Mileta. v .. Regionalni .. Pollt ml..oo. Vol. XXV (1988). No. 3. str. IGS-119. 105

JZ\·orni 7.n:uu.rven.i rad UDK 339.92

Regionalni multilateralizam - mogućnosti ekonomske suradnje s integracijama zemalja u razvoju

Vlalko Mileta

F'nkultet polititkfh nauka u Zagre bu

Stt!etak

St varanJe medun:1rnonih regionalnih mtegrac•JU tzvan evr-opskog prostora, premda je ::.ltJcwlo osnovni interes shema carinskih urttJU 1

zona s lobodne trgovine. potaknuto jt: i drugim interesima - posebice kompenz~tcijom neuspJeh~ liherl'lli?.l'lcije IJ:illta l poll'N~t! i'..a međunarod­nim lcl!onUtetom. Ekonomske aktivnosti izmedu zPma1ja u razvoJu k1w i u okvidma zonalnih integracija su u porastu. Svaka generahzaciju ),.lo­

dat.a.ka je uvjetna i mora respeklit'ali specifične uvjete nacionalnih l re­gionalnih ekonomija Afrike, AIDje. LatinsJ..-e Amerii{e. MotJ\' i SUJ'adnje

kao i uspje;i regionulnih integracija potpuno su o;pecillč.ni. Perspektive tih intPgracija prije S\•ega su u nad\ ladavw1JU klasH::ne robne ra7mjene i poticanJU pro~·odnih kooperadja na liniji DO\'e proi.lvodnc međuna­rnrlne podjele radu.

U međunarodnim ekonomskim otluo:,ima šezdesete godine su karakteri ti­čne po snaluom ispoljavnnju region<llnih multilalcralizama, s kojima su na neki naćin kompenzinma ucuspjela nastojanja za većom liberalizacijom mc­đunarodne trgovine i dntgih ekonom kih odnosa u svijetu. Rezultat tih re­g~ona1i7.ama je pojava ni.ta međunarodnih ekonomskih integracija i malo je područja u \ijetu koJa na~u u nekom regionalnom multilateralizmu i libera­lizmu. barem b.ad je riječ o međusobnoj trgo\'i.ni.

Za na tajanje međunarodnih ekonomskih integracija bilo je više odlu­čujućih momenata, kao š to su za njihovo osnivanje u r.uličilim p1·ostorima biU pres udni različiti momcuU. Zalo se nikako ne mogu poistovjetiti razlozi osnivanja ekonomskih integracija u evropskom proSiloru s razlozima koji Stl

doveli do mnogih ekonomskih integracija u drugim područjima svijeta -mahom među zemljama u razvoju.

Jaku su evropska integracijska kretanja bila iauov l za druge zemlje u svijetu, napo e u tom l>mi lu ~to su napustile u mnogim egmentima »dopu-lenu tipologiju• GATI-<>vih sporazuma 1 što e ni u »\TtjeJcc oko ddi.niranih

.,hcma carinske unije i zone lohodne trgovine, ipak povezivanje nacionalnih priueda u drugim podrućjima svijeta nije rezultat samu Loga itazova. Niz okolnosti, nnročito potraga 7.a mcđunat odnim identitetom, na,·odilo je mnog\!

Mllctn V., Regionalni . , Poll1 misao. Vol. XXV (1908). No. 3, str. 105-119 106

d run-e na povezh anje i usuglaM:nu djciO\-anje. kako u regionalnim tako i u globalnim relacijama. a tom putu mnoge su od njih postigle značajan nivo zonaloe ekonomske suradnje, neke medu njima čak su 7-3.l'ile u područje

koordinacije ckonoml>ke politike i 7.ajedničke im·esticijske izgradnje, dok su druge još uvijek samo na nivou liberaJizirane mcuul>obnc trgovine. Pored toga. bilo je tu i odredenih promašaja i neuspjelih ak'Limosti, nat-očito među arap-kim S\' ijetom, za koji je karakteristično da je među pr\'ima pristupio kon­tituiranju odredenih integracija (Munrovijska grupa i grupa Kasablanka),

ali koji je među prvima odustajao od toga i nije slučajno da su integracije u tom područj u sada u samin1 počccimu.

Na drugoj l>lrani, integracijska zbivanja među latinskoameričkim dJ·ža vamt~ imala su stabilan uspon, iako neki programiraJJi c iljevi nisu i punjeni Is to tako, kontinuirani napredak ostvarila je ASJl.AN grupacija i njene su članice među onim zemljama na koje M! s punim pravom može primijeniti lonnulacija o novoimltll>lrijaliziranim drža,~ama..

Zemlje afričkog kontinenta u potrazi za nacionalnim identitetom i eko­nom kim prosperitetom pokrctalc l>U mnoge inicijative integracijskog karak­tera na širim ili užim područjima ekonomskog djelo\ anja. Na loj su liniji napuštale one spone koje su S\Ojcvn:mcno uspo tavilc kolonijalne vlasti -kao što je slučaj l> Istučnoafričk-om ekonomskom zajednicom - da bi na novim osno•ama u postavljale ekonomske \ezC koje više odgovaraju nacio· nalnjm interesima. Zato je afrički kontinent karakterističan po znatnom broju novokonslituiranih ekonomskih integracija, ali kako je ovdje riječ o najmanje razvijenim zemljama svijeta, mnoge od njih su više okrenute si­s temima izvan afričkog kontinenta, što je konkretno slučuj u relacijama afrič­kih zemalja preko s is tema AKP s E vrupl>kom zajednicom .

Kod takvog stanja l>L\' ari bitno je pitanje koje su mogućnosti a uspo­s tavljanje veće ekonomske suradnje naše privrede s ekonomskim integracija­ma 7.emalja u raz,oju i, drugo, posluje li na rom putu formalne zapreke za produbljeniju l>urd.dnju, odnosno, ako postoje, kakve !>U prirode i mogu li se direktnim porazumijevanjem u z.natnijcm op!;egu otkloniti.

Da bi se odgo,·orilo na tak\'a pitanja, potrebnu je i triliti najmanje d\·a aspekta. S jedne sLrane, treba uočiti usnm'lle tendencije u robnim i nerob­nim Lransakdjama nvih inregracija posljednjih godina i, s druge slranc, Lrd.li . e pt·a\'tla i ekonomska analiza kunstituti\TD.ih dokumenata na kojima počiva sun:~dnja unutar ovih integracija i posebno u relacijama prema trećim ze­mljama, sa stajaliSta postojanja ili ncposlojanja zajedničke politike, s prate· ć im insn·w11entarijcm, prema 7.emljama izvan integracije.

Ukoli,k.o se za<.lržirnu ua prvom segmen.tu i s lij edimo logiku muđunaroune s taLislikc, možemo he7 većih teškoća uočiti da su globalni ekonomski pore­mećaji u svijetu ostavili viduug Lraga na opći položaj zemalja u razvoju u sYjetskoj privredi, pa slijedom toga j na one zemlje u razvoju koje su u :-.a.stavu različitih ekonomskili grupacija. Golema međunarodna zaduženost zemalja u razvoju, i ne samo njih, naj,·idlji\'iji je il.luu evidentnih poremećaja u S\;jetu i dokaz reprodukcijskih teškoća svjetske pd,•rede, koja se još U\'i·

jek temelji na kapital odnosu; ona je po ljedica općih poremećaja, iako u bi t i ona detem"Linira Ol>OO\Uc pnl\cc d.unomsl<ih transakc ija zemalja u t'aZ-

Mileta, v .. RegJonalnl .•• , Poli t. m• sao, Vol. XXV (1900), No. 3, str. 105-119. 107

voju, pa samim lim l suradnju s ovim grupacijama pokazuje u realnijem svjetlu.

