Pasmina

tornjAKBosansko-hercegovačkihrvatski pastirski pas

Tornjakom nazivamo pse molosoidne građe, najčešće bijele osnovne boje dlačnog pokrova, s oznakama drugih boja po glavi i/ili tijelu. Oznake mogu biti veće i/ili manje, a razlikujemo ploče, fl eke i točkice raznih formi. Boje oznaka mogu biti crne, žute, smeđe i sive (u svojim spektrima) boje. Moguća obojenost Tornja-ka je još crni plašt sa bijelim oznakama na vratu, glavi, nogama i repu. Postoje i trobojni psi (crno-bijeli)

kod kojih se treća boja (žuto-smeđa boja) javlja kao paležna oznaka. Bijela boja sa sedlom (crne ili smeđe boje) vrlo se rijetko javlja. Dlaka je duga, blago valo-vita po tijelu, sa kratkom dlakom na predjelu gubice, čela, uški, na prednjoj strani nogu te na šapama. Dlačni pokrov osobito je dug oko vrata (“okovratnik”) u predjelu grebena, leđa, sapi, na stražnjim dijelovi-ma nogu (“zastavice”, odnosno “gaće”) te repu.

Pripremio: Boris Špoljarić • Foto: Boris Špoljarić, Tomislav Klemenčić, arhiva HKS-a

azličite su teorije o postanku pastirskih pasa. Ima zagovornika monofi letičke, a ima i onih koji su zastupnici polifi letičke geneze. Me�utim i jed-ni i drugi se slažu da je nastanak vrlo star.O mjestu formiranja i centru rasprostiranja ovih pasa ima puno shvaćanja i gledišta. Neki autori tvrde da pastirski pas potječe od forme psa naz-vane Canis Familiaris Inostranzewi (prema siste-

matizaciji O. Antonius, 1922.). Drugi vjeruju da pastirski pas nema svog pretka niti u jednoj navedenoj formi, već da samo jedan dio pastirskih pasa potječe od pasa iz tog vremena, dok drugi dio pastirskih pasa ima drugačije podrijetlo (B. Špoljarić-M. Urošević, 1988.).

Vjerojatno je najtočnija teorija o ne-europskom podrijetlu pastirskih pasa. Po toj teoriji, pastirski psi potječu iz centralne Azije i imaju za pretka Tibetskog psa. Taj pas (ili ta forma) potječe od Tibetskog vuka(Canis Niger), za koga se pretpostavlja da je bio crn sa svijetlim ozna-kama po prsima i šapama. Sinonimi naziva Tibetski pas bili bi Indijski pas (F. Deleidi, 1992.), odnosno Tibetska doga, ali kako se to često po-vezuje sa današnjim Tibetskim mastifom, taj naziv treba izbjegavati dane do�e do zabune. Kada se kaže Tibetski pas, onda je neispravno taj oblik direktno povezivati (ili poistovjećivati) sa pasminom koja je danaspoznata pod imenom Tibetski mastif (Do-Khyi). Današnji Tibetski mas-tif je pastirski pas koji je formiran u Engleskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća od engleskih uzgajača, a na osnovu pasa koji su stigli utadašnju Englesku iz područja današnjeg Nepala te Tibeta. Još i danasna području Tibeta postoje izvorni Do-Khyi, koji su robusniji od engles-kog tipa. Ti psi koji danas žive na Tibetu i okolnim područjima samo sujedan od tipova starog Tibetskog psa od kojeg su se kasnije razvili raz-ličiti tipovi planinskih pastirskih pasa Azije i Europe. Veliki dio tih pastir-skih planinskih pasa postoji i danas, dok su neki oblici tih izvornih pas-tirskih pasa danas ili već izumrli ili su pred izumiranjem.Kada bi željeli starog Tibetskog psa usporediti s nekom danas pozna-tom standardiziranom pasminom pasa, onda bi to najvjerojatnije bio Srednjeazijski ovčar u spektru svih svojih regionalnih tipova, zatim Afganistanski pastirski pas, često zvan Sage Kochee, koji danas nije standardiziran (“sage kochee” na Dari i Pashtu dijalektima znači “veliki pas”), a oni predstavljaju samo jedan od velikog broja tipova pastirskih pasa centralne Azije (iz zone Pamira) u područjima Turkmenistana, Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana, Kazahstana, Afganistana, Irana,Iraka, te jednim dijelom Pakistana, Indije, Tibeta, Mongolije i zapadnog

Pasmina Tornjak priznata je tijekom 2006. godine od FCI-a kao binacionalna (zajednička) pasmina Bosne i Hercegovine, odnosno Hrvatske pod nazivom Bosansko-hercegovački hrvatski pastirski pas - Tornjak te shodno praksi FCI-a uvrštena u grupu provizorno priznatih pasmina. Sistematizirana je u 2. FCIskupinu (Pinčeri i šnauceri, molosi i švicarski planinski psi), a standarad jeverifi ciran pod brojem 355.

dijela Kine. Kao potvrda ovoga može poslužiti činjenica da se jako sličnepasmine pasa susreću od istoka Azije do zapada Europe slijedeći jednu zemljopisnu liniju. Vide se isti psi, iako s različitim visinama grebena, bojom i oblikom dlake, a razlike treba tražiti u varijacijama i adaptaci-jama na odre�eni prostor. Ti psi su vjerojatno širenjem primitivnog stočarstva prošireni u rubne dijelove Azije, a kasnije rašireni Europom u više navrata prilikom raznih prodora (migracija) azijskih stepskih naroda u Europu.

Siječanj / Veljača 2012. | mojPAS | 55

Tornjak

Općenito o pastirskim psima

Povijest pasmine tornjaka

enetski relativno ujednačeni i stabilni autohtoni arha-ični oblici pastirskih pasa, čiji su izumirući tragovi poslužili kao temelj za stvaranje pasmine Tornjak, još su prije nekoliko desetljeća bili rasprostranjeni po planinskim predjelima Bosne i Hercegovine i Hrvatske i u njihovom nizinskom okruženju.

Smatramo da zajedničko podrijetlo tih skupina dolazi od zakarpatske grane tibetskih doga. Najvjerojatniji način njihovog rasprostiranja diljem jugoistočne i srednje Europe su migracije Vlaha i drugih sto-čarskih naroda, započete još prije ranog Srednjeg vijeka.Poznato je da se tijekom kasnog Srednjeg vijeka i ranog Novog vijeka isti genom pasa rasprostirao po gotovo cijelom jugoistočnom dijelu našeg kontinenta.

U kinološki razvijenim zemljama stare su se forme pastirskih pasajoš u 19. st. počele transformirati u začetke današnjih pasmina.Ondje gdje se kinologija ukorjenjuje tek u naše doba još se na�e ostatak starih genoma, a kontrolirani i selektivni uzgoj tih oblika je tek u začetku.

Tornjak prednjači u toj skupini. Istraživanje njihove recentne i povi-jesne prisutnosti, a zatim sustavno spašavanje autohtonog oblika od izumiranja počelo je istovremeno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1972. godine, a kontinuirani čistokrvni selektivni uzgoj datira od 1978. godine. Danas pasmina ima brojnu izgra�enu, čistokrvnu, kroz seriju generacija selekcioniranu, živu populaciju rasprostranjenu diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske (“Tornjak - obrazloženje prijave“, Moj pas, 2006.).

