Vrijednost znanostf

SVREME A na vrijeme ljudi mi govore da bi znanstvenici trebali vise

paznje posvetiti drustvenim problemima - a osobito bi trebali biti od­

govorniji pri sagledavanju utjecaja znanosti na drustvo. Kako se cini,

uvrijezilo se vjerovanje da bi znanstvenici polucili veliki uspjeh kada bi se vise

bavili slozenim drustvenim problemima, a manje znanstvenim, koji nisu od vitalne

vaznosti za drustvo.

Meni se cini da ipak razmisljamo 0 tim problemima, s vremena na vrijeme,

ali ne ulazemo krajnje napore u njihovo rjesavanje. Razlog tomu je 5to ne znamo

carobnu formulu za rjesavanje drustvenih problema. Drustveni problemi tezi su

od znanstvenih pa najcesce nikamo ne stizemo kada 0 njima razmisljamo.

Vjerujem da je znanstvenik koji promatra neznanstvene probleme jednako

mutav kao i svaki drugi covjek koji se s njima suoCi, a kada govori 0 neznanstve­

nim problemima, zvuCi jednako naivno kao i svaki drugi covjek koji za to nije

osposobljen. Buduti da pitanje vrijednosti znanosti nije znanstveno pitanje, moj

ce govor samo dokazati tu tvrdnju.

Prva je vrijednost znanosti poznata svima. Znanstvena spoznaja omogucava

nam da Cinimo svasta i da stvaramo svasta. Naravno, ako stvaramo dobre stvari, to

nije samo na cast znanosti nego i na cast moralnom izboru kojim smo se rukovodili

pri radu. Znanstvena spoznaja daje nam moc da cinimo dobro ill zlo - ali nam

ne daje upute kako da tu moc upotrebljavamo. Ta moc ima evidentnu vrijednost

- koju moze negirati samo nacin kako se tko njome koristi.

Na putu u Honolulu shvatio sam kako se moze izraziti taj opceljudski problem.

U tamosnjem budistickom hramu vodic je pojasnjavao neke budisticke ideje turi­

stima, a svoj je govor zavrsio rijecima koje nikada ne bismo smjeli zaboraviti - i ja

ih nikada nisam zaboravio. Bila je to mudra izreka budisticke religije:

* Govor odrzan ujesen 1955. godine na sastanku Americke nacionalne akademlje znanosti.

179

RICHARD P. FEYNMAN

Svakom covjeku dan je kljuc koji otkljucava vrata raja;

isti kljuc otkljucava i vrata pakla.

Koja je vrijednost kl~ucakoji otkljucava vrata raja? Istina je da nam nedostaju

jasne upute koje bi nam pomogle odrediti koja vrata vode u raj, a koja u pakao.

Upotreba kljuca moze biti vrlo opasna.

Ali kljuc oCito ima vrijednost, kako da prodemo kroz vrata raja ako ga

nem mo?

Upute bez kljuca bile bi bezvrijedne. Ocito je da, unatoc cinjenici da moze

stvoriti nemjerljiv uzas u svijetu, znanost ima vrijednost jer moze stvoriti ndto.

Sljedeca je vrijednost znanosti zadovoljstvo, st~ se naziva znanstvenim uzit­

kom, st~ ga neki Ijudi dozivljavaju citajuCi, uceCi i razmisljajuCi 0 njemu, dok ga

drugi dozivljavaju radeCi u njemu. To je vrlo vazna Cinjenica koju u nedovoljnoj

mjeri razmatraju oni koji nam govore da je nasa drustvena odgovornost razmisljati

o utjecaju znanosti na drustvo.

Ima li taj osobni uzitak vrijednost za drustvo kao cjelinu? Nema! Ali odgo­

vornost je promisliti 0 cHju drustva kao takvog. Je li cilj drustva da sve udesi tako

da Ijudi mogu i uzivati? Ako jest, onda je uZivanje u znanosti jednako vazno kao

i sve ostalo.

Ali ja ne bih zelio podcijeniti vrijednost svjetonazora koji je rezultat znanstve­

nog truda. Mi prednjaCimo u zamiSljanju svakojakih, cudesnih stvari koje pjesnici

i sanjari u proslosti nisu mogli ni zamis!iti. To nas moze upozoriti na cinjenicu

da j~ znanstveno mastanje znatno, zn no velicanstvenije nego mastanje obicnog

covjeka. Koliko je primjerice velicanstvenije znati da nas ovdje, na lopti koja se

vrti - po!ovicu naglavacke - drii tajanstvena privlacna sila dok se lopta lagano

Ijuljuska u svemiru milijardama godina nego da nas na ledima nosi slon koji stoji

na kornjaCi st~ pliva u moru bez dna.

