UNIVERZITET U BIHAU TEHNIKI FAKULTET BIHA

ISLAMSKA UMJETNOSTSeminarski rad

Profesor: dr.Zinaid Raljevi Asistent: Irfan Hoi

Student: Adelina Telalovi

Sadraj:Uvod 4

1 1.1 1.2 1.3

Porijeklo islama 5 Muhammed a.s. 6 Kur'an 7 Damija 7

2

Beskonani uzorak/ara u islamskoj umjetnosti 8

3 3.1 3.2

Dekorativna umjetnost u islamu 9 Biljni uzorci 9 Kaligrafija 9

4 4.1 4.2 4.3

Glavni uticaji na islamsku umjetnost 10 Arapski uticaj 11 Turski uticaj 11 Perzijski uticaj 11

5

Historijat islamske umjetnosti po vladajuim dinastijama 12

2

5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 5.8 5.9

Umajade 12 Abasidi 13 Umajade u paniji 14 Fatimidi 15 Selduci 16 Ajubiti i Mameluci 16 Nasiridi 17 Timuridi 19 Osmanlije 20

5.10 Safavidi 23 5.11 Moguli 25

6

Islamska umjetnost u BiH Otomanski period 28

7

Moderna islamska umjetnost 29

Zakljuak

3

Bog je lijep i voli ljepotu. Hadis

Uvod

Umjetnost je ogledalo kulture i njenog pogleda na svijet. Nigdje se ova injenica ne primjenjuje bolje nego na umjetnost islamskog svijeta. Ovdje umjetnost ne samo da odraava kulturoloke vrijednosti, nego pokazuje pogled na spiritualni svijet, svemir, ivot i odnos djelia naspram cjeline. Da bi se razumjela islamska umjetnost, pojam same umjetnosti treba razmotriti s drugog gledita nego to ga ima zapadni svijet. U islamu su umjetnost i vjera usko povezane, ali u okviru strogog kanona ostavljaju jedna drugoj dovoljno slobode koja umjetnicima doputa proizvoditi djela koja nas u svakom sluaju privlae. Kroz labirint geometrijskih ukrasa, snano je dojmljiva logika te umjetnike geometrije. Poslanik Muhammed a.s. je preporuio4

da se ne slikaju ljudi ni ivotinje, te tako postavio aksiom bitno anaturalistike islamske umjetnosti. Islamska je umjetnost na taj nain dobila vlastito lice obiljeeno suncem i suom, borbom i tradicijom, koje je za kratko vrijeme dozrelo i jasno se razlikovalo od drugih strujanja svjetske umjetnosti. Za muslimane, stvarnost poinje i centarirana je kod Allaha d.. Sve to postoji podlijee Njegovoj volji i Njegovim zakonima. Sve stvari su povezane pod vodstvom Allaha d.., kao dijelovi sveobuhvatnog plana, koji ukljuuje sve aspekte ivota i postojanja, neovisno da li je unutar ili van vremena i prostora, prihvatajui makrokosmos sa svim velianstvenim pojavama i najsitnije forme mikrokosmosa. Bog stvara i odrava sve to je stvorio, onako kako On hoe i sve mu se vraa na posljednji sud. Sa ovakvim sistemom vjerovannja, muslimani su uvjereni u balans i harmoniju svega to postoji, pa ak i kada se ini da postoje zbunjujue kontradikcije i nepravilnosti, pripisuju to ovjekovom ogranienom razumijevanju i znanju. Bog je lijep i voli ljepotu, rekao je Muhammed a.s. prije otprilike 1400 godina. Ovakvi hadisi su poticaj muslimanima da ukraavaju i uljepavaju svoje bogomolje, kue, pa ak i svakodnevne predmete. Naglasak u islamskoj umjetnosti je na ornamentaciji, vie nego na umjetnosti radi umjetnosti. Izraz "islamska umjetnost" opisuje ne samo umjetnost stvorenu da slui u vjerske svrhe, nego i umjetnost i arhitekturu u muslimanskim zemljama, napravljene za vladare muslimane od strane umjetnika muslimana. Kako islam nije samo religija, nego i nain ivota, potie razvoj drugaije kulture sa jedinstvenim umjetnikim izrazom koji se ogleda u umjetnosti i arhitekturi irom svijeta. Zemlje koje su muslimani osvojili su imale svoje ranije umjetnike tradicije. U poetku, umjetnici koji su radili pod bizantijskom ili sasanidskom upravom nastavili su svoj autohtoni rad, ali za muslimanske vladare. Prvi primjeri Islamske umjetnosti se oslanjaju na ranije tehnike, stilove i forme koji odraavaju spoj klasinih i iranskih dekorativnih motiva. ak i vjerski monumenti nastali pod vlau Umajada koji imaju jasnu islamsku funkciju i znaenje, kao sto je Kupola na stijeni u Jeruzalemu, pokazuju mjeavinu grko-rimskih, bizantijskih i sasanidskih elemenata. Postepeno, pod uticajem vjere i poetne islamske drave, iskrsnula je jedinstvena islamska umjetnost. Vladavina dinastije Umajada se smatra (661-750 g.) se smatra formativnim periodom islamske umjetnosti. Jedna metoda klasifikacije islamske umjenosti koja se koristi u islamskim galerijama Metropolitan muzeja, je prema dinastiji pod ijom je vladavinom nastalo umjetniko djelo. Ovakav vid periodizacije slijedi opa pravila historije islama, koja je podijeljena i isprekidana vladavinom mnogih dinastija, poevi od Umajada i Abasida, zakljuno sa dinastijama Safavida, Otomana i Mughala. Svojom geografskom rasprostranjenou i dugom historijom, islamska umjetnost je neizbjenan predmet u spektru regionalnih, pa ak i nacionalnih stilova i uticaja, kao i5

promjena tokom raznih perioda svoga razvoja. Unato tome, islamska umjetnost je zadrala svoje unutranje kvlitete i jedinstven identitet. Iako religija islam utjelovljuje nain ivota i slui kao kohezivna sila izmeu etniki i kulturno razliitih naroda, umjetnost proizvedena za i od muslimanskih drutava ima svoje osnovne identifikacije i ujedinjenja obiljeja. Moda najvanije od njih je sklonost za ukraavanjem cijele povrine. etiri osnovne komponente islamskih ukrasa su kaligrafija, biljni obrasci, geometrijski oblici i figuralna reprezentacija.

1. Porijeklo islamaRije islam znai pokornost, a muslimani su oni koji se pokoravaju volji Allaha d.. Islam je nastao u dananjoj Saudijskoj Arabiji u ranom sedmom vijeku nove ere. Za manje od stotinu godina nakon Muhamedove smrti, islamska drava se je proirila od Atlantskog okeana na zapadu do centralne Azije na istoku. Dvije dominantne znaajke islamske umjetnosti i arhitekture, vanost kaligrafske ornamentalnosti i oblik damije, su prvotno bili povezani uz islamsko vjerovanje, te su se razvili u rano doba religije.

1.1.

Muhammed a.s.

Muhamed, punim imenom: Abu al-Qasim Muhammad Ibn Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn (Meka, 12. aprila 570. - Medina, 8. juni 632.), utemeljitelj islama. Muhamed je po Islamu zadnji Boji poslanik (arap. Resulullah) i muslimani ga piu kao Muhamed a.s. (arap. "mir Boji bio s njim"). Islam inae, za sebe tvrdi da je prva i prava vjera ljudskog roda od samog stvaranja, dakle, od Adama (Adema) i Eve (Have). Opravdanje za takvo miljenje nalaze u samom nazivu svoje vjere: "Islam" znai "Predanost Bogu", a "musliman" je izvedenica iz "Islam" te znai "Predan Bogu". S tog gledita, vjerovjesnici i poslanici Jednog Boga bile su i neke starozavjetne osobe: od Adama (Adema), preko Noe (Nuha), Abrahama (Ibrahima), Mojsija (Musaa), pa do samog Isusa Krista (Isaa). Godine 610. Muhameda je u peini na brdu Hira blizu Meke posjetio melek (aneo) Dibril ili Debrail (Gabrijel). Ta se no slavi kao najvea no u godini i pribraja se u islamske praznike. On mu je tada izrecitirao prvih pet stihova (ajeta) poglavlja (sure) 'Alek. Tako je poela Objava Kur'ana Muhamedu koja je trajala pune 23 godine. U deset godina Muhamed je uspio ujediniti Arapski poluotok te uspostavio, danas po brojnosti, drugu monoteistiku religiju svijeta. Muhamed je umro (preselio na Ahiret) 632. godine u svom domu u Medini. Brojni vjernici i danas posjeuju njegov grob (kabur) te mu tako odaju poast. Po Muhammedu a.s. svi muslimani su braa, lanovi velike zajednice. Za ivota, Poslanik je bio kako duhovni, tako i svjetovni voa, odakle potie tradicija da vjersko i politiko vodstvo6

budu u rukama jednog ovjeka. Njegovi nasljednici su bile halife, ije je pravo na vlast poivalo na postavci da su vodili porijeklo od porodice ili prvih pristalica Muhammeda a.s.

1.2.

Kur'an

Kur'an (ar. ) je sveta Boja knjiga koja je objavljena Bojem poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.) u periodu od 610 do 632 godine, i to 13 godina u Meki i 10 u Medini. Neki islamski uenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim nazivom zato to u sebi sakuplja i sadri ajete, sure, zapovjedi, zabrane, obeanje, prijetnjevijesti o prolim narodima itd. Po ovome bi rije Kur'an znaila "Zbirka". To je znaenje rijei "Kur'an" sa jezike strane, dok ta rije, po vjerovanju muslimana, oznaava posljednju Boiju Knjigu, koja je preko Meleka Dibrila objavljena posljednjem Boijem poslaniku Muhamedu s.a.v.s.[1] to se umjetnosti tie, sredinje mjesto te knjige u islamskoj kulturi, i gracioznost arapskog pisma doveli su do irenja pisane rijei, posebice putem odlomaka Kur'ana, natpisa na damijama i razvoja kaligrafskih stilova i ornamenata u svim granama islamske umjetnosti.