TO

RN

JA

K

TO

RN

JA

K

Prof. dr. Stjepan Romić (1981.) navodi što je Petar Lukić 1752. za-pisao o “psu planincu”:Pas planinac visok je 4-5 pedalja (60-75 cm). Razne je boje dlake i to crne, bijele, sive, žute, smeđe i crvene ili je šarene boje dlake - između bijele boje s ostalim navedenim bojama, a postoje psi i s tri boje dlake. Dlaka mu je više ravna, a na prijelazu je između kratke u dulju dlaku. Uši su mu viseća, a rep mu je obrastao gustom dlakom. Taj pas pretežno služi za obranu stoke, a i ljudi od zvijeri, posebno kurjaka. On se najviše uzgaja u planinskim područjima cijele Hrvatske, radi čega je i dobio ime “pas planinac”. Njegov opis pronađen je prema navodima đakovačkog biskupa Petra iz 1374. godine u zapisima Bosanske katoličke crkve već 1067. godine. Taj opis psa planinca iz 1067. godine i kasniji opis tog psa, kojega je napisao đakovački biskup Petar 1374. godine potpuno su jednaki s naprijed navadenim mojim opisima istog psa, iz čega se može zaključiti da se taj pas po svojim osobinama nije ništa promjenio od1067. godine do mojih dana. Kako sva tri opisa psa su od iste pas-mine, to znači da se je “pas planinac” uzgajao u Hrvatskoj već u 11. stoljeću i ranije.

Prof. Romić vjeruje da se ovdje opisuje “Tornjak” i napominje da bi trebalo zadržati stari naziv “Pas planinac” za ovu pasminu.

Iz 1854. godine potječe slika fl amanskog majstora Louisa Gallaita(1810.-1887.) pod naslovom “Sentinel the Croat” (Hrvat s psom- Slavonac s psom ili Hrvatski graničar). Slika se nalazi u Državnommuzeju Ermitažu u Sankt Peterburgu (Rusija), dok se jedna vrlo uspjela kopija iz 19. stoljeća nalazi u Muzeju Slavonije u Osijeku.

Pored portreta bradatog muškarca ogrnutog crvenim plaštom i saspecifi čnom ukrasnom kapom, koji očigledno predstavlja hrvatskogkrajišnika u punoj ratnoj spremi (puška s dugom cijevi, jatagan, ku-bura, kutijice za streljivo i barut, toke na prsima), posebnu vrijednostpredstavlja prikaz psa, koji po svojim karakteristikama podsjeća napasminu Tornjak. Ovo govori u prilog da se radi o pasmini koja je u hrvatskoj Posavini bila udomaćena kao pastirski pas (krajiški sto-čari), pa možda i pas koji je ujedno služio i uz krajiške postrojbe

(prema kustosu muzeja u Osijeku, gospodinu Mladenu Radiću). Za istu sliku nalazimo i nešto drugačije objašnjenje, shodno nošnji prikazanog muškarca. Prikaz čovjeka (ratnika) navodi na zaključak, da se prema odjeći - nošnji te prema oružju najvjerojatnije radi oprikazu “ratnika” iz Imotske ili Sinjske krajine, ali prema kapi možebiti i uskok iz Senja (prema tumačenju prof. Josipa Forjana iz Zag-reba, ravnatelja Posudionice i izradionice narodnih nošnji Hrvatske).

Povijesni zapisi

U Kinološkom savezu Hrvatske (danas Hrvatski kinološki savez - HKS) tijekom 1979. osnovana je u Zagrebu “Komisija za standar-dizaciju tornjaka KSH”. Članovi komisije postali su Šandor Horvat, Marko Medar (1945.-2004.), Radovan Korica (1949.-2009.), VladoKovačić (1950.-1999.) i Tihomir Kovačević (B. Špoljarić - M. Uroše-vić, 1988.).Odmah zatim (vjerojatno u prvoj polovici 1980.) osnovana je u Bosni i Hercegovini, pri “Savjetu za kinologiju”, Savez lovačkih or-ganizacija Bosne i Hercegovine (koji je bio član tadašnjeg JKS-a), Komisija za standardizaciju Tornjaka BiH. Članovi te komisije pos-tali su Stjepan fra.Petar Krasić, Anto Kožina (1938.-2002.) i Hrvoje Perković (1924.-1992.). Navedena komisija napisala je prijedlogstandarda za Tornjaka, gdje je pasmina nazvana “Bosansko-herce-govački pastirski pas - Tornjak”. Prijedlog standarda usvojen je od Zbora sudaca BiH u Sarajevu.Tadašnji Jugoslavenski kinološki savez (JKS) na sastanku pred-sjedništva JKS-a održanom 09.05.1981. u Beogradu formirao jeKomisiju za jugoslavenske ovčarske i pastirske pse. Članovi komi-sije postali su Ljupka Prodanova, Janez Hojan, Stjepan fra. Petar Krasić, Mićo Sparavalo, Fero Janoš i Vojislav Anastasijević. Nakon toga, predsjedništvo JKS-a usvojilo je predloženi standard za

Tornjaka od Komisije za standardizaciju tornjaka BiH i prihvatio naziv za pasminu Bosansko - hercegovački pastirski pas - Tornjak, te je otvoren Jugoslavenski uslovni rodovnik - JUR za Tornajka. Ovime je pasmina registrirana u tadašnjem JKS-u na jugoslaven-skom nivou. Na sastanku predsjedništva JKS-a 10.10.1981. upot-punjena je Komisija za standardizaciju Tornjaka JKS-a s kinolozi-ma Šandorom Horvatom, Vladom Kovačićem i Markom Medarom.

U Zagrebu je 20.11.1981. održan sastanak Stručnog odbora JKS-ai Komisije za standardizaciju tornjaka JKS-a, gdje je razra�ena pro-gramska studija za naredne četiri godine rada (1981.-1985.) o ovojpasmini u standardizaciji. Sastanku su prisustvovali dr. SlobodanTeodosić, Jovica Balać (1926.-2006.), Jože Komočar, Anto Kožina te članovi Komisije za standardizaciju tornjaka JKS-a, Stjepan fra.Petar Krasić i Šandor Horvat.

U Jajcu (Bosna i Hercegovina) održana je 24.04.1982. smotra pasai prva Smotra bosansko-hercegovačkog pastirskog psa Tornjaka.Bilo je izloženo 14 pasa Tornjaka, od kojih je u tadašnji JUR bilo upi-sano 9 pasa. Pse je ocjenjivala komisija sastavljena od kinoloških sudaca Anto Kožina i Stjepan fra. Petar Krasić.

Standardizacija pasmine - period 1979.-1991.

54 | mojPAS | Siječanj / Veljača 2012.

