Saff [broj 274, 27.8.2010]

Teško je bilo gledati kako nam komšije

ruše mesdžid

broj 27427. august 2010.17. ramazan 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Hutba: Ramazanski zov džihadaw

ww

.saff

.ba

Ramazanska disciplinaU zdravom duhu zdrav ummet 9

77

15

12

65

10

04

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Napad na Bošnjake u RS

Reportaža Repriza već viđenog i doživljenog

Dževad ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa IZ Livno

3

Sadržaj

18

32

8

10

36

48

54

58

SAFF broj 274

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Kuds

Istinski čuvari Allahovih svetinja

Polumjesec

Foto kritika

U kojoj državi se nalazi Zapadnohercegovački kanton?

Kolumna

Borba za opstanak

Pederi su očevi pedofila

Reportaža

Ramazanska disciplina

U zdravom duhu zdrav ummet

Ramazan

Propisi, pravila, promišljanja

Abeceda ramazanskog posta

Islambosna

Politika

Pomozite Pakistanu da se ne bi radikalizovao

Svijet medija

John Esposito

Da li su muslimani punopravni građani

Kutak za mlade

Kur’anska pravila (I dio): Međuljudski odnosi

Reci robovima Mojim neka govore samo lijepe riječi 27. august - 17. ramazan

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaPRINT & COPY SHOP, Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Rušenje mesdžida u džematu Sturba Rušenje mesdžida u džematu Sturba Ru općini Livno nova je stranica dej-Ru općini Livno nova je stranica dej-Rušenje mesdžida u džematu Sturba u općini Livno nova je stranica dej-ušenje mesdžida u džematu Sturba Rušenje mesdžida u džematu Sturba Ru općini Livno nova je stranica dej-Rušenje mesdžida u džematu Sturba Rtonske povijesti, jer je ovo prvi mu-Rtonske povijesti, jer je ovo prvi mu-Ru općini Livno nova je stranica dej-tonske povijesti, jer je ovo prvi mu-u općini Livno nova je stranica dej-Ru općini Livno nova je stranica dej-Rtonske povijesti, jer je ovo prvi mu-Ru općini Livno nova je stranica dej-R

slimanski vjerski objekt koji je tonske povijesti, jer je ovo prvi mu-

slimanski vjerski objekt koji je tonske povijesti, jer je ovo prvi mu-

srušen nakon završetka rata. slimanski vjerski objekt koji je srušen nakon završetka rata. slimanski vjerski objekt koji je

Svima je jasno da mesdžid u Sturbama nije morao biti sru-Svima je jasno da mesdžid u Sturbama nije morao biti sru-Svima je jasno da mesdžid u

šen, bez obzira na to što nije Sturbama nije morao biti sru-šen, bez obzira na to što nije Sturbama nije morao biti sru-

imao urednu dokumentaciju, šen, bez obzira na to što nije imao urednu dokumentaciju, šen, bez obzira na to što nije

jer je takvih objekata i u samom imao urednu dokumentaciju, jer je takvih objekata i u samom imao urednu dokumentaciju,

Livnu na stotine, a u dejtonskoj jer je takvih objekata i u samom Livnu na stotine, a u dejtonskoj jer je takvih objekata i u samom

državi ih ima na desetine hi-Livnu na stotine, a u dejtonskoj državi ih ima na desetine hi-Livnu na stotine, a u dejtonskoj

ljada. Mesdžid je proračunato srušen u ramazanu, isključivo u ljada. Mesdžid je proračunato srušen u ramazanu, isključivo u ljada. Mesdžid je proračunato

ime nacionalne i vjerske mržnje srušen u ramazanu, isključivo u ime nacionalne i vjerske mržnje srušen u ramazanu, isključivo u

i netrpeljivosti prema bošnjač-ime nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti prema bošnjač-ime nacionalne i vjerske mržnje

kom narodu, i tu nema nikakve i netrpeljivosti prema bošnjač-kom narodu, i tu nema nikakve i netrpeljivosti prema bošnjač-

dileme. Dokaz za to je 1.500 prikupljenih potpisa livanjskih Hrvata koji složno po-dileme. Dokaz za to je 1.500 prikupljenih potpisa livanjskih Hrvata koji složno po-dileme. Dokaz za to je 1.500 prikupljenih

državaju rušenje mesdžida i time ovom potpisa livanjskih Hrvata koji složno po-državaju rušenje mesdžida i time ovom potpisa livanjskih Hrvata koji složno po-

zločinu daju kolektivnu dimenziju. Kad se državaju rušenje mesdžida i time ovom zločinu daju kolektivnu dimenziju. Kad se državaju rušenje mesdžida i time ovom

uzme u obzir da je Livno mala općina, onda zločinu daju kolektivnu dimenziju. Kad se uzme u obzir da je Livno mala općina, onda zločinu daju kolektivnu dimenziju. Kad se

je 1.500 potpisa pozamašan procenat, koji uzme u obzir da je Livno mala općina, onda je 1.500 potpisa pozamašan procenat, koji uzme u obzir da je Livno mala općina, onda

više nije incident, već govori o kritičnoj masi je 1.500 potpisa pozamašan procenat, koji više nije incident, već govori o kritičnoj masi je 1.500 potpisa pozamašan procenat, koji

Hrvata koji su javno i bestidno saglasni da više nije incident, već govori o kritičnoj masi Hrvata koji su javno i bestidno saglasni da više nije incident, već govori o kritičnoj masi

treba rušiti muslimanske vjerske objekte, Hrvata koji su javno i bestidno saglasni da treba rušiti muslimanske vjerske objekte, Hrvata koji su javno i bestidno saglasni da

gdje god se za to pruži prilika. Kad kažemo treba rušiti muslimanske vjerske objekte, gdje god se za to pruži prilika. Kad kažemo treba rušiti muslimanske vjerske objekte,

da se ovdje radi o novoj stranici dejtonske gdje god se za to pruži prilika. Kad kažemo da se ovdje radi o novoj stranici dejtonske gdje god se za to pruži prilika. Kad kažemo

povijesti, onda mislimo na nekoliko pojava da se ovdje radi o novoj stranici dejtonske povijesti, onda mislimo na nekoliko pojava da se ovdje radi o novoj stranici dejtonske

koje su sa rušenjem mesdžida u Sturbi ušle povijesti, onda mislimo na nekoliko pojava koje su sa rušenjem mesdžida u Sturbi ušle povijesti, onda mislimo na nekoliko pojava

u javni, politički, pravni prostor. Prvo, ima-koje su sa rušenjem mesdžida u Sturbi ušle u javni, politički, pravni prostor. Prvo, ima-koje su sa rušenjem mesdžida u Sturbi ušle

mo masovnu javnu podršku jednog naroda u javni, politički, pravni prostor. Prvo, ima-mo masovnu javnu podršku jednog naroda u javni, politički, pravni prostor. Prvo, ima-

rušenju bogomolja drugog naroda, a što se mo masovnu javnu podršku jednog naroda rušenju bogomolja drugog naroda, a što se mo masovnu javnu podršku jednog naroda

u formi peticije nije pojavljivalo ni u vrijeme rušenju bogomolja drugog naroda, a što se u formi peticije nije pojavljivalo ni u vrijeme rušenju bogomolja drugog naroda, a što se

rata. Dosad su se izgradnje bogomolja sma-u formi peticije nije pojavljivalo ni u vrijeme rata. Dosad su se izgradnje bogomolja sma-u formi peticije nije pojavljivalo ni u vrijeme

trale autonomnim pravom vjerskih i narod-rata. Dosad su se izgradnje bogomolja sma-trale autonomnim pravom vjerskih i narod-rata. Dosad su se izgradnje bogomolja sma-

nih zajednica, pa se niko nikome nije petljao trale autonomnim pravom vjerskih i narod-nih zajednica, pa se niko nikome nije petljao trale autonomnim pravom vjerskih i narod-

u posao. Sad odjenom Hrvati uzimaju sebi nih zajednica, pa se niko nikome nije petljao u posao. Sad odjenom Hrvati uzimaju sebi nih zajednica, pa se niko nikome nije petljao

za pravo da određuju smiju li Bošnjaci gra-u posao. Sad odjenom Hrvati uzimaju sebi za pravo da određuju smiju li Bošnjaci gra-u posao. Sad odjenom Hrvati uzimaju sebi

diti mesdžid. Drugo, u dejtonskoj povijesti za pravo da određuju smiju li Bošnjaci gra-diti mesdžid. Drugo, u dejtonskoj povijesti za pravo da određuju smiju li Bošnjaci gra-

se nije dogodio bezobzirniji atak na vjerska diti mesdžid. Drugo, u dejtonskoj povijesti se nije dogodio bezobzirniji atak na vjerska diti mesdžid. Drugo, u dejtonskoj povijesti

prava i slobode, kao što je rušenje mesdžida se nije dogodio bezobzirniji atak na vjerska prava i slobode, kao što je rušenje mesdžida se nije dogodio bezobzirniji atak na vjerska

u ramazanu, a da taj atak bude popraćen prava i slobode, kao što je rušenje mesdžida u ramazanu, a da taj atak bude popraćen prava i slobode, kao što je rušenje mesdžida

apsolutnom šutnjom najutjecajnih medija, u ramazanu, a da taj atak bude popraćen apsolutnom šutnjom najutjecajnih medija, u ramazanu, a da taj atak bude popraćen

intelektualaca i raznih nevladinih organi-apsolutnom šutnjom najutjecajnih medija, intelektualaca i raznih nevladinih organi-apsolutnom šutnjom najutjecajnih medija,

zacija. Reakcije se nije udostojio čak ni vi-intelektualaca i raznih nevladinih organi-zacija. Reakcije se nije udostojio čak ni vi-intelektualaca i raznih nevladinih organi-

soki predstavnik Valentin Inzko, kojemu je zacija. Reakcije se nije udostojio čak ni vi-soki predstavnik Valentin Inzko, kojemu je zacija. Reakcije se nije udostojio čak ni vi-

reisu-l-ulema Cerić uputio otvoreno pismo. soki predstavnik Valentin Inzko, kojemu je reisu-l-ulema Cerić uputio otvoreno pismo. soki predstavnik Valentin Inzko, kojemu je

Valja primijetiti da nije reagirao ni jedan od reisu-l-ulema Cerić uputio otvoreno pismo. Valja primijetiti da nije reagirao ni jedan od reisu-l-ulema Cerić uputio otvoreno pismo.

onih brojnih Hrvata u Sarajevu koji nam se Valja primijetiti da nije reagirao ni jedan od onih brojnih Hrvata u Sarajevu koji nam se Valja primijetiti da nije reagirao ni jedan od

prodaju kao pobornici zajedništva i razumi-onih brojnih Hrvata u Sarajevu koji nam se prodaju kao pobornici zajedništva i razumi-onih brojnih Hrvata u Sarajevu koji nam se

jevanja. Niko od njih čak nije vidio ničeg prodaju kao pobornici zajedništva i razumi-jevanja. Niko od njih čak nije vidio ničeg prodaju kao pobornici zajedništva i razumi-

problematičnog u činjenici javnog i veoma jevanja. Niko od njih čak nije vidio ničeg problematičnog u činjenici javnog i veoma jevanja. Niko od njih čak nije vidio ničeg

opasnog ispoljavanja kolektivne genocidne problematičnog u činjenici javnog i veoma opasnog ispoljavanja kolektivne genocidne problematičnog u činjenici javnog i veoma

svijesti u Hrvata, koji bez imalo stida traže opasnog ispoljavanja kolektivne genocidne svijesti u Hrvata, koji bez imalo stida traže opasnog ispoljavanja kolektivne genocidne

rušenje muslimanske bogomolje. Analogno svijesti u Hrvata, koji bez imalo stida traže rušenje muslimanske bogomolje. Analogno svijesti u Hrvata, koji bez imalo stida traže

tome, prisjetit ćemo se situacije od prije de-rušenje muslimanske bogomolje. Analogno tome, prisjetit ćemo se situacije od prije de-rušenje muslimanske bogomolje. Analogno

setak godina kada je jednom Bošnjaku u tome, prisjetit ćemo se situacije od prije de-setak godina kada je jednom Bošnjaku u tome, prisjetit ćemo se situacije od prije de-

centru Tuzle bespravno oduzeta i srušena kuća kako bi se na mjestu te kuće podigao centru Tuzle bespravno oduzeta i srušena kuća kako bi se na mjestu te kuće podigao centru Tuzle bespravno oduzeta i srušena

Katolički školski centar; nesretni čovjek se kuća kako bi se na mjestu te kuće podigao Katolički školski centar; nesretni čovjek se kuća kako bi se na mjestu te kuće podigao

godinama potucao po sudu i dobio pravnu Katolički školski centar; nesretni čovjek se godinama potucao po sudu i dobio pravnu Katolički školski centar; nesretni čovjek se

zadovoljštinu, ali nikome nije naumpalo da godinama potucao po sudu i dobio pravnu zadovoljštinu, ali nikome nije naumpalo da godinama potucao po sudu i dobio pravnu

traži rušenje Katoličkog školskog centra. zadovoljštinu, ali nikome nije naumpalo da traži rušenje Katoličkog školskog centra. zadovoljštinu, ali nikome nije naumpalo da

Objektima sa vjerskim predznakom oduvi-traži rušenje Katoličkog školskog centra. Objektima sa vjerskim predznakom oduvi-traži rušenje Katoličkog školskog centra.

jek se gledalo kroz prste, kako ne bi bila po-Objektima sa vjerskim predznakom oduvi-jek se gledalo kroz prste, kako ne bi bila po-Objektima sa vjerskim predznakom oduvi-

vrijeđena najdublja narodna osjećanja. Žr-jek se gledalo kroz prste, kako ne bi bila po-vrijeđena najdublja narodna osjećanja. Žr-jek se gledalo kroz prste, kako ne bi bila po-

tva takvog razmišljanja je nana vrijeđena najdublja narodna osjećanja. Žr-

tva takvog razmišljanja je nana vrijeđena najdublja narodna osjećanja. Žr-

Fata Orlović, u čijem dvorištu tva takvog razmišljanja je nana Fata Orlović, u čijem dvorištu tva takvog razmišljanja je nana

stoji pravoslavna crkva, uprkos Fata Orlović, u čijem dvorištu stoji pravoslavna crkva, uprkos Fata Orlović, u čijem dvorištu

bjelodanim pravnim dokazima stoji pravoslavna crkva, uprkos bjelodanim pravnim dokazima stoji pravoslavna crkva, uprkos

da je bespravno izgrađena. Žr-bjelodanim pravnim dokazima da je bespravno izgrađena. Žr-bjelodanim pravnim dokazima

tva su i brojni drugi multietnič-da je bespravno izgrađena. Žr-tva su i brojni drugi multietnič-da je bespravno izgrađena. Žr-

ki ambijenti na kojima, posebno tva su i brojni drugi multietnič-ki ambijenti na kojima, posebno tva su i brojni drugi multietnič-

Hrvati, obilježavaju teritorije ki ambijenti na kojima, posebno Hrvati, obilježavaju teritorije ki ambijenti na kojima, posebno

bespravnim i kriminalnim po-Hrvati, obilježavaju teritorije bespravnim i kriminalnim po-Hrvati, obilježavaju teritorije

dizanjem križača. Izmišljaju bespravnim i kriminalnim po-dizanjem križača. Izmišljaju bespravnim i kriminalnim po-

se razni povodi, instant križni dizanjem križača. Izmišljaju se razni povodi, instant križni dizanjem križača. Izmišljaju

putevi, spomenici svemu i sva-čemu, samo kako bi se uspravio putevi, spomenici svemu i sva-čemu, samo kako bi se uspravio putevi, spomenici svemu i sva-

križ koji to više i nije, jer postaje čemu, samo kako bi se uspravio križ koji to više i nije, jer postaje čemu, samo kako bi se uspravio

simbol mržnje, primitivizma, šovinističkog križ koji to više i nije, jer postaje

simbol mržnje, primitivizma, šovinističkog križ koji to više i nije, jer postaje

sljepila i zatucanosti. Ipak, nikome u Boš-simbol mržnje, primitivizma, šovinističkog sljepila i zatucanosti. Ipak, nikome u Boš-simbol mržnje, primitivizma, šovinističkog

njaka nije naumpalo da zastraži papire i po-sljepila i zatucanosti. Ipak, nikome u Boš-njaka nije naumpalo da zastraži papire i po-sljepila i zatucanosti. Ipak, nikome u Boš-

krene proces uklanjanja tih simbola mržnje, njaka nije naumpalo da zastraži papire i po-krene proces uklanjanja tih simbola mržnje, njaka nije naumpalo da zastraži papire i po-

koji su postavljeni, recimo, podno Ahmi-krene proces uklanjanja tih simbola mržnje, koji su postavljeni, recimo, podno Ahmi-krene proces uklanjanja tih simbola mržnje,

ća, ili na ulazu u Tuzlu, a da ne govorimo koji su postavljeni, recimo, podno Ahmi-ća, ili na ulazu u Tuzlu, a da ne govorimo koji su postavljeni, recimo, podno Ahmi-

o onom ruglu iznad Mostara. Bošnjaci ne ća, ili na ulazu u Tuzlu, a da ne govorimo o onom ruglu iznad Mostara. Bošnjaci ne ća, ili na ulazu u Tuzlu, a da ne govorimo

žele ni jednom gestom povrijediti želju Hr-o onom ruglu iznad Mostara. Bošnjaci ne žele ni jednom gestom povrijediti želju Hr-o onom ruglu iznad Mostara. Bošnjaci ne

vata da imaju te svoje križače, iako znaju da žele ni jednom gestom povrijediti želju Hr-vata da imaju te svoje križače, iako znaju da žele ni jednom gestom povrijediti želju Hr-

se radi o svojevrsnom bezobrazluku. Dokle vata da imaju te svoje križače, iako znaju da se radi o svojevrsnom bezobrazluku. Dokle vata da imaju te svoje križače, iako znaju da

bismo došli ako bi se Bošnjaci kapricirali i se radi o svojevrsnom bezobrazluku. Dokle bismo došli ako bi se Bošnjaci kapricirali i se radi o svojevrsnom bezobrazluku. Dokle

zastražili pravni osnov za postojanje svih bismo došli ako bi se Bošnjaci kapricirali i zastražili pravni osnov za postojanje svih bismo došli ako bi se Bošnjaci kapricirali i

tih bespravno podignutih katoličkih, ali i zastražili pravni osnov za postojanje svih tih bespravno podignutih katoličkih, ali i zastražili pravni osnov za postojanje svih

pravoslavnih simbola okupacije?! Hrvati u tih bespravno podignutih katoličkih, ali i pravoslavnih simbola okupacije?! Hrvati u tih bespravno podignutih katoličkih, ali i

Livnu, ali i oni koji ih šutnjom podržava-pravoslavnih simbola okupacije?! Hrvati u Livnu, ali i oni koji ih šutnjom podržava-pravoslavnih simbola okupacije?! Hrvati u

ju, očito je da nisu razumjeli i ispoštovali Livnu, ali i oni koji ih šutnjom podržava-ju, očito je da nisu razumjeli i ispoštovali Livnu, ali i oni koji ih šutnjom podržava-

bošnjačku toleranciju, već su tu plemenitost ju, očito je da nisu razumjeli i ispoštovali bošnjačku toleranciju, već su tu plemenitost ju, očito je da nisu razumjeli i ispoštovali

razumjeli kao slabost, i kao mutavost, pa bošnjačku toleranciju, već su tu plemenitost razumjeli kao slabost, i kao mutavost, pa bošnjačku toleranciju, već su tu plemenitost

su odlučili da se nastave iživljavati nad tim razumjeli kao slabost, i kao mutavost, pa su odlučili da se nastave iživljavati nad tim razumjeli kao slabost, i kao mutavost, pa

slabim narodom. I uistinu, kao da su znali, su odlučili da se nastave iživljavati nad tim slabim narodom. I uistinu, kao da su znali, su odlučili da se nastave iživljavati nad tim

bošnjački politički predstavnici nisu ni rije-či rekli u zaštitu livanjskih Bošnjaka. Ako bošnjački politički predstavnici nisu ni rije-či rekli u zaštitu livanjskih Bošnjaka. Ako bošnjački politički predstavnici nisu ni rije-

bi sudili po toj šutnji, bošnjačka politika je či rekli u zaštitu livanjskih Bošnjaka. Ako bi sudili po toj šutnji, bošnjačka politika je či rekli u zaštitu livanjskih Bošnjaka. Ako

saglasna sa rušenjem mesdžida u ramaza-bi sudili po toj šutnji, bošnjačka politika je saglasna sa rušenjem mesdžida u ramaza-bi sudili po toj šutnji, bošnjačka politika je

nu, dakle, sa postojanjem duplih standarda, saglasna sa rušenjem mesdžida u ramaza-nu, dakle, sa postojanjem duplih standarda, saglasna sa rušenjem mesdžida u ramaza-

po kojima apartheidski zakoni vrijede za nu, dakle, sa postojanjem duplih standarda, po kojima apartheidski zakoni vrijede za nu, dakle, sa postojanjem duplih standarda,

muslimane, a bezakonje vrijedi za kršćane po kojima apartheidski zakoni vrijede za muslimane, a bezakonje vrijedi za kršćane po kojima apartheidski zakoni vrijede za

i njihove bespravno podignute objekte i muslimane, a bezakonje vrijedi za kršćane i njihove bespravno podignute objekte i muslimane, a bezakonje vrijedi za kršćane

simbole. Možda bismo povjerovali kako je i njihove bespravno podignute objekte i simbole. Možda bismo povjerovali kako je i njihove bespravno podignute objekte i

normalno da budemo građani drugog reda, simbole. Možda bismo povjerovali kako je normalno da budemo građani drugog reda, simbole. Možda bismo povjerovali kako je

da nije reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića koji normalno da budemo građani drugog reda, da nije reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića koji normalno da budemo građani drugog reda,

je i ovaj put, dolaskom u Livno, precizno da nije reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića koji je i ovaj put, dolaskom u Livno, precizno da nije reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića koji

dijagnosticirao problem te potvrdio svoju je i ovaj put, dolaskom u Livno, precizno dijagnosticirao problem te potvrdio svoju je i ovaj put, dolaskom u Livno, precizno

hrabrost i nesebičnu ljubav prema bošnjač-dijagnosticirao problem te potvrdio svoju hrabrost i nesebičnu ljubav prema bošnjač-dijagnosticirao problem te potvrdio svoju

kom narodu. Na šta bi nam ličila stvarnost hrabrost i nesebičnu ljubav prema bošnjač-kom narodu. Na šta bi nam ličila stvarnost hrabrost i nesebičnu ljubav prema bošnjač-

da nemamo reisu-l-ulemu Cerića, koji jedi-ni od svih bošnjačkih pravaka ustrajava na da nemamo reisu-l-ulemu Cerića, koji jedi-ni od svih bošnjačkih pravaka ustrajava na da nemamo reisu-l-ulemu Cerića, koji jedi-

zaštiti obespravljenih Bošnjaka!? Njegova ni od svih bošnjačkih pravaka ustrajava na zaštiti obespravljenih Bošnjaka!? Njegova ni od svih bošnjačkih pravaka ustrajava na

borba za bošnjačku ravnopravnost mora biti zaštiti obespravljenih Bošnjaka!? Njegova borba za bošnjačku ravnopravnost mora biti zaštiti obespravljenih Bošnjaka!? Njegova

uzor svakome ko računa na izbornu i svaku borba za bošnjačku ravnopravnost mora biti uzor svakome ko računa na izbornu i svaku borba za bošnjačku ravnopravnost mora biti

drugu podršku bošnjačkog naroda.

ImpressumUvodnik

Bagerom po islamu i ramazanu

27. august - 17. ramazan

6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dž.š., je u Kur’anu objavio: Allah, dž.š., je u Kur’anu objavio: A I znajte da od svega što u borbi zapli-Aznajte da od svega što u borbi zapli-Ajenite jedna petina pripada Allahu i Ajenite jedna petina pripada Allahu i A

Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i si-romasima, i putnicima-namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije skupine, - a Allah sve može. (El-Enfal, 41.)

Ovaj kur’anski ajet, uostalom kao i cijela sura El-Enfal, objavljen je povodom Bitke na Bedru, prve i najveće bitke u povijesti islama koja se desila u mjesecu ramazanu, druge godine po Hidžri. Zato toj velikoj pobjedi i posvećujemo ovu ramazansku hutbu. Jer, nemoguće je go-voriti o ramazanu i njegovim fadiletima i neizmjernim blagodatima, a da se ne kaže da je ramazan, pored toga što je mjesec posta, ibadeta koji oživljava i okrepljuje naše duše kao što rodna i berićetna kiša oživljava suhu i obamrlu zemlji, i mjesec džihada u kojem su muslimani izvojevali svoje najveće i najznačajnije pobjede. Post i džihad su u Kur’anu i kao tematske cjeli-ne povezani, jer niz ajeta o postu u suri El-Bekare, koji završavaju sa 187. ajetom, od niza ajeta o džihadu koji počinju sa 190. ajetom: I borite se na Allahovom putu pro-tiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo-činite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu, dijele samo dva ajeta. Dakle, prvi niz ajeta podstiče na post, a drugi na džihad kao ibadet. Veza među njima je jasna. Priprema za džihad i žrtvo-vanje života i imetka na Allahovom putu, započinje pripremom duše i tijela, pripre-mom pojedinca kao ličnosti, ali i cijelog ummeta, za velike i odlučujuće pobjede i to kroz zajednički ibadet koji se zove post za koji je Allah postačima pripremio po-sebnu nagradu.

Pobjeda koja je udarila temelje zgradi islamskog ummeta

Vjerovatno će se mnogi muslimani zapitati, zašto se baš prva i najveća bitka u povijesti islama odigrala u ramazanu? Zašto ta veličanstvena pobjeda muslima-na baš u ramazanu, a ne u nekom drugom mjesecu? Odgovor je vrlo jednostavan. Zbog toga što Bitka na Bedru simboli-zira kompletan program i put izgradnje islamskog ummeta i nudi dugoročni plan

i strategiju s kojom ummet, ako je istinski primijeni, preuzima palicu vođstva nad cjelokupnim čovječanstvom. A to zapravo znači da je Allah, dž.š., podario muslimanima jedan mjesec u kojem je ummet u stanju pro-mijeniti sebe u potpunosti, na ličnom i kolektivnom planu, i na tom putu, nošen snagom imana, preći i prebroditi etape slabosti, zaostalosti, zabludjelo-sti, poniženja, razjedinjenosti i sl. i popeti se na pobjednič-ko postolje, na tron progresa, duhovnosti, morala, ponosa i uspjeha. Upravo na to aludira 123. ajet u suri Ali Imran u ko-jem stoji: Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malo-brojni – zato se bojet Allaha, da biste bili zahvalni. U prevodu na bosanski jezik, riječ ez-zille, prevedena je kao malobroj-nost, a zapravo znači poniže-nje i svaki drugi vid slabosti u koje između ostalog spada i malobrojnost. Kao da se aje-tom želi poručiti: “Vi ste bili potlačeni, poniženi i nemoćni sve dok vas Allah nije počastio islamom i ramazanom i nje-govim blagodatima i velikom ramazanskom pobjedom koja je označila novu budućnost islamu i muslimanima, a koja će biti u znaku uspjeha i pobjede.” Tako je i bilo. Nakon Bitke na Bedru, situacija se u potpunosti promijenila u korist islama i muslimana. Oni su osnovali državu koja je u jednom času postala poznata i respek-tabilna. Ne samo njihovo okruženje, već je cijeli tadašnji svijet čuo za tu malu, ali jaku državu, za malobrojnu, ali duhom i vjerom u Allaha, snažnu i jedinstvenu muslimansku zajednicu. Jednostavno, pobjeda na Bedru je iznjedrila promjene u svim sferama društvenog života. Zbog toga Bedr nije kao druge bitke i pobjede muslimana, bez obzira na njihovu veličinu i značaj, i zbog toga Allah tu bitku naziva jevmul-furkan – dan rastavljanja Istine od neistine, dan kada je svjetlo pobijedilo tamu i najavilo novu zoru za cjelokupno čovječanstvo koje se gušilo u tami nezna-boštva i nemorala. I Allah tu bitku i po-bjedu vezuje za mjesec ramazan kako bi-smo stalno imali na umu njegovu veličinu

i značaj. Bitka na Bedru ima poseban sta-tus i ona je privilegovana u odnosu na sve druge bitke, jer su na Bedru udareni te-

melji veleljepne građevine koja se zove islamski ummet. Prvi od tih temelja jeste spoznaja i svijest da je pobjeda od Allaha i da ne zavisi od broja vojnika i količine naoružanja, i shodno tome, da će ummet, kad god se udalji od Allaha, tj. od Njegove upute i vjere islama, doživjeti poraz i poniženje bez obzira na materijalnu i fizičku snagu. U tom smislu su i Allahove ri-ječi: Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar. (El-Enfal, 10.) Ako nije tako, kako je onda moguće da 313 ljudi koji su sa sobom imali samo dva konja i 70 deva, pobijedi 1.000 do zuba naoružanih boraca koji su imali stotinu konja i 700 deva, a koje su dobro poznava-li i koje prije toga na takav na-čin nisu mogli pobijediti i kad su bili ravnopravni u pogledu ljudstva i tehnike. Ne postoji drugi odgovor osim da je Allah pomogao tu skupinu i omogu-ćio im da ostvare veličanstve-nu pobjedu, ali ne tenkovima,

topovima i ostalim ubojitim oružjem, već uz pomoć neuobičajenog i “nekonvenci-olanog” naoružanja kao što su: kiša, san, strah koji je Allah ulio u srca nevjernika i vojska meleka predvođena melekom Džibrilom, koji su nemilice ubijali kolo-vođe nevjerstva. Spomenuto islamsko pra-vilo potvrđuje i današnje stanje islamskog ummeta. I pored toga što su muslimani najbrojniji, najbogatiji, pa ako hoćete i najpismeniji dio čovječanstva, mi smo isto tako i najponiženiji, najslabiji i naj-više ugnjetavan dio čovječanstva. Kakva je korist od brojnosti i silnog materijalnog bogatstva kad fali kvalitet vjere i ubjeđenja i kad smo se udaljili od Allaha koji Jedini daje pobjedu i poraz. A onaj ko je daleko od Allaha, blizu je samo poraza i poniže-nja. Kakva je korist od očiju duhovnom slijepcu koji ima koprenu na srcu, pa nije u stanju razlikovati Istinu od neistine, dobro od zla, prijatelja od neprijatelja. Kakva je

Ramazanski zov džihada

Velika pobjeda na Bedru nije se desila slučajno, ona je ustvari ramazanska

pobjeda i neodvojiva je

od tog mubarek mjeseca u kojem se

učvršćuje i obnavlja iman

i u kojem vjerničke duše

doživljavaju preporod.


7

korist nama Bošnjacima što smo većina u BiH, kad je naša vjerska i nacionalna svi-jest daleko ispod vjerske i nacionalne svije-sti druga dva naroda kojih zajedno nema koliko Bošnjaka. I kada zbog tolike zapu-štenosti na vjerskom, moralnom, kultur-nom i nacionalnom planu nemamo jasne ciljeve ni jasnu strategiju, pa nas onda dru-gi svojataju, “osvješćuju” i “usmjeravaju”, poigravajući se s našom državom, životi-ma i čašću, i zbijajući s nama neslane šale. Dakle, na Bedru je posijano sjeme nade u dušama muslimana do Sudnjega dana, a ono glasi: dok god je Allah s tobom, znaj da su pobjeda i uspjeh tvoji saveznici, u suprotnom, sam sebe krivi i plači nad svo-jom sudbinom.

Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u saffu kao da su bedem čvrsti

Drugi temelj ili stub koji je udaren u Bici na Bedru i koji je upravo tada po-kazao svoju pravu snagu i obezbijedio pobjedu muslimanima, jeste jedinstvo muslimanskog saffa. Ukoliko se taj uslov ne ispuni, muslimani mogu čekati go-dinama i dovijati se kako god hoće, ali slast pobjede, napretka i uspjeha u životu, neće kušati. Na to nas podsjeća i sljede-ći kur’anski ajet: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budi-te izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enfal, 46.) Ovo pravilo je postavljeno na Bedru, ali je i danas jedna-ko aktuelno kao i prije četrnaest stoljeća. Nažalost, muslimani kao ummet su i to, kao i mnoga druga pravila, zapostavili, pa nas umjesto islamskog jedinstva i bratstva kakvo je krasilo prve muslimane u Bici na Bedru, “krasi” nejedinstvo koje nas je usitnilo i podijelilo na državice, emirate, kraljevine, raznorazne partije, stranke i džemate, i posijalo mržnju, neslogu, za-vidnost i svekoliku smutnju i razdor. To je danas postao akutni problem muslimana na koji uveliko računaju naši neprijatelji. Zato nije čudo što je Olbrajtova davno izjavila da Zapad ne bi trebao da brine zbog toga što muslimani pokušavaju da dođu do vlasti i do što veće samostalnosti, jer današnji muslimani su takvi da će se oni odmah nakon toga posvađati i potuči i u trenu izgubiti ono do čega su s mukom došli. Taj problem postaje još veći i stanje alarmantnije kad se zna da je islam po-sebnu pažnju posvetio upravo islamskom jedinstvu, i bratsku vezu na temelju imana

pretpostavio krvnoj i bilo kojoj drugoj vezi. Na važnost islamskog bratstva, za-jednice i davanja prednosti društvenim nad pojedinačnim interesima, svjedoči i to što su ibadeti poput posta, namaza i hadža naređeni da se obavljaju skupno, a ne po-jedinačno, da se i na taj način potvrdi lju-bav, sloga i jedinstvo islamskog ummeta. Zbog toga moramo iskoristiti mubarek ramazan kako bi u naš život i naše me-đuljudske odnose vratili duh islamskog je-dinstva koje su ashabi pokazali na Bedru. Jer, ukoliko ne iskoristimo bla-godat ramazana i jedinstvenu priliku da napravimo poziti-van zaokret u našem životu, i ukoliko sebe i svoje potomstvo ne budemo odgajali u duhu islamskih načela onda neće-mo znati ko nam je prijatelj a ko neprijatelj, i naš biološki, a kamo li duhovni, opstanak bit će doveden u pitanje, tako da će naš slučaj najviše ličiti slu-čaju pileta u kavezu ogromne zmije. Naime, jedan islamski učenjak je posjetio zoološki vrt u kojem je vidio čudan prizor. Vidio je pile kako se igra i ska-kuće oko ogromne zmije koja je drijemala u svom kavezu. Upitao je stra-žara što će pile u zmijskom kavezu, a on mu je odgovorio da su mlada pilad zmij-ska hrana i da će ga ona pojesti čim oglad-ni. Nakon toga, učenjak je sam sebi rekao: “Očigledno je da to pile nije imalo nikoga da ga podsjeti i poduči ko mu je prijatelj a ko neprijatelj. Da je odrastalo uz svoju majku vjerovatno bi ona na njega prenije-la neka važna životna iskustva. Uostalom takav je slučaj i sa narodom koji kroz život hodi vjerski i nacionalno neosvješćen i ra-zjedinjen i koji u susret svom neprijatelju ide bez naučenih lekcija iz historije i bez pravog odgoja. Njega čeka ista sudbina.”

Dakle, velika pobjeda na Bedru nije se desila slučajno, ona je ustvari rama-zanska pobjeda i neodvojiva je od tog mubarek mjeseca u kojem se učvršćuje i obnavlja iman i u kojem vjerničke duše doživljavaju preporod. To je mjesec po-nosa, izbavka iz poniženja i mjesec istin-ske pobjede. Povijest najbolje potvrđuje i otkriva koliko je prirodna veza između posta i džihada. Tako su muslimani osim Bedra, osme hidžretske godine, 21. ra-mazana, pobjedonosno ušli u Mekku, u ramazanu je Muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem, srušio veliki kip mušričkog

idola Hubela koji se nalazio u Kabi, u ramazanu je naredio Halidu ibn Velidu da ode srušiti kip Uzza, Amru ibn Asu da sruši kip idola Suva’a i Zejd ibn Sabitu da sruši kip Menat. Njihovim rušenjem je srušeno neznabožačko nakaradno vjerovanje, a svjetlo islama, vjere čistog monoteizma i tevhida, zasjalo je pu-nim sjajem. U ramazanu, 13. godine po Hidžri, muslimani su porazili Perzijance kod Bevviba, u bici u kojoj je bilo 8.000 muslimana naspram 100.000 Perzijanca.

U ramazanu su muslimani u vrijeme hilafeta Muavije, r.a., 53. godine po Hidžri, osvojili otok Rodos, a 92. hidžretske godine, Tarik ibn Zijad je sa 12.000 mudžahida izvoje-vao prvu pobjedu u Španiji. 12.000 mudžahida izvoje-vao prvu pobjedu u Španiji. 12.000 mudžahida izvoje-

Zatim, 658. godine po Hidžri, 25. ramazana, Sejfudin Kutuz je u Bici kod Ajni Džaluta porazio Tatare poslije čega se nikada više nisu oporavili, itd. Da, to su bile velike ra-mazanske pobjede i ne postoji ni jedna prepreka, ma koliko ona izgledala velika i teška, a da je muslimani neće savlada-ti i ostvariti uspjeh ukoliko se

budu držali islamskih principa i temelja koji su na Bedru uspostavljeni. Međutim, kada su se muslimani promijenili i kada je u našim životima, umjesto iskrene vje-re, oslonca na Allaha i jedinstva, počela da dominira riječ sa najmanje slova, a sa najviše otrova, “ja”, ja sam to uradio, ja sam bolji od tebe, ja sam zaslužio više od drugih, moja partija je bolja od tvoje, moj džemat je jedini na istini i sl., tada smo izgubili sebe. I umjesto da budemo istin-ske ličnosti okupljene oko Božanskog programa i upute, ličnosti koje imaju svoje ime i koje nisu repa bez korjena, pretvorili smo se u zamjenicu “ja” u ko-joj je sadržan sav naš egoizam i sujeta, i naša svekolika udaljenost od principa po-nosa i uspjeha: “rekao je Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,” i “slušamo i pokoravamo se”. A tada su počeli porazi i poniženja, u ramazanu i mimo ramazana, jer onaj ko u ramazanu ne pobijedi svoju sujetu i kome je njegov nefs i njegova strast najveća prepreka do uspjeha, on očigledno nije shvatio smisao posta i veličinu ramazanske blagodati, i nije kušao slast ramazanskog ibadeta, pa onda ne može kušati ni slast pobjede i uspjeha.

I pored toga što su muslimani

najbrojniji, najbogatiji, pa ako hoćete i

najpismeniji dio čovječanstva,

mi smo isto tako i najponiženiji,

najslabiji i najviše

ugnjetavan dio čovječanstva.


