Rene Guenon-Kralj Svijeta

8/4/2019 Rene Guenon-Kralj Svijeta

1/105


2/105


3/105

B AN F N

Z J U J

N L R MC E G ,

C F N ,P L K

G G GT Z . .I - - - -


4/105

Z ,

S

L K

Ren GunonKralj svijeta


5/105

SP

P A Z / D

K /

T M /

T / P

S G / M / S L / O

V K - / D

O / D I /

J L /

D N /

Biljeke /


6/105

Kralj svijeta


7/105

9

P A

P

P S -Y iz Alveydre, naslo-vljenoIndska misa, a objavljeno . , sadri opistajnovitoga inicacskog sredita koje se naziva Agarta.Mnogi itatelji te knjige i dalje smatraju da je posre-di tek izmiljena pripovest, kca koja nema temeljau zbilji. Shvatimo li sve doslovce, u njoj doista postoje

nevjerojatnosti koje bi mogle opravdati takvo miljenje, barem u onoga tko dri do izvanjskih pojava. I Saint-Yves je imao dobre razloge to sm ne objavio to djelokoje je napisao puno pre, ali ga ne dovrio. S drugestrane, o Agartii njezinu poglavaruBrahmtmi, jedva da je do tada u Europi bilo spomena osim u veoma neo-

zbiljnog pisca Louisa Jacolliotana i se ugled ne mo-emo osloniti. to se nas tie, smatramo da je on doistaumjeno govorio o tim stvarima tekom svoga boravkau Indi, ali ih je, kao i ostalo, posloio na svoj, odviematovit nain. Godine . pokazala se, meutim, nova i pomalo neoekivana injenica: knjiga pod naslo-vom Zveri, ljudi i bogoviu kojoj gospodin FerdinandOssendowski pripoveda o zavrzlamama sa svoga bur-noga putovanja srednjom Azom tekom . i .godine, sadri, osobito u posljednjem delu, pripovesti


8/105

10

P A

gotovo istovjetne Saint-Yvesovima. Glas koji je nastao otoj knjizi pruio je po nama dobru priliku da konanoprekinemo utnju po pitanju Agarte.

Sumnjiavi ili zlobni duhovi nisu, naravno, propu-stili priliku da g. Ossendowskog optue za najobineprepisivanje Saint-Yvesa, istiui u korist svoje tvrdnjesve sline ulomke obu knjiga. Uistinu, postoji dobar broj ulomaka koji sve do detalja odraavaju zapanjuju-u slinost. Postoji ponajpre neto to bi se moglo ui-niti vrlo nevjerojatnim za samoga Saint-Yvesa, mislimopri tome na prihvaanje postojanja nekog podzemnogasveta koji posvuda prostire svoje ogranke, ispod kon-tinenata, pa ak i oceana, i pomou kojih se uspostavlja- ju nevidljive komunikace izmeu svih predjela zemlje.G. Ossendowski, meutim, sm ne preuzima tu tvrdnju, on, tovie, kae da ne zna to da o tome misli, nego jepripisuje razliitim osobama koje je susretao tekomsvoga putovanja. U najzanimljivim delovima postoji takoer ulomak gdje jeKralj sveta prikazan predgrobom svoga prethodnika, potom ulomak u kojemu sepostavlja pitanje podretla Bohemanaca koji su neka-da ivjeli u Agarti i jo mnogih drugih. Saint-Yves kaeda postoje trenuci tekom podzemnoga slavljaKozmi-kih mister kada se putnici koji se nalaze u pustinjizaustavljaju, a ivotinje same utihnu.G. Ossendovskinas uvjerava da je i sm prisustvovao tim trenucimasveopega pribiranja. Kao neobina podudarnost postoji pre svega pria o jednome otoku, danas nestalome, na kojemu su ivjeli udni ljudi i ivotinje: tu Saint-Yves


9/105

11

P A

navodi saetak opisa plovidbe Diodora Sicilskoga okoIambula, dok g.Ossendowski govori o putovanju nekogstaroga budista s Nepala, a ipak su razlike u njihovimopisima neznatne. Ako o toj pripovesti doista postojedve inaice koje potjeu iz meusobno tako udaljenihizvora, moglo bi biti zanimljivo pronai ih i brino ihusporediti.

Pokuali smo upozoriti na sve te pristupe, ali istosmo tako skloni kazati da nas oni nipoto ne uvjeravajuda je re o krivotvorini. Ne kanimo, uostalom, ulazitiovdje u raspravu koja nas zapravo zanima samo povr-no. Neovisno o svjedoanstvima na koja nas upuujeg.Ossendowski, posredstvom svih ostalih izvora zna-mo da su pripovesti te vrste u Mongoli i srednjoj Azi- ji uobiajene. Mi samo napominjemo da neto slinopostoji u predajama gotovo svih naroda. S druge strane, ako je g.Ossendowski djelomino prepisaoIndsku mi-su, ne vidimo dobar razlog zato bi izvjesne ulomke utu svrhu previdio kao ni zato bi menjao oblik odre-enih rei piui na primjer Aghartiumjesto Agar ha, to se zauzvrat moe izvrsno objasniti injenicom da jeraspolagao mongolskim izvorom informaca, dok seSaint-Yves drao hinduskoga izvora (znamo, naime, da je bio povezan s barem dva Hindusa).Ne razumemo, nadalje, zato bi rabio nazivKralj sveta za poglavarainicacske herarhe koji u Saint-Yvesa nigdje ne na-lazimo. Iako moramo priznati izvjesne posudbe, to neumanjuje injenicu da g.Ossendowski katkada iznosistvari e slinosti ne nalazimo uIndskoj misi. Re je


10/105

12

P A

posebice o onim stvarima koje posve sigurno ne mo-gao izmisliti, utoliko vie to je oito bio nesposobanshvatiti njihovo tono znaenje jer je bio daleko vie za-okupljen politikom, nego idejama i naucima, ne pozna-vajui u potpunosti ono to se odnosi na ezoterizam.Takva je, primjerice, pria oCrnoj steni koju jeKraljSveta neko poslaoDalai-Lami, a koja je potom prene-ena u Urgu u Mongoli, gdje je i nestala pre otprilikestotinu godina.U brojnim predajama, meutim, Crnestene igraju vanu ulogu, od one koja je bila simbolKibele do one postavljene uKaabaiz Meke.Evo i dru-goga primjera:Bogdo-kanili ivi Buda koji se nalaziu Urgu, izmeu ostalih dragocjenosti uva i Dingis-kanov prsten na kojemu je urezanasvastikate konuploicu na kojoj je biljegKralja sveta. ini se da jeg.Ossendowski mogao vidjeti samo prvi predmet, dok bi mu postojanje drugog bilo dosta teko zamisliti: ne bili bilo prirodne govoriti ovdje o nekoj zlatnoj ploici?

Tih nekoliko prethodnih napomena dovoljno je zaono to elimo kazati, budui da kanimo u potpunostiostati izvan svih polemika i pitanja o linostima. SamogSaint-Yvesa i g.Ossendowskog navodimo samo stogato nam njihova djela mogu posluiti kao polazite urazmatranjima koja nisu ni u kakvoj vezi s onim to bi-smo mogli misliti o jednome ili drugome. Znaenje tihrazmatranja posebice nadilazi njihove individualnosti, kao i nau, na koju u tome podruju nadalje ne trebaraunati. U pogledu njihovih djela, ne elimo se upu-tati u neku, vie ili manje uzaludnutekstualnu kriti-


11/105

13

P A

ku, nego rade izneti upute koje, barem po naemusaznanju, jo nigdje nisu iznesene na vidjelo i koje namu izvjesnoj mjeri mogu pomoi rasvetliti ono to g. Os-sendowski nazivatajnom nad tajnama.


12/105


13/105

16

K

stovjetiti s naelom i je on ljudski izraz i pred kojimnestaje njegova linost u mjeri spoznaje do koje moradoi da bi mogao vriti svoju funkcu. Takav je sluajupravo s Agartom, ako je to sredite nasledila, kao toupuuje Saint-Yves, batinu staresuneve dinaste (Srya-vansha)koja je nekada boravila u Ayodhyi, kojasvoje podretlo vue odVaivaswata, Manuaaktualnogaciklusa.

Saint-Yves, kao to smo kazali, ne zamilja vrho-vnoga poglavara Agartekao Kralja sveta. On gapredstavlja kao vrhovnoga sveenika i postavlja ga ktomu na elo brahmanske crkve, naziv koji potjee ododvie zapadnjakoga pojmovlja.To potonje pripadamu zasebno, to e rei u potpunosti, kae nam u tomepogledu gospodin Ossendowski. ini se da su obojicavidjeli samo one strane koje su najizravne odgovaralenjihovim vlastitim sklonostima i vlastitim preokupaci- jama, jer tu se, zapravo, radi o dvostrukoj, istodobnokraljevskoj i sveenikoj moi.Pontikalno obiljeje, u istinskome smislu rei, najzbiljske pripada pogla-varu inicacske herarhe, a to zahteva objanjenje.Re pontifexdoslovno znaigraditelj mostova, a tajrimski naslov po podretlu je, u neku ruku, zidarski naslov. Simboliki gledano, meutim, on vri funkcuposrednika uspostavljajui komunikacu izmeu ovo-ga i viih svjetova.Duga, nebeski most, tome je na-slovu prirodni simbolpontikata, a sve tradice mupripisuje savreno podudarna znaenja: u idova ontako znai jamstvo Bojega saveza sa svojim narodom,


14/105

17

K

u Kini je on znak jedinstva Neba i Zemlje; u grkoj onpredstavljaIris, glasnika bogova; gotovo posvuda, uSkandinavi kao i u Perzanaca i Arapa, u sredinjojAfrici i sve do nekih naroda Sjeverne Amerike, on jemost koji povezuje osjetilni s nadosjetilnim svetom.

Jedinstvo dvaju moi, sveenike i kraljevske, bilo je, s druge strane, u Latina prikazano odreenim simbo-lizmom Janusa, krajnje sloenim simbolizmom s vie-strukim znaenjima; zlatni i srebrni kljuevi su u isto-me odnosu predstavljali dve podudarne inicace.Hinduskom terminologom reeno, re je o putuBr-hmanai putu Katra, no, na vrhu herarhe se nalaziope naelo iz kojega oba puta dobivaju svoja vlastitaobiljeja, dakle, s onu stranu njihove odjelitosti, jer tu senalazi izvor svakog pravog autoriteta, u kojem se godpodruju vrio. Oni koji su uvedeni u Agar hunazivajuseativarna, to znais onu stranu kast.

U srednjemu je veku postojao izraz u kojemu sudva komplementarna vida autoriteta bila ujedinjenana nain koji je vredan pozornosti: u to doba se e-sto govorilo tajnovitoj zemlji koju se nazivalokraljev-stvom sveenika Ivana.To je bilo vreme kada su onoto bismo mogli opisati kaovanjsku zatitu sreditao kojemu je re tvorili dobrim delom nestoranci(ili oni koje obiavamo, s pravom ili ne, tako nazivati)i sabejci. Upravo su se potonji meu sobom nazivali Menayyeh deYahia tj. Ivanovi uenici. U tome pogledumogli bismo odmah primetiti neto slino: u najmanjuruku je zanimljivo da su mnoge istonjake grupe, vrlo


15/105

18

K

zatvorene naravi, od imaelaca ili uenikastarca s Pla-nine do druza iz Libanona, preuzeli isti naslovuvaraSvete zemlje, poput zapadnjakih vitekih redova. Unastavku e nam nedvojbeno biti lake shvatiti to tomoe znaiti. ini se da je Saint-Yves pronaao najto-nu re, moda tonu negoli je to i sm mislio, kadagovori otemplarima Agarte.

Da se ne udimo pred izrazomvanjska zatita kojismo upravo uporabili, dodajemo da valja imati na umuinjenicu da je viteka inicaca bila bitnokatrskaini-caca. Ona, izmeu ostaloga, objanjava odluujuuulogu koju u njoj ima simbolizam ljubavi.

Kakvi god tomu bili konani razlozi, ideja osobekoja je istodobno sveenik i kralj na Zapadu ne najuo- biajena premda se nalazi u samom izvoru kranstvakoju na zapanjujui nain prikazuju kraljevi-magi. ak je u srednjemu veku najvia vlast (barem izvana) bilapodeljena izmeu papinstva i carstva.Jedno takvorazdvajanje moemo smatrati obiljejem neke nepo-tpune organizace odozgo, da se tako izrazimo, jer nevidimo da se javlja zajedniko naelo o kojemu bi ovi-sile i proizlazile te dve moi, pravu najviu mo mo-ramo, dakle, nai negdje drugdje. uvanje jedne takvepodjele na istoku je, naprotiv, iznimno, a neto te vrste jedva da susreemo u nekim budistikim idejama. Tupodsjeamo potvrenu nepodudarnost funkcaBuddhe i cakravartinailiuniverzalnoga monarha izmeu kojih je, navodno, Shakya-Mani morao izabrati.


