Rimski Logori

  • View
    307

  • Download
    15

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Predavanja - sem. tur. vodic 2012

Text of Rimski Logori

Sveuilite u Splitu EKONOMSKI FAKULTET SPLIT TEAJ ZA TURISTIKE VODIE

RIMSKI VOJNI LOGORI- Od ilirskih gradina do Justinijanove rekonkviste -

ILIRI

PORIJEKLO IMENA

ILIR U jednom od mitova iz starogrkog epa koje biljei Apolodor Atenjanin u 2. stoljeu pr. n. e., doznajemo za priu o Fenianinu Kadmu i njegovom sinu ILLYRIOSU, rodonaelniku ilirskog roda. Prema toj legendi kralj FENIANA (glasoviti moreplovci semitskog porijekla, 4000. 146. godine pr. n. e.) Agenora alje svog sina Kadma u potragu za njegovom sestrom Europom koju je oteo grki bog Zeus. Nakon mnogih putovanja i lutanja, ne usudivi se vratiti u domovinu bez sestre, zaustavlja se sa prijateljima u Beocij (pokrajina u srednjoj Grkoj) gdje osniva grad Tebu. Oenivi se Harmonijom, kerkom boga rata Aresa i boice ljubavi Afrodite, Kadmo odlazi po nalogu proroita meu ILIRSKE ENHELEJCE i pomae im u borbi protiv susjednih ilirskih plemena. Nakon pobjede nad suparnikim plemenima, ENHELEJCI izabiru Kadma za svog zakonitog kralja. Tu, u zemlji ILIRA, Harmonija mu donosi na svijet sina pod imenom ILLYRIOS. Po roenju, dijete je obavila velika mitska zmija, prenijevi tako na njega svoju maginu mo. U dubokoj starosti, Kadmo i Harmonija se pretvaraju u zmije i nastavljaju ivjeti na Elizejskim poljanama gdje pravednici i ljubimci bogova provode blaeni ivot.

Ilirsko svetite pored mjesta Nakovana na poluotoku Peljecu

Legenda o Kadmu i njegovom sinu ILLYRIOSU tijesno je povezana s likom velike mitske zmije koju nalazimo kod indoevropskih HETITA (narod iz istone Male Azije, 1600. 1200. godine pr. n. e.), pod imenom HILLURYANKAS (ILLURJANKA). Suvremena filologija u obliku naziva ove mitske ivotinje nastoji dokazati moebitnu etimologiju imena ilirskog etnosa. Zmija je naime imala znaajnu ulogu u religiji ILIRA. Smatra se simbolom plodnosti, uvarom kunog ognjita, te uzvienim boanstvom na pijedestalu ilirskog Olimpa koje je u mnogim elementima povezano sa solarnim kultom, pa stoga i nije sluajno da se podrijetlo imena ILIR povezuje i sa nazivom te ivotinje. Zmija e kao simbol (poglavito junih ILIRA) uporno odolijevati svim nevoljama koje e zadesiti ovaj indoevropski etnos i nadivjeti zajedno sa njim nekoliko stoljea dug proces romanizacije istonojadranskog areala.

ETNIKE GRANICE ILIRSKIH PLEMENA Tijekom bronanog doba (negdje oko 1200. g. pr. n. e.) dolazi do velike seobe Indoeuropejaca sa sjevera i sjeveroistoka Europe na zapadni dio Balkanskog poluotok i Jadransku obalu. Tim indoeuropljanima pripadala su razna plemena jezino srodna ali ne i jedinstvena, koje GRCI, a potom i RIMLJANI nazivaju ILIRI. Krajem 5. stoljea pr. n. e., jedan drugi indoevropski narod, KELTI, preplavljuju cijelu zapadnu Europu te prodiru u Italiju i istonoalpske zemlje, sve do Dunava. Godine 300. pr. n. e. zapoinju novi val pohoda i nadiru u dva pravca, i to prema Italiji, te na Podunavlje i Balkan. Upadaju u maarsku nizinu, a potom i u Posavinu, Podravinu, Liku, Krbavu i dolinama rijeka prodiru dalje na istok prema balkanskom poluotoku i Grkoj. Kelti se sputaju i prema jugu, do Neretve, gdje potiskuju velika ilirska plemena Ardijejce na lijevu obalu istoimene rijeke dok pleme Autarijate prisiljavaju na seobu sve do rijeka june Morave i Tare na podruju dananje Srbije. Jedan dio Kelta ostaje u krajevima izmeu Une i Vrbasa, te Save, Drave i Jadranskog mora gdje se stapaju sa ilirskim plemenom Japoda. U svijetlu ovih migracijskih zbivanja poremeenih provalom Kelta, dolazi do razmjetanja ilirskih plemena uzdu Jadranske obale i njenog zalea.

