VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŢMENTA

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ

MENADŢMENT

MATEA RAK , bacc.oec.

RIZICI TERORIZMA

Završni rad

Šibenik, 2015.

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŢMENTA

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ

MENADŢMENT

RIZICI TERORIZMA

Završni rad

Kolegij: Menadžment rizika

Mentor: dr.sc. Ana Udovičić

Student: MATEA RAK, bacc.oec

Matični broj studenta: 145609073

Šibenik, rujan 2015.

SADRŢAJ:

1.UVOD..........................................................................................................................1

2.RIZIK...........................................................................................................................3

2.1. Pojam rizika..................................................................................................3

2.2 Vrste rizika....................................................................................................4

2.3. Upravljanje rizikom .....................................................................................5

2.3.1. MeĎunarodna norma......................................................................7

3. PRANJE NOVCA.......................................................................................................8

3.1. Definicija pranja novca.................................................................................8

3.2. Faze pranja novca.........................................................................................8

3.3 Metode pranja novca....................................................................................10

3.4 Suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj......12

4. TERORIZAM.............................................................................................................15

4.1 Definicija terorizma......................................................................................15

4.2 Odabir terorističkih ciljeva...........................................................................16

4.3 Terorizam u budućnosti................................................................................17

4.4 Pojam superterorizma...................................................................................22

4.4.1 Dokazi o superterorizmu ...............................................................23

4.5 Bio oružje : Aum Shinrikyo .........................................................................24

4.6 Čimbenici koji idu na ruku terorizmu na Balkanu .......................................26

5. METODE FINANCIRANJA TERORIZMA.............................................................29

5.1 Veza izmeĎu pranja novca i financiranja terorizma......................................29

6. STUDIJE SLUČAJA..................................................................................................31

6.1 Slučaj prevare čekova u Velikoj Britaniji.....................................................31

6.2 Terorizam Sjeverne Irske..............................................................................32

6.3 Terorizam Rumunjske ..................................................................................35

7. ZAKLJUČAK ............................................................................................................35

LITERATURA...............................................................................................................39

1. UVOD

Rizik je prisutan svakodnevno i svugdje je oko nas. U ovom radu ćemo definirati pojam

rizika, objasniti njegov nastanak, te kako se upravlja njima, jer efikasno upravljanje rizicima

predstavlja vodeću prednost u svim industrijskim sektorima. Iso norme su norme globalnog

karaktera. Tijekom posljednjih godina ISO 3100:2009 postaje prva norma za upravljanje

rizicma Na meĎunarodnoj sceni postoje brojne norme i zakonske regulative, moramo

napomenuti da je Republika Hrvatska potpisnica istoga. No, mi u svom sustavu imamo čitav

niz sustava u kojem su zakonski definirane uloge sudionika u vidu suzbijanja terorizma u

Republici Hrvatskoj. Pranje novca je tremin nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, za

vrijeme prohibicije alkolola, i označava uključivanje nezakonito stečene imovine ili novca u

novčane tokove. To znači da bez kriminalne aktivnosti pranje novca ne postoji Tokom rada

ćemo objasniti detaljno pojam, te koje faze pranja novca postoje i koje su metode poznate u

današnjem svijetu. Suzbijanje i pranje novca i financiranje terorizma u Republici Hrvatskoj je

u nadležnosti svih institucija. U radu su objašnjena tijela prevencije, nadzorno tijelo, te tijela

kaznenog progona. Terorizam je pojam koji vezujemo uz loše konotacije. Terorizam je

sredstvo zastrašivanja. U radu su dane definicije terorizma, te je prikazano na temelju čega su

neki gradovi bolja mjesta za uporabu terorizma, to jest zašto su odabir terorističkih ciljeva.

Postoji, dakako razlika izmeĎu prošlog i budućeg terorizma. U zadnje vrijeme problem

organiziranog kriminala, financiranja terorizma, te pranja novca sve je prisutniji, kako na

nacinonalnoj, tako i na meĎunarodnoj razini. Zbog sve veće globalizacije i moderne

tehnologije stvaraju se nove i oblikuju klasični načini pranja novca. U radu prikazujemo

Huntingtovo viĎenje i istraživanje budućeg terorizma, ono je prikazano tablicama i

objašnjeno. Nadalje, obraĎujemo pojam superterorizma kao termina vezanog uz korištenje

biološkog, kemijskog, nuklearnog i sličnih tehnika terorizma, te navodimo dokaze o

superterorizmu. Pojam superterorizma potkrepljujemo Aum Shinriko sektom, koja je izvela

teroristiki napad na željezničku postaju u Japanu. Tijelo zaduženo za spriječavanje terorizma

u Europi naziva se Europol, svrha njegova djelovanja takoĎer je objašnjena u radu. Nadalje,

objašnjavamo metode i financiranja terorizma, te objašnjavamo vezu izmeĎu pranja novca i

financiranja terorizma. U konačnici predstavljamo tri studije slučaja. Prva je primjer prevara

čekovima terorista u Velikoj Britaniji način na koji su stekli prlajvi novac, druga je terorizam

2

Sjeverne Irske, istraživanje koje smo proveli definirali smo tablicama, a vodili smo se

Huntingtonovim viĎenjem civilizacijskih i meĎucivilizacijskih svijetova i posljednja je

terorizam u Rumunjskoj.

3

2. RIZIK

2.1. Pojam rizika

U znanstvenoj i stručnoj literaturi mogu se pronaći različite definicije i objašnjenja rizika.

Opća definicija rizika polazi od vjerojatnosti nastanka dogaĎaja koji će imati negativne

posljedice na pojedinca, organizaciju ili društvo u cjelini. S aspekta poslovnih rizika rizik se

definira kao vjerojatnost nastupanja odreĎenih dogaĎaja koji će imati negativne učinke na

vrijednost očekivanih zarada, novčanih tokova i vrijednost poduzeća, odnosno koji će ugroziti

njezine poslovne ciljeve.1

Prije gotovo 100 godine Frank Knight je u svojoj knjizi „Risk, Uncertainity and Profit“ rizik

definirao kao neizvjesnost koja može se može klasificirati. Razliku izmeĎu rizika i

neizvjesnosti objasnio je na jednostavnom primjeru dvojice kockara koji izvlače crvene i crne

kuglice iz posude. Prvi kockar ne zna koliko je crvenih kuglica u odnosu na crne pa

pretpostavlja da ih je jednaki broj, te procjenjuje da je vjerojatnost izvlačenja crvene kuglice

50%. Drugi kockar zna da na svaku crnu kuglicu, dolaze po tri crvene, te ispravno izračunava

vjerojatnost izvlačenja crvene kuglice od 75%. Može se zaključiti da je drugi kockar izložen

riziku kojim se, kroz poznavanje distribucije rezultata može upravljati, no prvi je kockar zbog

svog neznanja izložen neizvjesnosti. 2

Rizik je prisutan u gotovo svakoj ljudskoj djelatnosti, pa se stoga i definira na mnogo

različitih načina. Koncept rizika ima tri nužna elementa: percepciju da li se neki štetan

dogaĎaj zaista mogao dogoditi, vjerojatnost da će se on zaista dogoditi i posljedice štetnog

dogaĎaja koji bi se mogao dogoditi. Rizik je, dakle, rezultat sinergije interakcija ova tri

elementa.3

1 Miloš Srpčid D, „Upravljanje rizicima“, Nakladništvo d.o.o. Zagreb, 2013. str 17.

2 Ibid str 18.

3 Kereta J, „Upravljanje rizicima,“ RRiF, Broj 8, Zagreb, 2004, str. 48-53

4

Prikaz 1. Proces nastanka i upravljanja rizikom

Izvor : prema Karić M., (2009) :Koncepcija upravljanja rizikom, bilješke s predavanja, Sveučilište

Josipa Jurja Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

2.2 Vrste rizika

Nakon definiranja pojma rizika, u sljedećem ćemo poglavlju objasniti koje vrste rizika

postoje, te prikazati podjele.

Postoje razne vrste rizika, neka opća podjela je:4

Financijski (s financijskim posljedicama) i nefinancijski

Statički (prisutni bez obzira na promjene u gospodarstvu) i dinamički,

Osnovni (nevezani za osobu) i posebni (pojedinačna odgovornost),

Jasni i osigurivi - osobni - životno osiguranje,

imovinski – direktni i indirektni gubici,

odgovornosti – nenamjerne štete i propusti drugih,

Špekulativni (postoji vjerojatnost i gubitka i dobitka) – kockanje, klaĎenje, investicije.

U poslovnom sustavu postoje specifičnosti rizika, pa je jedna od podjela poslovnih rizika: 5

strateški - najčešće vezano uz strategiju poduzeća, ali i osobnu, mogu imati teške

posljedice, kao npr. propast poduzeća ili osobni bankrot,

poslovno – financijski – oni koji utječu na posao i financije (kao npr. tržišni i kreditni

4 Deželjin J, „Poduzetnički menadžment- Izazov, rizik, zadovoljstvo“, Zagreb, 2002, str.172.

5 Ibid, str 172.

PROMJENA NESIGURNOST RIZIK UPRAVLJANJE

RIZIKOM

5

programsko – projektni – slaba definiranost (svrhe, opsega posla, termina, troškova)

operativni – greške upravljanja, računalna greška, ljudska greška, greška u procesu.

tehnički – novi proizvodi, nove tehnologije, greška u konstrukciji, materijal,

vanjski – politički, lokalna zajednica, utjecaj dioničara,

zaštita okoliša – dozvole, promjena uvjeta okoline, nedostatak stručnjaka po nekom

pitanju zaštite okoliša, lokalna zajednica,

organizacijski – gubitak značajnog osoblja, dodatne potrebe osoblja, čekanje

odobrenja, nedostatak vremena za kvalitetno planiranje, promjena prioriteta,

nerazumljivost (procedure, odgovornosti).

2.3. Upravljanje rizikom

Upravljanje poslovnim rizicima objašnjava se kao poduzimanje aktivnosti koje dovode do

minimiziranja negativnog utjecaja koji izloženost rizicima može imati na poslovni rezultat.

