GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 617

OTOCI UOKOLO DUBROVNIKA

U široj okolici Dubrovnika, posebnos njegove sjeverozapadne strane, na-nizao se cijeli niz otoka i otočića. Tiotoci prate slijed pružanja jadranskeobale i zajednički zatvaraju dugačkii uski morski pojas koji započinje sastonskim zaljevom, koji je zbog du-boke uvučenosti u kopno i nazvanStonskim kanalom, te se nastavljaKoločepskim kanalom sve do gruš-ke luke, a kasnije se nastavljaju idalje. Uobičajeno se ti brojni jugo-zapadni dubrovački otoci i otočićinazivaju Elafitskim otocima (grčkielafos = jelen). Prvi je taj stari povi-jesni naziv u 1. stoljeću upotrijebiorimski publicist Gaj Plinije Stariji usvom djelu Historia naturalis. On ihipak ne navodi po imenu, već samogovori da ih ima sedam ("septemElaphites"). Danas se u Elafitske oto-ke najčešće svrstava trinaest otoka, aod sjeverozapada prema jugoistokuto su: Olipa, Tajan, Crkvine, Goleč,Kosmeč, Jakljan, Mišnjak, Šipan,

Ruda, Lopud, Sveti Andrija, Kolo-čep i Daksa. No u Stonskom i Kolo-čepskom kanalu postoji još cijeli nizgrebena, hridi i otočića, koji iz nepo-znatih razloga nisu uvršteni u Elafit-sku skupinu. Prvenstveno se to od-nosi na hridi Veliki i Mali Skupio iotočić Skupio (grčki skopelos = gre-ben) uz jugoistočne obale Lopuda tena otočje Grebeni nedaleko od polu-

otoka Lapad u sastavu grada Dubrov-nika. No u tu skupinu još nisu uklju-čeni otočić Bogutovac, sedam hridi(Barabant, Crna seka, Galeb, Jabu-ka, Kuk, Lučin kamen, Opančar iSutmihajlo) i tri grebena (Dimović,Skaleta i Vranjac). Zbrku oko ukup-mnog broja elefitske otočke skupinenadopunjuje i činjenica da se u njihsvrstava i otočić Lokrum, smješten

Razvitak hrvatskih otoka

Zemljovid najjužnijeg dijela Hrvatske

ISLANDS NEAR DUBROVNIK

Many islands and islets, spreading from southeast to northwest, adorn the coastalsea near the city of Dubrovnik. The northwestern group of islands, appearing as asort of extension to the Pelješac peninsula, lies parallel to the coastline, and iscommonly known as Elaphite Islands or Elaphites. In fact, this group of islandscomprises the only populated islands in the vicinity of Dubrovnik: They areembellished with a number of churches and summerhouses owned by Dubrovnikgentry. The biggest of them is Šipan which has all the settlements and a large andfertile field, nowadays quite inadequately used. The principal economic activity istourism which is best developed on the island of Lopud, formerly home to manyseamen and shipowners. The island of Koločep, the smallest in the group and leastpopulated, is nearest to Dubrovnik. Ruins of churches and monasteries can still befound on many of other islands lying near Dubrovnik. The islets located nearCavtat are protected as a nesting site of a special gull species.

Razvitak hrvatskih otoka

618 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

jugoistočnije, čak u blizini stare du-brovačke gradske luke.Samo ime te otočke skupine upućujena nekadašnje postojanje jelena, baškao što je to slučaj za ime otoka Bra-ča. No na Elafitima nisu pronađeninikakvi ostaci životinja, ali za nasta-nak imena postoji i jedno drugo du-hovito tumačenje. Navodno u zem-ljovidu dio Šipana s otokom Jaklja-nom podsjeća na jelenske rogove,ostatak otoka na glavu, otočić Rudana grudi, Lopud na leđa te Koločepna stražnji dio tijela jelena, dok biDaksa sa svojim grebenima bila je-lenski rep.Na prostoru od 90 m3, Elafitski otociobuhvaćaju približno 30 četvornihkilometara kopna. Na otocima živiviše od 1000 stanovnika. Od kopnaih sa sjevera dijeli već spomenuti Ko-ločepski kanal, na zapadu im se nalazipoluotok Pelješac i otok Mljet, naistoku grad Dubrovnik, dok ih s jugaoplakuje otvoreno more. Otoci se na-prosto doimaju kao svojevrsni nasta-vak poluotoka Pelješca, jer se nado-vezuju na najjužniji pelješki rt Vrat-nik i uz obalu pružaju sve do Dub-rovnika. Između otoka postoji neko-liko pomorskih prolaza od kojih sunajpoznatiji Mali i Veliki Vratnik na

krajnjem sjeverozapadu uz otočićOlipu, čija zlosretna slava među po-morcima (Boke False) na određennačin potvrđuje tezu da se radi omitološkoj Scili i Haribdi. Ostali supomorski prolazi Harpoti (izmeđuJakljana i Šipana), Lopudska vrata(između Šipana i Lopuda), Koločep-ska vrata (između Lopuda i Koloče-pa) i Velika vrata (između Koločepai Dakse).Elafiti su nastali podizanjem morskerazine u postpliocenu. Sastoje se pre-težno od vapnenaca i dolomita, a udolomitskim udolinama nalaze seplodna polja, često s podzemnim imjestimice nadzemnim vodama. Nona Elafitima nema voda tekućica.Klima je tipična mediteranska s du-gim toplim suhim i sunčanim ljeti-ma i kratkim, blagim i vlažnim zi-mama. Rijetki su i za plovidbu goto-vo bezopasni hladni sjeverni vjetro-vi, ali s otvorenog mora zimi čestoznaju puhati olujni južni vjetrovi.Srednja je godišnja temperatura 15,10

C, najtopliji je mjesec srpanj, a naj-hladniji veljača. Prosječno 215 sun-čanih dana godišnje.Otoci su pokriven samoniklim medi-teranskim raslinjem, a blaga medite-ranska klima omogućila je rast broj-

nih zimzelenih vrsta drveća. Zbogbujnog otočkog raslinja u pripremije odluka da se svi Elafitski otociproglase zaštićenim parkom prirode,a na tri naseljena otoka ima već neko-liko zaštićenih park-šuma. Posebnasu značajka ovih otoka brojne i raz-novrsne aromatične ljekovite biljke,koje se ovdje tradicionalno skuplja-ju, a za svoje ih je lijekove rabilajedna od najstarijih ljekarna u svije-tu, utemeljena 1317. godine u dubro-vačkom franjevačkom samostanu.Na otocima ima mnogo malih i raz-novrsnih vrsta guštera te mnoštvoptica selica kojima su otoci staništeu preletima prema sjeveru i jugu.Kamenito podmorje bogato je razno-vrsnim vrstama najkvalitetnije ribe,a uz otočić Sveti Andrija bila su poz-nata nalazišta koralja.

