ROBERTA J. M. OLSON DAVOR SIFTAR PRODUCTION

TALIJANSKA RENESANSNA SKULPTURA .

Renesansa: odnos prema prirodi i odnos prema klasičnoj umjetnosti.Skulptura ima ključnu ulogu u pojavi i određenju renesanse, u skulpturi se rješavaju 2 osnovna problema: slobodnostojeća skulptura i trodimenzionalno prikazivanje prostora.

Milano: Visconti, zatim SforzaVerona: ScaglieriPadova: CarraraVenecija: nezavisna republika, zapravo oligarhija - vladavina nekolicineNapulj: do početka 15. st. pod kućom Anžuvinaca, a zatim pod Španjolskom1250. smrt cara Fridrika II.1309 - 1376. pape stoluju u anžuvinskom Avignonu, a Rim je kulturna pustinja.

U to vrijeme Firenca simpatizira Guelfe koji su u savezu s papom, ali je okružena Gibelinskim bastionima: Sienna, Pisa i Arezzo, koji podržavaju nasljednike Fridrika II. To utječe na razvitak ukusa i običaja. Gradovi se povečavaju i dolazi do ekonomskog prosperiteta. Početkom 14. st. 3 najveća grada Europe su Firenca, Palermo i Venecija (svaki sa 100 000 stanovnika).

Zbog jake antičke tradicije, stilovi su u Italiji drukčiji, pa romaničke i gotičke skulpture već imaju karakteristike renesanse. Stoga se može postaviti pitanje kada renesansa zaista počinje.

1. PRVI PERIOD .

NIKOLA PISANO kipar i arhitekt

Aktivan 1258 - 1278; Vasari mu pripisuje početak prve od 3 faze renesansne skulpture. Vje-rojatno je rođen u Apuliji, školovao se u Pisi ili je radio za Fridrika II. prije nego se nastanio u Pisi.

PROPOVJEDAONICA BAPTISTERIJA U PISI 1260.

Propovjedaonica je bliža arhitektonskoj skulpturi ne-go običnom liturgijskom objektu. Heksagon (simbol Kristove smrti) harmonira s kružnim oblikom (simbol ponovnog rođenja, vječnosti i Boga) građevine.

5 reljefa (šesta strana je otvorena za pristup) je odvo-jeno crveno-smeđim kolonetama klasičnog stila. Sce-ne su izvedene u bijelom mramoru. Propovjedaonicu nosi središnji stup postavljen na sokl s grotesnim liko-vima i životinjama (predstavljaju poganske elemente podvrgnute kršćanstvu) i 6 vanjskih stupova, od kojihsu 3 postavljena na leđa lavova koji se šuljaju oko pobijeđenog plijena - romanički motiv koji simboliziratrijumfirajuće kršćanstvo. Stupovi koji imaju gotovokorintske kapitele (skulpture i duboko zasijecanje pod-sjećaju na tehniku kasne antike) nose arhivolte s trodi-jelnim romaničkim arkadama s inkrustiranim usjecima. U trokutnim poljima su proroci i evanđelisti, između reljefa

1

je 6 gotovo slobodnostojećih figura: 5 vrlina i Sv. Ivan Krstitelj. U skladu s toskanskom tradicijom, scenama dominiraju figure, a reljef je visok. Scene na reljefima prikazuju: 1. Navještenje, Rođenje i objava trima kraljevima 2. Poklonstvo kraljeva (tretirano kao 3 životne dobi)3. Prikazanje u hramu4. Raspeće5. Posljednji sudNajjača afirmacija Pisanovog klasicizma vidi se u "Snazi", jednoj od vrlina: to je prvi suvremeni prikaz golog heroja na klasični način (atribut: lavlja koža), a cijela težina mu počiva na desnoj nozi. Nagost i fizičku snagu kasnije će naslijediti Michelangelov David.

PROPOVJEDAONICA KATEDRALE U SIENI 1265 - 1268.

Ambicioznije rađena od one u Pisi, oktogonal-na, 7 reljefa, na uglovima su figure od bijelog mramora, priča na reljefima se očitava u konti-nuitetu, što još više naglašavaju 2 karniše i tra-ka s inkrustacijama iznad donje karniše. Pove-ćan je broj figura u svakoj sceni, ali je smanje-na njihova veličina. 4 vanjska stupa počivaju na leđima lavova: 2 na lavovima koji razdiru svoje žrtve, a 2 na lavicama koje hrane mlade. Središnji stup: prikaz slobodnih umjetnosti.

Promjene na reljefima s obzirom na Pisu:

1. Vizitacija (umjesto Navještenja)2. Putovanje i Poklonstvo kraljeva (4 drveta sugeriraju pejsaž)3. Pogubljenje nevine dječice (izveo Giovanni Pisano)4. Posljednji sud POKLONSTVO KRALJEVA

Klasični lik Herkula ("Snaga") iz Pise zamijenjen je tradicionalnije prikazanom ženskom figurom. Nova je kompozicija narativnih reljefa - nizovi likova su jedni iznad drugih - osjećaj dubine i jaki ho- rror vacui. Motiv koji zauzima veću površinu, dubina ureza i "most" (komadić kamena koji povezuje glave s reljefom) elementi su iz kasne antike i dokazuju da je Nikola proučavao kasnoantikne sar- kofage. U 16. st. dodane su stube i propovjedaonica je stavljena na današnje mjesto.

FONTE MAGGIORE Perugia, 1278.

Zadnje poznato djelo na kojem je radio Nikola Pisano (sa sinom Giovannijem), smješteno ispred gradske viječnice. Fontana sadrži političke i alegorijske aluzije na besplatni pristup vodi – jedno od temeljnih prava rimskih građana. Izgrađena je iz bronce i mramora, poligonalna, a arhitektonski elementi dominiraju nad skulpturom. Fontana ima 3 nivoa i počiva na koncentričnim stubama koje izravnavaju neravno tlo.

2

1. nivo: 25 - strana školjka, svaka sačinjena od 2 okomita reljefa (radovi po mjesecima, slobodne umjetnosti, životinje simboli Perugie, Romul i Rem, Esopove basne i scene iz Geneze).

2. nivo: vanjski i unutarnji stupovi podupiru manju školjku s 12 strana, a voda izvire iz brončanih glava životinja (etrušćanski utjecaj). Na uglovima ove školjke su 24 figure: povijesni ili alegorijski likovi, vjerski i profani.

3. nivo: jednostavna brončana školjka s datumom 1277. g.; tri karijatide koje na glavi nose vaze okrunjuju fontanu.

Prema Vasariju, nakon završetka fontane Nikola se vraća u Pisu i tamo do smrti radi na ve- likim bistama jake ekspresivnosti na vanjskoj strani Baptisterija, vrlo različitim od mlade- načkih djela. Njegov pristup skulpturi - prekid s apstraktnim simbolizmom koji je dominirao prethodnim epohama - predlaže novi stav koji će naslijediti Donatello i Michelangelo.

GIOVANNI PISANO 1240 - 1314.

Nikola Pisano je otkrio da mu gotika pruža nove izražajne mogućnosti a Giovanni je to još više produbio. Vjerojatno je putovao u Pariz oko 1270. i na njega je utjecala francuska bjelokost. Zanimaju ga pokret, emocije, igra svjetla i sjene, koje je proučavao na francuskoj gotičkoj skulpturi i kasnoj antici.

NACRT PROČELJA KATEDRALE U SIENI 1284.

Giovanni je bio glavni majstor gradnje katedrale u Sieni i postao je građaninom Siene. Nacrtao je najstariju i najkompleksniju od svih velikih fasada talijanske gotike, od čega je bio izveden samo donji dio. Skulpture starozavjetnih proroka, proročica i antičkih filozofa su jako oštećene.

PROPOVJEDAONICA U PISTOJISant Andrea, 1301.

Zbog dimenzija male romaničke crkve, Giovanni Pisano preuzima 6 kutni oblik propovjedaonice iz Baptisterija u Pisi, ali u Pistoi su vidljive gotičke karakteristike: gotički šiljci i gotički lukovi, kako bi se naglasilo uzlazno kretanje. Figure na uglovima odvajaju narativne reljefe. Jedna od dvije lavice ispod stupova hrani svoju mladunčad, a treću la-vicu zamijenjuje bradati Atlant u jakom kontrapo-stu. Na uglovima između proroka je 6 sibila, a geniji im šapću na uho (motiv koji će Michelange-lo upotrijebiti na svodu Sikstinske kapele).

Likovi i geste su ekspresivni, kompozicija je dija- gonalna, skulptura je duboka, važna je sjena. Osjeća se utjecaj francuske bjelokosti. Gotički elementi: tragovi pozlate i inkrustacije od stakle-ne paste u obliku četverolista. Vidljivi su tragovi dlijeta. Giovanni Pisano je po prvi put napravio reljefe koji su nagnuti prema promatraču, kako bi bili bolje vidljivi. Vrhunac patetike predstavlja reljef "Pokolj nevine dječice".

3

PROPOVJEDAONICA KATEDRALE U PISI 1302 - 1311.

Sagrađena od mramora iz Ferrare, smještena u desni kor, bila je oštećena u požaru, a neki dijelovi su danas po muzejima u svijetu. Propovjedaonica je 8 - kutna, aGiovanni joj na vrhu stuba dodaje povišeno mjesto, koje omogućuje dodavanje još 2 reljefa, tako da ukup-no ima 9 panoa - 2 plitka na podiju i 7 konveksnog ob-lika. Teška karniša "miče oko gledatelja" po reljefima, a epizode su superponirane. Dodane su i nove teme:

1. tri epizode iz života Sv. Ivana Krstitelja2. Izdaja, Izrugivanje, Bičevanje i Krist pred Kaifom Neuobičajene su različite proporcije među likovima, umjesto gotičkih lukova su po dvije volute koje se ne sastaju u centru, proroci su ispruženi. Giovanni je inspi-riran antičkim djelima u Pisi i očevom propovjedaoni-com u Baptisteriju, ali vidljiva je razlika u njihovu stilu.

MADONA S DJETETOM Padova, 1306. kapela obitelji Scrovegni,

Madona nosi gotičku krunu, manji je utjecaj francus-ke gotike - ublažena je antičkim modelima. Ona i di-jete koje drži na kuku gledaju jedno drugo, a figura je u kontrapostu.

ARNOLFO DI CAMBIO 1245 - 1310.