Prikaz keltskih ratnika iz 4. stoljea pr. n. e. KELTI, skupni naziv za plemena i narode koji su ivjeli na podruju dananje Irske, Velike Britanije,Belgije, Francuske i vicarske. Uz ovaj indoevropski etnos vezuje se LATENSKA KULTURA (kultura evropskog mlaeg eljeznog doba, druga polovina 1. tisuljea pr. n. e.) koja se tijekom osvajakih pohoda keltskih plemena u 4. stoljeu pr. n. e. duboko ukorijenila u Posavini, Podravini, Dalmaciji te oko savskih pritoka.

Rekonstrukcija utvrde plemena KELTA iz 5. stoljea pr. n. e.

Konstituiranje prvih politikih organizacija kod Ilira, o kojima svjedoe postojei antiki izvori, nalazimo na junom priobalnom pojasu istonog Jadrana i njegovog ireg zalea (podruje dananjeg Crnogorskog primorja, te drava Makedonije i Albanije). U njihovom formiranju presudan faktor odigrala je neposredna blizina grkog svijeta. Izravnim politikim i kulturnim utjecajem helenizma dolazi do stvaranja drutvene nadogradnje iznad stadija plemenskog organiziranja u kojoj je ivjela veina ilirskih plemena tijekom prvog tisuljea pr. n. e.. Najstariju poznatu dravu Ilira koje spominju literarni izvori utemeljilo je pleme ENHELEJACA na krajnjem jugu Ilirije (priobalni pojas izmeu Boke Kotorske u Crnoj Gori i Draa u Albaniji). Vrhunac moi Enhelejci dostiu u 8. 7. stoljeu pr. n. e., dok se slom te prvotne ilirske dravne tvorevine biljei u 4. stoljeu pr. n. e. Pored grkih mitova, Enhelejce spominju i grki povjesniari i geografi poput logografa Hekateja iz Mileta koji 500. godine pr. n. e. ostavlja prvi pisani zapis o imenu ovog plemenskog etnosa. Razmjetaj ilirskih plemena uzdu jadranske obale i otoka opisuje u 4. stoljeu pr. n. e. Pseudo Skilaks u svom PERIPLUSU (gr. naziv za opis plovidbe uz obalu neke zemlje). Pored Pseudo Skilaksa, nezaobilazni izvori za topografiju Ilira na naim prostorima (do druge polovice 1. stoljea n. e.) grki su geograf Strabon (GEOGRAPHIA) i historiar Apijan Aleksandrijski (ILLYRIC) te rimski znanstvenik i pisac Plinije Stariji (NATURALIS HISTORIA).

TOPOGRAFIJA ILIRSKIH PLEMENAGALLI ILLYRICAE GENTES DACI

THRACI

GENTES ITALICAE

MACEDONIA GRAECIA

Ostaci bedema iz eljeznog doba (9. 8. stoljee pr. n. e.) u Oaniima kod Stca u Hercegovini

Slijedei antike itinerare na hrvatskom obalnom dijelu Jadrana i unutranjosti nailazimo na slijedea vea plemena za koje se moe pretpostaviti da pripadaju ilirskom etnosu: HISTRI, po kojima je dananja Istra dobila ime, nastanjivali su podruje od rijeke Rae na zapad do granica plemena Veneta na sjeverozapadu dananje Italije. JAPODI, zauzimaju veliko podruje izmeu rijeke Sane na istoku, Zrmanje i Velebita na jugu, Jadranskog mora na zapadu (do 4. stoljea pr. n. e.). U Istri su rijekom Raom graniili s Histrima, a ostatke njihove materijalne kulture nalazimo i u junim dijelovima Slovenije.

Prikaz broda ugraviranog na bronanoj potkoljenici otkrivenoj na lokalitetu Ilijak na Glasincu (BiH), 8. 7. stoljee pr. n. e.