16/105

19

K

Treba dodati da se pojamcakravartin, koji se ne odno-si posebno na budizam strogo primjenjuje, sledei gla-vne misli hinduistike tradice, na ulogu Manuai nje-govih predstavnika, odnosno, doslovce naonoga kojiokree kota tj. na onoga koji stoji u sreditu svih stvaria da u njima ne sudjeluje ili onaj koji je, po Aristotelovuizrazu, nepokretni pokreta.

Osobitu pozornost skreemo na to da je sredite okojemu je re vrsta toka koju tradice slono simbo-liki opisuju kaopol, jer se oko njega okree svet kojise uglavnom prikazuje kao kota, kod Kelta jednakokao i kod Kaldejaca ili Hindusa.Otuda i pravo znae-njesvastike, znaka koji je posvuda rairen, od Dalekogaistoka do dalekoga zapada, a koji je bitnoznak pola.Tu se nedvojbeno prvi put u modernoj Europi upozna- jemo s njezinim pravim znaenjem. Suvremeni uenjacisu, naime, uzalud pokuavali taj simbol objasniti najne-obinim teorama. Opinjeni nekom vrstom unapredodreene ideje, veina njih je htjela vidjeti tu i gotovoposvuda drugdje samosolarni znak. Ako je on to ka-tkada i bivao, to je meutim moglo biti samo sluajno iu izvrnutom smislu. Drugi su pak bili blie istini kadasu promatralisvastikukao simbol kretanja. Premda nepogreno, takvo tumaenje vrlo je nedostatno je se neradi o bilo kakvom kretanju, nego o rotacskom kreta-nju oko nekog sredita ili nepomine osi, a vrsta toka je, ponavljamo, taj najbitni element na koji se izravnoodnosi simbol o kojemu je re.


17/105

20

K

Moemo, stoga, kazati da uloguKralja sveta valjashvatiti kao uredbenu i regulatornu (prisjetimo se, ta-koer, da posljednja re nema bez razloga isti korenkao rexili regere), ulogu koja se moe saeti u reimapoput ravnotea ili sklad, ono to u sanskrtu opisujepojamDharma: ona u vidljivom svetu oznaava odraznepromjenjivosti najviega Naela. Na temelju istih ra-zmiljanja moemo takoer shvatiti zato su osnovnasvojstva Kralja sveta pravednost i mir koji su samopreinaeni oblici te ravnotee i sklada uljudskome svi- jetu (mnava-loka). I to je stvar od goleme vanosti, aupozoravamo na nju, osim radi opega znaaja, i radionih koji se preputaju nekim utvarnim strahovima kojih ima i u knjizi samoga g. Ossendowskog kao odjekanjegovih posljednjih redaka.


18/105

21

M

T

N , e je razumevanje ogra-nieno unapred stvorenim idejama, preplaeni susamim pojmomKralja sveta koji shvaaju u smisluPrinceps hujus mundio kojemu govori Evanelje. Po sebi je jasno da je takvo meanje posve pogreno i neosno-vano. Da bismo ga uklonili mogli bismo se ograniitina jednostavno upozorenje da se naslovKralj ovogasveta u hebrejskome i arapskome obino primjenjujena samoga Boga.No, budui da je dobra prilika daiznesemo ovdje nekoliko zanimljivih opaanja, razmo-trit emo u tu svrhu teore iz idovske kabale koje setiu nebeskih posrednika, a koje su, uostalom, u izra-vnoj vezi s osnovnom temom ove stude.

Nebeski posrednici o kojima je re suekinai Me-tatron.Recimo najpre daekinau najiremu smislu ri- jei oznaavaistinsku prisutnost boanstva. Trebaprimetiti da se u ulomcima Pisma u kojima se ona spo-minje radi posebice o ustanovljenju nekog duhovnogasredita: o izgradnji svetita, podizanju Salomonovih iZorobabelovih hramova. Redovito postavljeno u odre-


19/105

22

M

enim uvjetima, takvo bi sredite zapravo trebalo bitimjesto boanskoga oitovanja koje se uvek prikazujekao svjetlo. Zanimljivo je primetiti da je izrazizra-zito osvetljeno i tono propisano mjesto, koji je po sve-mu sudei sauvala masonera, ostatak sveenikoganauka po kojemu se upravljalo izgradnjom hramova, a koji osim toga ne pripadao posebno idovima, nona to emo se vratiti kasne. Ne moramo ulaziti u pi-tanje razvoja teoreduhovnih upliva (vie volimo tajizraz nego re blagoslovi kojom se prevodi hebrejskiberakoth, tim vie to je taj smisao vrlo jasno sauvalaarapska rebarakah), no, iako se ograniavamo na ra-zmatranja stvari samo s te toke gledita, to je mogueobjasniti reenicom Eliasa Levite koju gospodin Vullia-ud donosi u svojoj knjiziidovska kabala: O tome pita-nju uitelji kabale uvaju velike tajne.

ekinase prikazuje s nekoliko gledita meu kojimasu dva glavna: unutarnji i vanjski videkine. Postoji, sdruge strane, u kranskoj tradici reenica koja veo-ma jasno opisuje ta dva vida:Gloriain excelsis Deo etin terraPaxhominibus bonae voluntatis. ReiGloriai Paxse svaka za sebe odnosi na unutarnji vid, s obziromna Naelo, i na vanjski vid, s obzirom na vidljivi svet. I, uzmemo li te rei na taj nain, moemo odmah shvatitizato ih aneli ( Malakim) izgovaraju kako bi navestiliroenjeBoga s nama ili u nama (Emanuel). to setie prvoga vida, mogli bismo se isto tako prisjetiti teo-ra nekih teologa osvjetlu slave u kojemu i zbog kojega se ostvaruje nebeska viza (in excelsis). A to se tie


20/105

23

M

drugoga, re je omiru, o kojemu emo odmah ne-to kazati, koji je u svom ezoterinom smislu jedno odosnovnih obiljelja duhovnih sredita ustanovljenih nazemlji (in terra). Arapski pojamsaknah, uostalom, koji je oito istovjetan s hebrejskimekina, prevodi se kaoveliki mir to tono odgovara rozenkrojcerskomPax profunda.Tako bismo nedvojbeno mogli objasniti tosu oni mislili pojmomhrama Duha Svetoga kao i to-ne protumaiti brojne evaneoske tekstove u kojimase govori omiru, tim vie to jetajna predaja kojase odnosi naekinu bila povezana sa svjetlom Mese.Govori li g. Vulliaud sluajno kada daje taj posljednjinaputak da se radi o predajiupuenoj onima koji sle-de put koji zavrava uPardesu, odnosno, kao to emovidjeti kasne, najviem duhovnom sreditu?

To nas vodi do jo jedne opaske u vezi s pretho-dnom. G.Vulliaud odmah govori omisteru poveza-nom s Jubilejem koji se na neki nain nadovezuje naidejumira, i u tom pogledu on navodi tekst izZohara (III, b): Reka koja izvire u Edenu zove seIobel kaoi Jeremin tekst (, ): Pustit e svoje korene prema ri- jeci odakle, po njemu, proizlazi daideja jubileja znaipostavljanje svega u svoje prvotno stanje. Jasno da jere o tome povratku uprvotno stanje koje su razma-trale sve predaje i kojim smo se imali priliku baviti unaoj studi oDanteovu ezoterizmu. I kada piemo da epovratak svega u svoje izvorno stanje oznaiti mesan-sko doba, oni koji su itali tu studu prisjetit e se ono-ga to smo ovdje govorili o odnosuzemaljskoga raja


21/105

24

M

i nebeskoga Jeruzalema. Ono o emu je ovdje doistare, premda u razliitim razdobljima ciklikoga oito-vanja, jest Pardes, svetite ovoga sveta koje tradicio-nalni simbolizam svih naroda usporeuje sa srcem, sre-ditem bia i boanskim prebivalitem (Brahma-purau hinduistikom nauku), kao tabernakul koji je njegovaslika i koji se stoga hebrejski nazivamikaniliBoja ku-ica, reju i je koren isti kao i koren reiekina.

Po drugom stajalitu, ekina je sintezaserota.Userotskom stabludesna strana je strana milosti, aleva strana strana strogosti. U ekini, dakle, mora-mo prepoznati ta dva gledita i odmah zapaamo, dase nadoveemo na ve reeno, da se barem djelomicestrogost poistovjeuje s pravdom, a milosre s mirom. Grei li ovjek i udaljuje se odekine, on se izvrgavamoi snag (srim) koje ovise o strogosti, a ekinasetada nazivarukom strogosti, to odmah priziva dobropoznat simbolruke pravde. Nasuprot tomu, ako seovjek pribliavaekini, on se oslobaa, a ekinapostajeBojaruka pravde, tj.ruka koja blagoslivlja. Otudai tajnovitostikue pravde (Beith-Din)koja je jo jednoime za najvie duhovno sredite.Gotovo da nema po-trebe pojanjavati da su dve strane o kojima smo go-vorili takoer one na koje se dele odabrani i prokletiu kranskim prikazimaposljednjega suda. Mogli bi-smo ih takoer usporediti s dva Puta koja su pitagorov-ci prikazivali slovom Y koje je u svom poznatom oblikupredstavljalo mit o Heraklu izmeu kreposti i poroka, s dvama vratima, nebeskim i podzemnim koja su u La-


22/105


23/105

26

M

govori osvjetlosnoj rosi koja dolazi sastabla ivota pomou koje se treba dogoditi uskrsnue mrtvih kaoto kapanje rose koje oznaava nebeski utjecaj koji sepriopuje svim svjetovima priziva posebice alkemski irozenkrojcerski simbolizam.

Pojam Metatronobuhvaa sva znaenja uvara, Go-spodina, poslanika, posrednika. On jetvorac svih teo-fana u osjetilnom svetu, on je Aneo Lica kao i Kra-ljevi Svjetla (Sr ha-lam)a po potonjoj oznaci vidimoda se nipoto nismo udaljili od nae teme. Da upora- bimo tradicionalni simbolizam koji smo prethodno veobjasnili, slobodno moemo rei, kao to je poglavarinicacske herarhezemaljski Pol, da je Metatron nebeski Pol. I onaj prethodni je odraz ovoga potonjegs kojim je u izravnoj vezi posredstvomosovine Svje-tla. Ime mu je Mihael, veliki sveenik koji je rtva pa-ljenica i prinosnica pred Bogom. I sve to na zemlji ineIzraelci izvreno je po obrascu onoga to se dogaa nanebeskome svetu. Veliki sveenik tu simbolizira Miha-ela, kraljevia Milosti U svim ulomcima u kojima Pi-smo govori o pojavi Mihaela, re je o slaviekine. Toto je ovdje reeno o Izraelcima moe se takoer kazatiza sve narode koji imaju istinski pravovjernu tradicu.Moramo rei da se to poglavito odnosi na predstavnikeprimordalne predaje iz koje sve ostale potjeu i kojojsu podreeni, a to je povezano sa simbolizmom SveteZemlje, slikom nebeskoga sveta koji smo ve spomi-njali. S druge strane, prema onomu to smo pre kazali, Metatronuz Pravdu poprima samo oblik Milosti. On


24/105

27

M

ne samo veliki sveenik (kohen ha-gadol), nego i VelikiKraljevi (sr ha-gadol) i poglavar nebeskih vojski, tj.on istodobno obuhvaa naelo kraljevske moi i svee-nike ili pontikalne moi kojoj odgovara upravopo-srednika uloga. Treba, izmeu ostalog, primetiti dasu melek, kralj i maleak, aneo ili poslanik zapravosamo dva oblika jedne te iste rei. tovie, malaki, mojposlanik (tj. Boji poslanik, ilianeo u kojemu je Bog, maleak ha-Elohim)jest anagram od Mihael.