Suvremenik G. Pisana, u mladosti radio za Nikolu, po-tom odlazi u Perugiu i Rim. Vidi se utjecaj N. Pisana, antike i tradicije srednjovjekovnog Rima. Značajan je autor nadgrobnih spomenika 14. st. U Rimu radi brojna djela za S. Pavla izvan zidina i crkvu Sta Maria in Tra-stevere. Radi planove za firentinske crkve, a pripisuju mu se katedrala u Orvietu i Palazzo Vecchio u Firenci.

GROB KARDINALA DE BRAYE Orvieto, 1282.

Iz crkve San Domenico u Orvietu i tvori cjelinu s gotič-kim tabernaklom. Gore je Bogorodica na tronu, a 2 sve-ca uokviravaju središnji natpis (jedan od njih, Sv. Marko,predstavlja Bogorodici De Brayu). Ispod je grob nakojem 2 anđela-đakona (jedan lijevo, jedan desno)povlače zastor da otkriju ležeću figuru - način da seuravnoteži i oživi kompozicija. To je novi element koji proizlazi iz antičkih modela. Ispod grobnice je sarkofag. BOGORODICA S DJETETOM 1302.

4

Di Cambio ju je izradio za lunetu glavnog portala katedrale u Firenzi. Oči su joj od stakla, zjenice bo-jane, a tijelo je masivno. Mirna statičnost je u supro-tnosti s pokretom i emocijom skulpture.

TINO DA CAMAIANO 1285 - 1337.

Rodom iz Siene, radio je za Pisana. Od 1323 - 1337. radi za Roberta Anžujskog u Napulju, te tako u ju-žnu Italiju unosi tradiciju toskanske skulpture.

MILOSRĐE 1321.

Masivna figura, pronađena u okolici Firence, nije dovršena i ne zna se za što je bila namijenjena.

GIOVANNI DA CAMPIONE

CANGRANDE DELLA SCALA Verona, 1333.

Na sjeveru Italije, u ¼ 14. st. javlja se interes za pro- fanu sliku renesanse - konjaničke statue velikih di-menzija, koje predstavljaju trijumf individue. Ukus za takve statue utemeljuje ovaj grob Cangrandea.

LORENZO MAITANI 1270 - 1330.

1310. postaje glavni majstor katedrale u Orvietu. Projektirao je 4 masivna stupa na pročelju i deko-raciju u niskom reljefu koja se čita kao Biblija (sce-ne iz Novog i Starog zavjeta) ali u vertikalnom nizu. Dovršene su scene samo iz donjih dijelova.

SCENA IZ POSTANKA

ANDREA PISANO 1290 - 1348.

5

JUŽNA VRATA BAPTISTERIJA U FIRENCI 1330 - 1336.

1329. Udruženje suknara naručuje dvoja bronča-na vrata za Baptisterij u Firenci. Tamo to nitko nije znao napraviti, pa je pozvan Andrea Pisano iz okolice Pise, grada poznatog po radu u bronci.Vjerojatno je bio školovan kao zlatar, jer je očit senzibilitet za detalje. Tehnička inovacija je po-zlata okvira i likova kako bi se postigao kontrast.

Na vratima je 28 pravokutnih ploča i čitaju se odozgo, slijeva udesno, svaka vratnica zasebno. U 4 ugla svake scene postavljene su lavlje glave (marzocco - firentinski grb). Scene su odvojene trakama s rozetama i ukrasnim čavlićima. Ovi su ornamentalni detalji ponovljeni u zupcima koji uokviruju gotičke četveroliste. Prostor na ploča-ma je definiran samo likovima (slično Giottu u kapeli Peruzzi, Sta. Croce). U gornjem dijelu sva-ke od vratnica je 10 scena iz života Sv. Ivana Krstitelja, kojemu je posvećen Baptisterij i koji jezaštitnik Firence.

SKULPTURE ZVONIKA Firenca, 1336 - 1343.

Zvonik je započeo Giotto, a nalazio se dijagonalno suprotno portalu Baptisterija. Andrea Pisano je za-vršio prvi dio heksagonalnih reljefa, a zatim je radio na slobodnostojećim stranama gornjeg dijela.

"SKULPTURA"

pokazuje preokret u njegovoj stilskoj evoluciji i mo-numentalnija je od prijašnjih reljefa.

NINO PISANO, Andrein sin, započinje karijeru u očevoj radionici. Specijalizirao se za skulpture Madone s djetetom, pune poetičnosti i blagosti.

1348. epidemija kuge odnosi 40 - 60 % populacije Sienne i Firence. Sienna se nikada nije oporavila od te katastrofe, ni ekonomski ni umjetnički. Prevladava nova reakcionarna i pesimistička klima u pobožnosti i fanatizam koji inzistira na dogmi. Sienjani vjeruju da su kažnjeni jer su se priklonili ovozemaljskim dobrima, što će imati dramatičan utjecaj na umjetnost. Ekonomija je u teškoćama, narudžbi je sve manje, pogotovo za skulpturu koja je često skupa. Očito je nazadovanje s obirom na prijašnje ideje, a stil ove epohe naziva se "stil crne kuge".

ANDREA ORCAGNA

SMRT I UZAŠAŠĆE DJEVICE 1359.

6

Ovaj tabernakl je smješten u Orsanmichele u Firenci i nosi autorov potpis. Dvije scene treti-rane su kao jedna i razdijeljene horizontalnim pojasom. Rad pokazuje dihotomiju stavova svoje epohe prema ovozemaljskom i duhov-nom. U donjem dijelu, trodimenzionalni pros-tor je dočaran polukružno postavljenim likovi-ma oko Djevice položene na sarkofag. U sre-dini, Krist drži malo dijete koje simbolizira nje-nu dušu. U gornjem dijelu prikazana je Djevi-ca u mandorli okruženoj anđelima. Tabernakl je inkrustiran dragim kamenjem, zlatom i sta-klom koji stvaraju blistavu polikromiju.

2. RENESANSA U SVOJOJ ZRELOSTI .

POČETAK DRUGE FAZE

Početkom 15. st. u Firenci su okupljeni svi elementi potrebni za renesansu. Razvija se humanizam, interes za rimsko pravo i prijevode tekstova. Širenjem grčke i latinske književnosti traže se novi umjetnički, literarni i politički uzori, a Firentinci vide svoju državu kao novu rimsku republiku. Umje- tnost je bila pod mecenatstvom 7 glavnih cehova, a kasnije dolazi do individualnog mecenatstva.

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

SJEVERNA VRATA BAPTISTERIJA U FIRENCI

1400 - 1. Arte di Calimala raspisuje natječaj za dru-ga vrata Baptisterija (istočni portal, kasnije stavljenna sjever). Sedam Toskanaca sudjeluju u natječaju na temu Žrtvovanje Izaka. Danas su poznata samo 2 panoa s nateječaja: Bruneleschijev (1377 - 1446) i Ghibertijev (1378 - 1455). 1403. Ghiberti je progla-šen pobjednikom. Njegov rad karakterizira slikovno i vizualno jedinstvo, a važnu ulogu imaju svjetlost i pejzaž. Njegov Izak nosi idealizam antičke umjetno-sti, upotrebljena je boja i manje skupa tehnika. Naru-čitelji mijenjaju temu: život Krista u 20 scena, a eva-nđelisti i crkveni oci na 8 scena.1424. vrata su postavljena. Osim na blagdane, uvijek su zatvorena, a na oba krila scene se čitaju odozdo. Trake su naglašene četverolistima iz kojih izlaze gla-ve proroka (umjesto Pisanovih lavova). Neki dijelovi su pozlaćeni. Ghiberti je radio i druge narudžbe: arhitekturu, vitraje, radove u skupim metalima i drvu. Njegova je radionica služila kao škola novoj generaciji umjetnika: Donatellu, Michelozzu, Ucellu i Masolinu. Firentinski umjetnici dobili su naobrazbu univerzalnih crtača, što je navelo Vasarija da kaže kako je disegno (crtež) tajna njihova uspjeha. Ghiberti je napisao Komentare Vitruvija, pokušavajući dati teorijsku bazu svojim djelima i

7

povećati saznanja o umjetnosti. To je bilo jedno od glavnih djela o umjetnosti tog vremena. Zahvaljujući Komentarima, vidi se kako je umjetnost bila intelektualni, a ne manualni posao. Bio je jedini umjetnik quattrocenta koji je napisao svoju biografiju.

ZAOKRET U FIRENTINSKOJ SKULPTURI 1410 - 1420.

Umjetnici rade projekte vezane za katedralu u Firenci - 4 sjedeća lika evanđelista u prirodnoj veličini u nišama oko glavnog portala. 1408. narudžba je podijeljena:

Donatello (Sv. Ivan), Nanni di Banco (Sv. Luka), Niccolo Lamberti (Sv. Marko) Bernardo Ciuffagni (Sv. Matej).

DONATELLO 1386 - 1466.

DAVID Palazzo della Signoria, Firenca, 1408 - 1412.

Postavljen u Palazzo della Signoria, nakon što je od starozavjetne osobe postao građanski heroj s profanim konotacijama. Odjeća mu je na bedru prerezana kako bi se mogla vidjeti noga. Vidljive su i neke "anomalije": dugi vrat i neobične pro-porcije. Idealizirana glava (inspirirana antičkim Antinojem) najavljuje njegovog Sv. Jurja i Miche-langelova Davida. Oči mu nisu izrađene - možda su bile bojane. Ovaj David je prvi u nizu skulptura heroja koje ujedinjuju građanske i religijske vrline.

SV. MARKO Orsanmichele, Firenca, 1411 - 1413.

Svetac - zaštitnik suknara. Težina noge je pojača- na draperijom s vertikalnim naborima nalik kaneli-rama, za razliku od slobodne noge koja izlazi iz ni-še. Povećani su glava i ruke, torzo je izvučen. Lik stoji na jastučiću, što je tradicionalni simbol sveto-sti. Mnogi ga smatraju prvom pravom renesansnomskulpturom.

SV. IVAN 1415.

Skulptura je izvedena za gledanje odozdo i prikazana je u skraćenju (tipična crta Dona-tella), ima piramidalni oblik što joj daje sta-bilnost, izduženu glavu, vrat i torzo. Emitiraauru inteligencije, što će kasnije inspirirati

8

Michelangela za skulpturu Mojsija.

SV. JURAJ 1417.

Mramorni kip rađen za ceh oružara. Prikazan je mladi heroj kao inkarnacija dvorskih viteških vrlina i možda je nosio brončanu opremu. Ispod se nalazi reljef na kojem je dobivena atmosferska perspektiva smanjivanjem dubi-ne reljefa. Na desnom dijelu (prikaz arkada) Donatello je koristio ortogonalne linije, temelj linearne perspektive koju će usavršiti Brune-leschi oko 1420.