Olipa je najzapadniji Elafitski otokpovršine od točno 1 km2. Najviši jevrh 206 metara, a otočić je gotovoovalnog oblika, osim izduženog Rtajezika okrenutog prema sjeveru. Najugozapadu otoka, uz važan morskiprolaz Veliki Vratnik nalazi se svje-tionik, baš kao i na malom otočićuTajanu s druge strane prolaza. Jak-ljan (zovu ga i Lakljan) koji se naOlipu nastavlja i pruža prema jugo-istoku i ima 3,45 km2 (postoje poda-ci i o 5,34 km2), a najveća je visinavrh Katine staje 222 m. Otok je ob-rastao bujnom vegetacijom, a u sre-dišnjoj udolini ima slatke vode. Uvlasništvu je stanovnika ŠipanskeLuke koji ga obrađuju (maslinarstvoi vinogradarstvo), koriste se njimeza stočarstvo i ribarenje te povreme-no naseljavaju. Jakljan se prvi putspominje 1285. kao Isola Luciniana,a pretpostavlja se da je ime dobio povlasniku Lucianusu još u rimsko vri-jeme. Na zapadnom dijelu otoka na-laze se ostaci benediktinske crkveSv. Sidora (Izidora) iz 1285. godineDanas na otoku uz nedirnutu plažupostoji veliko dječje odmaralište srestoranom i kampom, koji sada slu-že za istu svrhu hercegovačkim fra-njevcima. Jakljan s južne strane zat-vara prostrani zaljev Šipanske Luke.Pogled s Jakljana na uvalu i Koločepski kanal

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 619

U toj su uvali još otoci Crkvine,Goleč i Kosmeč te Mišnjak uz naj-zapadniji šipanski rt Stari brod.Šipan je najveći otok i ima najvišestanovnika na Elafitima, površine16,5 km2. Ime potječe od grčke rije-či gypanom, koja znači orlovo gni-jezdo, a prvi se put spominje u 13.stoljeću pod latiniziranim nazivomJuppana i talijaniziranim Giuppana.

To znači da ime otoka nije izvedenoiz latinske riječi sipho (boćati izvor)koja se često susreće u dalmatinsko-romanskim izvedenicama kao što sušipun i šipnata, iako se tako naziva(šipun ili šipjun) jedan izvor pitkevode u šipanskom polju. Za otok seu 16. stoljeću počeo javljati i nazivTauris, jer su stariji dubrovački pis-ci, a i neki noviji povjesničari, sma-

trali da se kod Šipana, a ne kod Šće-dra, odigrala čuvena pomorska bitka47. godine pr. Krista između Cezarevazapovjednika Vatinija i Pompejevazapovjednika Oktavija. Čak se iprolaz Harpoti ponekad nazivao iPompejev prolaz, jer su se navodnokroz taj uski morski tjesnac izmeđuJakljana i Šipana spasili ostaci Pom-pejeve flote. Ipak postanak neobič-nog imena ovog prolaza kroz koji,osim za nevremena, prolazi redovitabrodska veza za Suđurađ i Dubrov-nik, nismo nikako uspjeli pronaći unama dostupnim izvorima. Po predajito je ime zapovjednika rimske ili ne-ke druge flote za što međutim nemanikakve pisane potvrde.

Šipan je inače dug 9,1 km, širok i do2,6 km, a sastoji se od dviju niskihvapnenačkih uzvisina koje uokviru-ju dolomitsku udolinu. Najviša jeotočka točka Velji vrh (243 m). Raz-vedenost mu je nešto slabija jer muje obala duga 28,1 km, što daje koe-ficijent razvedenosti od 2,0.

Otok je bio naseljen još u prapovijes-na vremena, o čemu svjedoče gradi-na na Sutuliji i kamene gomile nasjevernoj strani otoka uz nekadašnjamanja naselja Čemprijesi i Doli. Grčkisu tragovi sačuvani u imenima iotoka i otočne skupine, iako nisu pot-vrđeni tragovi njihova naseljavanja,ali ima tragova rimskih vila u Šipan-skoj luci i šipanskom polju. Prona-đeno je i nešto metalnih novčića izbizantskog razdoblja te mnoštvo os-tataka pleterne ornamentike iz starihhrvatskih crkava. Vjeruje se da jeŠipan došao pod dubrovačku upravujoš u najranijem razdoblju. Bio jesjedište dubrovačkog kneza za Ela-fite, a taj je knez u 15. stoljeću obav-ljao i sudsko-upravnu vlast i za Mljet.Sredinom 15. stoljeća od šipanske seuprave odvaja Lopud koji dobivavlastitog kneza, a Elafiti se ponovnoupravno ujedinjuju 1680., ali sa sje-dištem kneza na Lopudu. To je trajalosve do propasti Dubrovačke Repu-blike. Nakon toga Šipan je pripaoAustriji, a u 19. i 20. stoljeću dijelio

Pogled na Šipansku Luku

Obala i hotel u Šipanskoj Luci

Razvitak hrvatskih otoka

620 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

je sudbinu ostalih dijelova Dalma-cije. Zabilježeno je da je šipanskaopćina među prvima u kojoj su 1865.godine na vlast došli narodnjaci.

Na Šipanu ima više od trideset crka-va i kapelica. Iz predromaničkogdoba su ruševine crkve Sv. PetraStaroga na Veljem brdu, a sačuvanesu crkvica Sv. Ivana u Šilovu Selu (snajvažnijim freskama na našoj obaliiz 11. stoljeća) i crkva Sv. Mihovilaunutar benediktinskoga samostana uPakljenoj, u sklopu kojega je roma-ničko-gotička kuća, gotička kula irenesansna crkva Sv. Marije od Mi-losrđa. Potkraj srednjeg vijeka izgra-đeno je niz novih crkava posebnomanjih seoskih i zavjetnih crkava udesetak okolnih naselja. Najveća jekasnogotička crkva Sv. Stjepana uŠipanskoj Luci, koja se od 14. stoljećarazvija u najveće otočko naselje.Istodobno na jugoistočnoj obali nas-taje drugo naselje Suđurađ koje seoblikuje oko crkve Sv. Đurđa (Jur-ja). Kasnije je (1577. godine) izgra-đena crkva-tvrđava Sv. Duha na pri-jevoju iznad Suđurđa, koja pripadanajreprezentativnijim takvim građe-vinama u Dalmaciji. Ona se s kruž-nim tlocrtom, visokim zidovima iravnim krovom doima zaista monu-mentalno.

Najbrojnije i razmjerno najreprezen-tativnije građevine su pedesetak dje-lomično očuvanih ljetnikovaca dub-rovačke vlastele iz 15. stoljeća, koje

svjedoče o velikom gospodarskomprosperitetu Dubrovnika i Šipana tevrijednosti i bogatstvu plodne zem-lje u velikom šipanskom polju. Tese građevine na zemljišnim posjedi-ma sastoje od najjednostavnijih po-vezanih zgrada s kulom pa sve dozatvorenih sklopova složenih funkcijai oblika. Napoznatije su ruševine

ljetne rezidencije dubrovačkih bisku-pa, dovršene za nadbiskupa Lodovi-ca Beccadellija 1557. godine, koji jekao humanist i književnik bio prija-mtelj i slavnog Michelangela. U bli-zini polja su ruševine manjeg zamkau kojem je prema predaji u 15. stolje-ću boravio napuljski kralj René An-žuvinski. Poznati su ljetnikovci Sor-kočević u Polju i Getaldić u Suđur-đu, ali je najveći i napoznatiji ladanj-sko-gospodarski kompleks Tome iVice Stjepović-Skočibuhe u Suđur-đu sa stambenim palačama, kulama,kapelicama, paviljonima, gospodar-skim zgradama, terasama te ograđe-nim i odijeljenim vrtovima.