Uzimajući u obzir da su uz aktivnost upravljanjima rizicima vezani visoki troškovi,

minimiziranje negativnog utjecaja rizika neće nužno dovesti do njegove eliminacije. Na

upravljanje rizicima može se istovremeno gledati kao na znanost, ali i na umjetnost. Ta

umjeća potrebno je upotrijebiti u različitim situacijama koje zahtijevaju mjerenje i upravljanje

rizicima. Kao znanost upravljanje rizicima temelji se na principima izvedenim iz kumulusa

znanja koje služi menadžerima rizika pri donošenju odluka kako efikasno upravljati rizicima

kojima je njihova organizacija izložena. Upravljanje rizicima važan je dio moderne poslovne

strategije i poslovne kulture, što je vidljivo iz činjenice da su uprave poduzeća diljem svijeta

rangirale upravljanje rizicima kao jedan od najvažnijih poslovnih ciljeva. Štoviše, efikasno

upravljanje rizicima predstavlja vodeću konkurentsku prednost gotovo u svim industrijskim

sektorima. 6

Pojam upravljanja rizicima iz članka 95. Zakona uključuje postupke i metode za: 7

1. utvrĎivanje,

2. mjerenje, odnosno procjenjivanje,

6 Miloš Sprčid D., „Upravljanje rizicima“, nakladništvo d.o.o. Zagreb 2013. Str 20

7 http://www.hnb.hr/supervizija/odgovori-zoki/h-upravljanje-rizicima-i-kontrola-rizika., str 2.

http://www.hnb.hr/supervizija/odgovori-zoki/h-upravljanje-rizicima-i-kontrola-rizika

6

3. ovladavanje i

4. praćenje rizika, uključujući i izvješćivanje o rizicima.

Navedeni pojam definiran je opisno u svrhu definiranja strategija i politika upravljanja

rizicima; a ne u svrhu propisivanja obveze organiziranja poslova upravljanja rizicima u jednoj

organizacijskoj cjelini. Ovo stoga što je upravljanje rizicima osnova poslovanja svake

kreditne institucije, te kao što je i navedeno osim postupaka utvrĎivanja, mjerenja i praćenja

koji su pasivnog karaktera, uključuje i aktivno poduzimanje radnji u cilju ovladavanja

rizicima; koje je nemoguće organizirati u jednoj organizacijskoj cjelini. 2 Sustav unutarnjih

kontrola propisan je Glavom XV. (člancima 180. - 189.) Zakona. Iz odredbi koje definiraju

funkciju kontrole rizika moguće je zaključiti da je većinu poslova upravljanja rizicima

moguće vezati za funkciju kontrole rizika; budući da ona sukladno Zakonu obavlja slijedeće

poslove: 8

1. analizu rizika,

2. praćenje rizika,

3. izvještavanje uprave i ostalih osoba o rizicima,

4. sudjelovanje u izradi, primjeni i nadzoru nad funkcioniranjem metoda i modela za

upravljanje rizicima.

U provedbu procesa upravljanja rizicima, prema ovim Uputama, uključeni su rukovoditelji na

svim razinama hijerarhijske ljestvice u Ministarstvu, područnim jedinicama u nadležnosti

Ministarstva te proračunskim korisnicima u nadležnosti Ministarstva. Pravila po kojima se

mora odvijati pojedni procesni korak opisana su u ovim Uputama. Proračunski korisnici u

nadležnosti Ministarstva dužni su izvješćivati o upravljanju rizicima osobe odgovorne za

realizaciju strateških ciljeva i provedbu načina ostvarenja, odnosno osobe odgovorne za

program u proračunu u skladu sa svojom ulogom u realizaciji ciljeva i provedbi načina

ostvarenja, odnosno u skladu sa svojom ulogom u realizaciji programa. Prema normi ISO

31000:2009 Sustav upravljanja rizicima je „Skup komponenata koje pružaju temelje i

organizacijske aranžmane za projektiranje, implementaciju, monitoring, pregled i stalno

poboljšanje upravljanja rizicima u cijeloj organizaciji.“9

8 http://www.hnb.hr/supervizija/odgovori-zoki/h-upravljanje-rizicima-i-kontrola-rizika.pdf, str 3.

9 ISO 31000:2009 Risk management - Principles and guidelines (Upravljanje rizicima - Načela i smjernice)str 12

http://www.hnb.hr/supervizija/odgovori-zoki/h-upravljanje-rizicima-i-kontrola-rizika.pdf

7

2.3.1. MeĎunarodna norma ISO 31000:2009

MeĎunarodna norma ISO 31000:2009, kao i sve druge ISO norme, globalnog je karaktera.

Tijekom 2010. godine doživljava svoju primjenu kao prva meĎunarodna norma za upravljanje

rizicima, u svijetu. Ona će pomoći onim organizacijama koje nisu ranije primijenile

upravljanje rizicima, a takoĎer i kompanijama koje su prilagodile svoje strategije potrebi

upravljanja rizicima, ali još nisu postigle očekivanu učinkovitost. Ova norma pisana je

uzimajući u obzir široki raspon interesa različitih organizacija. Ona ne daje samo informacije

o tome da poslovni procesi trebaju općenito biti prilagoĎeni upravljanju rizicima, već takoĎer

sadrži i preporuke kako ti poslovni procesi mogu biti implementirani kroz primjenu i

implementaciju aspekta upravljanja rizicima. Kao okvir za integraciju upravljanja rizicima u

organizaciji podrazumijeva ovlasti, resurse i sustav upravljanja koji omogućuje da učinkovito

upravljanje rizicima zauzme svoje mjesto, poboljšava se i prilagoĎava zahtjevima vremena.10

10

Risikomanagement für Organisationen & Systeme, Global competence in standards, 2008, str. 7.

8

3. PRANJE NOVCA

3.1. Definicija pranja novca

Termin pranje novca nastao je u SAD-u, u vremenu prohibicije, tj. vremenu zabrane alkohola,

gdje su kriminalci zareĎeni novac od ilegalne proizvodnje i krijumčarenja alkohola prikazali

kao zaraĎeu koju su ostvarili u lancima perionica, automobila. Pranje novca općenito

označava uvoĎenje ili uključivanje nezakonito stečenog novca (ili imovine u cjelini) u

regularne novčane tokove. Pranje novca podrazumijeva izvršavanje radnji kojima se prikriva

pravi izvor novca ili druge imovine za koju postoji sumnja da je pribavljena na nezakonit

način u zemlji ili inozemstvu uključujući: 11

a) zamjenu ili bilo kakav drugi prijenos novca ili druge imovine,

b) prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, raspolaganje, kretanja, vlasništva ili prava u

vezi s novcem ili drugom takvom imovinom

c) stjecanje, posjedovanje ili upotrebu novca ili druge imovine

Ilegalno stečen prihod omogućava kriminalcima razviti ekonomsku i političku moć i to na

račun poštenih graĎana i legalong poslovanja.

3.2. Faze pranja novca

Postupak pranja novca odvija se u tri definirane faze, a one su: 12

A) Faza polaganja (placement). Riječ je o prvom dijelu procesa, kad se sredstva, a to

je najčešće gotov novac, ubacuju u fi nancijski sustav ili se koriste kao sredstvo

plaćanja pri nabavi različitih vrijednosti. Zapravo, bitno je da se kriminalnim

11

Smjernice za provođenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma za kreditne institucije, kreditne unije i institucije za elektronički novac, Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, lipanj 2012. str 5 12

Katušid-Jergovid S, UDK 343.341 343.359 Primljeno 20. listopada 2007. Stručni članak str 622.-623.

9

putem stečena sredstva ubacuju u zakonite poslovne tokove. To je krucijalna,

najvažnija faza za detekciju prljavog novca, budući da je tada najlakše otkriti

prirodu i porijeklo sredstava. U kriminalnim poslovima uobičajeno se i u pravilu

koristi gotovina (bilo da je riječ o manjim iznosima – kod ulične prodaje droge,

prostitucije, šverca ljudi i sl., ili pak o većim iznosima – kao npr. kod prodaje

većih količina droge, naoružanja, korupcije, razbojništava), dakako upravo zato da

bi se izbjeglo identifi - ciranje subjekata koji sudjeluju u takvom poslu. Dakle,

takav novac ne može biti upotrijebljen a da se ne otkriju počinitelji nedopuštene

aktivnosti kojima su novčana sredstva nastala, pri čemu gotovina u visokim

iznosima izaziva pažnju i sumnju, pa se nastoji što prije iz tog oblika pretvoriti u

drugi, prikladniji za daljnju uporabu. Iz rakursa počinitelja to je i najrizičnija faza,

budući da su prema propisima većine zemalja banke i druge fi nancijske institucije

dužne prijaviti svaku veću transakciju.

B) Faza ležanja (layering). U ovom dijelu procesa nastoji se kojekakvim (često vrlo

brojnim) transakcijama prikriti pravo podrijetlo sredstava, pa i prvog imatelja

novca, sa svrhom da se zametne trag izvoru i dobije dojam anonimnosti. Kad se ta

faza promatra odvojeno od prve, uočljivo je da je riječ o nizu često pojedinačno

legitimnih transakcija, koje, meĎutim, imaju ilegalan cilj: odvojiti sredstva od

nezakonitog izvora. Najčešće rabljene tehnike u toj su fazi: krijumčarenje valute,

mijenjanje valute, doznake sredstava, korištenje shell poduzeća, korištenje

osiguravajućih društava, korištenje box offi ce i rezidentne pošte, korištenje

uvozno-izvoznih poduzeća, manipulacije računima, manipulacije garancijama,

obveznicama i vrijednosnicama, korištenje igračnica, poslovanje preko off shore

zona te odreĎene gotovinske kupovine. Ta se faza često sastoji od nekoliko

transfera izmeĎu banaka, brzojavnog i telefonskog doznačivanja izmeĎu različitih

računa otvorenih na različita imena u različitim zemljama, kupovine vrijednih

predmeta.

C) Faza integracije, prožimanja (integration). U toj fazi akteri integriraju svoja

sredstva u ekonomiju i fi nancijski sustav, pa ih miješaju s legitimnim sredstvima.

Time se, dakako, otežava detekcija pravog izvora novca, što i jest cilj cjelokupne

akcije. Ovdje akteri donose odluke o reinvestiranju takvog “prljavog” novca u

reproduktivni ciklus kriminalne djelatnosti ili pak u zakonito investiranje – tj.

poslovanje koje se odvija sukladno zakonima. Dakako, dio sredstava troši se na

raznovrsnu (osobnu) potrošnju počinitelja. U ovoj fazi procesa najpopularnije su

10

metode perača novca sljedeće:: Pranje novca (pojam, karakteristike, pravna

regulativa i praktični problemi) Osnivanje anonimnih kompanija (poduzeća) u

državama u kojim je zajam- čena tajnost. Tada sebi mogu davati zajmove iz

opranog novca tijekom buduće zakonite transakcije. Štoviše, da povećaju svoje

prihode, takoĎer će tražiti odbitak poreza zbog vraćanja zajma, a sebi će naplatiti

kamate na zajam. Slanje lažnih izvozno-uvoznih računa koji precjenjuju robu, što

omogu- ćuje peraču da novac iz jednog poduzeća i jedne zemlje prebaci u drugo

poduzeće u drugoj zemlji, a računi mu služe za dokazivanje porijekla novca fi

nancijskim institucijama. Jednostavnija metoda je transferiranje novca zakonitoj

banci iz banke koju ima perač, budući da se takve sumnjive banke lako mogu

kupiti u mnogobrojnim “poreznim rajevima”. Umjesto iznesenih naziva pojedinih

faza, The Anty Money Laundering Network preporučio je sljedeće termine: 1.