TO

RN

JA

K

Postojala je želja da se novu pasminu što više medijski popularizira, pa jetako ona na 10. me�unarodnoj izložbi pasa u Novom Sadu 17.10.1982. zvanično prezentirana od JKS-a pod nazivom koji je bio usvojen, Bosan-sko-hercegovacki pastirski pas - Tornjak. Stručno tumačenje o toj pasmi-ni na izložbi prezentirao je Stjepan fra. Petar Krasić.

Na 2. sjednici Stručnog odbora Predsjedništva JKS-a 07.06.1990. u Beo-gradu, raspravljalo se i o prijedlogu standarda Tornjaka. Zaključeno je dase pasmina već ocjenjuje po različitim kriterijima. Tada defi nitivan stan-dard nije bio usvojen.

Posljednji sasatanak Stručnog odbora JKS-a koji je raspravljao o proble-matici Tornjaka održao se u Beogradu 26.12.1990. pod radnim naslovom “Analiza dosadašnjeg rada i daljni rad na donošenju standarda za psa Tornjaka”. Na tom skupu su sudjelovali pored tadašnjeg predsjednika i tajnika JKS-a, članovi Stručnog odbora JKS-a, članovi Komisije za autoh-tone pse JKS-a, te pozvani kinolozi: prof. dr. Slobodan Pavlović, prof. dr. Milaorad Tadić, dr. Slobodan Teodosić, Mithad Hadžić, Đoko Vukčević, dr. Milivoje Urošević, dr. Pera Božinovski, Ante Kožina, Stjepan fra. Petar Krasić, Hrvoje Perković, Nikola Sjekloća i dr. Mahmud Al Daghestani.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske dolazi i do odvajanja Hrvatskog kinološkog saveza od JKS-a (1991.) te do me�unarodnog priznavanja HKS-a od FCI-a, prvo kao pridruženog člana (1992.), a kasnije i kao pu-nopravnog člana (1995.).Od kolovoza 1994. u HKS-u počinje se sa upisom Tornjaka u uvjetnu ro-dovnu knjigu. Taj uzgoj vodi gospodin Šandor Horvat iz Zagreba, koji je službeni voditelj uzgoja u HKS-u za navedenu pasminu.Nova nacionalno priznata pasmina od strane HKS-a Tornjak počela se ocjenjivati na specijalnim izložbama hrvatskih pasmina, po prvi puta na3. memorijalu Ratimir Orban, održanom 26.05.1996. u Slavonskom Brodu.

Nakon toga HKS donosi 29.10.1996. “Naputak za ocjenjivanje tornjaka”, kojeg su donjeli članovi Stručne komisije za sportske pse pri HKS-u, gos-poda Vibor Ježek, Zdravko Kliček, Zlatko Kraljić, Radovan Korica, Nikša Lemo i tadašnji tajnik Igor Selimović. Predlagač (sastavljač) prijedloga teksta bio je Šandor Horvat, a konačni tekst naputka donešen je nakon rasprave i unošenja dodatnih pojedinosti koji su zaključeni na skupu Stručne komisije HKS-a. Ovaj naputak postao je važeći Standard za Tornjaka u HKS-u.

U Zagrebu 22.02.1997. dolazi do osnivanja Kinološkog kluba Tornjak-Zagreb koji je osnovan u prostorijama HKS-a. Odluka o osnivanju kluba donešena je 08.02.1997. Za predsjednika je izabran gospodin Zdenko Cerin, a za tajnicu gospo�a Mirjana Vasiljev. Počasni članovi Kluba postali su gospoda Boris Halenko, Marko Medar i Tihomir Kovačević.

U Zagrebu je 19.11.2000. održana izložba CACIB Zagreb 2000. - Srednje-istočno Europski kup, u organizaciji HKS-a kada su bila izložena 1.482 psa.Na ovoj manifestaciji bila je i me�unarodna prezentacija pasmine Tornjak kojoj su prisustvovali visoki uglednici FCI-a, gospoda Hans Müller (pred-sjednik FCI-a), Karl Reisinger (potpredsjednik FCI-a), Uwe Fischer (pred-sjednik VDH), Štefan Štefi k (predsjednik Slovačkog kinološkog saveza). Pse je sudio Boris Špoljarić iz Rijeke. Najljepši pas postao je Bingo Zagrebački biseri, uzgajivačice i vlasnice Mirjane Vasiljev iz Zagreba.

Hrvatski kinološki savez organizirao je 22.06.2001. u Šiljakovini pokraj Zagreba proslavu 10. godina rada uzgajačnice “od Zagrebačkih bisera” gospo�e Mirjane Vasiljev iz Zagreba, koja je prva počela s uzgojem ove pasmine pasa u Hrvatskoj. U tom prvom desetogodišnjem razdoblju u uzgajivačnici su uzgojena 124 štenca.

Hrvatski kinološki savez tijekom 2001. dodaje imenu Tornjak i ime Hrvat-ski planinski pas. Takvo ime ne navodi se tada prvi put - već se provlačilo

Standardizacija pasmine u Hrvatskoj- period od 1991.

Siječanj / Veljača 2012. | mojPAS | 55

TO

RN

JA

K

kroz povijest kao Canis Montanus. Ovo je provedeno kao nužnost, jer se ususjednoj državi Bosni i Hercegovini, gdje tako�er obitava Tornjak, ali koji se uzgaja pod drugim standardom i naziva se Bosansko-hercegovački pastirski pas - Tornjak (N. Lemo, 2003.).

Kinološki klub Tornjak Zagreb počinje od 2002. organizirati svoje speci-jalne izložbe Tornjaka. Izložbe se obično organiziraju tijekom mjeseca travnja u dvorištu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Sporazumom koji je verifi ciran 31.1.2003. od Hrvatskog kinološkog save-za, odnosno 14.2.2003. od Unije Kinoloških saveza Bosne i Hercegovine (Kinološki savez Herceg-Bosne, Bosanski kinološki savez, Kinološki savez Republike Srpske), radi se na me�unarodnom priznanju pasmine Tornjak, a ime za pasminu u Hrvatskoj glasi Hrvatski pastirski pas, a u Bosni i Her-cegovini Bosansko-hercegovački pastirski pas. Pasmina se uzgaja u dva tipa: hrvatski i bosansko-hercegovački tip. Svaki tip tornjaka ima svoj standard.

Pri HKS-u se organizira Zbor sudaca o Hrvatskom pastirskom psu - tor-njaku, koji je organiziran u Zagrebu 07.03.2003. godine. Za skup Šandor Horvat je pripremio pisani pregled dotadašnjeg rada na Hrvatskom pla-ninskom psu - tornjaku pod naslovom “Radni materijal za zbor sudaca”. Tu su prezentirani i “Kriteriji ocjenjivanja tjelesnih svojstava Tornjaka (standard)”.

Do potpisivanja Protokola izme�u Hrvatskog kinološkog saveza i Unije kinoloških saveza BiH dolazi 21.03.2003. po kojem je „zacrtana plat-forma standardizacije Tornjaka kao različitih pasmina u ovim državama“ kako je to objavljeno u časopisu Dog Show B&H iz Sarajeva (br. 4.). Tada je od strane HKS-a prezentiran standard za Tornjaka pod naslovom Ovčarski pas-Tornjak , što je u suštini prijedlog standarda koji je neznatno izmjenjen, a kojeg je iznio gospodin Šandor Horvat na Zboru sudaca o Hrvatskom pastirskom psu-Tornjaku 07.03.2003. u Zagrebu.

