Upload
others
View
26
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
PUŠLEK Listek Hrvatskog kulturnog društva Međimurje iz Ljubljane,
SRPANJ, 2013, broj 23
DOBRO NAM DOŠLA
HRVATKSA - SEKCIJE PREDSTAVLAJU SE – PROSLAVE – PRIREDBE – RAZGOVOR SA MIJOM
STANKOM – ŽABICE – PUT
PRIJATELJSTVA VUKOVAR
LJUBLJANA – SABOR HRVATSKE KULTURE – SKUPŠTINA HKDMLJ – PJESNICI PREDSTAVLJAJU SE – DAN DRŽAVNOSTI –
ZAHVALE – HRVATSKA
DOPUNSKA NASTAVA U
SLOVENIJI – ČEHARA – DJELOVANJE MLADIH –
PREDOĐBE BALKANA – IVI BAŠNECU U SJEČANJE
Članovi HKDM-LJ čestitamo Republici Hrvatskoj, novoj članici Europske unije, a svim njenim građanima izražavamo dobrodošlicu sa željom za uspješan daljnji razvoj i svekoliki napredak.
Dobro nam došla Hrvatska!
Stare priče koje na kraju sadrže pouku nikada ne gube na aktualnosti. Među takve sudi i ona o tankom prutu koji može i dijete slomiti, a nekoliko prutova u snopiću zadaju muke i krepkom mladiću. I ljudi se udružuju da bi bili jači i uspješniji, a zemlje, želeći postići sinergiju u razvoj uloženog truda, sigurnije i uspjepšnije čuvati svoje granice,
bolje i korisnije crpjeti prirodne i ljudske izvore povezuju se u saveze. Nama najbliži EU uskoro postaje bogatiji za novu članicu. Iako se dugo pripremala za ulazak, Hrvatska nije zemlja koja ulazi u savez njoj nepoznatih i dalekih zemalja. Prije bi se moglo reći da se vraća u dom iz kojeg ju je povjest privremeno udaljila. Nije ni čudo, jer ova lijepa zemlja je oduvijek bila dio zapadnog civilizacijskog i kulturnog korpusa. Njen hod je u nekoliko nesretnih razdoblja skrenuo s puta na koji se danas vraća. Želimo joj sreću i uspjeh, da zauzme mjesto koje joj pripada i obogati novu sredinu svojim potencialima koji nisu mali. Ljepota i očuvanost njene prirode, marljivost i sposobnost njenih ljudi i želja da zajedničkim nastojanjima grade ljepšu budućnost, obilježja su sadašnjeg trenutka. Hrvati u Sloveniji želimo svojoj dragoj domovini uspješan ulazak u EU, a njenim građanima želimo dobrodošlicu u društvo kojem su oduvijek pripadali. Mijo Stanko, predsjednik društva
PUŠLEK 2 UVODNIK
KOLOFON
Časopis Pušlek broj 23, izdalo je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje – Ljubljana, Masarykova 14, 1000 Ljubljana,
tteell..//ffaakkss ++++338866 11 443377 4400 1144,, IInntteerrnneettsskkaa ssttrraanniiccaa:: wwwwww..hhkkddmmll..ssii// EE--mmaaiill hhrrvvaattsskkoo..kk..dd..mm..ll@@ssiiooll..nneett
TR SI56 0201-0009-2449-987, DŠ 60566680 Glavni i odgovorni urednik; Mijo Stanko
Članovi uredništva; Katica Špiranec i Matija Plavša
Fotograf društva: Miroslav Kosanović, obdelava fotografij Miša Stanko Lukašev
Lektor slovenskog in hrvatskog jezika: ; Katica Špiranec
Tehnički urednik in grafička obrada: Mijo Stanko in Miša Stanko Lukašev,
Naklada: 400 primjeraka, Tisak: Tiskarna SILVECO d.o.o. Seliškarjeva 36, 1290 Grosuplje
Časopis se bezplatno dodjeljuje članovima HKDM-LJ, prijateljima te prijateljskim udrugama i donatorima društva.
KAD SE DUŠA KUĆI VRAĆA
Djevojka bujne kose raspletene
Sinjega oka u kojem ponos sja
U haljini od zlatnog klasja
Bosonoga trnovom stazom korača.
U ruci nosi zavežljaj mali
U njemu sve je što joj nešto znači,
Hrabrost i poštenje, ponos i znanje
Sloga s kojom se postaje jači.
Majci u zagrljaj ona hrli,
Zagrljaj koji su vjekovi tkali,
Koji je željela od kad zna za se
A život i sudbina nisu joj ga dali.
Još nešto nosi duboko u srcu
Koje sretno kuca pjevajući,
Najljepšu pjesmu od pjesama sviju
Onu o duši što se vraća kući.
Pjesmu Hrvatskoj priredila
Katica Špiranec, tajnica društva
Uspomena na Ivana Bašneca
Oprostili smo se od našega Ivana Bašneca u ponedjeljak 22.4.2013. Njegova
duša bila je čaroban kraj i nemožemo preboljeti, da je više nema. Prerano nas je
zapustio, da bi to mogli razumjeti i prihvatiti. Kada nas zapusti takav čovjek, za
nas je prerano, čini nam se da nismo proveli skupa toliko vremena, koliko mislimo
da mu pripada.
Rođeni Goričanec, Međimurec i Hrvat je lojalno i uspješno živio i radio u drugoj
domovini Sloveniji. Na svom životnom putu je igrao nogomet u slovenskoj ligi a
bavio se i modeliranjem. U službi u Litostroju je prolazio kroz mnoga zaduženja,
bio je kontrolor, poslovođa, vođa pogona i savjetnik direktora. Također se je
iskazao i kao inženjer sigurnosti a potom kao pomočnik generalnog sekretara
skupštine RS.
Bio je jedan od osnivaća našeg društva. Dognao je, da se Hrvati iz Međimurja moraju organizirati, pa je
zajedno s nekolicinom svjesnih ljudi predano radio na osnivanju Zavičajnog kluba Međimurje koji je 1996. i
osnovan. Od tada je u ovim godinama evoluirao u današnje HKDMLJ. Od osnivanja je imao mnoga zaduženja i
funkcije a bio je i naš drugi predsjednik.
Uvijek smo znali, da se na njega možemo osloniti kao čovjeka i prijatelja. Davao je svoj maksimum, jer je bio
kod svake stvari prisutan s dušom i tijelom. Takav čovjek je bio. Nije bio konfliktna osoba. Stvari je rješavao
s puno osjetljivosti. Volio je svoju familiju, posao i naše društvo i na sve to je bio ponosan.
Da je naše društvo danas najveće hrvatsko društvo u Sloveniji, koje radi u desetak sekcija, je u velikoj mjeri i
njegova zasluga.
Vrijeme, koje smo preživjeli skupa u prijateljskom druženju, radu, nastupima, savjetovanjima i svim drugim
aktivnostima , će ostati u našim srcima i trajnoj uspomeni.
Hvala ti i slava Ivane, za sve dobro, što si nam dao i neka ti bude laka Slovenska zemljica.
Z A H V A L A
Ob nenadomestljivi izgubi dragega moža, očeta in dedka
BAŠNEC IVANA
se iskreno zahvaljujemo vsem,
ki ste ga pospremili na njegovi zadnji poti, darovali cvetje in sveče,
izrekli tolažilne besede
ter nam pomagali v teh težkih trenutkih.
Še posebej se zahvaljujemo pevskemu zboru HKDM-LJ za zapete pesmi in govorcu za poslovilni govor.
Ljubljana, 16.4.2013
Žalujoči: žena Tatjana, sin Tomaž, hči Kristina z Gašperjem,
vnuka Jan in Nejc
IN MEMORIUM PUŠLEK 3
SVETI VALENTIN NJEGUJE I MEĐIMURSKE
KORIJENE Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Kod nekih slavenskih naroda još uvijek se održalo vjerovanje
da sveti Valentin pomaže mladom korijenju da stabljikom
postane i plod donese.
Ovom poslanstvu vrijednog sveca uspješno se priključilo i ono
o njegovanju i izražavanju svekolike ljubavi. Sve što raste još
bolje cvate milovano nježnim zracima ljubavi.
Jedne lijepe subotnje večeri sv. Valentin je posjetio i ljubljanske Međimurce. I nije došao sam. Dopratili su
ga dečki MONACO benda pravom međimurskom glazbom što srce razigra , a noge same na plesni podij polete.
Opet je kroz tihu zimsku noć, do ranih jutarnjih sati u Ljubljani pjevalo i plesalo Međimurje. Družili su se i
uživali Međimurci triju generacija, jedna velika rasplesana i raspjevana obitelj koju za pitomo Međimurje
ljubav kroz pjesmu i ples veže. Uglavnom su to bili članovi HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA
MEĐIMURJE LJUBLJANA i njihovi uzvanici i gosti.
Ovi vrijedni ljudi skoro dva desetljeća kroz 12 sekcija
njeguju i čuvaju svoju međimursku i hrvatsku kulturnu
baštinu. Njeguju svoje lijepo narječje a ni hrvatski
književni jezik nije zapostavljen.Kroz razne oblike
umjetničkog izraza čuvaju ono što su u srcu iz pitomog
Međimurja donijeli i bogate novim sadržajima koje, u
čvrstoj povezanosti i suradnji sa maticom, primaju i
razvijaju.
Događaji koji u njihovom kalendaru imaju posebno mjesto
su Majčin dan u ožujku, Međimurska noć u studenom i
Valentinovo u veljači svake godine. Ima i simbolike u tom
redoslijedu. Od priredbe posvećene majci koja je izvor
života i kolijevka dobrote, preko vesele noći u kojoj si svi
daju oduška, onako kako to samo Međimurci znaju, do
Valentinove, ljubavlju za sve i svakog ponaosob natopljene
noći, u kojoj svi dišu jednom dušom, pjevaju iz jednog srca
i još veći i ljepši su od Valentinovog srca kojim nagrade
najsretniji par.
Marljivi poput pčela, organizirani kao mravi, veseli kao
razdragani zrikavci, ovi ljudi preko godine rade u svojim
sekcijama i žive za svoje praznike. Ti praznici su više od
zabave. Oni su garant da će se materina beseda i sjetna
popevka održati i u mladim rodovima živjeti i rasti.
A to je, mora se priznati, najljepši mogući cilj i najbolji
način da se ostane svoj, da se integrirajući se u tijekove
nove domovine, ne asimiliraju nego da međimurske katruže
mirišu i cvatu još dugo.
Zato i nije slučaj da je HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO MEĐIMURJE iz LJUBLJANE pravi primjer dobre
prakse za druga hrvatska društva ujedinjena u SAVEZ HRVATSKIH DRUŠTAVA U SLOVENIJI.
Kada poslije napornog rada, duša i srce dođu na svoj račun u pjesmi i plesu, u prijateljskom razgovoru i šalama,
napune se baterije za slijedeće projekte. Poneseni utiscima, prepojeni ljubavlju, ponovo rade i grade,
pripremaju neki novi događaj.
Svi ti lijepi događaji su jamstvo da u ovom društvu kao i u najljepšem hrvatskom cvijetnjaku – Međimurju,
cvijeće prijateljstva, poštovanja, razumijevanj a i ljubavi nikada neće uvenuti.
Opojni miris fijolice, koji nikada zaboravili nisu, daje im inspiraciju i snagu za njegovanje svega što ih
Međimurcima čini.
PUŠLEK 4 PRIREDBA
DA NE ZABORAVIMO MAJČINU RIJEČ Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Majka je jedna, jedina. Njen lik, njene riječi, njena briga i
ljubav prati nas dok god ona diše. Osjećamo to kao neki štit
dobrote od kojega se odbijaju nedaće i poteškoće koje nam
život donosi. Kada odemo daleko od zavičaja, onda se naša
majka udvostruči i postaje i majka koja nam je život poklonila
i majka domovina koju isto tako u srcu nosimo. Njih dvije su
ona čvrsta spona koja nas sa rodnom grudom veže. U novoj
sredini gdje puštamo korijene svoje, gdje nam djeca
odrastaju i unučad nam na svijet dolazi, nastojimo sačuvati
uspomenu na te naše dvije majke, na sve ono lijepo i dobro što
nam dadoše, a prije svega na majčinu riječ kojom nas ona
naoruža da znamo reći i čuti, da znamo izraziti ono što nam je
u srcu i duši, da se možemo sporazumjeti sa ljudima koji su
ponikli i stasali na istoj grudi i kojima je taj jezik kao i nama
poznat i drag. Materin je to jezik što mu ni jedan drugi ravan
nije jer ni jednim drugim majčino srce ne progovara.
Međimurci su tu ljubav ponijeli sa roditeljskog praga i utkali
je u sve svoje aktivnosti u Hrvatskom kulturnom društvu
Međimurje Ljubljana. Osjetili su tu nasušnu potrebu po
druženju, po komunikaciji na lijepom međimurskom dijalektu,
po plesu i sjetnoj popevki koja ih je u duhu vraćala na
cvijetnjak između Murice i Dravice. Kroz brojne sekcije
počeli su njegovati različite sadržaje pomoću kojih su čuvali i
jačali svoje međimurske i hrvatske korijene.
Na brojnim priredbama tijekom godine prikazivali su i
prikazuju bogate sadržaje, ali jedna u njihovom kalendaru
zauzima posebno mjesto. Ona je sinonim njihovog nastojanja
da daju najbolje od sebe i da pokažu kolika je ta ljubav što je
u srcima nose. To je priredba za Majčin dan koju organiziraju
svake godine, pozivaju na nju društva iz Međimurja i hrvatska
društva koja djeluju u Ljubljani, slovenska društva i društva iz
obližnjih država kao npr. Austrije.
Svake godine program je sve bogatiji, broj gostujućih veći, a
dvorana u Črnučama (dio Ljubljane) ispuni se do zadnjeg
mjesta. I ova, dvanaesta po redu priredba, održana je pod
nepromijenjenim imenom »Da ne zaboravim majčinu riječ«
23. ožujka u dvorani Črnuče. U programu, koji je trajao preko
dva sata sviralo se
i pjevalo, plesalo i
glumilo, a brojni izvođači kroz pjesmu i ples proveli su publiku
stazama Lijepe naše sa posebnim naglaskom na Međimurju, a
posjetili smo i jedan slikoviti dio Bosne kroz kolo i glazbu
autohtonog instrumenta šargije.. Bilo je i lijepe slovenske glazbe
koja je potvrda o harmoniji i međusobnom prepletanju dviju kultura
na obostranu rast i bogaćenje.
Pođimo na kratku šetnju kroz bogati sadržaj te lijepe večeri.
Poslije pozdrava predsjednika društva Mije Stanka, najmlađi
članovi društva dječja sekcija Žabice prikazale su kolaž pjesmica,
recitacija, instrumentalnih izvedbi – sve na temu mamica. PRIREDBA PUŠLEK 5
Bilo ih je lijepo i gledati i slušati. Poput šarenog buketa cvijeća, koji
je složila njihova mentorica Magdalena Žeželj, plijenili su pažnju
publike. Oni su budućnost ljubljanskih Međimuraca, oni su budući
nosioci svih aktivnosti koje se odvijaju u društvu i koje nam
garantiraju da integrirajući se u novu sredinu ostajemo svoji, da se
nećemo asimilirati.
Kad ti dođu dragi gosti i donesu sobom domaću riječ, pjesmu i šalu,
onda je to događaj vrijedan pažnje. Tim više kada je to cijelo jedno
društvo s bogatim programom i izvođačima koji u svoje nastupe
srce i dušu unose. Našu priredbu su ovoga puta obogatili članovi HKUD Goričan. I stariji i oni u najboljoj dobi
pokazali su sa koliko ljubavi njeguju međimurske pjesme i plesove, poeziju i instrumentalnu glazbu. Slušati i
gledati ih bio je pravi užitak. Osvježili su nam zvuk domaćeg kaja i melodiju dragih popevki. Pljesak u dvorani
samo je potvrdio koliko ljepote i uživanja su nam donijeli. Od srca im
hvala a njihovoj predsjednici Mariji Ševi sve čestitke na takvom
društvu.
Hrvatska društva u Sloveniji smo poput braće koja živeći i radeći u
istoj sredini zajedničkim snagama njeguju svoju kulturnu baštinu.