Treba dodati da poistovjeenje Mihaelas Metatronom o kojemu je re predstavlja, meutim, samo jedno gle-dite. Ostavimo li svetlu stranu, postoji ona mrana, a nju predstavljaSamaelkoji se zove iSr halam, i tuse vraamo na ishodite naih razmiljanja. Zapravo, tajposljednji vid, i samo on, iniduha ovoga sveta u lo-em smislu rei, onogaPrinceps hujus mundio kojemugovori Evanelje. Njegovi odnosi s Metatronom, kojemu je on poput sjene, opravdavaju uporabu iste oznake udvostrukom smislu, dok zahvaljujui njemu istodobnorazumemo zato je apokaliptiki broj , broj Zve-ri, takoer sunev broj.Po svetom Hipolitu, uostalom, i Mesa i Antikrist imaju lava za svoj znak koji je inaesunev znak. Istu bismo opasku mogli dati o zmiimnogim drugim simbolima. S kabalistike toke gledi-ta, tu se radi o jo dva suprotstavljena lica Metatrona.Ne moramo posezati za teorama o tom dvostrukomsmislu simbola koji bismo mogli na openit nain obli-kovati, nego emo samo kazati dasotonizam pred-stavlja upravo tu zbrku izmeu svetloga i mranoga


25/105


26/105

29

T

P S -Y , najvii poglavar Agartenosinaslov Brahtm(tone bi bilo pisatiBrahmtm), uporite du u Bojemu duhu. Njegove dve slubesu Mahtm, predstavnik sveope Due i Mhnga, simbol svih materalnih organizaca kozmosa: to je herarhska podjela koju zapadni nauci prikazujutrojstvom duha, due i tela koji se tu primjenjuju poosnovnoj analogi makrokozmosa i mikrokozmosa. Va-no je upozoriti da ti pojmovi na sanskrtu oznaavajuupravo naela te se na ljudska bia mogu primenitiukoliko ona i sama predstavljaju ta naela tako da se, ak i u ovom sluaju, bitno veu uz funkce, a ne napojedince. Po g. Ossendowskom, Mahtmspoznajedogaaje, budunost, a Mhngaupravlja uzrocimatih dogaaja. to se tieBrahtme, ona moegovoritilicem u lice s Bogom, stoga je lako razumjeti to toznai prisjetimo li se da ona zauzima sredinje mjestou uspostavljanju izravne komunikace zemaljskoga

sveta s viim stanjima,a posredstvom njih s najviimNaelom. Pokuamo li ga shvatiti u uskom smislu i

samo u odnosu prema zemaljskome svetu, izrazKraljsveta je veoma neprikladan. U odreenom pogledu


27/105

30

T

na Brahtmu bi tone bilo primeniti izrazGospodartru svjetova jer u svakoj pravoj herarhi onaj tkoposjeduje najvii stupanj time istodobno posjeduje i svepodreene stupnjeve, a ta tri sveta iz hinuduistikepredaje (koji ineiribhuvanu)su, kao to emo kasneobjasniti, podruja od kojih svako za sebe odgovara tri-ma funkcama koje smo maloas pobrojali.

Kada izlazi iz hrama, kae g. Ossendowski, Kraljsveta zrai boansko svjetlo. idovska Bibla kaeisto za Mojsa kada je silazio sa Sinaja, a to se te uspo-redbe tie valja upozoriti da islamska tradica Mojsapromatra kao Pol (el-Qutb) svoga doba. Ne li to, izme-u ostaloga, zato to ga je, kao to kae kabala, podu-avao sam Metatron? Ovdje bismo jo trebali razlikovatirazlikovati glavno duhovno sredite naega sveta i se-kundarna sredita koja mu mogu biti podreena, a kojaga predstavljaju samo u odnosu na posebne tradice, prilagoene odreenim narodima. Da se ne vraamona to pitanje, upozoravamo da funkcuzakonodavca (na arapskomrasl)koja pripada Mojsu nuno podra-zumeva prenos moi koji opisuje ime Manu. S drugestrane, jedno od znaenja koje obuhvaa ime Manuuka-zuje upravo na odraz boanskoga svjetla.

Kralj sveta, kae jedan lama g. Ossendowskom, u vezi je s mislima svih onih koji upravljaju sudbinomovjeanstva On poznaje njihove namjere i ideje.Udovoljavaju li oni Bogu, Kralj sveta e im se priklo-niti sa svojom nevidljivom pomoi, ne udovoljavaju limu, Kralj e izazvati njihovu propast. Ta mo Agartije


28/105

31

T

dana posredstvom tajne znanostiOma, rei kojom za-poinjemo sve nae molitve. Odmah zatim sledi ovareenica koja e zaprepastiti sve one koji imaju makarnejasnu ideju o znaenju jednoslone svete reiOm:Omje ime jednoga starog sveca, prvoga goroa(g. Os-sendowski pie goroumjesto guru)koji je ivio pre tri-sto tisua godina. Reenica postaje posve neshvatljivane prisjetimo li se da razdoblje o kojem je re, i o koje-mu veoma malo znamo, daleko prethodi trenutanomrazdobulju Manua. Adi-Manuili prvi Manunae kalpe(Vaivaswataje sedmi), s druge strane, zvao seSwyamb-huva tj. potekao odSwyambha, Onoga koji postojisam od sebe ili vjenogaLogosa. Logos, dakle, ili onajtko ga izravno predstavlja, moe se doista oznaiti kaoprvoga meu guruimaili duhovnim uiteljima, a Om je zapravo ime zaLogos.

ReOm, s druge strane, neposredno nudi klju zaherarhsku raspodjelu funkca izmeuBrahtmei nje-govih slubenika koje smo ve spomenuli. Po hinduisti-koj tradici tri elementa te svete jednoslone rei simboliziraju zasebnotri sveta o kojima emo odmahneto rei. To su tri stanjaTribhuvane: Zemlja (Bh), atmosfera (Bhuvas), nebo (Swar), drugim reima, svettjelesnoga oitovanja, svet istananoga ili duevnogaoitovanja i nevidljivi svet. Polazimo li odozdo premagore, to su podruja koja pripadaju Mahngi, Mahtmi i Brahtmi, kao to lako moemo vidjeti pogledamo litumaenja njihovih maloas iznesenih naslova. To su iodnosi subordinace koji postoje izmeu tih razliitih


29/105

32

T

podruja koja, zaBrahtmu, opravdavaju nazivGospo-dara tru svjetova koji smo maloas uporabili. On jeGospodar svega, sveznajui (vidi neposredno sve poslje-dice u njihovim uzrocima), unutarnji upravitelj (boraviu sreditu sveta i upravlja iznutra, ravnajui njegovimkretanjem a da ne dio njega), izvor (svake prihvatljivemoi), podretlo i svrha svih bia (ciklikoga oitova-nja i zakon predstavlja. Da se posluimo drugim, ne manje tonim simbolizmom, recimo da Mahnga predstavlja baza poetnoga trokuta, a Brahtmanjegovvrh. Izmeu njih dvoje Mahtmutjelovljuje neku vrstuposrednikoga naela (kozmiku vitalnost, hermetiku Anima mundi), e se djelovanje razva u posrednikomprostoru. Sve je to, meutim, veoma jasno prikazanolikovima koji odgovaraju svetome alfabetu koji Saint-Yves nazivava an, a g. Ossendowskivatannan, ili, to sesvodi na isto, geometrskim oblicima (pravac, spirala, toka) na koje se bitno svode trimtrsaili osnovna ele-mentaOma.

Pojasnimo jo i sledee:Brahtmipripada puninadvu moi, sveenika i kraljevska, koje se smatrajuprvotima i na neki nain nerazluivima. Te dve moirazlikuju se potom kako bi se oitovale, Mahtmpred-stavlja posebice sveeniku mo, a Mhangakraljevsku.Ta se razlika podudara s razlikom izmeu brhmana ikatra. Mahtm i Mahnga, meutim i same po sebiimaju, uostalom, kao iBrahtm, istodobo sveeniku ikraljevsku narav jer sus onu stranu kast. U tome po-gledu pojasnit emo jo neto to se ini da nikada ne


30/105

33

T

bilo objanjeno na zadovoljavajui nain, a veoma je va-no: pre smo spomenulikraljeve mage iz Evane-lja kao one koji u sebi sjedinjuju dve moi, sada emokazati da ti zagonetni likovi nisu nita drugo do tri po-glavara Agarte. MahngaKristu nudi zlato i pozdravljaga kaokralja, Mahtmmu nudi tamjan i pozdravljaga kaosveenika, Brahtmmu, konano, nudi smirnu(balzam nepotkupljivosti, slika Amrite) i pozdravlja gakao najveega Proroka ili duhovnog Uitelja. Tako oda-na poast roenom Kristu, u tri sveta koja su njihovazasebna podruja, i posredstvom autentinih predsta-vnika glavne predaje, istodobno je, kao to vidimo, jam-stvo savrenoga pravovjerja kranstva u tom pogledu.

G. Ossendowski, naravno, nikako ne mogao uzeti uobzir razmiljanja te vrste, no da je shvatio neke stvarimalo dublje, to je propustio, mogao bi barem upozoritina veliku slinost koja postoji izmeu najviega trojstva Agartei lamaistikoga trojstva koje navodi:Dalai-lama ostvaruje Buddhinu svetost (ili njegovu istu duho-vnost); Tailama, ostvaruje njegov nauk (ne magskikao to se, izgleda, misli) iBoghokhan, predstavniknjegove materalne i ratnike snage. To je posve istaraspodjela na tri sveta. Tu opasku je mogao izneti timvie to upuuje na to da seglavni grad AgartezoveLhasa, u kojemu se na vrhu planine nalazi dvoracDa-lailame, Potala, okruen hramovima i samostanima.Takav nain prikazivanja stvari pogrean je uostalomzato to preokree odnose, jer za sliku zapravo moemokazati da priziva svojoj prototip, a ne obrnuto. Sredite


31/105

34

T

lamaizma, dakle, moe biti samo prava slikasreditasveta. to se tie poloaja na kojima su postavljena, sva sredita te vrste pokazuju neke zajednike topo-grafske osobitosti, i one, daleko od toga da su neva-ne, imaju neospornu simboliku vrednost te morajutovie biti u vezi sa zakonima prema kojima djelujuduhovni uplivi. Re je o pitanju koje otkriva upravoznanost o tradici koju bismo mogli nazvatisvetomgeograjom.

Postoji jo jedna, nita manje vana podudarnost:opisujui razliite stupnjeve ili krugove inicacskeherarhe koji su povezani s odreenim simbolikim brojevima i pozivajui se osobito na podjele vremena, Saint-Yves zavrava govorei da jenajvii krug i naj- blii tajanstvenom sreditu sainjen od dvanaest delo-va koji predstavljaju najviu inicacu i podudaraju se, izmeu ostaloga, sa zodakim sustavom. Taj se, da-kle, ustroj ponavlja u onome to nazivamookrunimveem Dalai-lame sastavljenim od dvanaest velikihNama ana (ili Nomenkana). Isto to ustrojstvo nalazi-mo uostalom i u odreenim zapadnjakim tradicama, poglavito u onima koje govore ovitezovima okruglo-ga stola. Napominjemo k tomu da dvanaest lanovaunutarnjega kruga Agarte, s toke gledita kozmikogaporetka ne predstavljaju naprosto dvanaest znakovazodaka, nego takoer (u iskuenju smo da keemorade, premda se dva tumaenja ne iskljuuju) dva-naest Adityakoji su istodobno oblija sunca povezanisa samim zodakim znakovimai naravno, kao to se


32/105

35

T

Manu Vaiswatazovesinom Sunca, Kralj sveta meusvojim znacima takoer ima i sunce.

Prvi zakljuak koji se iz svega ovoga namee jest dadoista postoje uske veze izmeu opisa koji se u svim ze-mljama odnose na manje ili vie skrivena ili barem teedostupna duhovna sredita. Jedini prihvatljiv zakljuakkoji se moe dati o tome jest da ako se ti opisi odnose narazliita sredita, kao to se u nekim sluajevima ini, ona nisu, da tako kaemo, do oitovanja jednoga i najvi-ega sredita, kao to sve posebne tradice nisu zapravodo prilagodbe velike primordalne tradice.


33/105

37

O vitezove okrugloga stola.Neemo izai izvan teme pojasnimo li ovdje to znaipotraga zaGralom, koja u legendama keltskoga podri- jetla predstavlja njihovu osnovnu funkcu. Ona u svimtradicama podsjea na neto to je u nekom razdoblju bilo izgubljeno ili skriveno. To je, primjerice, somau

Hindusa ihaomau Perzanaca, napitak besmrtnosti koji je upravo usnanojizravnoj vezi sGralom, jer taj je, kao to je poznato, sveti kale koji sadri Kristovukrv koja je isto takopie besmrtnosti. Simbolizam jeinae raznolik: u idova je, tako, ono to je izgubljenoizgovor glavnog boanskog imena, no osnovna ideja je uvek ista, a kasne emo vidjeti s ime se ona tonopodudara.

Kae se da je svetiGralkale koji se rabio na Poslje-dnjoj veeri te da je Josip iz Arimateje u njega sakupiokrv i vodu koji su potekli iz otvorene rane na Kristovu boku, izazvane kopljem centuriona Longina.Taj sukale, prema legendi, u Veliku Britanu odneli sm Jo-sip iz Arimateje i Nikodem, i tu treba vidjeti znak po-vezanosti keltske tradice s kranstvom. Kale zapra-vo igra veoma vanu ulogu u veini antikih predaja, a

S G

P


34/105

38

S G

tako je nedvojbeno bilo i u Kelta. Treba ipak primetitida je esto bio povezivan s kopljem - ta dva simbola bilasu, dakle, komplementarni jedan s drugim, no to bi nasudaljilo od nae teme.