Skrivanje (hide): to bi odražavalo činjenicu da je gotovina često uvedena u

ekonomiju preko komercijalnih poduzeća koja mogu, znajući ili neznajući, biti dio

sheme pranja novca, a dokazano je da su najčešće ona posrednici izmeĎu kriminala

i fi nancijskog sektora; 2. Premještanje (move): jasno obrazlaže da se perač novca

koristi transferima, prodajom i kupnjom imovine te mijenja oblik i veličinu gomile

novca kako bi zamaglio trag izmeĎu novca i kaznenog djela ili novca i počinitelja

djela; 3. Ulaganje (invest): počinitelj troši novac - može investirati u imovinu

(sredstva) ili u stil života.

3.3. Metode pranja novca

Usporedno s tehnološkim razvojem društva, poveava se i broj sofisticiranih i kompleksnih

metoda za prikrivanje podrijetla nezakonito stečene imovine. MeĎu velikim brojem metoda,

izdvajamo neke od njih: 13

a) Mnogostruke transakcije – ako ista osoba u jednome danu, obavi dvije ili više

transkacija i ako ukupan iznos transakcija u jednome danu prijeĎe propisani limit za

utvrĎivanje i provjeru identiteta stranke ili obavješćivanje ureda

13

Opde smjernice za provođenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma, Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, rujan 2011. str 7.

11

b) Lažna društva – prikrivaju oprana sredstva dok „isturena poduzeća“ obavljaju zakonite

poslovne aktivnosti u svrhu prikrivanja pranja novca. Ova se metoda često koristi u

fazi prikrivanja, dok se procedura pranja novca sama po sebi može provoditi u

nekoliko zemalja.

c) Kasina – žetone kasina osoba kupuje gotovinom, odigra nekoliko serija sa nekoliko

žetona i zatraži isplatu većine preostalih žetona, koje poslije deponira na račun trećih

osoba.

d) Korištenje nominalnih predstavnika – ovo je najčešće korištena metoda pranja novca u

fazi plasiranja. Osoba koja želi prljavi novac uvesti u financijski sustav, može pokušati

prikriti podrijeklo nezakonito stečene imovine uključujući nominalnog predstavnika

kao što su član obitelji, prijatelji ili poslovni poznanici koji uživaju ppovjerenje

zajednice i obavljaju transakcije u „peračevo“ ime. Nominalni predstavnik tako lakše

može izbjeći otkrivanje izvora prljavog novca.

e) Strukturiranje – uključuje strukturiranje većih iznosa gotovine iznadlimita za

identifikaciju u manje iznose gotovinskih transakcija i njihovo plasiranje u financijski

sustav. Navedene manje iznose najčešće u sustav deponira veći broj osoba čime

„perač“ pokušava izbjeći otkrivanje odnosno obvezu obavješćivanja o gotovinskim

transakcijama iznad odreĎenog iznosa i obvezu identificiranja stranke.

f) Kupanja imovine gotovinom – prilikom gotovinske kupnje visokovrijednih dobara ili

luksuznih proizvoda (nakit, jahta, brod i slično) kao i nekretnina i zemljišta, je

imovina najčešće registrirana na ime bliskog suradnika ili roĎaka radi prikrivanja

njena pravog podrijetla i ime pravog vlasnika.

g) Kupnja/prodaja strane valute – nezakonito stečena sredstva koriste se za kupnju strane

valute koja se kasnije trasferira u bankovne račune u offshore financijskim centrima

cijelog svijeta.

h) Okrupnjavanje – manje denominacije (npr $10 ili $20) nezakonito stečenih novčanih

sredstava, kao što su sredstva stečena od ulične preprodaje droge, razmjenjujući za sve

veće denominacije ($100, $200 ili $500) radi lakšeg skrivanja novčanih sredstava pri

prekograničnim kretnjama.

12

3.4 Suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj

Suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj nije u nadležnosti

samo jedne institucije nego je to sustav u kojemu su zakonski definirane uloge sudionika i

njihova meĎusobna interakcija i suradnja, a čine ga: 14

1. tijela prevencije – obveznici (banke, stambene štedionice, mjenjačnice, društva za

osiguranje, brokeri, odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici i dr.) i Ured za

sprječavanje pranja novca kao središnja analitička služba

2. nadzorna tijela – Financijski inspektorat, Porezna uprava, HNB, Hrvatska agencija za

nadzor financijskih usluga

3. tijela kaznenog progona – policija, državno odvjetništvo i sudstvo.

Odbor Hrvatske narodne banke za sprječavanje pranja novca i sprječavanje financiranja

terorizma (u nastavku teksta: Odbor) osnovan je u ožujku 2007. Zadaća Odbora je da odreĎuje

i koordinira postupke i aktivnosti HNB-a pri obavljanju zakonskih nadležnosti središnje banke

u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te da definira stavove o

pojedinim pitanjima iz tog područja. Odbor odlučuje o zahtjevima drugih tijela za dostavu

informacija i podataka, prati provoĎenje uzajamno preuzetih prava i obveza, uključujući

razmjenu informacija i podataka na temelju sklopljenih sporazuma s drugim tijelima,

priprema i predlaže zaključivanje sporazuma o suradnji s drugim tijelima, predlaže izradu i

donošenje podzakonskih akata stručnim službama te sudjeluje u izradi zakonskih propisa o

sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. U suradnji s HGK i HUB-om Odbor

sudjeluje u organizaciji edukacija za obveznike koje HNB nadzire.

Ured je samo jedna karika u lancu u sustavu suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma

koja tek u interaktivnoj suradnji s drugim nadležnim tijelima (DORH, USKOK, MUP, SOA,

HNB, HANFA i nadzornim službama Ministarstva financija) i stranim financijsko-

obavještajnim jedinicama može u potpunosti dati svoj puni doprinos u cilju sprječavanja

korištenja financijskog sustava RH za pranje novca i financiranje terorizma.: 15

14

http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-pranje-novca-terorizam.htm 15

http://www.mfin.hr/hr/sprjecavanje-pranja-novca

13

1. Tijela prevencije:

Obveznici: banke, štedne banke, kreditne unije, ovlašteni mjenjači, osiguravajuća društva,

prireĎivači igara na sreću, brokeri, odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici i drugi.

Ključni element preventivnog sustava je obveza banaka i drugih Zakonom odreĎenih

obveznika obavješćivati Ured o:

sumnjivim (gotovinskim i negotovinskim) transakcijama kada banke i drugi obveznici utvrde

sumnju na pranje novca i financiranje terorizma bez obzira na visinu transakcije (režim

sumnjivih transakcija) (čl. 42. Zakona),

banke i drugi obveznici su o sumnjivoj transakciji dužni Ured obavijestiti prije izvršenja

sumnjive transakcije i obvezni su navesti razloge za sumnju na pranje novca i

financiranja terorizma.

2.Tijela nadzora:

a) Nadzorna tijela: obavljaju nadzor nad obveznicima u pogledu primjene mjera za

sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma temeljem Zakona:

a)Hrvatska narodna banka,

b)Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga,

c)Financijski inspektorat Republike Hrvatske,

d)Porezna uprava,

e)Carinska uprava.

b) Hrvatska narodna banka: nadzire provedbu Zakona kod banaka i drugih kreditnih

institucija.

c) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga: nadzire provedbu Zakona kod sudionika

tržišta kapitala, fondova i osiguranja.

d) Financijski inspektorat: nadzire provedbu Zakona, kao primarni nadzornik, u sektoru tzv.

nebankovnih financijskih institucija (mjenjača, pružatelja usluga transfera novca i dr.), te u

sektoru profesionalnih djelatnosti (odvjetnici, javni bilježnici, računovoĎe, revizori i porezni

savjetnici).

e) Porezna uprava: nadzire provedbu Zakona kod prireĎivača igara na sreću. Porezna uprava

takoĎer provjerava poštuju li domaće pravne i fizičke osobe propisano ograničenje naplate u

14

gotovini u iznosu preko 105.000,00 kn., odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti

preko 15.000,00 EUR-a.

f) Carinska uprava: nadzire prijenos gotovine preko državne granice.

3. Ured za sprječavanje pranja novca:

Ured kao hrvatska financijsko obavještajna jedinica je posredničko tijelo, s jedne strane,

izmeĎu financijskog i nefinancijskog sektora (banaka i dr.), koji Uredu prijavljuju sumnjive

transakcije i tijela za provedbu zakona (policije i odvjetništva), te sudova, s druge strane.

4. Tijela kaznenog progona:

a) Policija: provodi policijske izvide i financijske istrage kaznenog djela pranja novca

postupajući po predmetima iniciranim od strane Ureda, od strane drugih tijela nadzora, i

pokrenutih na vlastitu inicijativu.

b) Državno odvjetništvo: usmjerava rad policije u obradama pranja novca po predmetima

Ureda, te po predmetima drugih tijela iz sustava sprječavanja pn/ft, te koordinira rad drugih

nadzornih tijela.

5.PravosuĎe:

Sudovi: pred sudom se provodi kazneni postupak za kazneno djelo pranja novca i oduzimanje

imovinske koristi, koji su inicirani od strane svih nadležnih tijela iz sustava sprječavanja pn/ft.

15

4. TERORIZAM

4.1. Terorizam- definicija

Terorizam je namjerno i sustavno ubijanje, sakaćenje i ugožavanje nevinih kako bi se u njih

utjeralo strah radi neke političke svrhe. Ta definicija, koju su predložili analitičari 1979.

godine, po svojoj je jasnoći i sažetosti još uvijek najbolja. Fanatične male skupine, državni

agenti i širi pobunjenički pokreti, koji nastoje postići političke i vojne ciljeve koje je, po

njihovoj procjeni, nemoguće postići na redovnim političkim forumima ili na bojnom polju

protiv cijele vojske, koriste terorizam, koji je danas postao poznato obilježje svjetske politike i

sukoba. Terorizam je uvijek politički, čak i kada pokazuje druge motive, kao što su vjerski,

ekonomski ili društveni. 16

Terorizam nije ni filozofija ni pokret. Terorizam je sredstvo. Ni iako možemo pokazati

slučajeve u kojima je terorizam korišten u ime ciljeva koje bi većina liberala smatrala

pravednim, to ne znači da je čak i u takvim slučajevimauporaba terorizma, koji prema

definiciji narušava temeljna prava nedužnih civila, moralno opravdana. 17

Financiranje terorizma, predstavlja problem koji u današnje vrijeme ozbiljno zaokuplja čitavu

meĎunarodnu zajednicu. Intenzitet meĎunarodnih terorističkih aktivnosti ovisi o sredstvima

koja teroristi mogu pribaviti, stoga je od velikog značaja za sprječavanje i otkrivanje

financiranja terorizma, onemogućiti i pravodobno razotkriti pokušaje financiranja terorističkih

aktivnosti.18

16

Harmon Christopher C. „Terorizam danas“, , Golden marketing, Zagreb 2002., str 19 17

Wilkinson P. „Terorizam protiv demokracije“, Golden marketng, Zagreb 2002.str 29 18

Opde smjernice za provođenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma.Republika Hrvatska, Ministarstvo Financija, str 8.