- Od Krke na sjeveru, uz jadransku obalu, ivjeli su LIBURNI, prvi pomorski narod to ga povijest biljei na naim prostorima. Sa svojim brzim i manevarski laki laama liburnama (lat. liburna) ovi vjeti pomorci i ratnici gospodarili su svim plovnim putovima to su ih nastanjivali. Tijekom prve polovice 1. tisuljea pr. n. e., Liburni su dominantna vojna i trgovaka sila na Jadranu. Iskoristivi prodor Kelta na teritorij Japoda, u 4. stoljeu pr. n. e. proiruju svoj teritorij zauzevi cijeli obalni pojas sve do rijeke Rae u Istri i otoke pred njim, ukljuujui i Kvarnerske.

Prikaz ilirskih ratnika na pojasnoj ploi iz Selc Poshtme u Albaniji (3. stoljee pr. n. e.)

ARDIJEJCI, sve do 4. stoljea pr. n. e. imaju svoja sjedita na desnoj obali Neretve kada pod pritiskom Kelta prelaze na lijevu obalu rijeke i premjetaju se prema unutranjosti gdje dolaze u sukob s ilirskim Autarijatima. Nakon poraza u ovim meuplemenskim ratovima, povlae se prema Jadranskom moru i zauzimaju obalu od Neretve na sjeveru pa sve do rijeke Vojue u Albaniji na jugu. Tijekom 3. stoljea pr. n. e. nalaze se na vrhuncu svoje moi. U slijedu neprekidnih ratnih sukoba s Rimljanima, 135. godine pr. n. e. definitivno bivaju poraeni te se povlae sa obala Jadrana ponovno prema unutranjosti. DAORSI, potomci mitske Daorse, keri Ilirija, ivjeli su na podruju izmeu velikih ilirskih plemena Delmata i Ardijejaca u dananjoj Imotskoj krajini i uz obalu rijeke Neretve. Njihovo plemensko sredite nalazilo se u velikom utvrenom naselju Daorson, otkrivenom i istraenom kod mjesta Oania, nedaleko od Stca u Hercegovini.

Grko ilirska kaciga (4. stoljee pr. n. e.)

DELMATI, glasoviti po svojim dugotrajnim i silovitim ratovima to su ih vodili s Rimljanima; s vremenom postaju sinonim ilirskog otpora osvajakim pohodima Rima na istonu jadransku obalu pa stoga i Rimljani svoju buduu provinciju na ovom dijelu Jadrana nazivaju imenom ovog plemena RIMSKA PROVINCIJA DALMACIJA (provincia Dalmatia, formirana kao zasebna administrativno politika jedinica, otprilike 9. g. n. e. ili nedugo nakon toga, u sklopu RIMSKOG CARSTVA). Delmati su u poetku nastanjivali dananje podruje dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine gdje se nalazilo i njihovo plemensko sredite Delminium (na planini Lib u Duvanjskom polju). U 3. stoljeu pr. n. e. prodiru prema Jadranskom moru i zauzimaju obalni pojas izmeu rijeka Krke i Cetine.

ILIRSKE UTVRDE

GRADINE

Od svih vidljivih tragova materijalne kulture drevnih Ilira, kao najmonumentalniji ostaci tog vremena javljaju se njihova fortifikacijska naselja GRADINE. GRADINE (gr. plisma) se u pravilu esto nazivaju vee prirodne uzvisine na kojima se nalaze ostatci starih, ljudskim rukama izgraenih, naselja ili utvrda sa kojih se prua mogunost otvorenih vidika na ire okolno podruje. Tehniku gradnje i izbor struktura uvjetovala je raspoloivost kamene grae i njezina kakvoa, ali isto tako i namjena budueg fortifikacijskog objekta . Ostatke kamenih gradinskih utvrda danas nalazimo na irem obalnom pojasu od Slovenije i Istre na sjeveru pa sve do Epira u Grkoj na jugu. Iliri su gradili utvrena naselja i u ravniarskim predjelima, uz velike rijeke, kao to su Drava, Sava i druge, ali su nasipi od nabijene zemlje i jarci oko njih ostavili u dananje vrijeme vrlo malo vidljivih tragova.

Pojasna kopa s likom Meduze, Asseria pored Benkovca (4. 1. st. pr. n. e.)

Fibula od lijevane br