Moda nam najjasne bitno znaenjeGralapoka-zuje njegovo podretlo: taj su kale napravili aneli odsmaragda koji je pao s Luciferova ela nakon njegovapada. Taj smaragd neodoljivo podsjea naurnu, biserna elu koji u hinduistikoj simbolici (odakle prelaziu budizam) esto zauzima mjesto ivina treega oka, predstavljajui ono to bismo mogli nazvatisjetilomvjenosti, kao to smo ve objasnili drugdje.Govorise, uostalom, da jeGralbio povjeren Adamu u zemalj-skom raju te da ga je, nakon pada, Adam izgubio jer gane mogao poneti sa sobom nakon izgona iz Edena. Saznaenjem na koje emo upravo uputiti to e biti mno-go jasne. Odvojen od svoga izvornoga sredita ovjek bi se zapravo naao zatvoren u vremenskoj sferi, ne bivie mogao pronai jedino mjesto s kojega bi sve pro-matrao pod vidom vjenosti. Drugim reima, posjedo-vanjeosjetila za vjenost povezano je s onim to svetradice nazivaju, kao to smo pre kazali, prvobitnimstanjem a obnova predstavlja prvi stupanj istinskeinicace kao preduvjet postizanjanadljudskoga sta-nja. Zemaljski raj predstavlja uostalom upravosredi-te sveta, a ono o emu emo govoriti u nastavku oizvornom smislu reiRaj, moglo bi sve jo bolje poja-sniti.


35/105


36/105

40

S G

poistovjeuje sa sublunarnim svetom) ondje gdje sesusreu Zemlja i Nebo.No, kao to je raj zemaljski po-stao nepristupaan, najvie sredite koje je u bti istovje-tno prvomu, ne moe se tekom odreenoga razdobljaoitovati izvana, stoga moemo kazati da je tradicaizgubljena za itavo ovjeanstvo jer je sauvana samou nekim strogo zatvorenim sreditima te masa ljudi unjoj ne sudjeluje svjesno i djelatno, za razliku od situ-ace u izvornome stanju.Upravo je u takvome stanjudananje doba koje je, zapravo, takvim postalo punopre nego nam je obina iprofana povest postala do-stupnom. Gubitak tradice moe se, dakle, prema slu-ajevima shvatiti u tom openitom smislu ili se posta-viti u vezu s prikrivanjem duhovnoga sredita koje bivie ili manje nevidljivo upravljalo odreditima nekogposebnoga naroda ili odreene civilizace. Dakle, kadgod se susretnemo sa simbolizmom s tim u vezi trebaispitati mora li ga se protumaiti u prvom ili drugomsmislu.

Po onomu to smo kazaliGralistodobno predstavljadve stvari koje se nadopunjuju: onoga tko u potpuno-sti posjedujeprvobitnu tradicu, tko je postigao djela-tnu spoznaju koja bitno podrazumeva to posjedovanje, samim time je iznova ukljuen u puninuprvobitnogastanja. Dvostruki smisao koji bitno pripada samoj reiGralodnosi se na te dve stvari, prvobitno stanje i pr-vobitna tradica, jer posredstvom verbalnih pretapanjakoja u simbolizmu esto igraju nezanemarivu ulogu iza koje postoje samo dublji razlozi koje isprva ne bismo


37/105

41

S G

mogli zamisliti, Gralje istodobno posuda ( grasale)i knji-ga ( gradaleili gradulae). Taj posljednji vid oito upuujena tradicu dok se drugi izravne tie samo stanja.

Ne namjeravamo ovdje ulaziti u manje vane poje-dinosti iz legende o svetom Gralu, iako sve one takoerimaju simboliku vrednost, ni pratiti priu ovitezovi-ma okrugloga stola i njihovim podvizima. Samo pod-sjeamo da jeokrugli stol koji je izgradio kralj Arturprema Merlinovu nacrtu bio namenjen za primanjeGralakada bi ga neki od vitezova uspio osvojiti i odni- jeti ga iz Velike Britane u Bretanju. Taj stol je k tomu, po svoj prilici, vrlo star simbol, jedan od onih koji suuvek bili povezivani s idejom duhovnih sredita, u-varima tradice. Kruni oblik stola formalno je povezansa zodakim ciklusom s obzirom na prisutnost dva-naest glavnih osoba oko njega a je osobitost, kao tosmo prethodno kazali, u uspostavljanju svih sredita okojima je re.

Postoji jo jedan simbol koji se odnosi na drugi vidlegende o Gralu i zasluuje osobitu pozornost: re je osimbolu Montsalvat(doslovnoplanina spasa), vrhun-cu iznaddalekih granica do kojih ne dospeva nedansmrtnik, prikazuje se uspravljenim usred mora, u ne-dostupnom podruuju iza kojega se uzdie sunce. To jeistodobnosveti otok i polarna planina, dva ista simbola o kojima emo jo govoriti u nastavku ove stude.To jezemlja besmrtnosti koja se prirodno poistovjeuje sa zemaljskim rajem.


38/105

42

S G

Vratimo se samomeGralu. Lako je vidjeti da je njego-vo prvotno znaenje u osnovi isto kao i ono koje openi-to ima sveta posuda posvuda gdje se susree, a posebi-ce na istoku, kao rtveni kale koji izvorno sadri, kaoto smo ukazali, vedskusomui mazdaistikuhaomu, tj.pie besmrtnosti koje, onima koji ga uz potrebne uvje-te prihvaaju, daje ili obnavljasjetilo vjenosti. Ne bi-smo se mogli vie baviti simbolizmom kalea i onogato on sadri, a da ne napustimo nau temu. Da bismoga prikladno razvili trebali bismo mu posvetiti itavu jednu zasebnu studu, no opaanja koja emo sada izni- jeti odvest e nas do drugih razmatranja koja su od naj-vee vanosti za ono ime sada bavimo.


39/105

43

M

I da jesomau odre-enom razdoblju postala nepoznata, stoga ju je u obre-dima rtvovanja valjalo zameniti nekim drugim napi-tkom koji je bio oblik te prvotnesome. Tu ulogu je otpo-etka igralo vino, i na njega se u Grka odnosi velik diolegende oDionizu. Za vino se, dakle, esto smatralo dapredstavlja pravu inicacsku tradicu: u hebrejskomse reiiain, vino i sod misteri zamjenjuju jedna sdrugom jer imaju isti broj.Usujvino simbolizira ezo-tersku spoznaju, nauk pridran za elitu koji ne priliisvim ljudima, kao to svi ne mogu nekanjeno piti vino.Iz toga proizlazi da uporaba vina u nekom obredu ovo-

me dodjeljuje vrlo jasan inicacski karakter. Takav jesluaj osobito s Melkisedekovomeuharstskom r-tvom, i to je sredinji trenutak na kojemu nam se sadavalja zaustaviti.

U judeokranskoj tradici ime Melkisedek ili tone Melki-cedeqzapravo izriito opisuje samu funkcukra-

lja sveta. Pomalo smo se ustezali izrei tu injenicukoja obuhvaa objanjenje jednoga od najzagonetnihulomaka hebrejske Bible, no budui da smo se odlui-li izloiti pitanjeKralja sveta, doista je nismo mogli


40/105

44

M

preutjeti. Tu bismo se mogli vratiti na rei koje je utome pogledu izrekao sveti Pavao:O toj stvari moramo jo puno toga rei i mnoge potekoe objasniti jer stepostali spori u razumevanju.

Evo najpre samoga biblskog ulomka o kojemu jere:I Melkisedek, kralj Salema, donese kruh i vino, on bae sveenik Boga Svevinjega (El Elion). On blago-slovi Abrama govorei: Abrame, budi blagoslovljenod Boga Svevinjega, gospodara Neba i Zemlje, i neka bude blagoslovljen Bog Svevinji koji ti tvoje neprate-lje predade u ruke. I Abram mu dade desetinu svegaonoga to je oduzeo.

Melkisedek je, dakle, u isti mah kralj i sveenik. Nje-govo ime znaikralj Pravde, a on je istodobno i kraljSalema, to znai Mira. Tu dakle nalazimo prvenstvenoPravdu i Mir, tj. upravo dva temeljna obiljeja KraljaSveta. Valja primetiti da re Salem, suprotno opemmnenju, zapravo nikada ne oznaavao neki grad, nego ga se moe promatrati, uzmemo li ga kao simbo-liko ime Melkisedekovaboravita, kao ekvivalent pojma Agarta.U svakom sluaju, pogreno je u njemu vidjetiizvorno ime za Jeruzalem jer to ime je Jebus. Obrnuto, ako je ime Jeruzalem bilo dano tome mjestu kada su unjemu idovi osnovali duhovno sredite, to je bilo daukau da je ono bilo poput vidljive slike pravogaSale-ma. Treba dodati takoer da je Hram izgradio Salomone se ime (lomoh) isto tako izvodi izSalema, to znaiPacik.


41/105

45

M

Evo, dakle, kojim reima sveti Pavao tumai ono to je rekao Melkisedek: Ovaj naime Melkisedek, kralj sa-lemski, sveenik svevinjega Boga. Izie u susret Abra-hamu kad se ovaj vraao s poraza kraljeva, i blagosloviga. Njemu je Abraham dao desetinu od svega. On eime znai najpreKralj pravde, zatim Kralj Salema, to jestKralj mira, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, koji nema ni poetka ni svretka ivota, tovie, slianSinu Bojemu, ostaje vjeno sveenik.

Melkisedekje, dakle, prikazan kao vei od Abraha-ma jer ga ovaj blagoslivlje, a bez ikakve sumnje, vei blagoslivlje manjega. Abraham, pak, sa svoje straneprepoznaje tu nadmo pa mu daje desetinu, to je znaknjegove ovisnosti. Tu je doista re oinvestituri goto-vo u feudalnom smislu rei, no s razlikom da se radio duhovnoj investituri. Moemo dodati da se tu idov-ska tradica dodiruje s velikom prvobitnom tradicom.Blagoslov o kojemu se govori upravo je priopenje je-dnogduhovnog upliva u kojemu e Abraham od tadasudjelovati. Primetimo samo da upotrebljena formulaAbrahama stavlja u izravnu vezu s Bogom Svevinjimkojega potom priziva sam Abraham poistovjeujui gas Jahvom. Ako je Melkisedektako vei od Abrahama, onda je to stoga to je Svevinji (Elion), koji je Melki-sedekovBog, i sm vei od Svemoguega (addaj)koji je Abrahamov Bog, ili, drugim reima, prvi od dvaju bogova predstavlja boanski vid koji je vei od drugo-ga. S druge strane, to je iznimno vano, i to se ini dadosada nikada ne bilo objanjeno, jest da jeEl Elion


42/105

46

M

istovjetan sEmanuelom, ta dva imena imaju isti broj. To pripovest o Melkisedekuizravno povezuje s onom okraljevima magima e smo znaenje pre objasnili.tovie, tu moemo opaziti i sledeu vezu: Melkisede-kovsveenik je sveenikEl Eliona: kranski sveenik jesveenikEmanuela; ako je, dakle, El Elion Emmanuel, nji-hova su dva sveenika ista, a kranski sveenik, za kojega je uostalom bitno da vri euharistsku rtvu kruhai vina, doista jeiz reda Melkisedekova.

Judeokranska tradica razlikuje dva sveeni-tva, jednopo redu Arona, drugo po Melkisedekovuredu. I ovo potonje vee je od prvoga, kao to je smMelkisedek vei od Abrahama koji je iz Leveva ple-mena, a time i iz Aronove obitelji.Tu nadmo jasnopotvruje sveti Pavao koji kae:Levi, primatelj deseti-ne (od Izraelskoga naroda) dao je da tako kaem dese-tinu po Abrahamu. Neemo se ovdje vie baviti zna-enjem tih dvaju sveenitava, samo emo jo navestineke rei svetoga Pavla:Ovdje (u levitskome svee-nitvu) desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje jedan zakoga se svjedoi da trajno ivi. Tajivui ovjek je Melkisedek, to je Manukoji zapravo ostaje trajan (nahebrejskomele-olam)tj. za itava trajanja njegova ciklu-sa (manvantara)ili sveta kojim posebno vlada. On je bez rodoslovlja jer je njegovo podretloneljudsko, jer je i sm prototip ovjeka. On je doistaslian SinuBojemu jer je, Zakonom koji donosi, za ovaj svet smizraz i slika boanske Rei.