SERIJA PROROKA za niše gornjeg dijela zvo-nika u Firenci; likovi su prikazani bez atributa, a neki su uzeti s fasade katedrale i opet korišteni:

SV. JURAJ ABRAHAM I IZAK

ABRAHAM i IZAK 1421. Donatello miješa poze Bruneleschijevih i Ghilber-tijevih figura s natječaja. Energični tretman brade preuzima Michelangelo za svog Mojsija. Svi su mu proroci individualizirani.

HABACUC 1436. od 16. st. naziva se "Lo Zuccone"

Vidljiv je realizam jači od onog na rimskim portre-tima iz 3. st. Lik gleda prema dolje, a usta su mu otvorena kao da govori. Dok ga je radio, Donatello je uzviknuo: "Govori, govori, ili neka te uhvati dizenterija!"

HABACUC

NANNI DI BANCO 1374 - 1421.

UZNESENJE Firenca, 1414 - 1421.

Nalazi se na timpanu Porta della Mandorla katedrale u Firenci. Gotički elementi: proporcije, teška haljina pomaknuta vjetrom. Tipično renesansno: teško tijelo

9

u kontrapostu. Putti su rezultat proučavanja antičkog tipa. Medvjed koji traži med je metafora duše koja tra-ži spasenje. Stražnji plan je bio obojen u plavo i zlat-no, a Djevica je držala ljiljan i pojas. Početkom 15. st. Banco uređuje pročelje Orsanmichele.

Crkva je istodobno u građanskoj i religijskoj funkciji. U 14. st. svaki ceh se obavezao u jednu nišu staviti skulpturu svog sveca zaštitnika. 1406. to je postala obaveza koja je prouzročila lavinu narudžbi. Umjetni-ci nastoje raditi skulpture koje se gledaju odozdo ikoje će biti u interakciji s promatračima na ulici.

QUATTRO SANTI CORONATI 1408 - 1413.

Izrađeni za ceh kipara u kamenu i drvu. Prikazane su 4 figure u polukrugu, u prirodnoj velični: Claudije, Cas-tor, Simforin i Nikostrat – kršćanski kipari koji su odbili Dioklecijanu napraviti kip Eskulapa i zato su mučeni. Likovi su u togama, desna figura se obraća drugima – narativni element. Rad je inspirirao Masaccia za kape-lu Brancacci. Na reljefu ispod prikazani su radovi ceha.

SV. IVAN KRSTITELJ 1412.

To je Bancova prva velika skulptura. Nabori draperije više zaklanjaju nego otkrivaju tijelo. Figura nosi rotulus na kojemu je jedna od prvih manifestacija humanistič-kog pisma.

SV. LUKA 1415.

Na licu je vidljiv utjecaj antičke skulpture, smireni izgled, rađen za gledanje odozdo. Obje ove skulpture pokazuju plemenitost i snagu, u usporedbi s onima Lambertia i Ciuffagnia, koje su bez života i originalnosti.

SVETI LUKA

JACOPO DELLA QUERCIA 1374 - 1438.

Najveći sienski kipar polovine 15. st., pripisuju mu se i mnogi polikromni radovi u drvu.

GROB ILARIE DEL CARRETTO katedrala, Lucca, 1408 - 1413.

10

Grob je djelomice uništen, ostao je sarkofag i ležeća figura. Uz noge gospodarice je pas, simbol vjernosti. Na sarkofagu putti u kontra-postu nose teške girlande. Putti su toliko pre-plavili 15. st. da ga nazivamo "vrijeme putta". Moguće je da je između sarkofaga i lika bila trapezoidna traka koja ublažava prijelaz, te da je sarkofag imao arhitektonski okvir i baldahin.

ACCA LAURENTIA 1414 - 1419.

Figura je inspirirana rimskom Venerom, a gojaznost i teška odjeća karakteristični su za Querciu. Lik se bavi dječacima Romu-lom i Remom - jedan joj se stisnuo uz gru-di, a drugi uz njezinu nogu nastoji privučinjenu pažnju.

ISKUŠENJE na portalu San Petronia, Bologna, 1438. Iskušenje je jedna od 10 scena Geneze rađena za pilastre portala crkve San Petronia. Iz Adamo-ve muskulature vidljivo je kako je autor poznavao anatomiju. Zmija s glavom žene na drvu spoznaje nudi smokvu. Likovi stvaraju prostor, a njihova izuzetna tijela utjecala su na Michelangela, koji im se divio za svog boravka u Bologni.

Od 12. st. u Italiji se radi dosta drvenih skulptura, koje su manje skupe od mramornih ili brončanih, a najčešće se prikazuju Raspeće i Djevica s Djetetom. 1450. ova umjetnost u Toskani gotovo nestaje, zadržava se jedino u Sienni i na selu. Osim za raspela, drvo je pogodno i za druge kultne objekte jer je lako prenosivo.

3. ŠIRENJE RENESANSE .

SIENNA .

1416. NARUDŽBA ZA KRSTIONICU U SIENNI

11

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

Ghiberti radi plan za heksagonalnu bazu u mramoru, ukrašenu reljefima od pozlaćene bronce, koji prikazuju život Sv. Ivana Krstitelja. Izradio je 2 reljefa:

1. KRŠTENJE KRISTOVO u pejzažu 2. SV. IVAN PROPOVJEDNIK

FIRENCA .

LORENZO GHIBERTI

VRATA RAJA NA BAPTISTERIJU U FIRENCI 1425 - 1452.

Ghiberti započinje raditi druga vrata na Baptiste-riju - Vrata Raja, 1452. postavljena na istočnu stranu, jer su prva vrata bila prebačena na sjeve-rnu stranu. Vratnice sadrže 10 pravokutnih ploča; proroci i proročice su u bočnim frizovima, odvoje-ni glavama u medaljonima (2 glave prikazuju au-tora i sina Vittorija). Na prvu ploču stavlja 4 epizo-de iz Geneze. Reljefi su u potpunosti pozlaćeni, što pokazuje bogatstvo ceha. Vidi se jak utjecaj antike, vjerojatno zbog još jednog autorovog bo-ravka u Rimu. U mnogim scenama koristi linear-nu perspektivu.

DONATELLO 1386 - 1466.

HERODOVA GOZBA baptisterij u Sienni, 1427.

Donatello radi reljef Herodova gozba zamišljen da se gleda odozgo. Scena je smještena unutarsustava revolucionarne linearne perspektive, ar-tikulirane arhitektonskom kompozicijom. Mate-

12

matičar Antonio Manetti izum ovog sustava pri-pisuje Brunelleschiju. Prostor ima 3 plana: u pr-vom planu je Herod, u drugom mladić svira, a utrećem sluga nosi glavu Ivana Krstitelja. Primi-jenjeni su različiti postupci za dočaravanje pro-stora: pod je izveden od ploča ortogonalnih i poprečnih linija, u zidu iza Heroda nedostaju dvi-je cigle a rupe su perspektivno prikazane, u "da-ljini" se smanjuje dubina reljefa i dimenzija prika-za. Pozlaćena bronca, 60 x 60 cm.

VENECIJA .

Zakon zabranjuje stranim majstorima raditi u Veneciji, ako nemaju mjesto za boravak i prihode. 1401. dužd traži firentinskog kipara - arhitekta za Duždevu palaču; vidljiva je želja za unošenjem renesansnog stila. Brojni umjetnici bili su privučeni (ne oni najbolji), ali su bili razočarani jer su se morali uspoređivati s Donatellom, Ghibertijem, Nanni di Bancom i Della Querciom. Najveći doprinos venecijanskoj skulpturi 15. st. dali su:Niccolo di Pietro Lamberti Pietro di Nicolo Lamberti (Niccolov sin, s ocem radi na gornjem dijelu pročelja Sv. Marka)Nanni di Bartolo

PIETRO DI NICOLO LAMBERTI 1370 - 1451.

SPOMENIK DUŽDU TOMMASU MOCENIGU 1423.

Spomenik je postavljen u crkvi Santi Giovanni e Paolo. Nicolo usvaja kićeni stil koji Venecijanci cijene. Izveo je nevjerojatno kompleksan balda-hin, kojeg odmiču anđeli kako bi se vidjela leže-ća figura dužda. Na vrhu je "Pravda", kao jasna politička deklaracija. Na sarkofagu su niše sa školjkama i figure vrlina, u kojima su usklađene toskanske i venecijanske forme.

NANNI DI BARTOLO

SALOMONOV SUD 1438.

Zadnji od 3 kutna reljefa na Duždevoj pala-či, izveden od istarskog kamena, preko pu-ta crkve Sv. Marka.

SPOMENIK BRENZONIJU 1439.

U San Fermo Maggiore u Veroni. Ispod bal-

13

dahina je prizor Uskrsnuća, a iznad je freskaAntonia Pisanella Navještenje. Na vrhu, nakapitelu je figura proroka. Sarkofag ima kla-sične pilastrime, a ispod su zaspali vojnici. SOLOMONOV SUD SPOMENIK BRENZONIJU

MEDALJE .

Medalje predstavljaju vezu s rimskom prošlošću i glorificiraju pojedinca.

ANTONIO PISANELLO 1395 - 1455.

Antonio Pisanello, slikar i arhitekt, najbolji je u toj vrsti umjetnosti. Spaja naturalizam i simbolizam te afirmiravažnost umjetnika potpisujući svoje medalje. Više od20 god. Pisanello je crtao medalje za vladajuće obite-lji i talijanske dvorove: d' Este iz Ferrare, Gonzage izMantove i Alfonza I. iz Napulja. Najčešće su od bron-ce, na prednjoj strani je profil osobe, a na stražnjoj grb. MEDALJA CECILLIJE GONZAGE

4. DONATELLO: VELIKI INOVATOR .

1425. Donatello se povezuje s Michelozzom di Bartolomeom,zlatarom koji je radio i u Ghibertijevu ateljeu. Zajedno rade:

GROB BALDASSAREA COSCIJA baptisterij u Firenci, 1422 - 1428.

Prvi grob koji sadrži cijeli renesansni repertoar. Dva kolosalna stupaod granita, brončana ležeća figura, na bazi kerubini i girlande, izme-đu 4 pilastra su 3 niše s reljefnim prikazima vrlina, sarkofag nose 4konzole, a između njih su 3 grba. Sprijeda 2 putta otvaraju rotulus snatpisom. Lavovi nose ležeću figuru na nosilima. Portret Coscije iz-veden je iz posmrtne maske. Zid iza groba je iz 3 dijela, što se po preporuci Albertija koristilo na posmrtnim spomenicima. Luneta je uobliku školjke (simbol regeneracije duše), a u njoj je bista Djevice sdjetetom. Teški zastor sa širokom bordurom daje jedinstvo spomeniku.

LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

CANTORIA katedrala u Firenci, 1431 - 1438.

Della Robbia, do tada malo poznat kipar, dobiva narudžbu za pjevalište koje će biti postavljeno iz-nad vrata sjeverne sakristije. Gornji dio podsjeća na rimske sarkofage, a galerija je poduprta kon-zolama. Sprijeda su 4 reljefa, a 2 sa strana. Če-tiri druga reljefa između 5 konzola su u sjeni. Dje-ca pjevaju, plešu i sviraju razne instrumente (ide-alizirani prikaz), ilustrirajući 150 - ti psalam napi-san na tri trake.

14

DONATELLO 1386 - 1466.

CANTORIA katedrala u Firenci, 1433 - 1440.

Donatello radi pandan Robbijinoj cantoriji, iznad vrata južne sakristije. Kasnije je odande skinuta, a njena je rekonstrukcija upitna, pogotovo bron-čane glave. Izveden je kontinuirani friz putta (bez ikakve idealizacije) na tri strane cantorije. Slobodnostojeći parovi stupova naglašeni su kockicama, što je neobičan motiv.

MADONNA PAZZI Firenca, 1420 - 1430.

Ovaj reljef pokazuje kako Donatello umije prika zati nježnost i intimnost. Madonna ovdje nema aureolu, inovaciju koja će se generalizirati tek u sljedećem stoljeću. To je jedan od prvih radova za koje se zna da su bili kopirani u štuku i tera-koti, a Donatello je među prvima otkrio upotrebu terakote za izvedbu važnih djela.

NAVJEŠTENJE CAVALCANTI Sta Croce, Firenca, 1430.

Materijal: pozlaćena pietra serena (sivi pješćenjak). Oblik edikule proizlazi iz antičkih stela, pilastar je u obliku rimske urne, ali novost su kapiteli koji evo-ciraju Janusa, čuvara vrata koji razmišlja o prošlo-sti i budućnosti. Donatello tim motivom pokazuje kako je navještenje i trenutak inkarnacije. Figure su u prirodnoj veličini, a Djevica je u kontrapostu.

DAVID Firenca, 1430 - 1450.

U početku je bio u dvorištu Palazzo Medici, kas-nje je postavljen u Palazzo della Signoria. Dona-tello je vjerojatno bio u službi Medičejaca, jer je pokopan u kripti San Lorenzo blizu Cosme Me-dicija. David utjelovljuje androgeni ideal, a vidljivo je kako je izvor bila i literatura, a ne samo vizua-ni repertoar u kojem je David uvijek prikazivan kao kralj, a ne kao pastir.

AMOR – ATYS 1430 - 1450.

15

Smatralo se kako je ovo djelo antičko, ali Vasari tvrdi da je Donatellovo. Figura drži nogu na zmiji kao mladi Herkul, na nogama ima krilca kao Mer-ur, rep kao satir, na leđima krila kao Kupido, odje-ća dopušta da mu se vide spolni organi kao atysu ili rimskom seljaku, a na pojasu i kacigi nosi mak - upućuje li to na san ili smrt? To predstavlja eni-gmu koju ni Vasari nije dokučio.

GATTAMELATA Padova, 1453.

Donatello je 1443. pozvan u Padovu kako bi izveo ovu konjaničku statuu. Prikazan je ratni konj koji ispred prednjeg lijevog kopita ima topovsku kuglu kako bi se time dobio pokret. Oružje Gattamelate je ukrašeno antičkim motivima i on nosi štap poput rimskog zapovjednika. Kip pokazuje tenziju između idealnog i realnog. Na visokom postolju smješten je ispred bazilike Sant' Antonio, gdje je Gattamelata pokopan. Spomenik nema natpisa, što ga čini sli-kom univerzalne moći.

SV. IVAN KRSTITELJ Venecija, 1438.

Drvenu skulpturu naručila je firentinska kolonija u Veneciji za kapelu u Santa Maria Gloriosa dei Frari. Usta su mu otvorena kao propovjedniku, a lijevi kapak mu je težak i naglašava naturalizam.

MARIJA MAGDALENA Firenca, 1453.

Obojano i pozlaćeno drvo. Asketski lik svetice prikazan je s još naglašenijim naturalizmom, čak joj se mjestimice vidi i kost lubanje. To više nije bludnica - pročišćena vatrom Boga dosegla je duhovnu ljepotu.

JUDITA I HOLOFERNO Firenca, 1460.

1495. djelo je skupa s Davidom postavljeno u Palazzo Vecchio, kako bi se pokazao trijumf republike. Četiri otvora na krajevima jastuka sugeriraju da je skulptura bila zamišljena kao fontana, ali nije pronađen nikakav trag cjevo-

16

voda. Likovi su postavljeni tako da "tjeraju" gledatelja u obilazak oko skulpture, što se ni-je prakticiralo još od antike. Vrat Holoferna je već napola prerezan i krv curi u potocima. Te-ma vina prikazana je na reljefima na soklu. MARIJA MAGDALENA JUDITA I HOLOFERNO

RELJEFI MUKE KRISTOVE San Lorenzo, Firenca, 1460.

Pred kraj života Donatello radi seriju reljefa u bronci za San Lorenco, na temu Muke Kristove. Reljefi su raznih dimenzija i u 16. st. postavljeni su na dvije propovjedaonice. Na reljefu "Krist pred Pilatom i Kaifom" Krist je od susjedne scene odvojen stupcem poput onog Marka Au-relija ili Trajana, a sluga s dva lica poput Janusa pruža Pilatu posudu koji pere ruke od svake krivnje.

5. SKULPTURA FIRENCE POLOVINOM 15. st .

Ekonomija koja cvjeta, politička stabilnost i napredak humanizma daju generalni osjećaj blagostanja. Firenca iz provincijskog grada prerasta u europsku snagu. Razvija se privatno mecenatstvo, vrednuje se ikonografija i osobni ukus. Medici su bili na vlasti do 1494. i diskretno ali sigurno upravljali oligarhijskom vladom.

DE STATUA Albertijev traktat

Humanizam se širi zahvaljujući prijevodima Platona i Albertijevim traktatima, koji je prvi nakon anti- ke napisao teorijsko djelo De statua i obilježio preokret u skulpturi renesanse. Prema njemu, cilj umjetnika je oponašanje prirode, a ne samo filozofskih i vjerskih pravila, kao u srednjem vijeku. Po- stavio je teorijske principe renesanse: ravnoteža pojedinačnog (osobnog) i idealnog, te inzistiranje na harmoniji svakog dijela sa cjelinom. Traktat je na talijanskom objavljen 1568. g. Zamjeralo mu se da je prekompliciran, ali vidljiva je veza između njegovih mjera i nekoliko Donatellovih djela.

Kad je 1443. godine Donatello otišao u Padovu, grupa kipara poetične inspiracije proizašla je iz gracioznih formi Ghibertija. Najčešće su obrađivane 3 teme:1. Djevica s djetetom – u javnim građevinama i privatnim kućama2. grobnice – želja da se obnavlja ime i slave preci (povećanje kulta individue)3. biste

LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

Formirao se u Ghilberijevu ateljeu. Šarm njegovih skulptura najavljuje Rafaelove grazie. Širokoj publici se više sviđao nego misteriozna Donatellova djela. Njegov najveći doprinos je u skulptorskoj tehnici. Prema Vasariju, on je "izmislio" lakiranu terakotu koja nije skupa i još je više pridonijela popularnosti skulpture. Koristio je široku paletu boja, ali najviše upotrebljava nebesko plavu i mliječno bijelu. Tijekom više od 75 godina ova tajna je čuvana u Robbijinom ateljeu, gdje su radili i Andrea (Luccin nećak) i Giovanni (Andrejin sin).

- 1448. izradio je prve slobodnostojeće figure – dva anđela drvenih krila za katedralu- 1461. izradio je medaljone za kapelu Pazzi i surađivao s Brunelleschijem

17

- Ukrasio je privatni radni kabinet Pietra Medicija u Palazzo Medici- Izradio je mnogobrojne reljefe – grbove obitelji i cehova

Vladala je velika potražnja za Djevicama s Djetetom, pa ih Lucca della Robbia radi na 2 načina: kao originalna djela i ona namijenjena proizvodnji u velikim serijama u njegovu ateljeu.

DJEVICA S JABUKOM 1460.

Napravljena je za Medicije. Plava pozadina simbolizira ne-bo, oči su plavo-sive s ljubičastim zjenicama, Dijete s objeruke drži jabuku, a Djevica razmišlja o sudbini svog sina.

Istovremeno je stasala generacija kipara lirskog stila, koji rade u mramoru. Trojica umjetnika koji su domini-rala Firencom do 1470. godine bili su iz Settignana:

Bernardo RosselinoAntonio Rosselino (mlađi brat)Desiderio da Settignano

BERNARDO ROSSELINO 1409 - 1464.

GROB LEONARDA BRUNIJA Sta. Croce, Firenca, 1446.

Leonardo Bruni je napisao Historiae Florentini populi - prvo veliko djelo renesanse na povijesnu temu. Njegova figura leži iznad sarkofaga, u rukama drži svoju knjigu, a na glavi mu je kruna od lovora. Postignuta je harmonična integracija likova u arhitektonsku formu, što postaje model za nadgrob-ne spomenike do kraja stoljeća. Cjelina podsjeća na trijum-falni luk, a poruka koju prenosi jest trijumf individue i vječni ugled, više nego spasenje duše. Iza ležeće figure su tri plo-če crvenog mramora koji je naglašavaju i daju geometrijsku stabilnost. Kompozitni pilastri podsjećaju na Masaccijevo Trojstvo, a jedini posve kršćanski element je medaljon Dje-vice s Djetetom. Ovaj se spomenik smatra prvim humanisti-čkim grobom.

DESIDERIO DA SETTIGNANO

GROB CARLA MARSUPPINIJA Sta. Croce, Firenca, 1464.

Za razliku od Brunijevog groba, ovde je naglasak na ukrasima i likovima. Sarkofag ima oblik kade. Na vrhu je posmrtna svjetiljka s vječnim plamenom, od koje se spuštaju dvije velike duge girlande. Zadržana je forma trijumfalnog luka i Djevica s Djetetom u medaljonu, a iza ležeće figure Marsuppinija su četiri vertikalne mra-morne ploče.

ANTONIO ROSSELINO 1427 - 1479.

18

GROB PORTUGALSKOG KARDINALA San Miniato, Firenca, 1466.