Stanovništvo se tradicionalno bavilopoljoprivredom, pretežno u velikomplodnom polju bogatom podzemnomvodom, koje se na svom najnižemsredišnjem dijelu i danas zimi pret-vara u jezero. Po plodnosti i bogat-stvu svoga velikog polja otok su jošu vrijeme Dubrovačke Republikenazivali "zlatnim otokom". Svojepoljoprivredne proizvode, pretežnovino i maslinovo ulje, ali i smokve,rogače, bademe i naranče te usolje-nu ribu, njihovi su brodovi razvoziliu sve krajeve Jadrana. Pomorstvo sena Šipanu počelo razvijati u 14. sto-ljeću, a posebno se razvilo u 15. sto-

Crkve u sklopu benediktinskog samostana u Pakljenoj

Crkva-tvrđava Sv. Duha na Šipanu

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 621

ljeću doseljenjem iz Bosne na Šipanproslavljene obitelji Sagroević (Sagri).Najpoznatiji predstavnik te slavnepomorsko-trgovačke obitelj bio jeStijepo Sagroević, čiji su se sinoviTomo, Frano i Marin po ocu prozva-li Stjepovići (De Stephanis), a kaoprezime rabili i nadimak Skočibuha.Najpoznatiji su spomenuti otac i sinTomo i Vice koji su bili vodeći po-morci, brodovlasnici, trgovci i ban-kari svoga vremena, a gradili su iposjedovali brojne kuće i palače, uzonu na Šipanu i dvije u Dubrovniku,na Brgatu, Trstenom, Koločepu i Kor-čuli. Iako se nisu ubrajali u vlastelu,smatrani su jednom od najviđenijihobitelji pučkog podrijetla u Dubrovač-koj Republici.Ribarstvom su se na Šipanu oduvi-jek bavili, a najčešće su lovili maluplavu ribu u prolazu Harpoti i kodnajjužnijeg rta Prtuša, a kvalitetnijusu ribu lovili i mrežama stajačicamate parangalima i vršama. Zbog razvi-jenog ribarstva u Šipanskoj je Luci1892. godine tvrtka Société Gènera-le Française, podružnica iz Trsta,utemeljila tvornicu za preradu ribe.Poslije je ta tvornica mijenjala vlas-nike, a zatvorena je zbog nedostatkaribe 1937. i pretvorena u solionicuribe. Krajem sedamdesetih godinanekadašnja je tvornica preuređena uhotel, a turizam je danas uglavnomglavna gospodarska grana otoka.

Glavna su naselja smještena na sje-verozapadnim odnosno jugoistoč-nim krajevima plodne središnje udo-line. Jedina dva naselja imala su upopisu iz 1991. godine točno 500stanovnika - Šipanska Luka 279, aSuđurađ 221. Od brojnih manjihnaselja još ponešto stanovnika imajuFrajga, Sutulija, Vonjevo Selo i Odak,ali se ta mala naselja računaju kaozaselci glavnih otočkih naselja. I Su-đurađ i Šipanska luka povezani subrodskom vezom, koja spaja i ostalenaseljene Elafitske otoke s Dubrov-nikom nekoliko puta svakog dana.Postoji i trajektna veza između Suđ-urđa i Dubrovnika tijekom tjedna.

Na Šipanu nam je domaćin bio mla-di Matija Krmek, tajnik mjesnih od-bora Suđurđa i Šipanske Luke. Onnas je izvijestio da je ulaganjem Cen-

tra za otoke izgrađena prva asfaltira-na cesta preko otoka. Cestu je 1997.godine izgradio Mikić d.o.o. s Krka.Cesta mnogo znači za budućnost oto-ka, ali je pridonijela povećanju nere-gistriranih automobila. Naime na oto-ku se nalaze mnogi stari i neispravniautomobili koji ne bi prošli na teh-ničkom pregledu pa ih njihovi vlas-nici voze neregistrirane, a nerijetko ibez dozvole, posebno mladi. To jeveliki problem ljeti kada se pojavebrojni motorizirani turisti. Velik jeproblem i opskrba automobila gori-vom jer na otoku nema benzinskecrpke.

Centar za otoke uložio je 1998. godinei u izgradnju prve faze trajektnogpristaništa u Suđurđu. Ta mala i sla-bo zaštićena luka dobila je sada mo-gućnost pristajanja trajekta, ali je idalje nesigurna za jakog juga pa bitrebalo izgraditi lukobran koji je ipredviđen u drugoj fazi.

Međusobni odnosi dvaju jedinih otoč-kih naselja, prema informaciji Mati-je Krmeka, prilično su dobri, a i ces-ta ih je međusobno više zbližila. Imaju

zajedničku poljoprivrednu zadrugu,a osnovna škola, koja je u sastavuOŠ Slano, ima za svojih tridesetakučenika dva odjela. Jedan u Suđurđu

za prva četiri razreda i u ŠipanskojLuci za sve razrede pa se učenicisvakodnevno prevoze. Valja istaknutida dobrovoljna vatrogasna društvapostoje u svakom naselju te da je uŠipanskoj Luci smještena pošta ilučka uprava.Danas na otoku Šipanu niti jednaobitelj ne živi isključivo od poljop-rivrede, a u šipanskom polju obrađe-na je tek desetina plodne zemlje. Upoljoprivredi više nema tko raditi, aima i problema s neriješenim vlasnič-kim odnosima. Za intenzivniju poljo-privredu nema odgovarajućeg pod-ruma, jer se prije grožđe izvoziloneprerađeno. I maslinarstvo je, iakonekadašnji zaštitni znak otoka, u ve-likoj krizi. Vjeruje se, naime, da jeŠipan u odnosu prema svojoj veliči-ni, maslinama najbogatiji i najgušćezasađen otok te da na otoku ima iviše od 100.000 stabala (neki spomi-nju čak i 120.000). To je uvjetovalanekadašnja politika Dubrovačke Re-publike koja je propisivala da se mladiotočanin može oženiti tek kadazasadi određeni broj maslina. No sa-da se iskorištava samo 15 posto sta-

Središnji dio Suđurđa

Razvitak hrvatskih otoka

622 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

bala jer se do mnogih maslinika i nemože stići jer nema putova. Riječ jeo visokim stablima koje je naprostonemoguće obrati već se plodovi sa-mo skupljaju. Stoga berba zna potra-jati do ožujka, a ponekad i do svib-nja mjeseca. Dominira autohtonasorta izrazito malih plodova, koja seu lokalnom govoru naziva 'piculja',a ima je još jedino na Lastovu. Nje-zina je karakteristika da rodi gotovosvaku godinu. Masline se prerađujuu desetak starih mlinica koje su ne-kada pokretali konji, a danas motori.U skupljanju šipanskih maslina neka-da su masovno sudjelovali sezonskiradnici iz Hercegovine.