Surađujući bogate svoje sadržaje i tako jačaju korijene hrvatskog
stabla koje raste pod slovenskim nebom. Na ovoj priredbi ugostili
smo HKUD Komušina iz Škofje Loke. Ovi vrijedni ljudi su nedaće
izbjeglištva i sve ono zlo koje je rat donio njihovoj domovini
svladavali i svladali njegujući kulturne sadržaje. Originalnost
njihovog plesnog i glazbenog izražaja govori o brizi mnogih
generacija da ono što je njihovo iskonsko očuvaju od zaborava.
Njihovoj folklornoj sekciji pod vodstvom Katarine Grgić to odlično
uspijeva.
Tradicija sudjelovanja međimurskog kulturnog društva sa MPZ
Medis iz Črnuč te ansamblom Mateja Zupana nastavljena je i na
ovoj priredbi. Pjevači MEDIS-a predstavili su i pjesmama dr. Vinka
Žganeca Čuk sedi i Vehni, vehni fijolica na visokoj umjetničkoj
razini. Ansambl Mateja Zupana izveo je skladbe koje su ugrijale
dlanove publike.
Tamburaši HKDML Đilkoši i Pjevački zbor Katruže predstavili su se
bogatim programom. Pod vodstvom Josipa Lileka, s Đilkošima smo prošetali Lijepom našom od Dalmacije do
Slavonije, a Katruže su kao i uvijek u svom repertoaru imale lijepe međimurske narodne, slovensku, posvećenu
proljeću i na kraju Obriši te suze mama, pjesmu Zlatka Pejakovića koju, je za zbor priredila Katica Kopasić.
Priredba posvećena majčinoj riječi bila je i praznik te riječi. Režiserka i scenaristica Štefanija Mesarić
pokazala je kako su jezici blizu jedni drugima, kako se lijepo razumiju i kako se djela slovenskih klasika
uspješno mogu prevesti na međimurski i odigrati na pozornici. Dramska sekcija, koju ona vodi, prikazala je
odlomak iz Cankareve komedije Za dobro naroda (orig. Za narodov blagor).
Publika je uživala u melodici domaće riječi, a isto tako i u glumi članova sekcije koji su suvereno vladali
scenom i komad odigrali na zavidnoj umjetničkoj razini. Pokazali su da Međimurci u Ljubljani žive i njeguju
obje kulture i trude se rasti i uspijevati i u jednoj i u drugoj. Da im
to uspijeva pokazao je i mladi voditelj Matej Brodarić koji je u
lijepom hrvatskom jeziku vodio priredbu te svojim izgovorom i
šarmom plijenio pažnju publike. .
Priredba je ponovo pokazala zrelost i velike mogućnosti društva.
Pokazala je i zajednički duh ljubavi prema zavičaju i materinom
jeziku koji kao cement veže sve naše aktivnosti. Svake godine
novim i bogatim sadržajem potvrđujemo da smo grana ponosnog
stabla hrvatske kulture, grana koja cvjeta i plodove donosi
zahvaljujući slozi i zajedničkom poslanstvu da očuvamo svoj
identitet.
PUŠLEK 6 PRIREDBA
ZOV MEĐIMURSKOGA PROLJEĆA U LJUBLJANI Tekst: Ivan Botteri
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Je li se može dugo živjeti u stranome svijetu i ne zaboraviti
majčinu riječ? To je pitanje, koje svi mi postavljamo. Hrvati iz
Međimurja, koji žive u Ljubljani i okolici daju nam odgovor već
tradicionalno svake godine na priredbi“Da ne zaboravim majčinu
riječ“. Baš tako kako se vezu niti u vrijednim i lijepim ručnim
radovima starijih i nekih mlađih međimurki, tako na ovim
priredbama u gostoljubivim Črnučama Hrvatsko Kulturno Društvo
Međimurje Ljubljana, u tom ugodnom domu kulture pod Rašicom,
povezuje hrvatska kulturna društva iz matičnoga Međimurja i
kulturna društva iz Slovenije. Ako je u hladne ljubljanske dane i
ove godine ta razigrana i raspjevana priredba zvučala kao zov
međimurskoga proljeća u Ljubljani, onda je to upravo bilo zbog
pregršta i pušleka nježnih majčinih hrvatskih riječi, koje smo čuli
od nastupajućih svih uzrasta, i od Slovenaca i od Hrvata. Dakako, i
od jednih i od drugih čuli smo i slovensku pjesmu, koja je kruh
suživota međimurskih Hrvata i slovenskih domaćina. Sve ono što su
brojni posjetitelji priredbe ponijeli u sebi i sačuvali za trajanje
majčine riječi, pokazali su koliko im je to vrijedno sa pljeskom, koji
je dugo grlio završetke svih točaka, a pokazali su to sa osmjehom i
ponekom suzom radosnicom, što im je dio Međimurja bio oko njih i
uz njih. U tome je taj odgovor o trajanju, vrijednosti i dubini
majčinih nježnih riječi. Prateći skladno nizanje glazbenih i
dramskih pušleka ove priredbe, mogli smo zaključiti koliko je
truda, iskustva, znanja i strpljena uložila režiser, scenarista i
voditeljica priredbe Štefanija Mesarić. Ovogodišnja priredba je u
toj skladnosti i ujedno zanimljivoj raznolikosti točaka pružila
užitak doživljaja u jednome dahu.
Voditelj programa Matej Brodarić je u kratkim smirenim najavama
sa međimurskim prizvukom u nježnome glasu predstavljao svaku točku priredbe, a svaka točka zavrjeđuje
spomena i sjećanja. Otvarajući priredbu u subotu 23.ožujka 2013.godine predsjednik Hrvatskoga Kulturnoga
društva Međimurje Ljubljana Mijo Stanko je pozdravljajući sve nazočne, a posebice goste iz Slovenije i
Hrvatske izrazio radost što se Hrvati iz Međimurja ovdje zajedno sa slovenskim prijateljima sastaju i gaje
duh tradicije rodnoga hrvatskoga Međimurja kraja i slovenskoga gostoljublja. Predsjednik društva je
pozdravio i predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petra Antunovića, koji je, kako nam je rekao,
uživao u nezaboravnome ozračju i priredbi Međimuraca. Iskrene riječi radosti i zanimanja očitovali su nam u
razgovoru i predstavnici Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Ljubljana( Marko Vučić sa
suprugom).
Plesno pjevačka dječja skupina Žabice izvela je splet „Rože za mamo“. Manca, Jakob, Isabela, David, Ana
Marija, Gašper, Živa, Aljaž , Barbara, Tristan, Karmen, Marcel, Klea, Tian i Manca su svojim mamicama,
babicama i svima u dvorani pjevali, plesali i recitirali. Bila je to najava onoga što će doći kroz nekoliko godina
iz ove dječje razigranosti u duhu Međimurja.
Velik doprinos ovoj priredbi dalo je Hrvatsko Kulturno umjetničko društvo Goričan iz Goričana na
sjeveroistoku Međimurja.
Folklorna skupina izvela je splet Međimurskih kola, a ženska pjevačka skupina, solistice Marta Bašnec i Sintia
Marton zajedno sa tamburašima priredili su raspjevano Međimurje na otvorenoj sceni, sa posebnim dodatkom
nastupa plesne skupine Violine, koja je izvela dinamičan i slikovit Irski ples.
Općinsko mjesto Goričan, danas sa 3148 stanovnika može se pohvaliti, a nama se i pokazalo sa vrlo aktivnim i
bogato sadržajnim kulturno umjetničkim društvom, koje je počelo djelovati još 1922.godine kao nastavak
bogatih kulturnih tradicija te sredine. PRIREDBA PUŠLEK 7
U analima KUD Goričan je zapisano da je orguljaš Andrija
Lesinger 22.svibnja 1922.godine osnovao crkveni mješoviti
zbor, što je bio i početak organiziranoga kulturnog djelovanja
u Goričanu i kasnijih vrlo čestih nastupa najprije u okolnim
mjestima do novijih vremena kada ovo društvo nastupa i izvan
granica Hrvatske, pa i u našoj sredini. Pravu svježinu u društvo
unijela je prije dvije godine plesna skupina Violine, a počelo je
s dolaskom irskoga voditelja plesa Paula O'Gradya, koji je
okupio 16 mladih Goričana i održao jednodnevnu radionicu
kroz pet različitih koreografija, od kojih smo u Črnučama
vidjeli jedan djelić tog irskog šarenog glazbenoga plesnog
ugođaja.
Široki pristup HKD Međimurje prema bogatstvu hrvatskoga folklora mogli smo dobro osjetiti u nastupu
Hrvatskoga kulturnoga društva Komušina, koje u Sloveniji okuplja Hrvate iz općine Teslić. U slikovitim
ukrašenim bijelim nošnjama mladi iz Komušine izveli su splet kola iz svojega kraja uz pratnju izvornih glazbala
šargije i violine pod vodstvom Katarine Grgić.
Pod vodstvom Josipa Lileka tamburaši HKD Međimurje iz Ljubljane izveli su četiri popularne hrvatske pjesme:
Bili smo djeca mi, Zbogom Dalmacijo, Tiho noći, Joj Ano. Bila je to izmjena pljeska i zvukova lijepih pjesama
koje su izvodili :Jože Lilek(bisernica), Maja Sedovnik(brač), Marjan Nemec(harmonika), Brigita
Brajković(gitara), Marjan Obranović(gitara) i Matjaž Ponikvar(kontrabas).
Nastupi slovenskih prijatelja i izbor njihovih pjesama svjedoči
o njihovoj povezanosti sa hrvatskom kulturom i običajima
Međimuraca. Mješoviti pjevački zbor Medis KUD Svoboda pod
ravnanjem maestra Marka Tirana izveo je Pjesmu iz Savinjske
doline Emila Adamiča i splet pjesama iz Međimurja: Čuk sedi;
Dorica moja; Vehni, vehni fijolica i Pod kopinom. Glazbena
skupina Mateja Zupana izvela je dvije vedre skladbe od
Avsenika: Prijateljem harmonike i Tiha Tonka.
Dramska skupina HKDM Ljubljana prikazala je adaptirani
segment iz komedije slovenskoga književnika Ivana Cankara:
„Za narodov blagor„. Štefanija Mesarić je sa adaptacijom
teksta, scenarijem, scenografijom i uvježbavanjem ove
amaterske skupine postigla punu angažiranost svih uloga,
izvedenih sa jasnom i zvučnom dikcijom nastupajućih: Ivana
Dominika, Nade Novak, Danice Kalšan, Ane Juršić, Josipa
Juršića , Slavice Kovačić i Emila Kovačića.
Pogrešno bi rekli kada bi rekli da je pjevačka skupina Katruže
nastupila na kraju, jer to je zapravo bio početak pjevanja svih u
raspjevanoj večeri. Ipak recimo da su Katruže pod vodstvom
Katice Kopasić otpjevale nekoliko lijepih pjesama za svačiji
ukus: Kak je lepo živeti u Međimurju, Rascveti se ti modra fijolica, Prišla bo pomlad i Obriši te suze mama.
I onda još dugo u noć se čulo : Da nam pak dojde to vreme, da se miluje Međimurje sa dragim pjesmama i
doziva iz daljine s uzdasima uspomena i vjernosti : Međimurje moje – tu doma boš ti.
Prođe samo jedna vedra i raspjevana noć i opet osvane dan Međimurja u Ljubljani na otvaranju ručnih radova
Međimuraca. Sekcija društva „Cvijet“pod vodstvom Ane Truden pripremila je izložbu svojih radova sa
motivima uskrsa. Kao što su na otvaranju rekli Ana Truden i predsjednik društva Mijo Stanko, to je plod
vrijednih ruku mladih i starijih, sa jednakom ljubavlju do tradicije običaja Hrvata iz Međimurja, koja se i
ovdje u Sloveniji gaji kroz motive iz međimurskih izvora.
Nekoliko dana kasnije kada se Međimurje kitilo prvim proljetnim cvijećem šetnja Čakovcem je osvježila taj
ugođaj ova dva događaja, u Črnučama i u Hrvatskome domu na Masarykovoj u Ljubljani. U slikama od Črnuča
do Čakovca ostaje lijepa uspomena, koja diše životom kraja između Drave i Mure.
PUŠLEK 8 PRIREDBA
ČEHARA – KAK SE NEGDA ČEHALO PERJE Tekst: Štefanija Mesarić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Denes vam bomo pokozali, s kem i kak so se negda napojovali
vajkoši i dujhe za na posteljo. Na večer v zimskom časo, dok so
gazdarice, naprajle se delo vuni i v hiži, so pozvole sosede i
pajdašice na čeharo. Tak sam si ve jo zbroa pajdašice, kaj vam
pokožejo kak se je to delalo.
Se kaj so nucale pritom deli je biv mali nožek. Prijele so pero v
roke i od mefkešega vrha povlekle doli proti pisko. To delo se je
negda zavleklo po por vur. Gazdarica, štera je mela več perja se
je štimala, jer je s tem dokozala da je njeja družina ni strodala.
Perje se je zbiralo več let i to tak, da se je mefkeše dovalo na
stron, kaj ga je bilo dosti za sina ili kčer dok je išla v zamož.
Bogateše puce so mele dujhe z gosečim, one malo meje bogote
pak z perjem.
Onda dok se je peljala lajca, se je to dolo na vrh postelje, se
skupa lepo zvezano v bele plofte, svati pak so plesali i popevali za tom lajcom. Bormeš, to je ni bilo niti tak
zdoja, sega toga se zmislim z moje mladosti, zoto je dobro da to pokožemo naši deci, kak se je to negda se
domaj naprajlo, a ne kak ve, dideš štecun i kupiš.
Dok se je sčehalo se perje, šteroga je gazdarice preprovila, se je hiža fletno posprovila i gazdarica je donesla
na stol obično domoči sir, kruh i pijačo.
Ana: Magda, kaj pak piski, so se fkrej hitili?
MAgda: Viš dobro si me zmislila. Piski, oni debleši so se zbirali
za jaboku, praf tak za svate.Tak se to negda reklo. Pisek se je
razrezal na tenke trakece, na šteroga se ja na vrhu nateknuv z
melje naprovljeni mali đunđek. Onda se je te đunđek blekev v
srebrni ili zlotni papir. V jaboku, štera je morala biti debela, so
se naftikale z papera naprovljene ružice i z temi đunđeki. I tak
dok je zastavjek nesev zastavo, se je to jaboko na vrho svetila
kak zloto ili srebro.
Puce, kaj nam samo prepovidala, dejte bomo zapopevale kakvo domočo, međimursko pjesmo, štere so se po
večeroj popevale .
DRAMSKA SEKCIJA Tekst: Štefanija Mesarić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Projekt dramske sekcije je podprl in delno financiral JS RS za kulturne
dejavnosti in Mestna občina Ljubljana. Negda je čoveku teško početi kakvo
delo, a onda dok počne si misli, kaj sam do ve čakav. Tak je negda i z pisanjem.
Reči, kak da se skrijejo i nemajo nikvoga smisla. No, kak znomo se ima svoj
smisel i svoje mesto, makar to bile i najmenše male stvori, štere se onda
pokožejo da bez njih nebi bilo niti onih veljkih. Zoto, radi teh malih, pred očima
skritih stvori sam se odlučila da bom za petnojsto leto deluvanja dramske pisala
praf o njih. Koljko dela i volje je zabito z sakim čavljom i šrajfom za kolise. Ivan
Dominik, dok je čuv da trebamo zaradi prevoza nove kolise, je zbirav sako letvo
štera bi nam došla praf, jo meriv,forbav i sušiv, kaj na zmozala avta, a i glumce.
I dok so bile treba so bile z pomočjo Emila i Joškota na svojem mesto, lepe,
oblečene v novo, žoto »tapeto«. Ana je mom znola de bo dobila stoleke i
stolnjake za parti, koloče za pogostiti, a bormeš i narezak je donesla. Letos se
je dramska predstavila z igro » Za dobro naroda«iz prvoga dela komedije Ivana
Cankara – Za narodov blagor. V igri so se predstavili Ivan Dominik, Nada Novak,
Danica Kalšan, Ana Juršič, Josip Juršič, Slavica Kovačić i Emil Kovačič.
SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 9
Saki od njih po svoji mogučnosti pomože i gledi da bo se na svojem mestu, tak kak mora biti. Na vežbama
dramske je i por modni reviji, da se spašejo forbe i oprave, a ako je treba kaj zašiti je mom tu naša Anka
Pavelić.
Istina, negda se i porečkamo i to največ pod zodnje dneve, dok se bliža den za nastup. No do ve ga fola Bogu
ni bilo zomere, zoto kaj se poznamo i znomo da bo več drugi den se drugač. To da je treba negda i pavčine
zmesti da priprovimo dodatne prostore za naše goste, ne pokože niti jena kamere. Za materinski den, na
priredbi » Kaj nam zobila materine reči« je treba čudej toga preprajti, i tu so aktivne se sekcije. Dok se
odpre zavjesa je se lepo postovljeno i osvetljeno, kak daj nej bilo nikvoga problema. Da se je se lepo čulo i
vidlo je treba zahvaliti Milanu Paveliću, Koritnik Gregoru i Petih Flavio, a Emilu da je zvov po redu šteri so za
nastup. Kaj nam zobila da je z druge strone kamere i naš Miro, šteri se lepo slika i snima.
Da dramska lefko dela se moramo zafoliti i našim sponzorima, JSRS za kulturne dejavnosti, Mestni občini
Ljubljana i Naši matični domovini R Hrvatski.
Festival Kazališnih amatera KAM Prelog
Projekt dramske sekcije je podprl in delno financiral JS RS za kulturne dejavnosti
Letos je Festival KAM trajal v času od 12 do 14 aprila. Festival je spremljala županijska žirija v sestavu
Robert Raponja, državni selektor in režiser, ter Barbara Rocco, igralka in režiserka. Izvedeno je bilo
devetnajst predstav. Po zaključku vsakega večera je žirija na okrogli mizi za vsako predstavo dala
konstruktivne pripombe in napotke za nadaljnje delo.
Na našem devetem nastopu, Dramska sekcija je odigrala »Za dobro naroda« po predlogi iz prvega dejanja
komedije Ivana Cankarja »Za narodov blagor«.
Kratka igra, traja cca 25 minut, začne pa z nazdravljanjem in hvalnico dr. Grozdu za njegov rojstni dan.
Slavljenec na praznovanje svoje šestdesetletnice povabi svoje prijatelje in » novopečenega« bogataša pl.
Gornika. Tukaj se najde tudi krajevna novinarka, katero slavljenec povabi zaradi tega , da joj da vedeti kje je
njeno mesto. Ona to vzame v vednost, vendar z določene distance vse opazuje in zapisuje. Med igro se
pokaže zlagano prijateljstvo, in prava slika med tem kako se glavna akterja prikazujeta na zven in njuna prava
skrb za narodov blagor. Igra je postavljena, kot ponavljanje enakih situacij in vlečenje Gornika, kdo ga bo
pridobil na svojo stran. Prisotnim na slavju to zgleda kot igranje komedije.
Strokovna žirija je našo predstavo pohvalila tako izvedbo kot režijo. Za scenski del je bilo rečeno da smo z
minimalnimi sredstvi lepo prikazali urbani del od kod prihajamo, priporočili pa so nam da bi lahko v predstavo
vključili malo muzike.
Festival je prinesel vsebinske, različne predstave, katere je spremljala vedno polna dvorana gledalcev.
Najbolj pa je važno očuvanje kulturne dediščine in svojega jezika.
Za najbolšo predstavo so bili nominirani :
- Predstava „Tarzan i svinja na posljednjoj večeri“ avtorice Kristine Štebih u režiji Dejana Buvača i izvedbi
KD „Štolcer“ iz Čakovca
- Predstava „Idem dalje“ avtorice in režiserke Suzane Lacković v izvedbi KU „Seljačka sloga“ Prelog
- Predstava „Povodom 8. marta“ avtorice in režiserke Katarine Pintarić v izvedbi HKUD „Goričan“
Kot najboljša predstava je bila izbrana : Predstava „Tarzan i svinja na posljednjoj večeri“ avtorice Kristine
Štebih u režiji Dejana Buvača i izvedbi KD „Štolcer“ iz Čakovca.
Predstava bo predstavljala Međimurje na Državnem festivalu hrvatskih kazališnih amatera v Slavonskom
Brodu. Državni selektor Robert Raponja, bo kot drugega predstavnika predložil še predstavo„Idem dalje“
avtorice in režiserke Suzane Lacković v izvedbi KU „Seljačka sloga“ Prelog.
Za nas je sodelovanje na takih dogodkih zelo pomembno, ker da bi
ohranili međimursko narečje je potrebno da ga živiš in prenašaš na
zanamce. Edino izgovorjena beseda se sliši in večkrat ponovljena se
ne pozabi. V dramski skupini tako prikazujemo stare običaje, igre, ki
predstavljajo del našega že skoraj pozabljenega življenja in aktualne
teme iz današnjega časa. Kar je pa tudi zelo pomembno, srečamo se
s drugimi društvi, izmenjamo izkušnje in dobimo nove ideje za
nadaljnje delo.
Poslije nastupa »posudili« smo si okrugli stol za zajedničku sliku. PUŠLEK 10 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE
USTVARJAMO Z LJUBEZNIJO Tekst: Ana Truden
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Ročne spretnosti, zlasti s sukancem in iglo na
belem platnu, so vrlina sleherne ženske .
Kljub temu na vsaki naši razstavi razstavljeni
izdelki jemljejo dih. Zato so deležni
največjega spoštovanja in občudovanja
obenem.
Zapisano povsem drži za izdelke za
Valentinovo, Materinski dan in velikonočno
razstavo.
V sekcijo ročnih del, ki deluje pod okriljem
HKDM – LJUBLJANA, čeprav društvo šteje
več kot 300 članov, je vključenih le sedem
članic. Čeprav delujemo šele pet let, se imamo
z marsičem postaviti. Na naših razstavah se
mize in panoji šibijo po težo več kot sto
različnih izdelkov. Prevladujejo prtički in prti
skrbno obšiti z različnimi motivi in v ducatu
različnih tehnik, od stebelne in šibične
tehnike do verižne in kvačkane
Koliko čudovitih motivov je mogoče narediti z
vezenjem je na najlepši način pokazala
velikonočna razstava. Med številnimi domiselno
izdelanimi velikonočnimi simboli v različnih tehnikah bila so in okrašena
jajca. Enako iz različnih materialov izdelane figure piščančkov in zajčkov.
Na ogled so bile postavljene tudi pletene košare za žegen, prav tako
papirnate, volnene ali iz dekorativnega
blaga. Veliko je bilo tudi namiznih ali stenskih prtičkov ter pokrivnih
prtov, ročno izvezenih ali nakvačkanih z iglo in sukancem v različnih
barvah.
Na praznovanju
Materinskega dneva smo
oder za nastopajoče odele
v belino vezenja rešele tehnike in vezeno sliko matere z
otrokom.
Kot vodja sekcije sem zadovoljna, da članice sekcije poleg
vsakodnevnih obveznosti najdejo tudi čas za vezenje. S
sodelovanjem, vsaka članica s svojimi izdelki na razstavi doda
kamenček v skupni mozaik razstave.
Upamo, da bomo nekaj tega znanja prenesle tudi na naše
mlade. Mogoče pa se bo še kdo navdušil in se nam jeseni
pridružil.
ZAHVALA DONATORJU
SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 11
VESELE IGLARCE
V Ljubljani ob torkih
se dobimo,
prtičke in prte
mi rade vezemo.
Ankica vzorce nam nariše,
Anica nas uči.
šivati tako kot ona
vsaka si želi.
Saška plete
in zanke šteje
Lea pa iz papirja
rožice naredi.
Anka ceker plete
in se huduje
ko ji kakšen vzorec
pod prsti spodleti.
Ko se družno v en vzorec
vse zaljubimo,
Anica se rahlo smeje;
kaj iz tega bo?
A potem doma
vsaka kaj doda,
da še Anica svoje delo
komaj prepozna.
Ko po naših hišah
bo vse polepšano,
Drug si bomo hobi zbrale,
da se družimo.
Vsem nam je lepo,
kadar skupaj smo,
dobro voljo na domače
še prenašamo.
DJEČJA SKUPINA ŽABICE Tekst: Žabice i Magda Žeželj
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Opet je za nama jedno jako lepo doba, koje je završilo na
reki Ljubljanici, kak i paše dečji skupini Žabice. Deca so
bila joko vredna i marljiva, delali so skoro sako soboto,
dolazili so kak je što mogev i mel čas na vežbe. Deca so
bar si ja tak mislim uživala i to saki pot jeno i pol vuro.
Najlepše jim je bilo na pauzi, komaj so čokali na malico,
štero so navek priprajle naše mame i bake, a i naše
društvo je kaj kcoj dalo. Za deco je navek bilo se kaj je
trebalo biti, zoto hvala sem.
No ve bom pak malo povedala de smo se ove pol sezone
nastopali:
Bilo je to za Majčin dan, unda na medgeneracijskom
srečanju-vrtić Najdihojca, de so z nami bile i naše
cvetke «ručne spretnosti«, bili smo i na Saboru HK u
Mariboru kao i na priredbi Muzeji povezujejo kak i na
delavnici u Narodnom Muzeju de so deca prekrasno i na
zanimljiv nočin predstavila R. Hrvatsku i Međimurje.
Nastup njih je bil jako uspješan, tak da so nas
organizatori prosili ako bi bila deca priprovljena za to da
bi još tam i drugi pot nastupali.
Za Dan državnosti obedveh domovina deca redovito nastupajo, to je već tradicija našega društva jer tam oni
otvaraju svečanos tak da odpjevaju himne Slovenije i Hrvatske a kasneje i druge pjesme, međimurske,
hrvatske i slovenske.
Treba je reči da so za nastupa u Mariboru Zabice bile prekrasne sa jednim od najboljih nastupa, tam so
dobile jako puno pohvala kak od publike tak i od svih društava koja so na Saboru HK nastupala. Zato smo i mi
stareši srečnejši i ponosnejši, jer podmladak je naš cilj bez podmladka naši bi stori rekli, nema opstanka.
A ve pak se išče jemput zahvaljujem sema šteri ste nas podržavali se vreme i ke ste meli puno razumevanja za
naše ŽABICE.
ZAHVALA DONATORJU - MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA I EUROPSKIH INTEGRACIJE U RH
PUŠLEK 12 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE
KUGLAČKA SEKCIJA – PROLJEČE SEZONE
2012/2013 Tekst: Matija Plavša
Foto: Arhiv HKDM-LJ
I ove godine je bila sezona duga i naporna zaradi velikog
broja utakmica. Osvojili smo samo 8 bodova i završili
sezonu u donjem dijelu ljestvice. Odigrali smo u novoj I
ljubljanskoj ligi 30 utakmica, 15 kod kuće i 15 u gostima a
tu su i klubovi od Portoroža do Zagorja i Kamnika. Naši
termini su skoro u cjelini pokriti s utakmicama, nešto malo
ostane za treninge. Nemamo dosta kvalitetnih igrača za
takvu ligu i toliko utakmica, bilo je razdoblja kad smo pola
ekipe imali na bolovanju, neki su na terenu, neki rade u smjenama, ali smo se trudili i stvorili dosta veliku ekipu
u kojoj je ugodna atmosfera.
Rezultat nam nije u prvom planu ali smo se borili koliko smo mogli. Nama je važno također sudjelovati u
društvenim zbivanjima grada, družiti se s kuglačima iz sudjelujućih poduzeća i društava te graditi našu ekipu
kao prijatan kutak u okviru HKDM Ljubljana. Gostovanja u Zagorju, Izoli i Kamniku su i ugodni izleti na kojima
se miješaju sportski i doživljajni trenuci.
Za boje KK Međimurje je ove godine nastupilo 12 igrača, koji su makar jednu utakmicu odigrali. To su slijedeći
igrači:
Harandi Ivan, Ručman Mare, Plavša Matija, Kuzmić Drago, Vučinić Nenad, Lemut Željko, Gorenc Jelka, Strnad
Vlado, Kedmenec Rudi, Ristić Slobodan, Pergar Zvone i Petrinić Rudi.
Prva tri igrača su imala prosječno preko 500 čunjeva po utakmici, ostali smo bili blizu.
Prednjačio je Harandi Ivo, ostvario visok prosjek(523,9), osvojio 18 pobjeda i bio više puta u momčadi kola.
Petrinić Rudi je također značajno pojačanje, proljetos je njegova forma u usponu a također i Kuzmić Drago.
Oboje su imali prosjek preko 500 čunjeva. Nažalost Marko Ručman je obolio tako da nije mogao igrati ali se
nadamo, da će ozdraviti za iduću sezonu.
Zdenko Cizej zbog bolesti niti trenirati ne može ali je zadužen za dobro raspoloženje, organizira kakvu
zakusku i druženje a Ivanka Mujić šefica kuglane izvede takve akcije.
Imamo i jednog rekreativnog člana Edo a mogli ste na spisku vidjeti, da brani naše boje i Jelka. Kao i obično
navijačku skupinu vodi Brane Došen a pomaže mu Zbašnik.
Aktivnosti kuglačke sekcije počinju ponovno na jesen prvi ponedjeljak u rujnu u 16 sati na kuglani Invalid,
Malenškova 1, Ljubljana. Pozivamo sve zainteresirane da pristupe našoj sekciji i razviju svoje kuglačke
sposobnosti. Pozovite na broj 041 798 417.
Pozdravljamo sve naše članove i čitaoce Pušlek_a. Želimo vam ugodan odmor, uživanje u nezaboravnim
putovanjima i avanturama, a u PUŠLEK_u čitajte događaje iz života našeg društva koja su u njemu opisana.
ZAHVALA DONATORJU
SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 13
MARIBOR 2013 – SABOR HRVATSKE KULTURE
U REPUBLICI SLOVENIJI Tekst: Matija Plavša
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Savez hrvatskih društava Slovenije je 18. svibnja 2013. u
dvorani Union u Mariboru organizirao
DRUGI SABOR HRVATSKE KULTURE U REPUBLICI
SLOVENIJI. Domaćinska uloga je bila povjerena Hrvatskom
kulturnom društvu Maribor.
Predstavilo se 8 hrvatskih društava i to:
• HKD Pomurje Lendava (folklorna skupina, tamburaška skupina i pjevački zbor)
• HD Ljubljana (klapa Lavanda, skupina Mlade Hrvatice)
• KD Međimurje Velenje (folklorna skupina, tamburaška skupina)
• HKD Istra Piran (klapa Lumin, Glas Kondžila)
• HKU Novo Mesto (Hrvatski pleter, recitacije)
• HKD Međimurje Ljubljana (Katruže, Đilkoši, Žabice, recitacija, solo pjevanje)
• HKD Komušina Škofja Loka (Folklorna sekcija)
• HKD Maribor (klapa Dalmari)
Naše društvo - sekcija Cvijet, je pripravilo izložbu ručnih radova u galeriji hotela City. Za likovnu izložbu
Dražen Kalšan je odabrao nekoliko slika.
Iz Ljubljane smo krenuli avtobusom ispred E. Leclerca i u
veselom raspoloženju prispjeli u Maribor oko 13 sati. Tamo su
nas domaćini lijepo dočekali i poveli da se preoučemo u
nošnje te prisustvujemo svečanoj misi u crkvi sv. Alojzija
koju su služili fra Josip Bebić, ravnatelj hrvatske inozemne
pastve i vlč. Marko Zadravec. Na kraju mise smo zapjevali svi
skupa »Rajska djevo kraljice Hrvata«.
Poslije mise smo formirali svečani mimohod svih skupina
hrvatskih društava preko Glavnog trga, Gosposkom ulicom do
Grajskega trga. Na Trgu svobode su bili štandovi HTS-a i
Lepoglavske čipke što baš nismo uspjeli pogledati jer smo bili
u povorci koja je spretno i sretno došla do Unionske dvorane gdje su se društva pripravljala za nastup.
Susret delegacija SHDS-a i Mestne občine Maribor organiziran je u prostorima konzulata RH.
U prigodnom govoru je novi mariborski župan Andrej Fištravec istaknuo dobru suradnju s HKD Maribor i
Ivanjkom Šimom počasnim konzulom RH a isto tako s Hrvatskom. U sličnom tonu su govorili prof. dr. Danijel
Rebolj, rektor Univerze v Mariboru i Petar Antunović koji nas je sve predstavio i izrekao zahvalu županu za
podršku i razumijevanje.