U osnovnim obrisima zao~trenost problema u međunarodnim transakci­jama, osobito u transakcijama s robama , s kojima se zemlje u razvoju podu­lje već susreću rezultanta je djdovanja različitih faktora, koje možemo svrs­tati u tri osnovne grupe. Na jednoj strani, riječ je o globalnim strukturalnim poremećajima svjetskog tržišta. Na urugoj slrani ratli sc o restriktivnim mehanizmima, kojin1a više-manje svi. pribjegavaju kako bi pasivtizirali p o­sljcuicc spomenutih pun.:rnećaja, pri čemu protekcionistička politika razvij e­nih ima nesaglective posljedice za privredni razvoj manje razvijenih područja u svijetu. I na kraju, radi se o krizi globalne realizacije, zbog općeg pada investicija u zemljama u razvoju li smanjene osobne potrošnje.

Pri, tome valja i staćj da s ituacija nije ista kod svih grupacija, niti kod pojedinih 11jihovih članica; među njima su p onekad i znatne razlike, ali to u bili ne remeti izvedene zaključke. Da je lu laku potvrđuju slijcdc~i podaci:

TRGOVINA EKONOMSKIH GRUPACIJA ZEMALJA U RAZVOJU

IZ VOZ 1980 '1975 1983i l980

LAlA 272 99 CACM 209 79 CARI COM 191 60 UD EAt 276 84 ECOWAS 293 411 CEPGL 189 45 AS EAN 331 98

- indeksne vclićinr:

u voz 1980/1975 1983/1980

225 203 183 20(i 248 11 7 261i

60 77 76 1.)4 72 80

119

Izračunato prema: l land hook of l ntemational Trade and Development Statistics, Supplement , United rations, New York 11)85, str. 5. i d.

Uz rijetke izuzelke, u peliodu 1980-1983, kod svih zemalja u razvoju, bez obzira na to da li je riječ o zemljama u razvoju latinoameričkog, azijskog ili afričkog područja, doš lo je do pada izvoza roba na svjetsko tržište. Za Jatim,koamcričke integracije pro:,jcčno je smanjen izvoz za 20 indeksnili poena, dok je kod afričkih integracija (koje prati međlmarodna statistika) izvoz na svjetsko tržiš te smanjen za 40 lmlehuih poena. Izvjesna je razljka samo kod ASEAN grupacije, kod koje je izvoz na svjetsko tržište smanjen samo za 2 indeks11a poe11a, odnosno kod Bankoškog spot·azuma, koji u tabell nij e prikazan , porast je izvoza 7.a 26 indeksnih p oena, i to zahvaljujući prije svega izuzetno visokom rastu izvoza NR Koreje odnosno Laosa.

Naravno, smanjen izvoz morao se odraziti na smanjenju u voza s jedne s lranc i povećanju međunarodne zaduženosti s druge s trane, pa ne iznenađuje što se problem zaduženosti ovih zemalja zaoš trava do krajnjih konsekvenci­ja. Kod LAILA velike države, kao što su Argentina, Brazil i Meksiko, u 1983. god in i prepo lov:ile su uvoz sa svjetskog tržišta u odnosu na baznu go­dinu gotovo za SO indcksnih poena, š to vdjedi i za dr uge zemlje ove grupu­cije, ali i pored toga njihO\'a međunarodna zaduženost raste. Izgleda da je od male kurisLi grčevi to nastojanje ovih pTivreda da se koliko-toliko osigura

Mileta. V .. Regionalni ••. , Polll misno, V ul XXV (1988), No. 3, lJtr. 105-t 19. 108

kontinuirana dinamika izvoza. Slična kretanja prisutna s u i kod CA-CM, odnosno kod CARICOM, a također i kod afričkih grupacija, iako je tu riječ u dri.avama koje općenito imaju relatimo malu sposobno~t apsorbcijc. U tim kretanjima zanimljiva je ASEAN grupacija, kod koje i pored uočljh·e tendencije smanjivanja izvoza i dalje uočavamo prilično 'i oku dinamil •. u uvoza. Tako je Indonezija u promatranom periodu poYcćala uvo7 7a -o indek -nih poena, dok je kod Maleztje 10 po,·ecanje za 23 indeksna poena i kod Singapura za 19 indeksnih poena. Do smanjivanja uvoza dol>lu je samo kod Filipina i Tajlanda. Kod B anJ..oškog ~poraroma Indija, Uangladeš i Sri lanka smanjile su uvoz, a Koreja i Laos na izvoznoj strani imaju po:t.ilhne pred· make.

Kod takvog stanja stvari, kad sc LrLi~Lc rdZ\rijcnih privreda \1e više za­lvat a prema zemljama u razvoju. zanimlji\•o je vidjeti gdje se traže izlazi, iako je na prvi pogled jasno da velikih mogućnosti pumicanja tu objektivno nema.

Jedan od izlaza je u vcćeut okretanju prema sehi, u konolaciji kon· ccpcijt: većeg oslanjanja na vlastite snage, odnosno u yećem usmjeravanju prema zemljama u razvoju, usprkos činjcuid da takvo preusmjeravanje iza­ziva probleme druge p rirode.

Medutim, bez dublje analize teško je kategorički tvrditi da su na za­okret prema zonalnoj trgovini iskljućiYO utjecali problemi međunarodne za­duženosti i svi krizni poremećaji svjetske privrede potkraj edamdesetih go­dina. Pornavaocima ekonomskih prilika i temeljnih ekonomskih transakcija Ja no je da to ue vrijedi za ekonomske grupacije razvijenih .lcmalja. On je poja\'a zatvaranja prema :"vjcl~kuj privredi bila uočljh·a i prije spomenutih poremećaja i vrlo se dobro može pratiti kod Evropske zajednice i SEV-a. ·a drugo_j s trani, iz međunaJ odne ~lalislikc mu/.e se 7.apa7i1i da rupanj

koncentracije međusobne trgovine, ' 'jerojatno i drugih ekonomskih tran­sakcija, kod ekonomskih grupacija zemalja u raz,oju uije ni i.Ldald.a onaka,· kakav !,rt-'Ćcmu kod ekonom kih integracija ram jenih pri\ reda. Ali uočljiva je pojačana akthnost na relaciji jug-ju~. o čemu nam t,ro,·ore lijedeći

podnci: z o AL A TRGOVT A ZEM.AUA U RAZVOJU

u postocim.1 - --

Unutarnja Lrgovina u postoi· Izvoz u ZUR u postotku od ku od ukupnoJ! ckspona sva- ukupnog eksporta ke godme

1960 1970 1980 1983 J960 1970 1980 1983

LAlA 7.7 '10.2 13.5 10.2 19.4 21.2 28.l 27.5 CACM 7.5 2n.8 22.0 21.8 10.0 29.6 30.8 30.8 CARICOM 4.5 7J 6.4 9.3 12.2 16.6 20.8 n .s UDEAC l.6 3.4 4.1 2.0 8.3 11.9 22.5 10.0 ECOWAS 1.2 2.1 3.9 4.1 6.7 8.6 6.2 21.3 CEPGL 0.2 0.2 0.2 6.5 49.2 30.0 ASEAN 1L.7 14.7 17.1! 23.1 32.8 31.7 35.6 37.7 Ukupno 73 92 9.7 10.1 14.9 18.0 27.6 25.7

lzročuo.nto prema Handboo.k of 1oLcrnatioo.al Trade and Oe\elupment Stalistic!>, Supplemt'nL, United Nations, 'cw York 1985. str. 37.