Razmisljao sam u samoci 0 tim stvarima i nadam se da cete mi oprostiti aka

vas podsjetim na tip misli koje su, siguran sam, mnoge ad vas opsjedale. To su

misli kakve ni jedan covjek u pros!asti nije mogao imati jer nije imao informacije

koje mi ovdje i danas imamo.

Stajao sam primjerice sam na morskoj obali i paceo razmiSIjati.

Evo nasrcu valovi

planine molekula

180

VRIJEDNOST ZNANOSTI

od kojih svaka glupavo gleda svoja posla

trilijuni zasebnih molekula

unisono tvore bjeIicastu pjenu.

Stoljece za stoljeeem

i prije nego ih je oko moglo vidjeti

godinu za godinom

grmeCi su udarali obalu kao i danas.

Za koga? ZaSto?

Na mrtvom pIanetu

bez zivota koji bismo mogli zabavIjati.

Neumorni

muceni energijom

koju sunce obilno razbacuje

i izIijeva na zrak.

To vodene grinje urIaju, a ne more.

Duboko u moru

sve molekule oponasaju

strukture koje vide jedne u drugima

dok ne stvore nove, slozenije.

Stvaraju druge nalik na sebe,

a potom pocinje nov pIes.

Postaju slozenija i veea

ziva bica

gomila atoma

DNK, bjeIancevina

jos zamdenija raspIesana struktura.

Iz kolijevke izbaceni

na tvrdu zemlju

evo ih

uspravni stoje:

181

RICHARD P. FEYNMAN

atomi sa svijdcu;

radoznala materija.

Stoji uz more,

cudo nad cudima: ja

svemir atoma

atom u svemiru.

Isto odusevljenje, isto strahopostovanje i otajstvo vraca nam se uvijek iznova kada

u bilo koje pitanje proniknemo dovoljno duboko. Sto spoznaja postaje dublja, to

je otajstvo ljepse i vabi covjeka da prodire jos dublje u njega.

Nikada se ne treba brinuti da ce odgovor razocarati, s uzitkom i povjerenjem

okr ' mo kamen za kamenom kako bismo otkrili nezamisIiva cuda st~ vode jos

cudesnijim pitanjima i otajstvima - bez dvojbe, velicanstvena avantura!

ISTINA JE DA maIen broj neznanstvenih Ijudi ima takav tip religijskog iskustva.

Nasi pjesnici ne pisu 0 njemu, umjetnici ne slikaju te velicanstvene stvari. e znam

zasto. Zar nas polozaj u svemiru nikoga ne nadahnjuje? Vrijednost znanosti ostaje

neopjevana: osudeni smo na vecernje predavanje 0 tome jer necemo cuti ni stih,

ni pjesmu. Jos uvijek ne zivimo u zn stvenom dobu.

Vjerojatno je jedan od uzroka toj tisini st~ treba znati kako citati glazbu.

U znanstvenom clanku primjerice mozemo procitati: »Koli ina radioaktivnog

fosf~ra u cerebrumu pokusnog miSa smanjila se za pola tijekom dva tjedna.« St~

to znaci?

To znaci da fosfor koji se nalazi u mozgu misa - kao i u mojem, ill vasem ­

nije isti fosfor koji se tamo nalazio prije dva tjedna. To znaci da su atomi u mozgu

zamijenjeni. Oni koji su jednom bili tamo, nestali suo

Pa st~ je taj nas mozak, st~ su ti atomi sa svijescu? Lanjski snijeg! Oni danas

mogu pamtiti st~ se u mojem umu dogadalo prije godinu dana - u umu koji je

odavno zamijenjen.

Zamjecivanje da je ono st~ nazivam svojom osobnoscu samo struktura ili pIes

dogada se posto covjek uvidi koliko atomima u njegovu mozgu treba da ih zami­

jene drugi atomi. Atomi dolaze u moj mozak, otpIesu pIes i odlaze. Srecom uVijek

dolaze novi atomi, koji uVijek plesu isti pIes i sjecaju se koji je pIes bio jucer.