16

4.2. Odabir terorističkih ciljeva

Neophodno je, meĎutim, razmotriti i kako su se promijenili ciljevi, a ne samo terorističke

aktivnosti. To se može vidjeti u odnosu na London koji je dobar primjer mjesta za terorističku

aktivnost. Sljedeće značajke se odnose na mogućnost da grad postane cilj napada: 19

- London je svjetski grad, sličan Parizu, Rimu, New Yorku ili Washingtonu i

zato je pogodna pozornic za dramatične dogaĎaje

- On je „glavni grad“ u svakom smislu: kraljevskom, parlamentarnom,

političkom, službenom, vojnom i sigurnom

- On je jedan od svjetskih financijskih centara, opskrbljen odličnim

elektroničkim komunikacijama,

- Zbog kvalitete komunikacije takoĎer je središte masovnih medija, naročito za

medije sa Srednjeg istoka,

- Ima dugotrajnu tradiciju davanja azila i tolerancje prema radikalnim

stajalištima,

- Važan je intelektualni i akademski centar

- Važno je prometno odredište, naročito za zračni promet,

- Važan je diplomatski centar

Razmatrajući dalje ovu temu, zanimljivo je usporedti posljedice različtih oblika terorizma za

slične lokacije. U Parizu je bilo šest bombaških napada izmeĎu srpnja i listopada 1995., a

ciljevi su bili vlakovi i postajr metroa ili tržnice. U napadima je bilo osam mrtvih i 160

radnjenih. U Londonu je bilo šest bombaških napada izmeĎu veljače i travnja 1996.; prvi u

Docklandsu, a posljednji na Hammersmith Brdgeu. Poginulo je troje ljudi, a ranjeno 67 ljudi.

Osnovna razlika izmeĎu ta dva napada leži u tome da u Parizu nije bilo prethodnog

upozorenja o napadima. Napadi su izvedeni na javnim mjestima gdje sezadržava mnogo ljudi,

te im je namjera bila izazvati strah i paniku. Ta je činjenica uzrokovala veliku razliku izmeĎu

sigurnosnih mjera koje su poduzete u Londonu 1996. I onih koji su provedene u Parizu 1995.

Posljedice bombi u Parizu su takoĎer zanimljiv primjer širenja oslejdica terorističkih nasilja

na pojedince. U tim su napadima žrtve bili putnici, kupci ili slučajni prolaznici. To ilustrira

19

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003., str 17

17

opći odmak od vojnika, policajaca ili diplomata kao cljeva, a prema onma koji nemaju nkakvu

vidljivu vezu s terorističim zločinima. 20

4.3 Terorizam u budućnosti

Kako se približava 21. stoljeće, terorizam više nije margnalni, lokalni problem naših vlada,

već je jedan od najvećih sigurnosnih problema. Terorizam je danas sveprisutan- svaki dan u

svijetu eksplodiraju bombe zbiog tisuću različitih razloga; meĎutim, on se danas pokazuje u

oblicima koji su drastično različiti od onih u prošlosti. 21

Prema Huntingtonovu viĎenju, zbivanja koja donosi budućnost uključuje sukobe vodećih

civilizacija svijeta. Civilizacije se tipično izgraĎuju oko religije. Prema Huntingtonu, svijet je

sada podijeljen na kinesku, japansku, hinduističku, islamsku, pravoslavnu i zapadnu

civilizaciju. Ovu posljednju dijeli na europsku, sjevernoameričku i latinskoameričku podvrstu.

Prema njemu, svijet koji nastaje neće biti poprište stalnih sukoba svake od različitih

civilizacija s ostalima. On ističe stvaranje meĎucivilizacije. Općenito, meĎutim Huntingtion

smatra da je islamska civilizacija najsklonija sukobu i da ja zapadna civilizacija zbog razloga

koji su u vezi s njenim globalin utjecajem i neprijateljstvom koje izaziva, najvjerojatniji cilj

meĎucivilizacvijskih napada. U takvim okolnostima, Hunington vjeruje da meĎucivilizacijski

sukobi imaju dva oblika. Prvi i najčešći su sukobi na razdjelnicama. Oni uključuju sporove na

mikrorazini izmeĎu susjednih zemalja iz različitih civilizacija ( na primjer Armanija i

Azerbajdžan), izmeĎu skupina iz razliitih civilizacija unutar iste zemlje i, donekle

redundantno, izmeĎu skupina koje pokušavaju stvroiti nove države od ostataka starih ( na

primjer Kosovo od dijela Jugoslavije). Drugi oblik su sukobi izmeĎu stožernih država. On

definira stožerne države ko vodeće, tipične i najmoćnije države različitih civilizacija: na

primjer Kina i Rusija igraju takvu ulogu u kineskoj i pravoslavnoj civilizaciji. Izravni sukobi

izmeĎu stožernih država mogu izazvati visoku razinu nasilja, a, kao što primjećuje Hunington,

isto se može dogoditi i kod sukoba na razdjelnicama kod kojih stožerne države različitih

civilizacija pomažu svojim slabijim saveznicima iz iste civilizacije. Prema Huntingtonovim

stajalištima promjene u terorizmu mogu se dogoditi u isto ili gotvo isto vrijeme kao kod

20

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003., str 18 21

Wilkinson P. „Terorizam protiv demokracije“, Golden marketng, Zagreb 2002.str 34

18

drugih oblika nasilih političkih sukoba koji se odvijaju u svijetu. Na kraju, postoji i

mogućnost da se klasifikacija terorističkih incidenata pokaže prvim indikatorom promjene

karaktera meĎunarodnih sukoba. Hipotetski gledano, prelazak u meĎucivilizacijski terorizam

može prethoditi općenitijoj promjeni koordinata meĎunarodnih sukoba. Kako bismo ocijenili

Huntingtonovu hipotezu na gore izložen način, skupili smo podatke iz nekoliko izvora. Popis

terorističkih napada izmeĎu 1968. – 1990. Dobiven iz skupa podataka ITERATE II i

ITERATE III. Za posthladno razdoblje (Berlinski zid je srušen sredinom 1989.) od 1990.

Nadalje, služili smo se trima izvorima podataka. Koristili smo zbirku (Obrasci meĎunarodnog

terorizma)Patterns of Global Terrorism američkog State Departemnta, kronologiju važnijih

terorističkih incidenata u 1995. I 1997., te Rand-St. Andrewa kronologiju za 1994. I 1996.

Kao posljednje uzeli smo dogaĎaje iz 1992. I 1995. Iz kolekcije ITERATE Terrorism: 1992.-

1995. Ti dogaĎaji, ukupno njih oko 5278, klasificirani su na dva načina. Oba su temeljena na

civilizacijskom podrijetlu počinitelja i ciljeva napada,. Svaki smo dogaĎaj klasificirali

koristeći Huntingtonovoj listi sedam civilizacija svijeta koje je ranije spomenuta, iako smo

zbog posebnih okolnosti Izrael i Izraelce tretirali kao zasebnu kategoriju. Koristeći njegovu

klasifiklaciju civilizacija, stvorili smo specifičnije kategorije. Iz koje od šest civilizacija su

počinitelji i ciljevi? Tko je koga napadao? Kada? Različite informacije prikazane su u Tablici

1. U prvom stupcu prikazane su godine u kojima se incident dogodio. U drugi smo stuac

unjeli omjer apsolutnog broja terorističkih incidenata izmeĎu civilizacija prema apsiolutnom

broju incidenata unutar iste civilizacije. Treći stupac prikazuje ta dva oblika dogaĎaja u

postotcima. Na primjer, u prvom redu 52 dogaĎaja izmeĎu civilizacija čine 67 ukupnog broja

od 77 dogaĎaja, a 25 dogaĎaja unutar iste civilizacije čine 35 posto od ukupnog broja od 77

dogaĎaja. Sljedeći stupac prikazuje omjer broja unutar iste civilizacije i broja dogaĎaja

izmeĎu civilizacija. Što se taj omjer više približava vrijednosti 1.0, to se više izjednačava broj

tih dvaju oblika dogaĎaja. Omjer od otprilike .50 značio bi da je broj dogaĎaja unutar iste

civilizacije iznosio polovinu broja dogaĎaja izmeĎu civilizacija, odnosnopribližno jednu

trećinu svih dogaĎaja u jednoj godini. U petom stupcu koristili smo vrijednosti prirodnog

logaritma toga omjera. U svakoj godini s političkim napetostima, na primjer 1972., bilo je

više nasilja, dok ga je u mirnijim godinama bilo manje od prosjeka. U općenitom smislu, naši

rezultati su u skladu sa Huntingtonovim općim postavkama. Postoji bitan pomak u karakteru

terorističkih napada- od napada unutar iste civilizacije prema onima u kojima su počinitelji i

19

ciljevi iz različitih civilizacija. Što se terorizma tiće, možemo ustanoviti sve jači sukob

civilizacija. 22

Tablica 1. DogaĎaji unutar (U) i izmeĎu (I) civilizacija

Godina I/U

%I

prema

%U

Omjer U

prema I

Logaritamski

omjer

1968. 52/55 67/32 .48 -.318

1969. 97/44 69/31 .453 -.029

1970. 106/69 60/39 .65 -.186

1971. 89/48 65/35 .539 -.268

1972. 74/168 31/69 2.27 -.356

1973. 156/63 71/29 .404 -.393

1974. 176/90 66/33 .511 -.291

1975. 147/83 63/36 .565 -.248

1976. 182/71 72/28 .390 -.409

1977. 171/64 73/27 .374 -.429

1978. 62/26 71/30 .419 -.377

1979. 143/74 66/36 .517 -.286

1980. 111/47 70/30 .423 -.373

1981. 100/49 67/33 .490 -.309

1982. 82/44 65/35 .536 -.270

1983. 77/55 58/42 .714 -.146

1984. 86/61 58/42 .709 -.149

1985. 99/73 58/42 .737 -.132

1986. 71/71 50/50 1.0 0.0

1987. 89/71 55/44 .798 -.098

1988. 71/59 54/46 .831 -.080

1989. 51/49 53/47 .902 -.045

1990. 77/57 58/42 .740 -.131

1991. - - - -

1992. 255/134 66/34 .525 -.279

1993. - - - -

1994. 113/207 35/65 1.832 -.263

1995. 321/258 55/45 .803 .-.095

1996. 120/99 55/45 .825 -.0835

1997. 36/47 43/57 1.306 -.116

Izvor : Taylor M i Horgan J., Terorizam u budućnosti,Golden marketing, Zagreb 2003., str 100.