Kao posebnu zanimljivost vezanu uzmaslinarstvo tajnik nam je mjesnihodbora istaknuo činjenicu da je narubu polja prije dvije godine izgra-đena nova suvremena uljara. Nju jeradi obnavljanja slavnoga šipanskogmaslinarstva financirao jedan podu-zetnik iz Trsta, ali uljara još nije pro-radila. Vjerojatno je namjeravao za-saditi nove maslinike u čemu su pre-preka komplicirani i neriješeni imo-vinsko-pravni odnosi, a sadašnja jekoličina maslina nedostatna za velikkapacitet uljare. Dok se situacija nerazriješi u jednom dijelu uljare otvo-rena je prva javna otočka knjižnica.

Na otoku ima ponešto koza i ovacate vrlo malo konja i goveda. Ima iprofesionalnih ribara, osobito u Ši-panskoj Luci, koji svoj ulov svako-dnevno voze na dubrovačku tržnicu,no mnogi se ribolovom bave usput-no. Najviše je zaposlenih u pomors-tvu koje je tradicionalno otočko zani-manje. I danas na domaćim i stranimbrodovima plovi četrdesetak šipan-skih pomoraca.

Glavna je otočka gospodarska granaturizam, a u jedinom šipanskom ho-telu, koji ima dvjestotinjak postelja,stalno je zaposleno tek 7 do 8 radni-ka. Sezonski radnici dolaze s kopna,najčešće iz Slanog, Brsečina i Oraš-ja. U privatnim apartmanima i kuća-ma ima približno isto postelja kao i

u hotelu, a preko ljeta je otvorenonekoliko restorana i kafića.Na Šipanu nema pitke vode, iako go-tovo svi u šipanskom polju crpe vo-du iz podzemlja. No ta je voda, oso-bito ljeti, pomalo slankasta i pretež-no služi za navodnjavanje. Za vodo-opskrbu se rabi kišnica i vodonoscikoji pune otočke cisterne. Grad Dub-rovnik (u čijem je sastavu i Šipan iostali Elafitski otoci) sufinancira

cijenu vode do iznosa koliko za njuplaćaju ostali gradski stanovnici.Inače položen je cjevovod izmeđukopna i Koločepa 1990. godine, alije potrebno izgraditi vodospreme,cjevovode preko otoka te otočkemreže. Za kanalizaciju nije mnogonapravljeno, a za Šipansku Luku seizrađuje idejni projekt. U toj je uva-li, dugoj tri milje, to zaista najvećiproblem. Inače će se problem odvod-nje pojačati kada konačno na otokstigne voda. Međutim, vrlo je dobroriješen problem zbrinjavanja otpadakoji se sa otoka odvozi s manjim tra-jektom na gradsko dubrovačko odla-galište. Ljeti se otpad odvozi tri puta,a zimi jednom tjedno.Velik je problem opskrba električ-nom strujom, i to zbog dotrajalihinstalacija koje uzrokuju česte preki-de, ali i mnoge požare. Praktički čimnegdje zagrmi nestaje struje, što po-sebno zabrinjava vlasnike zamrziva-ča. Zadovoljni su telefonskim veza-ma, a relativno je dobro riješena imedicinska zaštita u ambulantama uoba naselja. Stalno je dežurna jednapatronažna sestra, a za hitne slučaje-

ve bolesnici se prebacuju na obliž-nje kopno i voze do bolnice. Čak izubarica dolazi dva puta tjedno. Sta-novnike Šipana muči i činjenica štou dvije župe trenutno nema ni jednogsvećenika već on s kopna dolazi vi-kendom.S tajnikom mjesnih odbora ŠipanaMatijom Krmekom obišli smo cijeliotok i mnoge značajne građevine.Ljetnikovac Stjepović-Skočibuha

nedavno je dobio nove vlasnike ipolako se uređuje. Provezli smo sekroz veliko šipansko polje koje seneobrađeno doima doista tužno. Mladise naprosto ne žele baviti poljo-privredom na malim i usitnjenimposjedima pa odlaze s otoka. Poljekoje je u stanju prehraniti cijeli otoki opskrbljivati susjedno kopno stojizapušteno pa sve propada i nikakvose rješenje ne nazire.U razgovoru smo saznali i za jedandrugi problem koji muči stanovnikeŠipana. Iako je veći dio otoka u pri-vatnom vlasništvu pretvoren je u lo-vište i dodijeljena je koncesija privat-nom vlasniku. On na otok dovodilovce koji nanose štete vinogradimai usjevima, a odštete se teško napla-ćuju. Velik su problem i divlje svinjekoje su se razmnožile, a navodno supreplivale s kopna. One su velikaopasnost za sve usjeve, a znatno ošte-ćuju i maslinike. Nitko ih međutimne smije ubijati jer su dio lovnoggospodarstva. U posljednje vrijemeotočane zabrinjava i prijedlog da se injihov otok uključi u park prirode.Najviše ih brine to što ne znaju što

Tlocrt dvorca Stijepović-Skočibuha u Suđurđu

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 623

im taj status donosi ili oduzima tešto se to sve radi bez ikakve konzulta-cije sa stanovnicima otoka. Ponekiznaju primijetiti kako je neobičnapraksa da se u parkove prirode uklju-čuju naseljeni otoci.Kada smo razgledavali obnovljeniknežev dvor iznad Šipanske Luke,od Matije Krmeka saznali smo i zajednu zanimljivost vezanu uz njego-vu lokaciju. Naime i u vrijeme nje-gove gradnje postojala su trvenjaizmeđu dva glavna otočka naselja paje praktična Dubrovačka Republikaodredila da lokacija kneževa dvorabude točno na polovici otoka. Toč-nim mjerenjem utvrđena je lokacijaizmeđu rta Stari brod na sjeveroza-padu i rta Prtuša na jugoistoku. Sto-ga se na činjenicu što je knežev dvorsmješten u samoj Šipanskoj Luci nitkonije posebno bunio.U Šipanskoj Luci smo zbog nevre-mena bili prisiljeni ostati cijeli jedandan i upoznati sve nedaće života naotoku kada nema ni novina ni kruha.Tada smo se često družili s ugostite-ljem Mirom Ivankovićem zvanimKralj. Pričali smo o Šipanskoj Luci,najsigurnijoj u Koločepskom kana-lu, u kojoj brodovima jedino prijeterazorne oluje sa zapada. Pričao namje i o tome kako je prije Drugog svjet-skog rata u Luci bilo više od 700stanovnika, a kasnije smo pronašlida ih je u njoj najviše bilo 1857. go-dine (830), što znači da je otok imaotrostruko više stanovnika. Veliko jeiseljavanje započelo nakon rata, pre-težno u Dubrovnik, ali i u prekomor-ske zemlje - u Sjevernu i Južnu Ame-riku. Mnogi su i bježali, neki i bezstvarne potrebe. Iako je Šipan bogatplodnom zemljom i okružen morembogatim ribom, svoju budućnost sa-da vidi samo u turizmu. Jedino je og-raničenje voda koja nikako da stigne.Od popularnog smo Kralja saznali io nezadovoljstvu sadašnjim stanjemna otoku Jakljanu čije bi se nedirnu-te plaže mogle turistički primjereni-je iskoristiti, možda i za naturističkiturizam. Saznali smo, također, da je

Šipan sigurno najteže stradali otok uDomovinskom ratu, na koji je s ob-ližnjeg okupiranog kopna ispaljeno iviše od 10.000 granata. Čak su 13mjeseci bili bez struje tijekom 1991.i 1992.. Na Šipanu su boravili brojnihrvatski branitelji, a preko Šipanaišla je sva opskrba hranom i oružjemza opkoljeni Dubrovnik. Tako je Ši-pan u tim teškim danima branio iobranio Dubrovnik.