Mtleta , V , Regionalni • , Pollt misno, Vol. XXV ( 11188) , No. 3. str. 105-119 109

uvedeni odnoJ. i dopuštaju 7.aključak u dva smjera. Na jednoj trani uočljivo je da sc l:cmJjc u IClZYOju sve \iše usmjeravaju na same sebe. š to j e oa liniji evidentiranih preporuka Karakaškog programa Grupe 77. Ali i to je tako, na drugoj strani, u pora tu 7.onalna lrgO\' ina u okvirima postoje. ćih integracija. Za !We ekonomske grupacije zemalja u razvoju izvoz roba u područje zemalja u razvoju u po lje<.lnjih dvadeset godina prosječno je u porastu za više od 22 posto. Tako je međunarodna trgovina na liniji zemlje u ra7.voju-zcmlje u razvoju 1960. god ine iznosila 17. 2 posto ukupnog it.voza u svijet, da hi 198.3. godine porasla na 39.6 posto. Slijedom loga, u porastu je JUedunarodna trgovina na liniji :t:cmljc u razvoju- zem lje u razvoju i kod integracija zemalja u razvoju iskazanih u tabeli sa 14.9 na 25.7 posto.

Naravno, kud .različitih gntpacija zemalja u razvoju bila je različita cU­namika, pa je tako najveći porast zabilježen lkod atričkih integracija (ECO­WAS, CEPGL, MARIU ). zatim kod latinskoameričkih integracija (CAC~1 . CARICOM , LAlA). Kod ASEAN grupacije također je visoku zastupljen izvoz u t.crulje u razvoju, ali tako je bilo i prije formalnog sjedinjavanja, tako da je nakon toga pora:.l izvoza u zemlje u razvoju za d\tadesetogodihlljc ICl:zdo­blje iznosio samo 4.4 po to.

Za AS.Efu\l treba reći i Lu da e O\dje radi o zemljama koje su i prije formalnog sjedinjavanja imale vi oku međusobnu trgovinu, pa tu vjero­vatno treba tražiti rat.loge izuzetno uspješne :suradnje i nakon integriranja, čak i u složenijim oblicima zajedničkog djelovanja, kao oa primjer u podnt­čju investicija. Kud drugih integracija zemalja u razvoju, s izuzetkom članica CACM, nema takvih clostignuća ili su ona skromna. Na području zonalne Lrguv·ine za uvadesetogodišnje razdoblje pozit ivno pomicanje kod LAl A je samo 2.5 posro, kod CARICOM-a 4.8 posto, kod ECOWAS-a 2.9 po!'>tO, kod UDEAC-a 0.4 posto i kod Andske grupe 3.6 pusto. Za isto razdoblje porast zonalne trgovine kud zemalja članica CACM-a je 14.3 pos to.

Kod takvog pojedinačnog kretanja i prosjeci 7.a sve integracije zemalja u razvoju su mali, pa iako su rat.Jozi tome poznati, podrobnija anali7..a unu­l.ntšnjc prhTedne strukture i robnih transakcija l> inozemstvom pokazala bi s t\·amo stanje ·h ali. Tada bi se vjerojatno joS jednom polv rilila teza da je ton1e razlog istoYje tno t priHedne :.lruklure j nedos tatak financijskih sred-ta\'a za poJu-etanje sunemenijih oblika međusobnih ekonomskih odnosa.

Kako je 10 ke>d rdZVijcnib, naj bol je e može vidjeti na prim jent Evrop ke 'l.ajcdnice, kod koje je zonalna rrgo,•ina u visini 52 pos Lo ukupne razmjene sa vijetom. Slično je kod SEV-a (53.7 pos to) , ali zato ćlanice EFTA, u sa­dašnjem sastavu, tek nešto više od jedne osmine ukupnog eksporta u svijet realiziraju na vlastitom tržištu.

Iz ovih kretanja lako se može il.vcsli zaključak o glavnin1 pravcima rob­nih transakcija zemalja u razvoju prema ra7.vijenim privrcdama i izuzetnoj važnosti ove rrgovinc za zemlje u t1lZVoju. Zato kod sagledavanja međusobne t1·govine zemalja u razvoju i mogućnosti trećih da suraduju s tim privredama rreha imati na umu aJ·anžmane koje imaju s razvijenim privrcdarna. To po­sebno \'rijedi za sistem ACP i njegove mehani7.mc - Stabex i Minex, kon­vencija Lome T, Tl i Ill. Zalim, za medunarodne sporazume oko Integralnog ~ponttuma za sirO\ ine, međunarodne robne sporazwnc i Opću shemu p re­lc rencijala.

Mileta. V .. 11eglonalni .... Polit. misao. Vol. XXV !1988). No. 3, str. 10:>-119. 110

Primjc1· uspješne zunalne suradnje zemalja u razvoju sn.:ćcmo kod ASEAN grupacije. Iako je ova grupacija stasala iz političkih potreba, s vremenom se sve više alu-etala ekonomskim pitanjima, tako da ie danas medu vodećim gru­pacijama u svijetu sa stajališta međusobne povezanosti svojih članica. Isto­vremeno za ovu je grupaciju karakteristična tijesna povezanost s razvije­nim privrcdama i ona ima posebne ugovorne odnose s Evropskom zajedni­com, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadom, Japano11.1 i Australijom. Iz godišnjeg izvještaja ASEAN grupacije za 1984-1985 vidljiva su područja suradnje članica međusobno i suradnje koju uspostavljaju s razvijenim pri­vredama. Međusobna suradnja je prisutna u području: Iinant;ija i bankarstva (COFAB); proizvodnje hrane, u poljoprivredi i ~umarstvu (COFAF); industrije, rudarstva i proizvodnje energije (COIME); transporta i komunikacija (CO­TAC); trgovine i turizma (COTT); znanosti i tehnologije (COST); kulture i informacija (COCI).

Po pravilu, suradnja se uspostavlja putem realizacije raz-ličitih progra­ma, na kratkoročnoj i dugoročnoj osnovi, i za svaki se program određuje koordinator - jedna od zemalja članica. Konkxetno, na području financija i bankarslva realiziraju sc dvadeset četiri programa, na podmčju poljoprivre­de trideset progran1a, u industriji dvadeset jedan program, kod transporta i komunikacija devedcse l dva programa, na podmčju trgovine i turizma elva­deset tri programa, u znanosti i tehnologiji šesnaest programa i na podJ·učju kulture i informacija trideset programa.

Istu metodologiju ASEAN g~.·upacija primjcnjujc i LL odnosima s razvi­jenim privrt;dama i prilome je karakter istično da se za svah.Lt od njih od­ređuje koordinator, koji se svake treće godine m.ijenja. Tako su sada nosioci koordinacije s Australijom Filipini, sa Sjedinjenim Državama Singapur, s Kanadom 1'ajland, s Japanom Malezija. s Evropskom zajednicom Indonezija i s Novim Zelandom Brunei Darussalem. Isto tako sa svakom od ov.ill zemalja formiran je Zajcdnički komitet za suradnju (Joint Cooperation Committee), koji održava godjšnje sastanke i sastanke po potrebi, a preko ovih komiteta prolazi stručna verilikacija svim programima suradnje.