Na sastanku u Zagrebu održanom 02.03.2005. izme�u Unije kinoloških saveza BiH i domaćina Hrvatskog kinološkog saveza, prihvaćen je novi dokument o samostalnosti obiju pasmina (dva odvojena tipa) i tada je do-nesen tekst zajedničkog novog standarda za Tornjaka koji je donio i razlikeizme�u oba tipa (Bosansko-hercegovački pastirski pas i Hrvatski pastir-ski pas). Zemlje podrijetla su Bosna i Hercegovina i Hrvatska, pasmina jeu oba tipa sistematizirana u 1. FCI skupinu. Sukladno sporazumu iz 2003.i kasnijim sastancima izme�u Hrvatskog kinološkog saveza i Unije kino-loških saveza Bosne i Hercegovine, 08.03.2005.FCI-u je poslan zahtjev za me�unarodno priznaje pasmine Tornjak. Za pasminu je napravljen za-jednički standard prema kojemu se radi o jednoj pasmini koja se uzgaja udva tipa, hrvatskom i bosansko-hercegovačkom (B. Mataković, 2005.). Prema tom prijedlogu standarda sada su oba tipa (hrvatski i bosansko-hercegovački tip) sitematizirana u 1. FCI grupu pasa.

U Zagrebu su 26. i 27.11.2005. održane 2 me�unarodne izložbe pasa svihpasmina. Drugog dana (27.11.2005.) održana je prva prezentacija i ocjenji-vanje oba tipa pasmine tornjak i to Hrvatskog planinskog psa - Tornjaka (prijavljeno 78 pasa) i Bosanskohercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka (prijavljeno 6 pasa) u Hrvatskoj. Pse je sudio Boris Špoljarić iz Rijeke. Za najljepšeg psa hrvatskog tipa proglašen je mužjak Riki, u vlasništvu Ljupka Marinčića iz Tušilovića, dok je za najljepšeg psa bosansko-herce-govačkog tipa proglašena ženka Babuška, u vlasništvu uzgajačnice “od Salkića” iz Travnika.Potpredsjednik FCI-a, gospodin Karl Reisinger iz Austrije, obavio je u vri-jeme jesenske me�unarodne izložbe u Zagrebu, održane 26. i 27.11.2005.razgovor s predsjednikom HKS-a, gopspodinom Damirom Skokom iz Zag-reba i predsjednikom Bosanskohercegovačkog saveza, gospodinom Ne-bojšom Švrakom iz Banja Luke te tajnikom, gospodinom Refetom Hadži-ćem iz Sarajeva, gdje im je iznio mišljenje i zaključke Generalnog komite-ta FCI-a od 09. i 10.11.2005. održanog u Bruxellesu oko mogućnosti uv-jetnog priznanja Tornjaka i ostalih pasmina pastirskih pasa na jugoistoku Europe od starne FCI-a (misli se na nestandardizirane pastirske pse uRumunjskoj, Srbiji te Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (Y. De Clercq, 2005.).Prema tom prijedlogu, radilo bi se o zajedničkoj (jedinstvenoj) pasmini

54 | mojPAS | Siječanj / Veljača 2012.

TO

RN

JA

K

Tornjaka koja bi bila binacinalno priznata, a čije bi zemlje nastanka bile Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Pasmina bi imala jedan zajednički stan-dard. S ovim prijedlogom FCI-a trebaju se savezi Hrvatske, odnosno BiH, pismeno usuglasiti i time bi bilo moguće priznanje ove pasmine u vrlo kratkom roku od strane FCI-a, kako je to iznio gospodin Karl Reisinger.

U Sarajevu je 10.02.2006. održan sastanak predstavnika kinoloških save-za iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U delegaciji Hrvatskog kinološkog saveza bili su predsjednik Damir Skok i dopredsjednik Igor Selimović, dok su u delagaciji Unije kinoloskih saveza Bosne i Hercegovine bili pred-sjednik Nebojša Švraka, dopredsjednici Stjepan fra Petar Krasić i ZijahZulović te tajnik Unije gospodin Refet Hadžić. Na ovom satanku defi niranje tekst zajedničkog standarda za pasminu Tornjak i službenim imenom Tornjak bosansko-hercegovački-hrvatski pastirski pas. Tornjak je binacio-nalna pasmina zemalja Bosne i Hercegovine te Hrvatske, a sistematizira-na je u 1. FCI skupinu. Ovim sastankom i dogovorom obiju saveza prihva-tila se odluka FCI-a donesena u Bruxellesu 09. i 10.11.2005. o zajednič-koj pasmini Tornjaka, čime se ona više ne dijeli na dva odvojena tipa.

FCI je na svom sastanku Generalnog komiteta koji je održan u Madridu(Španjolska) 22.02.2006. uvjetno priznao pasminu Tornjak pod službe-nim nazivom Bosansko-hercegovačko hrvatski pastirski pas - Tornjak. Tornjak je binacionalna pasmina Bosne i Hercegovine te Hrvatske, sa zajedničkim standardom.

Na sjednici izvršnog odbora HKS-a koja je održana u prostorijama Vete-rinarskog fakulteta u Zagrebu 02.03.2007. za novog vo�u uzgoja za pas-minu Bosansko-hercegovačko hrvatskog pastirskog psa - Tornjaka, umjesto dotadašnjeg gospodina Šandora Horvata iz Zagreba, izabran je mr. sc. Mijo Fury iz Županje, koji je ujedno predsjednik Povjerenstva za autohtone pasmine pasa i potpredsjednik HKS-a.

Na Europskoj izložbi pasa koja je održana u Zagrebu 08. - 10.06.2007. sudjelovali su i tornjaci po prvi put kao provizorno priznata pasmina pasa po FCI-u, a ocjenjivani su u 2. FCI skupini (sekcija 2.2 - planinski psi).Pse je ocjenjivao Boris Špoljaric iz Rijeke.

Tijek rada na standardizaciji Tornjaka u Bosni i Hercegovini autor jenapisao prema prikupljenjim podacima i saznanjima do kojih se mo-glo prema objavljenoj literaturi zaključno sa 2008. godinom. Unapri-jed isprika za eventualne greške koje su moguće u ovom dijelu pri-kaza povijesti standardizacije pasmine!Tijekom 2008. godine dolazi do izvjesnih unutrašnjih reorganizacija same Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine, s čime FCI nije biosuglasan, pa je cirkularom od 15.01.2009. godine FCI na neodređe-no vrijeme suspendirao Uniju kinoloških saveza BiH iz svog članstva!