22

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003. Str 96.-100.

20

Naši rezultati nam omogućuju da budemo specifični u opisu karaktera terorističkih akcija

izmeĎu civilizacija. Možemo razlikovati tko i je izvodio terorističke napade protiv koga. U

općenitom smislu, naši rezultati potvrĎuju Huningtonova stajališta bez mnogo odstupanja.23

Tablica 2. Islamski napadi na:

Godina Uk% Zapad Izrael Pravosl. Afrika Kina Japan Hinduist.

1968. 80.0 16.0 64.0 - - - - -

1969. 72.7 11.4 56.8 4.5 - - - -

1970. 68.1 52.2 14.5 1.4 - - - -

1971. 47.9 31.3 16.7 - - - - -

1972. 76.8 14.9 60.7 - 1.2 - - -

1973. 74.6 27.0 41.3 3.2 - - - 3.2

1974. 57.8 32.2 22.2 1.1 - - 2.2 -

1975. 54.2 33.7 18.1 - - - 1.2 1.2

1976. 46.5 25.4 21.1 - - - - -

1977. 45.3 25.0 17.2 3.1 3.1 - - -

1978. 38.5 19.2 15.4 6.8 - - - -

1979. 73.0 62.2 4.1 6.4 - - - -

1980. 63.8 48.9 8.5 8.2 - - - -

1981. 61.2 44.9 26.1 2.3 - - - 2.0

1982. 34.1 27.3 2.3 3.6 - 2.3 - -

1983. 67.3 60.0 3.6 6.6 - - - -

1984. 75.4 59.0 9.8 6.8 - - - -

1985. 53.4 37.0 9.6 5.6 - - - -

1986. 59.2 47.9 5.6 - - - -

1987. 53.5 43.7 4.2 3.4 1.4 1.4 1.4 1.4

1988. 39.0 25.4 6.8 6.5 1.7 1.7 - -

1989. 54.3 43.5 2.2 7.0 2.2 - - -

1990. 29.8 19.3 3.3 - - - - -

1991. - - - - - - - -

1992. 53.9 33.1 10.5 2.0 - 1.5 1.5 3.0

1993. - - - - - - - -

1994. 60.2 35.4 15.0 4.9 0.5 4.4 - -

1995. 67.6 42.5 14.3 7.7 - 1.5 0.8 0.8

1996. 55.6 27.3 13.1 10.1 - 1.0 - 4.0

1997. 66.7 45.8 8.3 10.4 - - - 2.1

23

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003., str 103

21

Izvor : Taylor M i Horgan J., Terorizam u budućnosti,Golden marketing, Zagreb 2003., str 104

Tijekom godina su počinitelji meĎucivilizacijskih teroristikih napada (vidi Tablicu 2) najčešće

bile skupine i pojedinci iz islamske civilizacij. Glavni ciljevi takvih meĎucivilizacijskih

napada su bili na Zapadu ( vidi tablicu 3). MeĎutim, mi smatramo da u kontekstu takve opće

istine ima nekoliko stvari koje treba posebno istaknuti. Prvo, u skladu s inicijalnim rezultatma

koje smo i ovdje naveli, uloge počinitelja i žrtve definirane su prije završetka hladnog rata. U

tom je smislu terorizam ponovo možda bio prethodni indikator za druge oblike sukoba.

Drugo, kad se govori o terorizmu gdje su počinitelji muslimani, uvijek se misli da je arapsko-

izraelski sukob glavni razlog takvog nasilja. Ali nakon što smo napade na Izrael uvrstili u

posebnu kategoriju, ustanovili smo da oni čine samo manji dio ukupnog broja. MeĎutim,

državljani ili stanovnici zapadnoeuropskih zemalja su bili vrlo česte mete napada koje su

izvodile muslimanske skupine koje se služe nasiljem. Nadalje, naš skup podataka vjerojatno

ne ističe dovoljno napade koje su rasističke desničarske skupine izvodile u Austriji,

Njemačkoj, Švedskoj i drugdje protiv muslimanskih stanovnika tih zemalja. Ulični napadi

bandi mladih u Marseillu, Berlinu, Oslu ili Stockholmu rijetko dobivaju status terorizma,ali

po našem mišljenju oni su zaista oblik meĎucivilizacijskog sukoba u kojem se koristi nasilja.

Nismo očekivali, ali svejedno moramo spomenuti da afričke skupine južno od Saharedaju

osjetan doprinos ukupnom broju teriorističkih napada. Opis dogaĎaja iz skupa podataka

pokazuju da su afričke skupine mnoge od tih napada izvele protiv predstavnika meĎunarodnih

organizacija čija su sjedišta u zapadnoj civilizaciji, a koji su bili uhumanitarnoj službi u

zemljama južno od Sahare. Sve u svemu naši rezultati podupiru Huntongtonovu hipotezu o

sukobu civilizacija. 24

24

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003., str 104. – 107.

22

Tablica 3: Napadi na zapad od strane:

Godina Uk% Islam Afrika Pravosl. Kina Japan Hinduist

1968. 20.0 16.0 - 4.0 - - -

1969. 29.5 11.0 6.8 - 2.3 6.8 2.3

1970. 69.6 53.2 5.8 - 7.2 1.4 2.9

1971. 50.0 31.3 - 4.2 10.4 2.1 2.1

1972. 23.8 14.9 - 6.5 1.8 - -

1973. 34.9 27.0 1.6 6.3 - - -

1974. 58.9 32.2 6.7 15.6 1.1 3.3 -

1975. 63.9 33.7 18.1 2.4 3.6 4.8 1.2

1976. 42.3 25.4 11.3 4.2 1.4 - -

1977. 57.8 25.0 18.8 12.5 - - -

1978. 53.8 19.2 26.9 7.7 - - -

1979. 68.9 62.2 1.4 - 1.4 4.1 -

1980. 63.8 48.9 2.1 4.3 8.5 - -

1981. 63.3 44.9 4.1 14.3 4.5 2.3 2.3

1982. 61.4 27.3 6.8 18.2 1.8 1.8 -

1983. 80.0 60.0 14.5 1.8 - - -

1984. 70.5 59.0 8.2 - 1.6 1.6 -

1985. 65.8 37.0 11.0 4.1 9.6 1.4 1.4

1986. 71.8 47.9 4.2 2.8 11.3 4.2 1.4

1987. 84.5 43.7 5.6 4.2 28.2 2.8 -

1988. 62.7 25.4 3.4 1.7 30.5 1.78 -

1989. 82.6 43.5 4.3 8.7 26.1 - -

1990. 77.2 19.3 15.8 14.0 26.3 - 1.8

1991. - - - - - - -

1992. 59.4 33.1 12.0 2.3 12.0 - -

1993. - - - - - - -

1994. 61.7 35.4 12.6 11.2 2.4 - -

1995. 67.2 42.5 18.5 3.5 1.2 1.2 .4

1996. 62.6 27.3 22.2 4.0 8.1 - 1.0

1997. 64.6 45.8 10.4 6.3 2.1 - -

Izvor : Taylor M i Horgan J., Terorizam u budućnosti ,Golden marketing, Zagreb 2003., str 105

4.4 Pojam superterorizma

Superterorizam je bio jedna od glavnih opsesija Clintonove administracije, slično kao što je za

vrijeme Ronalda Reagana sovjetsko „carstrvo zla“ širilo strah. Predsjednik nije davao

23

intervjue tisku u razdoblju izmeĎu afere s Monikom Levinsky i NATO-vog rata u Jugoslaviji.

Ipak je prekršio zavjet šutnje prije objave o novom velikom ulaganju sredstava u jednostran

proglašen rat s mračnim silama superterorizma. ZaćuĎujuće je da se političari još nisu

potpuno složili oko precizne definicije tog termina, a da se u akademskim krugovima ii u

praksi on već uvelike koristi za označavanje očekivane upotrebe kemijskom, biološkog,

nuklearnog i radiološkog oružja od strane terorističkih skupina u budućnosti. Pojmom

superterorizam se često takoĎer ioznačavaju napadi teorista na informacijske sustave. Taj

pojam, meĎutim, nosi i druge konotacije osim vrste oružja koju je napadač izabrao. Njime se

označava drugačija vrsta terorista koji je spreman na nove stvari i bezobzirne inovacije u ime

svojih ciljeva. Nijime se opisuje pobunjenik koji je spreman srušiti načelo Briana Jenkinsa da

„ teroristi žele da ih mnoštvo ljudi vidi i čuje, a ne da mnoštvo ljudi pogine“. 25

Clintonova je administracija zatražila da se 28 posto od 10 milijardi dolara iz proračuna

namijeni borbi protiv terorizma u fisklnoj godini 1999.-2000. Namijeni isključivo borbi protiv

kemijskog, biološkog i informatičkog terorizma i pripremas za otklanjanje posljedica takvih

napada. Bilo koji svjetski diktator službe za borbu protiv terorizma izvan Sjedinjenih Država

bio bi vrlo zadovoljan proračunom koji je samo mali dio iznosa koji je Clintonova

administracija namijenila za borbu protiv superterorizma. Iako je u omjeru prema ukupnim

troškovima za američku obranu taj iznos mali, u okvirima borbe protiv terorizma to je zaista

golema svota novca. 26

4.4.1. Dokazi o superterorizmu

U travnju 1998. Je voĎa Palestinskog islamskog Ďihada (PIJ) Assad al-Tamimi govrio na

pogrebnoj svečanosti koju je organizirao Hamas u Amanu, Jordan. Njegove rijei su oživjele

sablast jedne od velikih opasnosti modernog doba; uporabu oružja za masovno uništenje od

strane neke terorističke skupine. Al-Taminije govorio kako se lako može mabaviti biološko

oružje i tako potaknuo špekulacije da je PIJ to već učinio. Osvrnuo se na i na paniku koja je

nastala nakon izvještaja da je Irak u duty-free robi prokrijumčario antraks u Veliku Britaniju

mjesec dana prije toga i tako pokazao da je PIJ dvjestan važnosti psihološke dimenzije oružja

25

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003. str 136. 26

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003. str 138.