U 18.00 sati je počeo program kulturnih društava. Kroz program priredbe vodili su znana mlada slovenska
glumica i članica SNG Maribor Eva Kraš i učitelj hrvatskoga jezika i kulture u Sloveniji Teodor Vočanec.
Predstavljeni su gosti iz domovine i inozemstva. Kao izaslanica
predsjednika Republike Hrvatske, prisustvovala je i
ministrica kulture gospođa Andrea Zlatar Violić.
U kratkom govoru ministrice Andrea Zlatar Violić i
predsjednika SHDS Petra Antunovića je istaknuto
prijateljstvo hrvatskog i slovenskog naroda kroz povijest te
potrebu omogućavanja boljih uvjeta rada hrvatske zajednice
u Sloveniji da bi očuvala svoju hrvatsku kulturu. Ovaj sabor
je jedan od koraka, da se opazi postojanje hrvatske kulture u
Sloveniji i poveže hrvatska društva u homogeniju skupinu.
PUŠLEK 14 PRIREDBA
Naše društvo je predstavilo slijedeći program:
Mješoviti zbor KATRUŽE je zapjevao pjesme »Kak je lepo
živeti v Međimurju«, »Rasceti se ti modra fijolica« i »Jo sem
stiha doškrebetal«.
Dječja plesno pjevačka skupina ŽABICE se predstavila s
pjesmama »Ružica sem bila«,
»Klinček stoji pod oblokom«i plesnom izvedbom »Igraj kolo«.
Tamburaški sastav ĐILKOŠI je nastupio s pjesmama »Joj,
Ano«, »Juliška«, »Snočka sem ti draga« i
»Mamica su štrukle pekli«.
Nastup HKDML je završio recitalom Ivana Dominika pjesme
Franje Mesarića- Frenkija pod naslovom „Drogi moji
Međimurci“, i za sam kraj je Ivanka Matotek, uz pratnju Maje
Sedovnik-brač i Brigite Brajkovič-gitara je otpjevala pjesmu
»Dok sem snočka išla dimo«.
Utisak je bio, da su sve skupine jako dobro izvele svoj
program na zadovoljsvo gledališta koje je nagradilo
nastupajuče dugim pljeskovima.
Dvosatni program je pokazao svu ljepotu, različitost i
prepoznatljivost hrvatske kulturne baštine. Drugi sabor je
također pokazao da naša društva imaju opsežan kulturni program u više sekcija koje ga izvode.
Ovakav sabor je velik događaj hrvatskog naroda u Sloveniji, nadamo se, da će glas tih događaja doprijeti do
mnogih Hrvata u Sloveniji, da se uključe i doprinesu bogaćenju hrvatske kulture u Sloveniji.
Petar Antunović je najavio, da će slijedeći 3.sabor biti u Ljubljani, vjerojatno u Cankarjevom domu.
Ovogodišnji domaćin HKD Maribor je bio dobar domaćin uz
snalažljivost i strpljenje nastupajućih su sve priredbe glatko
izvedene, toplo smo primljeni, lijepa i vesela zabava u hotelu
City je bila odličan završetak jednog prelijepog hrvatskog
dana u Mariboru.
Utisak je mnogih prisutnih, da je sabor slabo propagiran o
čemu morati razmisliti i o nekim novim pristupima.
Ako želite vidjeti slike i video snimke s događaja na 2.saboru
posjetite našu internetnu stranicu tako da u google utipkate
HKDMLJ i pod Linkovima otvorite FOTO GALERIJA
HKDMLJ.
ZAHVALA DONATORJU -
DRUŽINA SRAKA SPREMLJA NAŠE DRUŠTVO S
SVOJO PRISOTNOSTJO NA PRIREDITVAH IN
DONACIJAMI. HVALA!
PRIREDBA PUŠLEK 15
Dramska se priprema za
nove sadržaje
PREDODŽBE BALKANA Tekst: Matija lavša
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Na predstavi hrvatske kulture, održana16. 5. 2013. u
Mestnem muzeju Ljubljana, je naše društvo predstavilo dio
hrvatske kulture koju gojimo Hrvati živeći u Sloveniji. Ova
predstava je organizirana u okviru projekta Muzeji
povezujemo i u sklopu putujuće izložbe Podobe odnosno
Predodžbe Balkana u Narodnom muzeju Slovenije. Ove
prateće priredbe je financijski potpomogao Javni sklad R
Slovenije za kulturu. Zahvaljujemo se gospođi Janji Rebolj
ispred Mestnog muzeja Ljubljana i vođi ovog projekta te
gospođi Nini Vošnjak ispred Narodnog muzeja Slovenije koje
su aktivno surađivale na organizaciji ove priredbe. Na ovim
priredbama bi predstavili svoju kulturu balkanski narodi koji
žive u Sloveniji i doprinijeli većoj vrijednosti razmišljanja
da razlike obogaćuju, sličnosti približuju.
Hrvatska tradicijska kultura je veoma različita kao i
konfiguracija Hrvatske i oblik koji podsjeća na krila golubice.
Kroz svoju povjest se je izoblikovala prepoznatljiva kulturna
baština tako da mnogi narodi na ovim prostorima prepoznaju,
da to pjevaju, sviraju ili plešu Hrvati. Ta kultura obuhvaća Primorsko područje od Istre do Dalmacije i
Dubrovnika , planinsko područje naročito Like, središnje Hrvatske Hrvatskog Zagorja i Zagrebačke regije te
nizinsko područje od Slavonije preko Posavine i Podravine do Međimurja. Posebnu boju ima baština Hrvata iz
BiH, što su više puta HK KOMUŠINA Škofja Loka i predstavili na našim priredbama. Koliko možemo sve te
karakteristike pokušavamo izraziti i u našem društvu a posebno Međimurske županije jer društvo predstavlja
većinu članstva podrijetlom iz Međimurja.
Kako je moto ove priredbe Muzeji povezujemo tako i u našem društvu povezujemo kulture obadvije naše
domovine što je bilo predstavljeno i na ovoj priredbi u adaptaciji igre »Za dobro naroda« po predlošku prvog
čina komedije Ivana Cankara »Za narodov blagor«. Ovu igru je predstavila dramska sekcija pod vodstvom
Štefanije Mesarić.
U našim pjesmama, rukotvorinama i općem kulturnom izrazu a
naročito u Međimurju imaju velik simboličan utjecaj
poistovjećenje s golubom i grlicom, cvjetićem fijolicom i
katružama što je i naziv mnogih umjetničkih skupina. Također
su u našim pjesmama jako prisutne rijeke Drava i Mura koje
okružuju zeleno Međimurje te motivi ljubavi do zavičaja i
domovine obzirom na stoljetne vladavine tuđinaca. Osim ovih
posebnih motiva jako su također prisutni motivi ljubavi,
sretne a većinom nesretne, poštovanje mame, oca, boga i
crkve, motivi proščenja i nostalgije do rodnog kraja.
Osim toga Hrvatska je izrazito primorska zemlja i mnoge
pjesme pjevaju o moru što smo i mi uvrstili u naš program.
Isto tako čuli smo neizostavni slavonski melos nepreglednih
slavonskih ravnica.
Trudili smo se obuhvatiti najznačajnije što karakterizira
hrvatsku kulturu i rad našeg društva.
Pjevačka skupina Katruže je, pod vodstvom Katarine Kopasić,
izvela tri stare međimurske pjesme
»Kak je lepo živeti v Međimurju« , »Rascveti se ti modra
fijolica« i »Jo sem stiha doškrebetal«
te jednu dalmatinsku »Oj more duboko«.
PUŠLEK 16 PRIREDBA
Ivan Dominik je prekrasno recitirao pjesmu Franje Mesarića- Frenkija pod naslovom „Drogi moji Međimurci“.
Živana Marc, Karmen i Barbara Stanko iz dječje skupine Žabice, pod mentorstvom Magdalene Žeželj, su nam
se s puno žara predstavile s pjesmama »Vehni, vehni fijolica« i »Da bi se zrušile te Legradske gore«.
Ivanka Matotek, uz pratnju Maje Sedovnik-brač i Brigite Brajkovič-gitara i uz mentorstvo prof. Vide
Celarec, nam je otpjevala pjesmu »Dok sem snočka išla dimo«.
Tamburaška skupina Đilkoši nam je uz mentorstvo Josipa
Lileka izvela pjesme » Joj, Ano « , » Juliška » i » Tiho noči «.
Na kraju smo svi skupa zapjevali našu poznatu pjesmu »Da
nam pak dojde to vreme«
Utisak predstave na pisca ovih redaka je bio očaravajući a
također i na prisutne što su i predstavnice gradskog i
narodnog muzeja razdragano naglasile te nas pozvale na
buduću suradnju a naročito našu dječicu.
PJESNICI, PREDSTAVLJAJU SE
PRIREDBA I PJESNICI PUŠLEK 17
Popevka Međomirska
Med Murom i Dravom
ljetima si zvirala.
Nega bilo človeka
šteromo si ne srce otpirala.
Tvoje so reči
kak materine roke mefke.
Otirajo z duše
se misli žmefke.
Fnogi te sobom
nose po svetu.
V srcu te stiščejo.
Leži s tobom srečo iščejo.
I da jako boli,
I da de soza z oka spusti,
reč si štero štimam,
reč si štero rada imam.
Reč si domača, ljudska,
Ti popevka međimurska.
Anka Balant
Donji Kraljevec – objavljeno v Hrvatski
kajkavski kolendar 2003
Suncokret kraj puta
Kišom okupani,
vjetrom osušeni,
suncem obasjani,
jedan mali suncokret kraj puta,
prati me pogledom
okrećući glavu,
znajući....,
da sam i ja
samo jedan suncokret,
što s jedne na drugu stranu
luta.
Štefanija Mesarić
Moja Hrvatska
Kad se zagledam u neba plavetnilo
Na sinji Jadran me sjeti
Kad sunce zalazeći nebo zlatom oboji
Moja misao zlatnom žitu Slavonije leti
Kud god idem ona je samnom
U srcu i duši je nosim
Svakim dijelićem svoga bića
Volim je i njome se ponosim
Katica Špiranec
Duga
Prođoh ispod duge
U želji muškarcem postati
Da tako lakše mogu
U vrtlozima života plivati
Ali prevari me duga
Ostavi u meni srce žensko
Koje kuca za sve dobro I lijepo
I zato u njemu često
Gnijezde začlost I tuga
Katica Špiranec
Ruka
Kada bih mogla ruku svoju
U prošlost daleku pružiti
Pomilovala bih njime dječaka
Što je tek počeo ljubiti
Pogled mu je u daljinu bludio
Život mu prvu ljubav nudio
ROdila se a nije se smjela roditi
U zaborav se morala pretvoriti
Sa rukom bi I srce moje putovalo
Ponovno dječaku prvu ljubav darovalo
Katica Špiranec
Kolovoz
Po selu I polju
vozi blatni kolovoz,
de je me je kak malo dete
japa zdigel je na voz.
Ve sem tu v beli sobi
pod poplenom hrepenenja
na zadnjem kolovozu
svojega življenja.
Još se zmislim domačije
svojih bližnjih šterih ni.
Senjam svelte žitne senje
mojih najlepših dni.
Ana Truden - Kočiš
KROŠNJE UZDIŠU USPOMENOM A LIŠĆE
TREPERI Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Hladni svibanj kao da se iznevjerio tradiciji. Kiša i vjetar
kvase i šibaju lice a na mahove iza oblaka sunce proviri i
kao da želi reći kako nas zaboravilo nije.
A zaborav često svojim velom pokrije puno toga što nam
bijaše blizu, što u srcu našem svoje mjesto imaše i tko zna
zbog čega, ono, srce čovječje uspomena puno, zaboravu
vrata otvori.
Još više ima onoga što u srcu tiho ali sigurno ostaje, što dio nas postaje, što uspomenom zasuzi i uzdahom se
zaboravu odupire. Ima ljudi koji nam u srcu ostadoše, jer smo duša njihove duše koja po nebeskim livadama
spokojna korača. Što nam ih krišom roditelji opisaše i zajedno za njih oče naš smo molili u tišini ognjišta
domaćega. Kraj tog ognjišta su nekoć i oni ruke grijali, sanjali i voljeli dok ih kruta sudbina od doma ne otrže i
u nepovrat odnese.
Ruka koja je milovala dječju glavicu i blagoslov kruha rezala sablasno se iz jame podigla kao da pita nebo u
čemu je njen grijeh. Oprezni pokušaji i tihi šapati rodbine nisu mogli odgovora dati, nisu smjeli ruci pregršt
zemlje rođene pružiti, tijelo potražiti i pokopati, svijeću zapaliti.
Ruke i tijela, mladost i djetinjstvo, starost i zrelost u jednom grču sa svijetom rastavljeni, bez sućuti i
samilosti u bezdane pobacani, da čekaju na odgovore ostavljeni. A odgovora više od pola vijeka bilo nije. I
pravda kao da bijaše zaspala, oči sklopila da ne gleda užase kroz koje su na zadnjem putu prolazili , da ne
sluša jauke kad su se od života opraštali jer crvenilo stida nikada sa obraza svoga oprati mogla ne bi.
CRNGROB slikovito seoce toga dopodneva sunce obasja. Kao da i ono poželje ono crno i ono grobno što u
imenu mjestašca stoji ugrijati, manje crnim i manje grobnim učiniti.
Crkva Nebeske majke prihvaća sve koji su željni mira, molitve, posebnog blagoslovljenog daha kojim odiše i
kreposnog duha kojim diše. Sveta misa na kakvoj do sada bila nisam. Misa u kojoj se molitvom i pjesmom dva
naroda i dva jezika pod okriljem majke združiše. Misa u kojoj smo Hrvati i Slovenci svoje molitve i svoje
uspomene, svoje tuge i svoje nade slili u zajedničku rijeku prijateljstva. Pružili ruke jedni drugima i u želji za
mirom pokazali i dokazali da mir i blagoslov isti jezik govore. Pokazali da smo braća u miru kao što smo bili i u
danima kada su mnogi na žalost zaboravili i čovjeka i brata, a sve pod izgovorom borbe za ideale koji se
gorkim pokazaše.
Duša mi je zaplivala u nekoj čudesnoj ispunjenosti, okrijepila sam se vjerom da se ono, što je mojoj i mnogim
majkama i sestrama, očevima i braći, pomračilo sunčev sjaj više dogoditi ne može. Ispunjena nekim
neobičnim iščekivanjem uputila sam se u povorci hodočasnika prema križevima, obilježjima u spomen žrtvama
što padoše od ruke bezumlja.
U meni su oživjele priče moje majke i činilo mi se da u treperenju lišća duša mojega djeda diše. Diše isto
onako kako u meni diše tuga pomiješana sa uspomenom, sa njegovim likom koji mi se utisnuo u pamćenje sa
slike jer me na žalost njegova ruka nikada pomilovala nije. Njen nježni gib zaledio se u samrtnom grču, njegov
glas izgubio se u jauku mnogih koji su svojom nevinom krvlju natopili ovo tlo. Možda su zato ove bukve i
smreke tako zelene, možda je ovo raslinje zato tako bujno jer ga čežnja za životom istočena u suze i krv
hrani.
Vjerujem da nedoigrane igre dječice koja u ovim jamama završiše život, nedosanjani snovi mladih koji umjesto
ljubavi samrtni hropac oko sebe slušahu, izgubljeni mir zrelih i starijih koji u toj šumi na kraj svoga puta
prispješe, neće biti uzalud. Ono što sam pročitala na licima predanim molitvi, u pogledima napojenim
uspomenama govori u prilog tome.
Sjećanje i molitva su cement koji veže ljubav sa prijateljstvom, razumijevanje sa poštovanjem i gradi zgradu
dostojnog života u kojem nikada više čovjek čovjeku vučiji od vuka biti neće.
Križevi u nijemoj tišini kroz šapat lišća i tužnu pjesmu vjetra poručuju da nam je Bog dao jedan život na
zemlji. Čeka nas i onaj drugi, bogatiji i ljepši. Da bi ga dostojnim postali, budimo ljudi čista srca i duše
ispunjene ljubavlju i u kojoj za zlo mjesta nema.