182

VRIJEDNOST ZNANOSTI

U novinama 0 tome mozerno citati ovako: »Znanstvenici kazu da bi ovo otkri­

ce moglo biti vazno u otkrivanju lijeka protiv raka.« Novine uvijek zanima samo

upotreba ideje, a ne ideja sama. Tesko da itko moze razumjeti vaznost ideje, i to je

nevjerojatno. Iznimka su pojedina djeca koja se znaju zakvaciti za ideju. Kada se

dijete zakvaci za ideju, imamo znanstvenika. Za djecu je prekasno' da ih znanstveni

duh nadahne tek kada su na fakultetima, zato se moramo potruditi i objasnjavati

ideje djeci dok su jos malena.

Sada bih se rado okrenuo trecoj vrijednosti znanosti. Nesto je manje izravna,

ali ne previse. Znanstvenik ima mnogo iskustva s neznanjem, sumnjom i nesigur­

noscu, a to iskustvo iznimno je vazno, bar se meni tako cini. Ako znanstvenik ne

zna rjesenje problema, on je neznalica. Ako sluti rjesenje, on je nesiguran. A kada

je poprilicno siguran u ishod i rezultat, on jos uvijek ima dvojbe. U ime napretka

ustanovili smo da je od vrhunske vaznosti prepoznavanje vlastitog neznanja i

ostavljanje mjesta za dvojbu. Znanstvena je spoznaja tijelo saCinjeno od tvrdnji

ciji je stupanj sigurnosti promjenjiv - neke su vrlo nesigurne, neke gotovo sigurne,

ali ni jedna apsolutno sigurna.

Mi znanstvenici navikli smo na to,'i uzimamo zdravo za gotovo da je savr­

seno dosljedno biti nesiguran, da je moguce zivjeti, a ne znati. e znarn u kojoj

mjeri svi shvacamo da je to istina. Nasa sloboda da sumnjamo roaena je iz borbe

protiv autoriteta iz ranih dana znanosti. Bila je to dugotrajna i iscrpljujuca borba.

Dopustite nam da postavljamo pitanja - da sumnjamo - da ne budemo sigurni.

Mislim da je vazno da ne zaboravimo tu borbu kako ne bismo izgubili ono za sto

smo se izborili. To je nasa odgovornost prema druStvu.

Svi smo tuzni kada razmisljamo 0 odnosu cudesnih potencijala koje ljudska

bica imaju i njihovih malih dostignuca. Pa ipak, Ijudi misle da mozemo i bolje,

U nocnoj mori svojeg vremena, Ijudi proslosti vidjeli su san buducnosti. Mi iz

njihove buducnosti vidimo da smo nekako nadmasili ocekivanja njihovih snova,

koji su ostali snovi na vise nacina. Nada u buducnost danas dobrim je dijelom

nada proslog vremena. .

ekoc se mislilo da sposobnosti koje Ijudi imaju nisu razvijene jer je veCina

Ijudi neuka. Mogu li svi univerzalno obrazovani ljudi biti Voltaire? Losi Ijudi

Danas bib rekao: "Za njih je kasno, premda ne i prekasno, da znanstveni duh nadahne ",«

183

RICHARD P. FEYNMAN

mogu biti pouceni jednakom ucinkovitoscu kao i dobri. Obrazovanje je snazna

sila, i za dobre i za lose.

Komunikacija medu narodima mora poticati razumijevanje - tako je pokrenut

jos jedan san. Ali strojev.ima za komunikaciju moze se manipulirati. Ono st~ se

prenosi komunikacijom moze biti istina ili laz. Komunikacija je takoder snazna

sila i za dobre i za lose.

Primijenjene znanosti napokon bi trebale osloboditi cOvjeka od materijalnih

problema. Medicina kontrolira bolesti. U tome nema nista lose. Pa ipak, neki

danas strpljivo rade na stvaranju novih oblika kuge i otrova koje zele upotrijebiti

u buduCim ratovima.

Uglavnom nitko ne voli rat. Mir je nas danasnji san. Ljudi u miru mogu razviti

sve svoje enormne potencijale koje, kako se Cini, imaju. Mozda ce Ijudi u buduc­

nosti otkriti da i mir moze biti dobar i 105. Vjerojatno ce se covjek u miru propiti

od dosade. Onda ce pijancevanje postati velik problem koji covjeka ddi podalje

od svih potencijala kOji se u njemu kriju.

Vrlo je jasno, mir je velika sUa - kao trezvenost, materijalna moc, komunikacija,

obrazovanje, cestitost, ali to su i ideali za mnoge sanjare. Danas mozemo kontro­

lirati viSe tih sila nego u proslosti, a mozda smo bar malo bolji od njih. Ali ono za

st~ smo sposobni izgleda golemo u odnosu na nasa zbunjujuca dostignuca.