Iz niza programa koji se .realiziraju neki zaslužuju posebnu pažnju. To naroč.ito vrijedi za program proizvodnje hrane, sa čim je u vezi i UREA Project, zatim za projcklc imluslrijskog »joint ventures« na području izrade motora i dijelova za motore različitih namjena, u suradnji s japanskim pro­izvođačima, zatim za projekte daljnje libcralizacijt; unutarnj e trgovine, preko takozvanih otvorenih, odnosno zatvorenih lista i posebnih kvola izvan robnih lista i općenito za robna pregovaranja »proizvod za proizvod«.

Najzad, ASEAN grupacija jma i tijesnu suradnju s mnogim međunarod­nim organizacijama, posebno s organizacijama iz sastava Organizacije Ujedi­njenih Naroda i njihovim .. Programom za razvoj.

Na znatno drugačijim osnovama razvijaju se Latinskoameričke integracije i kod njih je uporište prije svega na liberalizaciji m.eđusobne trgovine i kre­dih10j suradnji preko za te svrhe posebno formirauih financijskih institucija. Međutim, i kod toga imaju problema, što je naročito ispoljena u vrijeme privredne krize u koju su zapale sve latinskoameričke prrvrede potk.-raj se­damdesetih godina, i zbog čega su dovedena u pitanje neka dostignuća ostva­rena u doladašnjlrn zonalnim odnosima. U lim poremc~ajima Lrcba tražili i

Mileta. V • Acolonelnl Pollt . miMn, Vl>l. XXV (188tl) No. 3. str. 105-119. 111

razloge prestrulcturiranja LA FTA u LATA (ALAD!), odnosno u nešto ranije osnovnu integraciju Latinskoatnct·ičkog ekonomskog sistema - LAES (SE­LA), koja ima funkciju pregovaračkog tijela s drugim pri\rredama i značaj­nim međunarodnim organizacijama o globalnim ekonomskim pitanjima vi· jeta i u _k lopu toga o pitanjima kuja remete Jatinskonmerički prhTedni raz­\ Oj.

Krizni poremećaji u koje je 1-apao kapitalistički sistcw S\ jetske pri­vrede osta\-lu je dubokog traga na zemlje u razvoju latin koameričkog po­dručja. Poremećaji su .koncentrirani u njihovoj golemoj medunarodnoj za­dtrLcno:-..ti, ali zaduženost je samo posljedica nečeg drugog što :-.e u Lim pro­storima zbiva . U tom sklopu primjetan je pad međunarodnog izvoza kako u zonalnoj lq~o' ini tako i u trgovini s drugim podru(; jima. To je naročito uočljivo u periodu 1981-1 984, .t.a razliku od petioda 1965-1980, kad je proces bio obrnut. Smanjenje izvoza na trLište LAlA kod Argentine J984. godine u odnosu na prelhotlnu godinu iznosi 32.2 posto, kod B razila 28.2 posto, KolLtmbije 46.2 posto, E kvadora 63.6 posto, Venezuele 30 posto itd.

Dugorol:ni negativni trendovi s kojima se susreće latinskoameri čka pri­vreda os tavili su posljedica i nR inxtilucionalnc oblike međusobne suradnje, pa su pn.:wa tome i iziskivali potrebu određenih doradnja i promjena do­tadašnjih ohlika međusobnih ugovornih odnosa. FormaJna obnova latinsko· američke integracije izvršena je Ugovorom iz Monlcvidca, koji je potpisan u kolovozu 1980, a stupio je na snagu 18. ožujka 1981. godine, nakon što je treća zemlja (Paragvaj) polo7ila raLHikacionc dokumente. Time je praJ..'lič.ki 7.amijcnjcn ugO\Ol istog nazh'a iz 1960. godine. U odnosu na prethodni 0\·aj je ugovor matno realniji i •7.atvorcniji• . Njegov je du~oročni cilj •postepeno i progt-eSi\ no uspostavljanje zajedničkog latinskoameričkog trlišt.ac. Na liniji reali1.acije ovug dugoročnog ci! ja kratkoročni ciljevi svedeni su na: pokretanje i reguliranje recipročne trgovine, kumplemcntacijc na području ekonomije i ru\!uj ckonum:.kc suradnje. Ugo,or inzistira i na pošti\'anju određenih prin­cipa u realizaciji 1.acrtanih ciljeva. Tu :-.u princip pluralizma, kom·ergeocije, Ock!>ibiloosti, diferencijalnog tretmana i sJoženosti.

Princip pluralizma ~e il>kazu je u želji zemalja-članic .. 'l da o tvare inte­gt·aciju i pored razlika koje postoje među njima kako u području politike lako i ekonomije. Princip konvergencije pledira za progresivnu multilareri­znciju takozvarub spora1.uma parcijalnog uomcla uz međusobno sporazumi­jevanje prema konačnom cilju - zajedničkom latinskoameričkom trlištu. Princip fleksibilnosti ocJnusi :-.e na specifičnosti u konkretizaciji sporazuma parcijalnog dometa kod svak.e zemlje članice. Princip diferent.:ijalnug lret· mana vodi rat";una o s tupnju pdvredne razvijenosti pojeclin ih članica i svr­stava ih u tri grupe, s tim da se m1jmanje razvijenoj grupi pruža najpovoljniji tretman. I na kraju, princip s loženos ti dopušta strukturiranje različitih li· pova sporaruma u različite grupe u skladu s ciljevima i funkcijama ove in· lcgracije.

Ekonomska suradnja zemalja članica LAlA zasniva se na tri mehanizma. Pt·vi mehanizam je regionalni tarifni preferencijal. ZaLim su tu mehanizmi l>porazuma regionalnog dometa i na kraju su sporazumi parcijalnog dometa . U pogledu prvog tipa sporazuma zemlje članice međusobno odobravaju re­gionalni tarifni preferencija! u ni\OU odobrenih preferencijala 1.a treće ze.

Mileta, V .. Regionalni .. • , Polll. misao, Vol. XXV (1988), No. 3, str, 105-119. 112

mlje. Sporazumi regionalnog dometa objedinjuju suradnju svih zemalja-čla­nica. I na kraju treći tip sporazuma, takozvanog parcijali1og dometa, zahvaća samo neke čJanice i oni vrijede za one države koje ih potpišu ili im nakna­dno pristupe.

U sklopu različitih ugovora po svojoj su prirodi najznačajniji spora.zumi parcijalnog dometa. Ovi se ugovori mogu sklapali u području trgovine, eko­nomske komplementacije, oa području poljoprivrede u različitim modalite­tima, ali svi un i podliježu sljedeGim načcl.ima: prvu, moraju bili otvoreni za pristupanje, uz prethodne pregovore, drugim zemljama-članicama integra­cije; drugo, moraju sadržavati klauzulu konvergencije, kako bi ih mogle koristiti sve zemlje-članice integracije; treće, moh'll imati pro;;ircnu klauzulu konvergencije za odnose s drugim latinsko-američkim zemljama; četvrto, moraju sadržavati različitu trclmanc za tri kategorije zemalja-članica inte­gracije; peto, sporazumi parcijalnog dometa moraju snižavati carinske ta­rife ili podlarifc, koje će sc moći ostvariti za iste proizvode na osnovi pro­centualnog snižavanja u odnosu na primijenjene poreske stope za uvoz iz drugih zemalja; šesto, sporazumi moraju biti na snazi najmanje godinu da­na; i sedmo, sporazumi mogu sadržavati, pored ostalog, specifične klauzulll u odnosu na porijeklo, zakonsku zaštitu, necarinske rest1;kcije, o ukidanju koncesija, ponovnom ugovaranju koncesija itd.