PUŠLEK 18 OSOBNE MISLI
PJESMA JE MELEM ZA DUŠU Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Pjevajući zaboravljamo na trenutak brige i poteškoće kojih
nikada ne nedostaje. Prepustimo se uživanju u melodiji i
riječima nama dragih pjesama koje nam život čine
bogatijim i ljepšim.Pjesme nas prate od kolijevke uz koju
nas je majčina uspavanka u san uljuljkivala do zadnjeg
pozdrava kojim nas ispraća u neki ljepši svijet. Slovenci su
narod koji pjesmu visoko cijeni, pjesmi se predaje, u njoj
uživa i njome se krijepi. To posebno vrijedi za zborovsku
pjesmu u kojoj se na stotine glasova sliva u fantastičnu
simfoniju koja oduševljava i zanosi.
Posebno mjesto među praznicima zborskog pjevanja zauzima priredba Tabor pevskih zborov u Šentvidu pri
Stični. Manifestacija se održava više od 40 godina, a naš zbor Katruže već osmi put aktivno na njoj sudjeluje.
Sunčane i vruće subote 22. lipnja ponovo su se u slikovito mjestašce zgrnili zborovi iz svih dijelova Slovenije
kao i iz inozemstva da bi zajedno proslavili 44. Tabor koji se održavao pod pokroviteljstvom JSKD i općine
Ivančna Gorica.
Bilo je pravo zadovoljstvo pjevati i slušati razdraganu
pjesmu iz skoro 2000 grla. Pjevale su se izvorne slovenske
narodne pjesme u oobradi poznatih kompozitora , a
pjevači su vođeni dirigentom Igorom Švarom. Cijeli
događaj je bio u znaku naslova tabora »Sijaj, sijaj
sončece«. Pjesme su odisale veseljem i optimizmom koji
kao da je želio razbiti zabrinutost teškog vremena u
kojem živimo.
Svoju kap sveopćem veselju dodala su i dječica iz
šentviške osnovne škole svojom predstavom s balonima i
svojim razgovorom nad čijom porukom , da ni jedno
tehničko sredstvo ne može djetetu zamijeniti osjećaj
ugođa i radosti kad ga roditelji pomiluju po glavici, se
možemo zamisliti. Kako se koncert bližio kraju tako se i na
licu dirigenta Švare jače zrcalilo olakšanje da se eto
ponovo jedan krasan susret uspješno privodi kraju. Da se
ponovo pokazalo koliko Slovencima ovaj tabor znači. Iz
daleke Subotice i Zrenjanina, iz Splita i mnogih drugih
mjesta, gdje su Slovenci našli svoj drugi dom, pohrlili su
da se u pjesmi povežu, ponovo združe i pokažu da ih i
pjesma čvrsto sa domovinom povezuje.
Doći će sigurno i na godinu, a vjerujem da će i Katruže
zapjevati i na slijedećem taboru. I mi ćemo pjesmom
pokazati da se u Sloveniji osjećamo prihvaćeni, da
njegujemo i kulturu naše druge domovine, da tako jedni
druge bogatimo.
Do 45. tabora i doživljaja koji se duboko utisne u pamćenje pripremit ćemo i nove pjesme te ih zajedno sa
brojnim učesnicima zapjevati i uživati u njima.
ZAHVALA DONATORJU
PRIREDBA PUŠLEK 19
MIJO STANKO - HRVATKSA SE VRAĆA U
DOM EUROPE KOJEMU I PRIPADA Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Mnogi se pitaju odakle toliko energije, radosti i poleta
ljubljanskim Međimurcima da u svojemu hrvatskome
društvu, sa skromnim sredstvima stignu organizirati
svoje manifestacije i sudjelovati na drugim susretima
Hrvata u Sloveniji i u posjetima Hrvatima u domovini i
izvan domovine, te na međunarodnim smotrama
folklora? Odgovor se otkriva u činjenici koju ističe
vodstvo društva da su oni „u Sloveniju ponijeli svoj jezik
i svoju kulturu kao nešto najvrednije iz svojega Međimurskoga zavičaja“. I sve to nam u živoj riječi potvrđuje
agilni predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva Međimurja Ljubljana Mijo Stanko, s kojim razgovaramo
prigodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Kada i kako ste se odlučili iz rodnog Goričana doći u Sloveniju?
U ono vrijeme je to bilo nešto normalno da se ide u Sloveniju u
zanat ili u školu. U Čakovcu nije bilo velikoga izbora, posebice za
strojna usmjerenja. U Zagrebu se moglo teško doći do mjesta u
školama, jer su imali prednost oni iz navodno nerazvijenih krajeva.
Mi smo bili tada zapostavljeni, a vrlo naseljeni i sve to zbog blizine
granice. Dakle niti nije bilo strukovnih škola niti zaposlenja, te smo
doslovce morali ići trbuhom za kruhom. Međutim bilo je svijesti
kod naših ljudi i znali su da u drugim sredinama mogu doći i do
školovanja i do radnih mjesta i tako smo mi činili i postigli i u
Sloveniji i u drugim zemljama. Sa prijateljima u razgovoru sam
saznao da ima mjesta u školi „Litostroja“ i tako sam ja došao u Ljubljanu. Prvi put sam se tada 1959.godine sa
14 godina sastao sa Slovenijom i prvi put vidio trolejbuse. Sjećam se kako sam poletio kod polaska trolejbusa.
Kako ste se snalazili prvih dana, u kontaktima, u stranom jeziku?
Teško mi je bilo prvih dana daleko od svojega doma u Međimurju. Svako jutro kada bi se probudio samo
gledam prema istoku gdje je tvoj dom i onda ti idu suze na oči. Sunce sije, grije te i vidiš negdje tamo moj
dom, a sada ja sam tu daleko od doma. S druge strane mi Međimurci nismo imali problema s jezikom jer smo
slovenski jezik razumjeli zbog velike sličnosti sa međimurskim govorom. Mama je željela da postignem u školi
uspjeh i da mi bude bolje u životu. U domu učenika „Litostroja“ smo se lijepo družili i sa Slovencima i dakako
sa našim Međimurcima.
Kako ste se tada družili Međimurci u Ljubljani? Kako ste uspjeli u poslu kao stranac?
Pa najviše smo se družili u slobodno vrijeme oko nogometa i stolnoga tenisa. Tako je bilo i kada sam se
zaposlio u Litostroju, gdje sam se i školovao. U Litostroju sam došao do projektiranja dizalica i industrijske
opreme. Recimo ja sam bio u Nuklearnoj Krško glavni nadzornik za dizalicu za reaktor. Većina nas je bila
ponosna da smo tako uspjeli. Mi smo se htjeli organizirati kao zavičajno društvo Međimuraca, ali za tako nešto
nismo dobili dozvolu od vlasti, pa smo se družili kao klapa.
Kada su se stvorili uvjeti za organiziranje u društvo Međimuraca?
Kada je počeo rat u Hrvatskoj to nas je jako pogodilo i odmah smo
se počeli okupljati i organizirati u hrvatskim društvima, a od
1995.godine, poslije Oluje kao zavičajni klub Međimuraca u okviru
Hrvatskoga društva u Ljubljani. Naš zavičajni klub je 1998.godine
prerastao je u društvo, koje od 2006.godine nosi današnje. Mi smo
se počeli družiti u kuglani u Šiški. Tako da smo najprije imali
kuglačku sekciju, pa zatim dramsku i pjevačku sekciju. U prvo
vrijeme smo nastupali samo na druženjima nas Međimuraca, na
Željeznoj cesti kod Ive Garića, koji nam je omogućio tamo i
vježbanje,nastupe i sjednice društva.
PUŠLEK 20 RAZGOVOR
Kada je bio vaš prvi javni nastup?
To je bilo prije 16 godina 1996.godine u Kulturnome domu Črnuče kada smo ustanovili zavičajni klub
Međimurja u Ljubljani. Slijedeće godine smo imali nastup u Goričanu.
Kako su dalje bili organizirani nastupi društva?
To je bilo organizirano prigodom dana državnosti, dana osnivanja društva-Međimurska noć(zadnji tjedan u
studenom) i Materinski dan. Na tim priredbama sudjeluju i druga hrvatska društva, te društva drugih manjina.
Kakve su vaše veze sa matičnim krajem Međimurja?
Surađujemo sa više društava. Recimo na smotri u Prelogu, a
pobjednik ide na državno takmičenje. Tamo sudjeluje oko 30
društava, a mi tamo sudjelujemo već više godina i to vrlo uspješno,
što svjedoče brojna
Gdje ste nastupali izvan Slovenije i Hrvatske?
Nastojimo organizirati nastupe u zemljama gdje žive Hrvati i
dakako na smotrama i takmičenjima.
Kakvi su vaši planovi za djelovanje HKDM LJ
Mi želimo usavršiti rad svih sekcija. Želimo ustanoviti folklornu
skupinu mladih, da oni ponesu djelovanje društva u budućnost. Dakako, i dramsku sekciju treba pomladiti.
Kako su vaš doživljavali u Međimurju od kada dolazite iz Slovenije kao članice Europske unije?
Na njihove dojmove i razmišljanja o nama utjecala je i državna politika između Slovenije i Hrvatske, koja tada
nije bila dobra, zbog više problema.
Kako sada oni vas doživljavaju kada i Međimurje ulazi u Europsku uniju?
Međimurje jest već davno u Europskoj uniji, zato što svaki drugi Međimurac je radio negdje u EU. Stoga oni
to pozitivno prihvaćaju i smatraju da će se stanje u Hrvatskoj promijeniti na bolje.
Poznato je da Međimurci jako drže do svojih tradicija. Hoće li se vaše tradicije u EU izgubiti ili će
doživjeti europski procvat?
Mislim da će EU samo doprinijeti razvitku našega međimurskoga kraja i njegovanju tradicija, što već postaje
očito u zajedničkim projektima EU i susjednih država članica.
Kako vi gledate na Sloveniju kao članicu EU i nam susjednu državu?
U prošlosti nije sve bilo kako bi trebalo biti i nije bilo uvijek razumijevanja za težak položaj Hrvatske u ratu.
S druge strane Slovenci su vrlo cijenili nas Međimurce na radnim mjestima, a to vrijedi i za ostale Hrvate.
Danas su ti odnosi puno bolji nego prije godinu, dvije.
Čime ste vi Međimurci obogatili život u Sloveniji, a što osjećate da je vama dala Slovenija?
Mi smo Sloveniji puno dali sa poštenim i korektnim radom, čime smo doprinijeli i ugledu Hrvata u Sloveniji. U
Sloveniji smo lijepo primljeni i postigli puno u radu, obitelji i životu.
Kako se Međimurci vide u budućnosti Slovenije?
Puno nas je ostvarilo ovdje svoju obitelj. Recimo ja sam upoznao
svoju suprugu na stolnome tenisu u „Iliriji“. Djevojke su nas
gledale. Međimurci su bili dobro stolnotenisači i ženske su za nas
navijale i tako smo upoznali. Tu sam ostvario obitelj. Danas ima
sina i kćer i dvije unuke Barbara i Karmen, koje nastupaju u
„Žabicama“. Mi u obitelji smo zaljubljeni u Istru, gdje smo uz
kuću posadili maslinik i u tome jako uživamo. Taj užitak i radost
moje obitelji i obitelji svih naših Hrvata Međimuraca bit će još
veća kada 1.srpnja i Hrvatska bude u EU. To će nam biti novi
poticaj da naše društvo bude svakim danom sve jače i da razvijemo čim više sadržaja naših djelatnosti za što
uspješnije nastupe u raznim prigodama naših druženja.
Što bi poručili Hrvatskoj na ulasku u Europsku uniju?
Pozdravimo našu zemlju, našu Hrvatsku, da bude sretna u novome okruženju. Hrvatska nije zemlja, koja ulazi u
savez njoj nepoznatih zemalja. Hrvatska se vraća u dom, iz kojega ju je povijest bila privremeno ostavila po
strani. Naša domovina jest lijepa zemlja i od početka dio zapadne kulture i civilizacije. Želimo da Hrvatska
obogati novu sredinu sa svojim plodnim potencijalima i očuvanim ljepotama prirode. Hrvati u Sloveniji želimo
svojoj domovini Hrvatskoj uspješan ulazak i življenje u Europskoj uniji, a svim njenim državljanima želimo
dobrodošlicu: Dobro nam došla naša Hrvatska! RAZGOVOR PUŠLEK 21
PUT PRIJATELJSTVA VUKOVAR – LJUBLJANA
2013 Tekst: Milan Pavelić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Lijepo vrijeme i dugo očekivani dan polaska na novu, već11.
karavanu prijateljstva Vukovar-Ljubljana još je više popravilo
ionako dobro razpoloženje svih učesnika karavane. Mjesto
polaska kao i obično, sudionici dolaze na vrijeme i na vrijeme
karavana kreće prema gradu heroju Vukovaru. I ove godine su
se karavani pridružili članovi HKDMLJ i svojom prisutnošću i
pjesmom podigli već ugodnu atmosferu. Dolazak u Vukovar je
uvijek novi doživljaj za sve učesnike, a posebno za naše goste
i članove HKDMLJ.
Nakon dolaska u Vukovar aktivnosti se odvijaju po zacrtanom
planu, gosti odlaze na mjesto stradanja i Memorijalni centar
Ovčara, dok delegaciju ZHDS i predstavnike karavane
primaju u posjet čelnici grada Vukovara na čelu sa
zamjenicom gradonačelnika gđom. Daijelom Stanković. U
ugodnom razgovoru i prijatnom druženju predsjednik ZHDS
g. Petar Antunović članovima gradske uprave predaje
prigodne poklone. Posebnu pažnju posvećuje skorom ulasku
Hrvatske u EU i tom prilikom daruje zbornik kojega je za tu
prigodu izdala ZHDS. Cjelokupan posjet zaključujemo
pjesmom članica i članova »KATRUŽE« koje su otpjevale tri
pjesme i time uveličale događanje.
Nakon posjeta gradskim vlastima svi članovi karavane i gosti
odlazimo do križa na ušću rijeke Vuke u Dunav i polažemo
vijenac te palimo svijeće da i na taj skroman način odamo
počast našim herojima koji su dali svoje živote za Lijepu našu.
Popodne koristimo za izlet u poznato vinogorje gradića
ILOKA te obilazak i degustaciju vrhunskih vina toga kraja.
Prilikom obilaska Starih podruma i imanja Principovec te
razgledanja zaista lijepoga krajolika doživjeli smo Lijepu našu
u novoj dimenziji.
Sve što je lijepo kratko traje, tako da je vrijeme polaska za
Vukovar prebrzo došlo.Gosti karavane nakon zajedničke
večere u Hotelu LAV vraćaju se nazad u Ljubljanu, a biciklisti
svak sa svojim mislima o novom polasku karavane odlazimo na
zasluženi odmor.
Četvrtak je 20.06.2013. Vrijeme je za polazak 11. Karavane.
Točno u 7.30 članovi poglavarstva grada Vukovara poželjeli su
sretan put karavani sa željom da se ponovo vidimo slijedeće godine.
Vrijeme je ugodno za vožnju i svi biciklisti složno vrtimo pedale tako da u grad Osijek stižemo čak i nešto
ranije od planiranoga. Odmor od pola sata koristimo za srdačan susret sa predstavnicima grada i sportskih
udruga, okrjepa, koju su pripravili, je kao naručena. Polazak karavane ka novom cilju gradu Našice je ustaljena
praksa. Na tom putu bicikliste dočekuje temperatura od 37,5C tako da je potrebno uložiti više napora i
koncentracije za vožnju. U Našice dolazimo na vrijeme gdje nas dočekuje gradonačelnik g. Krešimir Žagar. On
karavanu odvodi u hotel PARK gdje priređuje ručak i jednosatni odmor. Tom prigodom predsjednik SHDS g.
Antunović i g. Žagar izmjejuju poklone želeći ponovni susret, ali u Ljubljani.
Nakon toga učesnici karavane kreću ka novom odredištu toga dana a to je grad Slatina gdje se susrećemo sa
gradskim vlastima. Nakon okrjepe i odmora od trideset minuta krećemo ka novom cilju gradu Virovitici. U
gradskoj jezgri i lijepom parku nas dočekuje gradonačelnik Ivica Kirin sa svojim suradnicima.