Nenaseljeni otočić Ruda, površine0,4 km2, smješten je nedaleko jugo-istočnih obala Šipana. Otočić je ne-kada bio prekriven gustom samonik-

lom vegetacijom koju je znatno ošte-tio veliki požar početkom 20. stolje-ća. Bio je u vlasništvu dubrovačkeobitelji Kaboga koja je na njemu u16. stoljeću izgradila crkvu Sv. Ma-rije s ljetnom rezidencijom. Poslijesu u tom kompleksu bili augustincikoje su zamijenili dominikanci, a ioni su otočić napustili nakon napadagusara. Kasnije je otok mijenjaomnoge vlasnike, a danas se spremiš-tem za brodove i bunarom koristepomorci i ribari. Sve su nekadašnjegrađevine u ruševinama, uključujućii kulu koju su gradili Francuzi.

Otok Lopud s istoimenim naseljemnastavlja se jugoistočno u pravcupružanja Elafitskih otoka i od Suđurđaje udaljen nepune dvije morskemilje. Površina mu je 4,63 km2, dugje 4,5 km, a širok do 2 km. Sastoji

se od dva usporedna vapnenačka bi-la, od kojih se više sjeveroistočno(Polačica, 216 m) strmo spušta pre-ma moru pa je ta obala teže pristupač-na. Obala je duga 13,2 km, a koefici-jent razvedenosti je 1,8. Po srediniotoka pruža se udolina s maslinama,vinovom lozom i južnim voćem, anjezini krajnji potopljeni dijelovitvore na sjeverozapadu uvalu Lopudi na jugoistoku uvalu Šunj.

Lopud je bio naseljen od najstarijihvremena o čemu svjedoči i njegovogrčko ime koje se pojavljuje u razli-čitim oblicima (Delaphodia, Delap-

hodium, Delaphodum), a vezuje seuz naziv cjelokupnog otočja. Odlatinskog naziva Lafota s vremenomje nastao hrvatski oblik Lopud, vrlosličan nazivu poluotoka Lapada. Poddubrovačku upravu dolazi od samihpočetaka i ubraja se u Astareju, naj-stariji dio Dubrovačke Republike.Spominje se i u dubrovačkom Statu-tu iz 1272. godine. Od 1457. godinesjedište je kneza za Lopud i Kolo-čep, od 1669. i za Šipan, a zidovikasnogotičke palače očuvani su idanas.

Lopud je gospodarski najrazvijeni inajgušće naseljeni Elafitski otok, anaseljavaju ga prognanici pred Tur-cima s obližnjeg kopna. Pisac prvepovijesti Dubrovnika dominikanacSerafin Razzi (1595.) opisuje Lopudkao vrlo napredno mjesto s dva sa-

Otočić Ruda u blizini Suđurđa

Razvitak hrvatskih otoka

624 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

mostana, 30 crkava i velikim brojemudobnih kuća s parkovima raznovr-sne vegetacije. Po bogatstvu je odkraja 15. do 17. stoljeća nazivan "ma-lim Dubrovnikom" i imao je mnogoviše stanovnika nego danas (348 upopisu iz 1991.). U nekim izvorimase čak spominje i nemogućih 14.000stanovnika, no ako je i riječ o jednojništici previše i ta je brojka zaista im-presivna za tako malen otok.

Najvažnije službe u dubrovačkojmornarici imali su tada Lopuđani.Drži se da je na otoku u doba najve-ćeg blagostanja bilo do 70 brodova ipribližno 70 kapetana. Tvrdi se da jejedna četvrtina dubrovačke trgovač-ke mornarice bila u njihovu vlasniš-tvu. Postojalo je i brodogradilište strideset majstora brodograditelja. SLopuda je bio i slavni pučanin MihoPracat (Pracatović), koji je živio od1528. do 1607. godine. Ploveći Jad-ranom i Sredozemljem kao samos-talni kapetan, trgovački poduzetnik inovčar stekao je velik imetak. Znat-ne je svote ostavio u dobrotvornesvrhe. U atriju Kneževa dvora u Dub-

rovniku postavljeno mu je brončanopoprsje i to je jedini spomenik kojije Republika podigla nekom svomgrađaninu. S Lopuda je podrijetlomi pomorac i diplomat Vice Buna(1559.-1612.), koji je bio u službišpanjolskog kralja Filipa II. i vjero-jatni potkralj Meksika te dubrovačkikonzul u Napulju.

Nakon otkrića Amerike i preseljenjaglavnih putova svjetske trgovine naAtlantik te jačanja mornarica Nizo-zemske, Engleske i Francuske, Lo-pud zajedno s Dubrovnikom gubimoć i polako nazaduje. Potres iz1667. srušio je dosta kuća i otok seviše nije oporavio. Stanovništvo seokrenulo poljoprivredi i ribarstvu.Od početka 20. stoljeća Lopud je do-živio nov procvat razvitkom turizma,a počinju se graditi i hoteli. Grandhotel arhitekta N. Dobrovića izgra-đen je 1937. godine i jedna je od pr-vih armiranobetonskih građevina uDalmaciji. Sadašnji je najveći hotelLafodia sa 196 postelja.Na otoku su brojni kulturnopovijes-ni spomenici. Najstarije su ruševinepredromaničkih crkava od kojih jesačuvano i nekoliko pleterom ukra-šenih kamenih ulomaka. Crkva Gos-pe od Šunja počela se graditi u 12., anakon više nadograđivanja sadašnjije izgled dobila u 17. stoljeću. Uznjezinu je gradnju vezana legenda ospašavanju člana obitelji Visconti izMilana na obližnjoj uvali u velikojoluji na povratku iz Jeruzalema. Dru-ga legenda govori o plemiću Sforzi injegovu sinu kojega je dopola progu-tala zmija, a spašen je sazivanjemMajke Božje kojoj je u čast izgrađe-na zavjetna crkva. Bilo kako bilo, u

Ostaci kneževa dvora u Lopudu

Uvala Šunj na Lopudu

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 625

sadašnjem je grbu Lopuda, koji je inekadašnji grb općine Lopud, zmijakoja guta dječaka, iako zmija uopćenema na Lopudu. Istovjetan je sim-bol dio znaka talijanskog auta alfa-romeo, a uvala je Šunj ime dobila potalijanskom nazivu (biscione) zazmiju.

U crkvi Gospe od Šunja na glavnomsu oltaru drveni kipovi dvanaest apo-stola u naravnoj veličini s DjevicomMarijom, a po legendi ih je ovdjeprenio iz Westminsterske katedraleMiho Pracat za sukoba katolika iprotestanata u Engleskoj. Od brojnihvrijednih slika u ovoj crkvi ističe sei slika na drvu Gospe s djetetom isvecima J. Palme starijeg.