1.3.

Damija

622. godine, od koje poinje islamski kalendar, Muhamed seli u grad Jatrib (kasnije Medinu). U svojoj sloenoj kui okuplja skupinu vjernika koji oblikuju damiju, sastavljenu od pravougaonog zatvorenog dvorita, zidom s jedne strane i trijemom za hlad za siromanije sljedbenike. Zato skoro sve damije prate plan Muhamedove kue, koja je u sutini sastavljena od zatvorenog dvorita, zgrade za molitvu na jednom kraju, i arkada sa strane. Kada su muslimani osvojili Siriju 636., oni su mnoge naputene crkvene bazilike prenamijenili u damije tako da su nainili nove ulaze i premjestili mjesto odvijanja obreda. To su bile duge, trobrodne zgrade s poploanim krovom i oltarom na istonom kraju. Orijentaciju i prostornu organizaciju damija odreivao je, i danas odreuje, smjer molitve, prema Meki koji simbolizira mihrab. U Muhamedovo je vrijeme molitva drana s vrha krova po uzoru na idovski obiaj. ini se da je sirijska tradicija gradnje niskih tornjeva uz kuteve zgrade (kod muslimana damije) dovela do minareta s kojeg se poslije Muhamedova vremena drao obred. Najstariji je onaj puoliki u Samarri (Irak). Prva upotreba propovjedaonice ili minbera, jo jedne strukture svojstvene damiji, se dogodila u Medini iz praktinih razloga. Damija je dobila osnovni oblik u vrijeme dinastije Umajada: uzduna pravokutna velika prostorija s mnotvom stupova (ponekad nadsvoena kupolom) ima naglaeno mjesto za molitvu okrenuto prema Meki u obliku ivana (nie) mihrab, zdenac u dvoritu za ritualno

7

pranje ruku prije molitve i visoke minarete (tanki visoki toranj krunog ili poligonalnog tlocrta, s unutranjim stepenicama koje vode do balkona, s kojeg mujezin poziva na molitvu). Iako je u islamskoj arhitekturi, posebno u ranijim primjerima, tipiniji luk u obliku potkove, zailjeni je luk takoer bio poznat. Podrijetlom vjerojatno iz Sirije, prihvatili su ga Umajade, a bio je svojstven i abasidskim damijama, tokom 9. i 10. stoljea je prenesen u Egipat. U Velikoj damiji u Cordobi (Mezquita), iz 786.-965. god., ritam tankih stupova i dvostrukih lukova je pojaan ritminim ponavljanjem ukrasnih ara kao i cigli u boji tako da se stvara iluzija produljavanja prostorije u dubinu. Kupole, svojstvene upravo islamskoj arhitekturi, su se razvile iz sasanidskih i ranokranskih arhitektonskih izvora. Najstarija ouvana je Kupola na stijeni (kasno 7. stoljee) u Jeruzalemu, jedna od veih religijskih struktura na svijetu, a predstavlja mjesto sa kojega je Muhamed doivio duhovno i tjelesno prosvjetljenje. Ova damija ima kupolu postavljenu na visoki valjak i prstenastog je plana s dva ambulatorija ili hodnika, to je preuzeto iz rimske arhitekture koja je imala utjecaja u Jeruzalemuu 4. St. Pod Osmanlijama su damije graene po uzoru na bizantsku ostavtinu u Turskoj s velikom glavnom kupolom i vie manjih. Meu njima se svakako istiu dvije arhitekta Sinana koje su posluile kao uzor damijama u Turskoj, Siriji, Egiptu i sjevernoj Africi: Selimija u Edirni i Aja Sofija u Istanbulu, obje bizantske crkve koje su kasnije pretvorene u damije.

2. Beskonani uzorak (ara) u islamskoj umjetnostiIdeja o beskonanosti, naspram beznaajnosti ovjekovog prolaznog zemaljskog postojanja, poznata je svim muslimanima i svim pravcima islamske umjetnosti. Najosnovniji oblik je stvaranje beskonane are koja se u potpuno razvijenoj formi pojavljuje u ranim fazama i glavni je element islamske umjetnosti u svim periodima. Beskonano nastavljanje neke are, apstraktne, poluapstraktne ili ak dijelom figurativne, predstavlja duboko vjerovanje u vjenost i odbacivanje sadanjeg postojanja. inei vidljivim samo dio are koja u svom potpunom obliku postoji samo u beskonanosti, umjetnik uspijeva povezati statini, ogranieni, naizgled konaan objekt (predmet) sa vjenou. Beskonana ara moe biti primijenjena na bilo koju povrinu, poklopac male metalne kutijice ili na monumentalnu kupolu. Isti je odnos i prema kutijici i prema kupoli, jer se razlikuju samo po formi, ne i kvalitetu. Sa ovom mogunou davanja jednake vrijednosti svemu to postoji ili dovodei sve na istu razinu u svijetu vizualnih umjetnosti, daje osnovu za jedinstvo stila koja prevazilazi granice epoha ili zemalja.

Ornamentacija povrine razgradjuje materiju Temeljni pricip islamskog stila potie iz ideje o razgradnji materije. Ideja o transformaciji je stoga od najvee vanosti. Ornamentacija povrine bilo koje vrste, bilo kojim medijem,8

beskonanom arom slui istoj svrsi: da prikrije i razgradi materiju, bio to arhitektonski monument ili mala kutijica. Rezultat je svijet koji nije odraz stvarnog objekta, nego je svijet preklopljenih elemenata koji slui transcendenciji kratkotrajnog i ogranienog individualnog postojanja umjetnikog djela, povlaei ga u vei i jedini pravi svijet, beskonanog i trajnog. Ova ideja posebno je naglaena u arhitektonskoj dekoraciji. vrsti zidovi su prerueni u gips i dekorativne ploice, svodovi i lukovi su prekriveni cvijetnim i epigrafskim ornamentima koji razgrauju njihovu strukturalnu snagu i funkciju, dok su kupole popunjene prozranim dizajnom beskonanim arama, koje tako uspijevaju odagnati vrstou kamena i zidova i dati im poseban kvalitet, kao da je kristalizacija dizajna njihova jedina stvarnost.

Ovo je vjerovatno element koji nema istinsku paralelu u historiji umjetnosti, jer islamska umjetnost pridruuje religioznom iskustvu, pa stoga moze biti nazvana i religijskom umjetnosti. Iako su mnogi osnovni oblici i koncepti ostali manje-vie stabilni i nepromijenjeni kroz islamsku umjetnost, pogotovo arhitekturu, raznolikost individualnih formi je zapanjujua. Gotovo je svaka zemlja, u svakom periodu stvorila forme umjetnosti koja nije imala paralelu sa drugima, a varijacije na zajedniku temu su zaista izvanredne.

3. Dekorativna umjetnost u islamuDva bitna elementa u islamskoj dekorativnoj umjetnosti su biljni uzorci i kaligrafija.

3.1.

Biljni uzorci

Islamski umjetnici su obino upotrebljavali cvijee i drvee kao dekorativne motive za uljepavanje tkanina, predmeta, zgrada i linih potreptina. Njihovi dizajni su inspirisani internacionalnim i lokalnim tehnikama. Na primjer, Mughalska dekorativna umjetnost je inspirisana evropskim botanikim umjetnicima, kao i tradicionalnom perzijskom i idijskom florom. Krajnje nagizdan i zapetljan oblik umjetnosti, biljni uzorak se koristio kao baza za tip dekoracije beskonanom arom, koristei arabeske i pokrivajui cijelu povrinu. Bekonani ritmovi preneeni na ponavljanje krivih linija proizvode smirujui, oputajui efekat, a mogu se mijenjati varijacijama linija, boja i tekstura.

3.2.

Kaligrafija u islamskoj dekoraciji

Zbog zabrane slika u Kur'anu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti kao linije, ime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami.

9

Osim naturalistikih, polu-naturalistikih i apstraktnih geometrijskih oblika koji se koriste u beskonanim arama, arapska kaligrafija je igrala dominantnu ulogu u islamskoj umjetnosti i bila je integrisana u sve svrste dekorativnih shema, jer je direktna veza izmeu jezika muslimana i religije islama. Dijelovi Kur'ana su jo uvijek glavni izvor islamske kaligrafske umjetnosti i dekoracije. Prema tome, gotovo sve islamske zgrade imaju natpise na kamenim ili mozainim povrinama, malteru ili gipsu. Natpisi su esto, iako ne uvijek, citati iz Kur'ana. Ponekad i jedna rije, kao Allah ili Muhammed moe biti ponovljena mnogo puta preko cijele povrine zida. Kaligrafski natpisi su usko povezani sa geometrijom zgrade i esto se koriste kao okvir oko glavnih arhitektonskih elemenata, vrata ili krovnih svodova. Kaligrafska pisma Dva su glavna pisma u tradicionalnoj islamskoj kaligrafiji, uglasto kufsko i kurzivno naskhi. Kufsko pismo, najraniji oblik, nastalo u Kufi, juno od Bagdada, naglaava vertikalne poteze slova. Koriteno je tokom prvih pet stoljea islama u arhitekturi, za kopije Kur'ana, na tekstilu i grnariji. Od 11. stoljea je pismo Naskhi postepeno zamijenilo kufsko. Naroiti oblik umjetnike arapske kaligrafije razvio se poetkom 20. stoljea u Osmanskom carstvu.