Zasto? Zasto ne mozemo pobijediti sami sebe?

Jer otkrivamo da na tim velikim silama i sposobnostima ne vidimo jasne upute

kako da ih upotrijebimo. Veliko akumulirano znanje 0 tome kako se fizicki svijet

ponasa moze samo uvjeriti covjeka da je njegovo ponasanje nekako besmisleno.

Znanost ne poucava izravno 0 dobru i zlu.

Kroz sve ere nase proslosti ljudi su pokusavali proniknuti u smisao Zivota.

Shvatili su da se veliki Ijudski potencijali mogu osloboditi ako se smislu naseg iivota

zada neki smjer kojemu valja teZiti. Napokon, mnogo je odgovora dano na pitanje

o smislu svega, ali svi su odgovori drugacije vrste. Pristalice jednog odgovora s

uzasom su promatrali djela onih koji su vjerovali drugom odgovoru - uzas! Zbog

neusuglasene tocke glediSta svi veliki potencijali ljudske rase kanalizirani su u

pogresnu i omedenu slijepu ulicu. Zapravo su na temelju monstruoznosti koju su

stvorila pogresna vjerovanja filozofi shvatili oCito beskrajne i cudesne potencijale

ljudskih bica. San je pronaCi otVoren prolaz.

184

VRIJEDNOST ZNANOSTI

Sto je onda smisao svega? Sto moiemo reCi .kako bismo razotkrili miste!ij

postojanja?

Ako sve uzmemo u obzir - ne samo sto su znali starodrevni narodi nego i sve

sto znamo danas, a sto oni nisu znali - onda mislim da iskreno moramo priznati

da ne znamo odgovor!PriznajuCi to, kako se cini, pronalazimo otvoren prolaz.

To nije nova ideja, ona pripada dobu racionalizma. To je filozofija za kojom su

se povodili ljudi koji su osmislili demokraciju u kOjoj Zivimo. Ideja da nitko zapravo

ne zna kako voditi vladu vodila je ideji da trebamo utemeljiti sustav u kojem ce se

nove ideje moCi razvijati, iskusavati i odbacivati, ako je to nuino, zbog novih ideja

koje se javljaju. Svojevrstan sustav pokusaja i pogreske. Ta metoda bila je rezl;lltat

cinjenice da se znanost vec dokazala kao uspjesan poduhvat na kraju osamnaestog

stoljeca. Cak i tada je onima koji su promisljali drustvo bilo jasno da je otvorenost

prema mogucnostima dobra prilika i da su sumnja i rasprava od bitne vainosti za

napredovanje u nepoznatom smjeru. Ako ielimo rijesiti problem kOji nikada prije

nismo rijesili, moramo proci kroz odskrinuta vrata.

Mi smo na samom pocetku vremena ljudske rase. Hrvanje s problemima nije

nerazumno pretjerivanje. Osim toga, postoje deseci tisuca godina buducnosti. Nasa

je odgovornost da ucinimo sve sto je u nasoj moci, da naucimo sve sto mozemo,

poboljsamo odgovore i proslijedimo ih daIje. Nasa je odgovornost da ljudima bu­

ducnosti ostavimo slobodne ruke. Tijekom nepromiSljene mladosti covjecanstva

mogli bismo pociniti krajnje ozbiljne pogreske, koje bi mogle unazaditi nas razvoj

za dugo. Upravo to cemo napraviti ako kazemo da imamo sve odgovore jer tako

srno mladi i neuki. Ako zagusimo svu raspravu i say kriticizarn vicuci: »Ovo je

odgovor, prijatelji, covjecanstvo je spaseno!«, osudit cemo covjecanstvo na dugo­

trajno robovanje autoritetu te ga ograditi ogranicenjima nase sadasnje fantazije.

To je vec bilo ucinjeno mnogo puta do sada.

BuduCi da poznajemo veIiki napredak koji slijedi zadovoljavajucu filozofiju

neznanja i veliki napredak koji je plod slobode misli, rni, kao znanstvenici, irnarno

duinost da pronosimo vrijednosti te slobode; da poucavamo kako se sumnje ne

treba plasiti, nego je treba pozdraviti i raspraviti, te zahti1evati tu slobodu jer to je

nasa obveza prema svim nadoIazeCim narastajima.

185