Dominikanski samostan s crkvomSv. Nikole sagrađen je na obali u sre-dištu naselja 1482. godine na prijela-zu iz gotike u renesansu. U samostanuje bila škola koju su polazili brojnisvećenici, znanstvenici, pomorci itrgovci. U crkvi, restauriranoj 1994.godine, bila je i slika NavještenjaNikole Božidarevića koja se danasčuva u dominikanskom muzeju uDubrovniku. Na ulazu u lopudskuluku izgrađen je 1483. franjevačkisamostan s crkvom Sv. Marije odŠpilice. Uz njega je nešto kasnijeizgrađena četverokutna kula i obram-

beni zid. U crkvi se nalaze slike Pierradi Giovannija, Nikole Božidarevićate Girolama i Francesca de San-tacrocea. Od ostalih je crkava zanim-ljiva jedinstvena barokna kapela Sv.Trojstva koju je gradio Vice Buna.U Lopudu je i crkveni muzej kojičuva niz vrijednih slika, crkvenihrelikvijara i ostataka kamene plastike.

Naš vodič po Lopudu bio je tajnikMjesnog odbora Stijepo Mojaš, dva-desetdvogodišnjak koji taj posao ra-di više od dvije godine. Od njegasmo saznali da je Lopud bio velikoturističko središte, a da je tek prošlasezona podsjetila na prijeratne dane.Hotelski su kapaciteti znatno smanjenijer radi samo hotel Lafodia. Grand

hotel je oštećen u potresu i njegovaje sudbina neizvjesna, kao i hotelaDubrava Pracat i Slavice. Sve hote-le čeka privatizacija koja će odreditinjihovu dalju sudbinu. Turističkimse iznajmljivanjem bavi dvadesetakdomaćinstava. Poljoprivreda je pri-lično zapuštena, obrađuju se jedinookućnice i vrtovi. Najviše se uzga-jaju naranče koje ovdje dobro uspi-jevaju. Vinograda praktički i nema,jedino se masline nešto više uređuju,ali se ulje prerađuje na Šipanu ili uOrašcu. Ribarstvom se bave gotovosvi, ali za vlastite potrebe. Gotovo

su sva postojeća radna mjesta veza-na uz turizam i ugostiteljstvo.

Područna osnovna škola djeluje usastavu Osnovne škole u Orašcu iima petnaestak učenika. Stalno suzaposlena četiri nastavnika koji ižive na otoku. Ambulanta zajedno sKoločepom ima stalnog liječnikakoji živi u Dubrovniku. Medicinskasestra živi na Lopudu, ali putuje i naŠipan. Imaju stalnog župnika kojimisu služi u tri crkve.Voda se crpi iz vlastitih bunara kojeima gotovo svaka kuća. Pomalo jeboćata i njezina se kvaliteta stalnoprovjerava, ali su u nedostatku boljeipak zadovoljni. Problema s vodoops-krbom imaju kuće smještene na vi-šim položajima, no ipak se rijetkokoristi kišnicom. Svi željno čekajuda na Lopud konačno stigne voda skopna.U nastavku razgovora s tajnikomMjesnog odbora Lopuda dotakli smoproblem kanalizacije. Ona danas di-jelom i postoji, imaju je i svi hoteli,a sprovedeni su i ispusti u more. Nodio je tih odvojenih kanalizacija dob-rim dijelom uništen nekontroliranimi nelegalnim priključcima te puca-njem odvodnih cijevi. Ostali se koristeseptičkim jamama, ali ima i direk-tnih ispusta u more, što je neprimje-reno za jedno turističko središte. Ot-pad se odvozi s Lopuda baš kao i saŠipana.Sa Stijepom Mojašem obišli smocijeli Lopud. Usput smo saznali daje za napušteni franjevački samos-tan, crkva kojega redovito služi zavjerske obrede, vrlo zainteresiranaFrancesca von Habsburg, unuka Ottavon Habsburga, koja svake godine smužem i djecom boravi na Lopudu.Pokušava ga otkupiti, rekonstruiratii pretvoriti u znanstvenu instituciju iboravište. Obišli smo i prelijepi parkĐorđić-Mayneri, prepun suptropskevegetacije i egzotičnih biljaka, o či-jem se uređenju brine stalni vrtlar.Prošetali smo uz prekrasne kamenekuće i obišli hotele te otišli do pješ-

Franjevački samostan na Lopudu

Razvitak hrvatskih otoka

626 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

čane plaže u uvali Šunj. Usput smosaznali da na Lopudu djeluje novodobrovoljno vatrogasno društvo, alida je 1989. godine bio veliki požar ukojem je izgorio veći dio šume i ma-kije na jugoistoku otoka. Razgovor idruženje s tajnikom Mjesnog odborazaključili smo razmjenom informacijao ratnim danima. Lopud je bio ublokadi i nekoliko se puta na njegapucalo. Bili su i bez struje no prob-leme su rješavali s velikim agrega-tom i redukcijama.

Koločep je otočić između Lopudana sjeverozapadu i poluotoka Lapa-da na jugoistoku te kopna na sjeveru.Južna mu je strana, kao kod mnogihElafitskih otoka, okrenuta jad-ranskoj pučini. Površina mu je 2,35km2, a duljina 3,1 km i širina do 1,2km. Obala je duga 11,2 km, što dajekoeficijent razvedenosti od 2,0. Otokse sastoji od udoline koju razdvajajudva vapnenačka grebena, od kojih seznatno kraći sjeveroistočni pruža sje-vernom obalom duž Koločepskogkanala. Jugozapadni greben (najvišije vrh 125 m) izbija na otvoreno morepa je obala strma i nepristupačna.Jedino je naselje Koločep (148 sta-novnika u 1991. godini) koje se sas-

toji od dva uskom i vijugavom sta-zom spojena zaselka - Donjeg Čelana sjeverozapadnoj obali i GornjegSela na sjeveroistočnoj obali.

Osnovne su gospodarske grane zem-ljoradnja, ribarstvo, pomorstvo i tu-rizam. U srednjem vijeku bilo je raz-vijeno koraljarstvo, a koralje su Ko-ločepljani vadili oko susjednog oto-ka Sv. Andrija, otoka Lastova, uEgejskom moru i oko Malte. PrekoDubrovnika izvozili su ih u Italiju,Francusku i u zemlje Levanta. Bro-dovi koji Koločep povezuju s Dub-rovnikom i ostalim naseljenim Ela-fitskim otocima pristaju u DonjemČelu, najvećem zaljevu na otoku.