4. Glavni uticaji u islamskoj umjetnosti

Prvi sljedbenici Muhameda, koji dolaze s Arapskog poulotoka, nisu imali prirodne umjetnike tradicije kao carstva koja su kasnije pokorili, i uzeli kao svoja uporita. Kako se islam irio, njegova umjetnost se razvijala, tako da su na nju utjecali razliiti vremenski uvjeti i dostupnost materijala u osvojenim zemljama, te je upijala i prilagoavala uroenike stilove umjetnosti. Motivi iz jednog podruja uskoro postaju univerzalni u cjelokupnom muslimanskom svijetu. Islamska se umjetnost tako razvila iz nekoliko izvora. U ranu su islamsku arhitekturu prenijeti rimski, ranokranski, i bizantski stilovi; utjecaj sasanske umjetnostiarhitketure i ukrasne umjetnosti predislamske Perzije pod Sasanidima je bila iznimno znaajna; srednjoazijski stilovi su doneeni s turskim i mongolskim prodorima; a kineski je utjecaj imao tvorno djelovanje na islamsko slikarstvo, lonarstvo, i odijevanje. Danas sa sigurnou znamo da su mnogi gotiki oblici kranske Europe nastali u islamskoj arhitekturi te preneeni posredstvom sve eih provala kriara.

10

4.1.

Arapski uticaj

Arapski elementi su sigurno i najvaniji. Arapi su doprinijeli razvoju islamske umjetnosti sa porukom islama, jezikom Kur'ana i arapskim pismom. Pismo je postalo najznaajniji element islamske umjetnosti, vodei do razvoja beskonane raznolikosti apstraktnih ornamenata i cijelog sistema linearne apstrakcije koja je jedinstvena za sve oblike islamske umjetnosti. Arapi su bili zainteresirani matematikom i astronomijom i prodobljivanjem znanja koje su naslijedili od rimljana. Primjenjivali su znanje o geometrijskim principima i uroeni osjeaj za ritam (karakteristino i za poeziju i muziku) da bi formulirali kompleksne ponavljajue are, viene na svim islamskim dekoracijama. 4.2. Turski uticaj

Turski element u islamskoj umjetnosti se uglavnom sastoji od autohtonog koncepta apstrakcije koji su ljudi u Centralnoj Aziji primjenjivali na bilo koju kulturu ili oblik umjetnosti koje su susretali na dugom putovanju od duboke unutranjosti Azije do Egipta. Donijeli su tradicije kako figurativnog, tako i nefigurativnog dizajna iz istone u zapadnu Aziju, stvarajui nepogreivu tursku ikonografiju. Vanost turskog elementa u islamskoj umjetnosti se moda najbolje oituje iz injenice da je vei dio islamskog svijeta bio pod vladavinom turaka od 10. do 19. stoljea. Islamska umjetnost puno duguje vladavini turskih dinastija i uticaju turske misli i tradicije. 4.3. Perzijski uticaj

Perzijski element u islamskoj umjetnosti je moda najtee definisati, jer ini se da se sastoji od naroito lirino-poetinog stava, metafizike sklonosti koja u carstvu emocionalnog i religijskog iskustva vodi do cvjetanja misticizma. Glavne kole muslimanskog slikarstva se nastale u Iranu na osnovi perzijske literature. Ne samo cijela ikonografija, nego si posebni prizori, apstraktno-poetini u svojoj realizaciji, stvoreni su u Iranu krajem 14. i u 15. stoljeu, to je neuporedivo sa ostatkom islamskog svijeta. Isti stav, koji u slikarstvu stvara formu umjetnosti velike ljepote, ali potpune fantazije i nerealnosti, prenosi se i na na arhitekturu, stvarajui forme dekoracije koje negiraju samu prirodu arhitekture i osnovna naela o teini i pritisku, spajajui sve elemente u jedinstvo fantastine nerealnosti, plutajui svijet mate. Iako je ova tri elementa islamske kulture ponekad lako definisati i razdvojiti, u veini perioda su tako ispreplitani i integrirani jedan sa drugim, da je teko uoiti koje je koji. Cijeli islamski svijet dijeli fundamentalne umjetnike oznake koje ovaj ogroman teritorij spaja u nadnacionalnu, nadetniku i nadgeografsku cjelinu, koja je u historiji ovjeanstva slina samo Starom Rimu.

11

5. Historijat islamske umjetnosti po vladajuim dinastijama 5.1. Umajade (661.-750.g.)

Umajade su prva dinastija nakon vladavine etvorice vladara, tzv. Pravednih kalifa, koji su vladali nakon smrti Muhammeda a.s. Prvi vladar iz dinastije Umajada bio je Muavija, vladar Sirije. Za vrijeme njegove vladavine, sjedite islamske moi premjeteno je sa Arapskog poluotoka u Siriju. Muavija je prvi uveo pravo na prijestolje putem nasljedstva (dinastijom), a ne putem izbora (urom). Period vladavine Umajada se smatra formativnim periodom u islamskoj umjetnosti. Iako su arapski jezik i islam prihvaeni kao oficijelni jezik i religija u razliitim zemljama pod vodstvom Umajada, umjetnici su nastavili da rade ustaljenim tokom. Glavni umjetniki uticaj je dolazio iz kasne antike klasine naturalistike tradicije, koja je prevladavala na istonim obalama Mediterana. Ovaj uticaj dopunjavan je formalnijim nainima koje su razvili bizantijci i sasanidi i posebno se odnosio na rad sa metalom, tekstilom i likovnim predstacljanjem ivotinjskih, biljnih i figuralnim motiva. Vremenom, meutim, umjetnici su razvili nove tehnike, forme i dekoracije koje su njihov rad razlikovale od prijanjih. Kroz pro ces prihvatanja, adaptacije i stvaranja, novi umjetniki izraz je postao upeatljivo islamski. Kao i za umjetnost, period Umajada je bio kritian i za razvoj islamske arhitekture. Dok su se nastavljale prijanje arhitektonske tradicije, zahtjevi koje je nova religija postavljala i obiaji koje su uveli arapski vladari, doveli su do drugaijeg koritenja prostora. U sluaju religioznih zgrada, Umajade su obino gradili monumente na mjestima od historijskog ili simbolikog znaaja. Kupola na stijeni (Qubbat as-Sakhra) u Jeruzalemu (691.g.), poznat i kao Omarova damija ili Zlatna kupola, prvi je znaajniji arhitektonski poduhvat Umajada, jedna od najljepih u islamskom svijetu; najstarija postojea muslimanska graevina i uope islamski spomenik. Nalazi se na Brdu hrama u Starom gradu u Jeruzalemu. Napravljena je na poznatom mjestu gdje se nalazio Solomonov hram. Kupola na stijeni je prilagoena mjestu koje je od starine bilo idovska i kranska svetinja. Prema predaji, Sveta stijena - vrh planine Moriah, koja se nalazi u sredini damije je mjesto Ibrahimove rtve, ali i Muhammedovog a.s. podizanja na Nebo. Poslanikova a.s. damija u Medini (Al-Masjid al-Nabawi), uveana prijanja kua Muhammeda a.s. Sadanja Poslanikova a.s. damija moe u normalnim uslovima primiti 650.000 klanjaa, dok za vrijeme ramazana i hada broj klanjaa za vrijeme jednog namaza prelazi i milion. Damija sa dvoritem zauzima povrinu od 333.500 m. Ima deset minareta od kojih su est velika po 104 m. Damija ima 85 vrata koja su iroka 3, a visoka 6 metara, 27 pokretnih kubbeta koja su teka po 80 tona, njihov prenik je oko 18 metara; damija se kontrolie sa 543 kamere; ozvuenje u Damiji sainjava 206 pojaala, svaki jaine po 600 vati i 3500 zvunika. Tu se nalaze i dvije velike biblioteke, institut za snimanje i produkciju Mesdida, i brojne druge pomone slube. Takoer, Mesdid ima i veliki parking koji se nalazi ispod zemlje, a na koji se moe parkirati 4444 auta.

12

Takodjer je znaajna Velika damija u Damasku, napravljena na mjestu biveg rimskog hrama i bizantijske crkve, bazilike Ivana Krstitelja (Jahja a.s.), pretvorena u zajedniku crkvu Umajadskog glavnog grada. Damija u svojoj unutranjosti ima grobnicu za koju se tvrdi da se u njoj nalazi glava Ivana Krstitelja (Jahja a.s.), potovan i od muslimana i od krana. Glava je pronaena u iskopavanjima prilikom pravljenja damije. Veliku vanost damiji pripisuju i iitski muslimani radi toga to se u njoj nalaze glave Hasana i Husejna, koji su unuci Poslanika Muhammeda s.a.v.s. U Damiji se nalazi i grob Salahudina Ejubije, slavnog islamskog vojskovoe. Nova damija je bila najipresivnija graevina u to vrijeme, unutranji zidovi su bili dekorisani sa prelijepim mozaicima. Zgrada se smatrala jednim od uda svijeta jer je bila jedna od najveih graevina na svijetu. Spoljanji zidovi su bazirani na starome hramu jupitera i kreu se od 100 do 157.5 metara. Minaret na sjeveroistonom dijelu se naziva jo i Isaov a.s. minaret, jer muslimani smatraju da e se Isa a.s. pojaviti na njemu pred Sudnji dan.

to se tie sekularne arhitekture, umajadske pustinjske palae Mshatta, Qasr Amra (Jordan), Anjar (Libanon), Khirbat al-Mafjar (Palestina), dokaz su bogatstva njihovih vlasnika i kreativnosti umajadskih arhitekata.

5.2.

Abasidi (750.- 1258.g.)