43/105

47

M

Poglavito valja napomenuti sledee: u pripove-sti o kraljevima-magima vidimo tri odjelita lika kojisu tri poglavara inicacske herarhe. U pripovestio Melkisedekuvidimo samo jednoga lika, no taj u sebimoe ujediniti vidove koji odgovaraju istim trima fun-kcama. Tako neki razlikuju Adoni-cedeqa, Gospodarapravde, koji se na neki nain udvostruuje uKohen-ce-deqa, Sveenika pravde, i Melki cedeqa(Kralja pravde).Ta se tri vida mogu zapravo promatrati kao da se svakiza sebe odnosi na funkcuBrahtme, Mahtmei Mahn- ge. Dok je Melkisedekzapravo ime za trei vid, ono seobino naveliko primjenjuje na skup tru vidova, i totako da se istie prednost pred druga dva vida. Funkci- ju koja taj vid izraava najblia je vanjskome svetu, onome, dakle, koji se oituje najneposredne. Moemo, uostalom, primetiti da izraz Kralj sveta kao i KraljPravde izravno priziva samo kraljevsku mo, a s drugestrane u Indi takoer nalazimo imeDharmarajakoje je doslovno istovjetno Melki-cedequ.

Uzmemo li ime Melkisedeku njegovu najuem smi-slu, obiljejakralja pravde su vaga i ma, a to su obi-ljeja Mihaelakoji se smatra Anelom suda.Ta dvasimbola svaki za sebe u drutvenom poretku predsta-vljaju administrativnu i vojnu funkcu koje pripadajukatrama i koje su dva konstitutivna elementa kraljev-ske moi. Heroglifski gledano, to su i dva znaka kojeobuhvaa hebrejski i arapski korenhaq, koji istodobnoznai pravda i istina i koji u raznih starih naro-da oznaava upravo kraljevstvo. Haq je snaga koja


44/105

48

M

upravlja pravdom, tj. skladom koji simbolizira vaga, dok ma simbolizira snagui upravo to karakteriziraosnovnu ulogu kraljevske moi, s druge strane pak, tou duhovnom poretku karakterizira snagu istine. Trebadodati, osim toga, da postoji blai oblik korenahaqdo- biven zamjenom znaka duhovne snage s materalnom, a taj oblikhakoznaava upravomudrost (na hebrej-skome hokmah), stoga on vie odgovara sveenikomautoritetu, kao to drugi odgovaraju kraljevskoj moi.To potvruje i injenica da dva podudarna oblika nasta- ju, sa slinim oblicima, iz korenakankoji u razliitim jezicima oznaavamo ili snagu kao ispoznaju: kan je povrh svega duhovna ili intelektualna mo je-dnaka mudrosti (otudakohen, na hebrejskomesveenik)a qan je materalna mo (gdje razliite rei izraavajuidejuposjedovanja, a osobito imeQain). Ti koreni iizvedenice mogli bi nas nedvojbeno odvesti do mnogihdrugih razmatranja, ali moramo se ograniiti na ono tose najizravne tie ove stude.

Da dovrimo ono to smo zapoeli, vratimo se naono to idovska kabala kae oekini: nju uniemusvetu predstavlja posljednji od desetserota, malkut, tj.kraljevstvo. Ta je oznaka podesna da opie gleditekoje ovdje prikazujemo, no takva je u jo veoj mjeri, izmeu ostalih sinonima koji se ponekad veu uz Mal-kut, cedeq, tj.pravda. Ta bliskostmalkutas cedeqomilikraljevstva (upravljanja svetom) s pravdom nalazi seupravo u imenu Melkicedeq.Tu je re o distributivnojili gotovo uravnoteujuoj pravdisrednjega dela se-


45/105

49

M

rotskoga stabla. Njega valja razlikovati od pravedno-sti suprotstavljene milosru koja se izjednaava sa stro-goom nalevoj strani, jer su to dva razliita vida (i uhebrejskome, uostalom, postoje za to dve rei: prva jecedaqah, a drugadin). Prvi meu tim vidovima jest pra-vda u istodobno najstroem i najcjelovitemu vidu, ona bitno obuhvaa ideju sklada i ravnotee i nerazluivo jepovezana s mirom.

Malkut jezaliha u koju se slevaju vode koje dolazeodozgo, tj. sve emanace (milosti ili duhovnih upliva)koje se obilno razlevaju. Ta reka odozgo i vodekoje iz nje silaze snano priziva ulogu koja se pripisuje nebeskoj reciGangu hinduistikoj tradici. Tako-er bismo mogli primetiti daakti, a je Ganga tek jedan vid, ima isto tako neke slinosti saekinom, baremu svojojprovidonosnoj funkci koja im je zajednika.Zaliha nebeskih voda istovjetna je, naravno, s duho-vnim sreditem naega sveta: otuda istjeu etiri rekePardesa, usmjerujui se prema etiri glavne toke. To seduhovno sredite za idove izjednauje s brdom Sionza koje rabe nazivsrce sveta, zajedniki svimsvetimzemljama koji za njih postaje stanovitim ekvivalentomhinduistikoga Meruaili perzskoga Albori. Taber-nakul Jahvinesvetosti, boraviteekine, jest svetite nadsvetitima koje je srce Hrama kao i sredite Siona (Je-ruzalem), kao to je brdo Sion sredite Izraela, a Izraelsredite sveta. Moemo otii i korak dalje: ne vredisamo sve pobrojano, nego i obrnuto, nakon tabernaku-la u Hramu, Koveg saveza u Tabernakulu, i u samom


46/105

50

M

kovegu saveza mjesto oitovanjaekine(izmeu dvakerubima)isto tako predstavljaju sled pribliavanjaduhovnome polu.

Dante predstavlja Jeruzalem upravo kaoduhovniPol, kao to smo imali priliku pokazati drugdje.No, im napustimo iskljuivo idovsku toku gledita, toponajpre postaje simbolom i ne ini vie lokalizacu ustrogome smislu rei. Sva sekundarna duhovna sredi-ta koja su uspostavljena kao prilagodba primordalnetradice u odreenim uvjetima, kao to smo to pokazali, slike su najviega sredita. Sion je vjerojatno tek jednood sekundarnih sredita, a poradi te slinosti simboli-ki se moe izjednaiti s onim najviim. Jeruzalem je, doista, kao to ukazuje njegovo ime, prava slikaSalema.Ono to smo kazali i to emo jo kazati o Svetoj zemlji, koja ne samo Izrael, olakat e nam razumevanje.

U tome pogledu, drugi veoma bitan izraz kao sino-nim Svete zemlje jest Zemlja ivih: taj izraz oito upu-uje na boravite besmrtnosti, stoga se u vlastitom istrogom smislu primjenjuje na raj zemaljski ili njegovesimbolike ekvivalente. To nazivlje je, meutim, prene-seno na zemlju Izraelovu. Govori se daZemlja ivihobuhvaa sedam zemalja, a g. Vulliaud s tim u veziprimjeuje da je tozemljaKanaanu kojoj bae sedamnaroda. To je tono u doslovnome smislu. No, tih bise sedam zemlja moglo veoma lako simboliki podu-darati, poput onih o kojima je, s druge strane, re uislamskoj tradici, sa sedamdwipakoji, po hinduistikojtradici, za svoje zajedniko sredite imaju Mru, na to


47/105

51

M

emo se vratiti kasne. Isto tako, kada se stari svjeto-vi ili stvorenja koja nam prethode oblikuju kaosedamkraljeva Edoma i broj sedam ovdje se postavlja u vezusa sedam Manuakoji se raunaju od poetkaKalpedodananjeg doba.


48/105

53

L

S

T susreuse u mnogim narodima. Ne namjeravamo ih ovdje svenavoditi, tim vie to neke do njih, kao to se ini, nisunajizravne u vezi s pitanjem koje nas zaokuplja. Mogli bismo ipak openito primetiti da jespiljski kult uvi- jek vie ili manje povezan s idejomunutarnjega mje-sta ilisredinjega mjesta te da su u tom pogledu simboli spilje i srca dosta bliski jedno drugome.S drugestrane, u srednjoj Azi i u Americi, ili moda jo negdjedrugdje, doista postoje spilje i podzemni prolazi u kojima su se odreena inicacska sredita mogla stolje-ima odravati. Mimo te injenice, meutim, u svemu

onome to se tie te teme,postoji dio simbolizma kojine teko objasniti. Moemo ak smatrati da su upravo

razlozi vezani uz simboliki poredak oni koji su odre-dili izbor podzemnih mjesta za uspostavu tih inicac-skih sredita, daleko vie od motiva obine razboritosti.Saint-Yves je moda mogao objasniti taj simbolizam,

no to ne uinio i to neke delove njegove knjige iniutvarnima. to se tie g.Ossendovskog, on je posve si-gurno nesposoban reiti se doslovnosti i u onome to


49/105

54

L

su mu govorili vidjeti neto dublje od najneposredne-ga smisla.

Meu tradicama na koje emo sada podsjetiti po-stoji jedna osobito zanimljiva: ona se nalazi u judai-zmu i tie se tajnovitoga grada zvanogaLuz. To ime je izvorno bilo ime mjesta Jakovljeva sna, nakon kojegae se zvatiBeith-Eltj. kua Boja, no na to emo sevratiti kasne. Govori se da u taj grad ne moe dopretiAneo smrti te da on u njemu nema nikakvih ovlasti.Prema jednom vrlo neobinom, ali vanom gleditu, tajgrad neki smjetaju u blizinu Alborjakoji je za Perzan-ce takoer boravite besmrtnosti.

Govori se da u bliziniLuzapostoji bademovo stablo(na hebrejskome takoerluz) ispod kojega se nalaziupljina koja vodi do podzemnih hodnika, a oni, pak, vode do samoga grada koji je posve skriven. U svojimrazliitim uporabama, ini se da reluzdolazi od kori- jena koji oznaava sve ono to je skriveno, prekriveno, zamotano, utljivo i tajno. Valja primetiti da rei kojeoznaavaju Nebo izvorno imaju isto znaenje. Obinocoelumpovezujemo s grkimkoilon, upljinom (to ta-koer moe biti u vezi sa spiljom, tim vie to Varronukazuje na to gledite reima:a cavo coelum). Meu-tim, takoer valja napomenuti da je najstari i najtonioblik po svemu sudeicaelumkoji odmah prizivacaela-re. skrivati. Na sanskrtu, s druge strane, Varunadolaziod korenavar(prekriti, to je takoer smisao korenakaena koji se nadovezuje latinskicelare, drugi oblik odcaelare, i njegov grki sinonimkalyptein), a grkiOura-


50/105

55

L

nossamo je drugi oblik istoga imena, varse lako menjau ur. Te rei mogu, dakle, oznaavationoga tko pre-kriva, tko skriva, ali iono to je skriveno, a to po-tonje znaenje je dvosmisleno: to je ono to je sjetilimaskriveno, nadosjetilno podruje, kao i tradica koja se urazdobljima ieznua ili pomraenja prestaje izvanjskii otvoreno oitovati, nebeski svet koji postajepod-zemnim svetom.

Postoji jo jedna veza, slinost s Nebom:Luzse nazivamodrim gradom, a ta je boja, koja pripada saru, nebeska boja. U Indi se govori da se modra boja atmosfe-re stvara odrazom svjetla na jednome od Meruovihlica, na junom licu koje promatra Jambu-dwipanainjena odsara. Lako je vidjeti da se to odnosi na isti simbolizam. Jambu dwpane samo Inda kao to se obino misli, nego zapravo predstavlja itav zemaljski svet u svometrenutanom stanju, a taj se svet moe promatrati kaoda je sav poloen juno od Mrua, jer se ovaj poistovje-uje sa sedmodjelnim polom.Sedamdwipa(doslovnootoka ili kontinenata) javljaju se neposredno jedanza drugima u odreenim ciklikim periodima, stoga jesvaki od njih zemaljski svet zamiljen u odgovaraju-em periodu. Oni ine lotos e je sredite Mruposred-stvom kojega se orentiraju po sedam predjela sveta. Postoji, dakle, lice Mruaokrenuto prema svakome odsedamdwipa. Ako svako od tih lica ima jednu duginu boju, sinteza tih sedam boja je bela koja se posvudapripisuje najviemu duhovnom autoritetu, a koja je i boja samoga Mrua (vidjet emo da se on opisuje kao


51/105


52/105

57

L

kukuljicom iz koje izlazi leptir, usporedba koja tonoprevodi njegovu ulogu u odnosu na uskrsnue.

Luzse smjeta oko unutarnjega zavretka hrpteni-ce. To se moe initi dosta udnim, no objanjava seslinou s onime to hinduistika tradica kae o sna-zi takozvanogaKundalina, jednoga od oblikaakti koji se smatra imanentnim ljudskome biu.Ta snagase prikazuje u obliku zme omotane oko sebe same uosjetljivom delu organizma koji se takoer odnosi naunutarnji zavretak hrptenice. Tomu je tako barem uobinih ljudi, no kroz uinke praksi poputHatha- yoge, ona se budi, razva i uzdie prekotoki (akre) ili lo-tosa (kamale) koje odgovaraju razliitim spletovima da bi dosegnule podruje koje odgovaratreemu oku tj.frontalnomeivinuoku. Taj stupanj predstavlja obnovuprvobitnoga stanja u kojemu se ovjeku vraasjetilovjenosti, a time postie ono to smo drugdje nazvalivirtualnom besmrtnou. Do tada ivimo u ljudskimuvjetima, na posljednjem stupnjuKundalinikonanostjee obod oko glave, a taj posljednji stupanj odnosi ena uinkovito osvajanje viih stanja bia. Ono to proi-zlazi iz te slinosti jest da se lokalizacaluzau unutar-nje delove organizma odnosi samo na stanjepalogaovjeka. A za ljude na zemlji okupljene u zajednicu, ona je isto tako lokalizaca najviega duhovnog sredi-ta upodzemnom svetu.