Ugovor iz Montevidca posebno razrađuje sistem podrške zcmljama-~la· nicama nižeg stupnja ekonomske razvijenosti na osnovi principa nerecipro­citet.a i zajedničke sw·aduje. U tom su smislu zemlje-članice preuzele obavezu da otvore svoja tržišta za proizvode iz tih zemalja i obvezale su se da će na­lmadno dogovoriti programe i druge uvJete spcciličnc suradnje, kako bi sc efektivno osigurao preferencijalni tretman za spomenute države.

Konkretno, mjere u korist zemalja-članica relativno nižeg stupnja privre­dne razvijenosti razrađuju se u sporazumima regionalnog i parcijalnog do­meta. U sporazumima regionalnog domela svaka zemlja-članica usvaja ugo· vorene liste proizvoda (prednm;t je dana industrijskim 1·ob~ma) iz zemalja relativno nižeg stupnj a ekonomske razvijenosti, ne inzistira na reciprocitetu i prihvaća ov<.: rube uz potpunu eliminiranje carinskih opterećenja i urugili restrikcija. Isto tako zemlje-članice integracije. daju podršku sporazumin1a parcijalnog dometa koje zaključuju članice nižeg stupnja privredne ra7.vi­jcnosti, što posebno vrijedi za Boliviju i Paragvaj.

Ugovor iz Montevidea dopuš ta suradnju s nečlanicama integracije lalin· skoameričkog putlmčja i svijela. U lom se smislu izričito navodi da se čla­nice mogu udruživati ili multilateralno povezivati s drugim državama i otva­ra se mogućnost usuglašavanja s lalinsko-amcričkinl d.davama nečlanicama integracije- l atinsknameričlmg carinskog 11referenci.jala.

Suradnja s nečlanicama može se uspostavljati kolektivno ili pojedinačno i kod toga sc članice moraju rukovodili slijedećim načelima : koncesije koje odobravaju članice neće se automatski prenositi na države integracije, osim na one članice integracije koje su u ka lt:goriji takozvanog nižeg stupnja e ko­nomske razvijenosti; kad neka zemlja-članica integracije uključi neki pro­izvod u sporazum s lrc6.m zemljama lal.:i:oskoamcričkog prostora, a oru su predmet sporazuma parcijalnog dometa međn članicama integracije, s većim koncesijama nego što su odobrene unutar integraci je, mora se konzultirati

MJieUI V • Reglonelnl Polit miAO. Vol. '1XV (1988) No 3 str. 105-119. 11 3

l>a zemljama-članicama integrat:i je radi pronalaženja odgovarajućeg rješe­nja; parcijalne sporazume sa zemljama nečlanicama integracije lalinskoame­ričkog prosto1·a moraju multilateralno procjenjivati sve zemlje članice na zasjedanju Komilet.a, da bi se 7.emljc-članice upoznaJe s ciljevima skloplje­nih sporazuma 1 olab.Ml.lo njihovo eventualno uč~.:~ćc u tim sporazumima.

Ugovor iz .\lomevidca dopuš ta Clanicama LAlA kJapanjc parcijalnih spo­razuma !> Lrcćim zemljama v.van latin koamerićkog područja. Ali i m d_jc moraju pošth·ati neke nmme. Koncesije koje u lakvim ugovorima dajo tre­ćim ;:emljama ne proširuju se ::tutomal ki na druge članice integracije, osim za zemlj e-članice n :lalivno nižeg stupnjl'l razvijenosti; kad se u sporazume s trećim zemljama uključuju projzvodi U\ koje su već u sporazumima par ·i­jalnog dometa medu članicama intei,.rracijc dogovoreni re1.imi Lrausfcra, kon cesije koje se daj u lrećitu zemljama n e mogu bili \eće od dogovorenih, aJ..o se to dogoru automatski se pro.:::truju i na članice inlcgracije; i na kraju. članice integrac-ije, kuje :.klapaju posebne ugovore :. lrccim zemljama moraju kod :-i\akog takvog ugovora daLi iljavu da su oni kompa11bilni:. U!!OVorenim obavezama sa članicama integracije.

Osim ista,knutih Ugovor iz Mootevidea nema drugih ognullčenja za sura­dnju sa 7.emljuma izvan latmc;koameričl-.og pros tora. Drugo je međutim pi· tanje koje su <;tvarne mogućno~ti sl.lr3dnje s la tinskoameričkim privredama i kak\a je dois ta suradnja po ti~uta među članicama o\·e integracije.

Pl·elhodno smo i kv.ali osno' ne parametre rohnih transakcija među č la· nicama ove ekonomske integracije. Međutim, kaku se ekonomska suradnja ne iscrpljuje u robnoj ra;m1jeni, korisno je uk;:~zati i na tl.ruge obUke ekonom­skih odnosa, posebno na monetarnu i financijsku suradnju i sura.dnju u po· dručju industrijske kooperacije.

Medusobni financijski i monetarni odnosi regulirani s u posebnom kon­vencijom između članica O\'C integracije - Konvencijom o plaćanjima i međusobnim kreditima, koja je zaključena u kolovozu 1982. godine. 'fom je konn:ncijom razrađen m ehanizam kreditiranja članica za tri osnoyne namjene. U prvoj su skupini kratkoročni krediti, u trajanju do četiri mje­scca, za financiranje tekućih transakcija u okvirima intraregionalne surad­nje. U dmgnj su skupini krediti za pokriće deficita platne bilance, koji se daj u na rok od dvije godine, a treća skupina k1·edita rc~cnirana je za slu­čajeve elementarnih nepogoda. također s rokom \'Taćanja do dvije godine. U cjelini sistem kredita unutar ove integrncijc temelji se na potencijalima centraln.i.h banaka ze.m<llja-članica, dok je El Banco Cenlral de Resen ·a del Peru agem cijelog sistema. Korisno je spomenuti da je kroz ovaj krcruLni si:s lcm dosad realizirano ~više od dvije milijarde dolara, a najveće doprinose sis temu dale su Venezuela, Bra7.i l i Cile.

Unutar ove integracije dosad je pokrenut ulz akcija na području in­dustrijske suradnje. Primjeri l\U ti:tkve suradnje na području projzvodnje ce­luloze i papira, u kemijskoj industriji, na području proi?vodnjc minerala i prerade metala, u elektrolchnjci i elek-tronici itd. Kog toga je karaktemtično da e industr ijska suradnja ne uspostavlja izmedu svih članica, dakle nema glob~h u govora, oni su parcijalni i odnosi se u pmiz,·udnoj kooperaciji uspostavljanju izme,1u zemalja koje poka-wju interes. Tako n.a primjer, kod proi;:vmlnjc papira su rađuju AJ:gentina, Brazi l, Kulumbi ja, Cile, Peru, Uru-

Mileta, V Rcolonalnl , !'lilit. mbao. Vol XXV (1988) . No 3, str. 105-119. 114

gvaj i Venezuela i za tu su svrhu osncwale Latin koameričku industrijsku konfederaciju za celulow i papir (CJCEPLA). Slično je na području pre­hrambene iodtLc;trije, elektrotehničke j t.:lcklroničke industrije.