Iz arheoloških ostataka grčkih i rim-skih sarkofaga može se zaključiti daje otok bio naseljen i u starom vije-ku. Prvi ga spominje Plinije Stariji,a spominje se i u dubrovačkom Sta-tutu iz 1272. godine. Vjeruje se da

Dubrovačkoj Republici pripada od11. stoljeća. Stare su predromaničkehrvatske crkvice (Sv. Antuna Opata,Sv. Nikole i Sv. Srđa) građene u raz-doblju od 9. do 11. stoljeća.Stanovnici svoj otok nazivaju Kala-mota, a tako ga zovu i stanovniciostalih Elafitskih otoka te susjedne

obale. Pretpostavlja se da ime potje-če od grčkog originala i da znači ka-los niktos (lijepe noći), po istoime-nom gradiću na Peloponezu. Znače-nje je možda u vezi i s posebnim šta-pom za pecanje koji se u krajevimaoko Dubrovnika naziva 'kalamuća'.Pod imenom Koločep otok se prviput spominje u 14. stoljeću kada jena otoku izgrađeno brodogradilište ikada se stanovništvo sve više okrećemoru.Zlatno doba Koločepa započinje u15. stoljeću. Tada je izgrađeno mno-go crkava i ljetnikovaca. Elafiti i Ko-ločep su u to vrijeme, posebno u 16.stoljeću, privlačan cilj mnogih gusar-skih napada. Napad turskih brodova1571. godine (istih onih koji su ruši-li Hvar, opsjedali Korčulu i opljač-kali Mljet) poharao je Elafite. Tadase na Elafitima grade obrambene ut-vrde na svim istaknutim otočkimtočkama. Na Koločepu je sagrađena

vitka kula na zapadnom dijelu oto-ka. Župna se crkva Velike Gospe uDonjem Čelu počela graditi u 13.stoljeću, a dovršena je u 15. Gradilisu je lokalni majstori, a srušeni joj jezvonik obnovljen 1788. godine.

Detalj iz parka Đorđić-Mayneri

Donje Čelo na Koločepu

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 627

Na mjestu parka sa suptropskim dr-većem u 15. je stoljeću izgrađenakapelica Sv. Vincenca. Park je podi-gao Pasko Baburica, koji je rođen uKoločepu 1875. godine, a umro uČileu 1941. godine. Sa 17 je godinanapustio rodni otok i postao najbo-gatiji proizvođač čilske salitre u svi-jetu, koji je držao 30 posto ukupneproizvodnje čileanskoga 'bijelog zla-ta'. Imao je tridesetak tvornica i za-pošljavao je mnogo radnika. Čestoje i obilno pomagao rodnu zemlju,posebno za vrijeme Prvoga i Drugo-ga svjetskog rata. Utemeljio je zak-ladu za pomoć i školovanje djece si-romašnih i bolesnih Hrvata. Zvonikna Stradunu u Dubrovniku obnov-ljen je 1929. godine zahvaljujućinjegovoj darežljivosti. Financirao jegradnju kamenog mola, čekaonice iceste uokolo zaljeva u Donjem Čelu.Blizu Valparaisa u Čileu utemeljioje poljoprivredni institut PasgualBaburizza koji se financira iz njego-ve zaklade, a njegova je vila u istomgradu pretvorena u spomen-muzej.Ime mu nose ulice u Dubrovniku,Zagrebu i Santiagu. Inače na Koloče-pu su zaštićene dvije park-šume. Uzspomenutu šumu makije s posađe-nim eukaliptusom i akacijom u Do-njem Čelu, zaštićena je i šuma alep-skog bora u Gornjem Čelu.

U Donjem Čelu izgrađen je hotelskikompleks Vila Koločep sa 350 poste-lja, a u sastavu je tog kompleksa res-toran Vila Ruža u šumi starih borovas prekrasnim pogledom na sve Elafit-ske otoke.Koločep smo razgledali u društvumlade tajnice Mjesnog odbora FaniPrčan, inače Korčulanke udane zapomorca i majke dvoje djece. U raz-govoru s njom saznali smo da je ho-tel izgrađen 1998. u vlasništvu drža-ve i da je svojedobno u javnosti pro-zivan zbog visokih troškova izgrad-

nje. Bio je pun u protekle dvije se-zone, u njemu radi većina zaposle-nih za koje je to jedini izvor priho-da. Predstoji privatizacija koja ćezbog velikih opterećenja biti vrloproblematična. Postoji još jedan ma-nji, potpuno devastiran, hotel u Gor-njem Čelu, ali nitko ne zna što će snjim biti. Na otoku tridesetak obite-lji iznajmljuje sobe turistima.

Otok muče na izgled mali, ali ujed-no veliki problemi. Problem je upoš-ljavanje čistača, koji bi se trebao bri-nuti i o zelenim površinama. Prekoljeta je smješten u hotelu, a zimi ho-tel ne radi. Ujedno je za svaki maliproblem, kao što je srušeno drvo ilimanji odron kamenja, potrebno orga-nizirati radnu akciju mještana, jer sepomoć iz grada najčešće ne dočeka.Većina stanovnika Koločepa ima sta-nove u Dubrovniku u kojima povre-meno borave i gdje žive njihova dje-ca kad su na školovanju.Mjesni je odbor smješten u zgradi ukojoj je svoj privremeni smještaj našlai ambulanta, a liječnik s Lopudadolazi jednom tjedno. Uskoro zapo-činje gradnja nove ambulante što ćebiti zajedničko ulaganje županije idržave. Voda je stigla na otok, izgra-đena je i vodosprema, ali nije izgra-đena lokalna mreža. Možda izgrad-

Župna crkva na Koločepu

Klifovi na pučinskoj strani Koločep

Razvitak hrvatskih otoka

628 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

nja započne ove zime. Inače ih ljetiopskrbljuju vodonosci, a voda se pokućama razvodi improviziranim ci-jevima. Mnogi se koriste i pomaloboćatom podzemnom vodom, a ina-če i svaka kuća ima svoje 'gustijer-ne'. Kanalizacija je u planovima za-jedno s izgradnjom vodovodne mre-že. Hotel ima svoju kanalizaciju, abuduća će se kanalizacija graditi za-jedno i za Gornje i za Donje Čelo.Otpad se redovito odvozi rano ujut-ro, ali utovar budi goste pa treba ra-zmisliti o odlagalištu izvan naselje-nog područja. Električne instalacijesu vrlo slabe pa struje nestaje čimnegdje jače zapuše ili zagrmi. NaKoločep redovito jednom tjedno izDubrovnika dolazi svećenik.Ljubazna i marljiva tajnica Mjesnogodbora pokazala nam je zaista svešto je na otoku trebalo vidjeti. Osimzgrada i parkova razgledali smo i ži-vopisne i strme klifove s južne pućin-ske strane otoke. Odvela nas je i doosnovne škole u kojoj je samo jedanučenik - Mario Svilokos, učenik čet-vrtog razreda. To je područni odjelOŠ Ivan Gundulić iz Gruža. Razgo-varali smo i s učiteljicom Ivkom Šo-ljak, koja u školi radi pune 24 godi-ne. Dogodine će njezin sadašnji uče-nik krenuti u peti razred u Dubrov-

nik, ali očekuje da će u školu krenutičak dva 'prvašića'.

Od svih brojnih otoka uokolo Dub-rovnika naseljena su samo tri Elafit-ska - Šipan, Lopud i Koločep. No ina drugim se otocima pronalaze tra-govi života. Tako u otvorenom mo-ru, šest milja daleko od Gruža, stojiotočić Sveti Andrija, inače uz otokekoji se još nazivaju Svetac u bliziniVisa i Crveni otok blizu Rovinja,treći jadranski otok istog imena. Toje vrlo mali otok (dug 617 m i površi-ne 0,05 km2). S južne strane ima str-mu morem oblikovanu obalu, a pok-

riven je oskudnom vegetacijom. Navrhu je otoka 1873. izgrađen svjeti-onik, inače jedan od najjačih na Jad-ranu. Prvi su stanovnici otoka bilibenediktinci, a samostan i crkvu iz-radila je dubrovačka obitelj Crijević.Neko je vrijeme otočić bio karante-na za oboljele stanovnike Lopuda. Ušesnaestom je stoljeću na otoku kaoredovnik-pustinjak živio dubrovačkiknjiževnik Mavro Vetranović (1482.-1576.) koji ga je opisao u svom auto-biografskom humorističkom spjevuRemeta. Samostan je oštećen u pot-resu 1667. i nikada poslije nije ob-novljen.