Razdruživanjem Jugoslavije i JKS-a tijekom 1991. godine doga�aji vezaniza pasminu Tornjak u Bosni i Hercegovini kao i ranije navedeni u Hrvatskojimali su svoj specifi čan tijek. Jako važan datum za kinologiju u današnjoj Bosni i Hercegovini je osnivanje Unije kinoloskih saveza Bosne i Herce-govine (UKS BiH) kojeg sačinjavaju Kinološki savez Herceg-Bosne, Bosan-ski kinološki savez i Kinološki savez Republike Srpske koji su ranije os-novani. Do osnivanja Unije doslo je na sastancima svih triju kinoloških saveza 06.06.2000., odnosno 15.06.2000. u Vitezu. Unija je otpočela sa radom 15.06.2000. Čini se važnim navesti da su već tijekom 1999. sva tri kinološka saveza uBosni i Hercegovini uspostavila me�usobne kontakte, pa su krajem 1999.oni (savezi) obaviješteni da će tijekom 2000. doći do sastanka sa pred-stavnicima FCI-a oko eventualnog učlanjenja kinološke organizacije iz Bosne i Hercegovine u FCI.Tako je došlo do sastanka u Sarajevu 22.03.2000. u prostorijama Kino-loškog saveza BiH-a na kojem su prisustvovali predstavnici Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine “KSBH” (Jakov Marunica, Refet Hadžić, Zijah

Standardizacija u Bosni i Hercegovini- period od 1991. - 2008.

Siječanj / Veljača 2012. | mojPAS | 55

TO

RN

JA

K

Zulović), Kinološkog saveza Herceg Bosne “KSHB” (Stjepan fra. PetarKrasić, Mirko Čolak, Draženko Pervan), Kinološkog saveza RepublikeSrpske “KSRS” (Nebojša Švraka i Miroslav Gajić) te paralelne kino-loške organizacije u Republici Srpskoj - Savez kinoloških organizacija Republike Srpske “SKORS” (Dobrivoje Bjelobrk, Dušan Davidović iGoran Stanivuković). Kasnije je članom Unije kinoloških saveza BiH postao samo Kinološki savez Republike Srpske, dok je “SKORS” prestao s radom.

Unija kinoloških saveza BiH potpisala je pristupni ugovor sa FCI-om ipostala ugovorni partner 06.02.2002. kada je došlo do potpisivanja ugovora u Beogradu. U delegaciji FCI bili su predsjednik Hans Mül-ler iz Švicarske i potpredsjednik Karl Reisinger iz Austrije. Uniju BiH zastupali su tadašnji predsjednik Stjepan fra Petar Krasić i tajnik Refet Hadžić.Kako je navedeno, Uniju kinoloških saveza BiH čine Kinološki savez Herceg-Bosne, Bosanski kinološki savez i Kinološki savez RepublikeSrpske. Zato će se o njima reći nekoliko osnovnih podataka. Do ute-meljenja Kinološkog saveza Herceg-Bosne i praktičnog početka nje-govog rada dolazi već 20.10.1992. iako je formalno pravno osnivanjeKinološkog saveza Herceg-Bosne bilo u Vitezu 10.02.1996.Predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne postaje Stjepan fra. Petar Krasić iz Masne Luke, dok je podpredsjednik gospodin Mirko Čolak iz Mostara.Kinološki savez Republike Bosne i Hercegovine osnovan je u travnju 1993., a po završetku rata u BiH 1995. (ili 1996.) mijenja naziv u Kino-loški savez Bosne i Hercegovine. Taj je savez tijekom 2000. (ili 2001.)preregistriran u Bosanski kinološki savez. Predsjednik postaje gos-podin Jakov Marunica.U Republici Srpskoj osnovana su dva saveza, i to 09.03.1996. Kino-loški savez Republike Srpske (KSRS), osnovan u Banja Luci (za prvogpredsjednika izabran je prof. Milenko Šarić, potpredsjednici su pos-tali Nebojša Švraka i Rade Pajić, a tajnik saveza Miroslav Gajić), a nešto kasnije osnovan je i Savez kinoloških organizacija Republike Srpske (SKORS).Član Unije kinoloških saveza BiH postao je kasnije samo Kinološki savez Republike Srpske sa sjedištem u Banja Luci, dok je ovaj drugi savez prestao s radom.Već je krajem 1990. godine te tijekom 1991. došlo od velike ekspan-zije u uzgoju tornjaka u Bosni i Hercegovini, a taj se trend povećanja uzgoja održao sve do početka rata u Bosni i Hercegovini, koji je usli-jedio ubrzo nakon raspada tadašnje Jugoslavije 1992.Sredinom mjeseca kolovoza 1992. iznenada umire gospodin HrvojePerković iz Travnika, kinološki sudac za službene pasmine pasa,jedan od trojice autora prvog prijedloga standarda za Bosansko-her-cegovačkog pastirskog pasa - Tornjaka, a od 1980. otpočeo je me�u prvima u Bosni i Hercegovini uzgoj Tornjaka. Gospodin Hrvoje

Perković ro�en je 18.12.1924. u Travniku, a uzgajao je pod imenom “od Travnika”.Sam rat u Bosni i Hercegovini i sve njegove strahote odrazile su se i na samu kinologiju. Za vrijeme rata u periodu 1992.-1995. istina postoji izvjesni kinološki rad koji je vezan uglavnom na pojedina područja u Bosni i Hercegovini prema podjelama koje su se tada dogodile. Tek nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. dolazi polako do obnavljanja kinološkog rada na području cijele Bosne i Hercegovine.

U Širokom Brijegu organizirana je prva revija pasa 17.09.1994. na kojoj je bilo ocijenjeno preko 400 pasa, a pored ostalih pasmina sudjelovali su i tornjaci. Najljepši pas revije bio je tornjak Šarov, vlasništvo obitelji Matić iz Tomislavgrada.

U Banja Luci 09.05.1996. osnovan je Klub odgajivača, vlasnika i ljubitelja Tornjaka Republike Srpske kao sekcija KD Banja Luka. Klub je odmah po osnivanju otpočeo s organiziranjem specijalnih izložbi, pa je tako na Prvoj Republičkoj izložbi pasa svih pasmina u Republici Srpskoj koja je održana 01.06.1997. u Banja Luci, a u organizaciji KD“Banja Luka” bilo izloženo i 32 tornjaka. Svoju 2. specijaliziranu izlož-bu Tornjaka Klub iz Banja Luke održava 08.03.1998. u Banja Luci kada je izloženo 56 pasa, slijedi 3. specijalna izložba Tornjaka u Banja Luci kada je bilo organizirano i 1. Državno prvenstvo za Tor-njake u BiH-u sa 108 prijavljenih tornjaka. Svoju 4. specijalnu izložbu pasa Tornjaka klub je organizirao 09.04.2000. ponovo u Banja Luci, kada je bilo prijavljeno 93 psa. Isti je klub 21.09.1997. organizirao i uzgojnu smotru za tornjake u Potočanima kod Prnjavora.Kinološko društvo Travnik, koje je osnovano 1972. i radilo do 1992. (do početka rata u Bosni i Hercegovini), nakon svršetka rata tijekom 1996. obnovilo je svoj rad. Ovo društvo je 06.05.1998. godine održao Prvu specijalnu reviju za Tornjaka u Turbetu kraj Travnika, gdje su sudjelovala 34 psa tornjaka, a sudio je Anto Kožina. No, došlo je do izvjesnog zastoja u radu Kinološkog društva Travnik, pa je zbog toga došlo 09.11.1998. do osnivanja nove kinološke udruge Kinološkog kluba Tornjak Travnik (A. Salkić, 2006.). Taj je klub tako�er otpočeo sa organiziranjem specijalnih izložbi na području svog djelovanja u Travniku i njegovoj okolici.Već je 18.09.1999. održana 1. Klupska specijalka Tornjaka Vlašić '99,u organizaciji Kinološkog kluba Tornjak - Travnik (M. Urošević i sur.,2002.). Na toj prvoj klupskoj specijalnoj izložbi bila su prijavljena 64psa. Sudili su Milivoje Urošević i Borivoje Joksimović. Ove izložbe po-stale su tradicionalne i održavaju se svake godine na planini Vlašić(A. Salkić, 2006.). Šesta Specijalna izložba za Bosanskohercegovač-kog pastirskog psa-Tornjaka, koja je održana 13.09.2003. nazvana jeMemorijal Hrvoje Perković, u sjećanje na jednog od prvih uzgajača Tornjaka u Bosni i Hercegovini. Pasmina se u klubu službeno zove