Slično kao i kuu LATA i kod Andske grupacije posljednjih godina došlo je du određenih promjena. Zalo je i dopunjena Povelja iz Kartagene s kojom je osnovano Andsko .t.ajcdničko tržište (26. svibnja 1969). Du u:-.nivanja Andske grupacije došlo je zbog nczado,·oljstva o~Lvarenom uradnjom unutar bivše LA FT A. aime, manje raz\ i jene zcmJjc andskog područja Deklaracijont u Bogote (kolo\'oz 1966) zaključile su da formiraju užu subn:g'iunalnu integra­ciju u kojoj će interesi O\•ih drlava biti holje osigurani. Tako je prakti­čno Povelja iz Kartagcnc konkretna realizacija Deklaracije iz Bogote. Dopu­nama Povelje konkretiziran j e skup intere a i iuađcn je program liberalizaci­je međusobnih ekonomskih odnosa uu nivoa zajedničkog tržišta. Prvotno je bilo zamišljeno da sc zajedničko tržište uspostavi du kraja 1980. godine, od­nosno taj je rok za Boliviju i Ekvador bin predviđen do kraja 1985. godine. Kasnije je rok za razvijenije članice Andske grupacije produ7en do kraja 1983. godine, a 7a d'ije spomenute drave do kraja 1988. U meduHcmenu u 7.a sve članice ukinule necarinske barijere u međusobnim odno ima.

Karakteristično je da sc proces smanj ivanja carina do nj ihovog cjelo­vitog ukidanja provodi diferencirano, krm: takozvane grupe proizvoda. Raz­likuju se četid grupe. U prvoj su grupi takozvani sektorski proizvodi, u drugoj proizvodi sa zajedničke liste, u trećoj grupi su proizvodi koji sc ne proi:r.vode ni u jednoj od zemalja članica, u četvrtoj grupi takozvani ustali proizvodi. Za prve u·i grupe su carina i druga ograničenja istovjetnog djelovanja ukinuli, dok je ukidanje ovih ograničenja za čecvrtu grupu proizvoda u proceduri.

Isto tako, u Andskoj grupi pokrenut je procc u~-postavljanja zajedničke carinske tarife prema trećim zemljama. Već potkraj 1983. godine naj,cći broj članica Andske grupacije primjenjuje zajedničku carinsku politiku prema trećim zemljama, dok Bolivija i Ekvador ln trebaju učiniti od 1990. godine.

Interesantnu je spomenuti da u organizacijskom pogledu , pa i podru­čj ima s inhronizacije, An.dska grupacija s lijedi u osnovnim crtama praksu i iskustva Evropske zajednice i ona je, uz određene ograde za Ekonomsku zajednicu zapadne Afrike. najbli1.a ovum modelu. U odnosima nu.mjcne meau članicama i And ka se grupacija sreće sa sličnim problemima kao i LAlA. Pritisnute problemima međunarodne zadulcnosti članice ove grupacije sve e više okreću međunarodnom traštu, a posljedica toga je smanj ivanje sub­

regionalne suradnje, pa i međusobne robne razmjene. Općenico. zonalna trgo­vina u ukupnoj vanjskoj trgovini Andske grupacije iznosi sve!!a desel pol'ltn, ali zbog navedenih razloga i taj je postotak \.1 padu. Neke t: lanice Andske gru­pacije praktički su prepolovile izvoz na andsku Lr/.ište.

U do adašnjem djelo\'anju Andska grupacija razvila je i neke druge ohli­ke međusobne suradnj e svojih članica, posebno u podrueju indu trije, u po­ljopri\ redi, u monetarnoj sferi i financijama. a području industrije reali­ziraju e programi sektorske i intersektorske kooperacije, što je u nadlež:no~Li Andske korporacije za razvoj. U poljoprivredi se intenzivno 'kouriliniraju na­cionalni i grupacijski sporazumi o proizvodnji hrane, a po. ehna je pažnja poklonjena proizvodnji kave.

Mllt'ta, V Rcgiuoalnt . ., Polit. mtsao. Vol . XXV (1988) , No . 3, str 105-119 115

Programe u iudu tri ji i poljoprh•redi prati spomenula Andska korpo­racija za raZ\'Oj , čiji j e upisni kapital ud čcLiristo milijuna dolara. Prema s tanju iz 1984. godine, čel\rtina od te sume je već bila uplaćena, druga je ČCl\ a-tina bila u (az.i plaćanja, dok u preostale dvije čet\'1'tine u s istemu ga­rancije. Isle godine Korporacija je pratila d,~adeset dvije investicije ukupne vrijednosti osamdeseL milijuna dolara. Distribucij a odobrenih kredita bila je slijedeća: na području mdar tva i proizvodnje encrgi je 26.5 posto, u in­dustriji 25 po to, u Lrausportu i komunikacijama 27.1 pos to, u poljoprivredi 8.9 posto. dok j e 12.5 posto bilo usmjereno na razne druge projekte.

Mone larna i financij ska sw·adnja uspostavlja sc pn:ko Andskog sis tema za financiranje subregionalnih komercijalnih transakcija netracticionalnih ro­ba (SAFICO - Sis tema Andino de Financiamienlo dc Comercio} i Andskog rezervnog fonda (FAR - El Fondo Andino de Reserves), koji ra!.polaže s četiristo milijuna dolara. od čega je uplaćeno preko tristo milijWla. U tran-akcijama ove sc inl>litucije ko.-is te jedinsrrenom monetarnom jedinicom

Andske grupacije - a ndskim pel osum, koji prali vrijednost ame.-ičkog dola­nt. Ukupno je plas irano osamdeset milijuna and kih. pesosa, a podijeljeni su Boli\'iji i EkvadonJ po deset milijuna i Kolumbiji , Peruu i VenerueJi po c.h·adc!.et milijuna.

Ccntralnoameričko zajedničko trli te (MCCA- Mercado Comun Centro-­americano} pokriva pet zemalja: Costa Ricu, El Sal\'ador, Guatemalu, Hondu­ms i Nikaragvu. l kod ove grupacije prisulnc su is te poja,·e koje smo susretali kod drugih latinskoameričkih integracija. Naime, posljednjih godina i tu je zabilježeno smanjivanje međusobne ekunm:n .... kc l> Ll radnje, posebno u po­dručju rub nt: raz.m jl!nc. Tako je izvoz smanjen za više od trideset pet posto, dok je kod uvo7.a smanjenje gotovo trideset posto. Pored toga, tu je riječ o malim vrijednostima koje se međusobno transferiraju. Za sve č lanice tu e jedva prelazi pola milijarde dolara. Naročito je mala prisutnost Nik.aragvc

u izvozu na područje ove zajednice, njc.Lin je izvoz manji od pedeset milijuna dolara, š to !.e ne može objasniti samo ekonomskim razlozima.