53/105

59

V K -

O

G A ne oduvek bila u podzemljute da ondje nee zauvek ostati. Doi e vreme kadae, prema reima g. Ossendowskog, narod iz Agharti izai iz svojih spilja i pojaviti se na licu zemlje. Presvoga nestanka iz vidljivoga sveta, to je sredite nosilodrugo ime jer mu ime Agartakoje znaineuhvatljivo ili nedostupno (kao inepovredivo jer je boravitemira, Salem) tada ne bilo prikladno. G. Ossendowskiprecizira da je ono postalo podzemnim sreditemprevie od est tisua godina te smatra da se to razdoblje, s vrlo zadovoljavajuom tonou, podudara s poe-tkomKaliyugeili mranoga doba, eljeznoga doba

starih istonjaka,posljednjim od etiri razdoblja na kojese delimanvantara. Njegova podjela trebala bi se po-

dudarati sa svretkom istoga razdoblja.Govorili smo pre o slinostima u svim tradicama

koje se tiu neega to je izgubljeno ili skriveno, a prika-zuje se razliitim simbolima. Kada to uzmemo u ope-

nitom smislu, ono to se odnosi na itavo ovjeanstvona zemlji tie se upravo na uvjete uKaliyugi. Trenuta-no razdoblje je, dakle, razdoblje pomraenja i zbrke. Stanje u njemu je takvo kakvo jest, ustrajui na njemu,


54/105

60

V K -

inicacska spoznaja nuno mora ostati skrivena, otu-da tajnovita narav takozvanepovesne antike (kojaipak ne see do poetka ovoga razdoblja)i tajnih or-ganizaca svih naroda: organizaca koje nude djelatnuinicacu ondje gdje jo postoji neki istinski tradicional-ni nauk, no koje nude samo sjenu, jer je duh toga naukaprestao oivljavati simbole koji su tek vanjska repre-zentaca. Tomu je tako, izmeu ostaloga, i stoga to jesva svjesna veza s duhovnim sreditem sveta zavrilaprekidom, a to je najvlastiti smisao gubitka tradice.to se tie ovoga ili onoga posebnog sekundarnog du-hovnoga sredita, on gubi izravnu i djelatnu vezu s naj-viim sreditem.

Valja nam, dakle, govoriti, kao to smo ve kazali, o neemu to je pre skriveno, nego doista izgubljeno, jer to ne izgubljeno za sve te ga neki jo u potpunostiposjeduju. I, ako je tomu tako, drugi uvek imaju mo-gunost da to pronau ako na primjeren nain trae, tj.tako da njihova namjera bude voena skladnim trepe-renjem koje izaziva zakonslonih djelovanja i reakci- ja i koje bi ga moglo postaviti u djelatnu duhovnukomunikacu s najviim sreditem.Ta usmjerenostnamjere u svim tradicionalnim oblicima ima svoje sim- bolike prikaze. Htjeli bismo govoriti o ritualnoj oren-taci: ona je, zapravo, smjer prema duhovnom sreditukoje je, kakvo god bilo, uvek slika istinskogaSreditasveta. No, u mjeri u kojoj napredujemo uKaliyugi, jedinstvo s tim sreditem je sve zatvorene i skriveni- je, postaje sve tee, dok istodobno sve malobrojnima


55/105

61

V K -

postaju sekundarna sredita koja ga izvanjski predsta-vljaju. Pa ipak, kada to razdoblje zavri, tradica bi setrebala iznova oitovati u svojoj cjelini, jer poetak svihmanvantara, koje se podudaraju s krajem prethodnih, zazemaljsko ovjeanstvo nuno podrazumeva povrataku prvobitno stanje.

Svaka svjesno uspostavljena veza sa sreditem sred-stvima uobiajene organizace u Europi je raskinu-ta, a tomu je tako ve nekoliko stoljea. Taj raskid neizvren jednim potezom, nego u vie stupnjeva koji suusledili jedan za drugim.Prvi od tih stupnjeva seedo poetka . stoljea. Ono to smo ve kazali drugdjepovodom vitekih redova moe olakati razumevanjeda je jedna od njihovih glavnih uloga bila osigurati ko-munikacu izmeu Istoka i Zapada, komunikacu ase uloga moe shvatiti napomenemo li da se sredite okojemu ovdje govorimo oduvek opisivalo, barem tose tiepovesnih vremena, kao da je smjeteno naIstoku. Nakon unitenja templarskoga reda, istu vezunastavit e uvati rozenkrojceri ili oni kojima bi kasnetrebali dati to ime, pa makar i prikriveno.Renesan-sa i reformaca obiljeavaju novu kritiku fazu, a na-posljetku, po onomu na to po svemu sudei ukazujeSaint-Yves, potpuni raskid se podudara s Westfalskimugovorom kojim . zavrava Tridesetogodinji rat.No, zanimljivo je primetiti kako vie autora potvrujeda su, odmah nakon Tridesetogodienjega rata, pravirozenkrojceri napustili Europu i povukli se u Azu. Utome pogledu mi podsjeamo da je rozenkrojcerskih


56/105

62

V K -

adepata bilo dvanaest, kao i lanova najuega kruga Agarte, te u skladu sa zajednikim ustrojem tolikih du-hovnih sredita oblikovanih po slici onoga najviega.

Polazei od toga posljednjeg razdoblja, polog djela-tne inicacske spoznaje vie doista ne uva nikakvazapadna organizaca. I Swedenborg izjavljuje da otadaizgubljenu Re valja traiti meu tibetanskim i tar-tarskim mudracima. Anne Catherine Emmerich je, pak, imala vizu tajnovitoga mjesta koje ona nazivaPlani-nom prorok i koje smjeta u ista podruja. Podsjeti-mo i na fragmentarne informace koje je gospoa Bla-vackaja sakupila o toj temi, koje su u nje izrodile idejuVelikog belog trema koji vie ne bismo mogli na-zvati slikom, nego naprosto imaginarnom karikaturomili parodom Agarte.


57/105

63

O

D

P . O , Kralj sve-ta se pojavljivao vie puta, u Indi i Samu, blagosli-vljajui narod zlatnom jabukom okrunjenom janjetom.Ta pojedinost dobiva svoje puno znaenje kada je uspo-redimo s onim to Saint-Yves kae ociklusu Janjetai Ovna. S druge strane, koja je jo vana, postoji ukranskoj simbolici bezbroj prikaza Jaganjca na plani-ni s koje se sputaju etiri reke, oito istovjetne etiri-ma rekama zemaljskoga raja.Rekli smo, dakle, da je Agartapre poetkaKaliyugenosila neko drugo ime, a to ime bilo jeParadakoje na sanskrtu znainajviazemlja, to se primjenjuje na duhovno sredite u naji-

zvrsnemu smislu,opisujui se i kao

srce sveta

. Iz tesu rei Kaldejci izveliPardes, a zapadnjaciParadis. To

je izvorni smisao potonje rei i s time bi naposljetkutrebalo postati jasno zato smo pre kazali da je ono oemu je ovdje re uvek, u ovom ili onom obliku, isto-vjetnoPardesuiz idovske kabale.

S druge strane, povodom onoga to smo objanjavalio simbolizmupola, takoer je lako vidjeti da je plani-na zemljaskoga raja istovjetnapolarnoj planini o kojojpod razliitim imenima govore gotovo sve tradice: ve


58/105

64

O

smo spomenuli Mruu Hindusa i Alborju Perzanacakao i Montsalvatiz zapadnjake legende o Gralu, no, na-vodimo isto tako arapskiQf pa ak i grkiOlimpkoji uvie pogleda ima isto znaenje. Uvek se radi o podru-ju koje je poput zemaljskoga raja postalo nedostupnoobinim ljudima, smjetenom izvan svih oekivanih ka-taklizimi koji uznemiruju ljudski svet na kraju odree-nih ciklikih razdoblja. To podruje je istinskanajviazemlja. Prema nekim vedskim i avestikim tekstovimanjezin je poloaj isprva bio polaran u doslovnom smi-slu rei, no, kakav joj god bio poloaj u razliitim povi- jesnim razdobljima ovjeanstva na zemlji, ona uvekostaje polarna u simbolikom smislu, jer bitno predsta-vlja vrstu os oko koje se sve okree.

Planina, naravno, predstavljasredite sveta preKaliyuge, tj. dok je na neki nain bilo otvoreno, a ne upodzemlju. To razdoblje odnosi se na neto to bismomogli nazvati njegovom normalnom situacom, mimomranoga razdoblja i posebni uvjeti podrazumevajuneku vrstu preokreta uspostavljenog poretka. Treba ktomu dodati da, osim tih razmatranja koja se odnosena ciklike zakone, simboli planine i spilje imaju svojedublje razloge, a izmeu njih postoji istinsko nadopu-njavanje.Spilja osim toga moe biti smjetena unutarsame planine ili neposredno podno nje.

Postoji jo simbola koji u starim tradicama predsta-vljajusredite sveta. Jedan od najpoznatih je modaomfaloskoji podjednako nalazimo u gotovo svih naro-da. Grka reomfalosoznaavapupak, ali i openito


59/105

65

O

svako sredite te posebice glavinu na kotau. Renbhi na sanskrtu ima slinu uporabu, a tako je i s izvedeni-cama iz istoga korenanabi nav u keltskim i german-skim jezicima. U galskom pak renav ili naf , koja jeoito istovjetna ovim potonjima, znaipoglavar i pri-mjenjuje se na samoga Boga. Tu se dakle izraava idejasredinjega Naela.Smisao glavine u tome pogleduima posve osobitu vanost, jer je kota posvuda simbolsveta koji se okree oko vrste toke, simbola koji valjausporediti sasvastikom, no u njoj ne prikazana kruni-ca koja predstavlja oitovanje tako da je samo srediteizravno prikazano:svastikane preuzima oblik sveta, nego djelovanja Naela na taj svet.

Simbolomfalosamogao bi biti smjeten na mjestukoje je naprosto sredite odreenoga podruja, i to du-hovno sredite pre nego zemljopisno, ma koliko se todvoje moglo u pojedinim sluajevima poklapati. No, da bi to bilo mogue, to bi mjesto za stanovnike odree-noga podruja doista morala biti vidljiva slikasredi-ta sveta dok bi tradica svojstvena tom narodu bilatek prilagodba prvobitne tradice obliku koji bi vieodgovarao njegovu mentalitetu i egzistencalnim uvje-tima. Openito je poznatomfalosiz delfskoga hrama. Taj je hram doista bio duhovno sredite stare Grke i, neustrajui na svim razlozima koji bi mogli opravdati tutvrdnju, napominjemo tek da se ondje dva puta godi-nje okupljalo vee Amktiona, sastavljeno od pred-stavnika svih helenskih zemalja koji su, uostalom, inili jedinu djelatnu vezu izmeu tih naroda, povezanost


60/105

66

O

a je snaga poivala upravo u njezinoj bitno tradicio-nalnoj naravi.

Materalni prikazomfalosauglavnom je bio jedansveti kamen, ono to esto nazivamo betyl. ini seda potonja re dolazi od hebrejskogaBeith El, Bojakua, isto ime koje je Jakov dao mjesto na kojemu muse Gospodin ukazao u snu:I Jakov se probudi iz sna ikae: Ovdje sigurno prebiva Gospodin, a ja to nisamznao. On se prestrai pa kae: Neka to mjesto budestrahovito! To je kua Boja i vrata Nebeska. I Jakov serano ujutro ustade, uzme kamen koji mu je sluio kaouzglavlje, uspravi ga kao stup i po vrhu ga pole uljem(kako bi ga posvetio). I dade tome mjestu imeBeith El, no prvo ime tog mjesta baeLuz. Znaenje reiluz objasnili smo pre, no, s druge strane, takoer se go-vori da jeBeith El, Boja kua postalo kasneBeith Lehem, kua kruha, gradi u kojemu je roen Krist. Simboliki odnos izmeu kruha i kamena bio bi k tomuvredan pozornosti. Jo valja napomenuti da se imeBeith Elne primjenjuje samo na mjesto, nego i na smkamen:I ovaj kamen koji sam uzdignuo kao stup bite kua Boja! Taj kamen, dakle, mora postati upravo boansko obitavalite (mikan), sledimo li opise kojie biti izneti kasne o tabernakulu, tj. sjedituekine.Sve se to, naravno, vee uz pitanjeduhovnih upliva (berakoth)te, kada govorimo okultu kamena koji je bio zajedniki mnogim starim narodima, treba znati dase taj kult ne obraao kamenju, nego Boanstvu e jeono bilo prebivalite.