8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Salih b. Abdullah b. Humejd Medina: Dr. Abdulmuhsin ibn Muhammed el-Kasim

Preveo i sažeo:Amir Durmić

Ljudska srca neće istin-Ljudska srca neće istin-Lski biti osviještena, niti će biti u potpunosti budna osim onda kada se u nji-ma nađe strah i strepnja od Uzvišenog Allaha. Strah od Allaha ljude vodi ka onom što je za njih dobro i korisno, i udaljava ih od onoga što je za njih loše i pogubno. On ih vodi ka ispravnom znanju i dobrim djelima, a uz sve to, strah od Allaha čovjekove organe i ekstremitete spu-tava i suzdržava od činjenja grijeha i raznih prijestupa. Strahopoštovanje koje vjer-nik osjeća pred Allahom čini ga Njegovim pokornim robom koji izvršava Njego-ve naredbe i kontroliše svoje strasti. Obraćajući se vjerni-cima, Gospodar svjetova je rekao: I Mene se bojte!Mene se bojte!M (En-ene se bojte! (En-ene se bojte!Nahl, 51.). Strah od Allaha kod čovjeka budi želju da se natječe u činjenju dobra, povećava njegove ambicije za ahiretom i on u njemu uništava i najmanji oblik oholosti i zadivljenosti samim sobom. Sve u svemu, bojazan koju rob osjeća pred svojim Gospo-darom mu pomaže u svakom pogle-du. O tome je Uzvišeni rekao: Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospoda-ra svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće...(Ez-Zumer, 23.). Poštovana braćo, strah od Allaha je poželjan sve onda dok nas on čini boljim vjernicima i sve dok nas navodi da činimo ono čime nas je Uzvišeni Allah zadužio i da se klonimo onoga što nam je zabranio. Međutim, vjernik sebi nikada ne smije dozvoliti da ga strah od Allaha odvede u očaj pa da izgubi nadu u Allahovu

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Allah Uzvišeni je posebno vrednovao Allah Uzvišeni je posebno vrednovao Aneke noći i dane u toku godine, a Aneke noći i dane u toku godine, a Aramazan je učinio predvodnikom mjese-ci, u njemu objavio Kur’an, otvorio dže-nnetske kapije i zatvorio džehennemske i povezao šejtane u okove. Onaj ko bude postio njegove dane i noći provodio u na-mazu, bit će mu oprošteni prošli grijesi. U njemu je noć koja je bolja od hiljadu mje-seci. Allah, dželle šanuhu, je učinio rama-zan sezonom za brisanje i oprost grijeha, mjesecom dobra i milosti, koji se dočeku-je sa radošću i ushićenjem: Reci; “Neka se “Neka se “zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” (Prijevod ” (Prijevod ”značenja, Junus, 58.). Cilj ramazanskog posta je postizanje bogobojaznosti: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijepropisan onima prije vas, da biste se grijepropisan onima prije vas, da biste se grij ha eha eklonili (da bi ste bogobojazni bili). (El-Be-kare, 183.). Iskrenost je temeljni uvjet za ispravnost i prihvatanje djela. Ako u nje-mu bude trunka rijāa (pretvaranja i dod-voravanja ljudima), ili dozivanja nekoga drugoga mimo Allaha i traženja pomoći od njega, bit će poništeno i odbačeno, jer Allah, dželle šanuhu, ne prima djelo koje je učinjeno radi nekoga drugog osim (po-red) Njega, što se nedvosmisleno akcen-tira u poznatom hadisi-kudsijju: “Ja sam “Ja sam “najneovisniji o tome da Mi se neko kao drug pripiše, onaj ko to uradi, ostavit ću ga zajedno sa onim koga Mi je kao druga pripisao.’’ (Muslim). Dobro djelo popra-ćeno bogobojaznošću se uvećava i traje, a dobro djelo, koje je utemeljeno na nei-spravnom nijjetu, slabi i iščezava. Uzviše-ni, u prijevodu značenja, kaže: I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 23.). Namaz je stub islama i njegov drugi te-melj na kojem on počiva, ko ga u potpu-nosti ostavi, neće mu biti primljena ostala djela, post, hadž, dobročinstvo. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Iz-među čovjeka, širka (idolopoklonstva, politeizma) i kufra (nevjerstva) je ostav-

milost i prestane izvršavati Allahove naredbe, smatra-jući da nema nikakve šanse za uspjeh i lijepu konačnicu. Najbolji pokazatelji isprav-nog i poželjnog straha od Allaha su ustrajnost u či-a su ustrajnost u či-anjenju dobrih djela i stalna svijest o toma da nas Allah prati i da vrlo dobro zna naše stanje. Strah od Alla-

ha vjernika stalno održava budnim i ozbiljnim i nikada mu ne pruža garan-ciju da se spasio i da je u potpunosti uspio. O onima koji Ga se istinski boje, Uzvišeni je rekao: ...ljudi koje ku-povina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i mi-lostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.(En-Nur). Znajte draga braćo da ono-me ko se Allaha bude bojao, takvome niko neće moći nikakvu štetu nanijeti, a onaj ko bude od nekog drugog mimo Njega strepio, takvome niko neće moći pomoći. Kada se istinski strah od Allaha ustali u srcu vjernika, on će svojom snagom poništiti sve ono što je loše i što je u suprotnosti s njegovom vjerom. Na kraju, budite svjesni da je jedna suza koju vjernik pusti iz straha pred Svevišnjim Allahom dovoljna do utrne i najžešću vrelinu grijeha.

Strah od Allaha Iskoristimo ramazansku priliku

Kada se istinski strah od Allaha ustali u srcu

vjernika, on će svojom snagom poništiti sve ono što je loše i što je u suprotnosti

s njegovom vjerom.


9

Medina: Dr. Abdulmuhsin ibn Muhammed el-Kasim Kuds: Muhammed Ebu Sinine

Preveo i sažeo:Esad Mahovac

Hvala Allahu koji nas je počastio sa nekoli-

ko Svojih svetosti: svetosti mjesta, svetosti vremena i svetosti djela. Ako prizna-mo Allahu da smo mi čuva-ri – murabiti Njegovog sve-tog hrama u ovom časnom mjesecu, pa mi smo dakle objedinili sve spomenute svetosti, a to je za vjernika velika počast. Allah od nas očekuje da svojim djeli-ma potvrdimo da smo mi istinski čuvari Njegovog hrama, pa da li smo spre-mni na to?! Ovo je mjesec u kome je objavljen Kur’an i mjesec u kome je Allah spuštao Svoju pomoć, ali samo Svojim iskrenim i odanim robovima. Među-tim, stanje većine nas, izu-zev onih kojima se Allah smilovao, govori o nečemu sasvim drugom. Naše sta-nje danas raduje jedino ne-prijatelja.

Mi smo ummet čija vrijednost je utemeljena na vjeri. Vođa pravovjer-nih, Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kada je zakoračio na ovo tlo u jednoj ruci je nosio svoje papuče, a u drugoj držao povodac svoje jahalice, pa je Ebu Ubejde pomislio da je to skr-navljenje njegovog ugleda i prigovorio mu zbog toga. Tom prilikom Omer je poželio da je to rekao neko drugi pa da ga, na njemu svojstven način, učini poukom za druge. Međutim, zadovo-ljio se riječima koje i sada odzvanjaju našom časnom historijom: “Mi smo narod kojeg je Allah uzdigao islamom,

ljanje namaza.’’ (Mu-slim). Onaj ko popravi svoj nijjet, bude obavljao namaze, onako kako mu je naređeno, i isposti mjesec ramazan onako kako to dolikuje i priliči, doista je uspio. Zekat se u mnogim kur’anskim ajetima spominje zajedno sa namazom, on je njegov

nerazdvojni drug, i jedan od temelja isla-ma, koji dušu čisti od škrtosti i pohlepe, unapređuje i čuva imetak, i čovjeka svr-stava u red plemenitih i odabranih Alla-hovih robova: Uzmi od dobara njihovih Uzmi od dobara njihovih Uzekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna. (Et-T (Et-T (Et- evbe, 103.). Zekat čovjeka čuva Tevbe, 103.). Zekat čovjeka čuva Tod Allahove kazne kojom On kažnjava grješnike, i udaljava od njega velike neda-će i nesreće, kao što Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: ...onome koji udjeljuje i ne griješi, i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono naj-ljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehe-nnem pripremiti. (El-Lejl, 5. – 10.). Izvrša-vanje zekata je znak čovjekovog uspjeha, i dokaz njegovog ubjeđenja. On je pravo siromašnih u imetku bogatih, koji su ovu obavezu dužni izvršiti, bez i najmanjeg prigovora ili omalovažavanja potrebnih, njome upotpunjavaju svoju vjeru i čuvaju svoj imetak.

i kad god budemo tražili ponos u nečemu drugom, Allah će nas poniziti.”

A mi danas ovdje umje-sto da tražimo ponos u svom jedinstvu i svojoj vjeri, mi se razilazimo ne znajući koliku uslugu na taj način činimo neprijatelju. Zar nas svakod-nevne scene terora, nepravde i ubijanja neće opametiti i navesti da se vratimo svojoj

vjeri?! Zašto bježimo od toga?! A da li bi mi na taj način učinili išta drugo do vraćanja i obraćanja Silnom i Jakom koji bi nas pomogao i Milostivom koji bi nam oprostio? Znajte da za nas ima nade. Islamski ummet je prolazio i kroz veću krizu i slabost od ove u kojoj smo mi sada. Ali iz te slabosti nikao je Salahuddin el-Ejjubi, iznikla je bitka Ajnu Džalut. Dovoljno je da znamo da nas Allah želi pomoći ukoliko budemo Njemu odani i pokorni. Allahovi robo-vi, vratite se Allahu i znajte da: Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.(Jusuf, 21.).

Iskoristimo ramazansku priliku Istinski čuvari

Allahovih svetinja

Zar nas svakodnevne scene terora,

nepravde i ubijanja neće

opametiti i navesti da se vratimo svojoj vjeri?! Zašto bježimo od

toga?!

Dobro djelo popraćeno bogo-

bojaznošću se uvećava i traje, a dobro djelo, koje je

utemeljeno na neispravnom nijjetu, slabi i

iščezava.


10

PolumjesecKako su krenuli uskoro neće htjeti ni u džamiji biti zajedno!

“Ne tuguj”, konačno pravi feljton o islamu

Islamski praktičari pod lupom

SDA i S BiH

Oslobođenje

Sigurnosno – obavještajne strukture BiH

Prilikom ovogodišnjeg obilježavanja godišnjice 505. viteške brigade u

Bužimu predstavnici SDA i Stranke za BiH su u prisustvu desetak hiljada Bošnjaka demonstrirali koliko mrze jedni druge. Naime, delegacije spome-nutih partija nikako nisu pristale da zajedno posjete muzej i šehidsko turbe i da prouče zajedničku fatihu već su to uradili odvojeno. Okupljeni narod je ostao u čuđenju jer ranijih godina nisu imali priliku vidjeti ovoliku količinu

mržnje i razjedinjenosti. Kako je kre-nulo, još malo pa neće zajedno htjeti ni u džamiju!

Od prije nekoliko dana sarajevski list Oslobođenje je u rubrici feljton Oslobođenje je u rubrici feljton Oslobođenje

počelo sa objavljivanjem serije tekstova

čiji je autor ugledni šejha Aid ibn Al Qarni. Tekstovi koje objavljuje Oslo-bođenje su dio Al Qarnijeve knjige bođenje su dio Al Qarnijeve knjige bođenje“Ne tuguj”. Knjiga “Ne tuguj” je već deceniju bestseler u svim arapskim ze-mljama. Prodana je u više milionskom tiražu. Prevedena je na preko 30 jezika. Među prve prijevode sa arapskog jezika spada i bosanski prijevod “Ne tuguj”, kojeg je sačinio Mirza Sarajkić, a u iz-danju renomirane kuće za islamistiku Bookline iz Sarajeva. Ujedno, ovo je prvi put da je Oslobođenje pristalo da Oslobođenje pristalo da Oslobođenjeobjavi seriju tekstova u kojem se na po-zitivan način govori o islamu. Do sada Oslobođenje je uglavnom objavljivalo Oslobođenje je uglavnom objavljivalo Oslobođenjetekstove u kojima se na najgori način piše o islamu, kao što su pisanja Željka tekstove u kojima se na najgori način piše o islamu, kao što su pisanja Željka tekstove u kojima se na najgori način

Ivankovića.

Prema informacijama našeg magazina, na-

kon terorističkog napada u Bugojnu odnosi unutar sigurnosno – obavještajnih struktura Bosne i Hercego-vine postali su veoma zani-mljivi, odnosno pojedinci iz tih službi vode skrivene kampanje protiv pojedinih sigurnosnih službeni-ka, tačnije protiv službenika Bošnjaka muslimana koji su praktični vjernici. Srpski i hrvatski kadrovi te ateistički nastrojeni bošnjački kadrovi sumnji-če svoje kolege muslimane da su slaba karika ovih službi jer su, kako to oni

kažu, zbog prakticiranja islama bliski vehabijskim krugovima u BiH. Zbog ovakve atmosfere u sigurnosno – oba-vještajnim službama BiH nameću se novi standardi rada u službi. Oni služ-benici koji ne kriju svoju privrženost islamu već postaju predmet pritisaka i uskraćivanja privilegija.

Franjevac sa dva licaIvan Šarčević

Ivan Šarčević, profesor na Franje-vačkoj teologiji u Sarajevu i glavni

urednik Svjetla riječi redovno piše kolumne za sarajevski list Oslobođe-nje. U tim svojim kolumnama pop Ivan Šarčević često piše o nesretnim zloupotrebama vjere u političke svr-he. Iz čitanja njegovih kolumni u Oslobođenju može se steći pogrešan dojam da je Ivan Šarčević čovjek pun tolerancije i pravi komšija. Za razliku od licemjernog pametovanja u Oslo-bođenju gdje nas Šarčević podučava kako trebamo poštivati drugo i dru-gačije kao i svoje, i kako moramo biti tolerantni jedni prema drugima ako želimo sreću ovoj našoj napaćenoj Bosni i Hercegovini, pop Šarčević se među katolicima na misama ponaša sasvim drukčije. Ivan Šarčević je tri dana prije sramnog rušenja mesdžida u livanjskom selu Sturbi bio glavni propovjednik na velikom okupljanju katolika u susjednom selu Vidoši, u selu odakle je došla inicijativa za ru-šenje sturbskog mesdžida. U toj misi Ivan Šarčević je spomenuo muslima-ne ali u jednom drugom kontekstu, možemo slobodno reći neprimjere-nom kontekstu ( Govoreći o značaju Djevice Marije za kršćanstvo, pop Šarčević je naveo da i mi muslima-ni poštujemo Mariju Majku Boži-ju.). Iako ima veliki autoritet među katolicima Ivan Šarčević je prešutio katoličku sramotu oko rušenja mes-džida u Sturbi, nije se htio nijednom riječju zauzeti za poštivanje drugog i drugačijeg, za poštivanje komšija muslimana. Zato ne sumnjamo da će u prvoj narednoj kolumni u Oslo-bođenju opet pisati stare licemjerne teze i na taj način pokušati predsta-viti svećenički poziv u svjetlu dobra i pomirenja.


11

Problem u Sturbama je trebalo riješiti ljudski a ne nasilno

Napaduju ga jer se bori za svoj narod i svoju vjeru

Biskup Franjo Komarica

Reis dr. Mustafa ef. Cerić

Biskup Franjo Komarica je jedini katolički sveće-

nik koji je pozvao livanjske Hrvate da nesporazume oko izgradnje mesdžida riješe sa svojim komšijama na ljudski način i bez sprovođenja bilo kakve sile. Prema svjedo-čenju Dževad ef. Hadžića, glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice u Liv-nu, biskup Komarica je tim povodom pisao načelniku Livna. “Jedini koji je nešto poduzeo je biskup Komari-ca kojem sam pisao i tražio da interveniše kod lokalnih vlasti. On je i napisao pismo načelniku općine Livno Luki Čelanu vlasti. On je i napisao pismo načelniku općine Livno Luki Čelanu vlasti. On je i napisao pismo

i predsjedniku vlade 10. kantona Ne-diljku Rimcu u kojem ih je zamolio da problem riješe “ljudski a ne nasilno”. Iako su se načelnik Čelan i predsjednik problem riješe “ljudski a ne nasilno”. Iako su se načelnik Čelan i predsjednik problem riješe “ljudski a ne nasilno”.

Kantona 10 Rimac oglušili na pismo biskupa Komarice koristimo ovu pri-liku da se iskreno zahvalimo biskupu Komarici za njegovu ljudsku i dobru komšijsku namjeru.

Mnogi pametnjakovići u našoj zemlji skloni su često upućiva-

ti kritike reisu dr. Mustafi ef. Ceriću zbog njegovog navodnog miješanja u politiku. Početkom ramazana Bošnjaci su širom BiH izloženi raznim pritisci-ma između kojih se izdvajaju rušenje mesdžida u Sturbi i napad policije Re-publike Srpske na bošnjačke povratni-ke u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici. Iako su Bošnjaci izloženi straš-noj nepravdi bošnjački političari su izabrali šutnju. Da se nije umiješao reis dr. Mustafa ef. Cerić, odnosno da on

nije posjetio ugrožene Bošnjake i ulio im malo nade i hrabrosti niko ništa ne bi poduzeo. Reis Cerić ne pristaje na šutnju, on se ne žali i ne štedi kada je u pitanju hizmet bošnjačkom naro-du. Zahvaljujući njegovoj odlučnosti i upornosti svako važno pitanje po in-teres bošnjačkog naroda kao i svako ugrožavanje interesa bošnjačkog na-roda dobije potrebnu pažnju javnosti zbog čega su spriječene brojne mutne radnje protiv BiH i Bošnjaka. Eto za-što reisovi kritičari ne vole ni njega ni njegovo miješanje u politiku!

Dalipovski Vasvija

Selam. Nedavno mi se obratila džematlijka sa sljedećom mol-

bom:

“Molim Vas da mi pomognete. Ja sam djevojka u invalidskim ko-licima. Rođena 15. 1. 1978. god. u Zenici. Živim sa majkom. Majka ima malu penziju. Vezana sam za kolica. Kolica su moje noge. Bez njih ne mogu obavljati dnevne po-slove kao što su: kupovina hrane, odlazak u džamiju, doktoru ... Imam kolica na guranje. Ja ne-mam snage za njih jer su mi teška za kretanje. Trebao bi neko da mi konstantno pomaže. Moji prijate-lji nemaju uvijek vremena. Svako ide svojim poslom. Imaju kolica na motor od 8.000 KM. Dobavljač može sniziti na 6.000 KM. Ja ne-mam mogućnosti da ih kupim. Molim Vas da mi pomognete. Moja adresa. Dalipovski Vasvija, Jalijski put 139. tel. 061 399 981.’’

Džematlije Sejmena su pomo-gle jednom hedijom ali je to nedo-voljno. Ako postoji mogućnost da objavite Vasvijinu molbu u idućem broju Saffa. Mahsuz selam i una-prijed hvala.

Hfz. Safet ef. Husejnović.

Apel za pomoć


12

Izuzetan profesionalac i patriota

Amir Ahmić

Govoreći za portal RTM.ba, Da-mir Arnaut, savjetnik Harisa

Silajdžića je iznio niz do sada nepo-znatih detalja o osobama koje su dale veliki doprinos u procesu nedavne sudske pobjede Ejupa Ganića nad Srbijom u Londonu. “...najvažniji i najzahtjevniji dio moje uloge je bio vezan za pripremu i prezentaciju naše pravne argumentacije. Ovo nisam mogao govoriti dok je proces trajao, ali čovjek koji mi je osigurao najveću količinu dokumentacije - u najkra-ćem roku - je bio oficir za vezu našeg Kabineta sa Haškim tribunalom - Amir Ahmić. Iako nam je glavni tu-žilac ICTY-a Serge Brammertz odbio dati svaki dokument koji smo zvanič-no tražili, doslovno nije bilo doku-menta koji mi je u Londonu trebao, a koji Ahmić nije mogao pribaviti u roku od sat vremena. Ahmić je sve odradio brzo i profesionalno, ruko-vodeći se prvenstveno interesima dr-žave i ne obazirući se na birokratska podmetanja”, kaže Damir Arnaut.

Amir Ahmić je jedan od rijetkih Bošnjaka koji daje sve od sebe na za-štiti interesa BiH i Bošnjaka. Ovaj izuzetni profesionalac i patriota malo govori o sebi i svom radu. Umjesto prazne priče Amir Ahmić svoj po-sao radi odgovorno i čestito. Damir Arnaut je naveo samo dio onog što Amir Ahmić skoro svakodnevno godinama radi i doprinosi u korist Bosne i Hercegovine.

Avazov sramni napad na Amora MašovićaKad je politika slijepa od želje za vlašću

Proteklih dana iz Repu-blike Srpske vodi se oš-

tra kampanja protiv Amora Mašovića. Jasne su namje-re predstavnika RS-a, oni na sve načine žele spriječiti Amora Mašovića da otkriva njihove zločinačke tragove. Kad god otkrije neku grob-nicu iz RS-a prema Amoru Mašoviću krenu razne vrste optužbi. Na njihovu žalost takve stvari Amora Mašovića još više motiviraju i daju mu snage da nastavi sa razotkri-vanjem zločina nad Bošnja-cima. Nažalost, u kampanju protiv Amora Mašovića ovih dana uključio se i Dnevni avaz koji je kroz usta Jasmi-avaz koji je kroz usta Jasmi-avazna Odobašića, bivšeg upo-slenika Instituta za nestale osobe BiH iznio nekoliko sramnih optužbi od kojih je najgora da je Amor Mašović izdajnik interesa bošnjačkog naroda. Na istom mjestu se vidi zašto Avaz napada Amora Mašovića. Naime, Avaz napada Amora Mašovića. Naime, AvazSDA je za naredne izbore na svoju listu stavila i Amora Mašovića. To je bio do-voljan razlog Avazu da ga napadne. Pa

ko to u Bosni i Hercegovini, odnosno koji to Bošnjak valja ako ne valja Amor Mašović. Amoru Mašoviću podmeta-ti da je izdajnik bošnjačkog interesa je izvan razuma.

Dodikov plaćenik traži podjelu BiH na tri entitetaDževad Galijašević

Konačno je Dževad Galijašević Konačno je Dževad Galijašević Kotkrio zašto ga plaća Milorad Kotkrio zašto ga plaća Milorad KDodik. Galijaševićeve omiljene novi-ne banjalučki Fokus objavile su ovih Fokus objavile su ovih Fokusdana tekst pod naslovom “Očigledan i neizbježan raspad BiH na tri etničke

države” a u kojem iznose za-laganje Dževada Galijaševi-ća da se BiH podijeli na tri entiteta.

“Fond za humanitar-no pravo BiH iz Zenice, čiji je predsjednik Dževad Galijašević smatra da je je-dino pravedno i demokrat-sko rješenje u BiH ustavna federalizacija zemlje na tri većinski etnička multietnič-ka entiteta, a ukoliko se ovo rješenje ne primijeni, sasvim je očigledan i neizbježan raspad BiH na tri etničke države”, piše Fokus. Iako je Dževad Galijašević psihija-

trijski slučaj ovakvi stavovi se moraju uzeti zaozbiljno jer je očigledno da je Dodik svojim plaćenicima naložio da se krene u rušenje BiH. Galijašević je to ozbiljno shvatio i odmah se dao na posao.


13

Mufid Kozlić

U prošlom broju smo objavili apel za Mufida Kozlića koji je kao

dječak od 12 godina zadobio povre-du desnog oka na koje je skoro ostao slijep. Po izbijanju agresije na BiH uključuje se u redove Armije R BiH a kasnije se priključuje jedinici Odred “El Mudžahidin”. Nažalost, u maju 1995. godine gasi mu se potpuno vid na desno oko. U septembru 2007. go-dine gubi vid i na lijevo oko. Poslije tri teške operacije doktori su morali konstatirati da je Mufid ostao potpu-no slijep. Ovaj mladi i nadasve hrabri čovjek ne gubi nadu i hvata se u ko-štac sa iskušenjima. Da bi olakšao svoj život Mufidu su potrebna pomagala. Najpotrebnije pomagalo za Mufida je kompjuter. Nažalost, on nema tolika primanja da bi sebi mogao priuštiti ta-kvo potrebno pomagalo. S obzirom da su se odazvala samo dva dobra čovje-ka koji su uplatili pomoć na Mufidov račun, te da još uvijek nedostaje do-voljno novca za kupovinu kompjutera pozivamo vas da se uključite u ovu plemenitu akciju opskrbe Mufida Kozlića sa potrebnom kompjuterskom opremom. Za sve one koji mogu i žele pomoći Mufidu mogu to učiniti tako što će uplatiti svoju donaciju na slije-deće brojeve žiro računa: Račun u KM kod IK-a banke 1340100000000120Devizni račun IK-a banka – IBAN: BA391340100000000120SWIFT CODE: IKBZBA2XAdresa: Mufid Kozlić, Vukotići 39, 72212 NemilaBroj mobitela:061 417 958

Foto polumjesecaVišegrad - jezero Perućac: Džematlije Fahdove džamije iz Sarajeva pomažu u iskopavanju posmrtnih ostataka Bošnjaka ubijenih na području Višegrada

Apel za pomoć

U kojoj državi se nalazi Zapadnohercegovački kanton?Foto kritika

Na ovoj fotografiji vidimo kako Vlada Zapadnohercegovačkog

kantona zasjeda u svom kabinetu u Širokom Brijegu. Prema simbolima kantona zasjeda u svom kabinetu u Širokom Brijegu. Prema simbolima kantona zasjeda u svom kabinetu u

koji se mogu vidjeti na ovoj fotogra-fiji nikako se ne može naslutiti da se radi o kantonu koji se nalazi u Bosni i Hercegovini. Zar je moguće da u jed-noj sekularnoj državi kakva je Bosna i Hercegovina simbol nečije vjere, u ovom slučaj križ, bude najdominan-tniji simbol koji krasi instituciju te iste

države? U Bosni i Hercegovini je jed-nima sve dozvoljeno. Zamislimo šta bi bilo kada bi u kabinetu Vlade Sara-jevskog kantona na zidu bila obješena levha sa ispisanim šehadetom “La ila he illah”. Naravno, to je čak nemogu-će ni zamisliti jer bi ta vlada bila optu-žena za rušenje sekularnog sistema u BiH. U slučaju Vlade Zapadnoherce-govačkog kantona je sasvim drukčije, njima je sve dozvoljeno jer su na zid objesili križ.


14

Razgovarao: Ezher Beganović

Prva trećina svetog mjeseca ramazana u BiH obilježena je rušenjem mesdži-da u džematu Sturba. Ovaj događaj ražalostio je sve muslimane u Bosni i Hercegovini. Kako se Bošnjaci u Livnu nose sa ovim tužnim događajem?Hadžić: Ovaj događaj je sve muslima-ne u Livnu jako pogodio, posebno one u Sturbi. Sjećam se kad sam ih obavijestio da smo sakupili novac za njegovu izgrad-nju bili su presretni, jer će od sada i oni imati svoj mesdžid, imat će gdje zajed-nički klanjati, okupljati se, učiti djecu... Sreći nije bilo kraja. Posebno je svečano bilo kad smo započeli sa izgradnjom. A onda odjednom, kao grom iz vedra neba, odjeknu vijest da naše komšije sakupljaju potpise protiv izgradnje mesdžida. Prvo nevjerica, a onda kad se vijest potvrdila i kada smo dobili spisak zahtjeva potpisnika peticije, nismo mogli vjerovati da naši su-sjedi, od kojih smo očekivali podršku i po-moć, jer smo komšije, pa komšije trebaju tako postupati, nismo mogli vjerovati da to naši susjedi zahtijevaju. Da nam ne daju graditi mesdžid i da traže da srušimo ovo što smo do sada izgradili!? Doživjeli smo strašan šok. Niko to nije mogao pretpo-staviti. Pa da smo mogli predvidjeti, zar bi-smo išli u gradnju? Naravno da ne bismo.

IntervjuDževad ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa IZ Livno

Teško je bilo gledati kako nam komšije ruše mesdžidPrva trećina svetog mjeseca ramazana u BiH obilježena je rušenjem mesdžida u džematu Sturba. Ovaj događaj ražalostio je sve muslimane u Bosni i Hercegovini. O tome kako se Bošnjaci u Livnu nose sa ovim tužnim događajem razgovaramo sa Dževad ef. Hadžićem, glavnim imamom Medžlisa IZ Livno


15

Tužni smo i ožalošćeni. Toliko čekati na izgradnju mesdžida, a onda se pobune ko-mšije i sruše ga. Nije to lahko podnijeti. Nakon rušenja mesdžida u Sturbi, svi dobronamjerni i razumni ljudi u BiH se pitaju zašto livanjskim Hrvatima smeta da njihove komšije Bošnjaci na svojoj zemlji i u svom selu sagrade sebi mali mesdžid. Imate li Vi odgovor na ovo pitanje?Hadžić: To pitanje neprestano postavlja-mo. Zašto? Zašto? Stalno ponavljaju kako je to bespravno izgrađen objekat i da oni žele poštovati zakon i da je to jedini razlog. Međutim, mi sada jasno znamo da nije to razlog. Pa da oni žele poštovati zakon, prije ovog objekta ima na desetine drugih koje bi trebalo porušiti jer su izgrađeni bez ika-kvih dozvola, koje ni dan-danas ne posje-duju. Mi nismo izbjegavali zakon, mi smo sve oko ovog objekta pustili u proceduru, jer da biste predali zahtjev za dozvolu, mo-raju vam imovinski odnosi biti čisti. Pošto smo to preko advokata dali u proceduru, čekali smo samo da on to završi i onda bismo sve uredno predali. Pa mi smo sve naše objekte uradili sa potrebnim dozvola-ma. Niti jedan naš objekat nije bespravno izgrađen, za svaki posjedujemo potrebne dozvole. Zašto bi to činili sa ovim objek-tom u Sturbi. Jedini razlog naše žurbe je blizina mjeseca ramazana, gdje smo htjeli završiti prostoriju za klanjanje prije rama-zana, kako bismo ramazan proveli u ljud-skim uslovima, jer ove godine do sada gdje smo klanjali to nisu bili ni približno uslo-vi u kojima se klanja. Dakle, nije bilo ni jednog realnog i razumnog razloga zašto bi nam rušili mesdžid. Kažu bila je pla-nirana munara. Evo ja sada kažem: i da jeste zašto bi to poštenim ljudima smetalo? Ali evo sad kažem: munara visine 4m je bila spominjana u nekim razgovorima, ali smo na kraju i od toga odustali. Čak smo bila spominjana u nekim razgovorima, ali smo na kraju i od toga odustali. Čak smo bila spominjana u nekim razgovorima, ali

odustali i od lukova na prozorima, kako bismo i na taj način pokazali neku vrstu kompromisa, jer je nama trebao prostor za naše aktivnosti i nismo željeli nikakve dijelove objekta što bi naše komšije mo-gli shvatiti kao provokaciju, a zar može

biti provokacija izgradnja objekta koji je neophodan za upražnjavanje vjerskih po-treba... Ali bilo je uzalud. Insistirali su na rušenju. Kasnije će pravi razlog isplivati na površinu. U razgovorima sa vođama peti-cije otvoreno su nam rekli da oni ne žele u svojoj župi islamski objekat i da ga nikada nećemo izgraditi. Očigledna je bila mržnja na njihovim ustima dok su to govorili. A šta su tek osjećala prsa njihova možemo samo zamisliti.

Kada su čuli da je reisu-l-ulema kla-njao na temeljnoj ploči mesdžida koju nisu bili toga dana uklonuli, sljedeći dan su došli sa velikim bagerom i uništili i tu ploču i odvezli materijal. A evo sada svaku noć u vrijeme teravih-namaza u nekoliko vozila nailaze cestom pored mjesta na kome je bio mesdžid i uključuju sirene kako bi na taj način nama pokazali koli-ko su oni radosni zbog rušenja mes džida. Da čovjeku pamet stane.Po mnogima uloga Katoličke crkve u cijelom ovom sluča-ju je veoma zabrinjavajuća. Naša stranka je otvoreno prozvala Katoličku crkvu za sramnu šutnju kojom se odo-brava navedeno ponašanje Hrvata prema Bošnjacima u Livnu. Kako komentirate ponašanje Katoličke crkve u vezi rušenja mesdžida u Sturbi ali i hrvatskog naroda u BiH?Hadžić: Pa mi smo u traženju povoljnog rješenja za nas u ovom slučaju razgovara-li i sa katoličkim svećenicima. Tako smo razgovarali sa župnikom župe Vidoši kojoj selo Sturba pripada fra Perom Kulišem, koji nam je kazao da on lično nema ništa protiv džamije sa munarom i da ne vidi za-što je potrebno to osporavati. Isto su nam rekli i fra Marko Semren, gvardijan samo-stana Gorica u Livnu i dekan fra Marko Jukić. Međutim, istina je i to da nikada to javno nisu kazali ni na radiju ili televi-ziji niti smo čuli da su to rekli za oltarom svome puku. Jedini koji je nešto poduzeo je biskup Komarica kojem sam pisao i tražio da interveniše kod lokalnih vlasti. On je i napisao pismo načelniku Općine Livno Luki Čelanu i predsjedniku vlade On je i napisao pismo načelniku Općine Livno Luki Čelanu i predsjedniku vlade On je i napisao pismo načelniku Općine

10. kantona Nediljku Rimcu u kojem ih je zamolio da problem riješe “ljudski a ne

nasilno”, ali i to je bilo bez nekog učinka. Ostaje dojam da su se fratri malo više za-ložili da ne bi bilo rušenja. Također, želim istaći da je zabrinjavajuće slab ili nikakav glas pripadnika hrvatskog naroda kako ovdje u Livnu, tako isto i šire. Nismo do-bili riječi razumijevanja, potpore, utjehe, a da ne govorimo o podršci. Niko se od vla-dinih niti nevladinih udruženja, intelek-tualaca, pojedinaca nije udostojio izraziti svoje neslaganje sa ovim sramnim činom. To je ono što zabrinjava i govori koliko je još uvijek Bosna i Hercegvoina opterećena negativnim nasljeđem iz prošlosti.Stiče se dojam da su lokalne vlasti u Livnu dale sve od sebe da se mesdžid u Sturbi sruši baš u ramazanu. Kako komentirate ponašanje lokalnih vla-sti u ovom slučaju i kakav je odnos tih istih vlasti prema Bošnjacima u osta-lim segmentima društvene stvarnosti u Livnu?

Hadžić: Imam osjećaj da su lokalne vlasti igrale dvostruku igru. S jedne strane nama su stalno govorili kako oni ima-ju dobru volju izdati potrebnu dozvolu, ali kao zbog potpisni-ka peticije to ne smiju, jer je izvršen strašan pritisak na njih i svaki drugi postupak osim rušenja će proizvesti samo još veći pritisak. Mi smo u me-đuvremenu (22.6.) predali zahtjev za lokacijsku dozvolu i zamislite do dana današnjeg nismo dobili nikakav odgo-vor, ni pozitivan ni negativan. Općinske vlasti nisu imale hrabrosti učiniti jedinu isprav-

nu stvar: zaustaviti gradnju do izdavanja potrebnih dozvola, a nakon toga, naravno, dozvoliti nam da završimo svoj mesdžid. Oni su na opće iznenađenje i naše zapre-paštenje izdali rješenje o rušenju objekta. Kada smo vidjeli da će se to zbilja i dogo-diti i da nema nikakve nade za pozitivno rješenje slučaja za nas, tražili smo da sami uklonimo objekat kako bismo spasili što više materijala, što je inspektor i odobrio, jer im je to bila idealna kombinacija: obje-kat bi bio uklonjen i udovoljilo bi se potpi-snicima peticije, a s druge strane mi bismo sami to učinili i niko ne bi mogao vlastima ništa prigovoriti, niti bi to bilo medijski popraćeno. Mi smo i počeli polahko ukla-njati cigle, jer nismo imali nikakvog roka. Nedugo zatim počela je sezona poljskih radova, pa su mještani koji su se prihvatili ovog zadatka morali obaviti svoje poljske radove. Malo iza toga nastupio je ramazan

Dževad ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa IZ Livno

Teško je bilo gledati kako nam komšije ruše mesdžid

Kada su čuli da je reisu-l-ulema

klanjao na temeljnoj ploči mesdžida koju nisu bili toga dana uklonuli, sljedeći dan su došli sa velikim

bagerom i uništili i tu

ploču i odvezli materijal.


pa smo sve prolongirali do iza ramazana. Druga strana nije više mogla gledati obje-kat, te su se ponovo pokrenuli i zatražili od inspektora Hrvoslava Perkovića da donese rješenje o prinudnom rušenju, što je ovaj hitnim postupkom i učinio, te odredio da rušenje bude, zamislite, usred ramazana. Mi smo jednim dopisom tražili bar toliko razumijevanja da to odgode do iza rama-zana, ali ni tu nije bilo sluha. Tog osmog dana ramazana dovezli su bager i uz veli-ki broj policije i specijalaca srušili su naš mesdžid. Jezovito.Bošnjački politički predstavnici u BiH ostali su nijemi i bez reakcije na rušenje mesdžida u Sturbi. Kako komentirate njihovu šutnju i recite nam nešto više o ulozi i ponašanju bošnjačkih politi-čara u Livnu kada je u pitanju rušenje mesdžida u Sturbi ali i kad je u pitanju ukupni život Bošnjaka u Livnu?Hadžić: Na visokom nivou da, izostala je ta reakcija. Umjesto da su svi u jednom glasu osudili ovaj neljudski čin rušenja mesdžida, doživjeli smo jednu veliku ti-šinu. Ali naši lokalni predstavnici su zbi-lja do posljednjeg časa zajedno sa nama tražili rješenje ne bi li se izbjeglo rušenje, učestvovali su u raznim pregovorima, ali moramo istaći, mi smo ovdje malobrojni, pa ni naši političari nemaju neki značajniji utjecaj. Oni se trude koliko mogu, ali po-navljam nemaju prevelik utjecaj na svoje koalicione partnere u stvarima u kojima i oni imaju svoje interese. Međutim, ostaje utisak da bi ta bošnjačka politika morala biti malo žustrija u odbrani naših interesa, a ne u svemu se povlačiti i dobijati samo mrvice i time se zadovoljavati. Međutim, moram ovdje istaći da je naš uvaženi reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić zajedno sa mufti-jom mostarskim Seidom ef. Smajkićem i šefom svoga kabineta Muharemom ef. Hasanbegovićem istoga dana bez imalo dvoumljenja napu-stio sve svoje obaveze i toga dana je bio sa džematlijama u Sturbi, sa kojima je iftario i koje je ohrabrio i poručio im da nisu sami niti će to ikada biti. Nakon toga reis ef. je kla-njao teraviju u Livnu u džamiji h. Ahmeda Dukatara i uputio riječi po-drške muslimanima Livna i ta podrška je mnogo značila muslimanima u tom trenutku koji su pomislili da se zajedno sa ovim mesdžidom čitav njihov svijet poru-šio. Zato smo zahvalni našem reisu Ceriću koji se pokazao kao pravi pastir koji brine za svoje stado. Naravno, osim ovoga mi svakodnevno primamo desetine poziva običnih ljudi koji nam izražavaju potporu i koji suosjećaju sa nama u ovoj velikoj ne-pravdi koja nam je nanesena.

16 27. august - 17. ramazan

Rušenje

Srušen mesdžid

Hoće li rušenje mesdžida u Sturbi učvrstiti ili oslabiti redove Islamske zajednice i Bošnjaka u Livnu?Hadžić: Ni u kom slučaju neće osla-biti naše redove. Mi smo čvrsto odlu-čili izgraditi naš mesdžid i mi ćemo, ako Bog da, na tome i ustrajati. Mi izgradnjom ovog mesdžida želimo samo zadovoljiti svoju potrebu za adekvatnim prostorom za naše ak-tivnosti i ništa drugo. Nama niti su namjere bile provokacije niti nam to treba. Ali isto tako, neka se ne zanose mišlju neki ljudi iz hrvatskog naroda da ćemo njih pitati šta to nama treba, pa ako oni odluče da nam to ne tre-ba onda nećemo ni graditi. Mi ćemo sami odlučivati o svojim potrebama i naravno raditi i graditi ono što nam treba, ni više ni manje od toga. Ovo jest bio težak udarac svakom ko voli

džamije, svakom ko se imalo osjeća muslimanom i Bošnjakom, ali mno-gi pozivi ohrabrenja i podrške koje smo dobili ovih dana govore nam da nismo sami, da su svi muslimani u Bosni i Hercegovini sa nama, da zajedno proživljavamo sve ovo, daje nam jednu novu nadu u svjetliju budućnost, kao i snagu da ustraje-mo u našem nastojanju da budemo muslimani i kao takvi da opstanemo u ovoj vrlo osjetljivoj sredini. Osim ovog psihološkog udara, mi smo ima-li i značajnu materijalnu štetu, gdje su neki ljudi već izrazili svoju spremnost na pomoć u saniranju nastale štete. Ovim putem pozivamo sve one koji mogu pomoći neka to i učine, a svi-ma se skupa zahvaljujemo na riječima podrške i ohrabrenja, kao i na materi-jalnoj pomoći koju će pružiti.