Dinastija Abasida je preselila prijesto iz Damaska u Bagdad, grad koji je osnovao al-Mansur 762. Godine i prvi veliki grad kojeg su u cjelosti napravili muslimani. Grad je postao novo islamsko sredite i simbolizirao je usklaivanje istonih i zapadnih umjetnikih formi. Sa istoka je dolazila inspiracija iz Irana, evroazijske stepe, Indije i Kine, dok se sa zapada osjeao uticaj Antike i bizantijske Evrope. Kasnije, ulogu glavnog grada na kratak period preuzela je Samara. Prva tri stoljea abasidske vladavine su bili zlatno doba, gdje su Bagdad i Samara vaili za kulturna i komercijalna sredita islamskog svijeta. Za ovo vrijeme, razvio se karakteristian stil i razvijene su nove tehnike koje su se proirile na druge zemlje i snano uticale na islamsku umjetnost i arhitekturu. Kako danas gotovo nita nije ostalo od abasidskog Bagdada, Samara je znaajna u razumijevanju umjetnosti i arhitekture ovog perioda. U Samari se razvio novi nain rezbarenja povrina, tzv. ukoeni stil, kao i ponavljanje apstraktnih geometrijskih formi ili pseudo-biljnih oblika, koji su kasnije na zapadu poznati kao arabeske. Abasidska arhitektura obiljeena je pustinjskom utvrdom Al- Ukhaidir, juno od Bagdada, Velika damija u Samari, Damija Ibn Tuluna u Kairu, Abu Dulafova u Iraku, Velika damija u Tunisu, te Velika damija u Kairouanu, Tunis. Velika damija u Samari (847-861), koju je podigao halifa Mutavakil, najmonumentalniji je sakralni objekat u historiji islama. Graena od opeke, usred zidom opasanog prostora od oko 31.000 kvadratnih metara, mogla je da primi u safove 100.000 vjernika. Njen impozantni prostor (240 x 156 m), podijeljen na 25 brodova paralelno rasporeenih prema zidu kible, bio je prekriven ravnim krovom oslonjenim na stupce od opeke, ije je osmostrano stablo bilo obuhvaeno sa etiri tanka mramorna stuba. Zidovi su joj bili ukraeni vielunim niama,13

dok je pravougaoni mihrab na bonim stranama imao stupce od ruiastog mermera, sa kapitelima i bazama zvonastog oblika. Na njima su stajala dva luka sa poljima prekrivenim zlatnim mozaikom. Svjeinu ambijentu u dvoritu davao je vodoskok iz velikog bazena od egipatskog granita. Preostali simbol ove monumentalne graevine jest pedeset metara visoki spiralni minaret, sa spoljanjom krunom rampom, postavljen u pravcu srednje ose na sjeveru. Damija Ibn Tuluna u Kairu (izmeu 876-879) jedna je od najveih znamenitosti egipatske prijestolnice. Mada je graena po uzoru na damije u Samari, ali skromnijih dimenzija (140 x 33 i 122 x 26 m), na njoj su vidljiva brojna originalna rjeenja. etvrtasto dvorite bilo je povezano sa palaom jednom ulicom dugom 600 m. Fasada joj je ralanjena sa dva niza slomljenih lukova i pravougaonim prozorima, a ukraena zupastim niama. Njen raznoliki ukras u upljikastoj tukaturi doima se predivna ipka, koja u vidu upljikastih traka pokriva unutranje arkade i mihrab, a prisutna je i na zvonastim kapitelima. Po tehnici i efektu nazubljene osnove, ova tukatura pokazuje nov apstraktni stil kosoga reza porijeklom iz Samare. Trea je najvea damija na svijetu. Abu Dulafova damija je izgraena u vrlo kratkom vremenskom periodu oko (860-1.) kao damija nove oblasti Dafariyya. Za razliku od velike damije u Samari, njena unutranjost je dobro sauvana dok su spoljanji zidovi u velikoj mjeri uniteni i samo se naziru. Dimenzije ove damije su za nijansu manje u odnosu na Veliku damiju u Samari, unutranje dimenzije su 213x135m. Svi lukovi se pruaju normalno u odnosu na zid qible. Debeli pravougaoni stubovi nose pune panele sa kratkim lunim prekidom na njima. Dekoracije u opeci su inferiorne u odnosu na one na Velikoj damiji i esto su postavljene nepravilno. I ona ima ravan drveni krov. Spoljni zid ima etiri kule na svakom uglu po jednu i izmeu njih se nalaze utvrenja, po 11 na istonom i zapadnom i po 8 na severnom i junom zidu.

Drugi vidovi umjetnosti su bili oslikavanje svile, slikanje na zidovima i keramika, a posebno je znaajan izum sjajnih slika, slikanih na glei sa metalik pigmentom. Ova tehnika je postala jedinstvena za bagdadske keramiare i grnare. Takoer, kaligrafske dekoracije su se prvi put poele pojavljivati na grnariji u ovom periodu. Kraj vladavine Abasida 1258. godine, doao sa prodorom Mongola u Bagdad, oznaio je kraj univerzalnog arapsko-muslimanskog carstva.

5.3.

Umajade u paniji

Kada je umajadski halifat u Damasku svrgnut sa vlasti od strane Abasida 750.g., posljednji prezivjeli lan umajadske dinastije Abd al- Rahman I je pobjegao u paniju, uinio Kordobu glavnim gradom, ujedinio Andaluziju, uspostavljajui diplomatske odnose sa sjevernim kranskim kraljevinama, sjevernom Afrikom i Bizantom, odravajui kulturni kontakt sa Abasidima u Bagdadu.

14

Kordoba je postala drugi najvaniji kulturni centar muslimanskog svijeta poslije Bagdada. Umajadska umjetnost i arhitektura u paniji najbolje je prikazana na Velikoj Damiji u Kordobi, ija gradnja krunisala formativni period hispano-islamske umjetnosti i arhitekture. Za vrijeme vladavine Umajada, Kordoba je bila najvei intelektualni centar Evrope, sa slavnim bibliotekama i kolama. Ova regija je bila poznata po fuziji klasinih rimskih i islamskih arhitektonskih uticaja, sto je uslijedilo razvojem hispano-islamskog stila u slikarstvu, reljefnoj i metalnoj skulpturi i dekorativnoj umjetnosti, keramici. Velika damija ili Mezkita (panski naziv za "damiju") u Cordobi, danas je rimo-katolika katedrala, a prije toga jedna od najveih, i po arhitekturi zasigurno jedna od najljepih damija u svijetu. Na lokaciji damije se nalazila stara kranska, vizigotska crkva koja je izgraena oko 600. godine. Prvi muslimanski Emir Abdurahman I je kupio lokaciju stare crkve od tamonje kranske zajednice i na tom mjestu zapoeo gradnju centralne damije koja je ubrzo postala druga damija po veliini u islamskom svijetu. Gradnja je poela 784. godine i prvobitno je nazvana Aldama po supruzi Abdurahmana I. Damija je prola nekoliko velikih faza obnove: Abdurahman III je izgradio novi minaret, dok je Al-Hakim II, 961. godine uveao plan graevine i izgradio novi Mihrab. Zadnju veu nadogradnju je uradio El-Mansur 987. godine. Bila je najvea od skoro 1000 damija u gradu i tada druga po veliini damija u svijetu. Sa halifinim dvorcem je bila povezana uzvienim trotoarom, to je poslije postala tradicija za islamske vladare. Cordoba je bio grad, koji je bio pod stalnim invazijama raznih osvajaa i to je ostavilo traga na arhitekturi grada. Zgrada je poznata po svojim vieslojnim lukovima sa preko 1000 stubova. Vieslojni lukovi (prikazano na slici) su bili potpuno novo arhitektonsko dostignue. Velika damija je dostigla sadanje dimenzije 987. godine, kada je kompletirano dvorite. 1236. godine Kordoba je osvojena od kralja Ferdinanda III i tada je damija pretvorena u kransku crkvu. Najvea promjena je uraena gradnjom renesansne katedrale koja je izgraena u sredini Velike damije, gdje stoji do dananjih dana.

5.4.

Fatimidi (909.-1171.g.)

Pod vladavinu dinatistije Fatimida spadalo je podruje dananjeg Alira, Tunisa, Sicilije, Egipta i Sirije. Osvajanjem Egipta 969. godine, Fatimidi su osnovali grad Kairo i uinili ga novim iitskim glavnim gradom, koji je svojim poloajem na trgovakom putu izmeu Mediterana i Indije, postao suparnik Abasidskom sunitskom glavnom gradu, Bagdadu. Egipt preuzima vodstvo u kulturnom ivotu zapadnog islama. U umjetnosti, dinastija Fatimida je poznata po damijama al-Azhar (u sklopu koje je bio i al-Azhar univerzitet) i al-Hakim u Kairu, keramikoj umjetnosti u obliku grnarije ukraene figurativnim slikama, rezbarenju slonovae, kao i reljefnih skulptura. Fatimidska umjetnost je poznata po primjeni dizajna na gotovo sve vrste povrina.

15

Al-Azhar damija. Prvo je nazvana Damia-l-kahire (Kairska damija), ali je potom to ime promijenjeno u Al-Azhar u ast Poslanikove a.s., kerke Fatime ez-Zehre (na arapskom: najblistavija) od koje su Fatimidi uzeli svoje ime. Izgradnja damije poela je 969.godine, a zavrena je 972. Al-Azhar univerzitet drugi je najstariji univerzitet u svijetu sa kontinuiranim radom od svog osnivanja. Osnovan kao medresa 972. godine uz fatimidsku damiju Al-Azhar iz 970. godine, najstarija je obrazovna institucija u Egiptu koje propagira islamsku vjeru, arapski jezik i kulturu. Od 1961. u njoj su uvedeni i profani predmeti. Damija Al-Hakima na vrhu ulice Muizz je izgraena krajem 10. stoljea i nazvana prema prvom fatimidskom imamu koji je roen u Egiptu, Al-Hakimu. Ona ima minarete na obje strane proelja koji su ostaci pilona faraonskog egipatskog hrama, a iznutra je veliko kvadratno dvorite okrueno kolonadom arkada s otrim lukovima.