Duboka niša, melankolična ikonografija, grob je izve-den kao da je integriran u kapelu i po tome se razliku-je od Brunijevog i Marsuppinijevog groba. Ingeniozna ideja je mala kamena ploča na inkrustiranoj rešetki koja podsjeća na pogled u drugi svijet (trompe l' oeil), a referira se i na rimske grobove koje se gledalo kroz rešetku. Iznad rešetke dva anđela nose medaljon u kojem je Djevica s Djetetom.

BISTE .

Biste se sredinom 15. st. u Firenci javljaju mnogo češće nego u drugim talijanskim regijama. Na to su utjecala 3 faktora: otkrivanje naturalizma, interes za individuu i antički primjeri. Rađene su u pri- rodnoj veličini, a predstavljale su spoj rimskih i religijskih poprsja. Bile su "rezane" kod prsne kosti, bez baza, glava lagano pomaknutih u stranu. Ponekad se kao predložak koriste posmrtne maske. Muški likovi su pokazivali zrelost, mudrost i naglašavali su psihološke crte, a ženski mladost i fizič- ke crte. Nakon 1500. skulptorski portret gubi popularnost zbog širenja slikarskog portreta. 1550. g. poprsja se opet javljaju kao neovisan način izražavanja u Firenci, Veneciji i drugim gradovima.

MINO DA FIESOLE 1429 - 1484.

PIETRO MEDICI poprsje, 1453.

Izradio je još dva poprsja članova obitelji Medici, koja su bila u nišama iznad vrata u Palazzo Me-dici. Modeli su ponekad bili odjeveni all' antica. U modi su bili i idealizirani portreti rimskih careva. Sredinom stoljeća osim posmrtnih maski, uzimale su se maske i živih ljudi za izradu bisti.

BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

PIETRO MELLINI poprsje, 1474.

Uveo je prozaičan pristup portretu u minucioznom izražaju, te realizam u prikazu i najmanje bore. Ova je bista različita od drugih jer ima okruglu bazu.

Biste žena rijetko nose potpis, datum ili ime. One su idealizirane, odjevene po posljednjoj modi, imaju izbrijano čelo, izbrijane obrve, frizuru s uvojcima, nose dijademu, imaju aristokratski izgled i pokazuju veću uniformnost od bista muškaraca.

ANTONIO ROSSELLINO 1427 - 1479.

19

POPRSJE DAME 1470.

Nekoliko puta je bila atribuirana Desideriju da Settignanu, ali najvjerojatnije pripada Rossellinu zbog stilskih razloga: trodimenzionalnost je daleko izraženija, a model puno ja-sniji. Prikazan je veći dio torza nego kod ostalih modela. Osobnost lika je jako naglašena, glava je pomaknuta una-zad i daje dojam kao da komunicira s nevidljivom osobom.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

PORTRET ŽENE poprsje, 1480.

Lik je prikazan do struka, vide se ruke s malim buketom cvijeća na prsima i kao da komunicira s promatračem. Ova radikalna inovacija nije promakla Leonardu, njegovu učeniku, koji je to iskoristio u svojim slikanim portretima.Bista pokazuje idealnu firentinsku ljepotu 1470-tih godina, vrsta haljine kao da je s Botticellijevih gracija u "Proljeću", a jedna od njih ima jednaku frizuru (iz istog su vremena).

6. PROCVAT: FIRENCA NA KRAJU 15. st .

1469 - 1492. Firencom upravlja Lorenzo il Magnifico. 1494. g. Karlo VIII. napada Firencu, dolazi do progona Medicija i obnove republike. Za vrijeme njegove vladavine bilo je naručeno jako malo javnih skulptura. Među važnijim kiparima na kraju stoljeća bili su:

Benedetto da MaianoNino da FiesoleAndrea della Robbia

BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

RETABL NAVJEŠTENJA 1489.

Djelo se sastoji od retabla, predele i trodimenzionalnih kipova svetaca u nišama. Mnogo toga duguje Rosselli-novom retablu u kapeli Picollomini, a po upotrebi per-spektive - tabernaklima sakramenata. Izvrsna dekoraci-ja ipak nema psihološki intenzitet Donatellovih scena.

ANDREA DELLA ROBBIA 1434 - 1525.

Nastavlja rad svog strica Luce, ali razvija vlastiti stil: "vatasti" oblaci, likovi su uz površinu, scene su manje ap-straktne i manje klasične (kod Luce: plavo nebo i visokireljef). Oko 1480. počinje ga se naveliko kopirati. On po-većava svoju produkciju, ponekad na uštrb kvalitete, a na

20

velikim djelima on je autor samo glavnih likova. 1537. g.Medici se vraćaju na vlast. Andrein sin Giovanni i njego-va obitelj nastavljaju posao. To više nije ista originalnost i kvaliteta, ali se dobro prodaje jer nije skupo, a u sebi uje-dinjuje prednosti i skulpture i slikarstva.

Dvojica glavnih kipara na kraju 15. st. prije Michelangela bili su Andrea del Verrocchio i Antonio del Pollaiolo. Dali su novi elan skulpturi, iako su napustili Firencu 1480-tih godina.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

GROB PIETRA I IVANA MEDICIJA San Lorenzo, Firenca, 1472.

Verrocchio je imao zlatarsku naobrazbu, pa elegan- ciju i principe te umjetnosti primijenjuje u skulpturi. Grob ima dvije obrađene strane, što je važan korak prema slobodnostojećem grobu. Na otvoru između dva prostora nalazi se rešetka koja oponaša plete-nu mrežu od užeta, što podsjeća na prelazak s ovog na onaj svijet, koja je uokvirena cvjetnim obrubom. Na vrhu luka je dijamant izveden u bronci, kao sim-bol snage, otpora i besmrtnosti Medicija. Sarkofag od porfira ukrašen je lišćem akantusa u bronci - simbol života i obnove.

NEVJERICA SV. TOME Orsanmichele, Firenca, 1483.

Prije Verrocchija ova tema nije izvedena u tri dimenzije. Figura Sv. tome izlazi iz niše u prostor, a očit je interes za fizionomiju i ekspresivnu draperiju, što utječe na Leonarda (zapanjujuća je sličnost ovog Krista i onog na Leonardovoj Posljednjoj večeri). Ovo djelo najavljuje vi-soku renesansu.

DAVID Firenca, oko 1476.

Jedno od najslavnijih djela s kraja 15. st. rađeno za Me- dicije, koji ga prodaju Signoriji, sjedištu firentinske vlade i kasnije je postavljen u Palazzo Vecchio. Ovaj elegantno odjeveni David sposoban je ubiti Golijata, za razliku od golog, ranjivog, dvosmislenog i senzualnog Donatellovog Davida. Verrocchijev trijumfalno pozira s bodežom u ruci, ali nema anatomskog pretjerivanja, psiholoških implika-cija i kompleksnost Donatellovog.

21

PUTTO S DELFINOM oko 1470.

Izrađen za fontanu vile Medici u Careggi. To je uranjeni primjer ponovnog pojavljivanja antičkih fontana, gdje vo-da izlazi iz cijevi u delfinovim ustima.

COLLEONE Venecija, 1488.

Konjanička statua postavljena na Campo Santi Giovanni e Paolo u Veneciji. Verrocchio je završio konjanika i konja samo u glini, i umro prije nego je izlivena u bronci. Razli-ka između Colleonea i Donatellovog Gattamelate je u to-me što podignuta noga konja nema potporanj (topovsku kuglu) i tehnološki je napredniji, a lik nosi suvremeno oru-žje i figura mu je tordirana.

ANTONIO DEL PALLAIOLO 1431 - 1498.

Bio je sin trgovca kokošima, stekao je zlatarsku naobrazbu, a najveću ulogu u njegovu životu odigralo je putovanje u Rim.

GROB PAPE INNOCENTA VIII. Sveti Petar, Rim, 1498.

Papa je prikazan dva puta: kao živ i kao mrtav. U donjem dijelu je sarkofag na konzolama i na njemu ležeća figura. Iznad je papa u katedri, izveden u tri dimenzije, kako bla-goslivlja. Lijevo i desno oko njega su po dva reljefa vrlina. Iznad njega je teška karniša, a nad njom luneta s reljefom triju teoloških vrlina.

HERKUL I ANTEJ 1470.

Likovi su prikazani u grču borbe, očito je poznavanje anatomije i vještina u prikazivanju fizičkog i emocio-nalnog nasilja. Kao potpornji služe tri kornjače.

BERTOLDO DI GIOVANNI 1420 - 1491.

Donatellov učenik, umjetnik kuće Medici, specijalizirao se za statuete, medalje i reljefe u bronci.

BELEROFON I PEGAZ Padova, 1486.

Bertoldovo najpoznatije djelo. Ova tema koja nije prika-zivana od antike, postaje tipična za renesansu. Grčki heroj Belerofon predstavlja hrabrost, a Pegaz besmrt-nost. Skulptura je izlivena u jednom komadu.

22

7. BLJESAK RENESANSE IZVAN FIRENCE 1450 – 1500 .

RIM .

U Rimu cvjeta skulptura, a papinski dvor naručuje mnogobrojna djela. FILARETE, arhitekt, kipar i teoretičar, postavlja temelje rimske renesansne škole.

SIENNA .

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI

1439 - 1501. Kipar, slikar, arhitekt i autor traktata. Bio je vrlo tražen umjetnik, radio je za Federica de Montefeltra u Urbinu.

ANĐELI katedrala u Sieni, 1497.

Anđeo s glavnog oltara, nosi kandelaber u obliku roga izobilja. Postavljen na mali pijedestal, lijevom nogom ne dodiruju tlo. Svjetlucavost lica, treperenje svjetla na draperiji uzgibanoj vje-trom i tekstura krila daju dojam kao da je upravo sletio (možda utjecaj Leonarda).

RIMINI .

AGOSTINO DI DUCCIO 1418 - 1481.

DEKORACIJA u Tempio Malatestiano, Rimini, 1456.

"SATURN", plitki reljef, smješten je između dva pilas-tra, a iznad se nalazi izuzetno krupna girlanda. Agos-tino je radio dekoraciju za vrijeme vladavine tiraninaSigismonda Malateste, koji je franjevačku gotičkucrkvu dao pretvoriti u "hram". Tempio Malatestino jepostao grobnim spomenikom i mauzolejem toliko ve-ličanstvenim da je apsorbirao cijelu građevinu.

NAPULJ .

FRANCESCO LAURANA 1430 - 1502.