Mi smo čvrsto odlučili izgraditi naš mesdžid i mi ćemo, ako Bog da, na tome i ustrajati

Tužni smo i ožalošćeni. Toliko čekati na izgradnju mesdžida, a

onda se pobune komšije i sruše ga. Nije to lahko

podnijeti.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Oduvijek je bilo i pedera i pedofila, ali te sorte nikad nije bilo koliko danas, jer pederska industrija razvrata legalizira, u vrlinu pretvara i forsira seksualne izopačenosti, koje se ne mogu dozirati, kao što se ni narkomanija ne može dozirati. Legalizacija pederluka prirodno vodi razbuktavanju pedofilije. Ne može se biti za pederske slobode, a protiv pedofilije, jer ko je za pedere, taj je i za pedofile. Zaštitu djece od narkomanije treba početi u borbi protiv marihuane, a ne u borbi protiv heroina; tako i zaštitu djece od pedofila treba početi u borbi protiv svih vrsta seksualnih nastranosti, od kojih je pederluk najprisutnija

Piše: Fatmir Alispahić

Otišao sam sa kćerkom u je-dan od megamarketa da ku-pimo sveske i knjige za novu

školsku godinu. Popodne je, vrelina je, blizu ikindije, vrijeme kad su naj-

manje gužve. U miru smo izabrali šta je potrebno i krenuli prema izlazu. Sa gornjeg sprata, prema izla-zu i prema garaži, vodi du-gačka pokretna traka u dva pravca. Na početku izlazne trake stali smo kćerka i ja, a na početku dolazne trake, vidim, idu neki otac i kćer, bezbeli, da kupe knjige i sveske, košto smo i mi. Raz-daljina je to od nekih tride-setak metara. Ali, vidim da je ovaj otac stariji koju go-dinu od mene, a starija mu je i kćer od moje kćeri za godinu-dvije. Ako je njemu 45, njoj je 15-16 godina. Uhvatim se na čas u raz-mišljanju kako je lijepo što očevi brinu ovu brigu i idu sa kćerima po knjige i sve-ske. Kako nema nigdje nikog, na tim pokretnim trakama, osim onog oca, i ovog oca, one kćeri i ove kćeri, vidim kako je i moja kćer spazila sliku koja je nalikovala nama dvoma dok smo dolazili po knjige. Vjerovatno i ona misli: evo još jedan babo vodi kćer da kupe knjige. Idućeg trenutka dobio sam nagonsku potrebu da svojoj kćer-ki dlanom prekrijem oči, da joj okre-nem glavu, da stanem ispred nje – da ne vidi to što smo vidjeli i ja i ona. Onaj čovjek za kojeg smo mislili da je otac, i ona djevojčica za koju smo mislili da je kćer - počeli su se ljubiti! On joj je gurnuo ruku ispod kratke majice, i dodirivao joj je grudi, ako su

to uopće bile grudi, ti dječi-ji, pubertetski nagovještaji žene. Djevojčica mu se pre-pustila, a u tom prepušta-nju je djelovala ili pijano ili nadrogirano, jer se kroz to ljubljenje sumanuto kiko-tala. Nisam mogao zaštititi kćer od ovog zbunjujućeg prizora, nad kojim je leb-djelo njeno neizgovoreno pitanje: “Pa ja sam mislila da su ovo otac i kći!?” Stid nas je prekrio oboje, zbog ovog bestiđa koje smo vi-djeli. U trenutku kada smo se križali, na pokretnim trakama, pogledao sam u muškarca i u tu djevojčicu i vidio da je među njima ui-stinu bila razlika od barem tri decenije. Ono što bi mo-ralo u normalnom društvu biti smatrano sramotom, i razvratom, u nas je posta-lo vrlina, poželjni statusni simbol. Taj srednjevječni muškarac ne vidi ničeg na-stranog što se na pokretnim stepenicama jednog javnog mjesta ljubi sa djevojčicom kojoj može biti otac, jer ga to u ovom bolesnom druš-

tvu legitimira kao sposobnog muš-karca. A sposoban je onaj koji može parama kupiti sve, pa i nečije dje-tinjstvo. Ta djevojčica, jednako tako, ne vidi ničeg ružnog što se ljubaka sa čovjekom koji je možda stariji od njenog oca, jer je ta činjenica u raji legitimira kao osobu koja umije naći skraćene puteve do para i poklona. A kad nema vjere i tradicije, onda i ne postoji ništa izuzev para i poklona.

Produžetak vrste

Na hrvatsko primorje prošlog vikenda je uplovio gigantski put-nički brod, kruzer, sa 2.800 pedera.

Pederi su očevi pedofila

Legalizacija pederluka

prirodno vodi razbuktavanju

pedofilije, prvo, jer jedna nastranost za sobom povlači

sljedeću, a drugo, jer su jednaki

estetski kodovi koji grade

neženstveni, bispolni i bespolni seksualni

objekt.


19

Hrvatski mediji su se po-hvalili napretkom toleran-cije u hrvatskom društvu, budući da nije bilo nika-kvog otpora činjenici da tolika armija pedera napa-da Hrvatsku. U Hrvatskoj, inače, ne vole ni Bošnjake, ali vole bošnjačke pare koje se ostavljaju u turističkoj sezoni. Možda hrvatsko društvo i dalje ne prihva-ta legalizaciju pederluka, ali voli pare koje su pe-deri donijeli sa sobom. Kruzer se zaustavio pred Dubrovnikom, a 2.800 pedera se razmililo po Stradunu i dubrovačkim zidinama, da provrti stra-žnjicama, da se poslika u zanosnim, smiješnim zagrljajima, gdje muškinje izigrava da je ženskinje. Na jednoj od hrvatskih televizija napravljena je i specijalna reportaža, iz koje se sazna-lo da se na kruzeru nalazi planetar-na pederska elita, jer su tu prisutni pederi iz cijelog svijeta, koji ploveći Mediteranom imaju neku vrstu pe-derskog samita. A kako li izgleda taj

samit? Jedan ženski lez-bejski par je u tv kamere opričao kako je prisustvo-vao spolnom činu dvojice pedera, te da nikada nisu vidjeli takav ljubavni za-nos, a što će reći da se na ovom brodu održavaju or-gije, gdje se jedni seksual-no zadovoljavaju, kao psi na ulici, a drugi navijaju. Angažirana je i neka vrsta pederskog ginekologa, koji ima specijalističku ambu-lantu za održavanje otvora koji je priroda stvorila za pražnjenje izmeta iz ljud-skog organizma, a koji je pederima centar duhovno-sti. Čovjek ne može a da sa pederima centar duhovno-sti. Čovjek ne može a da sa pederima centar duhovno-

šegom ne pomisli šta li liječi taj brod-ski ljekar, dok na ginekološki sto koji je predviđen za žene stavlja muškarce koji izigravaju žene. Vjerovatno pred vratima ambulante stoje zabrinuti pederski muževi, koji bi da su nor-malni očekivali da saznaju da li im je žena trudna, a ovako sa zebnjom očekuju vijesti o zdravlju otvora koji služi za izbacivanje izmeta iz ljudskog

Na hrvatsko primorje prošlog vikenda

je uplovio gigantski putnički

brod, kruzer, sa 2.800

pedera. Možda hrvatsko

društvo i dalje ne prihvata legalizaciju pederluka,

ali voli pare koje su pederi

donijeli sa sobom.


organizma. Normalni ljudi se raduju rađanju djeteta, pa seksualnost vide kao razlog za produžetak i smisao života, dok se u pedera nema šta ro-diti, osim hemoroida i fekalija, koji su produžetak njihove vrste. Jer ako čovjek od sebe odrekne potomstvo, i ako svoju seksualnost izopači i centri-ra u stražnjicu, onda je i on sam to na šta je sebe sveo. Prirodna seksualnost je potrebna da bismo zanovili život, i mi smo taj život, mi smo ta vrsta, to dijete koje se rađa, a suprotnost tome je pederski razvrat koji ide za negaci-jom rađanja i svođenjem ljudske vrste na opsesiju fekalnim otvorima i pro-duktima. Normalni će ljudi zanjihati dijete, dok pederi nemaju šta drugo zanjihati doli komade smrada, fizič-kog i mentalnog. S njima je moguće suosjećati kao sa teško oboljelim psi-hijatrijskim slučajevima, ali nema su-osjećanja sa ambicijom da se razvrat nametne kao moralni standard, jer onda taj standard zahvata i razboli-jeva zdravo tkivo ljudske prirodnosti.

Danas ćete i u Bosni i Hercegovini teško pronaći nekoga ko će kazati da je pederluk bolest, što znači da nam je već putem medija nametnuta auto-cenzura, svijest o tome šta smijemo a šta ne smijemo reći. To što većina ljudi i kod nas, a i u svijetu, misli da su pederi psihijatrijski slučajevi, ne znači ništa, jer većina ljudi zna da im je egzistencija uvjetovana mrežom ideoloških utjecaja, u okviru kojih je pederluk standard. Evo, godina-ma se svijet zgražava nad cionistič-kim masakrima palestinskih civila, sigurno je i da dominantna većina Amerikanaca ne podržava te zločine, ali američka je politika nemoćna da blokira izraelski genocid, samim tim što Amerikom vladaju Jevreji. Samo je privid da je Amerika u vlasništvu svojih građana i njihovog demokrat-skog glasa, a suština je da je Amerika izraelska kolonija koja se ni za šta ne pita. Danas je privid da su pederi nekakva ugrožena manjina koja ne može da ostvari svoja prava, sušti-na je da su pederi ovladali centrima politike, ekonomije i kulture, odakle kreiraju stvarnost, recimo - tako što će sa svjetskog registra bolesti izbri-sati homoseksualizam, i tako što će pokoravati jedno po jedno nacional-no zakonodavstvo, koje će prihvata-ti legalizaciju istospolnih brakova, protiv kojih više ne možeš ništa reći, jer ćeš biti krivično gonjen. Priča o ugroženosti je samo paravan ispod kojeg zjapi tortura pedera nad priro-dom i nad čovječanstvom. To je isto kao kad nam kardinal Puljić poruči

kako su Hrvati ugroženi u Sarajevu, a Hrvati drže sve važnije instituci-onalne pozicije i ekonomske tokove i u Sarajevu i u drugim gradovima sa bošnjačkom većinom; ako je ko ugrožen u krajevima sa bošnjačkom većinom, onda su to Bošnjaci.

Ideologija pederluka - kao vrli-ne - ubrizgana je u sve pore sistema, bezmalo da nema instance gdje pede-ri nemaju nekoga svoga, a što utječe da se razni pederski derivati preljeva-ju u masmedijsku kulturu i estetske afinitete. Evo, neki dan web portal naše najprofitnije kompanije, pored toliko životnih tema, izvještava kako pederi imaju za 5,5 odsto manje pla-će od ostalih, što znači da neki pe-derski plaćenik uređuje ovaj sadržaj i sistemski nameće pederluk kao važ-no pitanje koje treba da se tiče sviju. Tako već godinama na modnoj sceni imamo tahtaste manekenke koje ne liče na ženskinje, već su sličnije za-tvorenicima s Golog otoka; neuhra-njenje, ravne, očerupane... Kao i sve adrese sa kojih se kreiraju trendovi, tako su i glavne modne radionice u vlasništvu pedera, koji nastoje tren-dirati hermafroditsku estetiku: ni-muško-ni-žensko. Od manekenke se traži da što manje liči na žensko, kako bi u ženskim haljinama izgledala kao preobučeni peder. Ustanovljavanje i diktatura te biseksualne estetike za veoma kratko vrijeme je izjednačilo seksualni objekt bez ženskih znakova sa figurom djeteta. Pederski esteto-nazori krčili su put za afirmaciju pe-dofilije, budući da između figure rav-ne, muškolike manekenke i između figure djeteta, dječaka ili djevojčice, svejedno je – nema bitne razlike. Kad kažemo – manekenka – onda misli-mo na čitav spektar medijskih likova, od tv voditeljica, glumica, pjevačica, i sl., koje se inercijom potražnje poči-nju uklapati u zacrtani kalup peder-skog i pedofilijskog profila.

U slavu prirodnog poretka

Dvojica srednjovječnih muškara-ca koji su prošlog vikenda uhapšena u Tuzli zbog sumnje da su seksualno iskorištavali 13-godišnju djevojči-cu, morali su se slagati oko nekoliko stvari: prvo, da je curica seksualno poželjan objekat, da njeno dječije tijelo u njima izaziva požudu kakvu kod normalnih ljudi izaziva tijelo žene; drugo, da je poželjno, dozvo-ljeno, frajerski, seksualno iskoristiti curicu koja još, ni fizički, ni prav-no, nije napustila djetinjstvo i koja ti može biti kćerka, a biološki i unuka;

treće, morali su jedan drugog u oči pogledati i priznati da ih uzbuđuje i veže jednak razvratni cilj. Dakako, sve ovo pod pretpostavkom da se do-kažu sumnje zbog kojih su ova dvo-jica zatvoreni, jer je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže, pa možda i kad se pod pritiskom “dokaže”. Ključno pitanje koje želimo posta-viti u vezi sa odlukom dvojice sred-njovječnih muškaraca da seksualno iskorištavaju 13-godišnju djevojčicu je sljedeće: Da li bi prije 20 ili 30 go-dina njih dvojica u djevojčici vidjeli seksualni objekt, ili je seksualizacija djeteta rezultat medijskih operacija pederskih trendera i dizajnera, koji su iskreirali i u svijest utisnuli da je seksualno privlačno tijelo bez žen-skog identiteta, odnosno sa fizičkim znakovima slabašnog muškarca ili djeteta?! Uvjeren sam da ova dvoji-ca muškaraca koji su osumnjičeni za pedofiliju ne bi bili pedofili da u po-sljednjih deceniju-dvije ne traje žesto-ka kampanja izobličavanja i izopača-vanja prirodnih seksualnih afiniteta. Oduvijek je bilo i pedera i pedofila, ali ih nikad nije bilo koliko danas, jer pederska industrija razvrata lega-lizira, u vrlinu pretvara i forsira sek-sualne izopačenosti, koje se ne mogu dozirati, kao što se ni narkomanija ne može dozirati. Legalizacija pederluka prirodno vodi razbuktavanju pedo-filije, prvo, jer jedna nastranost za sobom povlači sljedeću, a drugo, jer su jednaki estetski kodovi koji grade neženstveni, bispolni i bespolni sek-sualni objekt.

Nemoguće je razdvojiti pederluk od pedofilije. Oboje su nastranosti, od kojih jedna već uveliko ostvaruje legalizaciju i zakonsku zaštitu, dok se u nekim evropskim državama na-stoji još spustiti granica za seksualno iskorištavanje djeteta, što znači da su sami parlamentarci zainteresirani za taj, očito izvanbračni, razvrat. Otud se ne može biti za pederske slobode, a protiv pedofilije, jer ko je za pede-re, taj je i za pedofile. Zaštitu djece od narkomanije treba početi u borbi protiv marihuane, a ne u borbi protiv heroina; tako i zaštitu djece od pedo-fila treba početi u borbi protiv svih vrsta seksualnih nastranosti, od kojih je pederluk najprisutnija. Dakako da je nemoguće ukloniti sve one pede-re, pederske agente koji su instalira-ni u sistem, ali je moguće govoriti u slavu porodice, tradicije i prirodnog poretka. Ako oni brane svoje pravo da kažu da su pederi, i mi moramo braniti svoju obavezu da govorimo u ime očinstva i u ime majčinstva.


Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

22

Piše: Ezher Beganović

Drugog dana ramazana, oko četiri sahata ujutru, kada su se postači spremali za klanjanje sabah-na-

maza, policija Republike Srpske je napala bošnjačke povratnike u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici. Srpski specijalci su op-kolili bošnjačke kuće nakon čega su počeli sa hapšenjima. Uhapšeno je pet Bošnjaka, lica koje je MUP Republike Srpske optu-žio za vehabizam. Istog dana oko podne svi uhapšeni su pušteni na slobodu. Pušta-nje na slobodu svih uhapšenih dokaz je da policija RS-a uopće nije imala povoda niti opravdanja za izvođenje jedne tako spek-takularne akcije. Međutim, ko je tog istog dana gledao večernje dnevnike elektronskih medija u Republici Srpskoj imao je dojam da je policija Republike Srpske jedva živu glavu iznijela prilikom hapšenja osumnji-čenih Bošnjaka. Prilozi od kojih se ledi krv u žilama doprinijeli su širenju straha i nesi-gurnosti kod bošnjačkih povratnika. Sve je izgledalo kao da se ponavlja 1992. godina. “Taj dan ćemo još dugo pamtiti, odnosno nikada ga nećemo zaboraviti kao što će sje-ćanje na ’92. godinu ostati u nama do kraja života. Sve je podsjećalo na 1992. godinu kada su nas srpski policajci i vojnici hapsili i odvodili u logore. Hajrudin Dedić i Samir Blagajčević, bivši logoraši srpskih logora po-stali su ponovo meta starih dželata”, govori nam jedan od prijatelja i rođaka spomenutih uhapšenih Bošnjaka a čije ime zbog njego-

ve sigurnosti ne navodimo. “Srpska policija nas je ovom akcijom još jednom podsjetila koliko je sigurnost nas povratnika upitna i kako je malo potrebno da se po-čini zločin nad nama. Niko nas ne može zaštititi niti nas štiti, mi smo otvorena i nezaštićena meta srpskih fašističkih ciljeva”, do-daje naš spomenuti sagovornik.

Teško je danas naći sagovor-nika o ovoj temi među bošnjač-kim povratnicima u Bosanskom Novom i Dubici. Strah i zabri-nutost se kod njih jednostavno osjeti. U takvim uslovima teško je razmišljati o budućnosti. U napad na bošnjačke povratnike srpska policija išla je pod izgo-vorom da hapsi opasne vehabije koji su opasni po sve i da su ti ljudi stvarali probleme i napada-li čak i komšije Bošnjake. Ovu laž deman-tovali su bošnjački povratnici i Islamska zajednica koji su složno stali u odbranu lica koje je srpska policija hapsila. Na organizi-ranom protestnom skupu u Blagaj Rijeci u Bosanskom Novom govorili su predstavnici udruženja povratnika, logoraša, Islamske zajednice i bošnjački politički predstavnici. Potpredsjednik Skupštine opštine Bosanski Novi, Senad Bratić medijima je tom prili-kom izjavio da Bošnjaci ne spore posao poli-cije, ali da je u navedenoj akciji prekomjerno upotrijebljena sila, čije su žrtve na kraju bili djeca i žene, koji su sve posmatrali i pretrpje-li strah i šok. “Policija je trenirala strogoću i s pravom se pitamo ko je sljedeći”, rekao je Bratić. On je dodao da nema osnova za sum-njičenje Samira Blagajčevića i Hajrudina Dedića za terorizam. Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Elvir Vakufac kaže da je skup podrška članovima islamske zajedni-ce, a ne nikakvim vehabijama, dodavši da je u ovom slučaju riječ o običnim građani-ma. Predstavnik Udruženja logoraša Munir Šehović izrazio je žaljenje zbog načina na ma. Predstavnik Udruženja logoraša Munir Šehović izrazio je žaljenje zbog načina na ma. Predstavnik Udruženja logoraša Munir

koji je izvedena akcija MUP-a RS i dodao da Bošnjaci nisu protiv policije ni istraga, ali protestuju zato što je ta akcija podsjetila na događaje iz 1992. godine.

Napad srpske policije i medija na boš-njačke povratnike već je stvorio nesagledi-ve posljedice po budući život Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Skoro da nema Srbina u Republici Srpskoj da danas o Bošnjacima ne misli u smislu da su to sve

opasne vehabije koje jedva čekaju da, kako to kaže samozvani ekspert za terorizam Darko Trifunović, napadnu Republiku Srpsku.

Podozrivost prema Bošnjacima je očigledna i primijeti se na ijeti se na isvakom koraku. “Ja sam do sada “Ja sam do sada “dosta trgovao sa Srbima iz naše općine. I prije su priče o vehabi-jama imale uticaja na njih, me-đutim sada nakon ovih akcija i medijskih izvještaja srpskih me-dija propaganda je odradila svoj posao”, kaže nam naš sagovor-nik s početka ovog teksta.

Srpski politički i policijski dužnosnici najavljuju nasta-vak sprovođenja akcija, kako to oni vole reći, protiv vehabija u Republici Srpskoj. Milorad Dodik, premijer Republike Srpske ovih se dana vratio iz

dvodnevne posjete Izraelu. U izjavama za medije Milorad Dodik je rekao da je našao zajednički jezik i puno razumijevanja kod izraelskih sagovornika kada je u pitanju opa-snost od islamskog ekstremizma. Milorad Dodik je prije posjete Izraelu u medijima otvoreno govorio da Republika Srpska za sada nema dovoljno podrške za izdvajanje iz Bosne i Hercegovine, ali da će on i njegov tim strpljivo nastaviti sa stvaranjem uslo-va za postizanje takvog cilja. Nema boljeg mjesta na svijetu od Izraela za učenje kako se strpljivo od ničega i na tuđoj zemlji stva-ra vlastita država. Milorad Dodik je otišao na pravu adresu, Izraelci su najveći struč-njaci u vođenju borbe protiv muslimana. Po povratku iz Izraela Milorad Dodik nije krio zadovoljstvo postignutim dogovorima. Vjerovatno ćemo u skoroj budućnosti imati priliku na terenu vidjeti sprovođenje brojnihizraelskih doktrina u borbi za nezavisnost Republike Srpske. Najdirektnija meta tih izraelsko – Dodikovih taktika bit će boš-njački povratnici, a vehabizam i islamski radikalizam će biti matrice na kojima će kli-ziti Dodikova doktrina stvaranja Republike a Republike aSrpske. Uzimajući u obzir da je Dodik za učitelje i saveznike angažirao cionistički režim opravdano strahujemo da će buduć-nost Bošnjaka u RS-u biti do kraja ugro-žena. Hapšenje Blagajčevića, Dedića i dru-gih, drugog dana ramazana, u Bosanskom Novom i Dubici izgleda je samo uvod u Dodikovo poigravanje sa životima Bošnjaka u Republici Srpskoj.

Politika i društvoNapad na Bošnjake u RS-u

Repriza već viđenog i doživljenogUzimajući u obzir da je Dodik za učitelje i saveznike angažirao cionistički režim opravdano strahujemo da će budućnost Bošnjaka u RS-u biti do kraja ugrožena. Hapšenje Blagajčevića, Dedića i drugih, drugog dana ramazana, u Bosanskom Novom i Dubici izgleda je samo uvod u Dodikovo poigravanje sa životima Bošnjaka u Republici Srpskoj

Srpska policija nas je ovom

akcijom još jednom podsjetila koliko je

sigurnost nas povratnika

upitna i kako je malo potrebno da se počini zločin nad

nama.


23

Razgovarao: Ezher Beganović

Gospodine Ramiću, u Republici Srpskoj sve ključa. Predizborna kampa-nja se izvodi na najprljaviji način. Ono što posebno zabrinjava jesu veoma opa-sni stavovi srpskih političkih predstav-nika kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. Također, vlasti u RS-u sa svim svojim servisima u posljednje vrijeme vode opasnu kampanju protiv Bošnjaka koji žive u RS-u i to putem ši-renja propagande da je RS prepuna opa-snih vehabija – Bošnjaka koji su spre-mni udariti na RS. Kako biste opisali trenutnu situaciju i položaj Bošnjaka u RS-u?Ramić: U RS takmičenje “ko je veći Srbin“ nikad nije prestalo, samo se pred svake iz-bore održava neka vrsta finala. Naravno, lakše je voditi kampanju na taj način nego govoriti o napretku svih stanovnika RS i nekoj svjetlijoj budućnosti, jer boljeg živo-ta za stanovnike RS nema bez jake drža-ve BiH. Prije četiri godine aktuelna vlast i tada predvođena SNSD-om štitila je RS od nekih imaginarnih neprijatelja koji je hoće ukinuti i dobiti 100% BiH, taj trud se isplatio i onima koji su štitili RS i oni-ma koji su je ukidali, rezultat je evidentan. Treba biti pošten pa priznati da je RS sada mnogo politički stabilnija i odlučnija da se suprotstavi bilo kojem obliku centraliza-cije institucija na nivou BiH. Država BiH jedino može zaštititi svoje građane i omo-gućiti im jednaka prava u bilo kojem dijelu zemlje a ne nikako entiteti, kantoni i op-štine. Bošnjaci u RS su u prilično nezavid-nom položaju, nalaze se u okruženju koje im nije prijateljsko, slabi su za bilo kakvu institucionalnu aktivnost jer nemaju me-hanizme zaštite svojih prava osim deklara-tivne podrške Sarajeva i tzv. Međunarodne zajednice nemaju “opipljive” podrške za poboljšanje njihovog kvaliteta života u RS.Kako komentirate nedavna hapše-nja Bošnjaka u Bosanskom Novom i Kozarskoj Dubici i dovođenje istih u vezu sa vehabizmom i terorizmom?

Ramić: Kao pokušaj vlasti RS da skrene pažnju sa svih opstrukcija koje su provo-dili s ciljem onemogućavanja uspostave efikasnog sigurnosnog sistema BiH. Islam je problem a mu-slimani su izvor nestabilnosti u BiH to je poruka koju vlasti RS žele poslati svjetskoj jav-nosti. Inače, hapšenje nevinih ljudi i kasnije puštanje na slo-bodu samo je još jedno u nizu kršenja individualnih ljudskih prava za šta neko konačno tre-ba odgovarati.Prilikom posjete Bosanskom Novom reis Mustafe ef. Cerić je iznio ozbiljne kriti-ke na račun bošnjačkih poli-tičkih predstavnika u RS-u. Reagirajući na posljednja hapšenja Bošnjaka u RS-u, reis je rekao da Bošnjaci u RS-u “nemaju svoje poli-tičke predstavnike koji su dorasli i sposobni da zaštite njihova ljudska prava i nji-hovo pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast”. Kako komentirate ova-kve stavove reisa Cerića?Ramić: Predstavnici Bošnjaka u RS ne-maju potrebne alate niti mehanizme za-štite nacionalnih interesa svoga naroda u RS, ipak ponavljam da država BiH treba osigurati jednaka prava svim građanima. O mehanizmima zaštite nacionalnih inte-resa je pregovaralo i dogovaralo službeno Sarajevo nakon presude Ustavnog suda BiH i omogućavanja konstitutivnosti naroda na cijelom području BiH. U vri-jeme Alijanse za promjene uspostavljena su asimetrična ustavna rješenja u entite-tima koja su štetna za Bošnjake. Cijenim angažman reis ef. na promociji značaja povratnika i povratka u RS za ukupnu stabilnost zemlje, kao i brizi za Bošnjake ma gdje oni bili nastanjeni.Posljednjih godina stalno upozorava-te na opasnost da bi Bošnjaci u RS-u mogli politički nestati, jer su izborni rezultati iz godine u godinu sve gori i gori. Pred nama su još jedni važni iz-bori. S obzirom da se sada već znaju svi kandidati, programi i zalaganja boš-njačkih političkih stranaka ali i raspo-loženje našeg naroda, jeste li optimista ili pesimsita u vezi krajnjeg izbornog rezultata?

Ramić: Veliki je broj stranaka koje se do sada nisu pojavljivale na izborima u RS a kojima su Bošnjaci ciljna glasačka popula-

cija, ne znam jesu li svjesni oz-biljnosti situacije u RS. Ukoliko procjene takvih stranaka nisu dobre i ne obezbijede podršku izboru svojih kandidata onda svakako da hoće obezbijediti izbor kandidata iz reda strana-ka kojima su Srbi ciljna grupa a Bošnjake još više poslati na margine političkog života RS. Plašim se da je nekim stranka-ma bitno da predstave stranačku infrastrukturu na cijelom po-dručju BiH bez nekog ozbiljni-jeg angažmana u RS. Nažalost nije došlo do formiranja koali-cije bošnjačkih stranaka u RS koja bi okupila Bošnjake i afir-misala njihove interese. Ovako je situacija dosta zbunjujuća za Bošnjake. Meni je neshvatljiva teza koju zastupaju neke stran-ke “bolje nemati predstavnike

nego imati svakakve (a to bi kao značilo nesposobne i sl.)”, što je priprema da se ski-ne odgovornost sa eventualnog političkog debakla Bošnjaka u RS i doprinosa, u ovom slučaju stranaka koje trenutno nemaju za-stupnike u Narodnoj skupštini RS, brisanju Bošnjaka sa političke scene RS, a rezultat je kampanje poricanja rezultata aktuelnih predstavnika. Bolje bi bilo da se takmičimo za naklonost glasača kvalitetom programa i čestitošću kadrova koji bi provodili stranač-ke programe.Kada se sagledaju svi aspekti života u RS-u stiče se dojam da u tom entitetu postoji konstantna društvena tenzija. Srpski politički predstavnici, mediji, nevladina udruženja stalno prijete i sve rade na rušenju BiH. Opasno se Bošnjacima kači stigma vehabizma i terorizma. Kako je živjetu u RS-u u takvim uslovima, koliko su Bošnjaci zbog navedenih prijetnji i nastojanja zabrinuti za svoju budućnost?Ramić: Sve najteže i najgore što se mo-glo desiti za Bošnjake već se desilo, ne treba se plašiti budućnosti, treba vjerovati u bolje sutra, vjerovati u sebe i raditi na stva-ranju boljih uslova života, svaki pojedinac koliko može, to je jedini put. Država treba imati aktivniju ulogu i njene institucije mo-raju biti katalizator pozitivnih precesa.

Intervju: Edin Ramić, šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a

Bošnjaci u RS su u prilično nezavidnom položajuSa Edinom Ramićem, šefom Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a razgovaramo o aktuelnoj situaciji u Republici Srpskoj te o događajima vezanim za naredne izbore Meni je

neshvatljiva teza koju zastupaju neke stranke “bolje nemati predstavnike nego imati

svakakve (a to bi kao značilo nesposobne i sl.)” što je priprema

da se skine odgovornost

sa eventualnog političkog debakla

Bošnjaka u RS.



Piše: Bakir Hadžiomerović

Ima tome i pola godine kako je na ovom Ima tome i pola godine kako je na ovom Imjestu konstatirano da živimo u takvoj Imjestu konstatirano da živimo u takvoj Idržavi u kojoj je sve ono što se danas čini Idržavi u kojoj je sve ono što se danas čini Inemogućim, već sutradan postaje izvjesno, a prekosutra nam je surova realnost. Da je ova konstatacija bila nesumnjivo tačna dokazala nam je posljednja “spektakularna policijska akcija” MUP-a Republike Srpske u kojoj je, prema opširnim izvještajima medija pod kon-trolom zločinačkog režima Milorada Dodika, uhapšeno pet osoba osumnjičenih zato što su, kako stoji u zvaničnom obrazloženju, “u pro-teklih mjeseci na području Republike Srpske propagandnim i zabranjenim materijalima širili nacionalnu, vjersku i rasnu mržnju i ne-trepeljivost”.

Uhapšen jer je išao u džamije

Ne znam šta bi o ovoj spektakularnoj akciji imao da kaže vojvoda Ravnogorskog četničkog pokreta (inače najagilnijeg predstavnika mul-tietničkog nevladinog sektora u RS honorira-nog od aktuelnog zločinačkog režima), ali na osnovu “dokaznog materijala” prikupljenog u akciji policajaca Dodikovog prvog pendreka Stanislava Ćađe doznali smo da su “neprija-akciji policajaca Dodikovog prvog pendreka Stanislava Ćađe doznali smo da su “neprija-akciji policajaca Dodikovog prvog pendreka

telji režima” u svojim domovima na području Bosanskog Novog i Bosanske Dubice (gradova koji su, sjećamo se, u ratnozločinačkom zano-su Radovana Karadžića 1992. prvo temeljito etnički očišćeni od Bošnjaka, a potom prei-menovani u Novi Grad i Kozarsku Dubicu)

posjedovali i tako opasne materije poput PC kompjutera, mobilnih telefona i inkriminira-jućih CD-ova.

Osim opreme imanentne samo prekalje-nim teroristima i ubicama (koju, by the way, po pouzdanim policijskim informacijama posje-duju čak i Dodikova unučad) nakon policijske akcije mogli smo doznati i još neke uznemiruju-će činjenice. Tako su Nezavisne novine građevi-Nezavisne novine građevi-Nezavisne novinenara Željka Kopanje, pozivajući se na policijske će činjenice. Tako su nara Željka Kopanje, pozivajući se na policijske će činjenice. Tako su građevi-nara Željka Kopanje, pozivajući se na policijske

građevi-

izvore, objavile da je Hajrudin Dedić uhapšen zato što “živi na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem”, a Edhem Gaši zato “što je svakodnevno posjećivao lokalne džamije”.

Tako je režim Milorada Dodika u policij-sko-pravosudnu praksu uveo nove zakonske odredbe prema kojim Bošnjaci više nemaju mo-gućnost da žive “na osami” (daleko od SNSD-ovskog sjaja etnički očišćenih gradova u RS) i da “svakodnevno posjećuju džamije”. “Pa nismo ih mi rušili da bi Turci sad u njima svakog dana klanjali”, kao da iz haške ćelije laktaškog naci-onalsocijalistu ohrabruje njegov politički guru alijas dr. Dragan Dabić.

Posljednja “Kristalna noć” u aranžmanu Dodikovog režima ne predstavlja ništa drugo nego fašistički pokušaj mafijaške hobotnice da na trenutak amortizira izvještaj američkog State departmenta o Bosni i Hercegovini u ko-jem su političari iz Republike Srpske optuženi za urušavanje i opstrukciju rada bh. institucija usljed čega je vladavina zakona u BiH dovede-na u pitanje. Nakon što laktaški vožd i njegovi “psi režima” (razni, zločinom optočeni, vasići,

simići, radmanovići, kusmukice, davidovići...) istupima u svojim medijima očigledno nisu, u očima SAD i EU, uspjeli amnestirati vlastitu ulogu u višegodišnjem rušenju međunarodno priznate članice Ujedinjenih naroda Bosne i Hercegovine, dodikovci su preko svoje policije krenuli u dokazivanje nedokazivog, da se, eto, i oni bore protiv “islamskog globalnog terorizma”.

Hapšenje ljudi samo zato što su posjedovali mobilne telefone, kompjutere i što su “gotovo svakodnevno posjećivali džamije”, a uz to su i Bošnjaci koji imaju tu nesreću da žive na teri-toriji Dodikove srpske Republike Srpske, pred-stavlja još jedan pouzdan dokaz da je aktuelna vlast u Republici Srpskoj duboko zaglibila u fašističko blato.

U tom blatu Dodik i njegov režim ima-ju samo jednog neprijatelja - žive Bošnjake. O četnicima koji, načičkani pripadajućom zlo-činačkom ikonografijom, slobodno špartaju Dodikovim entitetom i prijete rijetkim preo-stalim i još uvijek od režima neprocesuiranim Bošnjacima, mafijaška hobotnica ne razmišlja drugačije nego što ih je svojevremeno tretirao čiča Draža. Kao i 1992. na pola teritorije Bosne i Hercegovine Bošnjacima nije dozvoljeno da “svakodnevno posjećuju džamije” i da žive na “osamljenim mjestima”, ali je zato sasvim normalno da u centru Banjaluke bude brutal-no likvidiran svjedok Dodikovog kriminala, pokojni Milan Vukelić i da za njegovo ubistvo nikada niko ne bude čak ni optužen. Istina, zbog Vukelićevog ubistva svojevremeno je pred kamerama republičkosrspkih gebelsovskih medija uhapšen (pa ubrzo pušten na slobodu) jedan Bošnjak koji živi, već pogađate, na pro-storu Republike Srpske. Režim zna da su za sve uvijek krivi Bošnjaci, ti tradicionalni neprijatelji Dodkove mafijaške hobotnice. Oni su krivi i za Vukelićevo ubistvo i za život “na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem” i “za svakodnevno posjećivanje lokal-nih džamija” i za izvještaj State departmenta u kojem je do kosti ogoljena višegodišnja zloči-načka politika rušenja Bosne i Hercegovine od kadrova SNSD-a... Kako je krenulo, Dodikovi mediji, policija i pravosuđe uskoro bi i za ge-nocid u Srebrenici iz ljeta 1995. mogli optužiti Bošnjake. Dodik je doduše to i verbalno uradio, a šta će dalje biti...? Kako rekosmo, ima tome i šest mjeseci, živimo u takvoj državi u kojoj je sve ono što se danas čini nemogućim već sutradan postaje izvjesno, a prekosutra nam je surova real-nost. I više ništa neće biti Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Kopiramo s povodom i da ostane upamćeno kako ljudi znaju ponekad biti i pošteni

Dodikova vlast zaglibila je u fašističko blatoBakir Hadžiomerović, urednik emisije “60 minuta” godinama sa svojim saradnicima vodi neviđenu kampanju protiv islama i muslimana u BiH. Hadžiomerović i njegovi novinari su objavili gomilu laži na račun brojnih muslimana u BiH. Kada bi strancima po dolasku u BiH prvo puštali da odgledaju emisiju “60 minuta” vjerovatno bi većina njih u strahu od postojanja tolikog broja, kako to vole reći u “60 minuta”, islamskih terorista odmah napustili BiH. Ono što je policija Milorada Dodika uradila ovih dana napadajući Bošnjake u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom, Bakir Hadžiomerović i društvo mu godinama rade u Federaciji BiH. Iako je dobio brojne kritike na svoj rad,Hadžiomerović se na sve te kritike jednostavno oglušio i nastavio sa svojim islamofobičnim praksama. Nakon napada policije RS na Bošnjake u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom, Bakir Hadžiomerović je objavio komentar koji na pravi način opisuje akciju policije Milorada Dodika. Spomenuti komentar je prvi pravi pošteni pristup Bakira Hadžiomerovića o ovoj temi. Zbog toga smo odlučili da na ovom mjestu objavimo tu Hadžiomerovićevu kolumnu, kako bi ostalo upamćeno da i on zna razmišljati i pisati potpuno normalno i razumno. U nastavku slijedi spomenuta kolumna Bakira Hadžiomerovića

25

Skrivena disertacija: III poglavlje : Uticaj društvenih i administrativnih institucija islama oličenih u turskoj vlasti na život nemuslimanskog stanovništva

Feljton

Andrić kuka nad propisom da su se kršćani morali drugačije oblačiti, čak i po boji odjeće. On kuka kako se to isto ticalo i Jevreja. Zaboravlja pri tome reći da je jedino Turska, a naročito Bosna, prihvatili Jevreje iz Španije gdje su ubijani, pokrštavani i protjerivani, a niko u Evropi ih nije htio primiti

Piše: Kemal Zukić

Već i sami podnaslovi ovog Već i sami podnaslovi ovog Vpodglavlja, navedeni odmah Vpodglavlja, navedeni odmah V ispod glavnog naslova, jasno V ispod glavnog naslova, jasno Vpokazuju da Andrić nastavlja da srlja u novu naučnu nakaradu, da će gazi-ti preko istine i da će brkati i miješati čitava stoljeća, da će se kloniti svake poštene logike i naročito uspored-bi Bosne iz tog doba sa Evropom iz istog perioda. On sasvim normalno uspoređuje Bosnu iz XV stoljeća sa Evropom iz XX stoljeća. Ova podpo-glavlja su:1. Islamska shvatanja o pravnom,

društvenom i moralnom položaju nemuslimanskog stanovništva i njihova primena u Bosni

a.) Kanun-i-raja i njegovo važenje u Bosni

b.) Privredna i moralna zapostavlje-nost nemuslimana

v.v.v) Sputavanje crkvenog života

2. Zaostalost Bosne u civili-zaciji kao posledica turske vladavine

3. Turska uprava, način rada njenih organa i njen uticaj na narodni karakter.Ovo najobimnije poglavlje

Andrićeve disertacije je “fi-ling” njegove mršave “raspra-ve” kako bi imala više listova. Andrić se ovdje bavi najčešće manje važnim ili čak sasvim nevažnim pojavama za koje pabirči podatke uglavnom iz franjevačkih dokumenata ili narodnih poslovica. Pri svemu ovome on govori o svojoj Bosni kao da ona nije dio Evrope i svijeta, nego neka vanvreme-na i vanzemaljska tvorevina, izvan ostatka svijeta.

Kanun-i-raja

Pri tome je beskrupulozno kriti-čan i čistunac koji ne uzima u obzir težinu položaja njegove domovine na granici i sudaru dva moćna carstva i čak dva svijeta. Isto tako se on grdno ogrješuje i o hrišćansku raju, koju na-vodno brani, kao i o Bošnjake koji su

nezaštićena stalna meta njegove mr-žnje, historijskih falisfikata i mračnjač-kih optuživanja.

Na početku poglavlja Andrić se bavi jednim pra-starim dokumentom koji je, navodno, donio halifa Omer ibn Hattab za Damask. Kad potroši dosta papira i str-pljenja čitaoca onda Andrić i sam konstatuje: “Ne pod-leže nikakvoj sumnji da u praksi nije svaki od ovih propisa tačno i doslovno pri-menjivan”. A onda će sasvim obezvrijediti ovaj dokume-nat kad konstatuje da su kršćani i Jevreji “umeli bilo podmićivanjem bilo lukav-stvom da zaobiđu ili izigraju mnoge tačke ovog kanuna”.

Ustvari, ovaj kanun nije imao nikakva uticaja na odnose raje i turske vlasti u Bosni. U njemu stoji zabra-na gradnji i obnove crkava a zna se da su predstavnici

lokalne i centralne vlasti davali do-zvole za te poslove. Andrić prešućuje sve što bi tursku upravu pokazalo bar malo realnije i humanije. Tako u vezi ove zabrane gradnji crkvi ne navodi primjer gradnje velike pravoslavne cr-kve u Sarajevu za koju je najviše no-vaca dao upravo turski sultan. Andrić je to morao znati, a ta crkva je samo stotinjak metara udaljena od gimnazije

Užasno, očajno, nepodnošljivo

Istina je vrlo jednostavna. Kršćani su

plaćali porez da ne idu u rat a muslimani su stalno morali

ići u rat i ginuti.


26

koju je sam Andrić pohađao. Ali, on je u stalnoj zavadi sa istinom, stvarnošću i logikom.

Na svoj uobičajeni mutni način Andrić zatim ispreda priču kako je kr-šćanska raja plaćala harač, zatim pre-šuti da je time plaćano nesudjelovanje u ratu, a onda dalje muti kako je i raja trpila zbog rata, “koliko zbog zahteva rata toliko i zbog vojne samovolje”.

Istina je vrlo jednostavna. Kršćani su plaćali porez da ne idu u rat a musli-mani su stalno morali ići u rat i ginuti. Mada Andrić to predstavlja isključivo kao privilegiju bosanskih muslima-na, Turaka kako ih uporno imenuje, prešućujući da je to tražilo odlazak u stalne ratove, od perzijskog, ruskog, moldavskog, ukrajinskog ratišta, pa preko Slavonije i Dalmacije do Beča. Ti stalni ratovi su desetkovali to “privi-legovano” muslimansko stanovništvo, ostavljali Bosnu bez vlastite vojske i izlagali je stalnim upadima susjeda što je završavalo pokoljima, pljačkama, pa-ljevinama i ekonomskim uništavanjem zemlje. Svakako bi ispravno bilo gleda-ti plaćanje harača da se izbjegne ratna pogibelj kao privilegiju te raje.