54 | mojPAS | Siječanj / Veljača 2012.

TO

RN

JA

K

Bosanskohercegovački pastirski pas - Tornjak. Klubovi iz Banja Luke i Travnika nakon osnivanja otpočeli su s me�usobnom suradnjom koja je zaključena dogovorom od 03.01.1999. kada je odlučeno i da se održi 1. prvenstvo Bosne i Hercegovine za Tornjaka 07.03.1999. u Banja Luci.Isti su klubovi u veljači 1999. objavili “Osnovne informacije o prijed-lozima standarda i načinu ocjenjivanja Tornjaka” te “Klupske upute za ocjenivanje Tornjaka”. Oba kluba su usvojila prijedlog standarda pod naslovom Bosanskohercegovački pastirski pas - Tornjak koji je napisan 05.10.1999.U Vitezu je osnovana 19.03.1999. Kinološka udruga ljubitelja i uzga-jača Hrvatskog planinskog psa Tornjaka. Dan iza toga 20.03.1999. održana je Prva specijalna revija hrvatskog planinskog psa Tornjaka, koju je organizirala Kinološka udruga iz Viteza. Razlog za osnivanje ove kinološke udruge je brojnost pasmine na prostorima srednje Bosne. Na osnivanju su bili prisutni najviši dužnosnici Hrvatskog Ki-nološkog saveza, zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog kinološkog saveza. Ova kinološka udruga organizirala je i specijalne izložbe za “hrvatske planinske pse” tijekom 2000. i 2001. godine.

Bosanski kinološki savez donosi 24.03.2000. u Sarajevu odluku po kojoj je pasmina Tornjak po podrijetlu i staništu iz Bosne i Hercegovi-ne te shodno tome kinolozi iz BiH preuzimaju pravo na ustrojstvo istandardizaciju. Odluka je potpisana od tadasnjeg predsjednika Bo-sanskog kinološkog saveza gospodina Jakova Marunice, a ona sepoziva na aktivnosti koje su započete jos 1981. odlukom tadašnjegJugoslavenskog kinološkog saveza, u čijem je sastavu tada bio i “Sav-jet za kinologiju Bosne i Hercegovine” (kao Republički kinološki savezBiH) o ustrojstvu i standardizaciji pasmine Tornjak (M. Urošević i sur.,2002.). Istu je “Odluku o nastavku kinoloških aktivnosti na standar-dizaciji Tornjaka u Bosni i Hercegovini“ verifi cirao tadašnji predsjednikSaveza kinoloških organizacija Republike Srpske, Dobrivoje Bjelobrk27.03.2000. U Srednjem 21.12.2002. umire Anto Kožina, koji je bio jedan od trojiceautora prvog prijedloga standarda za Tornjaka, te kasnije veliki pro-motor i borac za me�unarodno priznanje Tornjaka. Gospodin Kožina bio je ro�en 17.02.1938. godine u Modranima kraj Dervente. Kao što je ranije navedeno, Sporazumom verifi ciranim 31.01.2003.od Hrvatskog kinološkog saveza, odnosno 14.02.2003. od Unije Kino-loških saveza Bosne i Hercegovine radi se na me�unarodnm priznaju pasmine Tornjak, ime za pasminu u Hrvatskoj glasi Hrvatski pastirskipas, a u Bosni i Hercegovini Bosansko-hercegovački pastirski pas. Pasmina se uzgaja u dva tipa: hrvatski i bosansko-hercegovački tip. Hrvatski tip i bosansko-hercegovački tip sitematizirani su u 1. FCI skupinu. Svaki tip Tornjaka ima svoj standard.Na području Rame dolazi do osnivanja Kinološkog kluba Tornjak - Rama, koji je osnovan 19.02.2003. Predsjednik kluba je gospodin Stipo Jelić. Nakon osnivanja članovi ovog kluba postigli su tijekom

2003. i 2004. izuzetne rezultate na izložbama pasa sa svojim psima ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u Hrvatskoj. Klub organizira počevši od 2003. svake godine i svoju klupsku specijalnu izložbu za Tornjake.Do potpisivanja “Protokola” izme�u Hrvatskog kinološkog saveza i Unije kinoloških saveza BiH dolazi 21.03.2003. Po njemu je “zacrtanaplatforma standardizacije Tornjaka kao različitih pasmina u ovim državama”. Tada je od strane HKS-a prezentiran standard za Tor-njaka pod naslovom “Ovčarski pas - Tornjak”, što je u stvari neznatno izmjenjen prijedlog standarda kojeg je iznio gospodin Šandor Horvatna Zboru sudaca o hrvatskom pastirskom psu - tornjaku 07.03.2003.u Zagrebu (Dog Show B&H, br. 4.).