5.5.

Selduci

Sredinom 11.stoljea, Selduci dobijaju borbu za mo u Iranu i sjeveru Indije. Vladali su na podruju dananjeg Irana, Iraka, Sirije i dijela Turske (Anadolija). Na podruju Anadolije, Selduci su prvi donijeli islamsku umjetnst i arhitekturu. Kako su bili nasljednici Seldzuka iz Irana, usvojili su perzijsko-islamske tradicije koje su se odraavale na dizajnu, materijalima i tehnikama koje su koristili na damijama, medresama, mauzolejima i palaama. Damija Ala al-Din (11561220), Karatay (1252) i Ince Minareli (1258) medrese u Konyi, Sifahiye (121718) i Gk medresa (1271) u Sivasu, Velika damija i bolnica Divrigi (1228 29), Khuand Khatun kompleks u Kayseriu (123738), su meu najpoznatijim preivjelim spomenicima selduke anadolijske arhitekture. U islamskoj umjetnosti, dinastija je prije svega najpoznatija po Imamovoj damiji u Isfahanu, koju je izgradio Malik ah. Razvili su fundamentalne oblike i arhitektonska rjeenja, koja su primjenjivana u kasnijim periodima. Ova damija se smatra remek-djelom perzijske arhitekture, ija konstrukcija je poela 1611.godine.

5.6.

Ajubidi i Mameluci

Dinastija Ajubida je dola na vlast pod vodstvom kurdskog generala Salah al-Dina, u Evropi poznatog kao Saladin. Nakon odbrane Kaira od krstake armije, Saladin je proglasio kraj halifata Fatimida i uspostavio Ajubidski sultanat. Iako je sultanat ovisio o mamelucima (ratni zarobljenici bijelci, uglavnom turskog i kavkaskog porijekla, koje su perzijski i egipatski vladari u srednjem vijeku uvrtavali u vojsku i osobnu gardu) zbog vojne organizacije, kraj ajubidske dinastije su uzrokovali upravo mameluci, koji su zbacili posljednjeg ajubidskog sultana sa prijestola i osnovali mameluki sultanat (1250.-1517.godine).

16

U umjetnosti, Ajubidi su bili poznati po radu sa metalom i keramikom, emajliranim staklom i rezbarenju drveta. Tehnike koje su se razvile u ovom periodu bile su osnov za dalji razvoj umjetnosti u mamelukom periodu. Ajubidi su takoer bili energini graditelji, pa je pod njihovom vlau nastalo dosta arhitektonskih djela u Egiptu, Siriji itd. Sekularna arhitektura iz ovog perioda ukljuuje utvrene citadele u Kairu i Aleppou. Istovremeno, osnivanje medresa, kao to su Zahiriya u Aleppou i Salih Najm al-Din Ayyub u Kairu, naglaavaju ajubidsko zanimanje za sunitsko obrazovanje. Dalje, medresa al-Sahiba u Damasku, sagraena 1233. godine po nalogu Saladinove sestre Rabia Kathun, kao i Mauzolej Salih Najm al-Din Ayyuba, po nalogu Saladinove ene, ogledaju vanost ena kao pokrovitelja u arhitekturi. to se tie komemorativnih graevina, Mauzolej imama al-Shafija i Grobnica abasidskih halifa u Kairu, su od posebnog znaaja. Mameluka umjetnost je proizvela mnoge arhitektonske monumente, iji su eksterijeri i interijeri bili bogato ukraeni raznim tehnikama- gips, reljefi i dekorativno slikarstvo. Primjeri mameluke umjetnosti su medresa-mauzolej sultana Hasana i medresa-mauzolej sulatana Kalauna u Kairu, te Kait-Bey medresa mauzolej. Uglavnom se period vladavine Mameluka pamti kao zlatno doba srednjovjekovne bliskoistone islamske kulture.

5.7.

Nasridi (1232.- 1492.g.)

Osniva dinastije je Muhamed I al-Ghalib od Arjone. Nasridi su vladali Grenadom i susjednim Jaenom, Almerijom i Malagom. Unato velikim politikim previranjima, Grenada je dva i po stoljea predstavljala veliki kulturni centar muslimankog zapada, privlaei tada vodee uenjake i pisce. Nasridska dinastija je stvorila kulturu bez premca u muslimanskoj paniji, oivljavanjem sjaja prvih velikih islamskih vladara, Umajada. Teke politike krize u 15.stoljeu, u kombinaciji sa ujedinjenjem kranskih kraljevstva Kastilje i Aragona, rezultat- braka Ferdinanda i Izabele, ija je misija bila protjerivanje muslimana sa iberijskog poluotoka, dovela je do pada dinastije Nasrida. Kraj vladavine ove dinastije je bio kraj gotovo 800 godina duge islamske prisutnosti na iberijskom poluotoku. Tokom 14. stoljea, nasridski sultani su se posvetili ukraavanju palaa. Jedinstven umjetniki poduhvat bila je slavna Alhambra, ili Crveni dvorac, koja svojim bogatim interijerom, brojnim vrtovima, fontanama i tokovima vode, predstavlja jedno od najvelianstvenijih primjera islamske arhitekture.

Alhambra Granada je oduvijek bila poznata po bogatim izvorima vode i mjesto vrtova. Poetkom 13. stoljea (1238. godine), muslimanski vladar, osniva dinastije Nasrida, zapoeo je kompleks na mjestu pred-dinastijske utvrde. Njegovi nasljednici su je do 14. stoljea znatno proirili. U vojoj kompletnoj formi je bila Calat Alhambra ( , Al-Qal'at al-amr' , "crvena tvrava"), je kompleks sastavljen od od palate i tvrave konstruiran sredinom 14. Stoljea, zauzimajui vrh brda Assabica na jugoistonoj granici grada Granada, sada u autonomnoj zajednici Andalusia, u paniji.17

Maurske palate Alhambre su sagraene za posljednje muslimanske emire (vladare) u paniji, dvor dinastije Nasrida. Kranskim osvajaima koncem 15. stoljea, Alhambra u Granadi je bila pojmom luksuza. Alhambra je ostala neoteena jer je predstavljala slom islamskog kraljevstva od pobjedonosnih kranskih kraljeva koji su je ouvali zbog spomenikih, ali i estetskih vrijedosti. Nakon Rekonkviste od strane Reyes Catlicos ("Katolikih monarha") 1492., neki dijelovi su koriteni od strane kranskih valdara. Palata Karla V, koju je sagradio Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva 1527., je umetnuta u Alhambru, u okviru utvrenja Nasrida. Nakon to se dozvolilo da bude zaputena vijekovima, Alhambra je ponovno "otkrivena" u 19. vijeku od strane evropskih naunika i turista, pa je tada poela i rekonstrukcija. Alhambra je doslovno mali grad koji se prostire oko 800 metara pratei vrh breuljka koji gleda na Granadu. Ukljuivala je kraljevske odaje, portale, damije, kupatila, odaje za sluge, vojne barake, tale, radionice, lijevaonicu i mnogobrojne vrtove. Izvana izgleda kao golema tvrava svijetlih zidova od peene crvene opeke. No, unutranjost je raskona palaa preobilno ukraenih prostorija, dvorita i sveanih vrtova, a izvedena je u udesno nepravilnom stilu muslimanskih palaa. U Dvorani suda nalaze se zamreni stalaktitni ukrasi, obilje aplikacija od opeke. Ispred nje se nalazi Lavlje dvorite (Platio de los Leones) s arkadama, koje odraavaju muslimansku ideju raja (perzijski: faradis). U dvoritu prska mramorni vodoskok okruen lavovima isklesanim od kamena (koji potjeu od ranije utvrde), zidovi sjenovitih laa obloeni su obojenim emajliranim ploicama (azulejos), fini stupovi podupiru stalaktitima isjeckane lukove. Nasridski vladar je mogao sjediti u miradoru (centralnoj zgradi) vrta i gledati unutra, a s druge strane zgrade cijelu plodnu dolinu kraljevstva Granade. Zbog ivahno obojenih i pozlaenih ukrasa palae (viebojnih mramora, sjajnih ploica i lepravog tuko ornamenta) svi paviljoni i dvorita izgledaju prozrano i nestvarno (ali imaju i izvrsnu akustiku). Ostali dijelovi kompleksa su: Damija s Mirtinim dvoritem (Platio des Arrayanes), Dvorana barke Ambasadorska dvorana Kupalite Kraljiin budoar Lindarajin vrt Dvorana dviju sestara Dvorana Abecerraja (Palaa lavova) Palau Karla V., zapoetu 1527. godine, gradio je Pedro machuca u samoj Alhambri, i u izvanredno je istom klasinom stilu, kao da objavljuje pobjedu tog kranskog kralja nad Maurima.

18

5.8.