PUŠLEK 22 PUT PRIJATELJSTVA
jfdgj jfdgj
Put prijateljstva več 11 godina prolazi kroz Viroviticu i
g.Antunović predlaže da se svih 11 gradonačelnika gradova
kroz koju prolazi karavana nađu u Ljubljani.
Slijedeći grad i konačni cilj današnje etape u dužini od 210
km. je grad Đurđevac. Karavana u Đurđevac dolazi u 19:00,
dočekuje nas gradonačelnik. g. Željko Lacković sa svojim
suradnicima, u razgovoru sa g.Antunovićem se zahvali
karavani za ponovni posjet te sve skupa pozove u hotel PICOK
na večeru i prezentaciju grada te legendu o Picokima.
Atmosferu same prezentacije grada su uljepšali mladi svirači
na cimbule te atraktivne trbušne plesačice. Smještaj i ugođaj
u hotelu je vrhunski, tako da je odmor bio više nego uspješan.
Slijedećeg dana u petak 21.06.2013. polazi karavana na svoj
drugi dio puta do Samobora u dužini od 150 km. Na tom putu
posjećujemo gradove Bjelovar,Vrbovec, Zagreb, Svetu
Nedelju i Samobor. U svim gradovima članovi karavane i
vodstvo SHDS su izuzetno srdačno dočekani od vodećih ljudi
u gradu. Sam dolazak u glavni grad naše lijepe domovine
Zagreb je poseban doživljaj, a poseban je osjećaj stajati i
biti učesnik karavane na glavnom trgu u Zagrebu - trgu bana
Josipa Jelačića. Karavanu su dočekali čelni ljudi grada i u
razgovoru pohvalili organizatore karavane sa željom
ponovnoga susreta u 12. karavani.
Cilj druge etape je grad Samobor i njegovi srdačni
domaćini,koji su sve učesnike pozdravili i zaželjeli im ugodan
boravak u gradu, te zasladili svoje domaćinstvo odličnim i
nadaleko poznatim samoborskim kremšnitama. Predsjednik
saveza g.Antunović se je u imenu svih sudionika karavane
našim domaćinima zahvalio i predao im prigodne poklone,
biciklisti i naši vjerni vozači kombija hladnjaka i servisa
krenuli smo u Hotel LAVICA gdje nas je čekalo sve potrebno
za okrjepu i ugodan odmor za zadnju treću etapu našega puta.
Subota 22.06.2013., točno po voznome redu karavana iz Samobora u 8.00 kreće na svoju zadnju etapu u
dužini od 140 km ka konačnome cilju u Ljubljanu. Polazak iz Samobora i dolazak na granični prijelaz Bregana
uz pratnju policajaca MUP-a Hrvatske prolazi u najboljem redu. Prvo odredište u Sloveniji je grad Sevnica
gdje nas na starome gradu dočekuje župan g. Ocvirk. Prijaznost našega domaćina se očituje na svakome
koraku, kako u srdačnom prijemu tako i na upoznavanju samoga grada i njegove povijesti. Učesnicima karavane
i g. Antunoviću se zahvaljuje za ponovnu posjetu gradu i ujedno čestita skori ulazak Hrvatske u EU, a vodstvo
karavane županu poklanja prigodne poklone. Zajednička ocjena svih je da je karavana poveznica obiju naroda
ne samo na športnom i kulturnom nego i gospodarskom polju. Biciklisti kolesarskega kluba Sevnica su dio
karavane i prate nas do Mokronoga gdje se, uz lijepe želje,
opraštaju od nas sa željom da sljedeće godine budemo zajedno
u karavani. Karavana nastavlja svoj put kroz Trebnje gdje se
zaustaja i sa dožupanom u srdačnom razgovoru još jednom
potvrđuje sve prije rečeno.
Dolazak u Grosuplje, gdje nas srdačno dočekuje župan Peter
Verlič sa suradnicima, je za sve učesnike poseban jer smo
praktično već na konačnom cilju. Srdačan razgovor g.Verliča i
g.Antunoviča daje nam za pravo da je karavana i njeno
poslanstvo na pravome putu. Uz lijepe želje za buduću suradnju
karavana odlazi ka konačnome cilju. Dolazak u Ljubljanu svim učesnicima karavane je poseban doživljaj.
Kulturni program u čast Dana državnosti R.Slovenije i R.Hrvatske su pripremili članovi HKDMLJ. PUT PRIJATELJSTVA PUŠLEK 23
jfdgj jfdgj
Sve učesnike karavane i sve
nastupajuće je srdačno pozdravio
župan Ljubljane g.Zoran Janković.
U karavani smo i ove godine imali
jubilante koji su prevozili Put
prijateljstva 5. i 10. put. Put od
Vukovaras do Ljubljane deset puta
su prevozili: Igor Jager, Dušan
Hamun, Janez Štangar i Željko
Jadanić. Posebna zahvala našoj
»kolesarki Marti« koja je i ove,
kao i proteklih godina, članovima
karavane priredila okrjepu i
prijatno druženje .
Svi članovi karavane su za prevoženi put dobili medalju za
sjećanje na srdačno druženje i prevoženi put od Vukovara do
Ljubljane u dužini od 500 km.
Druženje svih sudjelujujućih u ovom lijepom događanju se je
nastavilo u prostorima Hrvatskoga doma u Ljubljani.
Od mene kao vođe ove i svih dosadšnjih karavana svim
učesnicima posebna hvala sa željom ponovnoga susreta u
karavani »Put Prijateljstva Vukovar-Ljubljana 2014.«
PUŠLEK 24 PUT PRIJATELJSTVA
jfdgj jfdgj
PRIREDBA ZA DAN DRŽAVNOSTI 2013 Tekst: Matija Plavša
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Priredba je održana 22. 06. 2013. pod nazivom „Pružimo si ruke“
na Pogačarjevom trgu u vremenu od 15.30 do 17.30. Scenarij za
nastup je pripremila Štefanija Mesarić a voditelj programa je bio
Matej Brodarić. Za projekt su još bili zaduženi Mijo Stanko-vođa
projekta, te Katica Špiranec i Matija Plavša za tehničku izvedbu.
Jako se zahvaljujemo svim ostalim članovima društva iz sekcija
Katruže, Cvijet, Đilkoši, Žabice i dramske koji su se zdušno
potrudili, da se izvede ova priredba.
Voditelj Matej Brodarić je pozdravio gledateljstvo, uzvanike i
nastupajuće u ime HKDMLJ koje organizira ovu priredbu povodom
Dana državnosti R. Hrvatske i R. Slovenije pod nazivom „
PRUŽIMO SI RUKE“.
Ovoj priredbi se pridružuje dolazak biciklističke karavane “Put
prijateljstva Vukovar-Ljubljana“ koju organizira Savez hrvatskih
društava Slovenije.
Voditelj je istaknuo važnost hrvatskih udruga u Sloveniji i ovakvih
priredbi. Cilj je čvršće povezati članove zajednice Hrvata u
Republici Sloveniji putem druženja na predavanjima, izložbama,
literarnim i glazbenim večerima, proslavama, domjencima i drugim
aktivnostima te jačati veze s matičnom domovinom, očuvati
tradiciju, kulturu i jezik.
Posebno smo pozdravili naše najveće donatore: predstavnike
Javnog sklada RS za kulturne djelatnosti, koji nam je i ove godine
odobrio sredstva za prijavljene projekte svih naših sekcija,
predstavnike Mestne občine Ljubljana kao i g. Zlatka Sraku, g.
Branka Njarija, g. Darka Orehovca i sve ostale, koji nam pomažu
na bilo koji način. Ovom prilikom smo se također zahvalili i našoj
matičnoj domovini Republici Hrvatskoj koja nam isto tako jako
pomaže u našim aktivnostima.
Naša sekcija ručnih radova – CVIJET nam je za tu priliku izložila
svoje radove na štandovima oko pozornice.
Program smo započeli himnom R. Hrvatske i R. Slovenije, koje su
otpjevali članovi naše najmlađe sekcije - Živa Marc i Jakob Matič.
Svim prisutnima su se također obratili predsjednik HKDMLJ Mijo
Stanko i Romana Franulović – Bušić, opunomoćena ministarka iz
Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Sloveniji. Istaknuli
su također važnost ovakvih priredbi za povezivanje naroda
Slovenije i Hrvatske i hrvatskih udruga u Sloveniji.
Program su nastavili dječja plesno pjevačka skupina Žabice sa
spletom hrvatskih, slovenskih i međimurskih narodnih pjesama:
»Ja sam mala ruža«, »Igraj kolo«, »Sijaj sijaj sončece« i »Da
nam pak dojde to vreme«.
Hrvatska Kulturna Udruga Novo Mesto se predstavila s nama
znanom vokalnom skupinom “Hrvatski pleter”, koja predstavlja i
njeguje hrvatsku glazbenu baštinu na javnim nastupima i
manifestacijama, na kojima se predstavljaju etničke manjine, koje
žive i djeluju u Republici Sloveniji. Hrvatski pleter je otpjevao: »Ostala si ista«, »Išel budem v kleticu« i
»Dobro jutro srce moje« PRIREDBA PUŠLEK 25
Nova ženska vokalno instrumentalna skupina HKDMLJ se
predstavila s međimurskom pjesmom »Dej mi Bože, joči
sokolove« uz izvedbu Ivanke Matotek uz pratnju brača -
Maja Sedovnik i gitare-Brigita Brajkovič, mentorica prof.
Vida Celarec.
Miješani pjevački zbor KUD Medis Črnuče sudjeluje s nama
od 1996 leta. Zbor vodi g. Marko Tiran. Izveli su tri pjesme:
OJ TRIGLAV MOJ DOM - JAKOB ALJAŽ, VASOVALEC -
NARODNA- EMIL ADAMIČ I ŽABE - JOSIP STRITAR -
VINKO VODOPIVEC.
Pjesma „Popevka Međimurska“ je objavljena u Hrvatskom
kajkavskom kolendaru 2003., avtorica pjesme je Anka Balent
iz Donjeg Kraljevca. Pjesmu će izvesti aktivni član tako u
dramskoj tako i u pjevačkoj skupini HKDMLJ, recitator -
Ivan Dominik.
Pjevačka skupina HKDMLJ Katruže, srce našega društva,
je zapjevala: Kak je lepo živeti v Međimurju, Razcveti se ti
modra fijolica, Planike i Ne dirajte mi ravnicu.
Folklorna skupina Pušlec djeluje u sklopu društva
umirovljenika Boris Kidrič. Pripravili su splet Prekmurskih
plesova. Skupinu prati na harmoniki Slavko Gomsi ,
koreografiju uređuje prof. Emilija Razpotnik
Gdje je tambura i pjesma tu je i veselje, a to veselje
uglazbljuju članovi tamburaške sekcije HKDMLJ Đilkoši.
Razveselili su nas izvedbom pjesama:Kuća na kraju sela,
Dolina našeg djetinjstva i Juliška.
Turistično društvo Kanja Trzin se je predstavilo s narodnim
pjevačima i muzikašima. Jože i Angela Jagodic su izvela:
Moje dekle je še mlada, Je pa davi slanca padla, Ohcetna
polka i Venček ljudskih.
Kao naš gost iz Šmarja Sap nam je prvi put došao Muški
pjevački zbor Šmarski fantje. Za nastup so pripravili tri
dalmatinske pjesme: J. Veršić / MJZ: »Dobro jutro, ca se ne
javiješ« (dalmatinska narodna) prir. S. Ribarović: »Proplaka'
će me zora« (narodna) R. Gros / del. prir. MJZ: »Ružo
crvena« (D. Šimek).
Oko sredine programa, predsjednik Saveza hrvatskih
društava u Sloveniji Petar Antunović , kao predvodnik
biciklističke karavane Put prijateljstva - Vukovar – Ljubljana,
je doveo karavanu na trg i održao kratak govor.
Dočekao je i pozdravio karavanu gradonačelnik Ljubljane
Zoran Janković.
Pozdrave je izgovorio i vođa karavane Milan Pavelić.
Više oko biciklističke karavane Put prijateljstva - Vukovar –
Ljubljana čitajte u članku Milana Pavelića.
Petar Antunović je podijelio priznanja učesnicima karavane,
a profesor Teodor Vočanec svjedođbe polaznicima dopunske
škole hrvatskog jezika.
Poslije priredbe na Pogačarjevem trgu su gostje in nastopajoči
na proslavi, pozvani u društvene prostore u Hrvatski dom na
Masarykovo 14 na domjenak i druženje uz zvuke naših Đilkoša. PUŠLEK 26 PRIREDBA
IZLET U KRAPINU I GORNJU STUBICU Tekst: Teodor Vočanec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Nastava hrvatskog jezika i kulture nije samo učenje
pravopisa i gramatike, nego jedan interesantan spoj jezika,
povijesti, geografije kojeg nastojimo upotpuniti i živim
doživljajem. Tako smo ove godine u suradnji s hrvatskim
društvima u Sloveniji organizirali izlet u kolijevku europske
civilizacije i prekrasan gradić smješten među slikovitim
zagorskim bregima, u Krapini.
Naš mali izlet pretvorili smo u pravi „mali sabor“, jer su
nam se pridružili učenici iz svih krajeva Slovenije gdje se
uči Hrvatski jezik i kultura, okupilo nas se pedesetak, te smo zajedno proveli dan u veselom druženju i igri.
Put nas je prvo vodio do najvećeg nalazišta neandertalaca u Europi, i najljepšeg muzeja trenutno u Hrvatskoj,
Muzeja neandertalaca u Krapini. Gdje smo se u čarobnom spoju starine i najnovije tehnologije vratili 130
tisuća godina unatrag i upoznali svijet praljudi. Posebno nas se dojmila povijesna šetnja od stvaranja svijeta,
preko razvoja ljudske vrste koju su obilježile skulpture praljudi u prirodnoj veličini, do krckanja preko
ledenog doba i dolaska natrag u naše suvremeno doba. Zatim smo šetnjom uz Krapinčicu razgledali grad,
upoznali ukratko njegovu povijest od legende o Čehu, Lehu i Mehu koji su osnovali Češku, Poljsku i Rusiju, pa
do najpoznatijeg stanovnika grada, Ljudevita Gaja kojem moramo zahvaliti na velikom doprinosu razvoju naše
nacionalne svijesti i pismenosti. Na polovici našeg izleta odmorili smo se i okrijepili u Lojzekovoj hiži u Gornjoj
Stubici, gdje su nam vrijedni domaćini uz bogat meni domaćih jela pokazali pravu zagorsku gostoljubivost.
Djeca su uživala u slobodnom dijelu programa igrajući nogomet, odbojku i badminton, te se družeći s svojim
vršnjacima iz Zagreba koje je put tog lijepog sunčanog dana također doveo u te krajeve. Posebno
zadovoljstvo bilo ih je promatrati u veseloj igri, gdje je jedina loša stvar, ali i to po njihove roditelje, bila
koja prljava majica ili hlače.
Naš izlet nastavili smo u Gornjoj Stubici kod spomenika Seljačkoj buni iz 1573. godine, gdje su djeca ukratko
upoznata s tom epizodom u hrvatskoj povijesti, ali njih se najviše dojmio mali vragolan Petrica Kerempuh koji
veselo prebire po svojim žicama i širi dobri duh Zagorja. Na samom kraju poput Matije Gupca i mi smo sjeli
pod Gupčevu lipu i okrijepili se, ali sladoledom. A zatim se pozdravili s novostečenim prijateljima iz Ljubljane,
Maribora i Velenja, dogovorili se da ovo svakako moramo ponoviti i sretni krenuli svatko svojim putem prema
kući.
ZAHVALA DONATORJU
ZAKONCA NJARI SPREMLJATA DRUŠTVO
NA PRIREDITVAH IN Z
DONACIJAMI. HVALA!
IZLET PUŠLEK 27
ZAKONCA NJARI PRAV TAKO
SPREMLJATA DRUŠTVO NA
PRIREDITVAH IN Z
DONACIJAMI. HVALA!
HRVATSKA DOPUNSKA NASTAVA U SLOVENIJI Tekst: Teodor Vočanec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Prvim pravim ljetnim danima u ovoj godini završava i druga godina nastave Hrvatskog jezika i kulture u
Sloveniji. Ali nastavu bi mogao usporediti s ovim čudljivim i neobičnim vremenskim prilikama koje su obilježile
ovo razdoblje. Nakon uspješne prve godine u kojoj je interes pokazalo osamdeset i dvoje učenika za nastavu,
početkom ove godine bio sam poprilično razočaran odazivom učenika koji su polazili ovu nastavu prošle godine.