24

za masovno uništenje. U studenom 1998. Je u optužbi prem amerčkim federalnimsudom

protiv Osame bil Ladena, funadamentalističkog voĎe skupine al-Qaide koja se sumnjiči za

bombaške napade na američke ambasade u Nairobiju i Dar-es-Salaamu u kolovozu iste

godine, navedeno da on od 1993. Godine pokušava nabaviti kemijsko oružje.ti navodi su

ocijenjeni kao potporab američkim tvrdnjama da je bil Laden . uz podršku Sudanske

nacionalne islamske fronte, uskladištio i/ili proizvodio kemijsko oružje u farmaceutskoj

tviornici Al-Šifi u Kartumu. Ta je tvrdnja iskorištena za dodatno opravdanje za zračne udare

na tvornicu kolovozu 1998. Tu je još i napad sekte Aum Shinrikyo sarinom u Tokiju 1995. Se

smatra razdjelnicom, prvim slučajem da je teroristička skupina stvarno uporabla kemijsko

oeužje u nastojanju da ubje veći broj civilnih osoba.27

Podaci iz izvora obrascima globalnog

terorima amerikog State Departmenta navode sljedeće zaključke:28

-porastao je broj incidenata sa smrtonosnim ishodima (tj. onih s najmanje jednom

poginulom osobom)

-ima relativno više incidenata s većim brojem smrtnih slučajeva(više od deset) i

-svake godine ima sve više poginulih u akcijama meĎunarodnog terorizma

Druga pretpostavka je da teroristi pokušavaju unaprijediti svoju tehnologiju. Treća je da, kad

se jednom prijeĎe granica, više nema povratke. Smatra se da se teroristi natječu u broju

ubijenih i u tehnologiji. Četvrta tvrdnja je da gubitak kontrole nad kemijskim i biološkim

sredstvima, te naročito nuklearnim materijalom, u bivšem Sovjetskom Savezu i Istočnoj

Europi omogućuje širenje potencijalnog oružja. Peta pretpostavka je da je danas lakše

proizvesti oružje za masovno uništenje kod kuće jer se upute lako mogu pronaći na Internetu.

4.5 Biološko oruţje: Aum Shinrikyo sekta

Pitanje mogućeg terorističkog napada biloškim oružjem u SAD-u zokuplja nacionalne službe

sigurnosti službenog Washingtona od 1995. Katalizator tog procesa i izvor velikog utjecaja na

27

Ibid, str 140. 28

Ibid, str 141.

25

njega je bilo otkriće 1995. Godine da je japanska skupina Aum Shinrikyo, koja je proizvela

sarin i uporabila ga u cilju izazivanja velikog broja žrtava, u željezničkom napadu poginulo je

dvanaest ljudi, takoĎer pokušala proizvesti i raspršiti toksin botulizma antraks. Priča o Aumu

biološkom oružju je priča o margnalnoj vjerskoj sekti koja se normalno ne b smatrala

„terorističkom“ skupinom, no čiji je megalomanijom opsjednut voĎa uključio u svoj program

djelovanja proizvodnju nervnih plinova i biološkog oružja. Skupina je navodno raspolagala

neobično velikim financijskim resursima u vrijednosti dvadesetaka i stotina milijuna dolara,

od kojih je jedan dio utrošen na nabavu opreme i pogona za proizvodnju tih sredstava. 29

Q-groznica se kao fenomen pojavila u Japanu početkom 1987., a u siječnju su pripadnici

Auma oboljeli od respiratornog sindroma za koji je Endo zaključio da je Q-groznica. 30

Nadalje, u knjzi se navodi podatak kako nema poveznice i pravih dokaza izmeĎu Q-groznice i

skupine Auma.

Ebola je prvi put izbila u Africi, u Zairu, 1976. Drugi put se to dogodilo Sudanu 1979., a treći

put 1995., ponovo u Zairu. Godine 1992. Kad je skupina Aum otputovala u Zair, u Africi nije

bilo prijavljen niti jedan slučaj ebole. MeĎutim mjesec ili dva prije njihova puta japanski se

turist na fotosafariju na gorile zarazio hemoralgijskom groznicom koja se razvila tek nakon

njegova povratker u Japan. On je preminuo, a javno priopćenje o eboli kao pretpostavljenom

uzroku potaknulo je Aum na putovanje. Nije poznato je li se 1992. Kultura ebole mogla

nabaviti u bilo kojem centru za uskladištenje u Zairu. 31

TakoĎer piše kako nepostoje nikakvi

dokazi da je Aum posjedovao uzorak ebole, niti su japanske vlasti pronašle ikakve dokaze o

umješanosti Aum-a i genetičkog inženjeringa.

Aum je izmislio vjerski ritual za inicijaciju i sakupljanje novca uz pomoc „DNK i limfocita“

voĎe grupe Shoka Asahare i predstavio ga u siječnju 1989. Asahara je tražio da Endo naĎe

metodu za repliciranje njegovih „DNK limfocita“, pa je zato kupljen „DNK stroj“ koje je

tome trebao služiti. U priči o Aum-u treba istaći dvije bitne činjenice koje se odnose na

„terorističke“ skupine i njihovu sposobnost da proizvedu biloško oružje. Prva je da ja Aum-ov

pokušaj završio potpunim neuspjehom usprkos uloženom vremenu i znatnim sredstvima.

Njihov financijski proračun je bio praktički neograničen, nabavili su odgovarajuću opremu,

utrošili četiri godine u radu s dva „elementarna“ gasa, a meĎu svojim osobljem su imali

pojedince s dodiplomskih i poslijediplomskim obrazovanje od kojih je okio dvanaest

29

Ibid, str 152. 30

Ibid, str 157. 31

Ibid, str 157

26

sudjelovalo u pokušaju proizvodnje biolopkih sredstava. Druga je obilje krivih informacija,

dezinformacija i netočnosti u vezi Aumovim pokušajima proizvodnje biološkog otrova koji su

bez provjeravanja i ispitivanja ponavljani tri do četiri godine. 32

4.6 Uloga Europola u borbi protiv terorizma

Dovoljno je promotriti nedavne dogaĎaje da bi se ustanovilo kako je terorizam zaista dobio

meĎunarodni karakter i kako ne priznaje državne granice. To mogu ilustrirati hvatanje

Abudulaha Ocalana, voĎe PKK-a. Unatoč činjenici da suvremeni terorizam već ima

meĎunarodni karakter, postoji velika vjerojatnost da će se u odreĎenom smislu teroizam još

više internacionalni. Zabrinutost se posebno tiče sustava za prijenos podataka, naročito

interneta. Iako kod takvih pitanja ima mnogo zbrke, kojima se s drugog kraja svijeta mogu

izazvati glami problemi i štete pomoću kompjutorske tehnologije. Uzevši u obzir sposobnost

terorističkih organizacij za izvoĎenje akcija nasilja, institucije za zaštitu zakona moraju biti

spremne pružiti efikasan i fleksibilan odgovor na meĎunarodnom planu; naročito je važno da

protuterorističke strategije u svijetu budu kordinirane. Kao što pokazuju mnoge usklaĎene

bilateralne akcije, takva suranja već postoji i daje rezultate. Formalno je, meĎutim

Maastrichtskim ugvorom 1992. UtvrĎeno da Europskoj uniji treba tu suradnju još unaprijediti.

Tim ugovorom predviĎa novo tijelo za takvu suradnju, što je realizirano osnivanjem Ureda

europske policije ili Europola. Kao što je navedeno u Konvenciji o Europolu, njegov osnovni

cilj je: poboljšanje djelotvornosti i suradnje nadležnih tijela država članica EU-a u

spriječavanju biorbi protiv teških oblika meĎunarodnoga kriminala u slučajevima gdje

postoje stvarne indikacije da je uključena struktura organiziranog kriminala i gdje su ugrožene

dvije ili više članica država. Konvencija i odluke koje su kasnije donesene takoĎer definiraju

kokretne oblike kriminala, protiv kojih se Europol treba boriti. To su: 33

- Nezakonita trgovina drogom,

- Nedopuštena trgovina radioaktivnim nuklearnim materijalima,

- Kriminal koji uključuje tajne mreže za nezakonito useljavanje,

- Trgovina ukradenim vozilima,

32

Ibid, str 160. 33

Ibid, str 20.-23.

27

- Trgovina ljudima i dječja pornografija,

- Nezakonito pranje novca vezano uz te oblike kriminala i

- Terorizam

Važno je naglasiti da Europol neće imati izvršnih ovlasti kao da ga ne treba promatrati kao

europski pandan FBI-u Sjedinjenim Državama. Isto tako, Europol neće preuzimati poslove

tijela za borbu protiv terorizma pojedinih država, niti će im postavljati ikakva ograničenja.34

4.7 Čimbenici koji idu na ruku terorizmu na Balkanu35

Analize terorizma na Balkanu kao cjelini posljednjih su godina na površinu izbacile nekoliko

čimbenika koji pridonose razvoju raznih tipova terorizma. Ti čimbenici uključuju postojanje

različitih sukoba izmeĎu ili unutar pojednih država. Oni očigledno uključuju postojanje

različitih sukoba nastale u bivšoj Jugoslaviji ili oko nje, i na primjer sukob izmeĎu Turske i

Grčke. Drugi je čimbenik bio utjecaj osjećaja „revolucije“ meĎunarodnog terorizma koji je

prema našem iskustvu zaista sve bolje organiziran i usmejren prema raznorodnim ciljevima u

različirtim zemljama i područjima svijet, pa i na Balkanu. Snažno oživjela pojava etničko-

separatističkih, nacionalističkih i revizionističkih trendova u terorističkim aktivnostima

takoĎer je bila važan čimbenik. Na temelju praktičnog iskustva i saznanja koje smo u

Rumunjskoj prikupili posljednjih godin, čvrsto vjerujemo da će taj trend biti dugoročan

problem za sgurnost balkanske regije kao cjeline. Kao što je već rečeno, dva glavna

čimbenika koji utječu na razvoj i opstanak terorizma na Balkanu su širenej islamskog

fundamentalizma u balkanskim zemljama (s ciljem sve većeg broja točaka za podršku i

logističku podršku) i sve češće veze terorista s odreĎenim segmentima organiziranog

kriminala ( zajedničko planiranje, sličnost ciljeva, metode, način i sredstva djelovanja koje se

koriste za ostvarivanj ciljeva u poslejdnje su vrijeme postali mnogo očitiji). Rast legalnon i

ilegalnog useljavanja u ovoj regiji. Danas su nam poznata tri janala koja mrežama

organiziranoga kriminala služe transportu ilegalnih iseljenik. To su:

34

Ibid, str 23. 35

Ibid, str 32

28

- Istočni kanal. On koristi dva pravca: pravac „Ukrajina- amaoldavija-

Rumunjska-MaĎarska“ prema zapadu

- Južni kanal. On takoĎer ide u dva pravca : pravac „Rusija- Ukrajina- Bugarska

–Rumunjska- MaĎarska“ prema zemljama zapada, te,

- Jugoslavenski kanal; pravac „Rumunjska-Jugoslavija –Hrvatska –Slovenija –

Italija“.