Kad se Andrić već odlučio da upo-ređuje položaj kršćana i muslimana u Bosni u vrijeme turske uprave mo-gao je doći do toga da istinski shvati i objasni svu tragiku položja pripadnika svih vjera na ovom prostoru. Umjesto tog poštenog i objektivnog pristupa Andrić se odlučio za crno-bijelu verzi-ju u kojoj bezobzirno satanizira i vri-jeđa muslimane a viktimizira kršćane i tako stvara izmišljenu historiju koja je u sukobu sa stvarnošću i logikom i kojom se ništa ne može objasniti. Ovakvim nemoralnim pristupom Andrić je iznevjerio sve, prvo mlado-bosance koje je navodno simpatizirao a koji su se predstavljali kao južnoslo-venski patrioti a ne srpski naciona-listi. Iznevjerio je i Vuka i Gaja koje veliča kao nosioce ideje slavenstva. Posebno je Andrić ovakvim stavom iznevjerio ideju bratstva i jedinstva koja je bila glavno načelo komunistič-ke Jugoslavije u čije organe se kasnije ubacio i karijeristički lagodno živio. Andrić je izigrao i mentore Austrijance. Austrija je dugo ratovala protiv Turske u čijoj su vojsci bili i Bošnjaci. Ali, Austrijanci nemaju tako mračnjačku mržnju prema Bošnjacima, nego su okupiranjem Bosne došli u kontakt sa jednim plemenitim i herojskim narodom Bošnjaka, čije su kvalitete brzo shvatili i poštovali. Neposredno nakon okupacije, poslije žestokog i ne-razumnog otpora Bošnjaka toj okupa-ciji, Austrijanci su prihvatili Bošnjake

kao oslonac svoje vlasti i kao važan dio svoje vojske. Kod Andrića nema ni po-mena o tome.

Zajednička sudbina slavenskih naroda

Sa malo elementarnog ljudskog po-štenja Andrić je mogao dati mnogo isti-nitiju sliku Bosne i njenog okruženja za turske uprave. Morao je znati da su se svi naši narodi snalazili na razne načine u njihovoj egzistencijalnoj ugroženosti. Hrvati su ginuli u mađarskim i austrij-skim vojskama koje su ratovale protiv turske vojske čije su udarne jedinice u prvim redovima bili Bošnjaci. Ginuli su i jedni i drugi za tuđina, ali nisu imali izbora, tako mali i slabi u procjepu iz-među mnogo jačih. Hajduci i uskoci su bili plaćenici u mletačkoj službi a kasnije su ih plaćali Austrijanci. Srbi su od po-četka poslušno služili u turskoj vojsci protiv svih turskih neprijatelja a nezavi-snost su isposlovali maestralnim politič-kim vratolomijama Miloša Obrenovića, koji je čak odsječenu glavu svog kuma Karađorđa donio na poklon Turcima. To jest najveće poniženje koje historija pamti na ovim prostorima ali je rezultat bio sjajan: samostalnost.

Da je htio razumjeti svu delikatnost i strahotu položaja svih slavenskih naro-da na Balkanu, Andrić je mogao uzeti strašni period 1737.-1739. g. Kugom i neimaštinom izmrcvarena Bosna, čija je mladost ostavila kosti na ratištima hiljadama lilometara udaljenim, naš-la se na ivici nestanka. Austrijanci su odlučili napasti Bosnu sa svih strana, spriječiti da pomoć dođe iz Turske, fi-zički uništiti Bošnjake, pobiti, raseliti ili pokrstiti. Tako je austrijski kralj Karlo VI jasno napisao u proglasu na lošem bosanskom jeziku, koji je štampao u 400 primjeraka i raspršio širom Bosne. Na strani Austrijanaca bili su svi ostali Slaveni. Katolici su učestvovali direk-tno u vojsci koja je krenula na Bosnu 1737. g. u julu, nagrnuvši preko Save i harajući i osvajajući Posavinu. Opkolili su Banja Luku dok se kod Travnika sa-kupila vojska “čudna i strašna” u kojoj su učestvovali svi “koji su mogli nositi oružje” a ko odbije imao se objesiti pred vlastitom kućom. Takvu čudnu vojsku, koja se borila, po Bog zna koji puta za goli opstanak naroda Bosne, krenuo je prema Banja Luci Hećim-Oglu Ali-paša, čestit namjesnik Bosne koji nije bio rođeni Bosanac. Ta strašna vojska je u jednom danu porazila i razjurila neu-poredivo jaču vojsku osvajača. U isto vri-jeme su i Srbi, Crnogorci i Albanci prišli austrijskoj vojsci i osvajali s njima južnu Srbiju, Makedoniju, Niš, Kraljevo, Novi

Pazar. Na čelu te srpske vojske bio je pa-trijarh Arsenije, koji će pretrpiti poraz, zajedno sa Austrijancima, uglavnom od Bošnjaka i dati se u bijeg zajedno sa Austrijancima.

Ovo je jedan od brojnih zastrašuju-ćih primjera egzistencijalne ugroženosti naroda Bosne i borbe za goli život, za elementarni opstanak na svojoj zemlji. Bio je to, ko zna koji već po redu kri-žarski rat protiv Bosne, mada tada već to se nije tako zvalo, jer bilo je XVIII stoljeće.

Kao rođeni Bosanac, kao književnik i nadrihistoričar, Andrić je morao ova-kve epizode pošteno analizirati i poka-zati razumijevanje i za Bošnjake, kako pokazuje za katolike i pravoslavce. To je posebno mogao dobro unovčiti u komu-nističkoj Jugoslaviji i postati barjaktar bratstva i jedinstva. Ali, on to nije nikad učinio. Mračna i strašna, patološka mr-žnja prema Bošnjacima, spriječila ga je da historiju gleda objektivno. Nažalost, kasnije je imao toliko pomagača da mu poštenje nije ni trebalo. Svi kasniji mrač-njaci i mrzitelji prihvatili su bezrezervno Andrića kao zastavu pod kojom će ju-rišati na Bosnu i Bošnjake. Još kad su tome pridodali i Njegoša i Mažuranića, laž je postala istina, čojstvo je zamijenje-no bezočnim nemoralom.

Da li je Andrić već tada, 1924. g., znao ili predviđao kakvu dalekosež-nu nesreću i nepravdu namiče na glave Bošnjaka ali i na Bosnu? Da, znao je, ili bar, slutio je. On često priziva osvete i genocide nad Bošnjacima svojom uža-snom presudom “do daleko u buduć-nosti”. Možda nije vjerovao da će imati toliko opasnih sljedbenika. Zamislite kakva bi sreća obasjala njegovo mračno


lice i um da je doživio i to da najveći ratni zločinac na-kon Drugog svjetskog rata u Evropi, ljudska pogan koja je iz vučije jazbine sa Durmitora dogmizala u Bosnu i napravi-la haos i pokolje koje je malo ko mogao zamisliti, Radovan Karadžić stalno kao ideju vodilju reklamirao mračno Andrićevo djelo i nedjelo i vapio da cijela Evropa treba da čita te huškačke gadosti, umjesto “Majn kamfa”. To je ono Andrićevo proročanstvo zla, koje on stalno priziva na glave Bošnjaka, “do daleko u budućnost”.

Umjesto da objektivno analizira zlu kob svih slaven-skih naroda na Balkanu pri čemu su se stalno morali pri-klanjati nekom jačem i ginuti u njihovom interesu, Andrić u ovom poglavlju iznosi neke probleme kršćana pod turskom vlašću koji su to-liko beznačajni da sve to djeluje infan-tilno. On izmišlja kako su kršćani koji su “živeli u gradovima i bavili se trgovi-nom i zanatstvom” nailazili na prepreke u radu, ali ne govori koje. On kuka kako su za pijačni dan Turci odredili nedjelju, kad kršćani ne rade, pa su slali molbe u Carigrad da se to promijeni. Andrić go-vori da je harač ubiran na “lično poniža-vajući način”, opet bez objašnjenja.

“Tursko” selo

Posebno Andrić kuka nad propisom da su se kršćani morali drugačije obla-čiti, čak i po boji odjeće. On kuka kako

se to isto ticalo i Jevreja. Zaboravlja pri tome reći da je jedino Turska, a naro-čito Bosna, prihvatili Jevreje iz Španije tome reći da je jedino Turska, a naro-čito Bosna, prihvatili Jevreje iz Španije tome reći da je jedino Turska, a naro-

gdje su ubijani, pokrštavani i protjeri-vani, a niko u Evropi ih nije htio primi-ti. Čak je turska vlast izgradila i objekte vani, a niko u Evropi ih nije htio primi-ti. Čak je turska vlast izgradila i objekte vani, a niko u Evropi ih nije htio primi-

za smještaj Jevreja, Sijavuš-pašine daire. Ništa to ne vidi ovaj zaslijepljeni mrzi-telj nego samo to da su se nosili druga-čije od Turaka.

Najsmješnije je što Andrić kao vid teške diskriminacije navodi da berberi nisu smjeli istim nožem brijati musli-mane i kršćane kao i to da su u javnim kupatilima postojali posebni peškiri i pregače za kršćane. Nevjerovatno.

Veliki dio “rasprave” Andrić troši nabrajajući detaljno koliko groša su po-jedini fratri davali kao mito da im se dozvoli popravka crkava. Naravno da

ni ovdje ne propušta da citira svog omiljenog bosnomrsca i islamofoba M. Hernesa.

U turskoj carevini posto-jao je jedan lijep običaj a to je izgradnja musafirhana kao i hanedanskih kuća za bespla-tan smještaj putnika namjer-nika do tri dana i imareta za njihovu besplatnu ishranu u tom periodu. Andrić una-kazuje i ovaj humani običaj kukajući kako su i samo-stani bili obavezni da imaju musafirhane.

Dobar dio ovog poglavlja Andrić posvećuje navodnoj borbi kršćana i hristijana da im se dozvoli zvonjenje crkve-nih zvona. Andrić pripisuje, naprimjer Fra Grgi Martiću kao herojsko djelo što je izdej-stvovao odobrenje za zvona a odmah iza toga upada u neku vrstu kontradikcije priznaju-ći da su i predstavnici turske vlasti prisustvovali ceremoni-jama zvonjave.

Andriću ne pada na pamet da upore-đuje stanje u njegovoj zapadnoj kršćan-skoj Evropi, za kojom stalni vapi. Ne kaže da dok se u Turskoj raspravlja o cr-kvenim zvonima dotle u Evropi ne smije biti ni pomisli o postojanju pripadnika drugih religija a kamoli njihovih bogo-molja. Uništavaju se bezdušno i objekti i pripadnici čak i drugih kršćanskih sek-ti a ne smije se ni pomišljati o islamu. Andrić bi samo autoritativno, bez pogo-vora, rekao da se ovo “ne sme pripisati nekoj toleranciji muslimana”nekoj toleranciji muslimana”nekoj toleranciji muslimana .

Teško je reći do koje mjere Andrić ne poznaje svoju domovinu Bosnu a gdje počinju njegove bestidne manipulacije. Tako se okomio i na jedan lijep običaj i znak uljudnosti u Bosni da se ne pjeva

kad se prolazi kroz selo čiji su stanovnici druge vjere. To bi se moglo smatrati pro-vokacijom pa su to svi izbjegavali. Andrić je izmislio da samo kršćani nisu smjeli pjevati kroz “tursko selo”. To je toliko nepošteno da je čak i Andrićev mentor, koji ne zna mnogo o Bosni, dopisao na margini da ovo nije istina.

Andrić i u ovom poglavlju skače sa teme na temu ali dosljedno svaku oblast života u Bosni slika mračnim, crnim bojama koristeći uvijek omiljene kvalifi-kacije “užasno, očajno, nepodnošljivo”. Tako se ovdje okomio na puteve u Bosni za osmanske uprave. On i ovdje koristi svoj nevjerovatni patent: on upoređuje svjedočanstva zlonamjernih o Bosni na kraju srednjevjekovne nezavisne države i na prelazu na tursku upravu, sa aktu-elnim stanjem u Evropi u XX stoljeću. Tako on bestidno kaže: “Drumovi, za koje se turska uprava sve do u najnovije vreme uopšte nije brinula, bili su malo-brojni i u veoma primitivnom stanju“. Ova konstatacija možda bi djelimično mogla važiti za posljednje godine sred-njovjekovne Bosne, napadane izvana, harane, rušene, uništavane bezduš-no i dušmanski, upravo iz te Evrope. Konačno, Andrić je morao znati da su u to doba putnici usred Pariza gazili blato do članaka. To je takvo vrijeme, mračni srednji vijek, kad su u cijeloj Evropi za-pušteni odlični putevi Rimske imperije. Osmanska carevina, tačno kao i Rimska imperija, brinula je o putevima, ako ni zbog čega a ono zbog vlastite vojske kojoj je za prevoz trupa, džebhane i artiljerije bilo neophodno da postoje dobri putevi i mostovi. I upravo je to i radila Osmanska imperija i u Bosni. Postojala je dobra put-na mreža a na svaki dan hoda građeni su bezbrojni hanovi i karavansaraji a na određenim dionicama morala se obezbi-jediti i pitka voda. Ovo potvrđuje i činje-nica da u Bosni postoje brojni toponimi koji sadrže u svom imenu riječ “han”. Konačno, da je istina ovo što Andrić piše o putevima u Bosni, sigurno Turska ne bi mogla biti tako silovito uspješna sila pred kojom je strepila Evropa.

“Očajnom stanju javnih puteva u potpunosti je odgovarao i poštanski sa-obraćaj”, piše Andrić. I to je potpuno netačno, što vjerovatno i sam Andrić zna. Postojao je u Turskoj dobro uređen i poštanski saobraćaj za ono vrijeme. Ali, ako gazite historiju i logiku i poredite to stanje sa stanjem u Evropi početkom XX stoljeća, onda je to istina, ali kome treba-ju takvi falsifikati. Andriću trebaju kako bi unakazio sliku svoje Bosne. Andrić registruje napore turska uprave u XIX stoljeću na unapređenju putne mreže i poštanskog saobraćaja ali i to zatamni do granice nepodnošljive mržnje i nemorala.

27

Andriću ne pada na pamet da upoređuje

stanje u njegovoj

kršćanskoj Evropi, za

kojom stalno vapi. Ne

kaže da dok se u Turskoj raspravlja o crkvenim

zvonima dotle u Evropi ne smije biti

ni pomisli o postojanju pripadnika

drugih religija, a kamoli njihovih

bogomolja.


28

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (II dio)

Pogledi

Ustaški pokret nije bio politička stranka. Osnovan je 1931., razoren 1945., a formalno ukinut 1953., Pavelićevim ukazom – i nikada obnovljen. Stoga su od tada prozivke, asocijacije, reference na Ustaški pokret i nazivanje Hrvata, “Ustašama”, povijesno i politički pogrešni, a posljedica su desetljeća udbaške propagande, koja je u svojemu žargonu hrvatske patriote u domovini, a naročito u emigraciji, nazivala “Ustašama” - iako je povijesna istina da se tek mali dio patriota tako deklarirao

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 11. jul 2010.

Sjedinjene države aminuju Titu udar Sjedinjene države aminuju Titu udar Spo Proljećarima. Ipak, bio je to tek taktički potez ušutkivanja proljetnih

horozova što su prerano kukuriknuli, ali je strateški učinak suprotan: nakon samo tri godine, mnoge od njihovih ciljeva ostvaruje novi Ustav 1974., kako za fede-raciju tako i za svaku republiku, koje do-bivaju više suvereniteta, državnosti. Miku Tripala treba zapamtiti jer je u ustavne promjene 1974., unesen amandman o “pravu republika na samoopredjeljenje do otcjepljenja”. Dabčević-Kučar, Tripalo i ostali iz KPH, nisu drakonski kažnjeni,

po intervenciji Ivana Krajačića kod Tita. Franjo Tuđman je tretiran relativno blago (Tito: “Tuđmanu ne pakovati”). Po-šteda obuhvaća samo komuni-ste, ali ne i nacionaliste - koji su na montiranim sudskim pro-cesima dobivali stroge kazne, te godinama robijali kao poli-tički zatvorenici (prvooptuženi Bruno Bušić, Ante Paradžik, Dražen Budiša i drugi). Papa Pavao VI poziva Tita u Vati-kan i daje mu titulu dodjelji-vanu bečkim carevima, naslov Počasnog kanonika Zavoda svetog Jerolima.

U povodu udara u Karađorđevu, nacionalisti su izveli nekoliko akcija nasilja ‘na kopnu, na moru i u zraku’: u Riječkoj luci je potopljen brod ‘Majsan’, nad Bračkim kanalom je oboren vojni heli-kopter a nad Čehoslovačkom kanalom je oboren vojni heli-kopter a nad Čehoslovačkom kanalom je oboren vojni heli-

civilni avion. Time su htjeli upozoriti svoje rušitelje, kako se Dražen Budiša izrazio na robiji u Staroj Gradiški, “gene-ralnom probom obračuna si-lom protiv nasilja”. U periodu 1971-1989, Proljećari su potopljeni, ali njihov bunt nije bio uzaludan; pridonio je da 1974. neki od njihovih zahtjeva budu preneseni u ustave.

Malo “morgen”

“Morgen, morgen, lacht uns wieder das Gluck.

Gestern, gestern, liegt schon so weit zuruck,

war es auch eine schone, schone Zeit.”

U sklopu manevara ka ra-stakanju SSSR i Varšavskog pakta, nakon čega se Njemačka ujedinjuje a katoličke zemlje oslobađaju – Njemačka je vodi-la računa da sa novom Rusijom ostvari odlične odnose. Stoga svom klijentu Hrvatskoj dikti-ra da garnitura koja će stupiti na vlast u Zagrebu, uspostavi što bolji odnos sa ruskim kli-jentom Srbijom; da se situacija u SFRJ rješava isključivo ko-operacijom Beograd-Zagreb. Njemačka zato uvezuje hr-vatske komuniste sa naciona-listima-emigrantima, i u toj simbiozi priprema prvu naci-onal-komunističku vladu koja će stupiti na vlast u Zagrebu. To 1991. postaje ‘Vlada naci-onalnog jedinstva’ i od tada vlada Hrvatskom. Osim KPH, vične srpsko-hrvatskim odnosima, čiji će lideri komu-nističke odore zamijeniti naci-onalnim, potraženi su i anti-komunistički emigranti skloni srpsko-hrvatskom paktu. U eksponiranju tog aspekta, tre-ba se osvrnuti na ideološko-

političke recidive iz Drugog svjetskog rata, pređašnjeg njemačko-hrvatskog saveza.

Nakon raspada NDH, jedan od lidera Ustaškog pokreta, gen. Vjekoslav Luburić, izmiče ‘ruci osvetnici’ na mađarsko tlo, koje već kontroliraju Sovjeti. Poglavnik Pavelić je totalno odbijao suradnju sa Sovjetskim savezom, ali Luburić postaje izuzetak nakon što se u Mađarskoj preda-je Crvenoj armiji, koja ga pušta u Španiju, izuzetak nakon što se u Mađarskoj preda-je Crvenoj armiji, koja ga pušta u Španiju, izuzetak nakon što se u Mađarskoj preda-

odakle razvija teoriju o suradnji sa Rusima. Marginalna ideologija Luburića i njegove

Pripadnici HRB nisu znali da su njihovi politički čelnici

ustvari doušnici Udbe

Republikom Hrvatskom od

1990. nastavlja vladati KPH u novovjekoj

verziji tuđmanovaca,

koji su agresiju na RBiH i sve

što sa time ide, proveli kroz

institucije RH sa pozicija

vlasti koje su zauzeli kao

HDZ.


29

udruge ‘Odpor’, bila je suprot-na Ustaškom pokretu, čiji se pripadnici 1945. niti za goli život nisu predavali Crvenoj armiji. Bila je suprotna cijeloj hrvatskoj emigraciji, koja savez sa Rusima nije nikada niti tra-žila niti prihvaćala. Ali s terito-rija države kojom je vladao špa-njolski Jevrej Francisco Franco, Luburić razvija politiku ‘pru-žene ruke’ Sovjetima (uboj-stvo Luburića u Carcagenti je još nerazjašnjeno, ali tadašnji strah od sovjetskog pritiska, barem donekle objašnjava to čudno smaknuće uoči zamaha Hrvatskog proljeća). ‘Odpor’ otvoreno traži suradnju s Rusima ako oni žele po-moći Hrvatima u obnovi samostalne dr-žave, pa makar i s komunistima na čelu. Francov režim to djelovanje tolerira, a Tito nemilosrdno progoni.

Ustaški pokret nije bio politička stran-ka. Osnovan je 1931., razoren 1945., a formalno ukinut 1953., Pavelićevim ukazom – i nikada obnovljen. Stoga su od tada prozivke, asocijacije, reference na Ustaški pokret i nazivanje Hrvata, “Ustašama”, povijesno i politički po-grešni, a posljedica su desetljeća udbaške propagande, koja je u svojemu žargonu hrvatske patriote u domovini, a naročito u emigraciji, nazivala “Ustašama” - iako je povijesna istina da se tek mali dio patriota tako deklarirao. Većina je bila okupljena oko političkog cilja uspostave samostal-ne hrvatske države, ali ne na Ustaškom programu i organizaciji koja ne postoji od 1953. Samozvane “Ustaše”, bile su često u doušničkom odnosu sa Udbom, u funkciji provokatora za kompromita-cije hrvatskih patriota. Poznat je upad u Jugoslaviju 1972., ‘Bugojanske grupe’, naoružanih hrvatskih emigranata, nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća - koja je u okolini Bugojna pokušala pokrenuti narodni ustanak protiv totalitarnog ko-munističkog režima. Bili su to pripad-nici emigrantske organizacije ‘Hrvatsko revolucionarno bratstvo’ (HRB) - kojega je 1950-tih godina u Beogradu osnovala Udba! Pripadnici HRB nisu znali da su njihovi politički čelnici - u javnosti veliki i vatreni Hrvati, “Ustaše” - ustvari doušni-ci Udbe, koja je trebala alibi za obračun s hrvatskom oporbom doma i u emigraciji. Svi su pripadnici ubačene grupe likvidira-ni u prethodno postavljenim zasjedama, osim Ludviga Pavlovića, koji je odležao kaznu od 18 godina do 1990., kada se pri-ključio hrvatskoj postrojbi; da bi odmah na početku rata bio likvidiran, i to, neki Hrvati sumnjaju, od strane hrvatskih ka-drova Udbe u vlasti Franje Tuđmana.

‘’Intermarium’’ – Romanizacija Evrope

Republikom Hrvatskom od 1990. nastavlja vladati KPH u novovjekoj verziji tuđ-manovaca, koji su agresiju na RBiH i sve što sa time ide, pro-veli kroz institucije RH sa po-zicija vlasti koje su zauzeli kao HDZ; pri čemu su HDZ BiH, njena paradržava ‘Hrvatska Republika Herceg-Bosna’ osnovana 1991., i njena vojna postrojba HVO (stranačka vojska), bile suizvršioci te poli-tike u i protiv RBiH i njenih odanih građana. U Hrvatskoj i BiH u proteklih 20 godina djeluju i druge hrvatske stranke, ali su one marginalne, pa su u toku srpsko-hrvatske agresije na RBiH, SDP, HSLS, HSS … tek gledale kako se obavlja krvavi posao. Bilo je nekih disidenata, uglavnom u vidu osobnog herojstva, poput liberala Vlade Gotovca. Jedini stranački izuzetak je HSP Ante Paradžika i Dobroslava Parage, čije djelovanje nije predmet ove prezenta-cije, uz dužnu distinkciju da su jedino oni ustali protiv srpsko-hrvatskog genocidnog pakta.

Ustaški “folklor”, korišten tokom agre-sije na RBiH, bio je propagandni metod motiviranja vlastitih vojnika i fasada koja je prikrivala da RH i Hrvate doista vode pripadnici organa “bivšeg sistema”: KP, SSO, KOS, SDB, TO, diplomacija, vojna industrija, milicija, mediji. Hrvatska emi-gracija u proteklih 20 godina nije imala važnu ulogu u vlasti i ekonomiji, nego je služila mobilizaciji hrvatskog domoljublja i davanja velikih financijskih sredstava li-derima režima u Hrvatskoj i surogatima u BiH. Nazivanje Hrvata “Ustašama”, je udbaška podvala; taj pokret je tema za po-vjesničare. Relevantna je samo struktura koju je uspostavio HDZ kao državne or-gane RH i surogate u BiH.

Ipak, jedan je izuzetak po-stojao: Tuđman je u emigra-ciji stupio u dobre odnose sa Odporašima-Luburičevcima, u skladu sa njemačkim uvje-tom da ne kvari dobre odnose Njemačke i nove Rusije. Tako je shvatljivo povezivanje Franje Tuđmana i Stjepana Mesića s Odporašima, utaborenim na Norvalu kod Toronta u Kanadi, gdje je Mesić 1992. iš’o pjevati ‘Juru i Bobana’. Iz takvih baza je potekao Gojko Šušak. Mesić je izjavio ‘Globusu’ da se oda-tle sa ‘punom vrećom dolara’ vratio u Zagreb, odakle ga je Tuđman odmah poslao na važan zadatak u Široki Brijeg - da tamo zbaci s kormila HDZ BiH Stjepana Kljuića, pro-bo-sanskog Hrvata, a nametne oficira KOS-a Matu Bobana, kako je to objasnila Jasna Babić u zagrebačkom ‘Globusu’ malo poslije tog ‘čudnog’ događaja. Na čelu ‘Hrvatske Republike Herceg-Bosne’ su bili sve odre-da oprobani kadrovi komu-nističkog režima. ‘Globus’ je tada objavio njihove fotogra-fije sa kratkim biografijama. Zanimljivo je da u crescendu svojih povika protiv fašista, Mesić nikad nije spomenuo Luburića. I to je nemala za-

gonetka koju bi on morao javno objasniti. Jer, on je bio udvaračem ‘Odporašima’, ako ne i vjernim saveznikom; s njima je pjevao ‘Juru i Bobana’ dok nije i sebe, ipso facto, pretvorio u crnog egzekutora s crvenim jezikom. Dijalektička mitomanija je ne-moguća bez podjele i zavađanja onih koje dobiju pod svoju vlast. Da su ti udbaši notorni psihopatski kriminalci, pokazalo se kroz njihov rat protiv RBiH u čvrstom savezu i sinkroniziranoj kolaboraciji sa srp-skim pripadnicima obavještajnih sistema. Hrvatski i srpski udbaši, uspješno surađu-ju i sa bošnjačkim kolegama ka uništenju RBiH, Bosanaca i Hercegovaca lojalnih građana, te getoizaciji preostalog bošnjač-kog naroda.

Vatikan je 1933. sa Njemačkom sklopio ugovor i osnovao snažnu tajnu organizaciju ‘Intermarium’, sa glavnim ciljem promocije dominacije katolicizma u srednje-evrop-skim državama od Baltika do Jadrana, čime je, npr., pripremljen teren za stvaranje NDH. Ova veza i dalje funkcionira, jer taj ugovor (‘Concordat’) još važi i jer stalno njemačkom političkom scenom dominira Kršćansko-demokratska (katolička!) par-tija (CDU), koja je sa pozicije vlasti, 1991. priznala nezavisnost Slovenije i Hrvatske.

Vatikan je 1933. sa

Njemačkom sklopio ugovor

i osnovao snažnu tajnu organizaciju

‘Intermarium’, sa glavnim

ciljem promocije dominacije katolicizma u srednje-evropskim

državama od Baltika do Jadrana.


30

Piše: Dr. Salah SultanPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

R ed, harmonija i pla-niranje su svojstva koja bi morala biti

sastavni dio života čovje-ka kao razumnog bića, a posebno bi život onih koji se deklarišu kao vjerni-ci i sljedbenici Kur’ana i sunneta, kao upute objav-ljene s nebesa, morao biti u znaku spomenutih svoj-stava. Dok su nered, zbrka i stihij-sko djelovanje karakteristike onih koji su kroz život vođeni snagom strasti i prohtjeva, a ne snagom uma i Allahove objave, i koji, na njihovu veliku žalost, nisu shvatili smisao života i pravi cilj zbog kojeg su stvo-reni. A šta zapravo znači i kako se u svakodnevnom životu ispoljava red, odnosno nered, pokušat ćemo obja-sniti u narednim primjerima.

Preciznost i predanost

Uređen život podrazumijeva stalno razmišljanje, kako o tvom danas, tako i tvome sutra, a u skladu kur’anskih riječi: Eto tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili i o ovome i o onome svijetu. (El-Bekare, 219.-220.). A nesređen život i životna zbrka sa-držani su u riječima onih koji govore: Mi živimo od danas do sutra, ta život ionako nema nikakvog smisla. Ili kako je Kur’an opisao njihov odnos prema životu: Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi. (El-Džasije, 24.). Red u živo-tu podrazumijeva da ti kao musliman učiš Kur’an od početka, ajet po ajet, suru po suru, dok ne dođeš do kraja, a nered je da čitaš Kur’an tamo gdje ga

otvoriš. Red u životu znači da živiš sa Kur’anom svojim razumom i dubokim pro-mišljanjem, i srcem na koje Kur’an ostavlja trag, i du-šom koja se mijenja nabolje nakon učenja Kur’ana. To ćeš postići ako Kur’an učiš sa dubokim razmišljanjem, pa ćeš u skladu s tim neka-da završiti učenje Kur’ana obraćajući pažnju samo na značenje manje poznatih riječi (kelimat el-garibe), nakon toga, u toku druge hatme skoncentrisat ćeš se na povode objave određenih

kur’anskih ajeta, treći put na fikhske propise u Kur’anu, četvrti put na od-gojni aspekt kur’anskih ajeta, peti put na aspekt preporoda i obnove i sl. A nered znači da Kur’an učiš lijenog i teš-kog jezika, odsutnog razuma, tvrdog srca, dušom koja je opijena strastima i pokvarenim mislima. Red u životu znači da ti kao student i intelektualac dobro znaš šta ćeš čitati, a šta nećeš. I kada čitaš dobru knjigu neka to bude barem dva puta, prvi put da shvatiš ideju knjige općenito, a drugi put da shvatiš pojedinosti knjige i pronikneš u određene misli i ideje koje je autor želio posebno naglasiti. Poznati musliman-ski mislilac, Mustafa Akkad, rekao je: “Ja više volim pročitati jednu knjigu dva puta, nego pročitati dvije knjige.” A nered znači da čitaš bez reda, što ti god dođe do ruke, kao i da čitaš bez razmišljanja, da preskačeš poglavlja i pasuse, da čitaš samo ono što se tebi na prvi pogled sviđa, i da spoznaje do kojih si došao u tvojoj glavi budu kao ostrva koja međusobno nisu poveza-na ni kopnom ni mostovima, tako da se s jednog ne može doći na drugo. Red znači da ti kao direktor za svaki svoj sastanak pripremiš iscrpan izvje-štaj i napraviš plan za daljni rad, da uvijek dolaziš sa dobrim prijedlozima

RamazanRamazanska razmišljanja

Neuspjeh uz red i planiranje je bolji od neplanski ostvarenog uspjeha i neredaRed i sklad u životu podrazumjevaju da u kopanju po utrobi zemlje i klesanju u kamenu gradiš svoju budućnost, bez oslanjanja na bilo koga drugog, osim na Allaha, i to istinskim a ne lažnim tevekkulom i osloncem. A nered i zbrka je da od svojih bliskih i daljnih rođaka i prijatelja očekuješ da ti riješe životne probleme i daju rješenja u najsitnijim stvarima, kao što danas većina islamskog ummeta sjedi skrštenih ruku čekajući izbore u Americi i Izraelu, nadajući se da će im se ostvariti životni san o slobodi ukoliko u tim državama na političku scenu dođe neki “umjereni” političar za predsjednika i da će im se on smilovati i imati razumijevanja za njihove probleme i nedaće

Red u životu znači da živiš sa Kur’anom

svojim razumom i dubokim

promišljanjem, i srcem na koje Kur’an ostavlja trag, i dušom

koja se mijenja nabolje nakon

učenja Kur’ana.


31

i mogućim rješenjima, da ti kao pro-fesor, imam i daija, član neke orga-nizacije, političkog ili nekog drugog tijela, dolaziš na nastavu, predavanje i sastanak, dobro pripremljen, sa jasnim konceptom i tačkama predavanja, od-nosno sa jasnim prijedlozima za sasta-nak tvog kolektiva ili tijela čiji si član. A nered je da na predavanje ili sasta-nak dođeš praznih ruku, pa onda pri-čaš nepovezano i u jednom predavanju kazuješ ljudima sve što znaš o islamu, da ti lično nemaš ni jednog prijedloga na sastanku, a prvi raspravljaš o svim tačkama koje su drugi predložili i da s visine gledaš na ostale svoje kolege, od-nosno studente i džematlije, misleći da si ti najpametniji čovjek koji hoda po zemlji, a kada ljudi od tebe traže rje-šenje za određeni problem, a ne samo lijepu priču, tvoj odgovor je: “Vrijeme liječi sve.” Red u životu podrazumi-jeva da tačno isplaniraš šta ćeš uraditi danas, ali isti tako i šta ćeš raditi u na-rednih pet ili deset godina, i da nastojiš sa maksimalnom preciznošću i preda-nošću da ostvariš zacrtani plan. A zbr-ka i nered u životu znače da dozvoliš sebi da budeš poput kamena u moru koji se nikada neće sam pomaknuti ili peruške u pustinji s kojom se vjetar poigrava kako hoće, i da se ponašaš ne-razumno poput ljudi koje Kur’an na-vodi kao negativan primjer, a koji su, kada su ih poslanici pozivali u istinsku vjeru, govorili: “Zatekli smo pretke

kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.” (Ez-Zuhruf, 23.).

Otkrivanje novih mogućnosti

Red i sklad u životu podrazumijevaju da u ko-panju po utrobi zemlje i klesanju u kamenu, gradiš svoju budućnost, bez osla-njanja na bilo koga drugog, osim na Allaha, i to istin-skim a ne lažnim tevekkulom i oslon-cem. A nered i zbrka je da od svojih bliskih i daljnih rođaka i prijatelja očekuješ da ti riješe životne probleme i daju rješenja u najsitnijim stvarima, kao što danas većina islamskog um-meta sjedi skrštenih ruku čekajući izbore u Americi i Izraelu, nadajući se da će im se ostvariti životni san o slobodi ukoliko u tim državama na političku scenu dođe neki “umjereni” političar za predsjednika i da će im se on smilovati i imati razumijevanja za njihove probleme i nedaće. Ne zna-ju da je to što čekaju samo tlapnja i pusta želja i da ummet na taj način nikada neće izaći iz krize. Kad ćemo već jednom shvatiti da je naš izlaz i spas, uz Allahovu pomoć, u ulaganju truda na nivou pojedinca i ummeta, u iskrenom vjerovanju, nauci i vla-stitim izumima i proizvodnji koji će

nas učiniti neovisnim i ponosnim i koji će sa nas skinuti okove ropstva, potlačenosti, poniženja i ovisnosti o drugima. Red i sklad u životu znači da svaki pojedinac islamskog umme-ta radi na otkrivanju novih moguć-nosti i potencijala za progres i pre-porod i da te potencijale iskoristi u činjenju dobra sebi i drugima i usre-ćivanju svijeta oko sebe, kako mu-slimana tako isto i nemuslimana. A zbrka je da čovjek živi kao razjareni bik koji slijepo ide u jednom pravcu i neće se zaustaviti dok ne udari u među i polomi rogove i razbije gla-vu. Kad vlastitom krivicom, ne po-štujući znakove na putu i upozorenja, i bezglavo jureći u pravcu u kojem ne bi smio ići, upadneš u rupu punu zmija, kasno je da tražiš spas. Red i sklad u životu podrazumijeva da či-niš ono što si u mogućnosti i da se ne prihvataš posla i službe za koju nisi sposoban ni dostojan, jer će ti ona donijeti poniženje. U tom smislu su i riječi Muhammeda, sallallahu alej-

hi ve sellem: “Ne dolikuje muslimanu da sam sebe ponižava, time što će sebe opteretiti onim što nije u stanju da uradi i nosi.” A zbrka i nered su da pri-hvatiš svaki posao i svaku funkciju koja ti se ponudi smatrajući da je to počast za tebe, jer ćeš nakon krat-kog vremena otkriti da je to poniženje za tebe i da si na taj način ugrozio pravo drugih ljudi i učinio zulum onome ko je bio sposoban za tu poziciju, ali legalnim i regularnim putem nije mogao doći do nje.

I ono što posebno treba zapam-titi jeste, da su i minimalan uspjeh i profit uz planiranje, makar to bilo i na duže staze, bolji od mnogo tre-nutačnog uspjeha i neplanskog rada i proizvodnje. Jer, malo naselje koje je planski izgrađeno i ima kompletnu infrastrukturu, u kojem se ljudi me-đusobno vole, poštuju i pomažu, bo-lje je od velikih gradova čiji su dijelovi odvojeni jedni od drugih poput gore spomenutih ostrva, a zgrade neplan-ski i bez ikakvog ukusa, smisla i reda nabacane i ozidane, a njihovi stanov-nici međusobno podijeljeni i posva-đani, svaki od njih gleda samo svoj interes, međusobno se kao komšije ne poznaju, ne pozdravljaju i ne poma-žu. Bez obzira na veličinu i lažni sjaj takvog grada, on može biti samo pri-mjer nereda i zbrke i ogledalo lošeg i nesređenog ljudskog života.

Red i sklad u životu

podrazumijeva da činiš ono što si u mogućnosti

i da se ne prihvataš

posla i službe za koju nisi sposoban ni

dostojan, jer će ti ona donijeti

poniženje.


32

Piše: Erdem Dizdar

Ramazan u glavnom gradu naše Ramazan u glavnom gradu naše Rdržave oduvijek je za njegove Rdržave oduvijek je za njegove Rstanovnike bio poseban događaj. Rstanovnike bio poseban događaj. ROnima koji su ga provodili u postu i intenzivnijem ibadetu bila je prilika da okrijepe svoja srca već pomalo zahrđala od dunjalučke svakodnevnie. Oni dru-gi su se pak trudili, iz dubokog pošto-vanja, olakšati postačima pomažući im u poslovima i izbjegavajući jesti i piti u njihovom prisustvu. Mnogi su upra-vo kroz tu solidarnost sa postačima osjetili snagu i ljepotu vjere u jednog Boga i spremnost na odricanje od ovo-zemaljskih užitaka samo radi Njega.

Upravo zato i jeste ramazan mnogima bio prilika da razmisle o sebi i o svome odnosu prema Gospodaru i prilika za teobu i novi početak. Taj duh među-sobne solidarnosti, darivanja i vraćanja onom istinskom duhovnom rahatluku mogao se osjetiti u svakoj mahali, ulici i kvartu Sarajeva.

Srce ibadeta

O tom duhu najbolje svjedoče sa-rajevske džamije i mesdžidi koji su tokom ramazana krcati vjernicima, a posebno na teravih-namazima koji se na području Medžlisa Islamske zajed-nice Sarajevo obavljaju na preko 240

mjesta. Mnogi muslimani koji i nisu baš revnosni u odlasku u džamiju, to-kom ramazana bivaju redovne džema-tlije. Osim teravija to je primjetno i na drugim namazima tokom dana.

Kada su pak teravih-namazi u pita-nju, Čaršijska džamija i Tabački mes-

Kada su pak teravih-namazi u pita-nju, Čaršijska džamija i Tabački mes-

Kada su pak teravih-namazi u pita-

džid bili su mali da prime sve one koji su htjeli priuštiti sebi to zadovoljstvo da klanjanju teravih-namaz sa hatmom. Uz lijep i melodičan glas hafiza koji je izvirao iz duše i dopirao do srca, dže-matlije su s lahkoćom odstajali i od-slušali jedan džuz Kur’ana svake noći. Muslimani posvećuju posebnu pažnju učenju Kur’ana tokom ramazna, te se u bosanskim džamijama praktikuje

ReportažaRamazanska disciplina

U zdravom duhu zdrav ummetGotovo je nemoguće nabrojati sve što se u Sarajevu dešava tokom ramazana: post, iftari, somuni, mukabele, teravije, Lejletul-kadr, sadekatul-fitr itd. Samo u ramazanu može se toliko stvari spojiti i da sve besprijekorno funkcionira i da nas sve to ispunjava i čini boljima. To potvrđuje i onu tezu da su upravo u ramazanu muslimani ostvarili najveće podvige i najveća dostignuća


33

učenje mukabela gdje se za ramazan prouči cijeli Kur’an. U Sarajevu, u Hadžijskoj džamiji organizovana je i ove godine mukabela za žene gdje Kur’an uče pet žena hafiza.