Mnogi su nažalost ovaj oblik nastave shvatili kao kratku avanturu ili samo jedan u nizu „krožkov“, što ona nije.
Ovo je oblik nastave namijenjen druženju, međusobnom povezivanju mladih Hrvata u Sloveniji, te boljeg
upoznavanja zemlje iz koje su stigli njihovi pretci. Time ta nastava izlazi iz okvira školskih i izvanškolskih
aktivnosti. To je nastava koja će se svake godine uz pomoć vas nadopunjavati, nadograđivati i širiti, što smo
pokazali već i ove godine organizirajući „Mali Sabor Hrvata u Sloveniji“ zajedničkim izletom učenika iz raznih
dijelova Slovenije u Krapinu i Gornju Stubicu. Cilj nam je probuditi u vama svijest o zajedničkoj pripadnosti
jednoj bogatoj kulturi koju ne trebate zanemarivati, nego njegovati i širiti dalje unutar velike europske
obitelji naroda, kojoj će i Hrvati uskoro pristupiti.
Tijekom školske godine situacija se popravljala, mnoge mlade hrvatske obitelji u Sloveniji su se probudile i na
kraju se okupilo šestdeset i četiri učenika. Broj učenika znatno se povećao u okolici Ljubljane tako da je
nastava pokrenuta u OŠ Bežigrad, OŠ Sostro i u gradskoj knjižnici Grosuplje. U Mariboru se nastava održala i
omasovila u OŠ Angela Besednjaka, koja prednjači jednim pozitivnim stavom prema hrvatskoj nastavi među
djelatnicima škole i roditeljima, i to ne samo Hrvatima nego i Slovencima, koji žele da njihova djeca bolje
upoznaju Hrvatsku, te uspostavljaju vrlo dobre odnose s najbližim susjedima. U manjim mjestima poput
Velenja i Lendave potreban je dodatan napor kako bi se
ljude uvjerilo u plemenit i vrijedan cilj cijelog ovog
projekta. Predsjednici svih hrvatskih društava u Sloveniji
daju sve od sebe kako bi se ova nastava održala, ali ne
mogu ni oni sve sami. Zato ponovno apeliram na sve vas koji
čitate ovaj članak, pomognite da hrvatska domaća riječ
ostane živjeti u Sloveniji, da se „kaj, ča i što“ održi u vašim
domovima i svojim bogatim izričajem očuva toplinu
hrvatskog duha u vama i vašim bližnjima.
Nadam se da ćete do jeseni razmisliti o svemu tome i
poslati vašu djecu, unuke, rođake i prijatelje da se
pridruže stvaranju jedne prekrasne hrvatske priče u
Sloveniji.
ZAHVALA DONATORJU
NOVI VODJA POSLOVNEGA KLUBA DARKO
OREHOVEC IN ŽENA NADA SPREMLJATA
DRUŠTVO NA PRIREDITVAH IN Z
DONACIJAMI. HVALA
PUŠLEK 28 UČIMO HRVATSKI
ŽABICE V NARODNEM MUZEJU Tekst: Anita Koritnik
Foto: Arhiv HKDM-LJ
V sodelovanju z Mestnim muzejem Ljubljana v okviru projekta
Muzeji povezujemo so člani skupine Žabice 16.5.2013 pod
mentorstvom Magdalene Žeželj pripravili glasbeni nastop v atriju
Mestnega muzeja Ljubljana.
Dogodek spremlja razstavo Podobe Balkana. Identiteta in spomin v
dolgem 19. stoletju in je hkrati del projekta Muzeji povezujemo, ki
ga sofinancira JSKD (Javni sklad RS za kulturne dejavnosti).
Za nagrado so člani skupine Žabice prejeli vabilo na delavnico
»Balkan Ekspres – prostor in jeziki Balkana«v Narodnem muzeju
Ljubljana v sklopu razstave Podobe Balkana. Identiteta in spomin v
dolgem 19. Stoletju.
Na ogled razstave in aktivne delavnice so se člani skupine Žabice z
mentorico Magdaleno
Žeželj odpravili
8.6.2013.
Najprej je sledilo
zbiranje pred muzejem
in nato spoznavanje z
moderatorjem
delavnice, ki nas je
popeljal po razstavi in
nato še po jugovzhodni
Evropi.
Skupaj smo spoznali
mesta v JV Evropi oz
na Balkanu in ugotovili
da je to kar 12 držav,
predstavili glavna
mesta držav, spoznali geografsko lego držav, zastave,
tradicionalna glasbila in kulturne običaje. Pri omembi republike
Hrvaške in izboru glasbil so člani skupine Žabice odpeli nekaj
hrvaških in međimurskih pesmic.
Za zaključek pa smo spoznali še grško abecedo in napisali imena
članov skupine Žabic.
Polni prelepih vtisov smo se poslovili od prijaznih moderatorjev in se dogovorila za nadaljnja sodelovanja.
KATRUŽE U OVOGODIŠNJOJ SEZONI Tekst: Katica Kopasić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Kao i svake godine od osnivanja Katruže su i ove godine imale brojne nastupe. Pošto članica našega zgora
Kativa Špiranec vrijedno zapisuje svaku nastup, ne bi se ponavljala gdje smo sve nastupali ove godine. Ipak bi
izdvojila nastup za Javni sklad mjeseca veljače ove godine. Tamo smo od doista kompetentnih ljudi, profesora
entologije, dobili ocjenu devet, što mislim, da je vrijedno svake pohvale. Meni osovno ostajo je u lijepom
sječanju nastup u vukovaru. Nakog dugog i napornog puta mi smo na prijemu kod dokradonačenice svojim
pjesmama raznježili sve prisutne. Katružama od svega srca želim još bezbroj nastupa te, da svojim pjesmama
još dugo razveseljuju sve koji ih vole slušati.
PRIREDBA PUŠLEK 29
SKUPŠTINA HKDMLJ 2013 Pripravio za Pušle: Matija Plavša
Zapisala: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Redovita godišnja skupština je održana 14. lipnja
2013 u Hrvatskom domu u 18 sati.
Nakon otvaranja zbora i prijedloga za izbor
radnih tijela skupštine – Milan Pavelić
predsjednik, Josip Lilek i Branko Njari članovi
predsjedništva, Katica Špiranec zapisničar, i
članovi verifikacijske komisije te ovjerovitelji
zapisnika Ivan Dominik i Ivan Šantl. Utvrđeno je, poslije procedure početka skupštine, da zboru prisustvuje
51 član pa su prijedlozi za izbor članova radnih tijela skupštine jednoglasno su prihvaćeni.
Gost skupštine predsjednik SHDS gospodin Petar Antunović obratio se kratkim govorom. Informirao je
prisutne o najvažnijim aktivnostima saveza i potvrdi prijedloga saveza za naša dva zastupnika u Hrvatskom
Saboru. Na kraju je zaželio skupštini uspješan rad.
Predsjednik društva Mijo Stanko i predsjednik IO društva Matija Plavša podnijeli su izvješće o radu društva
svaki iz svoga djelokruga. Mijo Stanko je govorio o svojoj ulozi u društvu kao kordinatora na relaciji društvo
vanjske institucije te predstavljanju društva u javnosti.Dobar dio izlaganja posvetio je brizi za pridobivanje
mladih članova društva, njegovanju jezika i kulture te očuvanju nacionalnog identiteta, potrebnom aktiviranju
poslovnog odbora sa novim predsjednikom (Darko Orehovec) i mogućnosti učenja hrvatskog jezika u Ljubljani
i Grosuplju te pozvao prisutne da šalju svoju djecu ili unuke.
Matija Plavša je podnio isrpno izvješće o aktivnostima
u društvu u razdoblju između dvije skupštine. Istaknuo
je veliki broj sjednica koje svjedoče o dinamici
događaja u društvu i njegovoj intenzivnoj
aktivnosti.Izvijestio je o broju i sadržaju projekata
koje realiziraju sekcije, materijalnoj stimulaciji od
strane hrvatske države, JSKD i MOL u Sloveniji.
Istaknuo je kvaalitetu projekata koji svi imaju za cilj
njegovanje naše kulture, korijena i očuvanje našeg
nacionalnog identiteta.
Naglasio je i nove mogućnosti koje se pružaju ulaskom
Hrvatske u EU te potrebu još intenzivnije suradnje sa društvima u Hrvatskoj i društvima u Sloveniji sa
hrvatskim predznakom. Isto tako i dalje treba surađivati sa društvima drugih nacionalnosti jer se tako
međusobno bolje upoznajemo i bogatimo svoje kulture.
Financijsko izvješće za 2012. godinu podnijela je Štefka Mesarić. Društvo je poslovalo pozitivno. Prihodi su od
članarine, potpore obiju država i od donacija.Obavijestila je o visini vezanih sredstava za nakup vlastitih
prostora.Upozorila je sve koji dio dohodnine ne nakazuju društvu da to urade (obrazac se dobije kod Milana
Pavelića) kako bi i od toga dobili nešto sredstava.
Dražen Kalšan je podnio izvješće nadzornog odbora koji se sastao 18. travnja i pregledao poslovanje. Nadzorni
odbor sa zadovoljstvom konstatira da društvo posluje
dobro, da su financije vođene korektno,
transparentno i u skladu sa standardima.
Ivan Šantl je podnio izvješće disciplinske komisije.
Komisija se sastala 4 puta. Prvi put u povijesti
društva je komisija izrekla disciplinsku mjeru. Riječ
je o mjeri javne opomene koju je izrekla Ivanu Caru
zbog nepoštovanja odluka IO društva i kršenja
nekoliko članova Statuta društva.
PUŠLEK 30 SKUPŠTINA
Predsjedavajući skupštine otvorio je raspravu o izvješćima. Raspravljalo se samo o izvješću disciplinske
komisije. Emil Kovačić je postavio pitanje o slučaju Ivana Cara poslije čega je Matija Plavša detaljno objasnio
cijeli razvoj događaja. Dodatno su se još u raspravu uključili Ivan i Marija Brodarić, Alojz Žeželj, Ludvig Latin
i Katica Špiranec. Još se raspravljalo o nakupu nošnje koji nije bio realiziran (Emil Kovačić i Milan Pavelić).
Rasprava je pokazala da je vodstvo društva u slučaju Ivana Cara postupalo korektno, po statutu i prilično
blago. Potvrđena su izvješća obaju predsjednika kao i izvješće o financijama, izvješće nadzornog odbora i
disciplinske komisije, jednoglasno.
U statutu smo redefinirali 7b član koji se odnosi na sekcije, dodali novu alineju 9. članu koja govori o nemogućnosti da bi član našeg društva, koji se učlani i u drugo društvo, obnašao funkciju u oba društva. Također smo promijenili u 26. članu, 4. alineji naziv druge mjere disciplinske komisije iz javna opomena u opomena pred isključenjem. Sve predložene promjene u 7.b (sekcije), 9. (članstvo) i 26. Članu (disciplinska) potvrđene su jednoglasno.
Ova skupština se razlikuje od dosadašnjih jer je poslije skupštine priređen kulturni program. Riječ je o
projektu koji je financijski poduprla MOL i prikazuje međimursku kulturnu baštinu – običaj Čeharu i glazbu te
pošalice koje uz taj običaj
idu.Predstavljen je i originalni narodni
instrument “šef”, napravljen je od tikve s
kojom se inače iz bureta izvlači vino.
Čeharu su odlično predstavili Međimurci i
Međimurke. Moglo bi se reći da su je
živjeli, a ne glumili. Naišli su naburan
pljesak i jako dobar prijem kod publike.
Druženje je nastavljeno na domjenku za
bogatim stolom i uz glazbu Đilkoša.
I ova skupština je pokazala da društvo
živi, dobro radi, diše jednom dušom i zbog
toga i uspijeva.
SKUPŠTINA PUŠLEK 31
Šuma i ja
Volim tu šumu što poput ogrlice krasi rodno selo moje.
Šumom hrastovih krošanja uvijek je uspavljivala, slašću žira svoga hranila a toplinom graba i jasena grijala.
U proljeće visibabom se bijelila i zlatnim jaglacem suncu smijala, a ljeti bare njene pojile i hladile i patke i prasce i ptice i srne.
Bujna trava je i ispod krošanja nalazila hrane i vješto znala uhvatiti i najmanju zraku sunca te bujati i nahraniti krave da su jedva
vimena kući donosile.
Iz grevova se čulo nježno cviljenje popraćeno blagim roktanjem. To brižna majka doji svoju šarenu gomilicu dok se ne nauči sama
rovati i grickati na punom stolu što ga samo moja šuma prostrijeti mogaše.
Ptice kao da se takmiče u ljepoti glasova, razdragane slobodom, postojanjem u prirodi, gdje svaki božji stvor od mrava do jelena
ima svoje mjesto.
Ponosni rogati ljepotani, njišući zamamno svoj ukras, rikali su snažno neumorni da bi se šuma igrom lanadi napunila.
Uhvatih samu sebe da govorim o prošlosti. Možda zbog toga što starijim ljudima slike iz prošlosti izgledaju ljepše i privlačnije. Ili
možda zbog toga što moja ljubav za šumu mog djetinjstva ne može prepoznati ovu šumu koja se nudi zrelom pogledu.
Šumu koja kao da je opustjela jer se ne čuje zvuk klepke, roktanje svinja, čobanska svirala i dovikivanje grlica. Šumu u kojoj neki
što se koncesionarima zovu uvedoše svoj red, svoj zakon i svoja pravila. Istjeraše iz nje svinje i goveda jer nove generacije stasaju
hraneći se mesom iz tko zna koje šume i pijući mlijeko iz tetrapaka.
Možda je to zdravije za djecu globalne dobe, ali moja duša boluje za mojom šumom.
Strepi gledajući terenska vozila raznih registracija kako harače po njoj, ubijaju bez reda i plana, pune frižidere a ostavljaju kože i
drobove.
Život u mojoj šumi se sakrio. Uvukao se u sebe i kao da čeka da Bog pošalje zrno pameti onima koji bi je trebali čuvati ali se jeftino
prodaše a nju izdaše. Utihnuše ptice kao da osjetiše da tamo neki nazovi lovci više vole sićušno tijelo na tanjuru od umilne pjesme
koja u srcu radost budi.
Šumo moja, prijateljice i hraniteljice predaka mojih, mučenice na koju navali i ala i vrana što eurom u džepu zvecka! Ne daj se,
pritaji se poput ptica tvojih, zarasti u šikaru u kojoj će se sakriti duša tvoja i održati život tvoj. Ne gubi vjeru i nadu jer kao što
ponosnom rikom jelen doziva košutu i tvoja tišina će dospjeti do srca onih što te još uvijek vole i dišu tvojim duhom.
Polako ali sigurno naći će način da opet postaneš živa, ponosna i svoja. Da se probudiš iz ružnog sna i dočekaš me razdragana i puna
života. Bogu se molim da dočekam taj dan.
Katica Špiranec
SLAVONIJA I SRIJEM – ZLATNO ŽITO I ZLATNA KAPLJICA Tekst: Katica Špiranec
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Drugu godinu za redom naše Katruže putuju u Vukovar.
Svojom pjesmom obogaćuju popratne programe vezane
uz Karavanu prijateljstva Vukovar – Ljubljana. U
veselom raspoloženju inače dug put prođe brzo. Za
mene je taj izlet poseban jer se na kratko susretnem
sa mojom dragom Slavonijom, mojim zavičajem i svim
onim što je za nj povezano. Srce u meni zaigra i cijelim
bićem mi prostruji neko posebno osjećanje koje se
riječima teško opisati može.
Kada autobus polako napušta Slavonski Brod i pozdravi
se sa zadnjim brežuljcima, nastupi carstvo
nepregledne ravnice koja se poput mora negdje u
daljini sa nebom ljubi. Misao moja sa svakim
kilometrom Slavoniji hrli. Istočnoj Slavoniji, onoj koja vjekovima stajaše na braniku kršćanske uljudbe i
kulture, onoj koja hrani i nesebično daje, a često napuštena i neshvaćena niti hvala za uzvrat ne dobiva.Takve
tužne misli često mi se roje i pokušavam naći odgovor zbog čega je to tako, naći tračak nade da će biti bolje.