Laurana je rođen u mjestu Vrana u Dalmaciji. Ime mu se prvi put javlja vezano uz trijumfalni luk Alfonsa I. Bio je internacionalni majstor: 1461 - 1466. radio je u Francuskoj, u Marseillesu i Avigno-

23

nu, a tamo je i umro. 1467. g. sudjeluje u gradnji kapele Mastrantonio de S. Francesco u Palermu.

TRIJUMFALNI LUK ALFONSA I. Castelnuovo, Napulj, 1468.

Smješten je između dvije kule dvorca i sadrži dvije super- ponirane arkade sa 6 registara. Luk objedinjuje rimsku tri-jumfalnu ikonologiju s pogrebnom, kršćanske i povijesne elemente s heraldikom Alfonsa I. Građevina je kompleks-na zbog svoje trostruke funkcije: trijumfalnog spomenika,ulaza u dvorac i kenotafa. Veličina likova se povećava ka-ko raste visina. Izgubljene su figure svetaca i konjanička statua. U najvišem dijelu je grob Partenope, prve kraljice Napulja i posuda s Alfonsovim srcem. Reljefi prikazuju tri-jumfalni ulazak Alfonsa u Napulj 1443. godine. Ovo nije djelo samo jednog mastora - izvori navode kako je radio s Pietrom da Milanom, Paolom Romanom i 33 pomoćnika.

BISTE Radio jako stilizirane i idealizirane portrete žena. Svima je karakteristična frontalnost, okruglo lice s visokim jagodicama i teškim kapcima. Likovi o-daju apstrakciju i geometrijske forme koje svode na minimum osobne crte lica. Ovi portreti pred-stavljaju ženski aristokratski ideal.

PORTRET ŽENE BATISTA SFORZA POSMRTNA MASKA

CENTRALNA ITALIJA .

NICCOLO DEL' ARCA 1435 - 1494.

OPLAKIVANJE KRISTA Sta Maria della Vita, Bologna, 1485.

Nicola d' Apulia, kasnije poznat pod imenom Niccolo del' Arca, iz Baria dolazi u Bolognu, gdje radi ovu impozantnu skupinu od terakote u bolničkoj crkvi.

GUIDO MAZZONIOPLAKIVANJE KRISTA Sta Anna dei Lombardi, Napulj, 1492.

Mazzoni je izveo mnogobrojne skupine od te-rakote, prije ovog prvog poznatog djela. Zami-jenio je ekspresionizam Arcinog Oplakivanja gotovo ekstremnim realizmom.

LOMBARDIJA .

24

Na katedrali u Milanu radili su francuski i njemački majstori zajedno s lokalnima i tada se pojavljuje novi stil: veći je naglasak na dekoraciji nego na proporcijama. 1396. g. u Paviji, blizu Milana, Visconti osniva Certosu, koja nakon 1460. g. postaje mjesto velike aktivnosti u skulpturi. 1451 - 1465. g. tamo boravi Filarete, koji je jako utjecao na lombardijsku skulpturu. Značajni kipari:

Antonio RizzoCristofo i Antonio MantegazzaGiovanni Antonio Amadeo

VENECIJA .

ANTONIO BREGNO

SPOMENIK FRANCESCU FOSCARIJU 1466.

Spomenik se nalazi u Sta Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji. Nekada je bio obojen i pozlaćen, ima veliki baldahin koji rastvaraju vojnici na korintskim stupovi-ma. Klasični repertoar, koji u Veneciju uvodi firentin-sku ideju po kojoj bi grob trebao tvoriti neovisnu arhi-tektonsku jedinicu.

ANTONIO RIZZO

SPOMENIK NICOLOU TRONU 1476.

Smješten je u Sta Maria Gloriosa dei Frari, pre-ko puta spomenika Foscariju. Sadrži 5 registara i 26 likova, koje je radilo više majstora. Dužd se pojavljuje 2 puta, kao stojeća i ležeća figura.

ADAM I EVA 1485.

1483. Rizzo postaje protomagistar na Duždevoj palači, koju obnavlja nakon velikog požara. Autor je kipova Adama i Eve, koji su prvotno bili postavljeni u nišama na glavnom pročelju.

PIETRO LOMBARDO 1435 - 1515.

SPOMENIK PIETRU MOCENIGU Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1481.

Na vrhu spomenika je figura Krista, a ponavljanje broja 3 (po vertikali i horizontali postavljeni likovi) daju harmoniju i jedinstvo. Lombardo je arhitekt i

25

kipar, radi grobove koji svi imaju trijumfalne luko-ve. Nakon Rizza postaje protomagistar Duždeve palače.

TULLIO LOMBARDO 1455 - 1532.

SPOMENIK ANDREI VENDRAMINU Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1495.

Karakterističan je potpuni razvoj trijumfalnog luka. U nišama su prvotno bili goli Adam i Eva, danas poznati samo preko kopija. Skulptura Adama po-kazuje antičke uzore; niša u kojoj se nalazio bila je crna, a figura od bijelog mramora - šokantan prizor u kontekstu venecijanske tradicije. To je je-dan od prvih primjera golog senzualnog Adama, što će se kasnije pojaviti u slikarstvu Giorgionea i Tiziana. Lombardo je prvi venecijanski kipar koji uranja u klasični stil, a možda je bio i kolekcionar.

8. VISOKA RENESANSA .

LEONARDO DA VINCI 1452 - 1519.

Nije poznat kao kipar iako je naobrazbu stekao u ateljeu Verrocchia. 1482. bio je optužen za sodomiju, pa piše Ludovicu Sforzi, vojvodi Milana, da ga zaposli. Želio je napraviti skulpturu propetog konja 3 puta većeg od prirodne veličine, što je predstavljalo problem kod lije-vanja bronce. 1493. kip još nije bio izliven, pa je materijal poslužio za topovske kugle protiv Francuza. Da Vinci se ponovo prihvatio svog projekta konjaničkog spomenika kondotijera Trivulcea, koji je ostao samo u skici.

GIOVANNI FRANCESCO RUSTICI 1474 - 1554.

PROPOVJED SV. IVANA KRSTITELJA baptisterij u Firenci, 1511.

Djelo izvedeno u bronci, nalazi se iznad Sjevernih vrata baptisterija u Firenci. Osjeća se Leonardov utjecaj, što nije čudno, jer su živjeli u istoj kući. Svaka figura je na pijedestalu, međusobno su od-vojene kaneliranim stupovima, a pogledi su im okrenuti prema promatraču.

26

ANDREA SANSOVINO 1467 - 1529.

Rođen je u Monte San Savino u Toscani. Bio je Palladijev učenik, a stil mu je rafiniran i dekorativan. U Rimu radi za papu Julija II.

KRŠTENJE KRISTA baptisterij u Firenci, 1505.

Skulpture su smještene su iznad Istočnih vrata bap-tisterija. Figure su na postamentima i međusobno odijeljene stupovima. Stil je blizak Ghibertijevom, ali monumentalniji, dekorativan i rafiniran, u antičkoj maniri koja je vidljiva u držanju i stavu figure Krista.

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Pravim imenom Jacopo Tatti, ulazi u atelje Andreje Sansovina i uzima njegovo ime. S Michelangelom i Giulianom da Sangallom sudjelovao je u iskopavanju Laokoona 1506. godine i kasnije ga je kopirao.

SKIDANJE S KRIŽA oko 1510.

Jacopo je prijatelj slikara Perugina, za kojega radi ovu maketu od voska, tkanine i pozlaćena drva. To je nje-govo najstarije sačuvano djelo. Makete Sansovina su putokazi u povijesti skulpture, jer govore o tehnici ko-ju su, umjesto crteža, upotrebljavali mnogi kipari. Kakose njihov status poboljšavao, tako su njihove makete icrteži više čuvani.

BAKHO 1518.

Mramorna skulptura koju je radio u Rimu. Sigurno je vidio Michelangelovog Bakha, ali ovaj je puno druga-čiji: nježan je i veseo, nasuprot onom pijanom Miche-langelovom.

MADONNA DEL PARTO 1518.

Mramorna skulptura rađena je za nišu koju je projekti-rao u crkvi Sant' Agostino u Rimu. Djevica je inspirira-na antičkim modelom Apolon svira citru, isko je njena glava bez sumnje pod utjecajem djela Andreje Sanso-vina iz iste crkve. Jacopo se kasnije sve više posveću-je arhitekturi.

9. MICHELANGELO 1475 - 1564. .

27

Michelangelo Buonarotti je prvi umjetnik za kojeg se još za života govorilo da je genije. Kratko se školovao kod Ghirlandaia (1488.) gdje uči osnove slikarstva i crteža. Sam je razvio tehniku i osobni stil, pa se može reči da je bio samouk. Inspirirao se Giottovim freskama u kapeli Peruzzi i Masacciom u kapeli Brancacci. Oduševljavaju ga antička skulptura i Donatello. Kod Medicija ostaje do smrti Lorenca (1492). Kada su mu razbili nos, to je doprinijelo njegovoj sramežljivosti i mizantropiji.

DJEVICA NA STEPENICAMA 1492.

Očit je utjecaj grčkih stela. Djevica u klasičnom profilu sjedi na kvadratnom bloku i ne gleda dijete koje je za-kriveno draperijom. U stražnjem planu četir mlada čo-vjeka drže dugačku tkaninu koja može asocirati na mrtvački pokrov ili tkaninu korištenu kod skidanja s kri-ža. Pet stepenica se podudara s 5 slova imena Maria.

BITKA oko 1492.

Njegov drugi i nedovršeni rad, u bijelom mramoru iz Carrare, prenosi Plinijevu ideju kako je nedovršeno djelo bolje, jer pokazuje metodu i misaoni put umjet-nika. Za izradu ovog djela očito je proučavao antič-ke sarkofage, te djela Bertolda, Pisana i Pollaiola.

RASPEĆE oko 1492.

Nakon smrti Lorenza Medicija vraća se ocu i prouča- va anatomiju. Nadstojnik crkve Santo Spirito mu daje leševe, a on zauzvrat radi ovo drveno Raspeće, za glavni oltar. Na tragu Brunelleschijevih i Donatellovih raspeća, ovaj Krist budi samilost, a senzualno tretira-nje tijela blizu je njegovih ostalih aktova.

SANT PROCULUS 1494.

Skulptura podjeća na Masaccia i Donatella. Već se može zapaziti namršteno čelo (terribilità) - zastrašu-jući aspekt njegova Davida.

BAKHO 1498.

Skulptura imitira antiku, rađena je za kardinala Ria-rija i ulazi u kolekciju bankara i humaniste Jaccopa Gallija, kardinalova prijatelja. Skulptura je spiralno komponirana (serpentinata) i za njenu stabilnost bi-la bi dovoljna figura satira, ali Michelangelo dodaje i panj kako bi imitirao grčke bronce. Cilj dionizijskog kulta je doći do mističnog saveza s Bogom putem

28

pijanstva i jedenja mesa i krvi, što je ovdje predsta-vljeno kožom životinje. BAKHO SV. PROCULUS

PIETÀ Sveti Petar, Rim, 1500.