Među drugim oblicima međusobnih odnosa dosta je raz\ijena suradnja na monetarnom području i područ ju financija. Tu j e prisutna aktivnosl Ccn­tralnoameričke kompenzacione komore, koja prebija međusobna polralivanja i pokriva salda u međusobnim odnosima robne razmjene kreditnim aranžma­nima. U okviru O\ 'e integracije djeluje i CcnLralnoamcrička banka za eko­nomsku inlegraci ju (BCIE - Banco Centroameric;tno de Tntegralcion Eco­n6mica) , ali su njeni dosezi skromni.

e~lo veći stupanj povezanosti postignut je kod Karipske ?;ajednice (CA­RICOM - Comunidad del Caribe). Ta ku uva zajednica pokriva male državice karipskog pudručja, od kojih sc sva kako ne mogu očekivati veći !'ezultati, ipak su njeni uspjesi u pogledu s lobodne cirlAllacije roba nesporni . Odnose opterećuje ncgalivni saldo u međunarodnoj trguvini upćcuito, jer je ukupan uvoz veći od pet milijardi dolara, dok je izvoz. samo tri milijarde i sedamsto milijuna dolara. Od ukupnog i7.V07.a oko pola milijarde oLpada na inLrare­gionalnu trgovinu.

Na kraju, u latin koameričkom prostoru djeluje Latinskoamerićki e ko­nomski sistem (SELA - Sistem Economico Latinoamericano), kao specifičan oblik ekonom ke suradnje latinskoruneričkih driava Ova je inLcgraci ja for-

MlleUI . V , Regionalni • ., Puli! ml8110, Vol XXV (1988), No. 3. str. 1~119. 116

mirana 197.:'. godmc u nijeme intenzivnih mcđuuwoclnih pregovaranja o globalnim ekonomskim pitanjima ..,vijcta, takonanom Panamskom poveljom. SELA ima svoje Vijećt' , Komitet za akciju i Stalni sekrctalijal i pretežno je koncipirana kao integracija tija je .tadaća da animirn članice rajona na zajedničkim akcijama koje se ticu svjeto:;ke prinede i položaja latioskoamcti· čkih tlrmva u svjetskom privrednom prostoru. U lom ~mil-Lu posebno u \'a7,ni njeni kontakti s razvijenim privredama svijeta, s međunarodnim eko­nomskim integracijama kapitalističkih drl.-wa (EEZ na primjer) i raznim međunarodnim organizacijama, koje sc bave glohalnim ekonomskim pita­njima (UNCTAD, GATT, Svjetska banka). Dn1gih ambic i ja ova iulcgradj a ncma.

U Africi medunarodna static;tika pr:Hi UDEAC. ECOWAS i CEPGL, iako u Lom prostoru djeluju i neke dnrgc integracije. Carioloka i ckonomo;ka unija Centralne .1-\frike - UDEAC, pokriva Kamerun, Centralnoatrićku Republiku, Cat.!, Kongo, Ekvatnnjalnu G\'ineju i Gabon. Ukupna \'rijcdnost robnih tran sakcija ove ekonomske grupacije kreće !>e u ,;srni sedam milijardi dolara i uvoz je nepokri\cn i.t\ozom za oko milijardu dolaro. U grupaciji dominiraj•• tri dr/.aye - Gabon. Kamerun i Kongo; na njih ulpatla vi~ od osamdeset po­sto vanjskotrgo\'inskog prometa. U irvozu dominiraJU poljoprivredni proiZ\o­di (Cad i Ccnln.tlnoafrička Repubilka) i energetika (Kon~o i Gabon). Kod U\'0·

1.a dominiraju induslrijski proiz,odi, ukljui:'Ujući strojeYe i opremu (Kongo 56.8 i Gabon 72.4 posto), što je u skladu s rnzH>iuum nrijenracijom ovih clri.ava.

ECOWAS g1·upadja zemalja 11 razvoju afričkog pt·osLora u organi7.<lC1j­skurn pogledu, ako je suditi po osnivačkom ugovoru , s lijedi iskustva razvije­nih integracija kapitalističkog svijeta. Tako su mnoge institucije i područja međusobne suradnje knd dr7.a\'a-člaoica ECOWAS-a ~lične onima koje <;re­ćemo kod Evrop ke zajednice, ali nani\ no oc lih dosega i dinamike.

ECOWAS - Ekonomska zajednica 7.apadnoafričkih država zahvaća še-.. nae:>t država Afrike i po svim parametrima to je naj.maC::ajnija ekonomska in tegntcija na afričkom b.ontincolu. Ukupan opseg njenih 'anjskotrgm·mskih transakcija kreće se oku čctrde.'iet milijardi dolara, U\O.t je veći od izvoza. i to potencira probleme podmirivanja medunarodnih financijc;kih oba,·eza. Osim toga, treba imati u 'idu da najveci dto ' 'amjskotrgoYinskih Lra.nsakcija otpada na Nigeriju, dok druge članice integracije nemaju tih tlu:.cg-<L

Uuutar ECOWAS-a posebno se evidentiraju dvije podgrupacije- Mariun i CEAO (Zajednica rijeke Mano - Gvineja, Liberija i Siera Leone; Zapadno­afrička ekonomska 1.ajednica ~ Bcnil1, Burkine Faso, Ohata Slonove Kos ti, Mali, Mauritanija, Niget· i Seucgal ). Za cijelu ECOWAS gi"Upaciju, pa prema lome i za podgrupacijc, karakt~:risličan je pad vnnjskolrgm inskog promet n. Malo je t.lrl.ava u pje.lo u periodu 1980- ICJ83. godine zadržali standardnu di­nanliku uvoza i uvo7.a roba, najveći broj među njima prepolovio je 17.V07 i značajno su smanjile uvo7. roba sa svjetskog ldišta . odnosu na 1980. go­dinu d\•ije godine ka!)nije pad izvoza za grupaciju u cjelini iznosio je 51 po­sto, dok je U\'OZ bio u padu za 23 pusto. Tsto tako. kod mnogih članica grupa­cije pogorSa.ni su odnosi razmjene i pora'ila je nepokri,·enost uvoza iz\o.tom, pa je time i zaoštren problem golemoJ! mcaunamdno~ dugovanja.

Mila~. V .• Aeolonelnl •••• PoliJ . mouo. VoJ . XXV 119881. No 3, str, 105 119. 11 7

Na kraju, u podrućju Yclikili jezera djeluje CLPGL - Ekonomska za­jednica zemalja Velikih juera, koja 7ahntća tri c.lr.tave - Burundi, Ruandu i Zair. Ukupna vrijednost vanj~kotrgo\ inskog prometa o,·e grupacije nije 'e­ća oc.l d\•ijc milijarde dolara, s rim da je uvo.t za oko dvjesto milijuna dolara veći od }7.Vuza.

Al·apski svijet ima pntlulju puvljcsL pokušaja međusobnog ekonomskog puve.dvanja i kontinuilet n~uspjeha. U prostoru arapskih država bilo je više nastojanja oko formiranja t.ajcdn.ičkog arnpskog tržišta, ne to otl Luga i dje­luje u počclniJll oblicima, kao što su Arapski valutni fond, određeni elementi Arapskog zajedničkog lr/išl.a j Arapska korporac-ija .t.a ekonomski bojkot lzracla, odnosno u novije vrijeme PolitiC.:ka i ekonomska zajednica remalja Zaljeva, međutim zbog raLiičitih disolucionih procesa konačni je rezultat pri­lično neizvjestan. lma \'jcrojatnosti da će novoform.inma politička i ekonom­ska zajednica zemalja Pcnijskog zalje\'a imati \'ećeg uspjeha ud drugih inte­gracija na arapskom podn1čju.