Tijekom 2003. godine dolazi do obnove kinološkog rada u Kinološkm društvu “Travnik” koje je osnovano još 1972. Kinololozi iz Travnika i njegove okolice koji su bili nezadovoljni radom u Kinološkom klubu “Tornjak” obnovili su ovo društvo. Predsjednik Kinološkog društva postaje najstariji uzgajač Tornjaka u BiH, Kruno Koleda iz Travnika. Uz to, nadopunjen je i naziv ovog društva, koji danas glasi Kinološko društvo Travnik 1972. Tako sada u Travniku imamo Kinološko druš-tvo Travnik 1972. i Kinološki klub Tornjak iz Travnika, koji se bave uzgojem ove pasmine.Tijekom 2004. usuglašen je tekst zajedničkog standarda za Bosan-sko hercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka u Bosni i Hercegoviniprema prijedlozima standarda koje su ranije izradile komisije Kino-loškog saveza Herceg-Bosne, Kinološkog saveza Republike Srpske i Bosanskog kinološkog saveza (usvojen tokom kolovoza 2004. na sastanku Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine), tako da je 20.11.2004. tekst standarda službeno objavljen u službenom glasilu Bosanskog kinološkog saveza “Dog Show B&H” (br. 8-9.). Po tom jestarndardu ime pasmine Tornjak “bosanskohercegovački pastirski pas” i sistematizirana je u 1 FCI skupinu - 1 sekciju.Na sastanku u Zagrebu, održanom 02.03.2005. izme�u Unije kinološ-kih saveza BiH i domaćina Hrvatskog kinološkog saveza prihvaćen jenovi dokument o samostalnosti obiju pasmina (dva odvojena tipa) itada je donesen i tekst zajedničkog novog standarda za Tornjaka, koji je donio i razlike izme�u oba tipa (Bosanskohercegovački pastir-ski pas i Hrvatski pastirski pas). Zemlje podrijetla su Bosna i Herce-govina i Hrvatska, pasmina u oba tipa sitematizirana je u 1. FCI skupinu.Sukladno sporazumu iz 2003. i kasnijim sastancima izme�u Kinološ-kog saveza Hrvatske i Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine poslan je FCI-u 08.03.2005. zahtjev za me�unarodno priznanje pas-mine Tornjak. Za pasminu je načinjen zajednički standard prema kojemu se radi o jednoj pasmini koja se uzgaja u dva tipa, hrvatskom i bosansko-hercegovačkom (B. Mataković, 2005.). Prema tom prijed-logu standarda, sada su oba tipa (i hrvatski i bosanskohercegovački tip) sitematizirana u 1. FCI skupinu pasa.

Siječanj / Veljača 2012. | mojPAS | 55

54 | mojPAS | Siječanj / Veljača 2012.

TO

RN

JA

K

Još je tijekom 1998. godine u Tomislavgradu osnovana Kinološka udruga “Tomislav”, koja 2000. godine organizira prvu smotru pasa svih pasmina. Tijekom veljače 2005. obnovljen je kinološki rad ove udruge te je pri njoj osnovan Kinološki klub Tornjak (Udruga za zaš-titu i očuvanje pasmine Tornjak) iz Tomislavgrada. Predsjednik Kino-loške udruge “Tomislav” postaje gospodin Ivan Tabak, dopredsjed-nik gospodin Jozo Matić-Trenjić, tajnik gospodin Zdravko Pranjić, dok predsjednik Kluba “Tornjak” postaje gospodin Ante Vukadin. Iduće godine 20.05.2006. održana je u Tomislavgradu i Nacionalna izložba pasa gdje je bilo prijavljeno 246 pasa. Na toj manifestaciji bilo je prijavljeno 65 Tornjaka. Tom prilikom izra�en je i prigodni tomislavgradski suvenir - pas tornjak koji leži (A. Vukadin 2007.).

U Vitezu je 17.09.2005. održana “Specijalizovana izložba autohtonihpasmina pasa Bosne i Hercegovine“. Organizator manifestacije bio jeBosanski kinološki savez i Kinološki klub „Barak“ iz Viteza. Na izložbisu bili izloženi bosanki oštrodlaki gonič Barak i bosansko-hercego-vački pastirski pas Tornjak. Na izložbi je bilo prijavljeno 39 tornjaka,a najljepši pas pasmine Tornjak postao je Roni, vlasništvo SulejmanaDelića iz Srebrenika (BiH). Tornjake je sudio Re�o Haskić iz Viteza.Ova specijalna izložba za bosanskohercegovačke pasmine pasa tre-bala bi postati tradicionalna i održavati se svake godine u drugom mjestu u Bosni i Hercegovini.

Potpredsjednik FCI-a gospodin Karl Reisinger iz Austrije obavio je razgovor za vrijeme jesenske me�unarodne izložbe pasa u Zagrebu koja je održana 26. i 27.11.2005. s predsjednikom HKS-a DamiromSkokom i predsjednikom bosansko-hercegovačkog saveza, gospo-dinom Nebojšom Švrakom te tajnikom gospodinom Refetom Hadžićem, gdje im je iznio stajalište i zaključke Generalnog komiteta FCI-a od 09. i 10.11.2005. održanog u Bruxellesu oko mogućnosti uvjetnog priznanja tornjaka i ostalih pasmina pastirskih pasa na jugoistoku Europe od strane FCI-a (misli se na nestandardizirane pastirske pse u Rumunjskoj, Srbiji te Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Po tom prijedlogu radilo bi se o zajedničkoj pasmini tornjaka koja bi bila binacinalno priznata, a čije bi matične zemlje bile Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Pasmina bi imala jedan zajednički standard.S ovim prijedlogom FCI-a trebaju se savezi Hrvatske odnosno BiH pismeno suglasiti, čime bi bilo moguće priznanje ove pasmine u vrlo kratkom roku od strane FCI-a, kako je to iznio gospodin Karl Reisinger.

U organizaciji Kinološkog kluba Tornjak iz Travnika 18.01.2006. odr-žana je u Travniku “Kinološka noć sa prezentacijom bosansko-herce-

govačkih autohtonih pasmina domaćih životinja”. Tom su prilikom prezentirane i pasmine pasa, i to bosanski oštrodlaki gonič - Barak i bosansko-hercegovački pastirski pas - Tornjak. Prezentaciju pasmi-ne Tornjak iznio je Alen Šalkić, predsjednik K.K. “Tornjak”.

U Sarajevu je 10.02.2006. održan sastanak predstavnika kinoloških saveza iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U delegaciji Hrvatskog ki-nološkog saveza bili su predsjednik Damir Skok i dopredsjednik IgorSelimović, dok su u delagaciji Unije kinoloških saveza Bosne i Herce-govine bili predsjednik gopsodin Nebojša Švraka, dopredsjednici Stjepan fra. Petar Krasić i Zijah Zulović te tajnik Unije gospodin Refet Hadžić. Na ovom satanku defi niran je tekst zajedničkog standarda zapasminu Tornjak i službenim imenom Tornjak bosansko-hercego-vački-hrvatski pastirski pas.Tornjak je binacionalna pasmina zemalja Bosne i Hercegovine te Hrvatske, a sistematizirana je u 1. FCI skupinu. Ovim sastankom i dogovorom obiju saveza prihvaćena je odluka FCI-a donesena u Bruxellesu 09.-10.11.2005. o zajedničkoj pasmini tornjaka, čime se ona više ne dijeli na dva odvojena tipa.

FCI je na svom satanku Generalnog komiteta održanom u Madridu (Španjolska) 22.02.2006. uvjetno priznao pasminu Tornjak pod službenim nazivom Bosansko-hercegovačko hrvatski pastirski pas - Tornjak. Tornjak je binacionalna pasmina Bosne i Hercegovine te Hrvatske, sa zajedničkim standardom.

Osnivanje Kinološkog kluba “Tornjak” u Tuzli uslijedilo je 20.12.2006. Za ovaj klub susreće se i naziv “Kinološki klub ljubitelja, vlasnika i odgajivača bosanko-hercegovačkog pastirskog psa Tornjaka Tuzla”. Predsjednik kluba postaje gospodin Enver Đapo iz Tuzle.