Večeri Kur’ana

U okviru projekta obilježava-nja 1.400 godina od početka objave Kur’ana Muhammedu, a.s., Medžlis Islamske zajednice Sarajevo organi-zovao je i večeri Kur’ana. Svake godi-ne tokom mjeseca ramazana Bosnu i Hercegovinu, a tako i Sarajevo, posje-te učači Kur’ana iz islamskih zemalja. Ovog ramazana u posjeti su bili hafizi iz Egipta i Libije koji su zajedno s do-maćim hafizima posjećivali sarajevske džamije i vjernicima upriličili ugodna druženja s Kur’anom.

Svijest o zajedništvu

Kao kruna ove manifestacija je obilježavanje Lejletu-l-kadra, noći u kojoj je počelo objavljivanje posljed-nje Božije poslanice cijelom čovje-čanstvu. To je noć za koju Uzvišeni Stvoritelj kaže da je bolja i od hilja-du mjeseci, u kojoj je Božanski mir sve dok zora ne svane. Centralna svečanost obilježavanja mubarek noći Lejletu-l-kadra u organizaciji Medžlisa IZ-e Sarajevo bit će upri-ličena u Istiklal džamiji. Osim učača iz Sarajeva koji će izvoditi program, očekuje se dolazak šest učača-gostiju iz Republike Turske.

Svakako da su nezaobilazni i za-jednički iftari tokom ramazana. U Medžlisu IZ-e Sarajevo tokom rama-zna organizovano je oko četrdeset if-tara po džematima. Značajnu ulogu u ovoj ramazanskoj aktivnosti imaju omladinska i studentska udruženja. Mi smo bili u posjeti Udruženju “Svitanje” koje je organizovalo iftar za oko tridesetak studenata. Semir, student iz Sarajeva, kojeg smo zatekli na iftaru iznio nam je svoje utiske:

“Ova iftarska okupljanja su vrlo nadahnjujuća jer nam pokazuju da smo, u vremenu u kojem živimo i načinom života koji vodimo, ujedi-njeni pred obavezujućim normama svakodnevnog prakticiranja životnog puta islama. Također, način na koji smo okupljeni je vrlo dobro smišljen, zato jer nas ne obavezuje na dalj-nje prisustvo i samo nas prijateljski okuplja dajući nam jedno određeno

zadovoljstvo šireg praktici-ranja ibadeta i povećavaju-ći jednu općenitu svijest o zajedništvu.”

Put u Mekku

Semir dodaje kako bi se ovakva praksa trebala nasta-viti i poslije ramazana:

“Jer za razliku od drugih vidova okupljanja ovdje bi dolazio veći broj ljudi koji nije toliko islamski obra-zovan, ali koji bi željeli da budu, pa im predočavajući lijepi ahlak muslimana mije-njamo sliku da su muslimani primitivni i neobrazovani.”

U “Svitanju” su nam kazali kako je prema njiho-vom mišljenju mnogo više ovakvih i sličnih aktivnosti tokom ovog ramazana nego što je to bio slu-čaj prošle godine. Oni, pak, s ponosom ističu još jednu svoju aktivnost: “Već nekoliko godina uspijevamo oragani-zirati odlazak na umru, obilzak Kabe tokom ramazna za petnaestak mladih ljudi do 25 godina. Imamo prijatelje u Saudijskoj Arabiji koji plate troškove putovanja a mi se pobrinemo za smje-štaj u Mekki.”

Mjesec darivanja

Ramazan je osim posta i mjesec da-rivanja. Prenose se predaje da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

bio najdarežljiviji upravo u ovom mjesecu. Slijedeći njegovu praksu muslimani, pored obaveznog davanja sadekatu-l-fitra i zekata, or-ganiziraju mnogobrojne hu-manitarne akcije kako bi se pomogle socijalno najugro-ženije kategorije društva. U ovim akcijama postavljaju se štandovi ispred šoping cen-tara na kojima se prikupljaju hrana i namirnice, odjevni predmeti kao i školski pri-bor za djecu, jer se kraj ra-mazana ove godine poklapa sa početkom nove školske godine.

Radost najmlađima

Također nisu zaborav-ljeni ni oni najmlađi, te su ove godi-ne organizovane posjete studentica Fakulteta islamskih nauka i učenica Gazi Husrev-begove medrese vrtići-ma na području Sarajevskog kantona i tom prilikom izvodio se i kraći pro-gram. Dok je zadnjeg dana ramazana planirana posjeta bolesnoj djeci koja su hospitalizirana na Kliničkom centru Koševo. Tom prilikom će im biti po-dijeljeni i bajramski paketići. Vjersko-prosvjetna služba Medžlisa će i ove go-dine organizovati podjelu bajramskih paketića prvog dana Bajrama poslije podne-namaza u Istiklal džamiji na Otoci za polaznike mektebske nastave i djecu iz vrtića JU Djeca Sarajeva.

O tom duhu najbolje svjedoče

sarajevske džamije i

mesdžidi koji su tokom ramazana

krcati vjernicima, a posebno na teravih-

namazima koji se na području

Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo

obavljaju na preko 240

mjesta.


34

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Mjesec rada i produktivnosti

Kako odgovoriti onima koji kažu da ramazanski post negativno utječe na ekonomsku produktivnost?Dr. Halid ibn Su’ud el-HulejbiVjerovatno se, kao i ja, iščuđuješ lju-dima kojima post služi kao izgovor u nemarnosti i neizvršavanju radnih obaveza u skladu sa ugovorom, i koji kašnjenje na posao pravdaju odmorom i snom, koji se u vrijeme posta, na-vodno smatra ‘ibadetom (?), svoju ne-produktivnost i neaktivnost pravdaju fizičkom iscrpljenošću, glađu i žeđu, svoj prijevremeni odlazak sa radnog mjesta pravdaju time da moraju izvr-šiti pripreme za iftar, svoju aroganciju i ljutnju i nedolično ponašanje prema radnim kolegama i klijenteli, pravda-ju, zamislite, nervozom koju kod njih uzrokuje post!? Da mi je samo znati kako ti ljudi doživaljavaju post i kakav efekat on proizvodi na njihova srca. Ili im to uopće i nije bitno, jer oni post tumače u skladu sa vlastitim prohtjevi-ma. Ramazan je mjesec rada, požrtvo-vanosti i produktivnosti, a ne mjesec lijenosti, slabosti i fizičke klonulosti. To je mjesec u kojem su muslimani ostvarili najveće pobjede, kako u dale-koj prošlosti tako i u sadašnjosti, post im nije bio prepreka u tome, kao što im nije bio prepreka u izvršavanju ži-votnih zadataka, sa punom ozbiljnoću,

predanošću i potrebnim kvalitetom. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti da riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sllem: ‘’Allah, dželle šenuhu, voli od vas, da kada radite neki posao, taj posao upotpunite (usavršite)’’ (Ebu-J’ala, 4386. Šejh Albani ocijenio ga je posao upotpunite (usavršite)’’ (Ebu-J’ala, 4386. Šejh Albani ocijenio ga je posao upotpunite (usavršite)’’ (Ebu-

vjerodostojnim u Es-Silsiletu-s-sahiha, 1113.)., nisu ograničene na određe-no vrijeme, niti na određeno mjesto, niti na određnu situaciju, one su opće pravilo, čije izvršenje ne ovisi o okol-nostima. Kako neko uopće može do-vesti post u bilo kakvu vezu sa nera-dom i neaktivnošću, kada je osnovni cilj posta odgajanje vjerničke duše na bogobojaznosti, kao što kaže Uzvišeni, u prijevodu značenja: ‘’O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je pro-pisan onima prije vas, da biste se grija-ha klonili (da bi ste bogobojazni bili).’’ (El-Bekare, 183.), a bogobojaznost je unutarnja duhovna snaga, dubokih korjena, koja kada ispuni ljudsku dušu, postane njen zaštitnik od svega što iza-ziva Božiju srdžbu i njen pokretač ka svemu što On voli i čime je zadovoljan. Kako je ‘’itkan’’ (savršenstvo, potpu-nost, temeljitost) jedan od njegovih savršenih atributa, s kojima se opisao u Kur’anu: ‘’To je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio’’ (Prijevod zna-čenja, En-Neml, 88.), otuda je Njegova ljubav i naklonost prema onima koji svoje poslove obavljaju potpuno, i u skladu sa zahtjevima struke, neupitna i zagarantovana. Čovjek svoju bogo-skladu sa zahtjevima struke, neupitna i zagarantovana. Čovjek svoju bogo-skladu sa zahtjevima struke, neupitna

bojaznost na poslu dokazuje svješću da ga Allah, dželle šenuhu, nadzire svo vrijeme, i da će ga pitati za svaku, bespravno potrošenu i protračenu mi-nutu u onome što se ne tiče njegovih poslovnih obaveza, zatim viskom mo-ralnošću i primjerenim ponašanjem, te lijepim odnosom prema svojim radnim kolegama i klijentima, ponašajući se sve vrijeme poput darežljivog izvora,

koji ljude obasipa dobrom i iz kojeg izbija svako dobro. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je, u psobenoj dovi, molio Allaha, dželle šenuhu, da bude blag prema onima, koji u ummetu preuzmu neku dužnost i budu blag prema ljudima, a da onima koji, vršeći neku dužnost, ispolje grubost prema ljudima, Allah oteža, kao što su oni otežali drugima. (Muslim, 1828.). Od Poslanika, sallallhu ‘aljehi ve sellem, se, također, prenosi da je rekao: ‘’Post je štit, ko od vas bude postio, neka ne govori grješne riječi i neka se ne prepi-re, a ako ga neko uvrjedi ili ga pokuša uvući u svađu, neka kaže: ‘’Ja postim.’’ (Buharija, 1894., Muslim, 1151.). Kada bi svaki postač nosio sa sobom ovaj bi-jeli bajrak (zastavu), šejtanu ne bi osta-lo ništa drugo nego da gorke suze roni, jer bi smo na taj način osujetili njegovu najveću zavjeru koju je kovao cjeli peri-od prije ramazana, kako bi upropastio naš post i ubacio kost razdora među nas. Pozivam te da mi se pridružiš u ovom hairli poslu, dostavljanja poruke strpljivosti svim postačima, i supro-stavljanja trendu svadljivosti i konflik-tnosti moralnom parolom ‘’ja postim’’, i podsjećanja ljudi na osnovnu svrhu i cilj posta, možda i uspijemo, ako ni-kako drugačije onda bar postizanjem nagrade kod Uzvišenog Gospodara. (Izvor: www. islamtoday.net).

Post i zdravlje

Esselamu alejkum!! Moje pitanje se odnosi na dužnost posta mjeseca Ramazana. Naime, imam dijagno-sticiran bipolarni poremećaj ras-položenja, uslijed kojeg svaki dan trošim terapiju. S obzirom da pijem dosta tekućine tokom dana post u dugim ljetnim danima mi pričinja-va dosta poteškoća. Da li sam dužan postiti mjesec Ramazan?

Ramazanske fetveAktuelna pitanja i dileme

Možda će postač od svog postaimati samo gladovanjeSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Alejkemu selam! Ozbiljnost i prirodu vašeg poremećaja, te da li post pogoršava Vaše zdravstveno stanje ili usporava ozdravljenje trebate razmotriti s pouzdanim ljekarom. Ne znamo koliku teškoću za Vas predstavlja post, da li je ona podnošljiva ili ne, te Vam ne možemo reći da li ste dužni postiti ili ne. Općenito bolest kojoj post šteti ili usporava ozdravljenje, jeste opravdanje za mršenje. Kada se stanje popravi, treba napostiti propuštene dane makar i u periodu kada je dan kraći. Ako je bolest trajna i ne dozvoljava post, onda ostaje mogućnost iskupa fidjom, tj. za svaki dan posta nahraniti jednog siromaha (oko 7 ili 10 KM dnevno, ovisno o imovinskoj situaciji osobe. Svako najbolje poznaje svoju situaciju i mogućnosti, a Bog će suditi o tome da li smo bili iskreni ili ne, koliko smo u pravu, a koliko ne. (Izvor: www. rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Djeca i obaveznost namaza i posta

Esselamu alejkum! Želio bih da mi kažete od koje godine je dijete obve-zno da klanja, a od koje obavezno da post?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Obaveza klanjanja, posta i druge vjerske obaveze, nastaje s fizičkim punoljetstvom osobe, a ono kod dječaka nastupa s pojavom prve polucije (izljeva sjemena) u snu, a kod djevojčica s pojavom prve menstruaci-je. Ako nema tih znakova, onda s na-vršenih 15 godina života. (Izvor: www. rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Ustajanje na sehur je ‘ibadet

Često imamo priliku slušati o vr-jednosti sehura u ramazanu i ha-dise koji na to podstiču, pogotovo one u kojima se kaže da je u sehuru berićet, međutim to je vrijeme u ko-jem većina nas nije navikla uzima-ti hranu, pa se teže odlučujemo na

sehur, radije jedemo pred spavanje i tako sebi uskra-ćujemo ovo veliko dobro. Kako vi gledate na to?Šejh Abdulaziz ibn Bāz, Allah mu se smilovaoNema sumnje u to da je se-hur sunnet i djelo koje pri-bližava Uzvišenom Allahu. Potvrdu za to nalazimo u riječima Poslanika, sallalla-hu ‘alejhi ve sellem: ‘’Ustajte na sehur, jer je u sehuru be-rićet.’’; ‘’Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlu kitabija (kršćana i židova) je uzimanje sehura.’’ Sa stanovišta islamskog prava sehur predstavlja pohvalan čin, a ne strogu vjersku dužnost, zbog čijeg se ostavljanja čovjek smatra grješnikom ili prijestupnikom, ali je svakako po-željno da se muslimani privikavaju na ovo hairli dijelo, makar sa nekoliko zalogaja hrane, ili ako ničim drugim onda barem kojim gutljajem vode, ili mlijeka, samo da ne ostavljaju sehur. U svemu što pojedu ili popiju za sehur je berićet i veliko dobro, i pomoći će mu u lakšem izvršavanju dnevnih obave-za. Sehur ne bi trebalo ostavljati i zbog Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve se-llem, preporuke: ‘’Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.’’ Ovu vrstu blago-slova (berićeta) ne bi trebali propuštati i zapostavljati, naprotiv treba učiniti sve da se ona, makar i u minimalnoj formi, ispoštuje. (Izvor: Fetāva nûrun ‘ale-d-derbi, 3/1222.).

Status posta osobe koja drugima čini nepravdu

Muhammed ibn Salih el-MunedžidPost bi čovjeku trebao biti dodatni motiv u ostavljanju onoga ono što je, po islamu, strogo zabranjeno, prije svega, ogovoranja, laži, prenošenja tuđih riječi s ciljem sijanja neprijateljstva među ljudi-ma, nepravde, nasilja a zatim i ostalih velikih grijeha, jer svrha posta nije puko glado-

vanje i apstinencija od hrane, pića i stra-sti, nego sticanje bogobojaznosti (takve). Uzvišeni, u prijevodu značenja kaže: ‘’O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se gri-jaha klonili (da bi ste bogobojazni bili).’’ (El-Bekare, 183.). Svakim počinjenim grijehom, postaču se umanjuje nagrada za post, sve dok na kraju, zbog mnoštva grijeha, od posta ne ostane ništa drugo izuzev gladi i žeđi. U tom svjetlu treba posmatrati i hadis: ‘’Možda postač od svoga posta neće imati ništa osim gla-dovanja.’’ (Ibn Madže, 1690, a vjerodo-tojnim ga je ocijenio El-Albani u Sahihu suneni ibn madže). Stoga smo dužni učiniti iskrenu teobu od grijeha, vratiti se Allahu, dželle šenuhu, i popraviti svo-ja djela ne bi li nam se Allah smilovao i primio naš post. Dakle, samo činjenje grijeha, kakav je nepravda ili laž ne kvari post, ali umanjuje nagradu predviđenu za post. (Izvor: www.islam-qa.com).

Možda će postač od svog postaimati samo gladovanje

Svakim počinjenim grijehom,

postaču se umanjuje

nagrada za post, sve

dok na kraju, zbog mnoštva

grijeha, od posta ne ostane

ništa drugo izuzev gladi i

žeđi.


36

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Ramad(z)an je deveti mjesec lunar-Ramad(z)an je deveti mjesec lunar-Rnog (hidžretskog) kalendara. O Rnog (hidžretskog) kalendara. O Rtome kako je dobio naziv postoje Rtome kako je dobio naziv postoje Rdva tumačenja: prema jednom od njih ramadan je glagolska imenica glagola re-meda / jermudu, što znači spaliti, spržiti, ramadan spaljuje grijehe, kao što vatra spaljuje drva, a drugo tumačenje kaže da je u vrijeme kada su predislamski Arapi davali imena mjesecima bila velika žega

i vrućina (ramdā), i tako su mjesecu, u kojem se to dogodilo, dali naziv rama-dan. Ramazan ima svoju svetost koju ni na koji način nije dozvoljeno oskrnaviti, činjenjem javnih grijeha u njemu, konzu-miranjem hrane i pića na javnim mjesti-ma, pomaganjem drugih u neizvršenju ove vjerske dužnosti, pozivanjem ljudi u grijeh, i bilo čime drugim što ukazu-je na njegovo nepoštivanje i nipodašta-vanje. Allah, dželle šanuhu, je odabrao ovaj mjesec, između ostalih mjeseci, za jedan od, Njemu, najdražih i najčasnijih ‘ibadeta, post, a odabrao ga je i za spu-štanje i objavljivanje Kur’ana, kao i svih prethodnih nebeskih objava. Vasile ibn el-Eska’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: “Ibrahimovi Suhufi objavljeni su u prvoj noći ramazana; Tevrat šeste noći ra-mazana; Indžil trinaeste noći ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći ramazana.” (Ahmed, 4/107.).

Mudrost kur’anskog podsjećanja

Islamski učenjaci složni su u tome da je post mjeseca ramazana propisan druge godine po Hidžri. Iz toga proizilazi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po-stio devet ramazana. Propisivanje posta prošlo je kroz dva stadija: u prvom stadiju ljudi su imali pravo birati između posta i it’ama (nahranjivanja siromaha) za svaki propušteni dan, a nakon toga slijedi dru-gi stadij u kojem se post uspostavlja kao individulna obaveza (fardu-’ajn), a it’am (nahranjivanje, fidja) ostaje važiti samo za one koji nikako nisu u mogućnosti postiti. Mudrost toga je postepenost (te-derrudž) u propisivanju, kako bi se ljudi navikli na ovaj propis, slično kao u slučaju postepene zabrane alkohola, koja je prošla kroz četiri etape. Savm (post) u jezičkom smislu predstavlja ustezanje, ostavljanje, suzdržavanje, a u teriminološkom (šerijat-sko-pravnom) smislu označava ustezanje od jela, pića, spolnog općenja i svega što kvari post, od pojave zore do zalaska sun-ca, sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanuhu, i sticanja Njegove naklonosti. Primjere za jedno i drugo značenje nala-zimo u Kur’anu, jezičko u rječima Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: Pa

jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovje-ka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti (savma), i danas ni s kim neću govoriti”, a šerijatsko u rječima s kim neću govoriti”, a šerijatsko u rječima s kim neću govoriti”Allaha, dželle šanuhu: Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svo-jim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste nji-hova odjeća. Allah zna da vam je bilo teš-ko, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razliko-vati bijelu nit od crne niti zore; od tada po-stite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. (El-Bekare, 187.) Odrednica “sa ciljem približavanja Allahu, dželle šanu-hu, i sticanja Njegove naklonosti” isklju-čuje post onih koji poste iz navike, ili po uzoru na druge, ili iz zdrastvenih razloga, ili pod prisilom, ili kako bi se pokazali pred ljudima i sl. Njihov post se ne smatra šerijatski ispravnim, za njega neće biti na-građeni, i njime nisu izvršili vjersku oba-vezu. Ovu odrednicu nalazimo u rječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude postio mjesec ramazana, vjerujući u Allaha, ubijeđen u njegovu obaveznost, i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi.” (Buharija, 1900., Muslim, 760.) Post je bio propisan i pri-jašnjim narodima, kršćanima, Jevrejima i drugima, a o čemu govori 183-i ajet sure El-Bekare: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili (da bi ste bogo-da biste se grijaha klonili (da bi ste bogo-da biste se grijaha klonilibojazni bili). Podsjećanje vjernika na ovu činjenicu, nosi u sebi dvojaku korist: u njemu je utjeha za vjernike, kako se ne bi osjetili usamljenim u ovom, po svemu, specifičnom ibadetu, i prigovarali kako je propisan samo njima a ne i drugima. Poznata je stvar da čovjek lakše podnosi teškoću kada tu teškoću dijeli sa drugi-ma, što nam, između ostalog, potvrđuju naredni stihovi: “Da nije i drugih koji zajedno sa mnom svoju braću oplakuju, sigurno bi se ubila, oni koje oni oplaku-ju nisu kao moj brat, ali u njihovoj tuzi pronalazim utjehu.” Ove stihove kazala je poznata sahabijka Hansa, radijallahu

RamazanPropisi, pravila, promišljanja

Abeceda ramazanskog postaRiječi Uzvišenog: le’allekum tettekūn / kako biste bogobojazni bili, kako biste se grijeha sačuvali, pojašnjavaju mudrost propisivanja posta, a ona je postizanje bogobojaznosti i straha od Allaha, dželle šenuhu, koji opet udaljavaju čovjeka od grijeha i sužavaju put šejtanu do ljudskog srca. Et-Takva je zaštita kojom se čovjek štiti od vatre (ar. el-vikaje, zaštita), a post je siguran vodič ka toj zaštiti. Upravo je to i najpreciznija definicija bogobojaznosti (takve), da između sebe i džehennemske vatre postaviš zaštitu, perdu, izvršavajući ono što ti je naređeno i propisano, i ostavljajući ono što ti je zabranjeno


37

anha, dok je oplakivala svoje poginule u Bici na Uhudu. Podsjećanjem se, tako-đer, želi poslati nedvosmislena poruka – nema niti jednog dobra kojim je Allah, dželle šanuhu, obdario prijašnje narode, a da to isto dobro nije dao i islamskom ummetu, a ramazanski post je svakako jedno od najvećih dobara koje je ikada ikome dato: on uči čovjeka strpljenju, po-žrtvovanosti i izdržljivosti, uči ga da ono što mu je milo i drago ostavi radi Božijeg rizaluka, oslanjajući se na Njega i nada-jući se Njegovoj neizmjernoj nagradi. Samo Allah zna kolika je ta nagrada! U hadisi-kudsijju se kaže: “Za svako dobro djelo čovjek ima između desetorostruke i sedamstorostruke nagrade, osim posta, koji pripada Meni, i Ja za njega posebno nagrađujem, jer čovjek u njemu ostavlja strasti i jelo samo zbog Mene.” (Buharija, 503., Muslim, 862.).

Put ka bogobojaznosti

Ovome bi mogli dodati i treću ko-rist, koju je spomenuo Ibn Kesir u svome Tefsiru. Naime, on pojašnjava da pod-sjećanje u sebi nosi poruku natjecanja i konkurencije, kao da im želi reći: post je propisan i vama i onima prije vas, kako bi ste dobili jednaku priliku za natjecanjem u dobru, ali i kako bi ste pokazali da ste vi bolji od njih, i da ovaj ibadet izvršavate revnosnije, predanije i potpunije.

Riječi Uzvišenog: le’allekum tettekūn/ kako biste bogobojazni bili, kako biste se grijeha sačuvali, pojašnjavaju mudrost propisivanja posta, a ona je postizanje bogobojaznosti i straha od Allaha, dželle šanuhu, koji opet udaljavaju čovjeka od grijeha i sužavaju put šejtanu do ljudskog srca. Et-Takva je zaštita kojom se čovjek štiti od vatre (ar. el-vikaje, zaštita), a post je siguran vodič ka toj zaštiti. Upravo je to i najpreciznija definicija bogobojaznosti (takve), da između sebe i džehennemske

vatre postaviš zaštitu, perdu, izvršavajući ono što ti je nare-đeno i propisano, i ostavljajući ono što ti je zabranjeno. Da post štiti i udaljava od grije-ha i nemorala, i sužava prilaz šejtanu, govori i sljedeći ha-dis: “O skupino mladića, ko do vas bude u stanju, neka se oženi, a ko nema moguć-nosti, neka posti, jer post je zaštita (vidžā’).” (Muttefekun alejhi). Post u kojem nema bogobojaznosti (čuvanja od grijeha, ružnih riječi, izvršava-nja onoga što je Allah, dželle šanuhu, naredio, prije svega namaza) i koji ne čini čovjeka bogobojaznim, je poput tijela bez duše. U tom smislu su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allah, dželle šanuhu, nema potrebu za tim da neko ostavlja hranu i piće (gladuje), ako prije toga nije ostavio lažno svjedočenje, postupanje po njemu i prepirku sa ljudi-ma.” (Buharija, 1903., Buharija 2345., Tirmizi, 702.). Postizanje bogobojaznosti je, dakle, osnovna svrha i cilj posta, dok su ostale koristi, bile one individulane ili kolektivne, popratne. Propisivanje posta otkriva nam još jednu veoma važnu di-mneziju islamskog zakonodavstva: Allah, dželle šanuhu, pokornost i odanost Svojih robova iskušava na različite načine, neka-da kroz izvršavanje određenih djela, kao što je u slučaju namaza, zekata i hadžd-ža, a nekada jednostavno kroz ustezanje i suzdržavanje od duševnih prohtjeva, kao što je u slučaju posta.

Nema posta bez nijjeta

Post se sastoji od dviju komponen-ti: unutarnje namjere (nijjet) i ustezanja (suzdržavanja, ostavljanja, imsak), izosta-nak bilo koje od ove dvije komponente

čini post nevažećim, osim u iznimnim situacijama, koje ćemo naknadno spome-nuti. Nijjet podrazumijeva četiri stvari: a)čvrsto uvjerenje (da je sutrašnji dan, ko-jeg namjerava postiti, od ramazana), što je suprotno kolebljivosti i nesigurnosti; b)namjeru određene vrste posta (post ra-mazana, ili zavjetni post, ili iskupni post, ili napaštanje i sl.), nije dovoljna uopće-na namjera; c) donošenje nijjeta u toku noći, u periodu između zalaska sunca i nastupanja zore, što je mišljenje većine islamskih pravnika, koji svoj stav temelje na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko u toku noći ne učini nijjet za post, njegov post je neispravan.’’ (Ebu-

Davud, 2454., Tirmizi, 730., Nesai, 4/196., Ibn Madže, 1700. Vjerodostojnim ga je ocijenio Nasiruddin el-Alba-ni u Sahihul-džami’u, 6538.); d) obnavljanje nijjeta za svaki dan ramazana, što potvrđuje prethodno citirani hadis. Ovo je, također, mišljenje kojeg za-stupa većina islamskih učenja-ka. Kao dokaz za ovo mišljenje navodi se i sljedeće obrazlo-ženje: svaki dan ramazana je zaseban ibadet, koji nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa onim prethodnim niti na-rednim, ispravnost jednog ne povlači za sobom ispravnost drugog i obrnuto, a razdvaja ih period u kojem je dozvo-ljeno činiti ono što kvari post. (El-Medžmu’u(El-Medžmu’u( , 6/302., Redul-muhtar, 2/87., muhtar, 2/87., muhtar Keššaful-kina’i,

2/315.). Nasuprot ovom je mišljenje mali-kijskih učenjaka, Zufera i Ahmeda prema jednom predanju, da je nijjet na početku ramazana dovoljan za cijeli ramazan, i da postač nije dužan obnoviti nijjet za svaki dan ramazana, analogno namazu: kao što onaj koji obavlja namaz nije dužan obnoviti nijjet na svakom rekatu, tako postač nije dužan obnoviti nijjet svaki dan. Potporu ovom mišljenju dali su i neki savremeni učenjaci, kao što je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, koji je rekao: “Ovo je, po meni, ispravnije mišljenje, jer ako upitaš bilo kojeg muslimana šta je zanijetio na početku ramazana, reći će ti da je zanije-tio post cijelog mjeseca, a ne samo jedan njegov dio.’’ (Eš-Šerhul-mumti’tio post cijelog mjeseca, a ne samo jedan

Eš-Šerhul-mumti’tio post cijelog mjeseca, a ne samo jedan njegov dio.’’ (Eš-Šerhul-mumti’njegov dio.’’ ( , 6/356.). Eš-Šerhul-mumti’, 6/356.). Eš-Šerhul-mumti’Nijjet u toku noći ostvarujemo na jedan od tri načina: srčanom odlukom da ćemo postiti sutrašnji dan, ustajanjem na sehur i uzimanjem jela i pića (ustajanjem u peri-odu u kojem inače ne ustajemo potvrđu-jemo da smo ustali radi posta), samopod-sjećanjem da ćemo sutra postiti ukoliko nas u tome ne spriječi validan šerijatski razlog. (Fetava-s-sijamrazlog. (Fetava-s-sijamrazlog. ( , 37.). Donošenje

Odrednica “sa ciljem

približavanja Allahu, dželle

šanuhu, i sticanja Njegove

naklonosti” isključuje post onih koji poste iz navike, ili po uzoru na druge, ili iz zdrastvenih razloga, ili pod

prisilom, ili kako bi se pokazali pred ljudima,

i sl.


nijjeta u toku noći uvjet je za ispravnost obaveznog posta, dok je dobrovoljni post ispravan ukoliko se nijjet za njega done-se u toku dana, pod uvjetom da onaj ko želi postiti dobrovoljni post, prije toga nije učinio ništa što kvari post. Dokaz za to je hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao jednog dana kod Aiše, radijallahu anha, i pitao je da li ima šta za jesti. Pošto je od nje dobio negativan odgovor, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Onda, danas postim.’’ (Muslim, 1451.). U slučaju da nijjet za dobrovoljni post bude donešen u toku dana, nagrada za post počinje va-žiti od onog momenta kada je nijjet do-nešen. Ali, ako se radi o određenoj vrsti dobrovoljnog posta, kao što je post po-nedjeljkom i četvrtkom, ili bijelim dani-ma u mjesecu, onome, ko u vezi s ovom vrstom posta, donese nijjet u toku dana, neće biti upisan post tih dana, jer se za njega ne može reći da ih je postio u cjelo-sti. Dakle, gore spomenuti propis odnosi samo na onoga ko posti opću nafilu, a ne neku određenu vrstu nafile, jer je za ovo drugo potreban nijjet od početka dana. Onaj ko donese srčanu odluku o preki-du posta u ramazanu, time je pokvario svoj post, makar ne učinio ništa što kvari post, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, kaže: “Djela se vrjednuju prema na-mjerama, i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.” (Buharija, 1., Muslim, 1907.). Također, post ne iziskuje nikakvu posebnu aktivnost, izuzev srčane odluke, isto se može reći i za prekid posta, dovolj-no je samo donijeti srčanu odluku i na taj način prekinuti post. (Sahihu fikhi-s-taj način prekinuti post. (Sahihu fikhi-s-taj način prekinuti post. (sunneti, 2/106.). Za razliku od prethodne situacije, onaj ko zanijjeti da će učiniti ne-što što je zabranjeno u vrijeme posta (što kvari post), pokvarit će post samo ukoliko to učini, a ne i samom namjerom. Ovdje islamski pravnici spominju pravilo: “Ko zanijeti prekid (napuštanje) ibadeta, time je pokvario taj ibadet, a onaj ko zanijje-ti da će učiniti nešto što je zabranjeno u toku tog ibadeta, i to ne učini, nije pokva-rio ibadet.’’ (Eš-Šerhul-mumti’toku tog ibadeta, i to ne učini, nije pokva-

Eš-Šerhul-mumti’toku tog ibadeta, i to ne učini, nije pokva-rio ibadet.’’ (Eš-Šerhul-mumti’rio ibadet.’’ ( , 6/364.). Eš-Šerhul-mumti’, 6/364.). Eš-Šerhul-mumti’

Ostavlja strasti i jelo zbog Mene

Druga komponenta posta je imsāk (ustezanje, suzdržavanje) od svega što kvari post, prije svega hrane i pića i spol-nog općenja, koji kvare post prema kon-senzusu islamskih učenjaka i pravnih škola. O obavezi ustezanja od jela, pića i spolnog općenja govori 187. ajet sure El-Bekare: Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći, kao i ha-dis: “Ko u danu ramazana, iz zaborava,

nešto pojede ili popije, neka nastavi postiti, to ga je samo Allah nahranio i napojio.” (Buharija, 1923., Muslim, 1155.). Propis jela i pića ima sve ono što ima funkciju hra-ne, kao što su hranjive injek-cije, te ono što se uobičajenim putem (kroz usta i nos) unese ili dospije u tijelo (želudac), poput raznih vrsta lijekova (tableta, kapi, sirupa i sl.). Na to ukazuje hadis Lekita ibn Sabireta, radijallahu anhu, u kojem se kaže: “I dobro isperi nos, osim kada budeš postio.” (Ebu-Davud, 142., Nesai, 1/66., Tirmizi, 788. Vjerodostojnim su ga ocije-nili Ibn Hibban, 1087. i Ibn Huzejme, 150.). “Hadis, kao što vidimo, traži od postača da se ustegne od prekomjernog ispiranja nosa, kako to ne bi bilo uzrokom dospi-jevanja vode u unutrašnjost tijela (želu-dac), a samim time pokvarilo post. Na temelju toga kažemo da sve što dospije u unutrašnjost tijela oralnim ili putem nosa, kvari post.” (Eš-Šerhul-mumti’u unutrašnjost tijela oralnim ili putem

Eš-Šerhul-mumti’u unutrašnjost tijela oralnim ili putem nosa, kvari post.” (Eš-Šerhul-mumti’nosa, kvari post.” ( , Eš-Šerhul-mumti’, Eš-Šerhul-mumti’6/368.). Ovdje dolazimo do veoma važ-nog principa kada su u pitanju muftirati (stvari koje kvare post), a koji bi se mo-gao formulisati na sljedeći način: post kvari namjerno konzumiranje hrane i pića, i onoga što ima funkciju hrane i pića, kao i ono što se unese u tijelo uo-bičajenim putem, na usta i nos, makar nemalo tu funkciju. Ovo mišljenje za-stupaju pravnici sve četiri poznate prav-ne škole (Tebjinul-hakaiki, 1/326., El-Medžmu’, 6/317., Medžmu’, 6/317., Medžmu’ Šerhu zerkani ‘ala halil

Tebjinul-hakaikiŠerhu zerkani ‘ala halil

Tebjinul-hakaiki, Šerhu zerkani ‘ala halil, Šerhu zerkani ‘ala halil

1/207., Šerhu muntehal-iradat, 1/448.). Šerhu muntehal-iradat, 1/448.). Šerhu muntehal-iradatNasuprot tome, sve što nije hrana i piće,

i nema funkciju hrane i pića, ili se unese u tijelo analnim, venoznim, kožnim, mišićnim ili nekim drugim putem, koji se ne smatra uobičajenim putem unosa, i ne dospije u želudac, kao što su razne vrste lijekova (injekcije koje ne sadrže hranjive sastojke, pumpica za astmu, čepići za temperaturu, kapi za uši i oči ukoliko ne postoji moguć-nost njihovog dospijevanja u želudac, primanje oksigena, lokalna anestezija, potpuna anestezija pod uvjetom da ne traje cijeli dan, razne kreme, mirisi, i sl.), sve to ne kva-ri post. (Pogledaj detaljnije: Muftiratu-s-savmi el-mu’āsire, Muftiratu-s-savmi el-mu’āsire, Muftiratu-s-savmi el-mu’āsireAhmed ibn Muhammed el-Halil, 33. – 99.).

Kao što je propisan imsak (ustezanje) od spolnog općenja, isto tako je propisa-no ustezanje od strasti uopćeno, a o čemu govori ranije citirani hadisi-kudsijj: “Za svako dobro djelo čovjek ima između desetorostruke i sedamstorostruke na-grade, osim posta, koji pripada Meni, i Ja za njega posebno nagrađujem, jer čovjek u njemu ostavlja strasti i jelo samo zbog Mene.” (Buharija, 503., Muslim, 862.). Mišljenje je većine islamskih pravnika da se pod strašću ovdje prvenstveno misli na izbacivanje sjemena, bilo onanisanjem (samozadovoljvanjem), bilo prilikom lju-bavne igre među supružnicima, ili usljed gledanja u ono što je zabranjeno, ili na bilo koji drugi način, s izuzetkom polu-cije u snu. (Ed-derrul-muhtarcije u snu. (Ed-derrul-muhtarcije u snu. ( , 2/104., Ed-derrul-muhtar, 2/104., Ed-derrul-muhtar El-Kavaninul-fikhijje, 81., Kavaninul-fikhijje, 81., Kavaninul-fikhijje Revdatu-t-talibin, 2/361., El-Umm, 2/86., El-Mugni, 3/48.). Da je namjerno izbacivanje sjemena strast


Ovdje dolazimo do veoma

važnog principa kada su u pitanju

muftirati (stvari koje kvare post): post

kvari namjerno konzumiranje hrane i pića, i onoga što

ima funkciju hrane i pića,

kao i ono što se unese u tijelo uobičajenim

putem, na usta i nos, makar nemalo tu funkciju.

potvrđuje i drugi hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “I za spol-no općenje bit će vam upisana sadaka”, a kada je priupitan: “Zar će, ako udovolji svojoj strasti, imati sadaku?”, odgovorio je: “Ako će mu, u slučaju da to učini na zabranjen način, biti upisan grijeh, zašto mu onda, ako to učini na dozvoljen na-čin, ne bi bila upisana sadaka?” (Muslim, 1006.). Hadis pojašnjava da se zadovolja-vanje strasti ostvaruje icbacivanjem sje-mena prilikom spolnog odnosa. (Sahihu mena prilikom spolnog odnosa. (Sahihu mena prilikom spolnog odnosa. (fikhi-s-sunneti, 2/106.). Neki učenjaci smatraju da post, također, kvari izlazak mezja (sluzi koja se luči prije sjemena pri spolnom nadražaju), no ispravno je mi-šljenje da mezj ne kvari post, jer između njega i sperme postoje stanovite razlike u efektima koje uzrokuju (intenzitetu stra-sti, opuštanju tijela), i u pravnim poslje-dicama (izlazak sperme iziskuje obredno kupanje – gusul, dok je u slučaju izlaska mezja dovoljno oprati spolni organ i po-prskati odjeću, kao što to sugeriraju vje-rodostojni hadisi). (Eš-Šerhul-mumti’prskati odjeću, kao što to sugeriraju vje-

Eš-Šerhul-mumti’prskati odjeću, kao što to sugeriraju vje-rodostojni hadisi). (Eš-Šerhul-mumti’rodostojni hadisi). ( , Eš-Šerhul-mumti’, Eš-Šerhul-mumti’6/374.). Osim navedenih muftirata, koji se tiču nijjeta, jela, pića i strasti, u prav-nim knjigama se spominju: namjerno povraćanje (povraćanje punim ustima); nastupanje menstrualnog i postporo-đajnog ciklusa; odmetništvo od islama; gubitak svjesti; hidžama (puštanje krvi). Dokaz da namjerno povraćanje kvari post su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koga nadvlada povraćanje, nije dužan napostiti dan u kome mu se to dogodilo, a ko namjerno povrati, neka naposti.” (Ebu-Davud, 2380., Tirmizi (716.), Ibn Madže, 1676., Ahmed, 2/468. Vjerdostojnim ga je ocijenio El-Albani u El-Irvau, 923.). Nastupanje menstrual-nog i postporođajnog ciklusa i odmetniš-tvo od islama kvari post po jednoglasnom

mišljenju islamskih učenjaka. (El-Mugnimišljenju islamskih učenjaka. (El-Mugnimišljenju islamskih učenjaka. ( , 3/25.). Većina islamskih učenjaka (ha-nbelijski, malikijski i šafijski mezheb), na stanovištu je da gubitak svijesti tokom cijelog dana ramazana kvari post, dok je mišljenje hanefijskih i nekih šafijskih učenjaka da gubitak svijesti, nakon što je učinjen nijjet za post, ne utječe na post, kao što je slučaj sa spavanjem. Međutim, postoji razlika između spavanja i gubitka svijesti, jer spavač reaguje na poziv, dok osoba koja je izgubila svijest, ne reaguje. Stav je hanefijske, malikijske i šafijske pravne škole da hidžama (puštanje krvi) ne kvari post, suprotno hanbelijskim uče-njacima koji hidžamu ubrajaju u muftira-te. Dva su temeljna dokaza na koja se osla-nja prva grupa učenjaka: prvi je hadis Ibn Abbasa u kojem se jasno kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u vrijeme posta, puštao krv (činio hidžamu).” (Buharija, 1939., Ebu-Davud, 2372., Tirmizi, 776.), a drugi je hadis Ebu-Se’ida, radijallahu anhu: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dopustio (dao olak-šicu) postaču da pušta krv.” (Sahih li gajrihi: Nesai, 3241., Darekutni, 2/182., Bejheki, 4/264, El-Irva, 4/74.). Hadis: “Pokvarili su post i onaj koji pušta i onaj kome se pušta krv.’’ (Tirmizi, 774., Ebu-Davud, 2367.), sugerira da bi njih dvojica u konačnici, zbog efekata koje prouzrokuje hi-džama, mogli pokvariti svoj post, što potvrđuje predaja koju je Abdurrahman ibn Ebi Lejla prenio od nekih ashaba: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio pušta-nje krvi i neprekidni post do sehura, ne sa ciljem njihovog ohara-mljivanja, nego kako bi sačuvao svoje ashabe od onoga što im može naškoditi u vrijeme posta.’’ (Ebu-Davud, 2374., Abdurrezzak, 7535.). Analogno puštanju krvi, post neće pokvariti: dobrovoljno davanje krvi, uzimanje krvi u svrhu labo-ratorijske pretrage, dijaliza ukoliko u sebi ne sadrži ubrizgavanje hranjivih sastojaka u krv, curenje krvi iz nosa. (Muftiratu-s-u krv, curenje krvi iz nosa. (Muftiratu-s-u krv, curenje krvi iz nosa. (sijamil-mu’asire, Ahmed ibn Muhammed sijamil-mu’asire, Ahmed ibn Muhammed sijamil-mu’asireel-Halil, 75., 76., Sahihu fikhi-s-sunneti, 2/113., 114.).