Otočić Daksa je pošumljeni otok naulazu u zaljeve Rijeka dubrovačka iGruž. Dug je oko 500 m, a širok 80-100 m. Na njemu se nalazi svjetio-nik važan za ulaz u grušku luku. Udokumentima se spominje i kao Da-xa i Axa, a na njemu je 1281. godinevlastelin Sabo Getaldić izgradio fra-njevački samostan s crkvom Sv. Sa-bine. Za francuske okupacije samos-tan je srušen, a kamenje upotrijeb-ljeno za izgradnju utvrde. Otočić jevažan u hrvatskoj i dubrovačkoj sta-roj i novijoj povijesti, a posebno zapovijest književnosti. Zna se, naime,da je na otočiću svoju poemu Suzesina razmetnoga napisao jedan odnajvećih hrvatskih pjesnika IvanGundulić.

Osnovna škola u Koločepu

Otočić Sv. Andrija sa svjetionikom

Razvitak hrvatskih otoka

GRAĐEVINAR 52 (2000) 10 629

Otočiće Grebene u blizini poluoto-ka Lapada spominjali smo i prije, aima ih tri - Greben, Kantenari i Vje-šala. I na njima je svjetionik koji jeznačajan za plovidbu. U morfološkompogledu ti su otočići kao i Lokrum,koji se nalazi jugoistočno od staredubrovačke gradske jezgre, ostacigrebena koji je tvorio cjelinu s polu-otokom Lapadom i otocima ispredCavtata. Lokrum je ime najvjerojat-nije dobio po latinskoj riječi akru-men koja znači kiselo voće. Ima po-vršinu od 0,73 km2, a dužina obalemu je 4,8 km i najveća visina 91 m.U južnom dijelu otoka nalazi se 10 mduboko i 30 m u promjeru jezercenazvano Mrtvo more u kojem je slan-kasta voda. Obrastao je bujnom sup-tropskom vegetacijom, zaštićenomkao rezervat šumske vegetacije. Nanajvišem se vrhu na sjeveru otokanalazi tvrđava s početka 19. stoljeća,a u južnom je dijelu bivši benediktin-ski samostan, izgrađen 1023. godi-ne, u čijim su prostorijama danassmješteni Biološki institut HAZU,prirodoslovni muzej i memorijalnimuzej Ruđera Boškovića.

Samostan je u Dubrovačkoj Repub-lici uživao posebne povlastice nave-dene i u Statutu. Prema kroničarima,gradnja katedrale u Dubrovniku icrkve na Lokrumu vezana je uz en-

gleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca,koji se na ovom otoku spasio odstrašne oluje na povratku iz Trećegakrižarskog rata 1191. godine. Zbogspasa je Lokrumu poklonio velikusvotu novaca za gradnju zavjetne crk-ve. No spretni su Dubrovčani uspjelinagovoriti redovnike da se od tognovca sagradi katedrala MarijinaUznesenja u Dubrovniku, a na Lok-rumu je zauzvrat sagrađena manjacrkva. Katedrala je građena od 12.

do 14 stoljeća i sa svojim se raskoš-nim kamenim pročeljima i velikomkupolom ubrajala među najljepše inajbogatije europske crkve svogavremena. Potpuno je stradala u pot-resu iz 1667. godine, a sadašnja jebarokna katedrala dovršena na istommjestu 1713. godine.

U potresu je stradala i crkva s dije-lom samostana i na Lokrumu. U me-đuvremenu još je prije, zbog gospo-darskih neprilika i slabljenja redov-ničke stege, 1466. godine kao jediniod benediktinskih samostana s dub-rovačkog područja, priključen kon-gregaciji Sv. Justine u Padovi.

Kada je dubrovačka vlast upala u fi-nancijske teškoće prodala je 1799.,uz papino dopuštenje, cijeli otok pri-vatnicima. Priča se da su tada, 4. si-ječnja 1799., dok je obližnji gradčvrsto spavao, benediktinci tri putaobišli otok s upaljenim svijećamaokrenutim prema zemlji, izgovara-jući riječi prokletstva za one koji suotok prodali i za one koji će ga u bu-dućnosti kupiti. Kletva se vrlo brzopočela ostvarivati. Trojica plemićakoji su predložili prodaju umiru ne-prirodnom smrću: jedan se utopio,

Otočići Grebeni nadomak Dubrovnika

Pogled na Lokrum i Dubrovnik

Razvitak hrvatskih otoka

630 GRAĐEVINAR 52 (2000) 10

drugi pao s litice, a trećega je netkoubio. Otok je 1859. kupio nadvojvo-da Maksimilijan I. i sagradio dvoracs ostacima samostana te zasadio eg-zotično raslinje. Pogubljen je osamgodina kasnije kao car u Meksiku, ana Lokrumu se još čuvaju njegoviintimni predmeti. Kasnije je vrločest gost Lokruma bio habsburškinadvojvoda Rudolf, koji je životokončao pod nerazjašnjenim okol-nostima u društvu lijepe Marije Vet-zere u dvorcu Mayerling. Posljednjaga je njegova vlasnica, kneginja Win-dischgrätz iz pobočne loze Habsbur-govaca, laka srca prodala 1925. on-dašnjim jugoslavenskim vlastima.

Danas otok nitko ne kupuje i ne pro-daje te on, dijelom i zbog svojih mra-čnih legendi, neodoljivo privlači tu-riste.Južno od rta Petka na Lapadu pa svedo granice s Crnom Gorom ima osimLokruma, koji je najveći, još poneš-to nenastanjenih otoka, otočića i hri-di. Najpoznatiji su Cavtatski otoci,skupina od tri otoka i nekoliko hridikoji su na površini 37,95 ha zaštiće-ni ornitološki rezervat i gnjezdištegaleba klaukovca (Laurus cachinna-ns Pall.). Najveći među njima jeMrkan na kojem je na ostacimakasnoantičkog zdanja bila izgrađenapredromanička crkvica, a na ostaci

ma nekadašnjeg benediktinskog sa-mostana noviji biskupski ljetnikovac,koji je poput svega ostalog danastakođer u ruševinama. Bobara jeotok smješten ponešto sjeverozapad-nije od Mrkana, a Supetar je smješ-ten sjevernije. Uokolo i u blizini ovihotočića nazali se pet hridi (Hljeb,Mrkanac, Ražnjić, Šuperka i Trava).Otoci smješteni na krajnjem jugoisto-ku Hrvatske mogu se ujedno svrstatii u najjužnije hrvatske otoke, jer sugotovo u liniji s Palagružom i Gali-julom. To su otoci koji se nalaze ublizini Molunta, zapravo u luci Gor-nji Molunat - Veliki Školj i Supetrić.

Branko Nadilo