A bolje biti mora zbog ove darežljive zemlje i vrijednih ljudi koji poput mravi oru i kopaju, sade i vrše, beru i
nose, tovare i voze.
I dok tako u mislima odgovore tražim, autobus kod Županje skreće sa auto ceste i pred mojim očima se
otvara pogled, razastire slika koju u uspomeni često gledam. Zlatno more žita leluja se na blagom povjetarcu,
tamno zeleni kukuruzi sjaju svojim ponosnim perjem i podsjećaju na zeleno more svježine, pokraj njih
suncokret širokim svijetlo zelenim listovima upija svjetlost i toplinu, a na vrhu stabljike stidljivo proviruje
budući cvijet što cijeloj biljci ime dade – na sunce je nalik, velik i žut i za suncem se okreće. Grmolika soja i
lisnata šećerna repa isto tako pružaju svoje lišće na poljubac suncu, a kapljice rose na listovima blistaju poput
bisera.
Dok moje Katruže pjevaju, ja sam razdvojena. Pjeva u meni svaka žilica, ali sada koristim svaki trenutak da
upijem u sebe ovu ljepotu i da je sa sobom ponesem.
Grad heroj nas dočeka sunčan i nasmijan. Ovoga puta su i Dunav pobijedili, a možda je i silna rijeka bila
milostiva i povukla se ne htjevši kvariti ljepotu ranog ljeta. Kratkim programom i ugodnim druženjem u
gradskom poglavarstvu naša misija u Vukovaru je završena i odlazimo u Ilok.
U najistočnijem gradu Lijepe naše pozdravlja nas opojni miris lipe koji kao da mi se upio u svaku poru te ga i
danas osjećam. Dolazimo u poznati Iločki podrum i u prijatnoj hladovini ovog starog zdanja, vođeni prijaznom
voditeljicom, prolazimo kroz daleku prošlost da bi se puni utisaka vratili lijepo prostrtom stolu gdje nas je
čekalo degustiranje na daleko poznatih vina. Svako od njih je priča za sebe, lijepa i zanimljiva, mirisna poput
ove zlatne kapljice što plijeni ukusom, mirisom i nečim što se riječima ne može iskazati – to se u atmosferi
ugodne prostorije prepojene poviješću i oplemenjene sadašnjošću samo pijući vino osjetiti može. Sa zidova
nas gledaju prekrasni otarci i drugi predmeti domaće radinosti, prostorijom kao da caruje duh onih davnih,
kraljevskih vremena u kojima je vojvoda i bosanski kralj
Nikola Iločki (oko 1410. – 1477.) dao sagraditi dvorac
ispod kojega se nalazimo, a da bi pokazao svoju moć i
bogastvo dao je kovati i vlastiti novac sa hrvatskom
šahovnicom na jednoj strani. Vinogradarstvo i
proizvodnja vina nisu se nikada gasili. Značajnu ulogu u
razvoju te djelatnosti odigrali su i članovi talijanske
kneževske obitelji Odescalchi čiji član Livio Odescalchi
za svoju hrabrost u borbi protiv Turaka od pape
Inocenta XI na dar dobiva ovaj posjed. Početkom XIII
stoljeća Odescalchiji obnavljaju dvorac.
Vina iz iločkih podruma su nadaleko poznata, a traminac
je služen na krunidbi engleske kraljice i stalno je prisutan u vinskom arhivu engleskog dvora. PUŠLEK 32 IZLET
Domovinski rat ostavio je tragove i na vinu i na
podrumu. Ljudska glupost, neznanje i mržnja uništili su
znatan broj jedinstvenih hrastovih bačvi do te mjere
da ih se ne može restaurirati.Tko zna šta bi bilo s
vinskim arhivom da se nije našao hrabri djelatnik
podruma koji je sakrio i sačuvao to neprocjenjivo
blago.
Na kraju smo turističkim vlakom posjetili vinograde na
lokalitetu Principovac i vidjeli prekrasnu nekadašnju
vilu talijanskih grofova i njenu bajnu okolinu. Ovo
ladanjsko imanje je sada namijenjeno vrhunskom
turizmu. Mogli bi reći da je to briljantan primjer
zaokružene turističke ponude. Nezaboravan pogled na vinograde i Bačku Palanku te Novi Sad na srpskoj
strani,uređeno golf igralište, bazen, cvijeće, njegovana tratina – sve to govori o trudu, znanju i viziji
vrhunskog turizma.
Gledajući sve to ispunio me silan ponos. Osjetila sam i duboko olakšanje i vjeru da moja Slavonija i Srijem
imaju budućnost.Uz ono što su im Bog i priroda dali te uloženo znanje i trud nema tog cilja koji neće postići.
Na kraju se želim zahvaliti našim prijateljima koji su nam omogućili ovako lijep izlet, duši i srcu karavane
Milanu Paveliću te predsjedniku Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petru Antunoviću. Naravno, hvala i svim
mojim katružama i ostalim prijateljima za lijepe trenutke i druženje. Ponovit ćemo ako Bog da na godinu.
ZAHVALA DONATORJU
IZLET PUŠLEK 33
VABILO MLADIM, MALO STAREJŠIM IN VSEM
DRUGIM LJUBITELJEM MEĐIMURSKE KULTURE Tekst: Andreja Ružić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
Natančno ni znano koliko nas mladih međimurcev dela, študira ali živi v
Sloveniji. Znano je, da so se naši starši, babice in dedki podali v Slovenijo
predvsem zaradi pridobitve dela in boljšega življenja. Tukaj so pridno
delali in si ustvarili družino in dom. Niso pozabili svoje domovine svojega
malega Međimurja. Enako kot v drugih mestih Slovenije. So tudi v
Ljubljani ustanovili Međimursko društvo HKDMLJ. Niso bili daleč od
svoje domovine, pa so vendarle čutili željo tukaj gojiti in ohranjati svojo
kulturo in zgodovino. Aktivno so delali in se trudili za uspeh na večini
kulturno zgodovinskih področjih. Danes smo lahko vsi ponosni za najbolj
etnično aktivno skupino, po članstvu eno od večjih društev v Sloveniji.
V društvu HKDMLJ že nekaj časa hrepeni tiha želja, da bi začutili navdih
mladih za sodelovanje in ohranjanje zgodovinsko kulturnih dejavnosti
svoje domovine. Prepričana sem, da ljubimo in spoštujemo našo kulturo, zgodovino naših prednikov in da jo
želimo še bolj spoznati. To znamo in bomo zmogli tudi pokazati- Z veseljem nam bodo pomagali naši starši,
stari starši, znanci, aktivni člani društva HKDMLJ .. Mi se bomo pa trudili, da v okviru HKDML » zažari
plamen mladosti » !
Idejno sem opredelila aktivnosti sodelovanja v društvu ter ostalo potrebno
za naše delo in druženje.
Potrebujem vas mlade, da se skupaj združimo, oblikujemo načrt našega dela
in sodelovanja v okviru HKDMLJ, Međimurskih društvih ter drugih društvih
Etničnih skupin v Sloveniji in širše.
Vem, da mladi imamo svoje probleme obveznosti itd .. pa kljub temu vsem
Vam trkam na vest in sicer, da si vzemite malo časa tudi za ohranjanje naših
korenin doma in po svetu.
Zato vas Vabim, da se pridružite društvu HKDMLJ, nebo nam manjkalo dela,
veselja in zabave.
Veselo pričakujem vašo dobro voljo, pozitiven odziv ter pridružitev.
MLADI ODKRIVAMO SVOJE KORENINE - ZAMISLI IN PROGRAM Tekst: Andreja Ružić
Foto: Arhiv HKDM-LJ
PROGRAM
1. PRIDOBIVANJE MLAJŠIH ČLANOV DRUŠTVA HKDMLJ
• Evidentiranje baze članstva
• Pridobivanje informacij o mlajših osebah, ki bi bili lahko potencialni člani društva in sicer preko obstoječih
članov in spletnih strani ter osebnim obiskom že obstoječih selekcij
PUŠLEK 34 DRUŽIMO SE
2. EVIDENTIRANJE BAZE ČLANSTVA
• Organizacija srečanja vseh sekcij, predstavitev idejne aktivnosti mladih in njihova povezanost z ostalimi
aktivnosti društva HKDMLJ
3. VSEBINSKE AKTIVNOSTI
• Kot osnovne in prioritetne naloge, bi bile OBUDITEV TRADICIONALNIH OBIČAJEV NAŠIH PREDNIKOV
IN PONOVNO PODOŽIVLJANJE
• Zgraditev baze najbolj tipičnih međimurskih in hrvaških običajev po vaseh in krajih (anketiranje), osebni
obiski, zgodovinsko kulturne ustanove,..
• Pridobitev uveljavljenih oseb na zgodovinsko kulturnih oseb živečih v Sloveniji in Hrvaški in jih povabiti k
sodelovanju v smislu prenosa znanja ( predavanje ).
• Povabilo, k spoznanju osebnega življenja međimurcev v tujini ( Sloveniji), ter njihovih spominov na
Međimurje in tovrstnih občutkov, ko se vračajo v domači kraj.
4. USTANOVITEV OZIROMA ORGANIZIRANJE MEDGENERACIJSKE PLESNO FOLKLORNE SKUPINE!
• V okviru pridobljenih in obstoječih članov društva HKDMLJ, pridobiti zainteresirane za tovrstno aktivnost
(plesalci, tamburaši in pevci)
• Skupina naj bi izvajala več vrst Međimurskih tradicijonalnih plesov
5. AKTUALNE TEME IN POVEZOVANJE MLADIH Z OSTALIMI MEĐIMURSKIMI DRUŠTVI V
SLOVENIJI IN HRVAŠKI
• V veliko prednost bi nam bila ta skupina povezanost na internacionalni predstavitvi
• Kot Međimurci živeči v Sloveniji ohranjamo našo kulturo preko društev kot je naše. Skupno in ponosno
nastopamo in predstavljamo Međimursko kulturo doma in v tujini. Ustanovitev skupnega projekta posameznih
predstavitev z Međimurskimi društvi delujočimi v Sloveniji ( v mislih imam Velenje, Lendava in naše društvo..)
6.. V okviru programa bi na posamezno temo izdelali projekt, ki bi ga predstavili z ostalimi sekcijami. Kot prvi
tak projekt, bi predlagala da se organizira tradicionalna Međimurska poroka »MEĐIMURSKI SVATI«.
• V primeru posameznih aktivnosti nisem natančno opisovala, navedla sem posamezne idejne zasnove.
Pričakujem, da bodo moji predlogi sprejeti kot dopolnitev obstoječih aktivnosti sekcij HKDMLJ. Zavedam se
tudi, da je program zahteven vendar ga bomo časovno in akcijsko specificirali tako da dobi svojo pravo obliko.
Tudi jaz sem začetnih, ne poznam vseh ovir. Program uvaja tudi nekatere novosti, ki jih doslej nismo
vključevali. Velika pridobitev bi bila delo mlade generacije na področju Međimurske kulture v Sloveniji.
V začetnem obdobju prosim za pomoč in podporo obstoječega članstva za posamezne aktivnosti (mentorje) ,
predlagam, da mi odobrite prošnjo (z njihovo privolitvijo) sledeče člane: KATICA ŠPIRANEC, EMIL
KOVAČIČ, MIRA KUZMIJAK, MAGDALENA ŽEŽELJ in RUŽIĆ ANDREJA.
»Spoštovana Ga. Špiranec, obračam se na vas v zvezi z ustanovitvijo nove folklorne skupine HKDMLJ.
Ob dogodkih, ki so nam vsem znani sem ostala aktiven član HKDMLJ-a, vendar moje nagnjenje k folklornem
plesu ne morem aktivirati. Glede na to, da je v članstvu HKDMLJ-a premalo mladih bi rada videla, da preučimo
možnost organiziranja Medgeneraciske folklorne skupine. Pripravljena sem prevzeti organizacijo in vodenje
ustanovitve skupine. Zavedam se da je okoli tega dosti dela, vendar za ljubiteljstvo međimurske kulture se
bom potrudila!
Vse aktivnosti bom izvajala v skladu z pravili HKDMLJ v primeru, da mi uspe organizirati prostovoljce oziroma
zainteresirane ter pridobiti usposobljenega učitelja bomo tudi poiskali dodatni finančni vir.
Pišem Vam v upanju, da boste moj predlog preučili in s tem razbremenili vodstvo HKDMLJ-a.
Velikokrat sem že svoje želje posredovala in nisem dobila jasnega odgovora ali pa nekdo ima druga videnja, ki
meni niso znana!
V pričakovanju izpolnitve moje želje in pobude Vas pozdravljam.
PS: Sem zavedna Međimurka in Hrvatica, sicer mlada ampak polna želje po ohranjanju in širjenju naše
tradicije. LP Andreja Ružič« DRUŽIMO SE PUŠLEK 35
UROTA ZRINSKO FRANKOPANSKA
Zrinsko-frankopanska urota je pokušaj hrvatskog plemstva XVII. stoljeća da se odupre
nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već
upravljalo u Austrijskim nasljednim zemljama, uključujući i Češku. Neuspjeh urote i smrt
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671.-e godine u Bečkom Novigradu označio je kraj
starih velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana. Hrvatski revolucionari i velikaši, Zrinski i
Frankopani, idu u red najvećih hrvatskih rodoljuba i mučenika.
Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini napisao oproštajno pismo (Moje drago serce),
koje je već godine 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.
Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u
hrvatskoj povijesti. Tako je i neki mletački poslanik zapisao: "Ovo je kraj dviju najuglednijih
obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade
njegov rod u Hrvatskoj."
Godine 1907. "braća hrvatskog zmaja" su pronašli kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana, a
godine 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u Zagrebačku katedralu. Na njihovom grobu
uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: "Navik on živi ki zgine pošteno".
" O Zrinskima i Frankopanima u Hrvatskoj se nije smjelo govoriti i niti spominjati njihove zasluge za hrvatski narod. Istina
o njihovoj sudbini u hrvatskom narodu širila se je više tek nakon 1861., kad je u Hrvatskom saboru zagovaratelj hrvatske
nacionalne slobode dr. Ante Starčević, boreći se protiv bečkog dvora, izjavio da "naši Krčki
Frankopani, naši Šubići Zrinski bijahu za buntovnike proglašeni i udavljeni samo za to, jer se
Nemcem htelo hrvatskih imanjah". To je bio početak rasta zrinsko-frankopanskoga kulta u
hrvatskom narodu. Tomu su posebno pridonosili Starčevićevi sljedbenici pravaši, ali i pjesnici,
književnici i umjetnici stvarajući djela o zrinsko-frankopanskom mučeništvu. Kakav je odnos
bečkoga dvora bio prema tim mučenicima, svjedoči činjenica da je u drugoj polovini XIX.
stoljeća u Zagrebu bio problem naći svećenika i crkvu u kojoj bi se prikazala misa za te
mučenike, a u obilježavanju 300. obljetnice njihova pogubljenja u Zagrebu je sudjelovao tek
neznatan broj sudionika. Sve do 1907. policija je popisivala one koji su sudjelovali u zadušnicama
za Zrinskoga i Frankopana. Zrinsko-frankopanski kult posebno je došao do izražaja u školske
mladeži u prvoj polovini XX. stoljeća. Njihovi posmrtni ostatci preneseni su 1919. uz najveće
počasti u domovinu i nalaze se u zagrebačkoj prvostolnici.
Iako je hrvatski narod u svojoj teškoj i slavnoj prošlosti dao mnoge mučenike za svoj rod i dom, s opravdanim razlogom su
bivši hrvatski politički uznici hrvatske rodoljube i mučenike Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana, što su "rado spram
silnika i u samu pošli smrt" kako reče pjesnik Harambašić, uzeli za svoje uzore i kao rodoljubi, poput njih, i sami kroz
zatvorske patnje i život hodili uspravno. Slava im i hvala! S nama su! "
"Hrvat je pjesnik, Hrvat je vitez, Hrvat je romantični revolucionar i buntovnik. Hrvatu su čast i dana riječ svetinje,
Hrvat od svega najviše prezire kukavičluk, dvoličnost i prijetvornost."