Timuridi

Mongolsku vladavinu u Iranu naslijedila je dinastija Timurida, posljednja koja je potekla iz centalno-azijske stepe. 1370. godine, osniva dinastije Timur, koji je pripadao turkomongolskom plemenu, postao je vladar i Samarkand uinio glavnim gradom. Za 35 godina podinio je cijelu centalnu Aziju, veinu Irana, Irak, te dijelove june Rusije i Indijskog subkontinenta. Na zapadu, njegova vojska je porazila mameluku armiju u Siriji i osmanlijsku u Ankari. Dovodei zanatlije iz osvojenih zemalja u Samarkand, Timur je zapoeo jednu od najblistavijih epoha u islamskoj umjetnosti. Timuridska umjetnost i arhitektura su bile inspiracija zemljama od Anadolije do Indije. Poznata arhitektonska postignua timurida su Kernan i Yezd damije, Aq Saray palaa u Uzbekistanu, Timurova damija u Samarkandu, popularnija kao Damija Bibi Khanum, nazvana po njegovoj eni, koja je sagradila medresu pored te damije, Plava damija u Tabrizu i Gur-i Amir u Samarkandu, Timurova grobnica. Plava damija u Tabrizu, u svijetu je poznata kao najupeatljiviji primjer kombinacije iranske kulture i arhitekture koju poznajemo kao Islamsko plavetnilo. Ova damija je izgraena 1465. godine, a gradnju je finansirala supruga sultana Dehanaha; najmonijeg vladara iz dinastije Kara Kujunlu. U blizini damije se nalazi i turbe sultana Dehanaha i lanova njegove porodice. Ova damija je postala poznata kao Plava damija zbog raznovrsnosti i keramike preciznosti, raznovrsnih linija i perfektno usklaenog prelamanja boja na njenom eksterijeru. Cjelokupno keramiko ureenje ove damije izvedeno je u azurno plavoj boji i estokutnim ploicama, a njeno kubbe je ukraeno prelijepim prizorima iz prirode naslikanim topljenim zlatom. Vei dio Plave damije uniten je u zemljotresu koji je to podruje pogodio 1778. godine, ali je ipak damija kasnije obnovljena. Glavna vrata ove damije koja su uljepana usijecanim raznobojnim keramikim ploicama jo uvijek stoje na svome mjestu i rairenih ruku primaju vjernike i poklonike iranske umjetnosti i kulture. Ova damija se u historijskim djelima spominje i kao Muzaferijska graevina. Poznati turski geograf i historiar Katib elebi je u djelu Historija svijeta u 17. Stoljeu zapisao: Kube ove damije nadvisuje Kesraovu kulu. Ova graevina je velianstvena, ukraavaju je prelijepe keramike ploice i grandiozno kubbe, a ko god u nju ue srce mu ne dozvoljava da iz nje izae. Na svim keramikim detaljima na zidovima Plave damije pie Ali Velijullah, a pored spominjanja hazreti Alije tu su i imena ostalih lanova Poslanikove a.s. porodice. Eksterijer zidova je uraen u ciglama, a damijski pod je poploan blistavim keramikim ploicama.

Obiljeja timuridskog stila su bili monumentalni razmjeri, mnotvo minareta, polihromatske ploice i loptaste duple kupole. Dio kulturne tradicije timurida nastavili su osmanlije, safavidi i mughali.

19

5.9.

Osmanlije (1400.-1900.)

Osmansko Carstvo je osnovalo je pleme turaka Oghuza sa zapadnih podruja dananje Turske. U poetku nastalo kao rezultat raspadanja seldukog sultanata u Anadoliji, postepeno su prisvajali bive bizantske teritorije u Andadoliji i na Balkanu. Osvajanjem Konstantinopola, nekadanjeg centra bizantijskog i istono-rimskog carstva, grad je jo jednom postao centar, ovaj put zapadne islamske umjetnosti i kulture. Nakon osvajanja Istanbula, Aja Sofija, velika bizantijska crkva je pretvorena u damiju, te postala izvor inspiracije za osmanske arhitekte. Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti (grki: Hagia = svet, Sophia = mudrost) predstavlja remek-djelo bizantske arhitekture i umjetnosti uope. Bila je najvea crkva u Istonom Rimskom odnosno Bizantskom carstvu, izgraena u doba vladavine cara Justinijana. Jedno od najveih graditeljskih dostignua u povijesti ovjeanstva izgraeno je za samo pet godina: od 532. do 537. Crkva je bila posveena Kristu kao personifikaciji Svete Mudrosti. Izgraena je od kamena i opeke, visoka 55 metara, a promjer kupole iznosi joj 31 metar. Gradili su je arhitekt Antemije iz Trala i matematiar Izidor iz Mileta. Aja Sofija je prva kupola na pandantivima koja je bila izgraena do tog razmjera pa je zato od velikog znaaja za sve bizantske graevine, kao i kasnije one na zapadu. Crkva je bila krunidbena crkva bizantskih careva. Izgraena za Cara i njegov dvor, a ne kao crkva za molitvu cijele zajednice. Sveenstvo je zauzimalo polovicu centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom drugu polovicu. Nakon otomanske okupacije grada 1453. crkva je pretvorena u damiju, a izvana su dodana etiri minareta. Mozaici, koji su postojali u crkvi, prekriveni su vapnom. Aju Sofiju je 1935. godine Mustafa Kemal Atatrk dao pretvoriti u muzej. Pored Aja Sofije nalazi se grob cara Konstantina Velikog.

Mehmed II Osvaja je naruio gradnju dvije palae (Stara i Nova, kasnije Topkapi palaa), kao i damijski kompleks Mehmedija, koji je ukljuivao religijske, edukacione, socijalne i komercijalne funkcije. Topkapi palaa.U poetku zamiljena kao ljetna rezidencija i sjedite vlade, u Topkapi palai je u 16. stoljeu bio smjeten harem, dravna administracija i vojna uprava. Nalazi se na rtu zvanom Vrh Seraglio, na istonom kraju starog grada Istanbula, i gleda na Bosfor i Mramorno more. Ogromni kompleks palae prekriva povrinu od 70 ha. Mehmed II poeo je 1462. njezinu gradnju, a Osmansko Carstvo vladalo je iz nje gotovo 400 godina. Danas posjetitelji ulaze u palau kroz Srednja vrata koja vode u Drugo dvorite, ili Dvorite Divana, gdje se okupljalo Dravno vijee kojim je predsjedao Veliki vezir. Sultan je mogao prisustvovati sastancima samo iza prozora s reetkastim zaslonom. S jedne strane dvorita nalazio se harem labirint od gotovo 400 stanova, prostorija, dvorana i terasa grupiranih oko dvije velike odaje. Prostorije eunuha nalaze se blizu ulaza i sastoje od neugodnih sobica, koje nisu bile nita bolje od onih u kojima su ivjele manje vane konkubine. Eunusi su odluivali koju20

konkubinu predstaviti Sultanu, a njegove miljenice hodale su zlatnim putem" do njegovih privatnih odaja. Svaka od njegove etiri ene imala je svoju prostoriju, ali samo je Sultanova majka imala cijeli sprat za sebe. Tree dvorite sadri velianstveno ukraenu prijestolnu dvoranu, knjinicu Ahmeda III s jedinstvenom zbirkom grkih i arapskih rukopisa, te zapanjujuom zbirkom halja prekrivenih dragim kamenjem i nainjenih od srebrnih i zlatnih niti, koje su nosili samo sultani. Sve ovo blijedo je u usporedbi s velianstvenou same Riznice etiri prostorije prepune dragulja, ukljuujui smaragdni bode Topkapi, dijamant Kasikci, peti po veliini na svijetu, i dva ogromna nebruena smaragda, pozlaeno prijestolje sultana Murata III, sveana svilena odjea za ceremonije, kineska keramika i zbirka rukopisa. Sultani su ju napustili 1855. g. u korist nove Dolmabahe palae.

Vladavina Sulejmana Velianstvenog, esto nazvana zlatno doba je definirana geografskom ekspanzijom, trgovinom i ekonomskim rastom, kao i kulturnim i umjetnikim procvatom. Meu najveim postignuima ovog perioda su damije i kompleksi koje je gradio mimar Sinan, najpoznatiji osmanski arhitekt (mimar). Osmansku arhitekturu najvie karakteriziraju kupolaste damije. Rana forma je Ulu Cami damija u Bursi (oko 1400.godine), a kasnije osmanske graevine su Sulejmanija i Selimija, obje djelo Sinana, Plava damija i Sultan Ahmet Cami damija. Sulejmanija ili Mihrimah-Damija u Istanbulu, koja je izgraena oko 1550. godine, vrhunsko je djelo najveeg osmanskog arhitekta i graditelja Sinana. Njen tlocrt, nadahnut Aja Sofijom, trebao je ipak nadmaiti. Sinan je isplanirao graevinu tako da je postavljanjem savrenog kruga na savreni kvadrat dobio ozbiljno geometrijsko remek-djelo u kojem ukrasi igraju sekundarnu ulogu. Sve je podreeno velikom interijeru koji je natkriven kupolama i smislu za ureeni prostor koji on odaje. Damiju ini skup kupola i lukova koji vodi do glavne kupole, visoke 55 metara i iroke preko 25 metara. etiri divovska stuba u unutranjosti podupiru sredinju kupolu i polukupolu iznad kible, a 138 prozora od obojenog stakla proputa prigueno svjetlo. Za razliku od Justinijanove katedrale, ispred damije nalazi se otvoreno dvorite sa stupovima, a sama damija je u aritu grupe graevina u koju spada utemeljitev grob, medresa, bolnica, kuhinje i hamami. Ovaj arhitektonski kompleks bio je novost za islamski svijet i njegova harmoninost bila je izvanredno obiljeje turskog graditeljstva. Selimija (turski: Selimiye Camii) u Edirneu, koja se gradila od 1569. do 1579. godine, najvanije je djelo najveeg osmanskog arhitekta i graditelja Sinana (1489.-1588.). Damija sa svojim drutvenim kompleksom (medresa, bazar, sat-kula, vanjsko dvorite i knjinica) je 2011. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi kao "najskaldniji izraz osmanske arhitekture gdje graevine oko damije djeluju kao jedinstvena institucija. Kako je podignuta na platformi na rubu grada, svojim okvirom vertikalnih linija etiri minareta dominira krajolikom. Minareti koji poput igala paraju nebo, visoki su oko 90 metara,21