U cjdini gledano, ekonomske in tegracije zemalja u razvoju osnovane su iz različitih pohuda; Lu ncma jednoznačnosti. Dok je kod nekih uuminirajući JuumenaL zaista ekonomska c;uradnja i dinamiziranje međusobnih ekonom·

k.ih odnosa članil.:3, kod drugih je to usuglaša\7 anjc ajedničke politike prema trećim zemljama, odnosnu kreiranje različitih obrambenih mehanizama, po­red toga ima i onih integraciJa zemalja u ra.7Xoju kud kojih :,u politički mo­menti dominirajući, pa ~e l!.toga \ccim dijelom javljaju kao pomoćni meha· uizmi dogo,·aranja o globalnim pitanjima M·jctskc pri\ rede.

T to tako, r.uliciti su do::.ezi koje su u dosadašnjem razomju različite inte· gracije postigle. erna um nje, naj\ cći uspjeh ima ASEAN grupacija. Za nju je karaktcrblično i dugoročno programiranje priv1cdnog razvoja. Odre· đene elemente programiranja ::.rećemo i kod latinskoameričkih integracija, ::. iwzctkom Andske grupacije koja je znalllu manjeg intenziteta . Za afričke integracije stvari su u tom pogledu potpuno otvorene, rnnugu je žel ja usprkos malih mogućnosti za njihovu realizaciju.

Karakteristično je 74 sve inlcgrncije ~emalja u razvoju da pmJjednjih godina inlcn.thno nastoje osn·ariti veću prisutno~t na svjetskom tržištu i u~r u dugoročnije odnose " razvijenim pri' rcdama, čak i na uštrb smanji\'anja dostignute ruine međusobnih odnosa. Na tom putu, medutim, susreću se s golemim prorekcioni ličb.im mjerama razvijenih, s manipulacijama oku M jctskih cijena njihovih tradicionalnih i.tvcrmih proizvoda i sve nesnošljl· vij im problemima medunarodnih dugovanja, koje objektivno ubu više u !.tanju podmirivati. Još se jednom pokazuje d::~ tradicionalni oblici razvoja 7,emalja u 1 a~vu.i u ue daju efekte koji se očekuju, iako s jedne strane doista podižu nivo proizvodne sposobnosti zemalja u razvoju, aJi s c.lrugc :>Lrane stavljaju im omču koja zemlje u razvoju :,vc više zateže.

Zato sc i pitanje ekonomske sw·adnje sa zemljama u razvoju, posebno s njihmim ekonomskim integracijam3, pokazuje u nešto drugačijem S\·jetlu od uobičajenog. Ni u kujem e slučaju ono ne \'odi na golu rubnu raz. mjenu. To je klasična kupoprodaja roba, bez ob7ira na to kaku e naplaćuje. Daleko -.u \ccc p~: r:-.pd-.li\'e u proi7\(><lnnj J...uopculcij~ na liniji no\c proi7vod­uc međunarodne podjele rada. To posebno vrijedi 7a une integr-acije zemalja

Mileta, V., Regionalni . . , Poli t . misao, Vol . XXV (1900]. No. 3, str. 105-119. 118

u razvoju koje su razvile određene mehanizme globalnog proizvodnog koope­riranja i zajedničkog privredno-investicionog planiranja. Zato se i čini da su otvorenije mogućnosli Sl.u-adnje s ASEAN grupacijom, kod kuje je prusulnu dugoročnu programiranje privrcdnug razvoja, u onim sferama koje se po­klapaju s pravcima privrednog razvoja za dulja vremenska razdoblja.

Određene elemente programiranja srećemo i kod latiusko-američldJ1 inte­gracija, pa su i Lu otvorene mogućnosti zasnivanja različitih ekonomskih od­nosa za dulja razdoblja. Teškoće s u, međutim, u tome što latinskoamcrit:kc privrede pritišću golemi problemi rrwuunarodnih plate7ni.h mogućnosti i pri­vrednih poremećaja koji determiniraju njihovo ponašanje u međunarodnoj privredi i odnosima s Lrcćim urlavama. Otvoreno je pilanje stoga na kojim se linijama može naći zajednički proizvodni interes i kako premostiti kompen· zacijske zahtjeve u međusobnim odnosima. Najotvorenije je afričku potlru­čje i suradnja s inLcgrat:ijama zemalja Afrike izrazito je izazovna. Ali, za efikasnu suradnju s afričkim privredama potrebno je učiniti velike napore u svalwm pogledu, ne samo u financijskom. Klasični Lrgovlnski ollnosi ma­lih su dosega i ne i7.Vjesnih rezultata; znatno otvoreniji su odnosi u sferi kapitalne izgradnje i proizvodne kooperacije koja slijedi izgradnju, samo je pitanje koje s u mugućnusli jugoslavenske privrede da zadovolji takve za­htjeve.

Literatu ra

l. Handbook of International Trade and Development Stat\is tics, Supplc m cnl, Uni­ted Na tio ns, New York 1905.

2. W orld Ba nk .1\.Uas. The World Bank. Washington 19116.

3. El procesa dc in\.egraciun en America Latina en 1984. Institut o pnnt la Integra­cićm de Am6·ica Lalina, BlD, Buenos Aires 1905.

4. Gulf Cooperation Cou ncil , Facts a nd Figures. Kuwait 1911!1.

!'i. Lim Chong Yah, Asean's lntcrnalivn a1 Advam:es and Ex-ternal Uni ty, Asin Pacific Community, No. Cl, 1079.

6. Africa , Resem·ch Bulletin, Econom ic Sr!r:ie::.. Vol. 23, Nu. 6. July :n. 1986.

7. Reaftings and Documents on Ecowa!l, Etl. A. B. Akinyemi, S. B . Faleg~n i I. A. Lauko, Nige1·ian Tnstitut of Intc malional Airair·s, 19113.

8. Business America, Vol. 8. No. 7, April l!JB5.

9. CARICOM Perspective, Cal"icom Sckrctorin t, Nu. 35, April-June UJB6.

MUm. V. Reolon.lnl • • Polil . mosao. Vol. XXV 11988). No. 3. str. 105-119.

Vlatku Mileta

REGIONAL \IULTILAIF.RALISM- POSSIIJIUTJES OF ECONOJ~lJC COOPI~R.4110N IV/TH INTEGRATED GROUPS

IN DEVELOPING COlJNTIU/:;S

S ll/ll/Ila ry

International regional imegration outside Europe has basicaUy been following the pullc:1 n of ttu unions and of t-ree rrade areas. It has howe\'er also been hrouj!ht abou1 Uuou~h other interests; in particular as a compensation Cor the failure of market liberali­zation and as a tonn of search for inl.t:mationaJ identity. The eco­nomic ac ti\ ity among developing counr ries ha. been gro\\iug equally to that within 1hc framework of arca integration. Data can hc gene­ralh:cu only in relative terms and the specific cundilioru; of the na­tional and regional cconumil!s of frica, A.sla. Lmin America, have to be taken into con~ideradon. The motifs for cooperation and t.he succu:ss of regional integrated grOllPS at·e specific in cat.:h case. Tile integration process has a future primarily becnusl:.' it transccnds cla~­sic commodity exchange and i'le<'..au...e it stimulatcs cooperation in production along Lhc lines uf a ne" internarional producdon dh·i· sion of labour.

119