Na Europskoj izložbi pasa koja je održana 08.-10.06.2007. u Zagrebu po prvi su put ocjenjivani i Bosansko-hercegovački hrvatski pastirski psi - Tornjaci kao “privremeno priznata pasmina po FCI-u”. Bilo je prijavljeno 76 pasa. Najljepši pas pasmine postao je mužjak Tigar, vlasništvo Kinološkog kluba „Tornjak“ iz Tomislavgrada. Pse je sudio Boris Špoljarić iz Rijeke.

U Travniku je 10.11.2007. postavljen spomenik u dječjem parku psu Tornjaku, sa idejom da svako dijete ima svog psa Tornjaka za igru. Skulptura psa nazvana „Tori“ postaje ujedno i simbol turističke za-jednice Srednjebosanskog kantona. Autor skulpture je kipar Marko Gido. Ideja za izradu i postavljenje ovog spomenika pokrenuta je od Kinološkog kluba “Tornjak” Travnik.

Siječanj / Veljača 2012. | mojPAS | 55

TO

RN

JA

K

LITERATURA

2005. Offi zielle Mitteilungen. FCI Magazin, Thuin, br. 4., De Clercq Y.1992. I cani Tibetani. De Vecchi Editore, Milano. Deleidi F.1981. Tornjak I. Lovački list, Sarajevo, svibanj 1981., Kožina A.1981. Tornjak II. Lovački list, Sarajevo, lipanj 1981.1981. Tornjak III. Lovački list, Sarajevo, srpanj 1981.1981. Tornjak IV. Lovački list, Sarajevo, kolovoz-rujan 1981.1985. Tornjak-gdje smo? Moj pas, Zagreb, br. 6-71987. Tornjak-gdje smo? Moj pas, Zagreb, br. 21989. Pismo predsjedništvu Kinološkog saveza Jugoslavije - Tornjak - Problematika, kolovoz 1989.1999. Bosanski tornjak - i tačka, Lovački list, Sarajevo, br. 1.1980. Standard bosansko hercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka, 1981., Kožina A. - Krasić S. - Perković H.1987. Standard bosansko hercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka, Mostar, 12.12.1987., Kožina A. - Perković H. - Krasić S.1990. Tornjak bosnako-hercegovački pastirski pas, Travnik, 2003. Učestalost displazije kukova u hrvatskog planinskog psa - Tornjaka, Veterinarski fakultet, Zagreb, Lemo N.2005. Mail upućen Špoljarić Borisu. Zagreb, 12.04.2005., Mataković B.2005. Mail upućen Špoljarić Borisu. Zagreb, 12.12.2005., Medar M.2002. Hrvatski planinski pas - Tornjak I, II, III. Moj pas, Zagreb, br. 1; 2-3; 4-5. 1999. Eksterijerne i tipološke karakteristike bosansko-hercegovačkog pastirskog psa Tornjaka, Radovi poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Muhamedagić S. i suradnici2002. Hrvatski planinski pas tornjak. Tornjak klub Šibenik, Šibenik, Nakić-Petrina Lj.2004. Tornjak. Naši psi, Zagreb, br. 22.2002. Krvna slika dojnih kuja pastirskog psa tornjaka. Banja Luka, Novaković B. 1958. Pasmine i sojevi autohtonih pastirskih pasa planinskih i brdskih krajeva Jugoslavije. Moj pas, Zagreb, br. 5-6-7, Orban R.1981. O psu Tornjaku. Moj pas, Zagreb, br. 3-4, Romić S.1981. O psu Tornjaku. 3. simpozij “Male životinje i urbana sredina”, Zbornik radova Zagreb, Šalkić A.2006. Mail upućen Špoljarić Borisu. Travnik, 03.03.2006, Šalkić A. i suradnici2000. Važniji pokazatelji pristašta pasa Tornjaka. Stočarstvo 54 /6, Zagreb, Šalkić A. i suradnici2000. Prilog poznavanju fi noće dlake Tornjaka. Sarajevo, Šalkić A. - Šakić V. - Urošević M.1999. - 2000. Podrijetlo, uzgojne i morfološke karakteristike morfometrijske mjere i obojenost dlake bosansko-hercegovačkog pastirskog psa tornjaka. Sarajevo, Špoljarić B. 2008. Hrvatska kinološka baština, Hrvatski kinološki savez, Zagreb, Špoljarić B.1987. Bosansko-hercegovački pastirski pas Tornjak - istorijski zapisi o ovoj rasi. JKS, Beograd, Urošević M.1988. Pastirski i ovčarski psi na Balkanu. Rijeka, Rukopis, Špoljarić B. i suradnici1990. Bosansko-hercegovački pastirski pas - Tornjak, povijest pasmine, Zbornik radova 6. simpozijum “Male životinje, urbana sredina i ekologija”, Sarajevo, Urošević M. i suradnici1999. Šarplaninac i srodni psi na Balkanu. Informator, Smederevska Palanka.2001. Utjecaj sezone parenja na odnos polova i veličinu legla kod rase Tornjak. Stočarstvo, Zagreb, 55, 6.M. Urošević M. i suradnici2001. Utjecaj sezone parenja na odnos spolova i veličinu legla kod pasa rase tornjak. Stočarstvo, 55/6, Zagreb.2002. Balkanski pastirski psi, Zemun

Kinološki časopisi, bilteni, zapisnici, izvještaji i dopisi:

• Bilten JKS. Beograd, 1981. br. 20-21.• Bilten JKS. Beograd, 1981. br. 22.• Uputstvo za rad komisije za utvr�ivanje standarda za pastirskog psa Tornjaka, Zagreb, 20.09.1981.• Zapisnik, Sastanak komisija za praćenje uzgoja i unapre�enja autohtonih pasmina pasa, Zagreb, 13.02.1988.• Zapisnik, II. sjednica Stručnog odbora predsjedništva JKS-a, Beograd, 07.06.1990.• Zapisnik sa sastanka Stručnog odbora JKS-a, Beograd, 26.12.1990.• Bilten JKS-a, Beograd, 05.06.1991.• Naputak za ocjenjivanje Tornjaka. Zagreb, 29.10.1996.• Osnovne informacije o prijedlozima standarda i načinu ocjenjivanja Tornjaka, Klub odgajivača, vlasnika i ljubitelja Tornjaka Republike Srpske - Banja Luka, Banja Luka, veljača 1999.• Poziv na osnivanje “Kluba ljubitelja hrvatskog planinskog psa - Tornjaka”, Vitez, 19.03.1999.• Odluka, o nastavku započetih aktivnosti na standardizaciji Tornjaka, Banja Luka, 23.03.2000.• Informativni materijal o hrvatskom planinskom psu - Tornjaku, Zagreb, 2001.• Sporazum o Tornjaku, Zagreb, 31.01.2003. - Sarajevo, 14.02.2003.• Zapisnik, Zbor sudaca o hrvatskom pastirskom psu - Tornjaku. Zagreb, 07.03.2003.• Dog Show B&H. Sarajevo, 2005. br. 4, 5, 6, 8-9, 10-11.• Tornjak obrazloženje prijave, Moj pas, Zagreb, br. 1-2 / 2006.• FCI Bilten. Thuin, 2006. br. 1.