Danas ilegalno useljavanje je u posrastu i teško ga je, ali i nemoguće nadzirati,. Problem

dodatno otežavaju ekstremistički elementi meĎu onima koji žele stići do zapadnih zemalja;

oni teže manipuliraju useljeničkim grupama radi promicanja svojih terorističkih ciljeva.

29

5. METODE FINANCIRANJA TERORIZMA

Dvije su primarne metode financiranja terorističkih aktivnosti: prva uključuje sakupljanje

financijske pomoći od zemalja, organizacija ili pojedinaca, dok druga uključuje aktivnosti

koje generiraju dobit, a koje mogu biti zakonite i nezakonite: 36

a) Prikupljanje financijske pomoći članovi terorističkih skupina mogu financirati

svoje terorističke aktivnost putem vlada država ili organizacija, no u posljednje

je vrijeme takva metoda financiranja u opadanju. Potpora države zamijenjena

je potporom iz drugih izvora kao što je potpora pojedinaca koji posjeduju

značajna financijska sredstva ili objedinjena sredstva od nesumnjivih

darovatelja neprofitnim organizacijama.

b) Aktivnosti koje generiraju dobitke iz kriminala Izvori financiranja terorizma

mogu biti zakoniti ili nezakoniti, mogu potjecati iz nezakonitih aktivnosti kao

što su prijevara, trgovanje drogom ili otmica, a mogu potjecati i iz zakonitih

izvora, kao što su zajmovi, članske pristojbe, prodaja publikacija, donacija i sl..

Otmice i iznude imaju dvostruki cilj: pružiti terorističkoj organizaciji

financijsku potporu uz istodobno zastrašivanje ciljanog stanovništva ili grupe

ljudi.

5.1. Veza izmeĎu pranja novca i financiranja terorizma

Metode terorističkih skupina za generiranje odnosno skupljanje financijskih sredstava iz

nezakonitih izvora slične su metodama kojima se koriste za pranje novca. Terorističke

skupine moraju pronaći način kako oprati nezakonita sredstava kako bi ih mogli koristiti bez

privlačenja pažnje nadležnih tijela. Financiranje terorizma ne uključuje uvijek velike novčane

iznose, a transakcije nužno ne moraju biti kompleksne kao što je to slučaj pri pranju novca.

36

Opde smjernice za provođenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma, Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, rujan 2011., str 8

30

MeĎutim, metode koje koriste terorističke skupine za premještanje, prikupljanje i prikrivanje

izvora financiranja, ostaju slične onima kojima se koriste za pranje novca. Zbog toga je

sveobuhvatan i učinkovit sustav sprječavanja pranja novca ključ za nadziranje financijskih

aktivnosti terorističkih skupina.37

37

Opde smjernice za provođenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma, Republika Hrvatska, Ministarstvo financija Zagreb, rujan 2011 str 9

31

6. STUDIJE SLUČAJA

6.1. PRIMJER PREVARE ČEKOVIMA

Mreža terorista iz Sjeverne Afrike koristila se organiziranom prijevarom niže razine u

području bankarstva i oštetila brojne banke iz Velike Britanije u svrhu prikupljanja sredstava

za financiranje terorističkih aktivnosti. Koristeći grupu od 50 pojedinaca, u razdoblju od 12

mjeseci, prikupila je najmanje 550.000,00 $. Tako prikupljen novac korišten je za terorističku

obuku, nabavu, putne troškove i troškove života terorista i ekstremista u Europi. Opisani

primjer ukazuje na način koji je teroristima omogućio brzo prikupljanje i prijenos značajnih

iznosa gotovine, pri čemu je kosrištena situacija u kojoj se takve aktivnosti smatraju prije

„običnim“ kriminalom, nego financiranje terorizma. Takve aktivnosti izvode se samostalno ili

u suradnji s drugim pojedincima kako bi se maksimizirali prikupljeni prihodi. Način

djelovanja je bio sljedeći: u bankama su iotvarani računi temeljem lažnih identifikacijskih

dokumenata i lažnih depozita, te su slijedom takvih računa izdavane i čekovne knjižice.

Čekovne knjižice su prikupljane u odreĎeno vrijeme, te kad je sakupljen dovoljan broj istih,

čekovi su korišteni za nabavu robe u robnim kućama i to u vrijednostima nižim od onih koji bi

zahtijevali provjeru pokrića na računima. Kupljena roba je potom vraćana sa svrhom povrata

gotovine. Takve aktivnosti provodili su organiizirani pojedinci koji su dizali čekove

istovremeno s istog računa na nekoliko lokacija.38

38

Republika Hrvatska ministarstvo financija ( ured za spriječavanje pranja novca) Republika Hrvatska, Ministarstvo financija Zagreb, 2012. Str 12

32

6.2. Terorizam Sjeverne Irske

Korijeni složenoga irskog problema sežu daleko u povijest. Njegov početak veže se uz

gubitak vlastite države i slobode irskog naroda. Englesko osvajanje neovisne Irske 1171.

temeljno je ishodište svih kasnijih dogaĎaja. Povijesno promatrano, irski problem ima tri

osnovne faze. Središnji element prve faze koja je trajala od 1171. do 1921. godine bili su

englesko-irski odnosi i nastojanja Irske da osigura neovisnost od Engleske (Velike Britanije).

Druga faza počela je 1921., podjelom irskog otoka na dva dijela: Slobodnu Irsku Državu

(Irish Free State) koja je 1949. postala Republika Irska (Repub-lic of Ireland) i Sjevernu Irsku

(Northern Ireland). Do kraja zavšetka te faze 1969. naglasak je bio na odnosu izmeĎu dviju

novostvorenih političko-teritorijalnih cjelina. Treću, suvremenu, fazu čini odnos dvaju entiteta

u Sjevernoj Irskoj: protestantske, odnosno unionističke/lojalističke većine i katoličke

(republikanske, nacionalističke) manjine. Odnos katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj ne

može se promatrati izvan njihova odnosa izmeĎu Londona i Republike Irske.39

Politička kultura i tradijcija u Sjevernoj Irskoj, i na republikanskim i na lojalističkim

ekstremima političkog spektra, tako su pretjerano nasilnim da je ta provincija doslovno

postala laboratorij za dugotrajno korištenje terorizma u liberalnoj demokratskoj državi. Do

1998. Godine više od 3000 ljudi poginulo je u 29 godina sukoba.40

U siječnju 1913. formirani su Ulsterski dobrovoljci (Ulster Volunteer Force – UVF) kojima je

namjera bila oružanim putem onemogućiti uspostavu samouprave. Kao izravan odgovor na

nasilje UVF-a deset mjeseci poslije stvoreni su Irski dobrovoljci (Irish Volunteer) od kojih je

potom nastala Irska republikanska armija (Irish Republican Army – IRA).41

Kako je primjetio Conor Cruise O Brien: mladi ljudi u oba dijela Irske odgojeni su tako da o

demokraciji razmišljaju kao o dijelu monotonog svakodnevnog življenja, ali o pribjegavanju

nasilja kao o nečemu što postoji na nekoj višoj razini, ne tek slavnom nego čak i svetom. U

onoj mjeri u kojoj je naslje IRE od 1970. Bilo usmjereno protiv britanskkih vlasti kako bi ih

se natjeralo na povlačenje iz Ulstera i rušenje unionističkog režima, ono se mora opisati kao

kampanja protiv liberalne demokracije. Pod vodstvom tvrdolinijaških ljudi „fizičke sile“,

poput Seana MacStiofaina, sjeverni republikanci počeli su se okupljati oko Provizorne

39

Bilandžid, M., Sjeverna Irska između rata i mira, Polit. misao, Vol XLI, (2004.), br. 2, str .135. 40

Wilkinson P., „Terorizam protiv demokracije“, Golden marketing, Zagreb, 2002. str .48. 41

Bilandžid, M., Sjeverna Irska između rata i mira, Polit. misao, Vol XLI, (2004.), br. 2, str.136.

33

organizacije zbog toga što su bili spremni na vojnu akciju, a „proviziorni“su postali ogorčeni

rivali takozvane „službene“, pretežno marksističke Ire, u borbi za podršku sjevernoirskih

katolika. Valja imati na umu da Belfast predstavlja gotovo idealan teren za urbani terorizam.

Radi se o gradu s više od 400 000ljudi, od kojih većina živi u malim kućama u uskim ulicama.

U gradu postoji nekoliko prirodnih granica, a zbog njegove bezličnosti teroriatu je relativno

jednostavno izbjeći patrole i utoipiti se u okolišu. Dobar dio imanja potjee iz viktorijanskog ili

edvardijanskog razdoblja, a dvorišta su ograĎena visokim zidovima. Idealne zone vatrenog

djelovanja nalaze se u svakoj ulici, kao i bezbrojna skrovišta za snajpere i zasjede. Nedostaje

ni oružja u privatnom posjedu, službeno registrirano pod izlikom članstva u streljanama.

Provizorni su dobili znatnu financijsku pomoć od republikanskih simpatizera u Sjedinjenim

Državama, te iod eksproporijacija i „donacija“ unutar simapatizera u Sjeverne Irske. Uspjeli

su nabaviti vrlo precizne američke plinske puške,. MeĎutim, glavni izvor oružja Ire,

uključujući semtex, AK-47 i teške strojnice, bile su velike pošiljke oružja iz Libije sredinom

osamdesetih. Ideološki kapmanja provizirnih ekstremno je nezrela. Točno je da se oni mogu

osloniti na raširenu naklonost katoličkog stanovništva. Raširena katolička mržnja i ogorčenost

zbog mjere o internaciji koju je ljeti 1971. Uvela Falukova vlada, te zbog Krvave nedjelje,

pomogla je podršci za provizinorne. Nema sumnje da su provizioni primjenili impresivan niz

terorističkih tehnika, uključujući automobilske-bombe, napade minobacačima, atentate,

bježanje iz zatvora, pisma-bombe i otmmice. Višestruko su pokazali sposobnost prenošenja

terorističkog podmetanja bombi u Londonu i druge engleske gradove. I slučaj terorizma u

Sjevernoj Irskoj podržava moju tvrdnju da revolucioarni terorizam može ozbiljno ugroziti

liberalnu demokraciju samo kad doĎe do općeg povlačenja javne potpore vlasti ili kad se vlast

pokaže potpuno nesposobnom nositi se s problemima s kojima je suočena. 42

42

Wilkinson P., „Terorizam protiv demokracije“, Golden marketing, Zagreb, 2002. str 48.-49.

34

Tablica 4. Prikaz poginulih i ranjenih Sjeverne Irske:

Izvor: Conflict Archive on the Internet (CAIN), http://cain.ulst.ac.uk/securit;Sutton.M.,2002.