1497. francuski ambasador naručuje ovu skulpturu Pietà, što je bila francuska i njemačka tema, još ri-jetka u centralnoj Italiji. Marija sjedi na kamenu, što neki interpretiraju kao super petram - na stijeni Cr-kve, jer je skulptura bila postavljena na oltar Sante Petronille, stare crkve koja je integrirana u staru Baziliku Sv. Petra. Lijeva ruka Djevice poziva na razmišljanje o smrti Spasitelja. Ljepota likova viso-ke renesanse leži u neo-platonističkoj ideji prema kojoj zemaljska ljepota odražava božansku ljepotu.

DAVID 1504.

To je prva kolosalna (434 cm s postoljem) statua golog čovjeka od vremena antike. David više nije biblijski pas-tir s početka renesanse, već mlad i moćan čovjek prika-zan prije borbe (za razliku od Verrochievog i Donatello-vog Davida). Sprijeda, torzo podsjeća na "Snagu" Niko-le Pisana. Terribilità je naglašena sjenom teške kose i duboko usađenim očima. Skulptura je izvorno imala tri-jumfalnu krunu i bila ukrašena pozlatom. David je pro-mijenio tokove skulpture zapada. 1873. g. premješten je u galeriju Akademije u Firenci.

TONDO PITTI 1505.

Moda tondi počinje od 1450-tih godina. Michelangelo ih je napravio dvije: Tondo Taddei i Tondo Pitti (85 cm), na kojoj je dublji reljef. Glava Madone izlazi iz granice kru-ga, ona kao da je svjesna tragične sudbine svog sina, na krilu drži knjigu koja je simbol mudrosti, nad kojom se Dijete nehajno naginje. S lijeve strane Sv. Ivan Krstitelj, izveden u plitkom reljefu, podsjeća na poslanje Djeteta.

SVETI MATEJ 1508.

Za Michelangelova drugog boravka u Rimu otkopan je Laokoon i očit je njegov utjecaj na bolnu torziju skulptu-re Sv. Mateja, jednog od 12 apostola predviđenih za Duomo. Matej ostaje zarobljen u kamenom bloku kao što je zarobljena duša u tijelu.

POBJEDA 1530.

Skulptura je trebala biti u niši između Robova. To je

29

ekstremni pokušaj figure serpentinate: mladić jednim koljenom kleči na čovjeku (koji je manje dovršen) u pozi pobjednika nad poraženim, sibolizirajući pobjedu vrline nad porokom. Ova je skulptura imala velik utje-caj na umjetnost 16. st. i odigrala veliku ulogu u raz-voju "maniere" (manirizma dvora). POBJEDA SV. MATEJ

GROB PAPE JULIJA II. S. Pietro in Vicoli, Rim, 1545.

1505. g. papa Julije II. zove Michelangela u Rim radi svoje grobnice, na kojoj je radio 40 godina. 1508. pa-pa naručuje svod Sikstinske kapele, gdje su ukloplje-ne i brojne ideje za grob. Grob je trebao imati 3 nivoa, četrdesetak figura većih od prirodne veličine i reljefe u bronci. Nakon papine smrti (1513.) njegovi nasljed-nici predlažu drugi projekt: konvencionalni zidni grob. Tamo je bio postavljen Mojsije, a za njega su rađeni Robovi i Pobjeda.

MOJSIJE 1516.

Mojsije je bio postavljen na drugi nivo groba Julija II. a danas je smješten na donji nivo crkve San Pietro in Vincoli. Njegov lik impresivne muskulature deriviran je iz prorokâ sa stropa Sikstinske kapele. Poza potje-će od Donatellovog Svetog Ivana Evanđelista. Kon-trapost i slapovi brade inspirirani su Donatellovim Abrahamom i Izakom. Rogovi na glavi posljedica su prevoditeljske greške kod Vulgate, gdje je hebrejski termin "zrake svjetla" preveden kao "rogovi".

KAPELA MEDICI (Nova Sakristija) San Lorenzo, Firenza, 1519 - 1534.

1519. - ideja pape Leona X. da kombinira skulpturu i arhitekturu u obiteljskoj grobnoj kapeli, gdje trebaju biti slavljena četvorica Medicija. Tema kapele je uskrsnu-će duše, a kupola je rađena prema modelu Panteona. Dvostruki grob nasuprot oltaru ostao je nedovršen, kad 1534. g. Michelangelo definitivno odlazi. Izvede-na su 2 groba, jedan nasuprot drugom, podijeljena u 3 dijela. Ispred njih su sarkofazi inspirirani antičkim modelom iz Panteona. Michelangelo je predvidio 4 ri-ječna boga ispred sarkofaga i skulpture u 2 bočne ni-še. U centralnim nišama smještene su statue Lorenza i Julijana, vojnički odjevene na rimski način - to nisu portreti nego tipovi i neoplatonistički kontrasti aktivnog GIULIANOV GROB

i kontemplativnog života.

Skulpture Noć i Dan smještene su ispod Giulijana, a Zora i Sumrak ispod Lorenza. Dojam je kao da ove skulpture klize s poklopca sarkofaga, a može se pret-postaviti da su derivirane iz figura koje su ukrašavale etruščanske urne. Noć - ženski lik, među nogama je

30

sova, izgled sugerira plodnost - inspirirano antičkom Ledom, a kruna od maka predstavlja san, snove i dje-cu noći. Vjeruje se da je glava Sumraka autoportret. Većina djelomično dovršenih skulptura i Madonna s Djetetom (pronađena u ateljeu) postavljene su 1545. g. Pitanje nedovršenosti važno je kod Michelangela.

LORENZOV GROB

BRUT 1534.

Lik je prikazan u togi, postavljen na sokl poput impe- rijalnih poprsja, a poged mu je uperen ulijevo.

PIETÀ IZ DUOMA 1550. Ova Pietà je rađena za njegov vlastiti grob, a Va-sari kaže da je čovjek pod kapuljačom autoportret umjetnika. Kompozicija je piramidalna, povišeni lik s kapuljačom pridržava tijelo Krista koje klizi, Magdalena je s lijeve, a Marija s desne strane. U pokretu skupine leži simbolika – lik u prvom planu se savija prema svom grobu.

PIETÀ RONDANINI 1564.

Još 6 dana prije smrti Michelangelo je radio na ovom posljednjem djelu. Vidljivo je odsustvo težine i tjelesne ljepote, a interes je usmjeren samo na ek-spresiju duše, što je u radikalnom kontrastu s nje-govim prijašnjim radovima. PIETA IZ DUOMA PIETA RONDANINI

10. 16. st. I NASLIJEĐE MICHELANGELA .

1520-tih Michelangelov ugled se jako proširio i svi su ga oponašali (oponašanje je u to vrijeme bilo cijenjeno). Više su prihvaćali njegove forme nego duh njegovih formi i "varijacije" su brojne.

BACCIO BANDINELLI 1493 - 1560.

Kad je Michelangelo napustio Firencu, Bandinelli postaje glavni kipar grada i Medicija (koji se vraćaju 1530.) za narednih 20 godina. Bio je tašt, ljubomoran, agresivan i pretenciozan.

HERKUL I CASUS 1534.

Skulptura je rađena u slavu Medicija i njihova

31

vladavina je ovdje povezana s likom Herkula. Mišići su prenaglašeni, pa su se neki rugali ki-pu, a grimase lica su nalik karikaturama, u že-lji da nadiđe Davida. Njegova je invencija ukrašeni pijedestal i u tome je postao najkom-petentniji firentinski umjetnik.

PIETÀ 1559.

Kad je Badinelli čuo da Michelangelo radi ovu skulpturu za svoj grob i on je počeo raditi jednu za sebe. Prikazao je idealizirani autoportret, na-gnut prema naprijed, bez emocija. Krist je neo-bičnih proporcija (možda portret njegova sina) i nespretno položen na kameni blok koji nalikuje malom oltaru. Zapanjujuća je količina mramora podignuta je s bloka – ova tehnika, suprotna Mi-chelangelovoj, navješćuje buduće tendencije.

BENVENUTO CELLINI 1500 - 1571.

Radio je za pape Klementa VII. I Pavla III., a od 1537 - 1545. bio je zlatar Francoisa I.

SOLJENKA 1544.

Manirističko zlatarsko remek-djelo monumentalno poput skulpture. Stil Fontainebleau škole i talijans-ke maniere vidi se u izduženim tijelima koja su više u ravnoteži nego u pokretu, s rafiniranošću u kojoj su ujedinjene senzualnost i hladnoća. Likovi derivi-raju iz Michelangelovih figura u kapeli Medici, ali bez filozofskog sadržaja. Božica zemlje drži svoje grudi i rog obilja, simbolizirajući hraniteljsku moć, a pored nje je mali jonski hram za papar. Neptun na školjci drži trozub i lađu za sol. Kompleksna ba-za od ebanovine ukrašena je kartušama s ležećim likovima koji podsjećaju na one s Ghibertijevih vra-ta i predstavljaju 4 doba dana, a između su 4 vjet-ra ili godišnja doba, heraldički daždevnjak i druge aluzije na Francoisa I., uokvirene emajlom u boji.

NIMFA IZ FONTAINEBLEAUA 1544. Brončana luneta namijenjena Zlatnim vratima dvor- ca, ilustrira jednu varijantu legende o Fontainebleau. Nimfa ispružena u pozi klasičnog riječnog božanstva desnom rukom grli jelena (jedan od amblema Fran-coisa I.) čija je glava izvedena trodimenzionalno, a okružena je lovačkim psima i divljim svinjama.

PERZEJ I MEDUZA Loggia dei Lanzi, Firenca, 1554.

Narudžba vojvode Cosma Medicija. Skulptura je in-

32

spirirana etrušćanskom statuetom, u pozi pobjedni-ka nad pobjeđenim. Djelo je pandan Donatellovoj Juditi. Stražnje lice na zoomorfnoj kacigi možda je autoportret. U manirističkom duhu, skulptura ima 8 kutova gledanja. Baza je od bronce i mramora (či-sta maniera), u nišama su mali brončani likovi, na uglovima su karijatide, a ispod baze je reljef u bron-ci Perzej oslobađa Andromedu.

BISTA COSME MEDICIJA 1547.