Napomena: Navedene stvari pokva-rit će post samo ukoliko ih postač učini svojevoljno (‘amden), svjesno (fi hāli-z-zikri) i sa znanjem (‘ilm). Svojevoljnost isključuje ono što se dogodi mimo čovje-kove volje, kao na primjer, da mu uđe pra-šina u usta, ili dim, ili proguta mušicu, ili pljuvačku, ili mu prilikom ispiranja usta i nosa uđe voda u usta, i ono što čovjek

učini pod prisilom (prijetnjom smrću, ili fizičkim maltretiranjem). U tom smislu su riječi, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je., Onoga koji zanije-če Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.(En-Nahl, 106.). Svjesnost isključuje ono što se učini iz zaborava, bez obzira da li se radilo o jelu i piću, spolnom općenju, ili bilo čemu drugom što kvari post. Dokaz za to su riječi Allah, dželle šanuhu, u prije-vodu značenja: “Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učini-mo!” (El-Bekare, 286.). U hadisu kojeg je mo!” (El-Bekare, 286.). U hadisu kojeg je mo!”

zabilježio Muslim navodi se da je Allah, dželle šanuhu, uslišio njihovu dovu. Ajet je općeg karaktera i svojim značenjem obuhvata ono što se, u vrijeme posta, uradi iz zaborava. Na to da je zaborav opravdan razlog, koji postača amnestira od od-govornosti za konzumiranje hrane i pića u danu ramazana, ukazuje i hadis: “Ko u danu ramazana, iz zaborava, nešto pojede ili popije, neka nastavi postiti, to ga je samo Allah na-hranio i napojio.’’ (Buharija, 1923., Muslim, 1155.). U Hakimovoj verziji ovog hadisa kaže se: “Ko u danu ramazana učini nešto što kvari post, iz zaborava, nije dužan naposti-ti taj dan.” Znanje isključuje ono što se učini zbog nepo-znavanja propisa i nepozna-vanja stvarnog (činjeničnog) stanja. Onaj ko iz neznanja

prekrši neku od zabrana posta, ili zbog nepoznavanja činjeničnog stanja (da li je još uvijek dan ili je nastupilo vrijeme ifta-ra), prekine post, nije pokvario svoj post, i nije dužan napostiti taj dan. Esma bint Ebi Bekr, radijallahu anhuma, pripovije-da: “Jednom smo, u Poslanikovo vrijeme, u oblačnom danu prekinuli post, misleći da je nastupio iftar, ali se uskoro nakon toga pojavilo sunce.” Nije zabilježeno da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da naposte taj dan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zahtijevao ni od Adija ibn Hatima da naposti dan u kojem je, zbog pogrešnog razumijevanja ajeta: Jedite i pijte sve dok ne budete mo-gli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći, jeo duže nego što mu je dopušteno, i tako prekoračio vrijeme predviđeno za sehur. (Eš-Šerhul-što mu je dopušteno, i tako prekoračio

Eš-Šerhul-što mu je dopušteno, i tako prekoračio vrijeme predviđeno za sehur. (Eš-Šerhul-vrijeme predviđeno za sehur. (mumti’, 6/384. – 390.). mumti’, 6/384. – 390.). mumti’

Nastavit će se ...


Ramazan ima svoju svetost koju ni na koji

način nije dozvoljeno oskrnaviti, činjenjem

javnih grijeha u njemu,

konzumiranjem hrane i pića na javnim mjestima,

pomaganjem drugih u

neizvršenju ove vjerske dužnosti,

pozivanjem ljudi u grijeh.

40

Piše: Aljo ef. Cikotić

Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha Aste bili malobrojni, zato se Allaha Abojte, da biste bili zahvalni. (Alu

‘Imrân, 123.)Sedamnaesti dan ramazana druge go-

dine po Hidžri upisan je na stranicama islamske povijesti kao dan razdvajanja istine od neistine – jewmu’l-furkan, dan kada je muslimanska vojska u prvom izravnom sukobu pobijedila mnogobroj-niju mušričku vojsku na Bedru.

Muhammed, s.a.v.s., i muslimani pod pritiskom i terorom mekkanskih prvaka morali su napustiti svoje domove i imanja u Mekki, te u ime Allaha, učiniti Hidžru u drugu sredinu gdje su pronašli plodno tlo za širenje misije islama. Kada su se smjestili u Medini i kada su oformili svo-ju zajednicu razmišljali su o tome kako će povratiti svoj imetak koji su njihovi ne-prijatelji koristili u Mekki. Vraćanjem bar dijela tog imetka pomogli bi svoju zajed-nicu i ekonomski oslabili svog protivnika.

Šansa za ostvarenje te želje ukazala se nicu i ekonomski oslabili svog protivnika.

Šansa za ostvarenje te želje ukazala se nicu i ekonomski oslabili svog protivnika.

druge godine po Hidžri, u mjesecu rama-zanu kada je do muslimana doprla vijest o velikoj karavani koja se sa teškim tovarom vraća iz Šama u Mekku. Karavanu koja je velikoj karavani koja se sa teškim tovarom vraća iz Šama u Mekku. Karavanu koja je velikoj karavani koja se sa teškim tovarom

brojala oko hiljadu deva predvodio je po-glavar mušrika Mekke, Ebu Sufjan, a nje-no obezbjeđenje nije bilo veliko, oko če-trdeset ljudi. Poslanik, s.a.v.s., se posavjetovao sa ashabima, sa muhadžirima i ensarijama, i svi su bili za to da se presret-ne karavana. Niko nije tada očekivao da će doći do većeg sukoba sa Kurejšijama pa je sa Poslanikom, s.a.v.s., pošlo sve-ga 314 ashaba. Sedamdeset as-haba su bili muhadžiri a ostali su bili ensarije. Dakle, krenuli su da zaplijene karavanu, a ne u rat.

Ebu Sufjan je bio svjestan da njegova karavana predstav-lja bogatstvo cijele Mekke, te da je izazov za mnoga pleme-na a posebno za muslimane u Medini. On je bio veoma oprezan i stalno je slao izvid-nicu ispred s ciljem ispitivanja sigurnosti puta. Posebno je bio oprezan kada je bio u blizini Medine. Izvidnica je primije-tila tragove koji su dolazili iz pravca Medine. Ebu Sufjan je shvatio o čemu se radi te je poslao poruku u Mekku da je karavana u opasnosti. Poruku je nosio brzi Damdam radi koje se Mekka digla na noge. Ebu Džehl je odmah počeo or-ganizovati vojsku koja je pošla u pravcu Bedra.

U međuvremenu Ebu Sufjan je pro-mijenio smjer kretanja karavane zaobila-zeći Bedr čime je izbjegao opasnost i sa-čuvao karavanu. Odmah je Mekkelijama poslao novu poruku da je karavana spa-šena i da se mogu vratiti kući. Ebu Džehl je insistirao da se ide do Bedra kako bi pokazali svoju moć. Kazao je: “Boga mi, nećemo se vratiti sve dok ne dođemo do Bedra. Tu ćemo provesti tri dana. Klaćemo deve i gostiti se, pićemo vino i uživati, pa neka svi Arapi čuju za to, tako da nas se plaše za sva vremena.”

Poslanik, s.a.v.s., je obaviješten o kre-tanju Kurejšija i njihovoj namjeri. On sazva svoje ashabe na Šuru – vijećanje, tanju Kurejšija i njihovoj namjeri. On sazva svoje ashabe na Šuru – vijećanje, tanju Kurejšija i njihovoj namjeri. On

pa im reče: “Uzvišeni Allah mi je obe-ćao jednu od dvije skupine; ili karavanu

ili vojsku!” Želio je saznati njihovo mi-šljenje o novonastaloj situaciji, karavana je izmakla a očekuje ih tri puta brojnija

i bolje naoružana neprijateljska vojska. Mikdad ibn Amr, mu-hadžir, ustade i reče: “Allahov Poslaniče, idi kuda ti Allah naređuje, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, nećemo ti reći kao što su Israilćani rekli Musau: ‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti.’ Ne, mi ćemo ići sa tvo-je desne i lijeve strane, ispred i iza tebe i boriti se zajedno s tobom.” Poslanik, s.a.v.s., je znao da muhadžiri tako mi-sle ali je želio čuti i ensarije kojih je bilo puno više. S’ad ibn Muaz, poglavar plemena Evs reče: “Allahov Poslaniče, da možda ne strahuješ da će ensarije reći da je njihova oba-veza da te štite samo u njiho-vim domovima. Ja ti kažem u ime svih ensarija: ‘Idi kuda želiš, mi ćemo svuda sa to-bom, udruži se s kim hoćeš, a prekini vezu s kim hoćeš, od našeg imetka uzmi što hoćeš a daj nam što hoćeš. Ono što od

nas uzmeš draže nam je nego da si nam to ostavio, a što narediš mi ćemo učini-ti. Tako mi Allaha, kada bi se ispred nas more ispriječilo, a ti krenuo da ga pređeš i mi bismo krenuli s tobom. Mi se ne pla-šimo ako ćemo se sutra sukobiti s nepri-jateljem, strpljivi smo u ratu, a iskreni u životu. Možda će nas Allah tebi prikazati onakvim kakvim nas želiš vidjeti’.” Kada je čuo mišljenje i muhadžira i ensarija Poslanik, s.a.v.s., reče: “Krenite i radujte se, jer, tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njihove pogibije.”

Muslimani su požurili ka izvorima na Bedru. Kada su stigli do prvog izvora, Muhammed, s.a.v.s., sjahao je s kamile sa namjerom da se tu ulogori. Poznajući do-bro taj kraj, Habbab ibn Munzir, prišao je Poslaniku i rekao: “Allahov Poslaniče, je li ova tačka na koju si ti sjahao mjesto na koje te je Allah doveo, zbog čega mi neće-mo ni kročiti dalje niti ćemo se povlačiti, ili je to stvar ličnog mišljenja, rata i varke?”

RamazanBedr - trajna inspiracija

Bitka za istinu i pravduAllahovom odredbom i pomoći ova bitka, na prvi pogled neravnopravnih protivnika, okončala se blistavom pobjedom muslimana. Na Bedru su muslimani imali četrnaest šehida, šest muhadžira i osam ensarija. Mušrici su imali strašne gubitke, sedamdeset poginulih i sedamdeset zarobljenih. Među poginulim je bio i najokorjeliji neprijatelj islama i muslimana, Ebu Džehl – faraon ovog ummeta

Jedna od najvećih

poruka Bedra: “Islam će se morati

braniti krvlju mudžahida i životima

šehida!” Ta borba za istinu

trajaće do Sudnjeg dana.


41

Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: “To je zaista ovo drugo, upravo onako kako si rekao.” Habbab je onda dodao: “Allahov Poslaniče, ovo nije dobro mjesto. Mi bi-smo trebali ići naprijed dok ne stignemo do vrela koje je najbliže neprijatelju. Tu bismo se opskrbili vodom a onda izvor zatrpali pijeskom. Borili bismo se s ne-prijateljem, i kad bismo se povukli imali bismo vode za piće, a oni je ne bi imali.” Vjerovjesnik, s.a.v.s., prihvati njegov plan i tako i uradiše. Muslimani se smjestiše na gornjoj, bližoj poziciji, a Kurejšije sti-goše i odsjedoše na donjoj, daljoj poziciji.

Muslimani sagradiše zaklon za Poslanika, s.a.v.s. Onda Resulullah, s.a.v.s., rasporedi svoju vojsku pokazujući im gdje će koji od mušričkih vojskovo-đa stradati. Te noći Allah, dž.š., spusti kišu koja je mušricima izazvala neprilike i neugodnosti, jer im je teren razblatila i teško su se kretali. Muslimanima je ta ista kiša bila milost od Allaha. Ona ih osvježi i rashladi, pokvasi pijesak i uta-ba zemlju, te im korake učini sigurnim i čvrstim. Poslanik, s.a.v.s., noć je proveo klanjajući i moleći Allaha, dž.š., za uspjeh u sutrašnjoj bici. Muslimanski borci su Allahovom odredbom spokojno zaspali i dobro se odmorili. Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstra-nio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio. (El-Enfal, 11.)

Ujutro dvije protivničke vojske izađo-še jedna naspram druge. Prvo je došlo do pojedinačnih odmjeravanja snaga. U dvo-boju su se susreli Ubejda protiv mušrič-kog poglavar Utbe ibn Rebi’a, Hamza protiv Utbinog brata Šejbe i Alija protiv kog poglavar Utbe ibn Rebi’a, Hamza protiv Utbinog brata Šejbe i Alija protiv kog poglavar Utbe ibn Rebi’a, Hamza

Utbinog sina Velida. Hamza i Alija su brzo savladali svoje protivnike, a ‘Ubejde i Utbe raniše jedan drugoga, tako da su oba stradala. Nakon što uvidješe strada-nje trojice svojih junaka mušrici navališe svom snagom na muslimane. Allahov

Poslanik, s.a.v.s., prizivao je Allaha u dovi: “Gospodaru moj, ako strada ova skupina vjernika danas, neće Te niko drugi vjerovati.”

Uzvišeni Allah u ple-menitoj Knjizi kaže: Kad je Gospodar tvoj nadahnuo mele-ke: “Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!” U srca nevjer-nika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prsima. Zato što se suprotstavlja-ju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.(El-Enfal, 12.-14.) Uzvišeni je poslao po-moć u vidu vojske meleka: Poslaću vam hiljadu meleka koji će jedni za drugim dola-ziti. (El-‘Araf, 9.)

Allahovom odredbom i pomoći ova bitka, na prvi pogled neravnopravnih pro-tivnika, okončala se blistavom pobjedom muslimana. Na Bedru su muslimani imali četrnaest šehida, šest muhadžira i osam ensarija. Mušrici su imali strašne gubitke, sedamdeset poginulih i sedamdeset zaro-bljenih. Među poginulim je bio i najokor-jeliji neprijatelj islama i muslimana, Ebu Džehl – faraon ovog ummeta.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i muslimani pobjednički i ponosno vratiše se u Medinu. Svi neprijatelji su od tog sedamnaestog dana ramazana druge hidžretske godine druga-čije gledali na muslimane. Mnogo je bilo onih koji prihvatiše islam. Zarobljenike sa Bedra Poslanik, s.a.v.s., otpusti uz otkup, a oni koji nisu imali tu mogućnost zaduži da po deset medinskih dječaka nauče čitati i pisati i time stiču uvjet za slobodu.

Bitka na Bedru je bila prekretnica u historiji do tada male muslimanske zajed-nice. Nakon nje muslimani preuzimaju najvažniju ulogu u historijskim kretanjima tog i puno šireg područja.

Neke poruke i pouke

- Pobjeda na Bedru je primjer apso-lutne moći Uzvišenog Allaha, dž.š.: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili ma-lobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu ‘Imrân, 123.). I kad ste vi od Gospodara vašega pomoć zatražili, On vam se odazvao: “Ja ću vas sa hiljadu me-leka potpomoći koji će sve jedni iza drugih nastupati.” (El-Enfal, 9.). nastupati.” (El-Enfal, 9.). nastupati.” U srca nevjerni-ka Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama i prsima udarajte. (El-Enfal, 12.).

- Bedr nam šalje poruku kome to Allah, dž.š., pomaže: O vjernici, ako

Allaha pomognete (Njegovu vjeru), i On će vama pomo-ći i korake vaše učvrstiti.(Muhammed, 7.).

- Institucija Šure – obave-(Muhammed, 7.).

- Institucija Šure – obave-(Muhammed, 7.).

znog dogovaranja i savjetova-nja među muslimanima o pi-tanjima i poslovima Ummeta posebno dolazi do izražaja na Bedru i tako nas obavezuje shodno kur’anskoj poruci: ...i dogovaraj se s njima. (Alu ‘Imrân, 159.)

- Jedna od najvećih poru-ka Bedra: “Islam će se mora-ti braniti krvlju mudžahida i životima šehida!” Ta borba za istinu trajaće do Sudnjeg dana. Božiji Poslanik, s.a.v.s., to je potvrdio u hadisu kojeg

prenosi Muslim: “Allahova vjera neće nikada nestati, jer će je svojim životima čuvati skupina vjernika sve do Sudnjega dana.” Zar nisu i naši mudžahidi i še-hidi najbolja potvrda ove istine, kao i džihad u Čečeniji, Palestini, Kašmiru, hidi najbolja potvrda ove istine, kao i džihad u Čečeniji, Palestini, Kašmiru, hidi najbolja potvrda ove istine, kao i

Filipinima... Ali, velike najavljene oruža-ne bitke (Bedrovi) za islam tek predstoje. Moći će se dobiti lahko, uz Allahovu po-moć, ako dobijemo bitku sa samim so-bom. Poraziti neprijatelje iznutra: nezasite strasti, neumjerene prohtjeve, bolesne že-lje i ljubav prema dunjaluku. Ostavljajući grijehe, dižemo bajrak islama visoko u našim srcima i tako otvaramo puteve ve-likih pobjeda Ummeta.

- Bedr nam šalje i poruku da nije-dan pripadnik islama ne smije biti za-boravljen. Zato su muslimani Bošnjaci u čitavom svijetu proglasili u znak sve-bošnjačke muslimanske solidarnosti 17. dan ramazani šerifa – Danom dijaspore. U funkciji toga 17. noć ili dan ramaza-na ukuplja se sergija u svim džematima Bošnjaka za potrebe najugroženijih nji-hovih džemata. Danas su to džemati u manjem enitetu BiH. Molim Allaha, dž.š., da oprosti nama i svim muslima-nima. Molim Ga da nam dâ da u nama trajno svijetli duh Bedra, njegove pouke i poruke. Amin!

Bitka na Bedru je bila prekretnica u historiji do

tada male muslimanske

zajednice. Nakon nje muslimani preuzimaju

najvažniju ulogu u historijskim kretanjima tog

i puno šireg područja.


42

Zelena transferzala Albanska Gora: Šištavecu u zijaret

Piše: Refki Alija

Kada se iz Kruševa, dvadesetak kilometara južno od Draga-ša, krene desno preko rijeke,

dočekuje vas dosta loš makadam po kome mogu da se kreću samo dži-povi, traktori ili “visočija” kola. To je put koji je vodio do nekadašnje karaule JNA “Jasika” na granici sa Republikom Albanijom. Kada se nakon dvadesetak minuta stigne na vrh, na 1.360 metara nadmor-ske visine, pojavljuje se ogromna i veleljepna visoravan. Na putu, gdje ostavljamo kombi, pošto se kolima ne smije dalje, granica je obilježena sa tri kupe kamena.

Neumoljivi komandir

U neposrednoj blizini nedav-no je izgrađena moderna zgrada. Komandir, tako nam se predsta-vio, kaže da ne možemo dalje iako uredno dobija lične karte, što je dovoljno mještanima ovog kraja da prođu, međutim ne pušta nas dalje. Kaže da “sporazum između Albanije i Kosova podrazumijeva da granicu sa ličnom kartom mogu da prolaze samo oni mještani koji se nalaze u prečniku od 15 kilometara”. Pošto smo mi iz 40-ak kilometara uda-ljenog Prizrena dalje ne možemo. Moramo se vratiti na Vrbnicu, gdje se nalazi zvanični granični prelaz. “Ovaj je samo za okolno stanovniš-tvo”, pojašnajva nam komandir.

Na naše insistiranje da nas pusti, komandir zove svog nadređenog koji odo-brava da prođemo i odemo do Šištaveca, jednog od brava da prođemo i odemo do Šištaveca, jednog od brava da prođemo i odemo

devet goranskih sela koje je svojevremeno pripojeno Albaniji. Dan je prelijep. Visoravan također. U da-ljini se vide bunkeri, svje-doci prohujalog vremena i “gvozdene zavjese” izme-đu tadašnje Jugoslavije i Albanije. Samo stotinjak metara od novoizgrađe-ne albanske pogranične zgrade, s druge strane – kosovske strane, posmatramo nesvakidašnji prizor – zaboravljen prije nekoliko decenija. Dvije žene srpom žanju zob. Sredovječni muškarac vezuje snopove, sve izgleda kao prije pola vijeka, samo nema pjesme. Mlađa žena, vjerovatno djevojka, ima voj-ničke pantalone na sebi. Na glavi joj je kačket sa podužim prednjim di-jelom a odozgo marama. Naknadno smo vidjeli da se sve mlade djevoj-ke tako nose u selu. Ovdje je “belo”lice, neoprženo suncem izgleda i da-lje na cijeni kao nekada. Djevojke, koje su ovdje i dalje najveća radna snaga, ljubomorno čuvaju to “svoje bogatstvo”.

Šištavečka idila

“U Šištavecu trenutno živi oko 250 domaćisntava. Iselilo se odavde još oko 600 familija. Sada žive u Kuksu, Tirani, Londonu. Ovdje živimo od poljopri-vrede i stočarstva. Sada, ljeti beremo borovnice i druge šumske plodo-ve”, kaže nam sredovječni muškarac ne predstaviv-ši se pošto žuri da poveže snopove.

Do sela ima još oko kilometar. Sve je obrađeno. Osim ječma, raži i zobi najčešća kultura je krompir. Krompir je zasijan na ne-kim parcelama i po hektar. Ne vidi se da je prskan protiv “krompirove zlatice”. Znači sve je prirodno i ne-zagađeno. Usput srećemo nekoliko žena, odnosno djevojaka koje na konjima nose sijeno i ne govore sa strancima. Samo nagnu glavu i pro-đu. Unaokolo su bunkeri koji i dalje svjedoče o prošlom vremenu Envera Hodže. Stižemo ispred Šištaveca na svjedoče o prošlom vremenu Envera

d Šištaveca na svjedoče o prošlom vremenu Envera

nekoliko stotina metara. Slika kao iz bajke. Nekoliko kuća, možda pojata, pokrivene su slamom. Dvije žene ža-nju a iznad Šištaveca se uzdiže po-pokrivene su slamom. Dvije žene ža-nju a iznad Šištaveca se uzdiže po-pokrivene su slamom. Dvije žene ža-

visoka planina, ali bez šume. Jasni

Sada živimo ljirno - slobodnoU Šištavecu trenutno živi oko 250 domaćinstava. Šištavec jedno od devet goranskih sela svojevremeno pripojenih Albaniji. Kosovskom dijelu Gore pripada 18 sela


I dok devojke i udate žene,

obučene pretežno u trenerke i pantalone, stalno vrve selom sa srpovima, vilama ili

konjima noseći sijeno, mladići dosta moderno obučeni, sjede i ne rade ništa.

su tragovi stočnih puteva. Sa druge strane, ograđen bodljikavom žicom, nalazi se stadion za male sportove. Odatle se kao na dlanu vidi cijela visoravan.

Ismailj Sopi, mještanin Kruševa koji je meni i još trojici znatiželj-nika bio vodič i do granice nas do-vezao kombijem, podsjeća nas da je Šištavec jedno od devet goran-vezao kombijem, podsjeća nas da je Šištavec jedno od devet goran-vezao kombijem, podsjeća nas da

skih sela svojevremeno pripojenih Albaniji. “Kosovskom dijelu Gore pripada 18 sela. Urvić i Jalovlajne u Makedoniji i devet ih je u Albaniji: Šištavec, Borje, Orešek, Zapod, Makedoniji i devet ih je u Albaniji: Šištavec, Borje, Orešek, Zapod, Makedoniji i devet ih je u Albaniji:

Košarište. Najveći broj naših narod-nih pjesama i kazivanja potiču upra-vo iz Šištaveca, Kruševa i Broda”, nih pjesama i kazivanja potiču upra-vo iz Šištaveca, Kruševa i Broda”, nih pjesama i kazivanja potiču upra-

kaže Sopi koji naglašava da su se nje-govi svojevremeno u Kruševo doseli-li iz Albanije.

Otvaranje granice sa Albanijom omogućili im je, veli on, da se pove-žu višedecenijske rodbinske i ostale veze. “Trenutno se ja više družim sa mještanima Šištaveca, nego sa veze. “Trenutno se ja više družim

Šištaveca, nego sa veze. “Trenutno se ja više družim

komšijama iz obližnje Globočice ili Restelice u kosovskom dijelu Gore. Pošto smo bili pečalbari, nostalgični

43

Albanska Gora: Šištavecu u zijaret

Sada živimo ljirno - slobodno

smo pa volimo da dođemo ovdje i vidimo kako je to nekada, pri-je više decenije, izgledalo kod nas. Podmlađujemo se tako, gledajući njihovu tradi-ciju, nošnju i prisjećamo se kako je to sve nekada kod nas izgledalo. U naš, kosvski dio Gore, posljed-njih godina udaje se veliki broj djevojaka odavde iz ovih sela u Albaniji. Samo u Brodu, ako se ne varam, udalo ih se 20-ak. Mladi momci su odavde pobjegli, najviše ih je u Londonu,

djevojke su ostale same i traže nači-na da se udaju”, kaže Sopi žaleći se što ne mogu kolima da prolaze gra-

nicu. To bi im omogućilo još bolje ekonomske i dru-ge veze.

Na samom ulasku u selo vidni su ostaci ogro-mnih skladišta, magaci-na gdje se čuvao krompir, brašno i ostale životne namirnice u doba Envera Hodže. Kuća ima pokrive-nih crijepom, ali i plehom. Naravno i slamom. Sa de-sne strane je velika škola. Ima poveće dvorište, ko-ševe i stative. Rekoše da je to osnovna i srednja škola. Srednju, na albanskom na-ravno, pohađaju učenici iz ostalih dijelova ovoga kra-ja koji potpada pod oblast

Kuksa, mada je Šištavec zasebna op-ština i ima zgradu od nekoliko pro-storija gdje se mogu podići osnovna dokumenta.

“Trenutno živimo malo bolje nego u komunističkom vaktu. U vrijeme Envera Hodže nismo mo-gli da vidimo gdje je Kruševo. Sada živimo ljirno (slobodno). Niko nas ne sprečava da idemo i vraćamo se. Meni su dva sina otišla u London i dobro žive. Pomažu meni i ostalim članovima familije. Dobro je sada. Ne možemo da se požalimo” , tvrdi Češit Adžija kome ćerka sa brda viče i prebacuje da ne govori sa stranci-ma. Sa lijeve i desne strane ima dosta


Treba nam 26 hiljada eura za munaru. To bi nam

mnogo značilo da se ezan u našem selu čuje poslije 65 godina.

Apelujem na ljude dobre

volje da nam pomognu da uspijemo u

ovom našem nijjetu.

starih kuća. Sedmoro-osmoro djece igraju neku igru. Mnoga djeca ov-dje imaju imena iz latinoameričkih serija. Kažu da do sedme godine, dakle, dok ne pođu u školu, ne zna-ju ni jednu albansku riječ. Treba se međutim dobro napregnuti kako se razumjelo šta govore. U centru sela je nešto poput trga. Na nekim jed-nospratnim zgradama i dalje piše “Živeo marksizam i lenjinizam” , nospratnim zg“Živeo marksizam i lenjinizam” , nospratnim zg adama i dalje piše “Živeo marksizam i lenjinizam” ,

adama i dalje piše

“Živeo socijalizam”. Naspram toga, “Živeo marksizam i lenjinizam” , “Živeo socijalizam”. Naspram toga, “Živeo marksizam i lenjinizam” ,

na daljini od najviše dva i po kilo-metra je Novo Selo, jedino selo na-stanjeno albanskim življem u ovom kraju. Iz dosta moderenog džipa čuje se goranska muzika. Jedan od mladi-ća, reče da studira u Blagojevgradu u Bugarskoj, na američkom univer-zitetu. Rodom je odavde, ali njegovi poodavno žive u Tirani. Kada završi studije planira da se zaposli negdje u Tirani. Ostali momci čekaju da se nekako domognu inostranstva. Bilo da se ožene sa nekom od onih devojaka koje već imaju papire, ili ilegalno odu odavde. I dok djevoj-ke i udate žene, obučene pretežno u trenerke i pantalone, stalno vrve se-lom sa srpovima, vilama ili konjima noseći sijeno, mladići dosta moderno obučeni, sjede i ne rade ništa.

Džamija bez munare

Dominantno mjesto na trgu za-uzima džamija. Samo je odzidana betonskim blokovima i postavljeno joj je kube od bijelog pleha. Lijepo izgleda. “Nedostaje nam još mu-nara. Imamo projekat, ali nemamo više para. Mi iz dijaspore prije ne-koliko godina inicirali smo izgrad-nju džamije, ali iscrpjeli smo se

44

Koristimo ovu priliku da pozo-Koristimo ovu priliku da pozo-Kvemo i obavijestimo sve one Kvemo i obavijestimo sve one Kkoji su spremni pomoći muslima-nima iz sela Šištavec da dovrše iz-koji su spremni pomoći muslima-nima iz sela Šištavec da dovrše iz-koji su spremni pomoći muslima-

gradnju svoje prve džamije, odno-sno da izgrade munaru i da se sa

Pomozimo izgradnju šištavečke džamije

nje po prvi put nakon 65 godina zauči ezan, da to mogu učiniti pu-tem naše redakcije ili preko našeg saradnika Refki Alije kojeg možete kontaktirati putem e-maila: [email protected].

Škola u Šištavecu

više. Treba nam 26 hiljada eura za munaru. To bi nam mnogo značilo da se ezan u našem selu čuje poslije 65 godina. Apelujem na ljude dobre volje da nam pomognu da uspijemo u ovom našem nijjetu. Spremni smo na svaki vid saradnje kako bismo bar mlađim generacijama omogućili da spoznaju našu vjeru pošto nama iz poznatih razloga je to bilo zabra-njeno”, kaže Hurmet Uka, nekada visoki oficir specijalnih snaga vojske i policije Republike Albanije, sada

nastanjen u jednoj zapadnoevrpskoj državi. On svakog ljeta dolazi u rodni kraj. Dosta emotivno govori o periodu kada je ovdje bilo “drugo vrijeme”. Veoma je komunikativan, ali vojnički oprezan, iako je vojsku napustio prije više od 10 godina, kod njega je tako primetan. “Naše komšije iz Novog Sela su uspjeli da sagrade i džamiju i munaru. Mi ni-smo u toj mogućnosti. Verujem da će se naći neko ko će nam pomo-ći”, kaže Uka dok nas časti sokom jer je to bilo desetak dana prije ra-mazana. Već se približavao akšam i trebalo se vraćati natrag. Uka nas, onako veseo i pričljiv, ispraća do izlaska iz sela. Na tom putu na če-smi vidimo stariju ženu obučenu u vunenim bošćama. Prala je ovčiju kožu kako bi od nje napravila poste-kiju. Opraštamo se od Uke i za 20-ak minuta stižemo do granice. Sada nas niko ne zaustavlja. Ipak, iz zgra-de iziđe uniformisani čovjek kome je Uka telefonom javio da ćemo mi ostati malo duže nego što su nam oni dozvolili, vrati nam lične karte i mi nastavismo ka Kruševu. Kada smo nakon 45 minuta stigli u selo, petnaestak žena i djece iz Šištaveca na otkupnoj stanici prodavali su borovnice. Rekoše da je cijena bila euro i 40 a u Prizrenu je bila dva eura.


45

Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehonić

Autonomija Sandžaka je iznova Autonomija Sandžaka je iznova Aobjedinila srpsku javnost, političa-Aobjedinila srpsku javnost, političa-Are, analitičare, medije i bošnjačke Are, analitičare, medije i bošnjačke Afoteljaše. Svi oni su na nož dočekali for-miranje inicijativnog odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka i ponovno pokretanje priče o rješavanju statusa San-džaka. Zalaganje za autonomnost San-džaka nije bez korijena i argumenata. Va-ljda je i to jedan od razloga ovako burne antisandžačke histerije u kojoj se protago-nisti jedne sasvim legalne evropske ideje anatemišu, proglašavaju secesionistima, teroristima, ratnohuškačima. Međutim, ni to nije novo za Sandžak i Bošnjake. Kada je davne 1917. godine donijeta po-znata Sjenička deklaracija u kojoj je zbog specifičnog historijskog trenutka traženo rješavanje pitanja Sandžaka, odnosno uvažavanja njegove specifičnosti i blisko-sti sa Bosnom i Hercegovinom, sandžački prvaci, potpisnici ove deklaracije su na još teži način predstavljani u javnosti Srbije. Nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrva-ta i Slovenaca 1918. godine, srpski režim je ovu Konferenciju proglasio “austrofil-skom”, a njene učesnike optužio za vele-izdaju. Srpski režim je većinu učesnika ove konferencije uhapsio, međutim, priti-skom bošnjačkih poslanika oni su kasnije pušteni na slobodu, dok je bjelopoljski gradonačelnik Hilmi-beg Kajabegović 1918. godine, zajedno sa austrijskom voj-skom, prebjegao u Bosnu. Nakon pet go-dina provedenih u Sarajevu, Hilmi-beg je uspio da od srpskog generala Stepe Ste-panovića, čije je sjedište bilo u Sarajevu, dobije dozvolu za povratak u svoje rodno Akovo (Bijelo Polje). No, Crnogorci su ga sa još šestoricom njegovih pratilaca, u novembru 1924. godine, ubili i rasko-madali. Dakle, srpski, kao i crnogorski režim zavisno od mogućnosti i trenutka, obračunavali su se na najgrublji način sa

onim sandžačkim prvacima koji su tražili i minimum prava za svoj narod. Iz ovih primjera, kao i primjera partizanske au-tonomije Sandžaka, pa sve do referenduma 1991. godine o autonomiji Sandžaka, vidi se kontinuitet borbe za autono-mnost ove regije. Ipak, u po-sljednjim dešavanjima postoji nešto novo, što ne bilježi san-džačka historija. Po prvi put zajedno u isti glas sa srpskim i crnogorskim režimom avaz protiv Sandžaka su pustili i pojedini Bošnjaci. Izjave o Sandžaku kao “opasnoj baj-ci”, “priči gubitnika”, “davno prošlom vremenu” su davali od Mehe Omerovića koji gle čuda nije ni Sandžaklija, pre-ko Ljajića, Džudževića, pa sve do Đukanovićevih privatnih Bošnjaka, od kojih je jedan izvjesni Mevludin Nuhodžić poslanik DPS iz Bijelog Polja, grada iz kojeg su iznikli veliki borci za sandžačku autono-miju, pomenuti Hilmi-beg Kajabegović i Rifat Burdžo-vić Tršo. Veselnik Nuhodžić i ostale bošnjačke antisandža-klije iz jednog i drugog dijela Sandžaka zaboravljaju odakle su potekli, hoće da nam objasne da su gubitnici naši i njihovi djedovi koji su ubijani zbog te ideje. To je zapravo i logič-no očekivati od ljudi kojima se ideja zove fotelja. Za njih nije “opasna bajka” i “priča gubitnika” kada na temelju genocida nad Bošnjacima izgradite Republiku Srpsku i još tražite njenu samostalnost, nego kada tražite autonomiju i prava po evropskim standardima za regiju koja ima svoje hi-storijske osobenosti. Ipak, ovakva sandža-kofobija govori nam o ispravnosti našeg puta. Više nego ikada trebamo biti svjesni

svojih prava, tim prije što su nam ugro-žena. A ideja autonomnosti Sandžaka je žeravica koju ako držiš prži, a ako pustiš

ugasi se. S ponosom smo tu žeravicu prihvatili od naših predaka i s ponosom je držimo i od nje ne odustajemo. Danas u našem zahtjevu mogu stojati iste one riječi koje je Sulejman Ugljanin kao predsjednik Boš-njačkog nacionalnog vijeća Sandžaka uputio saveznim i republičkim organima tadaš-nje SRJ 1999. godine. “Želimo republičkim organima tadaš-nje SRJ 1999. godine. “Želimo republičkim organima tadaš-

vas posjetiti da je donošenjem Ustava Bošnjacima protiv nji-hove volje i njihove saglasnosti, oduzeto ranije stečeno pravo konstitutivnog naroda. Da-nas Bošnjaci nemaju nikakav status. Bošnjaci u Sandžaku i drugim dijelovima države, čine dio jedinstvenog nacio-nalnog korpusa sa Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, koji su u bivšoj SFRJ bili državo-tvoran i konstitutivni narod... U to ime, pozivamo vas da u skladu sa vašim ovlašćenjima pokrenete postupak za rješa-vanje statusa Sandžaka i statu-sa Bošnjaka. U cilju izgradnje slobodnog multinacionalnog,

multikulturalnog, multikonfesionalnog i demokratskog društva, Bošnjačko naci-onalno vijeće Sandžaka ostaje otvoreno i spremno za dijalog”, piše u pismu Su-lejmana Ugljanina, tadašnjeg predsjedni-ka BNV, a sadašnjeg ministra u srpskoj Vladi. On je danas od ovih riječi odustao, kao što je odustao Ljajić od referenduma o autonomiji, koji je zajedno sa sadašnjim kolegom Ugljaninom sproveo u Sandža-ku. U međuvremenu ove ideje zamijenili su sa beogradskim foteljama iz kojih izgle-da moraš i misliti i pričati beogradski.

Autonomija Sandžaka je test za izdajnike

Ideja autonomnosti Sandžaka je

žeravica koju ako držiš prži, a ako pustiš ugasi se. S

ponosom smo tu žeravicu prihvatili od

naših predaka i s ponosom je držimo i od nje ne odustajemo.


46

ZločinLogoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine (V dio)

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo je stranica teške sudbine muslimana, islama i Bošnjaka u Bosanskoj Krajini. Govor je

o ljudima, imamima, koji su slika i prilika svoga naroda od kojeg su po-tekli, sa kojim su radili, o ljudima koji su učili Vjeri i dobroti. Sam tekst je više šutnja ili mukli jek i uzdah mu-čenih, ranjenih, poniženih i na grozan način ubijenih pravednika. Nije bilo odlučnog osuđivanja zločinaca koji su najgore stvari nad njima svjesno i bez povoda počinili.

Imami i medresalije u koncentracionim logorima

Jugo Rešad, imam u Humićima kod Ključa, zatočenik srpskog kon-centracionog logora na Manjači. Oslobođen je u oktobru 1992. Trajno

je narušeno njegovo zdravlje od po-sljedica mučenja u konclogoru. Izjava Rešad ef. Juge.