Bez obzira na moguća različita (politička ili vjerska) shvaćanja sjeverno irskog sukoba kao

rata, praktična razina promatranja uvjerljivo dokazuje da je sjeverno irski sukob rat. Štoviše,

za sjevernoirsko stanovništvio to je jedan bezobzirni, surov rat. To najuvjerljivije pokazuju

podatci (Tablica 4) o 3.600 poginulih i 47.000 ranjenih osoba. Ti zastrašujući podatci jasnoio

pokazuju da su oružano i drugo nasilje, ubijanja, ranjavanja, eksplozije, sastavni dio

sjevernoirskog života poslijednjih 35 godina. 43

43

Bilandžid, M., Sjeverna Irska između rata i mira, Polit. misao, Vol XLI, (2004.), br. 2, str139

Godina Poginuli Ranjeni Godina Poginuli Ranjeni

1969. 16 765 1986. 61 1.450

1970. 26 811 1987. 98 1.130

1971. 171 2.592 1988. 104 1.047

1972. 479 4.876 1989. 75 959

1973. 253 2.651 1990. 81 906

1974. 294 2.398 1991. 96 962

1975. 260 2.474 1992. 89 1.066

1976. 295 2.729 1993. 88 824

1977. 111 1.387 1994. 64 825

1978. 81 985 1995. 9 937

1979. 121 875 1996. 18 1.419

1980. 80 801 1997. 21 1.237

1981. 113 1.350 1998. 55 1.265

1982. 110 525 1999. 8 1.683

1983. 85 510 2000. 19 878

1984. 69 866 2001. 19 2.654

1985. 57 916 Ukupno 3.523 46.753

http://cain.ulst.ac.uk/securit;Sutton.M.,2002

35

6.3. Terorizam u Rumunjskoj

Iako Rumunjska zapravo nije imala problema sa autohtonim „domaćim“ političkim nasiljem,

veliki broj ilegalnih grupa koja pripadaju stranim terorističkim organizacijama djeluje unutar

rumunjskih državnih granica. Te strukture djeluju kao različiti paravani i imaju za cilj

'pružanje pomoći svojim terorističkim organizacijama, uključujući logistiku i financijsku

podršku, kao i pomoć pri izboru potencijalnih ciljeva. Zbog toga je jedan od glavnih problema

s kojima se u svom radu suočavaju rumunjske snage zakona i reda nazočnost članova i

pristaša Radničke partije Kurdistana (PKK) meĎu oko 8000 Kurda koji žive u Rumunjskoj.

Te kurdska zajednica u Rumunjskoj jedna je od najozbiljnijih potencijalnih prijetnji

nacionalnoj sigurnosti Rumunjske uopće, kad se uzme u obzir činjenica da je za

organizacijske i logističke potrebe PKK tradicionalno koristila teritorije stranih državam

pogotovo europskih, za pripremanje i organizaciju terorističkih napada protiv različitih turskih

interesa. Organizacija PKK-a u Rumunjskoj djeluje prvenstveno na sljedeće načine: 44

a) Učvršćivanje i opće jačanje zapovijednog vrha organizacije,

funkcionalne vertikale i podreĎenih struktura.

b) Jače uključivanje u djelatnosti organiziranog kriminala u cilju

osiguravanja sredstava za samofinanciranje

c) Održavanje pojačane PKK- ove propagande u cijeloj Rumunjskoj

Osim toga, prisutnost PKK u Rumunjskoj je dovela i do pojave i učvršćicanja na rumunjskom

teritoriju odreĎenog broja ćelija koje pripadaju ekstremnim turskim organizacijama.

U knjizi se navodi kako na teritoriju Rumunjske postoje još i revolucionarn narodna

oslobodilačka partija/Fronta (DHKP-C), Babbar Khalsa, oslobodilački tigrovi tamilskog

Ealema (LTTE), te narodnu frontu za osloboĎenje Palestine (PELP) i demokratsku frontu za

osloboĎenje Palestine (DELP). Islamističke fundamentalističke organizacije aktivne u

Rumunjskoj su do danas glavninu svog djelovanja usmjeravale prema pridobivanju i

indoktrinaciji novih članova meĎu turskim i tatarskim etničkim zajednicama u Rumunjskoj,

kao manjeg broja drugih stranih ili domaćih osoba. U tom pogledu od terorističkih

organizacija aktivnih u Rumunjskoj najopasniji su Muslimansko bratstvo, Hamas i Hezbollah.

Članovi i pomagači tih organizacija služe se lažnim fasadama, a organizacije izgledaju kao

44

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003., str 29.

36

potpuno legitimne islamske organizacijem uključujući tu i Udrugu muslimanskih studenata.

Ta nam je organizacija dala poprilično razloga za zabrinutos; ona nastoji povećati broj

članova kroz nekoliko ogranaka u najvažnijim sveučilišnim središtima u Rumunjskoj,

uključujući i Bukurešt. 45

45

Taylor M et al, „Terorizam u bududnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003 str 30-31

37

7. ZAKLJUČAK

Rizik je ukupan rezultat tri elementa u interakciji percepciju je li se neki štetan dogaĎaj zaista

mogao dogoditi, vjerojatnost da će se on zaista dogoditi i posljedice štetnog dogaĎaja koji bi

se mogao dogoditi. Bez poduzetničke aktivnosti nema ni rizika, stoga ga je nemoguće izbjeći.

Kod rizika treba se planirati, a ne ulaziti ne planski. Veliki broj ispričanih primjera pokazuje

da su veliki broj financijskih gubitaka nastali upravo zbog nepostojanja sustava upravljanja

rizicima. Opća podjela rizika su: Financijski, nefinancijski, statički, osnovni, jasni i osigurivi,

imovinski, odgovornosti i špekulativni. Svaki od ovih rizika su bitni i njima je potrebno

upravljati. Pojam upravljanja rizicima iz članka 95. Zakona uključuje postupke i metode za:

utvrĎivanje, mjerenje, odnosno procjenjivanje, ovladavanje i praćenje rizika, uključujući i

izvješćivanje o rizicima. ISO 31000:2009 će pomoći onim organizacijama koje nisu ranije

primijenile upravljanje rizicima, a takoĎer i kompanijama koje su prilagodile svoje strategije

potrebi upravljanja rizicima, ali još nisu postigle očekivanu učinkovitost. Pametna suradnja

svi ureda Republike Hrvatske i meĎunardnih dovodi do zaključka da je to najunčikovitiji

način borbe protiv financiranja terorizma i pranja novca. Pranje novca jest pojam kojeg

vezujemo uz kriminal. Pravi izvor imovine prekriva i u pojedinim fazama ga je nemoguće

otkriti. Postoje 3 faze, a one su: fala polaganja, faza u kojoj ga je najlakše otkriti, druga faza

ležanja u kojoj se želi zametnuti trag izvora novca i akcent se stavlja na anonimnost, te

posljednja i najteža za otkriti faza prožimanja. Odbor HNB-a za spriječavanje pranja novca

osnovan je u ožujku 2007. Godine. Njegov ured je samo jedna karika u lancu tog sustava, koje

je u interakciji s ostalim tijelima tip DORH, USKOK, MUP HANFA. Terorizam nije ni

filozofija ni pokret. Postoje razne definicije terorizma, ali svi stručnjaci se slažu da u

konačnici on znači ugrožavanje. Ugrožavanje nevinih civila, imovine, slobode kako pisanja

tako i govora, te ostalih. Što veći gradovi, što više ljudi, veće mase, to je taj grad poželjniji

teroristima za napade. Huntington je napravio i definirao svoju teoriju podjela civilizacija. On

je dijeli na sedam civilizacija; kinesku, japansku, hinduističku, islamsku, pravoslavnu i

zapadnu civilizaciju. Naši rezultati podupiru Huntongtonovu hipotezu o sukobu civilizacija.

Superterorizam je ozbiljan problem današnjeg doba, svjedoci smo sekte Aum Shirinkyo koja

je bacila otrovan plin na željezničku postaju u Japanu. Superteroizam vezujemo upravo uz

pojmove kemiijskog, biološkog i nuklearnog terorizma, koji je zapravo u današnjem svijetu i

najveći problem modernog terorizma. Osnovni cilj Europola je : poboljšanje djelotvornosti i

suradnje nadležnih tijela država članica EU-a u spriječavanju biorbi protiv teških oblika

38

meĎunarodnoga kriminala u slučajevima gdje postoje stvarne indikacije da je uključena

struktura organiziranog kriminala i gdje su ugrožene dvije ili više članica država. Terorističke

skupine moraju pronaći način kako oprati nezakonita sredstava kako bi ih mogli koristiti bez

privlačenja pažnje nadležnih tijela. Financiranje terorizma ne uključuje uvijek velike novčane

iznose, a transakcije nužno ne moraju biti kompleksne kao što je to slučaj pri pranju novca.

Na kraju rada imamo prizakane tri studije slučaja, primjeri terorizma u tri europske države,

Velika Britanija, Irska i Rumunjska. Sve u svemu, iako je mnogo vremena i truda uloženo u

spriječavanje terorizma u svijetu, on je i dalje problem sadašnjice.

.

39

POPIS LITERATURE

KNJIGE:

1. Deželjin J, „Poduzetnički menadžment- Izazov, rizik, zadovoljstvo“, Zagreb, 2002.

2. Harmon Christopher C. „Terorizam danas“, , Golden marketing, Zagreb 2002.

3. Miloš Srpčić D, „Upravljanje rizicima“, nakladništvo d.o.o. Zagreb, 2013

4. Taylor M , „Terorizam u budućnosti“, Golden marketing, Zagreb 2003

5. Wilkinson P. „Terorizam protiv demokracije“, Golden marketng, Zagreb 2002

ČLANCI:

1. Bilandžić, M., Sjeverna Irska izmeĎu rata i mira, Polit. misao, Vol XLI, (2004.), br. 2

2. ISO 31000:2009 Risk management - Principles and guidelines (Upravljanje rizicima - Načela i smjernice)

3. Katušić-Jergović S, UDK 343.341 343.359 Primljeno 20. listopada 2007.

4. Kereta J, „Upravljanje rizicima,“ RRiF, Broj 8, Zagreb, 2004

5. Republika Hrvatska ministarstvo financija ( ured za spriječavanje pranja novca) Republika Hrvatska, Ministarstvo financija Zagreb, 2012.

6. Risikomanagement für Organisationen & Systeme, Global competence in standards, 2008

7. Smjernice za provoĎenje zakona o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma za kreditne institucije, kreditne unije i institucije za elektronički novac, Republika

Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, lipanj 2012.

INTERNETKI IZVORI:

1. http://www.hnb.hr/supervizija/odgovori-zoki/h-upravljanje-rizicima-i-kontrola-rizika.pdf

2. http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-pranje-novca-terorizam.htm

40

3. http://www.mfin.hr/hr/sprjecavanje-pranja-novca

41