Odlično djelo, ali nije naišlo na osobiti uspjeh, pa Cellini nije dobio posao dvorskog portretista.Bista je veća od prirodne veličine i izuzetna po energiji i snazi ekspresije. Modelirana je na an-tički način, iako su takve herojske proporcije (110 cm) bile rijetke među antičkim poprsjima.

BARTOLOMMEO AMMANATI 1511 - 1592.

NEPTUNOVA FONTANA Piazza della Signoria, Firenca, 1575.

Neptuna s generalskom palicom u ruci na kolima od školjke vuku 4 konja koja izlaze iz vode. Njego-vo držanje proizlazi iz Bandinellievog oštećenja mramornog bloka, Michelangelovog Davida i San-sovinovog venecijanskog Neptuna. Na glavi ima krunu od metalnih češera, simbol drveta za izradu brodova. Mramorni bazen ima okotogonalni oblik, na njemu su 4 brončana lika, a ispod njih sjedi 8 fauna i satira koje su izradili pomočnici. Tema je bila značajna u to doba borbe za prevlast u trgovi-ni na moru, a glavni pretendenti su Venecija i Ge-nova, dok Firenca želi povećati svoj utjecaj preko luke Livorno. Ammanati je pred kraj života pao pod utjecaj Protureforme i potpuno odbacio skulpturu.

VINCENZO DANTI 1530 - 1576.

Rođen je u Perugiji, stekao je zlatarsku naobrazbu, a uz Gianbolognu i Ammanatija najvažniji je kipar nakon Bandinellijeve smrti. Napisao je Traktat o savršenim proporcijama (1567.). Nakon Firence vratio se u rodni grad, postao šef zlatarskog ceha i jedan od osnivača lokalne akademije.

ČAST TRIJUMFIRA NAD LAŽI Firenca, 1561.

Djelo je impresioniralo Vasarija jer je isklesano iz jednog bloka. Napetost mišića likova daleko je realističnija od apstrakcije Michelangela. Ru-ka Laži, čiji će psihološki aspekt usvojiti barok, nastrano je iskrivljena kako bi ostala u orbiti ma-nirizma. Poza podsjeća na jednu Salviatijevu sliku i pokazuje interakciju manirističkih umjet-

33

nika na dvoru Medicija.

ODRUBLJIVANJE GLAVE SV. IVANA KRSTITELJA baptisterij u Firenci, 1571.

Nalazi se iznad južnih vrata baptisterija. U centru kleči Sv. Ivan Krstitelj, desno je u elegantnoj pozi krvnik s mačem, a lijevo je Salomé, Herodova kći.

GIANBOLOGNA 1529 - 1608.

Njegov rad je imao velik utjecaj zahvaljujući masovnoj produkciji malih bronci iz njegove radionice. Često je svojim pomoćnicima povjeravao taljenje i završnu obradu, što objašnjava razlike u kvaliteti i patini. Nakon smrti, njegovi učenici su nastavili proizvoditi varijante njegovih kompozicija. Ova bogata produkcija i različito porijeklo pomoćnika pridonijeli su širenju manirizma Europom. Gianbologna je nakon Michelangela najznačajniji talijanski kipar stoljeća i uspostavio je vezu između Michelangela i Berninija.

NEPTUNOVA FONTANA Bologna, 1566.

Piramidalna forma, naglašene vertikale, upotreba bronce na cijelom djelu i logične proporcije fontani daju jedinstvo koje nedostaje Ammanatiju. Neptun s trozubom korača velikim koracima, a na uglovi-ma bazena su sirene kojima iz grudiju izvire voda. Skulpture i igra vode: cjelina koja anticipira barok.

MERKUR vila Medici, Rim, 1564 - 80.

Najslavnija skulptura Gianbologne, figura fontane u vili Medici u Rimu. Elegantan lik Merkura stoji na stupu koji izlazi iz usta Zefira, a voda koja je istje-cala pojačavala je dojam. Skulptura se može gle-dati iz svih kutova.

PURAN 1560.

Gianbologna je izvrsno modelirao, što pokazuju njegove brončane ptice (paun, sova, orao) u vili Medici u Castellu. Kod Purana je začuđujuća tek-stura vrata, razbarušeno perje i lepezasti rep.

34

APENIN vila Medici, Pratolino, 1580.

Spojeno je nekoliko manirističkih tema: kolos, fontana, utjecaj Michelangela, interakcija umje-tnosti i prirode. Čini se kao da figura izlazi iz planine, ruka mu je položena na glavu čudovi-šta iz kojeg izvire voda i pada u bazen.

OTMICA SABINJANKI Loggia dei Lanzi, Firenca, 1583.

Trijada u mramoru, vrhunac figure serpentinate, postavljena je u Loggia dei Lanzi. To je apogeja njegove karijere službenog kipara Medicija.

KONJANIČKA STATUA COSME I. Piazza della Signoria, Firenca, 1594.

1587. Ferdinand I. naručuje ovu konjaničku skulpturu. Prvi put je u Firenci javno izložena skulptura koja ve-liča vladara i tretirana je više na povijesni nego alego-rijski način. Cosmo Medici je 1537. zatekao oslablje-nu Firencu i od nje napravio prijestolnicu Toskane imodel za buduće monarhije. Konj i konjanik su zase-bno odliveni u bronci. Na soklu su tri reljefa koja pri-kazuju političke događaje za vladavine Cosma, u tra-diciji apsolutističke propagande. Skulptura je bližaMarku Aureliju nego renesansnom modelu. Valovitagriva je u kontrastu sa statičkim tijelom konja. Ovo jedjelo utjecalo na sve kasnije konjaničke statue vladara.

NAPULJ .

GIOVANNI DA NOLA 1488 - 1558.

SPOMENIK DON PEDRU IZ TOLEDA Napulj, 1570.

Smješten je u crkvi San Giacomo degli Spagnuoli u Napulju. Tri reljefa pokazuju njegove vojne i diplo-matske uspjehe, a na 4 ugla su prikazane glavne vrline.

LOMBARDIJA 35

.

JULES ROMAIN 1492 - 1546.

GROB PIETRA STROZZIJA Sant' Andrea, Mantova, oko 1529.

Romain je izradio koncepciju groba. Četiri karijatide podu-piru gređe na kojem se nalazi sarkofag s ležećom figurom pokojnika odjevenog u togu i sandale. Stražnje karijatide su u reljefu, a prednje slobodnostojeće.

RIM .

GUGLIELMO DELLA PORTA 1490 - 1577.

GROB PAPE PAOLA III. Sveti Petar, Rim, 1575.

Zidni grob, kombinacija raznobojnog mramora, bronce i pozlate, u tradiciji sjeverne Italije. Papa je prikazan kao živ, u sjedećem položaju. Ovo djelo je utjecalo na barok. Osim ovog groba, Guglielmo je izradio i nekoli-ko papinih poprsja.

VENECIJA .

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Nakon pljačke Rima, umjetnici s papinskog dvora su se razbježali po cijeloj Italiji . Sansovi- no se na putu prema Firenci zaustavio u Veneciji i više nijeodlazio. Dužd ga je odmah zapo- slio na arhitektonskim projektima. Nakon Bonove smrti (1529.) imenovan je protomajstorom Sv. Marka. Prijateljevao je s Arezijem i Tizianom, a njegov stil podsjeća na Palladia, koji je u isto vrijeme bio u Veneciji. Zahvaljujući Sansovinu, venecijanska arhitektura se ukrašavala mnogobrojnim skulpturama. Tijekom čitave karijere zadržao je klasičnu ravnotežu između skulptoralnih i arhitektonskih elemenata, kao u biblioteci Sv. Marka i Loggeti campanila.

LOGGETA CAMPANILA Venecija, 1545.

Logetta je služila kao gradska dvorana i cercle pa- tricijima. Trijumfalni luk ima 3 otvora i entablaturu rimskog imperijalnog stila. Stupovi su od mramora u boji. Prevladavaju tipični venecijanski topli tonovi: crveni mramor iz Verone i bijeli iz Carrare, s finim trakama zelenog mramora i bronce. 1545. g. u ni-še su stavljene 4 brončane figure: Pallas, Apolon, Merkur i Mir. Iznad i ispod niša nalazi se 8 mitolo-

36

ških reljefa, 5 reljefa na atici i 6 Pobjeda u timpani-ma. Građevina je kasnije dobila terasu, a 1902. je rekonstruirana nakon rušenja kampanila.

NEPTUN Duždeva palača, Venecija, 1567.

Način na koji Neptun drži za rep delfina je blaga interpretacija teme pobjednika koji dominira nad pobijeđenim.

SPOMENIK TOMMASU RANGONEU San Giuliano, Venecija, 1557.

Nalazi se znad glavnih vrata crkve koja je bila u ruše- vinama i koju Sansovino rekonstruira. Odmaknuo se od venecijanske navike da se na pročeljima crkava slave samo plemićki heroji, jer je Rangone bio privat-na osoba, liječnik i astrolog. Iznad sarkofaga nalazi se njegova brončana sjedeća skulptura, koja ga pri-kazuje kao erudita u svom kabinetu. Slikarski, kadar podsjeća na Tizijanove portrete: Rangone je okružen humanističkim predmetima izvedenim na način trompe-l'oeil u niskom reljefu.

ALEGORIJA OTKUPLJENJA San Marco, Venecija, 1565.

Brončani reljef prikazuje božansku svjetlost koju su slikari postizali bojom. Vasari smatra kako je Sanso-vino spojio najbolje aspekte dvaju svjetova i tako do-bio «pravu formu», a upravo su to bile preokupacije baroknih umjetnika.

GIROLAMO CAMPAGNA 1550 - 1625.

KRISTA PODUPIRU DVA ANĐELA San Giuliano, Venecija, 1578.

Reljef sa scenom koja je bila jako cijenjena u veneci-janskom slikarstvu. Tretman kose potječe iz antike, a mirnoća i elegancija podsjećaju na slikarstvo Veronesea.

GLAVNI OLTAR u San Giorgio Maggiore, Venecija 1593.

Napravljen je prema crtežu Vassilacchija. Piramidalna struktura, evanđelisti koji nose globus imaju ulogu Atlasa, sprijeda je razapet Krist, iznad njega Golubica,

37

a na globusu Bog-Otac – ovo sveto trojstvo je u cen-tralnoj osi. Ovakva slika je inspirirana protureformom, a trompe l'oeil najavljuje Berninija.

ALESSANDRO VITTORIA 1525 – 1608.

Talentirani portretist, popularizirao je poprsja postavljena na postamente:

OTTAVIANO GRIMANI – mramorDUŽD NICCOLO DE PONTE – terakotaSV. IVAN KRSTITELJ – vidi se utjecaj Michelangela

38