a iroki samo 4 metra. Samo su carske damije smjele imati vie minareta, Selimija je posebna, jer su one obino imale samo dva. Damija je takoer posebna jer ima kupolu koja je vea od kupole Aja Sofije i iznutra izgleda kao da lebdi nepoduprta. Njezina teina je vjeto razdijeljena preko kruga potpornih zidova i polukopola na osam potpornih stupova (od milja nazvanih slonovskim nogama) i seriju lukova ispod njih. Sinan je u Selimiji usavrio ideje i sredstva iskuane u starijim graevinama i postigao otomanski ideal postavljanje savrenog kruga iznad savrenog kvadrata. Iznutra je centralni plan istaknut platformom u sreditu ispod kupole. Prozori sa svakog sprata osvjetljavaju unutranjost od kamena boje krema, suzdrane keramike dekoracije i sjajnih tepiha. Ahmedija/ Plava damija sagraena je u doba vladavine sultana Ahmeda kao islamski odgovor na Aju Sofiju, a ostala je simbol i sredite vjerskog ivota. Smatra se za jedno od najveih remekdjela islamske arhitekture. Plava damija zauzima posebno mjesto meu osmanskim graevinama sagraenih na trgu Sultanahmet. Ova graevina, koju je sagradio arhitekta Sedefkar Mehmed Aga, Sinanov uenik, je u pravom smislu reci remek djelo arhitekture. Plave zidne ploice iz Iznika dominirale su u unutranjosti, po emu je damija i dobila svoje ime po kojem je poznata u zapadnom svijetu. S obzirom da te ploice nisu bile zamiljene kao originalni ukras damije, uglavnom su uklonjene tako da unutranjost vie nije dominantno plave boje. Unutranjost je bogato ukraena: zidove su stihovima iz Kur'ana ukrasili najbolji kaligrafi 17. stoljea, a pod je prekriven tepisima koje daruju vjernici. Vie od 200 obojenih prozora koji proputaju dnevno svjetlo pruaju velianstveni ugoaj. Najvaniji element u unutranjosti je mihrab koji je napravljen od najkvalitetnijeg mramora, a takoer sadri i komad svetog crnog kamena iz damije u Meki.

Napredak u arhitektonskoj dekoraciji je ukljuivao i novi stil biljne polihromatske dekoracije na keramikim ploicama i grnariji (posebno zbog otkria svijetlo crvenog pigmenta koji se koristio na keramici- poznat kao Iznik crvena), dok su slikari razvili novi kanon boje, kompozicije i ikonografije. Jedan od najslavnijih osmanskih zanata bilo je pravljenje tepiha, koji su svojom upotrebom, formom i dekoracijom utjelovili glavne dijelove islamske kulture. Takoer, osmanski kaligrafi su razvili pismo Diwani, novi kurzivni stil arapske kaligrafije, koji je postao posebno popularan tokom vladavine Sulejmana Velianstvenog. Uglavnom, vaan aspekt osmanske umjetnosti je igra kontrastima: izmeu strukturne kvalitete i rastvaranja materijala,te realistinih formi sa finim detaljima i apstrakcije beskonane are. Osim Istanbula, mnogi gradovi u provincijama su bili priznati kao veliki umjetniki i trgovaki centri: Iznik za keramiku, Bursa za svilu i tekstil, Kairo za tepihe, Bagdad za knjige. Osmanska vizualna kultura ostavila trag na razliitim regijama kojima su vladali i unato lokalnim varijacijama, naslijee osmanske umjetnosti se jo uvijek moe vidjeti na graevinama od Balkana do Kavkaza, od Alira do Bagdada, koje sadri tipine elemente: hemisferine kupole, tanke minarete u obliku olovke i zatvorena dvorita sa kupolastim trijemovima.

22

5.10. Safavidi (1502.- 1736.g.)Poetkom 16. Stoljea, Iran je ujedinjen pod vladavinom dinastije Safavida, najvee dinastije koja je potekla iz Irana. Safavidi su vladali Iranom od 1501. do 1736. godine, a prilikom njihovog vojno-politikog vrhunca carstvo se protezalo i preko teritorija dananjeg Azerbajdana, Armenije, Gruzije, istonog Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadikistana, Rusije i istone Turske, te istone obale Arapskog poluotoka. Sama safavidska dinastija bila je kurdsko-azarskog podrijetla, a njenim eponimskim osnivaem smatra se Safi-ad-din iz Ardabila. Stvarni utemeljitelj carstva bio je Ismail I., mladi osvaja koji je jo kao tinejder pod svoju krunu ujedinio goleme teritorije Velikog Irana i obnovio politiku homogenost iranskog stanovnitva regije koje je bilo uzdrmano konstantnim turkijskim i mongolskim prodorima iz pravca Sredinje Azije. Krajem 16. stoljea, safavidska prijestolnica bio je Isfahan, grad u srcu stare Perzije, centar istone islamske umjetnosti i kulture. U priblino dva i po stoljea vladavine Iranom, razdoblje safavidske dinastije ostalo je upameno po spektakularnim arhitektonskim ostvarenjima u njihovim prijestolnicama Tabrizu, Kazvinu i Isfahanu kao i drugim gradovima, po estokim ratovima protiv Osmanskog Carstva na zapadu i Uzbecima na sjeveru odnosno saveznitvom s Mogulskim Carstvom na istoku, po uinkovitom dravnom aparatu i bankarskom sistemuu, te ponovnoj uspostavi trgovakih veza izmeu Orijenta i Zapadnog svijeta. Damija ejha Lutfullaha, Sare Kejserije i Imamova (ahova) damija u Isfahanu ukraene su uklopljenim keramikim mozaicima. U gradnji ovih sakralnih objekata je obilno koritena mala kockasta sedmobojna cigla, a zidovi su dodatno ukraeni motivima iz prirode uraenim u keramici visokog kvaliteta. Keramikim ploicama i motivima su ukraeni i zidovi, kubbeta, ulazna vrata, munare i minber, te cjelokupan strop. U doba Safavida ostvaren je fascinantan napredak u upotrebi keramike i gipsa. Trg Nak-e Dahan (Mejdani nak-e dahan u znaenju: "Trg slike svijeta"), poznat i kao Imamov trg i ahov trg, je kvadratini trg u sreditu grada Isfahana u Iranu. Izgraen je od 1598. do 1629. godine, okruen iznimnim graevinama iz vremena kada su Perzijom vladali Safavidi. Promjera 160 x 508 metara (89.600 m) je jedan od najveih trgova na svijetu. Zbog toga je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Aziji i Oceaniji 1979. godine. Trg je zamiljen kao veliko kvadratino mjesto za skupljanje velike mase ljudi i trgovite robama iz cijeloga svijeta na koji se ulazilo kroz Carski bazar, natkrivenu trnicu, na sjeveru. Sredinja graevina na trgu je ahova damija koja je zamijenila stariju Damiju Dameh na junoj strani trga. Ona ima najveu kupolu u gradu, s jedne strane ima medresu gdje su se i prepisivale knjige, a s druge zimsku damiju gdje su vjernici molili za loeg vremena. Ulaz s trga joj nije u istoj osi kao ostatak damije, jer je trg orijentiran prema stranama svijeta, a damija prema kibli u Meki. Damija ejha Lotfalaha se nalazi na istonoj strani trga i ona je bila dvorskom i haremskom damijom, te zbog toga je manja od ahove damije i nema minarete. Tek nakon to je

23

otvorena javnosti ukazao se njezin dekor od pocakljene opeke koji je raskoniji od onog u ahovoj damiji.

S obzirom da je u doba vladavine ove dinastije zabiljeen visok nivo sigurnosti unutar Irana, nije teko shvatiti da su vladari ove dinastije imali dovoljno i vremena i finansija za gradnju velianstvenih graevina i dvorskih kompleksa kao to su A'ali Qapu, Hat Behet (Osam dennetskih vrtova) i salon Araf u Isfahanu. Stropovi i zidovi u safavidskim dvorcima ukraeni su lijepo izraenim umjetnikim djelima nastalim u drvetu, a po metodi uklapanja raznih vrsta drveta sa raznim bojama u jednu cjelovitu sliku. U drvenim zidnim prevlakama koje su raene izvan damija i sakralnih objekata raeni su motivi iz prirode u kojima se nerijetko pojavljuju i ljudski i ivotinjski likovi. Na zidovima, po stropovima i vratima su primjetna i djela tradicionalne iranske likovne umjetnosti. Dvorac A'ali Qapu nalazi se na zapadnoj strani Imamovog trga, nasuprot damiji ejha Lutfullaha. Ova graevina je na globalnom nivou prepoznata kao jedno od najbriljantnijih i najvanijih remek-djela iranske arhitekture. Izgraena je 1644. godine po nareenju kralja Abbasa Prvog. Ovaj dvorac je ujedno predstavljao i glavni ulaz u sve dvorske zgrade u krugu Imamovog trga poznatijeg jo i kao Trg centar svijeta. Ime A'ali Qapu znai visok i velianstven dvorac. Ovaj dvorac je postao popularan i po umjetnikim djelima u gipsu koje je izradio tada najpoznatiji iranski umjetnik Reza Abbasi. Djelo ruku ovog umjetnika nalazi se na posljednjem, sedmom spratu i poznato je kao soba za muziku. U zidovima ovog sprata nalaze se razne vrste staklenog posua izraenog od vrlo tankog stakla. Upravo u tome se krije i tajna sonine izolacije prisutne na tom spratu, a samo rjeenje koje se ogleda u postavljanju staklenog i kristalnog materijala u upljine u zidovima odraava umijee, kreativnost i dovitljivost iranskih umjetnika i graditelja. Dvorac A'ali Qapu visok je 48 metara, a na spratove se penje krunim stepenicama uklesanim u kamenu. U historijskim dokumentima je zapisano da su safavidski kraljevi sa balkona na treem spratu posmatrali vojne parade i igru pola na trgu, te da su na tom mjestu proslavljali i novogodinje praznike, te primali strane delegacije. Nedaleko od dvorca A'ali Qapu nalazi se imaret Hat Behet kojeg okruuje predivna bata prepuna cvijea. Izgraen je 1669. godine kada je Iranom vladao Sulejman Safavi, a nekada je nazivana najljepim dvorom svijeta. Hat Behet je dvor izgraen na dva sprata sa predivno ukraenim kupolama i dekoracijama koje su izraene u etiri odvojena segmenta koji se spajaju na rubovima. Sredinji balkon je okrenut prema sjeveru, a strop postavljen na visokim stubovima projektovan je tako da natkriva sve etiri strane dvora. Strop je ispunjen predivnim motivima uraenim u gipsu. Kritiarima umjetnosti je veoma bitan sklad u odnosu izmeu prostora, atmosfere i raznih segmenata ovog dvorca. Oni napominju da je ova graevina jedinstvena u svojim raznolikostima, te da je upravo to promovira u jedinstveno umjetniko djelo. Bitno je i saznanje da su sve keramike ploice ak i u bazenima i fontanama posavljene na broju osam. Francuski arheolog Andre Godar je o tome napisao: Dvorac Hat Behet ima jedan salon koji je otvoren sa sve etiri strane, a na njegova etiri ugla nalaze se prelijepe graevine.24

Ovaj dvorac je do dana dananjeg sauvao svoju svjeinu i njenost koja je svojstvena samo vrhunskim djelima umjetnosti. Isfahanska arhitektura najbolje se oituje na primjeru damije ejha Lutfullaha i Velike damije ah Abbasa (Masjid-i Shah).