61/105

67

O

Kamen koji prikazujeomfalosmogao je imati oblikstupa, kao Jakovljev kamen. Vrlo je vjerojatno da su ukeltskih naroda neki menhiri imali to znaenje. Okotoga kamenja okupljali su se i proroci, kao u Delma, to se lako objanjava time da se smatralo boanskomnastambom.Kua Boja se, uostalom, prirodno izje-dnauje sasreditem sveta. Omfalosse takoer pri-kazivao kao kamen u obliku stoca, kao jajolik i crni Ki- belin kamen. Stoac podsjea na svetu planinu, simbolPola iliOsovine sveta. to se tie jajolika oblika, onse izravno odnosi na drugi veoma vaan simbol na Jaje sveta. Jo valja dodati da seomfalos, osim to jenajee bio prikazivan u kamenu, katkada prikazivaokao breuljak, kao neka vrsta humka koji je slika sveteplanine. Tako su se u Kini, u sreditu svakoga kraljev-stva ili feudalne drave nekada podizali humci u obli-ku etverostrane piramide nainjene od zemlje izpetpodruja: etiri strane bile su etiri stoerne toke, avrh samo sredite. Osobito je zanimljivo da tihpetpodruja nalazimo u Irskoj gdje jezaglavni kamen slino uzdignut u sreditu svakoga podruja.

Irska meu keltskim zemljama zapravo nudi naj-vie podataka koji se tiuomfalosa. Ona je nekada bilapodeljena na pet kraljevstava od kojih se jedno zvalo Mide(to je u angliciziranom obliku ostalo kao Meath)to je stara keltska remedion, sredina, istovjetna slatinskommedius. To kraljevstvo Mide, koje obuhvaadelove uzdigute iznad etiri druga teritora, postalo je doivotnim prebivalitem najviega irskoga kralja


62/105


63/105

69

O

vjeka koji puta da se kozmiki kota okree. etiriGospodara izjednauju se s druge strane s etiri Ma-haradeili velika kralja koji po indskoj i tibetanskojtradici predsjedaju sreditem na svetoj planini. Oni seistodobno podudaraju s elementima: najvii, peti Go-spodar predstavlja eter (aksha), kvintesencu (quintaessentia) u hermetiara, primordalni element iz kojeganastaju ostala etiri.Sline predaje nalazimo i u sre-dnjoj Americi.


64/105

71

I

D

najvie zemlje mogli bismo navesti jomnogo drugih sukladnih tradica. Posebice je poznatodrugo ime, vjerojatno jo stare odParadea. To ime jeTulaiz kojeg su Grci izveliThul.Kao to emo vidjeti, ta jeThulavjerojatno bila istovjetna prvomeotoku etiri- ju Gospodar. Takoer valja primetiti da je imeTula

bilo pripisivano mnogim razlitim podrujima jer ga joi danas podjednako nalazimo kako u Rusi tako i u sre-dnjoj Americi. Nedvojbeno moramo uzeti u obzir da jesvako od tih podruja u nekom manje ili vie dalekomdobu bilo sjedite duhovne moi koja je bila stanovitooitovanje prvobitneTule.Poznato je da meksikaTula

svoje podretlo dugujeToltecima. Oni su, kae se, doli iz Aztlana, zemlje usred voda. Oito je re o Atlantiku, a imeTuladolazi iz pradomovineTolteka. Sredite koje-mu su to ime dali moralo je, barem u stanovitoj mjeri, zameniti ono na nestalome kontinentu.Pa ipak, valjarazlikovati atlantskuTului onu hiperborejsku, a upra-vo potonja predstavlja prvo i najvie sredite svekoliketekuemanvantare. Ona je bila istinskisveti otok i, kaoto smo pre kazali, njezin je poloaj od poetka bio do-slovce polaran. Svi ostalisveti otoci koji su nosili ime


65/105

72

I

istoga znaenja bili su tek njegove slike. A to se odnosiak i na duhovno sredite atlantske tradice koja upra-vlja samo jednim sekundarnim povesnim ciklusomunutar manvantare.

ReTulana sanskrtu znairavnotea te posebiceoznaava zodaki znak toga imena. Po jednoj kineskojtradici, meutim, nebeska ravnotea isprva je bila Ve-liki medvjed.Ta je opaska od golemog znaenja jer jesimbolizam koji se vee uz Velikoga medvjeda po pri-rodi najue povezan sa simbolizmom Pola.Razmatra-nje toga pitanja zahtevalo bi zasebnu studu, stoga senjime ovdje neemo baviti.Valjalo bi takoer istraitiodnos izmeu polarne i zodake ravnotee. Potonja sesmatraznakom Suda, a ono to smo prethodno, u po-gledu Melkisedeka, kazali o ravnotei kao obiljeju pra-vednosti, moe pomoi u razumevanju njegova imenakao oznake najviega duhovnog sredita.

Tulase jo zvala belim otokom, a kazali smo da bela boja predstavlja duhovni autoritet. U amerikimtradicama Aztlanza simbol ima belu planinu, no tase slika najpre rabila za hiperborejskuTului polarnuplaninu. U Indi se beli otok (shwta dwpa) kojise openito smjeta u daleke sjeverne predjelesmatraprebivalitem blaenih to se, oevidno, izjednaujesa zemljom ivih. Postoji meutim jedna oita iznim-ka: keltske tradice govore ozelenom otoku kaooto-ku svetaca ili otoku blaenika, no u sreditu togaotoka uzdie se bela planina koju, kau, ne mogudosegnuti vode potopa, a i je vrh grimizne boje.Ta


66/105

73

I

suneva planina, kako se jo naziva, isto je to i Mru: Mruje takoer bela planina opasana zelenim poja-som jer je smjeten usred mora, a na njegovu vrhu sjasvjetlosni trokut.

Opisu duhovnih sredita kao beloga otoka (ozna-ka koja se, ponavljamo, mogla rabiti, kao i druge, zasekundarna sredita, a ne iskljuivo za najvie sreditekojemu bi ponajpre odgovaralo) valja nadodati imenamjesta zemalja ili gradova koji izraavaju istu ideju bje-line. Takvih imena ima podosta, od Albiona i Albanepreko Albe Longe, iz koje nastaje Rim, i drugih drevnihgradova koji su mogli nositi isto ime.Ime grada Argosu Grka ima isto znaenje.Smisao tih imena postat emnogo jasni dalje u ovoj knjizi.

Valja napomenuti jo neto o prikazima duhovno-ga sredita kao otoka koji k tomu obuhaa isvetu pla-ninu. Naime, ako su takvi lokaliteti doista postojali(premda svesvete zemlje nisu otoci) oni su istodobnomorali imati i simboliko znaenje. Same povesne i-njenice, povrh svega one iz povesti svetoga, na svojnain zapravo prevode istine viega reda na osnovizakona podudarnosti koji je sm temelj simbolizma isve svjetove sjedinjuje u potpuni i sveopi sklad. Idejakoju priziva spomenuta slika bitno je idejastabilnosti na koju smo ukazali kao obiljeje Pola: otok ostaje ne-pokretan usred neprestanog zapljuskivanja valova, priemu je zapljuskivanje slika vanjskoga sveta. A valjanam preimore strasti da bismo stigli doplaninespasa, do svetita mira.


67/105

75

L

J

U malo pre kazali posve smoostavili po strani pitanje stvarne lokalizacenajviezemlje, vrlo sloeno pitanje, a k tomu od drugotne va-nosti sa stajalita koje nas je zanimalo. Po svemu sude-i, moemo smatrati da je bilo vie lokalizaca koje susledile jedna za drugom, prema razliitim ciklusima

koji su podciklusi velikoga ciklusa zvanogamanvantara.Uzmemo li, uostalom, njihov skup na neki nain s onustranu vremena, opazit emo herarhski poredak tihlokalizaca koji odgovara uspostavi tradicionalnih obli-ka koji su, pak, tek prilagodbe primordalne tradicekoja prevladava svekolikommanvantarom. S druge stra-ne, podsjeamo da je ona mogla istodobno imati, osimglavnoga sredita, vie drugih sredita koji se na ovajnadovezuju, koji su poput njegove slike, i to je izvorzbrke koju je lako izazvati tim vie to su ta sekundarnasredita najizvanjska, a time i vidljiva od glavnoga.

U potonjemu smo ve opazili slinostLhase, sjeditalamaizma, s Agartom. Sada dodajemo da samo na Za-padu poznajemo jo barem dva grada i topografskiustroj od poetka sadri slina obiljeja: Rim i Jeruza-lem (ve smo pre vidjeli da je potonji doista bio vidlji-


68/105

76

L

va slika zagonetnoga Melkisedekova Salema). Kao to smopre kazali, u davnini je postojalo znanje o neemu to bismo mogli nazvati svetom geograjom: poloaj gra-dova i hramova ne bio sluajan, nego odreen po veo-ma preciznim zakonima.Tako moemo naslutiti vezekoje su ujedinjavalesveeniko i kraljevsko umee sumeem graditelja, radi ega su stari cehovi njegovaliistinsku inicacsku tradicu.Izmeu utemeljenja ne-kog grada i uspostave nekog nauka (ili novog tradicio-nalnog oblika kao rezultata prilagodbe danim uvjetimavremena i mjesta) postojao je odnos u kojemu je prviesto uziman kao simbol drugoga.Pri odluivanju osmjetaju nekoga grada koji je u ovome ili onome vidutrebao postati metropolom jednoga dela sveta, valja-lo je biti osobito obziran. A imena tih gradova, kao i onoto se odnosi na okolnosti njegova utemeljenja, zasluu- ju da ih se s toga stajalita paljivo istrai.

Ne osvrui se na razmatranja koja se tek neizravnotiu nae teme, recimo jo da je sredite od vrste o kojojsmo govorili postojalo na Kreti u predhelensko doba te vie njih, po svemu sudei, u Egiptu, koji su uteme-ljeni jedan za drugim u uzastopnim razdobljima, poput Memsai Tebe. Ime potonjega, ujedno i ime jednoga gr-koga grada, kao oznaka duhovnoga sredita osobitozaokuplja nau pozornost radi svoje oite slinosti saidovskomThebahtj. s arkom iz vremena Potopa. Ona je jo jedna slika najviega sredita, a takvom se sma-tra jer jami ouvanje tradice takorei u povojima i uprelaznome razdoblju koje je poput intervala izmeu


69/105

77

L

dva ciklusa obiljeenoga kozmikom kataklizmom, koja unitava prethodni svet da bi napravila mjesto zanovi. Noinabiblska uloga slina je onoj koju u hindui-stikoj tradici igraSatyavratakoji potom, pod imenomVaivaswata, postaje dananji Manu. Valja, meutim, na-pomenuti da, dok se potonja tradica odnosi na poetaktekuemanvantare, biblski potop oznaava tek poetak jednoga drugog, manjega ciklusa koji se uzima kao diomanvantare: ne radi se o istom dogaaju, nego o dvaslina dogaaja.

Ovdje vredi napomenuti i poneto o odnosu izme-u arke i duge, na koji upuuje biblski tekst pojavomduge nakon potopa, kao znaka saveza izmeu Boga izemaljskih stvorenja.Za vreme potopa arka pluta naoceanu donjih voda, a duga se u trenutku obiljeavanjaponovne uspostave poretka i svekolike obnove poja-vljujeu oblacima tj. u podruju nebeskih voda. Re je, dakle, o analognome odnosu u najuemu smislu re-i, odnosno, o komplementarnosti dvu izvrnutih slika:luk arke okrenut je prema dolje, luk duge prema gore, a njihovo jedinstvo, kao polovice kruga, ini potpunkruni ili ciklian oblik.Taj oblik je, zapravo, potpunod poetka ciklusa: on je okomit presjek kruga i jevodoravan presjek prikazan krunim pojasom zemalj-skoga raja koji je, pak, krino podeljen etirima re-kama poteklima izpolarne planine. Obnova moranastupiti na koncu istoga ciklusa, no u slici nebeskoga Jeruzalema krug je zamenjen kvadratom, to upuuje na ono to su hermetiari simbolino opisivali kao


70/105

78

L

kvadraturu kruga: krug koji predstavlja razvoj mogu-nosti irenjem prvobitne i sredinje toke, preobraavase u kocku kada se taj razvoj dovri i kada se postignekonana ravnotea ciklusa.