“Radio sam kao imam kod Ključa. Za vrijeme stradanja muslimanskog na-roda na ovom terenu lično sam zatečen sa narodom u tim stradanjima. Negdje je pošlo zlo da se dešava oko Hadžijskog bajrama. Bajram-namaz nismo klanja-li, jer niko nije smio da dođe u dža-miju zbog prijetnji nekih bandi koje su odvodile muslimane. Pošlo je nago-re kada je SUP dao ultimatum da se preda oružje kog nismo imali. Obavili smo dosta razgovora sa predstavnicima srpskog naroda i uvijek su nam jamčili mir i slobodan život. Nažalost, sve je to išlo smišljeno da se muslimanski narod ustraši, fizički onesposobi, vjerski one-mogući da izvršava obaveze, materijalno osiromaši. Sve su to i uspjeli četnici koji su se služili svim zvjerstvima. Počeli su odvoditi omladince u SUP Ključ i čini-ti najveća zvjerstva nad njima. Ponovo su dali ultimatum da se preda oružje u protivnom neće ostati nijedan musli-man i muslimanka. Džematlije su pre-dale oružje jer nisu mogli više gledati sinove krvave i prebijene. Poslije toga naišla je vojska sa dva transportera i pješadijom. svi su imali maske na licu. Naredili su da svi muslimani izađu iz kuća: žene, djeca, starci. Sve su postrojili uz zid i pucali iznad glava da bi zastraši-li narod. Tukli su sinove pred majkama raznim predmetima. U jednom zaseoku džemata Humići u Prhovu isti dan su na zvjerski način zaklali, mučili i ubili preko pedeset muškaraca, žena i djece. Poslije tog zločina u taj zaseok nikome od muslimana nije bio dozvoljen pri-stup. Zakopali su ih u zajedničku grob-nicu nakon desetak dana i bagerom ih zagrnuli. Pretresli su moj stan, razbijali su, pucali, bacali i derali Kur’an i knjige. Poslije toga, ponovo odvođenje, ispitiva-nje, tuča u SUP-u Ključ. Nailazi i druga

četnička vojska koja postrojava, strijelja, tuče. Ubijene muslimane ne smijemo sahranjivati sa dženazom. Dana 18. juna 1992. dolaze da hapse mene, opkoljavaju kuću sa automatima na gotovs. Odvode me u SUP Ključ gdje počinje ispitiva-nje i maltretiranje. Nude mi odmah da budem dobar, kulturan, pametan a ne tvrdoglav. “Ako budeš takav uradićemo ti ono što želiš, da te odvezemo gdje god hoćeš i tebe i porodicu, uprotivnom bićeš ubijen poslije kad ti zakoljemo djecu i ženu”, govorili su. Tražili su da im kažem za oružje, za organizaciju, za vođe. Na sve sam to odgovarao da ne znam i da to nije moj posao. Poslali su me u ćeliju sa riječima da ću tražiti kap vode. Ponovo su me pozvali nakon dva sata. Pitali su me da li sam znao u će-liji išta. Rekao sam da ne znam ništa. Isleđivao me neki vojvoda kom nisam znao ni ime ni prezime, samo znam da je radio u SUP-u Sarajevo. Pozvao je po-licajce riječima: ‘Dođite braćo da hodžu deremo’. Došlo ih je šestorica i naredi-li da skinem jaknu. Nisam uspio ni da pogledam oko sebe, počeli su udarci sa svih strana. Tukli su nogama, palica-ma, drvenim predmetima, kundakom od puške. To je trajalo dva sata dok se nisam onesvijestio. Vukli su me do će-lije. Drugi dan ponovo su me pozvali i pitali da li sam došao sebi i da li ću biti dobar. Ponovo nisam mogao odgovara-ti na pitanja koja su bila protiv musli-manskog naroda. Naredili su mi da se krstim, što sam odbio. Ponovo su me tukli, njih desetak, tri sata, onesvijestio sam se. Posuli su me vodom, došao sam sebi, ponovo me tuku, ponovo gubljenje svijesti. Odvoze me u ćeliju. Treći dan me ponovo izvode, prijete strijeljanjem, tuku, onesvješćuju me. Traže od mene potpis: da potpišem da smo krivi, mi-slim, za stradanje muslimanskog naro-da. Nisam htio da potpišem. Tuku me po glavi puškom. Padam u nesvijest,

Zatočeni imami i učenici Medrese u koncentracionim logorimaNastavljamo sa obrađivanjem ratnih zločina nad imamima i učenicima Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske Krajine. Ovu temu obrađujemo na osnovu iscrpnog materijala koji nam je ustupio uvaženi Muharem ef. Omerdić, autor knjige “Imami šehidi” i najbolji poznavalac ove teme u BiH


47

odvlače me u ćeliju. Četvrti dan dola-ze u ćeliju, ucjenjuju ubistvom djece i žene. Odvode me u sobu gdje me krste, tuku. Brojao sam četvrti dan palice po glavi i nabrojio oko 400. Pao sam u be-svjesno stanje, odvukli su me u ćeliju i više nisam bio pokretan. Nisam mogao ni jednim dijelom tijela da mrdnem. Došli su peti dan po mene ali se nisam mogao dići, pa su me trojica iznijeli na drugi sprat i ubacili u sobu. Došlo ih je trinaest, tražili da potpišem da smo mi učinili zločin protiv svog naroda. To sam odbio. Ponovo su me počeli tući. Nisam pristao i poslije tuče da potpi-šem. Nastavili su da me tuku i tražili da se prekstim. Nisam mogao ni ruke da dižem i uz njihovu pomoć sam se mo-rao prekrstiti. Nisu mi davali hranu ni vodu pet dana i pet noći. Trinaesti dan sam bio onesviješten. Trinaesti dan sam odvežen u bolnicu Ključ. Probudio sam se nakon dužeg vremena i intervencije jednog ljekara od 35-40 god. koji se zgrozio na postupke zločinaca. Čuo sam jednog ljekara od 35-40 god. koji se zgrozio na postupke zločinaca. Čuo sam jednog ljekara od 35-40 god. koji se

kad su me preuzimali da im je rekao da me više ne tuku jer sam ubijen. Naveče su me pokupili oko 11 sati i prevezli na Manjaču uz razne provokacije.

Na Manjači u logoru nalazim 2.000 muslimana koji su bili gladni, iznemo-gli, pretučeni. Zvali su me na isleđiva-nje, tražili saradnju. Rekao mi je kape-tan: ‘Svjestan si mjesta gdje se nalaziš. Ovo je logor. Ako ne pristaneš, bićeš ubijen.’ Saradnja se odnosila u tome da muslimanima kad se vratimo u dotične džemate govorimo o nastavku sarad-nje između dva naroda. Da se ekstremi ubuduće prijave i da se potpiše lojalnost. Te naše izjave pod prisilom su snimili kamerom i potpisom na otkucanom li-stu. U logoru je bilo užasno. Ljudi su bili na granici smrti od gladi, žeđi, pili smo mokraću. Poslije toga svega oslobo-đen sam i preuzeo me “Merhamet”. U Banja Luci nismo imali nikakve slobo-de. Bili smo hapšeni, privođeni. Narod Banja Luke je gladan i nalazi se u teš-kom stanju. Primio sam 2.000 palica. Mokrio sam 15 dana krv...”

Mahmuljin Ilijas, imam u Kalatama kod Prijedora, za-točenik srpskog koncentraci-onog logora u Trnopolju kod Prijedora. Od posljedica lo-gorskog života umro je 1997. godine.

Merdžanić Ramiz, imam u Čejrecima kod Prijedora; u ljeto 1992. odveden u kon-clogor a potom deportiran u Hrvatsku. Od posljedica logorskog života teško je obo-lio; umro je 2000. godine.

Mešanović Mustafa, imam u Bošćeni kod Prijedora, od 20. jula 1992. zatoče-nik srpskog konclogora u Trnopolju.

Mujkanović Esad, imam u Srednjim Jakupovićima, OIZ Kozarac, od kraja maja 1992. zatočenik srpskih konclo-gora Omarska i na Manjači. Oslobođen je u oktobru 1992. godine. Izjava Esad-ef. Mujkanovića. “Dana 12. juna 1992. priveden sam zajedno sa bratom, jednim radnim kolegom i nekoliko komšija u sa-birni logor u Trnopolju pod izgovorom da idemo na kraći razgovor i da se vraća-mo kući, ali to je potrajalo predugo. Isti dan odvode nas u logor “Keraterm” gdje smo dočekani batinama koje su kao prve teško padale. Narednog dana u rano ju-tro izvode mene i pomenutog radnog ko-legu Avdić Faruka, te nas tjeraju da kle-knemo na koljena i tad nastaje ponovno batinjanje punih 10 minuta. Narednog dana ponovo nas pozivaju i odvode na ispitivanje i tu nas tjeraju da govorimo, čak što sigurno i nije istina, protiv na-ših ljudi. Poslije ispitivanja, sa manjom grupom, odvode nas za “Omarsku” gdje nastaju prave ovozemaljske patnje.

Bivamo smještani u takozvanu “bije-lu kuću” gdje ostajemo punih pet dana, i tu provodimo najteže dane u cijelom boravku u logoru. Tako mi Allaha, bilo je momenata kada sam učio smrtnički šehadet, jer sam mislio kada me izvedu na redovno batinjanje da se neću živ vratiti. Za vrijeme boravka u tzv. “bije-loj kući” bio sam izveden i pretučen tri puta i vjerujte, tako mi Allaha, molio

sam kada me tuku da to bude palica, jer palica je nešto smiješno u odnosu na druge rekvizite za batinjanje. S ob-zirom da je vama poznato da je hrana u logoru bila užasno slaba, glad me je natjerala da jedan dan idem dva puta na ručak. Kada sam otišao drugi put i završio sa objedovanjem moj komšija, koji je od mene udaljen oko 1 km sprijateljio se sa četnicima radi svojih in-teresa i ocvikao me straži od kojih sam dobio finu porciju batina. Poslije mene u tzv. “bijeloj kući” je bilo užasno. Prostorija 16 m2 a 50 osoba. Tokom noći vršili smo nuždu u jednu kantu koju bi ujutro ispraznili i oprali, te tokom dana pili vodu iz te iste posu-de. Ni u snu nismo smjeli tra-žiti da idemo u WC, jer ko bi to učinio dobio bi takve bati-ne da se ne bi mogao vratiti sam. Dan u “Omarskoj” se nekako mogao i durati, bilo

je svega, ali zato noć je bila smrt. Nikada nisam bio siguran da me neće izvesti i premlatiti a u najgorem slučaju - ubiti. Tako mi Allaha, vjerujte, za mene batine nisu predstavljale neku veliku opasnost naspram onog što smo gledali i slušali. Gledali smo kako ubijaju na naše oči, a ono što smo slušali je užasno, jer slušati krikove ljudi koje su mučili i ubijali su žalosni, a ti krikovi su izluđivali. U logo-ru “Omarska” pod takvom sam tortu-rom proveo nepuna dva mjeseca.”

Mustafić Šerif, imam na rom proveo nepuna dva mjeseca.”

Mustafić Šerif, imam na rom proveo nepuna dva mjeseca.”

Hambarima, Prijedora, zatočenik kon-centracionih logora “Omarska” i na Manjači.

Porča Atif, ima u Gornjim Jakupovićima, Kozarac, krajem maja 1992. odveden u konclogor “Omarska”, a potom u konclogor na Manjači.

Rušidi hfz. Ismail-ef., rođen u Tetovu, Makedonija, 15. januara 1930.; poznat je po nadimku “hafiz Makedonac”, cijeli radni vijek je proveo u Bosni, a veći dio na području Kozarca; rat ga je zatekao na dužnosti imama u džematu Mutnik - Grad, OIZ Kozarac; četnici su ga zajedno sa njegovom poro-dicom odveli u maju 1992. u konclogor Trnopolje. Nakon izlaska iz logora od-lazi u Francusku gdje je umro 24. febru-ara 1999. Ukopan je devet dana kasnije u haremu Mutničke džamije, Kozarac, po njegovoj oporuci.

Spahić Mirsad, imam u Gornjoj Sanici kod Ključa, zatočenik srpskih zločinaca u koncentracionom logoru u Ključu.

Tako mi Allaha, bilo

je momenata kada sam

učio smrtnički šehadet, jer sam mislio

kada me izvedu na redovno

batinjanje da se neću živ

vratiti.


48

Zemira Gorinjac, koordinator akcije prikupljanja pomoći za Palestinu u USK Na Unsko-sanskom kantonu je

pokrenuta intenzivna akcija za pomoć narodu Gaze pod mo-

tom “Jedna cigla od tebe za Gazu” a s nazivom “Flotilla slobode 2”Ostali krajevi BiH još uvijek nisu toliko upoznati s ovom akcijom, o kakvoj akciji se zapravo radi?Gorinjac: Organizator ove akcije na svjetskom nivou je The European Campaign to End the Siege on Gaza -ECESG (Evropska kampanja za uki-danje blokade Gazi) iz Brisela u kojoj su uključene brojne humanitarne organi-zacije, s namjerom da nekoliko brodova koji će nositi humanitarnu pomoć kre-nu prema Gazi, a u isto vrijeme bi 18. septembra krenuo i konvoj kopnenim putem čiji je organizator Viva Palestine.

Do početka jula 9.000 osoba, mu-slimana i nemuslimana, su aplicirali da žele učestvovati u flotilli, bez obzira na sve što se desilo prvoj flotilli koja je napadnuta od strane Izraela. Ko želi da sazna detalje dovoljno je da u internet pretraživaču ukuca “Freedom Flotilla 2”.Kako ste se Vi pridružili ovoj akciji?Gorinjac: Preko Udruženja Svitanje iz Sarajeva stigao je poziv da se poku-ša iz BiH poslati jedan brod za Gazu koji bi se zvao Srebrenica, što nije ne-moguće kad bi se stvarno uložio zajed-nički trud. Ja sam za ovu akciju saznala preko drugih ljudi kojima je bio upu-ćen direktan poziv, s tim da sam se ja dobrovoljno prijavila za aktivan rad u ovoj akciji. Napravila sam plan aktiv-nosti za USK, te sam mjesec dana samo vršila koordinaciju i kontakte u općina-ma USK-a. Ovoj akciji iz USK-a su se odazvali: iz Bihaća organizacije Žene sa ma USK-a. Ovoj akciji iz USK-a su se odazvali: iz Bihaća organizacije Žene sa ma USK-a. Ovoj akciji iz USK-a su se

Une, Udruženje antifašista i Islamski pedagoški fakultet, iz Bosanske Krupe Udruženje Vatan, iz Sanskog Mosta Udruženje OKC ATIS i Medžlis IZ Sanski Most.Kako ste kao pojedinac mogli preu-zeti ovako velik teret? Da li iza Vas stoji neka organizacija?

IntervjuPolitika

Pomozite Pakistanuda se ne bi radikalizovaoPiše: Halil Senusija

Počela su da zvone zvona uzbu-ne. Džemat-i-islami, islamska partija u Pakistanu, pruža naj-

veću pomoć milionima pogođenih u Pakistanu, pa humana savjest svijeta napokon počinje da shvaća posljedi-ce.

Dok ljudi umiru od kolere i nedo-statka pitke vode, očito da to mnoge ne uznemirava. Sve dok to ne postane prijetnja uzdrmanim marionetskim režimima instalisanim u zemljama trećeg svijeta.

Mada je javnost žestoko alarmi-rana brojem ljudi pogođenih popla-vama u Pakistanu (poginulo preko 1.500 ljudi, 4,6 miliona izbjeglih, a od toga čak 650.000 ljudi nemaju čak ni provizorno sklonište), pomoć se slabo sakuplja i daleko ispod po-treba. Sada kad je postalo očito da su “islamisti” najveća pomoć naro-du i da se narod okreće na njihovu stranu, počinju da se odvrću sirene za pomoć.

Tako njemački Tageszeitung danas Tageszeitung danas Tageszeitungalarmira na naslovnoj stranici član-kom pod naslovom “Islamista, tvoj prijatelj i pomagač”, te navodi u svo-me članku izjave koje treba da ubo-du oči zapadnih političara, kao npr. izjava jednog ljekara: “Ja ne volim vašu demokratiju, ali znam, kada je kod vas katastrofa, da država poma-že.” Akcenat je na “ja ne volim vašu demokratiju”, čisto da se Zapad malo podsjeti, kome prepuštaju Pakistan. “Oni su dobro organizovani i efika-sni pomagači: islamistički dobrovolj-ci. Ali niko ne želi s njima sarađivati.”

To je shvatio naravno i korum-pirani predsjednik Pakistana Asif Ali Zardari (kojem kriza i nije neki događaj, jer je od početka poplava već dva puta putovao u inostranstvo, posljednji put u Rusiju - dok u nor-malnim zemljama političari otkazu-ju sva planirana putovanja čak i u slučaju mnogo manjih katastrofa):

“Postoji mogućnost da će negativne snage iskoristiti situaciju tako što će, recimo, uzeti djecu koja su ostala si-ročad i odvesti ih u svoje kampove i napraviti od njih teroriste sutrašnji-ce.” John Kerry, bivši predsjednički kandidat Demokratske stranke u SAD-u, se također zabrinuo za situ-aciju, obišao neka krizna područja s predsjednikom Pakistana te dodao i svoje strahove Zardarijevim izjavivši: “Mi ne želimo dodatne džihadiste, koji će nastati zbog krize.”

Dakle u tom grmu leži zec. Hiljade poginulih, milioni protje-ranih, djeca koja umiru od kolere, spavaju pod otvorenim nebom, piju zagađenu vodu, sve se to mirno i udobno može pratiti i sa sećije, na malim ekranima, ali, pazi sad - poja-va džihadista! E tu se već mora nešto uraditi. Možda bi dobra opcija bila da borbeni avioni, koji neprestano prelijeću iznad ovog unesrećenog na-roda u pravcu Afganistana i ubijaju “džihadiste”, jednostavno bace koju hidrogensku bombu na taj potenci-jalno “džihadasti” narod, da pobiju sve potencijalne jetime-džihadiste i prekrate im i muke i olakšaju i nji-ma i sebi?! Zapravo i nisu daleko od toga. Američki avioni ustvari usred poplava nastavljaju i sa bombardo-vanjem paštunskih sela na sjeveru Pakistana, dopremajući im njihovu porciju demokratije.

Očito isprepadani uspjehom Hamasa, koji je u najtežim vreme-nima gledao da pomogne svom na-rodu, umjesto da prikuplja političke poene, te upravo na taj način stekao povjerenje glasača na prvim izborima na kojima je učestvovao, zapadnjaci će vjerovatno pokušati da spriječe taj scenario. Koliko neki od njih za-ista brinu zbog teškog stanja naroda pogođenog poplavom zasigurno nije odlučujući faktor u pomoći (jesmo li ikada i mislili da jeste?). Važno je spriječiti “islamiste” da dođu na vlast.


49

Zemira Gorinjac, koordinator akcije prikupljanja pomoći za Palestinu u USK

Gorinjac: Iza mene u ovoj akciji ne sto-ji nikakva organizacija, prijavila sam se kao pojedinac. Najveća podrška mi je prvo Allah, dž.š., a nakon toga da me nije suprug podržavao kroz cijelu akciju ne bi mogla ništa postići. Šta me moti-nije suprug podržavao kroz cijelu akciju ne bi mogla ništa postići. Šta me moti-nije suprug podržavao kroz cijelu akciju

vira za ovo sve? Ljubav prema Allahu. Ja sam to preuzela zato što se bojim Allaha i bojim se stati pred Allaha, a želim Ga vidjeti, želim vidjeti Njegove lice, to je moj san. Tuga i bol patnje pa-lestinskog naroda me prati kroz moju svakodnevnicu. Kad čovjek iščitava i uđe u problematiku Palestine, onda ne možeš više biti miran. Ne može čovjek koji ima srce a da ne da svoj doprinos. Mi Bošnjaci se moramo zaista aktivira-ti. Ja ne mogu da shvatim da smo mi do jučer primali humanitarnu pomoć, nosili garderobu koja je nečiji poklon, dobijali igračke, toliko se tome rado-vali i toliko za tim vapili. Ja ne mogu da shvatim da su ljudi zaboravili sve to, stvarno ne mogu. Ja kao individua, kao Allahov rob, kao vjernik maksimalno što mogu jeste da se suosjećam s tim ljudima.

Ljudi ne suosjećaju. I oni koji su upoznati s problematikom, to ih drži na momenat, ljudi plaču, i to je to, a sutradan žive ponovo kao da gledaju neki film. Znači nisu razvili u sebi, ne njeguju i ne odgajaju se u tom duhu. A to je u zapadnom svijetu tradicija. Mi tu tradiciju moramo razviti ako želi-mo živjeti islam, ako kažemo da smo muslimani. Kada pogledamo Zapad, dolazimo da zaključka da njih moti-vira isključivo humanizam. Šta moti-dolazimo da zaključka da njih moti-vira isključivo humanizam. Šta moti-dolazimo da zaključka da njih moti-

vira engleskog parlamentarca George Galloweya, za koga kažu da je okor-jeli humanista. Jednostavno, ostario je boreći se za pravdu. Ne samo za Palestinu, ali u zadnje vrijeme isklju-čivo za Palestinu. Allah zna, možda će i svoj život dati za Palestinu, iako nije još uvijek primio islam. U vrlo bliskim odnosima je s premijerom Palestine Ismailom Hanijom. Trenutno orga-nizuju konvoj kopnenim putem pod organizacijom Viva Palestine. Drugi

primjer je nobelovka iz Irske, a ima koliko god hoćete ta-kvih primjera. U ECESG-u iz Belgije, zamjenica je kr-šćanka. Meni teško pada što mi muslimani većinom nemamo takav nivo svijesti. Hvala Allahu opet nisam sama.Ustanove koje ste kontaktirali koli-ko su vam izlazile u susret?Gorinjac: Unsko-sanska televizija je bila maksimalno kooperativna, radio, njihovi radnici, službenici Općine Bihać također, kome god sam se obrati-la svi su bili susretljivi. Iako nastupam kao pojedinac, preko telefona, samo mi dalje otvaraju put i šalju me odgo-vornim osobama, iako me nikada nisu vidjeli. Samo kažem da sam koordina-tor akcije za Palestinu i oni kažu da ni-kakvih problema nema i valjda su bili upoznati od prije s ovom akcijom koju smo pokrenuli, a Općini sam narav-no i pismeni dopis poslala. U Bihaću smo bili prijatno iznenađeni kada smo od Komrada dobili besplatan štand na trgu i 15 dana besplatnog korištenja jav-ne površine od Općine Bihać, a direk-tor Doma kulture je odobrio besplatno korištenje sale i ozvučenje. Štand smo dobili od 2. do 10. augusta i od 23. do 30. augusta na trgu. Samo za ovu prvu sedmicu na štandu smo prikupili 1.300 KM, ali veća, daleko veća korist jeste reakcija ljudi.

Što se tiče Cazina, direktorica Doma kulture nam je maksimalno izašla u su-sret da besplatno koristimo veliku salu za tribinu na kojoj su gosti bili Nađa Dizdarević i Hatidža Pečenković, predsjednica udruženja Žene sa Une. Također, općina Cazin je za ovu akciju za Gazu donirala 2.000 KM, a i medij-ski je bilo popraćeno. Općina Bužim je također bila jako susretljiva u vezi s or-ganizovanjem tribine, tako da smo i tu besplatno dobili salu za tribinu. Mjesna zajednica B. Otoke je podržala da se i tamo održi tribina, međutim uslo-vi nisu bili baš podobni. Neposredno

Intervju

IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaSilajdžić uputio pismo TadićuKuvajt: pomoć za muškarce koji imaju dvije žene

Tekstovi (islam)Budimo zahvalni na malim stvarimaNadijevanje imena, klanje akika- kurbana i sunnećenje muške djece

Nauka i zanimljivo“Skyfarming” – uzgajanje riže na neboderimaMjesec se smanjuje

IB TVRamazan u turskoj porodici Pogled jednog nemuslimana na hidžabReel bad Arabs


nakon napada na brod Mavi Marmara koji je krenuo iz Turske, Medžlis IZ Bihać organizovao je tribinu u Bihaću u Domu kulture, a povodom ove za-dnje akcije mediji su nas javno podrža-li. Također, Bihaćko muftistvo je dalo svoj doprinos tako što je muftija prvu hutbu u ramazanu posvetio Gazi i pri-kupljanju novčanih sredstava za ovu flotillu, te se nakon džume na sergiji prikupilo oko 850 KM, što mi nikako ne smatramo malim.

Ostatak intervjua pročitajte na www.islambosna.ba

50

IslamnetFašisti svih nacija ujedinjeni u mržnji protiv islama

Bosanska džamija je svjetlost grada Utike

Norveška

SAD

Ovih dana bilježimo dva zanimljiva događaja

iz Norveške i Bosne i Her-cegovine. Naime, nekako u isto vrijeme u Norveškoj u Fredrikstadu i u Bosni i Hercegovini u Tomislavgra-du nepoznati počinioci su na džamijama ispisali uvredlji-ve grafite na račun islama i muslimana. Iako su grafiti ispisani različitim jezicima, iako su počinioci potpuno različitih nacija i toliko uda-ljeni jedni od drugih, njihovi simboli, uvrede i vjerovanja su identič-ni. Kao što se vidi na fotografijama uz ovaj tekst norveško – hrvatski kršćan-ski mrzitelji islama svojim komšijama muslimanima prijete fašizmom. Boš-njaci su već osjetili na svojoj koži svu količinu fašizma kod komšija Hrvata.

Poznato je da su i Norvežani bili za-griženi fašisti. Tamošnji muslimani još nisu bili žrtve tog fašizma. Nadamo se da se to neće nikada dogoditi iako se muslimanima upravo prijeti fašizmom. Fašisti svih nacija su ujedinjeni u mr-žnji protiv islama.

Dok se kampanja širom Amerike rasplamsava protiv gradnje Islam-

skog kulturnog centra u New Yorku, stanovnici Utike ponosno i raširenih ruku prihvaćaju renoviranje stare i napuštane metodističke crkve i njeno adaptiranje u džamiju. Naime, grad Utika je ohrabrio obnovu i adaptaciju stare zgrade, bivše crkve (Trinity Uni-ted Methodist Church), u džamiju. Prije dvije godine ova zgrada je bila u tako lošom stanju da je grad naredio njeno hitno rušenje. Međutim, Bosan-

ska Islamska zajednica Utike u pre-govoru sa gradonačelnikom grada je uspjela otkupiti ovu napuštenu crkvu za simboličnih hiljadu dolara. Proces obnove i renoviranja napuštene crkve je trajao dvije godine da bi napokon ovaj objekat dobio u potpunosti novi izgled, kako enterijera tako i eksterije-ra. Ovako nagizdana i blistava ova dža-mija je svojom ljepotom nadmašila sve objekte grada Utike. Članovi Islamske mija je svojom ljepotom nadmašila sve objekte grada Utike. Članovi Islamske mija je svojom ljepotom nadmašila sve

zajednice Utike nisu žalili svoje vrijeme niti novac. Neprekidno su dobrovoljno radili na ovom objektu od 2008. i go-tovo pola miliona dolara je već uloženo u renovaciju, ove nekad metodističke crkve, koja datira još od davne 1800. godine. “Ova džamija je svjetlost gra-da Utike i jako mi je drago da je ima-mo”, istakao je gradonačelnik Utike. Gradonačelnik Utike David Roefaro je rekao: “Bosanci su uradili prekrasan posao u renovaciji ovog objekta. Oni su svojim marljivim radom i vještinom uspjeli spasiti dragulj iz 18. stoljeća, s kojim su se tadašnji stanovnici grada Utike uveliko ponosili, vratili ponov-no u blistavog neprocjenljivog dragu-lja s kojim se sadašnji stanovnici Utike ponose. Ova džamija je svjetlost grada Utike i jako mi je drago da je imamo”, istakao je gradonačelnik Utike. ( www.bošnjaci.net)

Saudijci imaju veliko humano srce

Saudijska Arabija

Pakistanski muslimani se ovih dana nose sa prevelikim iskuše-

njem koje im donose nezapamćene poplave. Ban Ki Moon, generalni sekretar Ujedinjenih nacija kaže da u svom životu nije vidio veću ka-tastrofu od poplave u Pakistanu. Muslimanima u Pakistanu treba pomoć svake vrste. Hvala Bogu, potrebna pomoć Pakistanu je već počela stizati. Ovom prilikom po-sebno ističemo ulogu i napore Sa-udijske Arabije koja čini sve da po-šalje potrebnu pomoć pakistanskim muslimanima. Dok pišemo ovaj tekst novinske agencije javljaju da je Saudijska Arabija da sada saku-pila i distribuirala pomoć u iznosu oko 200 miliona američkih dolara. Osim toga, Saudijska Arabija je na raspolaganje stavila dvije bolnice za liječenje povrijeđenih Pakista-naca, a brojne spasilačke ekipe za spašavanje se nalaze na terenu. Sa-udijska Arabija je apsolutno najveći donator pomoći Pakistanu. Sau-dijci su još jednom pokazali svoju velikodušnost. Ovaj narod pomaže svakome ko god se nađe u nevolji. Velikodušni saudijski narod se isto ponašao i kada je trebalo pomoći Bosni i Hercegovini. Njihovu po-moć nikada nećemo niti smijemo zaboraviti.


51

Izrael i Turska ojačale ekonomske veze

Albanija do Beograda

Turska

Srbija

Posljednjih mjeseci, odnosno to-kom cijele ove godine, a naročito

nakon izraelskog zločina nad huma-nitarnim konvojom “Flotila”, odnosi između Turske i Izraela su narušeni skoro do prekida svih diplomatskih odnosa. Iako je to tako, ekonom-ska saradnja između ove dvije zemlje

bilježi sasvim drukčije re-zultate. Naime, prema sta-tističkim podacima izvoz izraelske robe u Tursku u posljednjih sedam mjeseci, zaključno sa julom mjese-com, porastao je za čitavih 32 %, dok je uvoz turske robe u Izrael porastao za 30%. Izrael je do kraja jula

ove godine uvezao robe iz Turske u ukupnom iznosu od milijarde i po američkih dolara. Turska je najvaž-niji saveznik Izraela u regiji. Rast ekonomske saradnje u proteklom pe-riodu govori u prilog tome, odnosno da su Izrael i Turska još uvijek vezani jakim vezama.

Srbijanski mediji uz ko-ordinaciju sigurnosnih

službi ovih dana vode jednu veoma zanimljivu i nadasve smiješnu javnu kampanju. Naime, u posljednje vrijeme neoženjeni srpski mladići iz opustjelih srpskih sela sa juga Srbije, u nemogućno-sti da se ožene lokalnim djevojkama, bračnu sreću traže u Albaniji gdje putem specijaliziranih agencija uspješno sklapaju brak sa daleko mlađim Albankama. Tu pojavu srbijanski mediji predstavljaju kao najnoviju albansku strategiju stvaranja velike Albanije. “Kao što su, za evropske prilike, neviđeno visokom stopom nataliteta ‘osvojili’ Kosovo, pa i dobar dio juga Srbije, sada pripremaju sljedeću etapu. Albanke, mahom iz okoline Skadra, preko agencija upoznaju usamljene do-maćine, koji su po pravilu i više od de-set godina stariji od njih. Pošto se nji-hova rodbina uvjeri koliko zemlje ima mladoženja i da je jedini nasljednik, brak se odobrava, budući da je gotovo sigurno da će djevojka da nadživi muža i naslijedi imanje. A kada se to dogodi, za njom će iz Albanije stići rođaci, ili možda i budući muž”, piše beogradski Kurir pozivajući se na izvor iz sigurno-Kurir pozivajući se na izvor iz sigurno-Kurirsnih službi. Srbijanski mediji posebno su zabrinuti jer se Albanke masovno

udaju u Rašku oblast, koja se naslanja na Kosovo, a odnedavno su u potrazi i za đuvegijama iz Toplice. “Vjerovatno tu ima i pravih ljubavi. I to se dešava. Ali, razmislite sad dobro: zbog čega nijedan albansko-srpski brak nije sklo-pljen u istočnoj Srbiji, gdje takođe ima mnogo sela iz kojih su sve djevojke po-bjegle glavom bez obzira? Sve ovo isu-više liči na smišljenu strategiju. Alban-ci sve ovo smišljeno rade, jer će djecu vaspitavati po albanskim običajima”. Po srbijanskim medijima u Srbiji više ne važi ona stara srpska izreka “Srbi-ja do Tokija”, umjesto toga na sceni je “Albanija do Beograda”!

Majmunsko meso – delikates na evropskim soframa

Afrika

Proteklih dana britanski istraži-telji su u zračnoj luci Charles de

Gaulle otkrili ogromne količine di-mljenog majmunskog i krokodilskog mesa kojima je odredište trebala biti Francuska. Pretražujući 134 putni-ka s 29 različitih letova tokom peri-oda od 17 dana, ekipa sačinjena od stručnjaka iz londonskog Zoološkog društva, Kraljevskog veterinarskog koledža i još nekoliko veterinarskih fakulteta pronašla je ni manje ni više nego 270 tona mesa 11 afrič-kih životinjskih vrsta. Najčešće se radi o sušenom majmunskom mesu. Promet ovim mesom je protivzako-

nit. Međutim, sa porastom afričke imigracije u Evropi raste i potražnja za ovim mesom. Mnogi Afrikan-ci smatraju da je majmunsko meso najbolji delikates. Trenutno, sušeno majmunsko meso je najskuplje meso u Evropi. Zbog potražnje i skupoće lokalni farmeri u Africi prave veoma unosan biznis. Dok se manji majmu-ni dime i transportiraju čitavi, veći majmuni, poput čimpanze, obično se raskomadaju. “Čimpanze su lovcima vrlo zanimljiva meta jer kad upuca-te jednu ostale dolaze u pomoć pa ih lovac može ubiti još više”, objašnjava Doug Cress, izvršni direktor PASA (Pan-African Sanctuary Alliance). “Ali mladunčad čimpanze je najbolja premija. Lovac je po komadu može prodati za svotu između 500 i 1.000 dolara.”


52

Ekstremizam dobro naplativa roba

Njemačka

Prošlog mjeseca njemačke vla-sti su pokrenule novi program

za borbu protiv, kako to oni kažu, ekstremizma kod muslimana. Program je nazvan “HATIF” ili “Napusti terorizam i islamski fa-natizam” , a koji predviđa da dr-žava ekstremiste zaposli i da im da stan u zamjenu za odbacivanje ekstremističkih ideja i saradnju sa sigurnosnim službama. Sličan pro-gram njemačka vlada je 2001. go-dine sprovodila prema njemačkim nacističkim i sličnim pokretima. Njemački sigurnosni eksperti su sigurni da ima mnogo osoba sa ek-stremnim shvatanjima i praksama koji bi rado napustili taj put samo im za to treba pomoć. Zato su Ni-jemci osmislili program “HATIF”. Prema zvaničnim informacijama njemačke vlade u Njemačkoj živi oko 36 hiljada muslimanskih ek-stremista.

Moramo se složiti da u Njemačkoj ali i drugim evropskim zemljama živi veliki broj muslima-na koji ništa ne rade osim što putem interneta šire tekfirske ideje. Sada imaju priliku da unovče svoj ekstre-mizam a da i dalje, dobro uhljeblje-ni i pod lažnim imenima ala Abu Muhamed i slično, šire svoje sulu-de tekfirske ideje. Po svemu sude-ći “HATIF” će umjesto suzbijanja ekstremizma isti samo još više širiti.

Najvažnija bitka američkih muslimana

Palestinke zatvorenice cionističkog režima

SAD

Palestina

Nakon dobijenih dozvo-la za početak izgradnje

velikog islamskog centra i džamije na Manhattanu, stotinjak metara od Gro-und Zero, mjesta na kojem su srušene kule Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku u Americi je nastupio haos. Izgradnja spomenutog islamskog centra i džamije postala je najvažnija ame-rička tema. Ova tema je u Americi aktuelnija i važnija čak i od toliko očekivanog povlačenja američ-kih vojnika iz Iraka. Amerika u ovoj problematici pokazuje dva lica. Jedno lice prezentiraju organi vlasti na čelu sa predsjednikom Barackom Oba-mom koji poštuju ustav svoje zemlje i omogućuju izgradnju islamskog cen-tra na Manhattanu a drugo lice po-kazuje većina Amerikanaca koji svo-jim islamofobičnim stavovima vuku Ameriku u potpuno drugom smjeru. Amerikanci su sve karte bacili na sto i otvoreno krenuli u obračun sa isla-mom i muslimanima. Koliko je isla-mofobija uzela maha u New Yorku najbolje govori ponašanje predsjed-nika Obame koji se, iako je prošle

sedmice dao svoj glas za izgradnju spomenutog islamskog centra, sada koleba kako da postupi. Dakle, Ame-rika je na jednoj velikoj raskrsnici. Ukoliko razum izgubi bitku od bezu-mnih i veoma brojnih islamofobičnih snaga (oko 70 % američke javnosti se protivi izgradnji islamskog centra na Manhattanu) Amerika će krenu-ti veoma opasnim putem. Čini se da na Manhattanu) Amerika će krenu-ti veoma opasnim putem. Čini se da na Manhattanu) Amerika će krenu-

bi pogrešno izabrana strana ovaj put Ameriku više mogla koštati nego po-kretanje ratova protiv muslimana u Iraku i Afganistanu. Također, bez obzira kakav ishod ovog obračuna na kraju bio američki muslimani će od danas imati potpuno drukčiju i dale-ko važniju ulogu.

Fotografija koja ilustrira ovaj tekst prikazuje grupu mladih Palestinki

zatvorenica u izraelskom zatvoru Da-mon. Ovakav zatvor ne postoji nigdje u svijetu osim u Izraelu. Cionisti na isti način tretiraju palestinske muškarce i žene. Prema zvaničnim informacijama svjetskih organizacija za ljudksa prava,

izraelski cionisti su od 1967.godine do danas uhapsili i osudili na dugotrajne zatvor-ske kazne 15 hiljada Palestin-ki. Mnoge od njih osuđene su na doživotne robije. Tre-tman Palestinki zatvorenica u cionističkim zatvorima je veoma zabrinjavajući. Če-u cionističkim zatvorima je veoma zabrinjavajući. Če-u cionističkim zatvorima je

sto se zna desiti da zatvorski stražari dopuste izraelskim vojnicima da po zatvorskim ćelijama zlostavljaju Pale-stinke. Silovanja, skidanje do gole kože i druge, slične vrste ponižavanja su česte

torture kojima su izložene Palestinke zatvorenice. O njima se niko ne brine niti ko tuguje za njima osim njihovih najbližih. Iako su izložene neljudskim tretmanima od strane cionista, Pale-stinke zatvorenice nastoje biti ponosne i dostojanstvene žene. Ova fotografija je jedan od dokaza njihove čestitosti.


53

Poplava uništava Pakistan?

Pakistan

Pakistanski politički analitiča-ri ističu da će katastrofalne

poplave koje još uvijek haraju ze-mljom imati strašne posljedice po budućnost Pakistana. Prema njima budućnost Pakistana će biti potpu-no drukčija i do kraja neizvjesna. Aktuelna politika nije u stanju da odgovori svim izazovima i tu će se stvari neminovno mijenjati. Nema sumnje, odmah nakon kakvog-ta-kvog saniranja posljedica od po-plave u zemlji će nastupiti teška politička kriza. Pakistanski narod je veoma nezadovoljan aktuelnom političkom scenom. Saudijska Ara-bija, jedan od najjačih pakistanskih saveznika otvoreno upozorava na moguću katastrofu u cijeloj regiji ukoliko se kriza koja kuca na vrata Pakistana realizira do kraja. S dru-ge strane, poplava je skoro potpuno zaustavila građanski rat u Pakista-nu između vladinih trupa i prota-libanskih snaga. Kako za sada stva-ri stoje pakistanska vlada će teško smoći snage za nastavak te borbe. U tom slučaju Amerikanci neće imati izbora. Okupacija Pakistana se na-meće kao neminovna opcija. Popla-va je sa sobom donijela mnogo pro-blema, šta će iza poplave ostati kad se povuče, samo Dragi Bog zna.

Francuski fudbalski reprezentativci jedu halal mesoFrancuska

Nakon fijaska na Svjet-skom fudbalskom pr-

venstvu u Južnoj Africi u Francuskoj je pokrenuta sveobuhvatna reforma repre-zentativnog fudbala. Tako su se na tapeti našla mnoga pitanja. Osim rješavanja di-lema sa igračkim kadrom na red je došla i rasprava o hra-ni koju jedu francuski repre-zentativci. Naime, Vikash Dhorasoo, francuski fudba-ler je na svom blogu ovih dana objavio informaciju da se francuski fudbalski reprezentativci hrane halal hranom. Zbog velikog broja igrača koji se hrane halal hranom bivši selektor Raymond Domenech je donio odluku da svi jedu halal hranu. Ovu informaciju je po-

tvrdio i novi selektor francuske repre-zentacije Laurent Blanc koji je ujedno najavio da će ukinuti takvu praksu. Ubuduće će po Laurent Blancu halal hranu neće jesti svi fudbaleri, ta opcija će ostati samo za muslimane fudbalere koji ne žele jesti drugu hranu.

Foto islamnetaŽivot na kocki radi kocke ledaPakistan: Pakistanac ulaže sav napor da uz pomoć unutarnje gume pređe rijeku i prenese kocku leda.


54

Svijet medijaAmerička demokratija na ispitu

Piše: John Esposito*

Republikanski kandidati su uskočili Republikanski kandidati su uskočili Rna zahuktali voz ciljajući ka rasi-Rna zahuktali voz ciljajući ka rasi-Rstičkim stavovima naspram islama Rstičkim stavovima naspram islama Ri muslimana kao političko pomagalo da pobijede na dolazećim novembarskim iz-borima. Izmišljene optužbe iz 2008. go-dine da je Obama musliman – kao da bi ga to trebalo diskreditovati i da jeste – je primjer islamofobije koja se danas koristi kao dio političke strategije. Na ovu formu političkog govora mržnja se osvrnuo Co-lin Powell u svojoj podršci Obami kada je upitao:

“Je li ima nešto loše u tome ako ste musliman u ovoj zemlji?... Čuo sam čla-

“Je li ima nešto loše u tome ako ste musliman u ovoj zemlji?... Čuo sam čla-

“Je li ima nešto loše u tome ako ste

nove svoje stranke koji su govorili ‘on je musliman i možda je u dosluhu sa tero-ristima’. Ovako stvari ne bi trebale biti u Americi.”

