Pjesmu će izvesti aktivni član tako u

    dramskoj tako i u pjevačkoj skupini HKDMLJ, recitator -

    Ivan Dominik.

    Pjevačka skupina HKDMLJ Katruže, srce našega društva,

    je zapjevala: Kak je lepo živeti v Međimurju, Razcveti se ti

    modra fijolica, Planike i Ne dirajte mi ravnicu.

    Folklorna skupina Pušlec djeluje u sklopu društva

    umirovljenika Boris Kidrič. Pripravili su splet Prekmurskih

    plesova. Skupinu prati na harmoniki Slavko Gomsi ,

    koreografiju uređuje prof. Emilija Razpotnik

    Gdje je tambura i pjesma tu je i veselje, a to veselje

    uglazbljuju članovi tamburaške sekcije HKDMLJ Đilkoši.

    Razveselili su nas izvedbom pjesama:Kuća na kraju sela,

    Dolina našeg djetinjstva i Juliška.

    Turistično društvo Kanja Trzin se je predstavilo s narodnim

    pjevačima i muzikašima. Jože i Angela Jagodic su izvela:

    Moje dekle je še mlada, Je pa davi slanca padla, Ohcetna

    polka i Venček ljudskih.

    Kao naš gost iz Šmarja Sap nam je prvi put došao Muški

    pjevački zbor Šmarski fantje. Za nastup so pripravili tri

    dalmatinske pjesme: J. Veršić / MJZ: »Dobro jutro, ca se ne

    javiješ« (dalmatinska narodna) prir. S. Ribarović: »Proplaka'

    će me zora« (narodna) R. Gros / del. prir. MJZ: »Ružo

    crvena« (D. Šimek).

    Oko sredine programa, predsjednik Saveza hrvatskih

    društava u Sloveniji Petar Antunović , kao predvodnik

    biciklističke karavane Put prijateljstva - Vukovar – Ljubljana,

    je doveo karavanu na trg i održao kratak govor.

    Dočekao je i pozdravio karavanu gradonačelnik Ljubljane

    Zoran Janković.

    Pozdrave je izgovorio i vođa karavane Milan Pavelić.

    Više oko biciklističke karavane Put prijateljstva - Vukovar –

    Ljubljana čitajte u članku Milana Pavelića.

    Petar Antunović je podijelio priznanja učesnicima karavane,

    a profesor Teodor Vočanec svjedođbe polaznicima dopunske

    škole hrvatskog jezika.

    Poslije priredbe na Pogačarjevem trgu su gostje in nastopajoči

    na proslavi, pozvani u društvene prostore u Hrvatski dom na

    Masarykovo 14 na domjenak i druženje uz zvuke naših Đilkoša. PUŠLEK 26 PRIREDBA

  • IZLET U KRAPINU I GORNJU STUBICU Tekst: Teodor Vočanec

    Foto: Arhiv HKDM-LJ

    Nastava hrvatskog jezika i kulture nije samo učenje

    pravopisa i gramatike, nego jedan interesantan spoj jezika,

    povijesti, geografije kojeg nastojimo upotpuniti i živim

    doživljajem. Tako smo ove godine u suradnji s hrvatskim

    društvima u Sloveniji organizirali izlet u kolijevku europske

    civilizacije i prekrasan gradić smješten među slikovitim

    zagorskim bregima, u Krapini.

    Naš mali izlet pretvorili smo u pravi „mali sabor“, jer su

    nam se pridružili učenici iz svih krajeva Slovenije gdje se

    uči Hrvatski jezik i kultura, okupilo nas se pedesetak, te smo zajedno proveli dan u veselom druženju i igri.

    Put nas je prvo vodio do najvećeg nalazišta neandertalaca u Europi, i najljepšeg muzeja trenutno u Hrvatskoj,

    Muzeja