71/105

79

N

D

Iz svjedoanstva svih suglasnih tradica lako emozakljuiti da postoji jednasveta zemlja u najizvrsne-mu smislu rei, prototip svihsvetih zemalja, duho-vno sredite kojemu su podvrgnuta sva ostala sredita.Sveta zemlja je izemlja svetih, zemlja blaenih, ze-mlja ivih, zemlja besmrtnosti. Svi su ti izrazi jednaki

te im jo valja pridruiti nazivista zemlja koji Platonrabi upravo za boravite blaenih. Obino se to bora-vite smjeta unevidljivi svet, no, elimo li shvatiti oemu je re, ne smemo zaboraviti ni sameduhovneherarhe o kojima takoer govore sve tradice, a kojezapravo predstavljaju inicacske stupnjeve.

U tekuem razdoblju naega zemaljskog ciklusa tj. uKali-yugi, ta jesveta zemlja, koju tite uvari skrivajui je od svjetovnih pogleda jamei ipak nekakve vanjskeodnose, zapravo nevidljiva, nedostupna, ali samo zaone koji nisu ovlateni da do nje dopru. Trebamo li, sto-ga, njezinu lokalizacu u odreenom podruju smatratidoslovce ili samo simboliki stvarnom ili moda obojeistodobno? Na to emo pitanje jednostavno odgovoritida za nas same zemljopisne injenice, kao uostalom ione povesne i ostale, imaju simboliku vrednost ime


72/105

80

N

im se oevidno ne oduzima nita od njihove vlastitezbiljnosti, kao injenicama, nego im se, osim te neposre-dne zbiljnosti, dodjeljuje vee znaenje.

Daleko od toga da smo kazali sve to se ima zakazati o temi kojom smo se bavili u ovoj studi, i sli-nosti koje smo izneli zasigurno ukazuju na mnogedruge slinosti. Meutim, sigurno smo kazali mnogovie nego to je do sada bio sluaj. Moda e neki biti uiskuenju da nam to predbace. Smatramo, meutim, danema osnove za predbacivanje, u uvjerenju kako ovdjenema niega o emu bi valjalo utjeti, premda smo mi umanjoj mjeri od koga drugoga raspoloivi za osporava-nje pitanja prikladnosti javnoga izlaganja stvari koje suponeto neobine naravi. to se toga pitanja prikladno-sti tie, ograniit emo se na ovu kratku primjedbu: uokolnostima u kojima danas ivimo dogaaji se odva- ju takvom brzinom da postoje mnoge stvari i uzrocinisu neposredno vidljivi, i e su primjene prilino, akone i posve nepredvidljive. elimo se uzdrati od svegato bi, izbliza ili izdaleka, nalikovaloproroanstvima.Smatramo ipak prikladnim za kraj navesti reenicu Jo-sepha de Maistreakoja danas vredi u veoj mjeri negopre stotinu godina:Moramo biti spremni za jedan be-skrajan dogaaj boanskoga reda kojemu se primiemo brzinom koja zapanjuje sve promatrae. Neumoljiviproroci najavljuju da je to vreme ve nastupilo.


73/105

81

P I

Drugo izdanje, . Les Fils de Dieu, str. , - , ; Le Spiritisme dans

le Monde, str. - .Moramo u tome pogledu kazati da su patniki narodi, od kojih su Bohemanci jedan od najzanimljivih pri-mjera, veoma zagonetni te zahtevaju da ih se pozornoistrai.Dr. Arturo Reghini napomenuo nam je da bi to moglo biti povezano stimor panicuskoji su poznavali stari na-rodi. Ta nam se slinost ini vrlo vjerojatna.

Protivnici g.Ossendowsskog htjeli su objasniti istu inje-nicu pretpostavljajui da je u rukama imao ruski pre-vod Indske mise, prevod e je postojanje vie negoproblematino jer ga nisu poznavali ak ni nasljedniciSaint-Yvesa. G. Ossendowskom se takoer predbacu- je da pieOmdok Saint-Yves pie Aum. No, ako Aum predstavlja svetu jednoslonu re rastavljenu na svoje osnovne elemente, ipak jeOmpravilna transkripcakoja odgovara pravilnom izgovoru, u obliku u kojemuse izgovara u Indi i Tibetu. Ta je pojedinost dostatna zaprocjenu kompetence nekih kritiara.G. Ossendowski, koji ne zna da se radi o aerolitu, nekepojave, poput pojave znakova na njegovoj povriini, po-

Biljeke


74/105


75/105

83

B

Taj naziv brahmanska crkva u Indi se zapravo ne ni-kada rabio osim u krivovjernoj sljedbi i posve modernoj

Brahma Samjsljedbi nastaloj poetkom . stoljea podeuropskim i osobito pod protestantskim utjecajem, kojase ubrzo podelila u vie suparnikih ogranaka, a danas je gotovo posve uguena. Zanimljivo je primetiti da je jedan od utemeljitelja te sljedbe bio djed velikoga pje-snika Rabindranatha Tagore.Sveti Bernard kae da jePonitfex, kao to upuuje eti-

mologa njegova imena,neka vrsta mosta izmeu Bogai ovjeka (Tractatus de moribus et officio episcoporum, III,

). U Indi postoji pojam koji se pripisuje dainistima ipotpuno odgovara latinskom pontifexu: to jeTrthamka-ra, doslovceonaj koji gradi prelaz ili prolaz; prolaz okojemu je re jest put Otkupljenja ( Moksha).Trthamka-rajaima dvadeset etiri, kao i staraca iz Apokalipse koji, izmeu ostaloga, ine Sveeniko vee.

Po drugom stajalitu, ti su kljuevi, svaki za sebe, kljue-vi velikih mistera i malih mistera. U nekim prika-zima Janusa dve moi simboliziraju se takoer jednimkljuem i ezlom.

Napomenimo u tom pogledu da je drutvena organiza-ca u srednjemu veku na Zapadu preslikala ustanovukast: kler se podudarao sbrahmanima, plemstvo skatri- jama, trei stale svaijama, a robovi saudrama.Poznato je pitanjesveenika Ivana u doba svetoga Luja, tekom Carpinovih i Rubruquisovih putovanja. Ono to je zakompliciralo stvar jest da, po nekima, navodno po-stoje etiri osobe s tim naslovom: na Tibetu (ili Pamiru), u Mongoli, Indi i u Etiopi (ova, pak, ima veoma iro-ko znaenje). No, vjerojatno je ovdje samo re o razlii-tim prikazima iste moi. Govori se takoer da je DingisKan htio napasti kraljevstvo sveenika Ivana, ali ga jeovaj odbio bacivi munje na njegovu vojsku. Nakon mu-slimanskih invaza sveenik Ivan konano se prestaopojavljivati, a izvana e biti prikazivan kaoDalaj-lama.


76/105

84

B

U sredinjoj Azi, posebice u Turkmenistanu, pronae-ni su nestoranski krievi koji imaju slian oblik, s vi-

tekim kriem u emu se sreditu na nekima nalazisimbolsvastike. S druge strane, treba primetiti da sunestoranci, e su veze s lamaizmom po svemu sudeineosporne, imali vaan utjecaj, iako dosta tajnovit, odpoetaka islama. Sabejci su pak vrili snaan utjecaj naarapski svet u doba bagdadskih kalif. Smatra se tako-er da su upravo kod njih utoite pronali posljednjineoplatonisti, nakon boravka u Perzi.

Na tu smo pojedinost ve ukazali u naoj studiLEsote-risme de Dante.U starom Rimu, naprotiv, imperatorje istodobno bioPontifex Maximus. Muslimanska teora kalifata takoersjedinjuje dve ovlasti, barem u izvjesnoj mjeri, kao i da-lekoistona idejawanga(vidiLa grande Triade, poglavljeXVII).Na drugome mjestu obznanili smo postojanje analogeizmeu idejechakravartini Carstva u Dantea i traktatDe Monarchiau tom pogledu ovdje treba spomenuti.Kineska tradica rabi, u posve usporedivom smislu, izraz Nepromjenjiva Sredina. Valja napomenuti da seprema masonskom simbolizmu Majstori okupljaju uSobi Sredine.Keltski simbol kotaa sauvan je u srednjem veku. Nje-gove brojne primjere moemo pronai na romanikimcrkvama, a ini se da je i sama gotika rozeta izvedenaiz njega jer postoji povezanost izmeu izmeu kotaa isimbolinoga cvea, poput rue na Zapadu i lotosa naIstoku.

Isti taj znak ne bio stran ni kranskom hermetizmu: ustarom karmelianskom samostanu u Loudunu vidjelismo veoma zanimljiv simbol, vjerojatno iz druge polo-vice . stoljea, u kojemusvastika, zajedno sa znakom (nacrtati znak!!) o kojemu emo govoriti kasne, zauzi-


77/105

85

B

ma jedno od najvanih mjesta. Korisno je ovom prili-kom napomenuti da karmeliani, koji su doli s Istoka,

pripisuju utemeljenje svoga Reda Ili i Pitagori (kaoto masonera svoje utemeljenje pripisuje Salomonu iak Pitagori, to je veoma zanimljiva slinost). S drugestrane, neki smatraju da su u srednjemu veku imaliinicacu veoma slinu templarskoj i onoj redovnika izMercyja. Znamo da su potonji svoje ime dali jednomestupnju kotske masonere o kojem smo dosta govoriliu LEsoterisme de Dante.Ista se primjedba odnosi i na kota na e smo pravoznaenje upravo ukazali.To navodimo samo kako bismo podsjetili na mnenje, jo fantastine, kojesvastikusmatra primitivnim oru-em namenjenom stvaranju vatre. To to je taj simbolponekad bio povezivan s vatrom, jer poznat kao znak Agni, bilo je iz posve drugih razloga.Korjendhribitno izraava ideju stabilnosti. Oblikdhru koji ima isti smisao, koren je reiDhruva, sanskrtsko-ga imena Pola, a neki mu pripisuju i grko ime za hrast, drus. Na latinskom, uostalom, ista reroburistodobnooznaava hast i snagu ili vstou. U Druida (e ime semoda treba itatidru vid, ujedinjujui snagu i mu-drost) kao i u Dodoni, hrast je predstavljaodrvo sve-ta, simbol vrste osi koja povezuje polove.Ovdje treba podsjetiti na biblske tekstove u kojimasu pravda i mir usko povezani: Justitia et Pax osculataesunt (Psalam , ) , Pax opus justitiae itd...

P IIIPostoji inae velika razlika u smislu izmeuSveta iovoga sveta u toj mjeri da u nekim jezicima za njih


78/105

86

B

postoje postoje dva posve odjelita izraza: tako je naarapskomeSvet el-lamdok jeovaj svet ed-duny.

On je, uostalom, najizriite izjavio, u samome Evane-lju, da ne re o miru u smislu u kojemu ga shvaa pro-fani svet (Iv , ).

La Kabbale juive, sv. I, str. . Ibid., sv. I, str. .Vrlo slian simbolizam izraava i srednjovjekovna gu-ra stabla ivih i mrtvih koja je inae u veoma jasnomodnosu s idejomduhovnoga potomstva. Valja, tako-er, napomenuti da se serotsko stablo takoer smatraistovjetnim sastablom ivota.Bog, po Talmudu, ima dva sjedita: pravde i milosti. Tadva sjedita odgovaraju takoertronu i prestolju islamske tradice. Ova pak, s druge strane, deli boan-ska imenaiftiyah, tj. ona koja izraavaju upravo Alla-hoveatribute, na imena velianstva ( jalliyah) iimenaljepote ( jamliyah), to odgovara jo jednoj razlici istogareda.

La Kabbale juive, sv. I, str. .Po sv. Augustinu i raznim crkvenim ocima, desna rukapredstavlja istodobno Milost i Dobrotu, a leva ruka je, ponajpre ona Boja, simbol Pravde.Ruka pravde je jedno od uobiajenih obiljeja kraljevstva.Ruka koja blagoslivlje znak je sveenike vlasti, a katkada se uzi-mala kao Kristov simbol. Taj lik blagoslivljajue ruke nalazi se na nekim galskim novanicima, kao isvastika, katkada sa savinutim granama.

To se sredite, ili neko od onih uspostavljenih po njego-voj slici, moe simboliki opisati istodobno kao hram(sveeniki vid koji odgovara miru) i palaa ili sud (kra-ljevski vid koji odgovara pravdi).


79/105

87

B

Re je o dve polovice zodakoga ciklusa e prikazeesto nalazimo na portalima srednjovjekovnih crkava u

ustroju koji mu oito daje isto znaenje.Svi simboli koje ovdje navodimo zahtevali bi podueobjanjenje. Moda to jednom i uinimo u nekoj drugojstudi.

La Kabbale juive, sv. I, str. - .Broj za oba ta imena, dobiven zbrajanjem vrednosti he- brejskih slova od kojih su sainjeni, jest . La Kabbale juive, sv. I, str. i . Ibid., sv. I, str. - .Potonja opaska priziva, naravno, one rei:Benedi-ctus qui venit in nomine Domini

Documents

Rene Guenon-Kralj Svijeta