Bivši predsjedavajući američkog doma predstavnika Newt Gingrich, koji očajno traži da ponovo zauzme ulogu vodećeg republikanca, zadnjih sedmica je pokušao da izazove bizarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti govoreći o primje-ni islamskog prava – šerijata – koje i ne postoji u Americi. “Jedna od stvari koju ću danas predložiti je da nigdje u SAD-u šerijat ni pod kojim uslovima ne smije biti smatran zamjenom američkom zakono-davstvu. Tačka.” Slijedeći njegov primjer, republikanski političar Rex Duncan iz Oklahome izjavio je da se nalazimo “u ratu u kojem se odlučuje preživljavanje

Amerike”, i da se “gmizanje šerijata u američko pravosuđe mora zasutaviti.” U Kaliforniji, američki desničari su ispred islamskog centra u gradu Temecula organizovali protest i pozvali su demonstrante da povedu svoje pse jer “musli-mani mrze Jevreje, kršćane, žene i pse.”

Ovakav odnos člano-va američke republikanske stranke ima utemeljenu tra-diciju otkako su njihovi glav-ni predsjednički kandidati (John McCain, Mitt Romney i Rudy Guiliani) preuzeli ne-osnovane tvrdnje na račun muslimana. U predsjednič-koj predizbornoj kampanji 2008. godine, republikanski kandidat za predsjednika, John McCain preuzimanjem stavova poznatih TV-popova se htio približiti kršćanskoj desnici.

McCaina su podržali Ron Parsley i John Hagee, dvojica poznatih kršćanskih cioni-sta. Parsley je u svojoj knjizi “Silent no more“ (Dosta je šutnje) izdatoj 2005. godine upozoravao na “rat između islama i kršćanske civilizacije”. Parsley kritikuje “duhovni očaj” američke ljevice koja zagovara razdvajanje vjere i države. On islam vidi kao “antikršćansku vjeru” zasnovanu na “prevari”. U knjizi stoji da je poslanik Muhammed “primao obja-ve od demona a ne od pravog Boga”. Te nastavlja “činjenica da je uopće došlo do osnivanja Amerike je djelomično uteme-ljeno u želji za uništavanjem ove lažne vjere.” “Džihad je došao u Ameriku i ako izgubimo rat protiv islamskog fašizma, to će promijeniti svijet kakvog sada znamo

… Oni čekaju da se odazovu pozivu kao terorističke ćelije protiv ove nacije. Ovo je rat između kulta smrti i kulture živo-

ta, sloboda i traganja za sre-ćom” … “Radikalne sekte u kojima se nalazi 200 miliona islamista, misle da imaju na-log od Boga da ubiju kršćane i Jevreje. Ovo je vjerski rat.”

Nakon što je informisan o Hageejevim ekstremnim stavovima o islamu, McCain se nije odmah distancirao od ovog propovjednika. Tek kada su procurili njegovi anti-ka-tolički stavovi, u kojima kaže da je Hitler nastavio rad kojeg je započela “katolička crkva” koju je nazvao “babilonska kurva”, McCain je prekinuo veze s njim.

Kongresmeni Sue Myrick i Paul Broun su u međuvreme-nu bezuspješnoj kampanji op-tužili organizaciju američkih muslimana CAIR (Council on American-Islamic Relations) da pospješuje taj-nu infiltraciju muslimanskih studenata koje onda ubacuju u ključne komisije nacionalne sigurnosti na Capitol Hillu.

Američki muslimani: mitovi i stvarnost

Američke muslimane obavija aura stranaca i terorista i te ih se predstavlja kao “druge”. Ali šta nam otkrivaju galu-pove ankete o američkim muslimanima? Da su oni jedna od najraznolikijih zajed-nica na svijetu, u kojima se, u SAD-u, na-laze pripadnici 68 različitih zemalja kao i američkih prelaznika u islam. Tokom za-dnjih desetljeća ogromna većina američ-kih muslimana se ekonomski i politički

Da li su muslimani punopravni građani?Pokušaji republikanskih političara da zadnjih sedmica spriječe gradnju džamija su pokazali stepen islamofobije u američkom društvu

Islamofobija kao rak-rana društva se

mora takvom prepoznati i protiv nje se mora boriti kao i protiv

antisemitizma. Ona je prijetnja

našem pluralističkom načinu života.


55

uklopila u američko društvo. Među nji-ma su muškarci i žene koji pokrivaju či-tav socioekonomski spektar: akademici (ljekari, advokati, inžinjeri, profesori), di-rektori velikih koncerna, vlasnici manjih firmi kao i obični radnici. 70% muslima-na ima zaposlenje – za razliku od 64% američkog prosjeka. Žene muslimanke na ima zaposlenje – za razliku od 64% američkog prosjeka. Žene muslimanke na ima zaposlenje – za razliku od 64%

kućnom budžetu doprinose skoro kao i muškarci, više nego žene u drugim vjer-skim zajednicama. Obrazovanje je mno-gim muslimana važan segment, koji su, nakon Jevreja, najobrazovnija vjerska za-jednica u SAD-u. 40% muslimana imaju visoko obrazovanje, u poređenju sa 29% svih Amerikanaca. 31% su studenti, u poređenju sa 10% svih Amerikanaca.

Uprkos njihovoj integraciji kao ame-ričkim građanima, njihova vjerska i gra-đanska prava su ugrožena. Danas, grad-nja džamija u New Yorku, Staten Islandu pa do Tennesseeja i Kalifornije je postala nacionalna politička stvar. Planovi da se izgradi islamski centar u blizini World Trade Centera su postali referendum na državnom nivou o kojemu se diskutuje u svim porama društva. Komentatori poli-tičke desnice, tvrdolinijaški kršćanski po-povi i blogeri agresivno zastupaju mišlje-nje da je islamski centar podsmijeh u lice familijama žrtava 11. septembra (zaborav-ljajući činjenicu da su nedužni muslimani uposleni u WTC-u također izgubili živo-te 11.09.) Za njih je ovaj islamski kulturni centar “spomenik terorizmu”.

Islamofobija je prijetnja američkom načinu života

Napori da se islam i muslimani de-moniziraju su postali političko sredstvo i ugrožavaju Ustavom zagarantovane slobode ne samo muslimana nego svih Amerikanaca. Islamofobija je posta-la ono šta je antisemitizam za Jevreje,

utemeljena na mržnji i netre-peljivosti naspram vjere, kultu-re ili rase. Uprkos Bushevom i Obaminom razlikovanju iz-među čina terorizma i vjere ogromne većine muslimana, mi smo danas svjedoci vrha ledenog brijega koji svoj po-četak ima u 11. septembru. Izjave političara krajnje desni-ce te vjerskih vođa i medijskih publicista kao što je komentar Ann Coulter:

“Mi bismo trebali okupirati njihove zemlje, ubiti njihove vođe i preobratiti ih u kršćanstvo”, se ne bi nikada poja-vili u vodećim medijima Amerike na račun Jevreja, kršćana ili drugih entič-kih ili rasnih grupa. Učestalost sličnih izjava pospješuju atmosferu straha i neprijateljstva koja je krajnje neuteme-ljenja. Michael Savage, voditelj emisije The savage nation, upozorava: “Kažem vam – većina Amerikanaca bi pozdravi-la bacanje atomskih bombi na neki od glavnih arapskih gradova. Nije ih briga na koji… Mislim da te ljude moramo silom pokrstiti. To je vjerovatno jedina stvar koja ih može preobratiti u ljudska bića.”

Reagujući na kritike zbog zlostavlja-nja iračkih zatvorenika u Ebu Grejbu, Rush Limbaugh je komentirao: “Oni su ti koji su bolesni… Oni su to koji su perverzni. Oni su ti koji su opasni. Oni su ti koji su ispod nivoa ljudskosti.”

Vodeće osobe kršćanske desnice ničim ne zaostaju. Franklin Graham je izjavio da “Bog islama nije isti kao Bog judeo-kr-šćanske vjere. Radi se o nekom drugom Bogu koji je stvorio veoma zlu i podlu vjeru.” Na Fox news, Pat Robertson upo-zorava: “Ovaj čovjek (Muhammed) je bio pobjesneli fanatik. Bio je lopov i bandit. I tvrdnja da teroristi zloupotrebljavaju islam

… kažem vam da je taj čovjek bio ubica. I misliti da je to vjera mira je laž.”

Posljedice islamofobije

Diljem Amerike islamo-fobični nastupi su stigmatizi-rali muslimane kao negativce, izazivajući negativne stavove kod onih koji muslimane ne poznaju lično. Ankete galupa i PEW-a pokazuju da veliki broj ispitanika sumnja u lojalnost muslimana i da bi podržali mjere koje označavaju musli-mane kao što je nošenje poseb-nih iskaznica. Govor mržnje kulminira u nasilju naspram muslimana, sika te potoma-ka drugih manjina azijskih i bliskoistočnih useljenika koji “izgledaju kao muslimani”. Ovo je odvelo do diskrimi-

nirajućih optužbi glavnih muslimanskih institucija (džamija, grupa za borbu za građanska prava, humanitarnih organi-zacija). Briga za unutrašnju sigurnost je nažalost dovela do zloupotrebe zakona za borbu protiv terorizma kao što su hapše-nja muslimana na osnovu vjere što potko-pava naše građanske slobode. Rezultat je rastuća klima sumnjičenja i nevjerice.

Pogled naprijed

Islamofobija kao rak-rana društva se mora takvom prepoznati i protiv nje se mora boriti kao i protiv antisemitizma. Ona je prijetnja našem pluralističkom načinu života i ona je ispit našeg zalaga-nja za demokratske principe i vrijednosti. Političari i vjerske vođe, komentatori i stručnjaci moraju učiniti više na suzbija-nju govora mržnje; oni moraju biti vodilja u osiguranju i jačanju vjerskog pluralizma i obostranog uvažavanja. Moraju povući liniji razgraničenja između vjere islama i terorističkih napada koji islam navode kao opravdanje. Razvodnjavanje ovih granica od strane zagovarača mržnje (kako mu-slimanskih tako i nemuslimanskih) čiji retorički ispadi vode ka demoniziranju, isključuju i vode ka prihvatanju stavova koji sabotiraju građanska prava kako mu-slimana tako i nemuslimana.

*John Esposito je profe-sor međunarodnog prava i islamskih nauka na univer-

zitetu Georgetown. Utemeljivač je i centra “princa Alwaleed Bin Talal” za muslimansko-kršćan-ski dijalog na istom univerzitetu.

Komentatori političke desnice,

tvrdolinijaški kršćanski

popovi i blogeri zastupaju

mišljenje da je islamski centar

podsmijeh u lice familijama

žrtava (zaboravljajući

činjenicu da su nedužni muslimani uposleni u

WTC-u također izgubili živote

11.09.).


56

Svijet medijaMalo “čudo” u Granadi

Piše: Troy NahumkoIzvor: Qantara.de Prijevod s njemačkog: Muamer Dedić

Podne je. Jedan mladi muškarac se penje spiralnim stepenica-ma, na čijem kraju se otkriva

impresivan pogled na čitavu dolinu. Malo odmori, potom uze dubok dah i potom je nastalo vrijeme: onda se

čuje nešto, što se tu 500 godina nije čulo. Nešto, što se 800 godina, pet puta dnevno u čitavoj državi oglašavalo.

Islamski poziv na molitvu

U Granadi smo. Oko nas je Alhambra, uvijena uz brda Sierra Nevade, koja svojim valovitim izgledom f lamenko haljine okružuje dolinu.

Granada, poznati grad, koju je svjetski putnik Ibn Battuta opisao kao ponos Endelusa. Tu je čovjek iz Tangera sreo ljude koji su živjeli u poznatim mjesti-ma duž puta svile – gradovi poput Samarkanda, Tabriza ili Konje – ali koji su se na kraju ovdje skrasili. Čak Samarkanda, Tabriza ili Konje – ali koji su se na kraju ovdje skrasili. Čak Samarkanda, Tabriza ili Konje – ali

su se ljudi iz Indije selili u Granadu.Grad je i danas, mjesto gdje se

miješaju kulture svijeta, gdje se sre-ću ljudi iz svih krajeva svijeta, da bi se upoznali i razmijenili iskustva i ideje.

Mjesto susreta za multikulturalnu zajenicu

Tumaranjem kroz Albayzin, dio grada, koji je prvenstveno bio predviđen za primanje muslimanskih izbjeglica, koji su bježali ped kršćanskim trupama sa sjevera, dolazi se u sve-prisutni miris kardomona u ulicama i kasabicama sa ugodnim marokanskim restoranima, internacio-nalnim hotelima, te mul-tilingualnim znakovima.

Muzika uličnih svirača sastavljena od mješavine Jimi Hendrix-a i f lamen-ka se sada pet puta na dan

prekida radi poziva na molitvu.“Ja živim ovdje duže od 25 go-

dina”, s ponosom kaže šef restora-na “Manchachia”, koji se odlikuje po ukusnim domaćim specialiteti-ma. Među posluživanjem Cerveca i Tapasa, kao i pripreme za narudžbe iz komšiluka, on tečno i jednostav-no prelazi sa arapskog na španjolski.

Tihi glas mujezina

Prije sedam godina je otvorena nova velika džamija u Granadi, 500 godina nakon što je kršćanska rekonkvista protjerala muslimane sa Iberijskog poluostrva. Unatoč multikulturalnom karakteru grada, zov mujezina kod nekih stanovnika stvara nelagodnost

U Granadi smo. Oko nas je Alhambra,

uvijena uz brda Sierra Nevade,

koja svojim valovitim izgledom flamenko haljine

okružuje dolinu.

Granada, poznati grad,

koju je svjetski putnik Ibn

Battuta opisao kao ponos Endelusa.


57

“Živim ovdje duže nego u Maroku, tako da je ovo moja domovina”, kaže on.

Onaj mladi muškarac, gore na minaretu, iako Azijat je također dio multikulturne mješavine. Pet puta dnevno na molitvu poziva musli-mane porijeklom iz Maroka, Alžira i svih ostaih država svijeta koji su se tu doselili.

Za razliku od tehnički dotjeranih ezana sa uskih minareta u Kairu, škripavog ezana puštenog sa kasete u Iranu ili mješavine zvukova iz bi-blijskog grada Sane, gdje se 60 gla-sova presijecaju, ezan u Granadi je ljudski glas kojeg nosi samo vjetar.

Zvuk tako lagan i prozračan, da samo nekoliko koraka od munare biva progutan iznad Alhambre.

Apsurdne optužbe

Zašto li ovako tih, a ne pojačan glas, u jednom od najglasnijih gra-dova u Europi? Objašnjenje je jed-nostavno: U komšiluku džamije se nalazi katolička crkva, utjecajan faktor, koji sve, što bi zvuk zvona moglo baciti u pozadinu, gleda sa ekstremnim nepovjerenjem.

Potpaljeno sa antiislamskim go-vorima, stvaraju se uvijek novi pri-govori protiv džamije koji su nevje-rovatni. Upozorava se na parkiranje auta na trotoarima, kao i na mase ljudi na javnim mjestima. Optužba koja zvuči apsurdno u državi čiji stanovnici većinu vremena provo-de na ulicama. Poruka iza ovakve optužbe je jasna: Ovdje se možete uklopiti, ali samo ako se neprimjet-no ponašate.

Malo čudo

Činjenica da je dža-mija uopće izgrađena, je sama po sebi malo čudo. U Španiji gradski zastu-sama po sebi malo čudo. U Španiji gradski zastu-sama po sebi malo čudo.

pnici redovno odbijaju dozvole za gradnju dža-mija, potpomognuti od strane male, ali jake pro-svjedne zajednice.

Zbog toga su musli-mani prisiljeni da zajed-ničke molitve obavljaju u privatnim prostorijama ili garažama. Povlačenje muslimanske zajednice, u osamu i tajnost, može u zajednici stvoriti nezadovojstvo i bjes. S tim se baš stvara suprotno od tako hitno tražene integracije.

Ovakav način netolerancije i neprihvaćanja se ne svodi samo na doseljenike. Također za muslimane rođene u Španiji je ovakav način doseljenike. Također za muslimane rođene u Španiji je ovakav način doseljenike. Također za muslimane

ophođenja postao svakodnevnica. Prije nekoliko godina, Udruženje muslimana Španije, zahtijevalo je Prije nekoliko godina, Udruženje muslimana Španije, zahtijevalo je Prije nekoliko godina, Udruženje

dozvolu za zajedničku molitvu u poznatoj džamiji u Kordobi, koja je u međuvremenu postala vlasništvo Vatikana.

Pogrešan smjer, “pogrešan” bog

Potaknuti zajedničkom moli-tvom pape Benedikta XVI sa tur-skim glavnim muftijom u Plavoj džamiji u Istanbulu, muslimani su se nadali da se svete dvorane i u Kordobi mogu upotrijebiti na sličan način. Oni su htjeli neka-dašnji paganski hram dijeliti sa ka-tolicima. Španjolski katolici se tu dašnji paganski hram dijeliti sa ka-tolicima. Španjolski katolici se tu dašnji paganski hram dijeliti sa ka-

mole od 16. stoljeća - u tom peri-odu je bila izgrađena crkva unutar džamije.

Prijedlog je odmah bio odbijen. Od tada su pored mihraba uvijek postrojeni zaštitari. Uvijek spremni zaustaviti svakog posjetioca, koji bi se molio u pogešnom smjeru, prema “pogrešnom” bogu.

Pored toga, bilo je prilika u koji-ma se zabrana molitve za muslima-ne ignorisala. Tako je španski teo-kratski diktator Francisco Franco 1974. godine, tada još nepoznatom Sadamu Huseinu, dozvolio molitvu u mihrabu.

Rasprostranjeni protekcioni-zam se čini kontraproduktivnim – svakako da sekularizam koji ja-

sno odvaja državu od cr-kve danas osvaja Španiju. sno odvaja državu od cr-kve danas osvaja Španiju. sno odvaja državu od cr-

Mnogo mladih ljudi koji nisu doživjeli 40 godina Franco diktature se pitaju, zašto su katolički simboli u velikom broju istaknuti na javnim mjestima, jer Španija ima vjerski neu-na javnim mjestima, jer Španija ima vjerski neu-na javnim mjestima, jer

tralan ustav.

Alternativa sukobu

Dio rješenja, za prela-zak preko nepovjerenja, se nalazi u sjeni munare, koja se nadvija iznad Alhambre u Granadi. Latino – ame-rički imigranti, koji su pri-

mili islam, žive u malom prostoru sa mladim Amerikancima, koji su se tu skrasili, da bi naučili španjol-ski jezik. Zvukovi f lamenka lebde u zraku, dok starosjedioci nabav-ljaju hljeb od doseljenika iz istočne Europe koji rade u pekarama čiji su vlasnici doseljenici iz Alžira.

Ljudi koji ovdje žive, nisu zainte-resirani za to da li će papa dozvoliti muslimanima Kordobe da dijele jed-no sveto mjesto sa katolicima ili, da li sudija iz Madrida smatra da se zov mujezina iznad gradske četvrti zvane Albayazin kosi sa javnim interesom.

Postoji jedna izreka u Španiji: Albayazin kosi sa javnim interesom.

Postoji jedna izreka u Španiji: Albayazin kosi sa javnim interesom.

“Vjetrenjača vlade se okreće spo-ro”. Vjerovatno će biti prekasno, dok vladajuća skupina shvati, da u Albayzinu postoji jedinstvena šansa, da se iz prošlosti nauči, te da se ne čine iste greške kao u drugim dr-žavama. Ali do tada, svako ko ide kroz sokake koje od obale rijeke Daro vode gore slijedeći priguše-ni glas mujezina, sjetit će se da di-rektnoj konfrontaciji postoji uvijek aternativa.

Povlačenje muslimanske

zajednice, u osamu i

tajnost, može u zajednici

stvoriti nezadovoljstvo

i bijes. S tim se baš stvara suprotno od tako hitno tražene

integracije.


58


Kutak za mlade

Reci robovima Mojim neka govore samo lijepe riječiRamazan je mjesec Kur’ana. U njemu je počelo njegovo objavljivanje, i spuštanje iz Levhi mahfuza na čisto Poslanikovo srce, u njemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svake godine učio cijeli Kur’an pred Džibrilom, a u godini u kojoj je umro, dva puta, i u njemu su naši dobri prethodnici i odabrane generacije muslimana posebnu pažnju posvećivali učenju i proučavanju Kur’ana. Slijedom te činjenice, a sa željom da i naši ramazani dobiju prepoznatljivu kur’ansku boju, u ovom ramazanskom broju, i u nekoliko narednih brojeva, pokušat ćemo, govoreći o kur’anskoj metodologiji, načelima, pravilima, formulama i obrascima, Kur’an učiniti bližim i dostupnijim širem čitalačkom auditoriju

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Spuštanje i objavljivanje Kur’ana najjasnija je i najočitija manifesta-cija Božije milosti prema ljudima.

On je pojašnjenje svake stvari, uputa, opomena i podsjećanje. Za onoga ko ga bude učio, pripremljena je poseb-na nagrada i čeka ga svako dobro na ovom i budućem svijetu. Njegova živa personifikacija je bio Poslanik, sallalla-hu alejh ve sellem, on je, ustvari, i u teorijskom i u praktičnom smislu, bio Kur’an koji hoda. Najkraći put do kur’anskih riznica jesu njegova opća pravila i obrasci, koje, ukoliko čovjek bude proučavao i promišljao, odvest će ga do željenog cilja, otkrit će mu skrivene kur’anske tajne, i pronaći će u Kur’anu ono što on ustvari jeste – uputu i pravi put. Kur’anska pravila su ajeti ili dijelovi ajeta, koji u sebi nose jasnu i nedvosmislenu poruku. Iako

njihov sadržaj često ne prelazi nekoli-ko riječi, oni u sebi nose sveobuhvat-no, univerzalno i višestruko značenje. Prvo u nizu tih pravila su riječi Uzviše-nog, u prijevodu značenja: I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete (...) ljudima lijepe riječi govoriti. (El-Be-kare, 83.). Njime se, kao što možemo vidjeti, reguliše jedan od najvažnijih aspekata međuljudskih odnosa, a to je aspekt verbalne komunikacije. Ovo pravilo se, u različitim kontekstima i u približno sličnoj formi, ponavlja na više mjesta u Kur’anu. Takav je reci-mo ajet: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi... : - jer bi šejtan mo-gao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni nepri-jatelj. (El-Isra, 53.), kao i riječi Uzviše-nog, u prijevodu značenja: I sa sljedbe-nicima Knjige raspravljajte na najljepši način, - ne i sa onima među njima koji su nepravedni -, i recite: “Mi vjerujemo

u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.” (El-Isra, 46.). U dva od pokoravamo.” (El-Isra, 46.). U dva od pokoravamo.”sedam kiraeta (narječja), ovaj ajet se uči: Vu kūlū li-n-nasi hasena, za razliku od gore navedenog kiraeta, koji glasi: Ve kūlū lin-nâsi husnā. El-kavlul-hasen (lijepa riječ) je, kažu islamski učenja-ci, riječ koja je lijepa u načinu na koji se izgovara i sadržaju; u načinu: tako što će se izgovoriti blago i nježno, bez grubosti i arogancije; u sadržaju, tako što će njen sadržaj biti samo dobro i ni-šta više. Svaka riječ koja u sebi sadrži dobro, je lijepa, i svaka lijepa riječ je, sama po sebi, dobro.

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima

Primjena ovog pravila čini se po-sebno važnom u današnje vrijeme kada se, u svom svakodnevnom životu, su-srećemo za različitim kategorijama, skupinama i tipovima ljudi, sa musli-manima i nemuslimanima, vjernicima i nevjernicima, dobrim i lošim, malim i velikim, štaviše potrebno nam je u komunikaciji sa nama najbližim lju-dima, roditeljima, bračnim partnerom i djecom, pa i prema onima s kojima, zbog poslovnih obaveza, ostvarujemo bliske kontakte, kao što su radnici, po-slodavci, radne kolege i poslovni par-tneri. Kur’an nam je, kroz navođenje praktičnih primjera, pojasnio na koji način se ovo pravilo implementira u svakodnevnom životu. Navest ćemo tri različite situacije njegove primjene.

Govoreći o kodeksima verbalnog ophođenja prema roditeljima i uop-ćeno o njihovom pravu, koje je na


59


Reci robovima mojim neka govore samo lijepe riječi

ljestvici prava rangirano odmah iza Božijeg, Uzvišeni, u prijevodu znače-nja, kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (El-Isra, 23.). Zabrana upotre-be grubih riječi i riječi kojima se iska-zuje nelagoda i mrzovolja, u verbalnoj komunikaciji sa roditeljima, zapravo je naredba da se u toj komunikaciji koriste samo riječi koje ukazuju na poštovanje, samilost i brižnost, a po-sebno kada se ima na umu da su rodi-telji u životnom stadiju o kojem govori ovaj ajet, krhki, nježni i bespomoćni poput male djece. Kao što se malo di-jete rasplače i na najmanji povik, pri-jekor, namrštenost, pa i klimanje gla-vom, tako je i sa roditeljskim srcem, i najmanji gest koji bi mogao ukazivati na nepokornost, neposlušnost, i nego-dovanje i mrzovolju, oni doživljavaju kao nešto veliko, smatraju da je to usmjereno protiv njih, i da predstav-lja uzurpaciju njihovog prava. Oni očekuju od svoje djece da im uzvrate bar dijelom ljubavi koju su oni njima bezrezervno i bezgranično poklanjali cijeli svoj život. Divan primjer, u tom pogledu, ponudio nam je Ibrahim, alejhi selam, koji je ostao dosljedan ovom principu (principu lijepe riječi) čak i onda kada ga je njegov otac Azer (klesač kipova) odlučio protjerati od kuće i zaprijetio mu kamenovanjem ukoliko ne prestane sa kuđenjem nje-govih božanstava. Kur’an nam donosi dio razgovora kojeg je Ibrahim, alejhi

selam, tom prilikom vo-dio sa svojim ocem, a koji obiluje poštovanjem, sami-lošću i brigom: Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: “O babuka moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve kori-sti biti? O babuka moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o babuka moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o babuka moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug”, - otac njegov je re-kao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!” “Mir tebi!” - reče Ibrahim. “Moliću Gospodara svoga da

ti oprosti, jer On je vrlo do-bar prema meni.” (Prijevod bar prema meni.” (Prijevod bar prema meni.”značenja, Merjem, 41. – 47.).

Ovdje treba naglasiti da negodovanje, mrzovolja i podvikivanje, spomenu-ti u ajetu, nisu jedino što roditelje čini tužnim i tišti njihova srca, štaviše to se može smatrati neznatnim u poređenju sa onim što danas

možemo vidjeti u odnosu djece prema njihovim roditeljima, od otvorenog protivljenja i suprotstavljanja njihovoj volji, nedržanja do njihovog mišljenja i savjeta, preko njihovog oslovljavanja pogrdnim imenima, a u nešto blažoj verziji vlastitim imenom ili sa “stari” i “stara”, pa do osjećanja nelagode i stida u njihovom društvu. To je posta-lo toliko očigledno, da nije potreban neki poseban napor da bi se uočilo, što

Roditelji očekuju od svoje djece

da im uzvrate bar djelom ljubavi koju su oni njima bezrezervno

i bezgranično poklanjali cijeli

svoj život.


svakako zabrinjava svakog čestitog čo-vjeka i njegovo srce ispunjava zebnjom i strahom. Jer, Allah, dželle šanuhu, uslišava dovu roditelja, koju Mu on u srdžbi uputi protiv svog djetata, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nepokornost roditeljima ubrojao u naj-veće grijehe, zbog kojih će njihovi po-činioci biti posebno kažnjeni, na ovom i budućem svijetu.

Lijepa riječ nema alternativu

Dovoljno je pouke, za onoga koji želi pouku primiti, u tome da Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, kada bude svodio račune, neće pogledati u onoga koji je bio neposlušan svojim roditeljima, i da Allah, dželle šanuhu, ubrzava kaznu za dvije vrste grijeha još na ovome svijetu: nepravdu i neposluš-nost roditeljima, kao što se navodi u vjerodostojnim hadisima.

Drugi kur’anski primjer za im-plementaciju navedenog pravila, jesu riječi Uzvišenog: a na prosjaka (onoga koji traži) ne podvikni. (Ed-Duha, 10.). Neki učenjaci smatraju da se riječ sāil ovdje ne odnosi samo na prosjaka, nego na svakoga onoga koji nešto traži i po-tražuje, bilo da se radi o materijalnom ili moralnom dobru, imetku, znanju, savjetu, uputi, posredovanju, ili bilo čemu drugom. Poruka ajeta je: onome koji ti nešto traži, ukoliko si u moguć-nosti, daj ono što traži, u suprotnom vrati ga (odbij ga) lijepom rječju i pre-ma njemu se ponašaj učtivo i blago. (Tefsiru-l-elūsi, 15/23.). Iako nam se ova stvar čini jednostavnom i lahkom, ipak u stvarnom životu to ne izgleda tako. Vrlo su rijetki oni koji ne pod-vikuju na prosjake, ili one koji od njih nešto traže! Istina je da je danas puno više onih koji traže od onih koji daju, ali zar Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, nije rekao da je “gornja” ruka bo-lja od “donje”, i zar Uzvišeni u Kur’anu nije poručio: Lijepa riječi i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vri-jeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Prijevod značenja, El-Bekare, 263.). Bolje ti je da prosjaku kažeš lije-pu riječ, ili da se jednostavno okreneš od njega, nego da mu udijeliš sadaku, a zatim to popratiš prigovorom, gala-mom, uvredama i ogovaranjem.

Treći primjer spomenut je u aje-tu: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestid-nici (neznalice) oslove, odgovaraju: “Mir vama!” (prijevod značenja, El-Furkan, vama!” (prijevod značenja, El-Furkan, vama!”63.). Ibn Džerir, u komentaru ovo-ga ajeta, kaže: “A kada ih oni koji ne znaju za Allaha oslove njima mrskim riječima, oni im uzvrate lijepom riječju

i istinom.” (Tefsiru-t-Taberi, 19/295.). Lijepa riječ u ovoj situaciji, kako to možda neki ljudi sebi predstavljaju, nije izraz slabosti i poniženja, nego naprotiv dostojanstva i ponosa; dostojanstven i po-nosan čovjek u odgovoru i svađi vidi gubljene dragocje-nog vremena, i trošenje sna-ge i energije na ono što malo ili nikako vrijedi. Ustvari, nema tog čovjeka koji nije sposoban na uvredu uzvrati-ti uvredom, na psovku psov-kom, na omalovažavanje omalovažavanjem, to može čak i dijete, ali je malo onih koji će u tim momen-tima pokazati strpljenje, dostojanstvo i ljudsku veličinu, sve to ignorirati i na-staviti svojim putem koji ih vodi ka do-bru i plemenitosti. Upravo iz tog razlo-ga, Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, je obećao kuću u prikrajku Dženneta onome ko ostavi raspravu i onda kada je u pravu. (Ebu-Davud, 4800.). A šta

je alternativa lijepoj riječi? Svađa, neprijateljstvo, zloba i mržnja. Pogledajmo kako je Allah, dželle šanuhu, u istom kontekstu spomenuo lijepu riječ i šejtanovo si-janje neprijateljstva među ljudima, kako bi ukazao na to da izostanak prvog može dovesti do drugog. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.(Prijevod značenja, El-Isra,

53.). Prenosi se da je neki pjesnik u stihovima izvrjeđao imama Malika, jer nije bio zadovoljan njegovom pre-sudom, pa mu je Malik rekao: “Ovim si samo pokazao svoju glupost i pri-zemnost, a to je nešto što može svaki čovjek. Bolje ti je bilo da si ispoljio vr-line za kojim žudi svaki čestiti čovjek: ljudskost i plemenitost.” (Tertibu-l-madarik, 1/59.).

60

Bolje ti je da prosjaku kažeš lijepu

riječ, ili da se jednostavno okreneš od njega, nego

da mu udijeliš sadaku, a zatim to popratiš

prigovorom, galamom,

uvredama i ogovaranjem.


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

64

No comment

Ukrali toplanu u Novom Sadu!

Toplana “Mišeluk” u Novom Sadu, koja može da grije najmanje 5.000 domaćinstava, potpuno je demonti-rana i odnijeta. Nakon krađe tamo nije ostao ni kamen na kamenu. Šteta rana i odnijeta. Nakon krađe tamo nije ostao ni kamen na kamenu. Šteta rana i odnijeta. Nakon krađe tamo

iznosi nekoliko miliona eura.Press, 14. august 2010.

Popravne ispite u Republici Srpskoj mora polagati više od 5.300 srednjoškolaca Popravne ispite u Republici Srpskoj mora polagati više od 5.300 srednjoškolaca Popravne ispite u Republici Srpskoj mora

Glas Srpske, 20. august 2010.

UAE-Prehrambeni otpad doseže u ramazanu do 500 tona u jednom danu UAE-Prehrambeni otpad doseže u ramazanu do 500 tona u jednom danu UAE-Prehrambeni otpad doseže u ramazanu

Agencija za zaštitu okoliša (EAD) iz Abu Dabija pokrenula je kampanju pod nazivom “Razmisli prije nego baciš” kao odgovor na veliku količinu hrane koja se baca i doseže svakodnev-no 500 tona tokom ramazana samo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.Islambosna.ba, 13. august 2010.

Turska nije pozvala ambasadora Izraela na iftar

Naslov na web portalu Sarajevo – x, 15. august 2010.

Predsjednik HNS Vlatko Marković: Pojest ću govno, ako je Mamić krivPredsjednik HNS Vlatko Marković: Pojest ću govno, ako je Mamić krivPredsjednik HNS Vlatko Marković: Pojest ću

Dnevnik.ba, 21. august 2010.

U Bijeljini mrtve bebe godinama bacane u šipražje i kontejnereU Bijeljini mrtve bebe godinama bacane u šipražje i kontejnereU Bijeljini mrtve bebe godinama bacane u

Mrtvorođenčad i bebe koje su umrle nekoliko dana po rođenju godinama su bacane u kontejnere, nalažene po šipražjima ili su ih razvlačili psi luta-lice u krugu bijeljinske bolnice, ali o tome niko nije želio da govori javno, a nadležni i cijelo društvo su pred tim užasom zatvarli oči!Sarajevo-x.com, 23. august 2010.

Ubila muža pa se udala u zatvoru i dobila dijete

Osuđenica iz Sarajeva, koja izdržava kaznu zbog ubistva supruga, u za-tvoru upoznala svog sadašnjeg muža. Vjenčali se prije tri godine, a ove go-dine dobili bebu koja je dobila ime po direktoru KPZ-a Hasanu.San, 23. august 2010.

Lisica zaklala 300 fazana

Fazanerija Njivice u Čifluku kod Srebrenika u ponedjeljak ujutro bila je na meti lisice, koja je u samo nekoliko sati poklala oko 300 fazana.San, 18. august 2010.

Više bh. sportaša na izborima nego na Olimpijskim igramaViše bh. sportaša na izborima nego na Olimpijskim igramaViše bh. sportaša na izborima nego na

Na listama je toliko glumaca da bi se mogao snimiti film, a redatelj bi mo-gao biti oskarovac.Večernji list, 23. august 2010.

Slonovi ubili 50 ljudi, ljudi ubili 228 slonova

Na Šri Lanki već godinu dana vla-da pravi rat između slonova i ljudi. Lani je tako ubijeno 228 slonova, a te su životinje ubile 50 ljudi. Glavni je problem što se divljina u kojoj slonovi žive površinom stalno smanjuje, a sto-ka im uzima hranu.Sky News, 23. august 2010.

Račun za molitvu

Katolička crkva u Hrvatskoj ući će u sistam PDV-a. U praksi to znači još jednu novost, a to je da će crkvene in-stitucije za usluge morati ispostavljati – račune.Večernji list, 23. august 2010.

Za glasove birača bore se Čežnja, Dizel, Limuzina, kao i BMW M6, Mrki, Šećer i Za glasove birača bore se Čežnja, Dizel, Limuzina, kao i BMW M6, Mrki, Šećer i Za glasove birača bore se Čežnja, Dizel,

Hugolina

Čežnja, Dizel, Limuzina, kao i BMW M6, Mrki, Šećer i Hugolina samo su Čežnja, Dizel, Limuzina, kao i BMW M6, Mrki, Šećer i Hugolina samo su Čežnja, Dizel, Limuzina, kao i BMW

neki od nadimaka kandidata politič-kih stranaka za predstojeće izbore, koji su navedeni pored njihovih ime-na i prezimena.Glas Srpske, 13. august 2010.


65

NaukaAstronomi prate crnu rupu u Mliječnom putu koja nam se približava velikom brzinom

Zvijezda nalik Suncu

Spol bebe

Opasni gen kojeg prenose bakterije

Crna rupa kreće se kroz našu ga-laksiju (Mliječni put), vukući i

“jedući” jednu ostarjelu zvijezdu dok nam se primiče. Naime, astronomi su javili da ova crna rupa (pa zato je i tako zanimljiva) ima kurs koji će je u bu-dućnosti dovesti u blizinu naše plave planete. Međutim, nemamo apsolutno zbog čega da se brinemo ili paničimo: ova crna rupa je od našeg Sunčevog si-stema udaljena između 6.000 do 9.000 svjetlosnih godina i do nas će doći za oko 200 miliona godina.

Ipak, i pored tako velike udaljeno-sti, astronomi koji ovu svemirsku poja-vu prate pomoću svemirskog teleskopa

Habl (Hubble) su veoma uzbuđeni jer im ova crna rupa daje najbolji mogući dokaz da crne rupe nastaju eksplozi-jom zvijezda (nekoliko puta većih od našeg Sunca) poznatoj još i pod nazi-vom supernova.

Novopotvrđeni planet do sada je najmanji planet koji orbitira na

tolikoj udaljenosti od svoje zvijezde. Ovo otkriće izvršeno je pomoću viso-ko rezolucijske optičke tehnologije u opservatoriju Gemini, 2008. godine, a ovi su rezultati objavljeni u časo-pisu Astrophysical Journal. Bila su po-Astrophysical Journal. Bila su po-Astrophysical Journaltrebna dodatna promatranja kako bi se potvrdilo da se radi o planetarnom sustavu i da se planet i zvijezda zaista kreću zajedno kroz Svemir. “2008. godine smo znali zasigurno samo da postoji ta mlada planetarna masa u blizini mlade zvijezde nalik Suncu”, rekao je istraživač. Ekstremna blizina ova dva tijela snažno je sugerirala da su oni povezani, a ne samo slučajno postavljeni blizu. Planet težine otpri-like osam Jupitera uočen je u orbiti zvijezde nalik Suncu. Planet je 300 puta udaljeniji od svoje zvijezde no

Zemlja od Sunca. “Naša nova pro-matranja odbacuju ovu mogućnost slučajne lokacije i stoga potvrđuju da su planet i zvijezda povezani među-sobno”, navodi se dalje. Kada ga je po prvi puta otkrio tim u opserva-toriju Gemini u travnju 2008., ovo je tijelo postalo prvi poznati planet koji orbitira oko zvijezde nalik Suncu otkriven direktnim slikanjem. U vri-jeme otkrića tim je također pribavio i spektar planeta i mogao je odrediti mnoge njegove karakteristike koje su potvrđene u ovom novom radu. “Gledajući unatrag, ovo čini naše prvotne podatke prvim spektrom potvrđenog egzoplaneta ikad”, rekao je istraživač Lafrenière, dodajući da slike pokazuju vodenu paru, ugljikov monoksid i molekularni vodik u pla-netovoj atmosferi.

U istraživanju objavljenom u ma-gazinu Ginekologija i akušerstvo

koje su proveli američki doktori se navodi da je test krvi majke zapravo nova metoda koja potpuno pouzda-no određuje spol bebe već u prva tri mjeseca trudnoće. Placenta (poste-ljica) sadrži i majčinu i bebinu krv, ali koncentracija crvenih krvnih zr-naca fetusa koja završe u krvotoku majke je veoma mala. Test krvi pro-nalazi specifične gene na Y-hromo-somu i ako ih pronađe, test pokazuje da je beba dječak, a ako ih ne prona-đe, sa sigurnošću se može tvrditi da

je beba djevojčica. Metoda je 100% pouzdana, a rezultati se čekaju dva dana.

Velik broj zaraženih Britanca koji je Velik broj zaraženih Britanca koji je Vnedavno putovao u Indiju ili Paki-Vnedavno putovao u Indiju ili Paki-Vstan na liječenje upravo se tamo zarazio infekcijom. Neki od njih su infekciju proširili u druge bolnice u Britaniji. Razina infekcije je od srednje opasne do ozbiljne, te - smrtonosne. New Del-

hi-Metallo-1, ili NDM-1 je gen kojeg prenosi bakterija, a koji je izuzetno ot-poran na najjače antibiotike. Za sad su pronađena dva tipa bakterija koje pre-nose gen NDM-1. Jedna je E.coli, od-govorna za upale mokraćnih kanala i disajnih putova, te druga, koja napada pluća, a zove se Klebsiella pneumonia. Obje bakterije mogu dovesti do otro-vanja krvi. Takvi poremećaji u orga-nizmu u pravilu se uoče. Znanstvenici strahuju da se kao rezultat toga može očekivati druga, još otpornija bakteri-ja. Postoji nekoliko opcija, no riječ je o ogromnom i teško izvedivom pothvatu koji uključuje korištenje kombinacije antibiotika. Znanstvenici su izolirali neke sojeve bakterije koji su otporni na apsolutno sve poznate antibiotike.

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 274, 27.8.2010]