Napredak u safavidskom slikarstvu se pokazao kroz svijetlo obojene stilizirane motive, kao si visoko realistino figurativno slikarstvo. U dekorativnim umjetnostima, safavidski umjetnici su zablistali na podruju knjige- pozlaivanjem, iluminacijom, kaligrafijom i lakom bojenih konih korica. Perzijska safavidska umjetnost se oituje u arhitekturi, dizajnu i slikarstvu. Slikarstvo pogotovo je dalo takvo bogatstvo i raznovrsnost, neuporedivo u islamskoj umjetnosti i dovelo je do pojave individualnih umjetnika i stvaranja linih stilova.

5.11. Mughali/MoguliTokom 16. stoljea u Indiji je na vlast dola nova vladajua dinastija Mughal, donijevi sa sobom bogatu islamsku civilizaciju i po prvi put ujedinila ovaj potkontinent nakon 1500 godina. Prvi mogulski vladar Babur (Tigar) stigao je iz Perzije i bio je u srodstvu s mongolskim carevima dinastije Timurida, praunuk Timura Velikog. On je s kasnijim Mughalima izgradio carstvo koje je poetkom 18. stoljea obuhvaalo cijelu Indiju osim junog vrha. Mughali su poticali umjetnost i pridonijeli irenju islama u cijeloj Indiji. Najvea arhitektonska dostignua su: Humayunova grobnica u Delhiju, kompleks palaa Fatehpur Sikri, mauzolej Itmad al-Daula u Agri, Crvena utvrda u blizini Agre, Vrata Delhija i Biserna damija u Delhiju, te Taj Mahal. Babura je naslijedio car Akbar, koji je u poetku vladao iz Agre na sjeveru srednje Indije gdje je izgradio uvenu Crvenu utvrdu. Utvrda je sluila kao kraljevska rezidencija mogulskih vladara sve do 1857. godine kada su Britanci protjerali posljednjeg vladara, Bahadur aha Zafara. Upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Aziji i Oceaniji 2007. godine. Crvena utvrda je bila arite srednjovjekovnog grada Shahjahanabada (Stari Delhi), a njen plan i estetika predstavljaju vrhunac kreativnosti Mogula koji su doivjeli vrhunac za vladavine cara aha Dahana. On je u nju preselio svoju prijestolnicu iz Agra kako bi veliao svoju vladavinu ambicioznim programom izgradnje. Crvena utvrda ima vrlo visoku razinu umjetnikog oblikovanja i dekoracija, koje su sinteza perzijske, europske i indijske umjetnosti, a koji je rezultirao u razvoju jedinstvenog, tzv. "ahdahanskog stila" koji je vrlo bogat oblicima i bojama. Pored toga vai za jednu od najvanijih arhitektonskih kompleksa u Indiji, koji predstavlja dugo razdoblje historije i umjetnosti.

25

U dvoritu se nalazi damija Moti Masjid ("Biserna damija") koja je izgraena 1659. godine kao privatna damija cara. Ona je mala etvrtasta graevina s tri kupole i trolunim proeljem koje se stepenitem sputa do dvorita. Dva najjunija paviljona u dvoritu su zenane, tj. "enske odaje": Mumtaz Mahal (danas muzej) i veliki raskoni Rang Mahal koji je slavan po pozlaenom svodu i mramornom bazenu. Godine 1569. Akbar gradi Fatehpur Sikri (Grad Pobjede) u sjevernom dijelu srednje Indije. Podignut je u ast sufijskog sveca eika Salima istija koji je ivio kao pustinjak u peini kod Sikrija, koji je prorekao roenje njegova sina i nasljednika Jahangira. Fatepuh Sikri je bio prvi planirani grad Mogulskih vladara Indije u kojemu su graevine prva mjeavina indijske, perzijske i islamske arhitekture. Zbog toga je Fatehpur Sikri upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Aziji i Oceaniji 1986. godine. Forma i tlocrt grada su imale snaan uticaj na evoluciju indijskog urbanizma, pogotovo Shahjahanabad (Stari Delhi). Fatehpur Sikri je bio glavni grad Mogulskog Carstva od 1571. do 1585. godine, kada ga je car Akbar napustio zbog rata sa afganskim plemenima i izabrao novi glavni grad, Lahore. Iako je trebalo 15 godina da se izgradi, naputen je samo nakon 14 godina jer njegovo vodosnabdijevanje nije moglo podravati njegov sve vei broj stanovnika. Danas je on "grad duhova". Grad koji je 1585. opisao engleski putnik kao znatno vei od Londona i naseljeniji, sastojao se od niza palaa, javnih zgrada i damija, kao i mjesta za dvorjane, vojsku, sluge i cijele populacije ija historja nije zapisana. Fatehpur Sikri je jo uvijek okruen izvornim, 11 km dugim zidom s njegove tri strane, dok je etvrta bila ogrnaiena danas nestalim jezerom, ali osim kompleksa carskih graevina, na stjenovitoj litici promjera 1,5 x 3 km, veina grada je nestala. Arhitektura carskog kompleksa se odlikuje mnogim uticajima, uglavnom iz Gujarata i Bengala (odakle je dola veina obrtnika i umjetnika), ali i hindukih i dainskih u dominantnim islamskim elemenata arhitekture. Neke od najvanijih graevina su: Buland Darwaza (Velika vrata) je 54 metra visok portal u kompleks iz 1577. godine. Ujedno su i najvei portal na svijetu. Njegov sredinji trijem ima ulaze na tri strane, a njegov najvei, koji se prema udubljenju nie suava na ljudske proporcije, je poznat kao "Potkova". Jo uvijek postoji obiaj da se za sreu na njegova drvena vrata ostavljaju konjske potkove. Bio je posveen Akbarovoj uspjenoj vojnoj u Gujaratu, a njegova dva islamska natpisa na perzijskom kau: Isa a.s. sin Marije je rekao: Svijet je most, prei preko njega, ali ne gradi kue na nj. Onaj koji se nada satu moe se nadati vjeno. Svijet podnosi samo sat. Provedi ga u molitvi, jer je ostalo nevieno". Jama Masjid / "Damija petka" je moda najstarija graevina kompleksa. U nju se ulazi kroz masivni ajvan (luni portal) koji vodi u dvorite u obliku indijskih damija s brojnim ajvanima. Jedinstvena odlika dvorita su nizovi chhatrija (kupolastih paviljona) koji vode do svetita, tj. molitvene dvorane. Unutra se nalaze tri mihraba u svakom od sedam brodova, dok je sredinji mihrab nadsvoen kupolom i dekoriran geometrijskim inkrustacijama mramora.26

Ova damija je jedna od najveih u Indiji (165 x 133 m) i mogla je primiti otprilike 10.000 vjernika. U dvoritu Damije nalazi se i Mauzolej Salima istija koji je prizemna kvadratna graevina od mramora s drevnim kanopusom ukraenim mozaikom od ljuski koljaka. Oko mauzoleja je cirkumambulacija (ophod za ceremonijalno kruenje relikvija) u obliku nadsvoenog trijema s bogato izrezbarenim kamenim pregradama. Jedna od najljepih dijelova su mramorni rogovi koji podupiru blago zakrivljene okapnice oko parapeta (zidi na kraju krova). Diwani Am ili Dvorana za javni prijem je u obliku kvadratinog paviljona s vie prolaza s velikim otvorenim proeljem ispred Turske sultanske kue i Turskog kupatila. Diwani Khas ili Dvorana za privatni prijem je obina kvadratini paviljon s etiri chhatrisa na krovu, ali je slavna po sredienjm stupu na kojemu je balkon koji ima grede-etnice na sve etiri strane prvog kata paviljona. Ovdje je Akbar, iznad glava gostiju, primao i raspravljao o privatnim stvarima sa svojim gostima. Anup Talao je oranamentalni bazen sa sredinjom platformom do koje vode etiri mosta. oko njega se nalaze najvanije graevine kompleksa poput Akbarove rezidencije Kwabgaha ("Kua snova"), Panch Mahala, Diwani Khasa, Ankh Michaulija i Astrolokog sata. Panch mahal je petokatna palaa ije se otvorene terase smanjuju s visinom, do gornjeg velikog chhatrija. Iznutra je ispunjen raskono izrezbarenim kamenim pregradama, zbog ega se smatra da je sluila kao dvor za dame. Ukupno ima 176 raskona stupa. Naubat Khana ("Kua bubnjeva") iznad Slonovskih vrata (Hathi Pol) je mjesto gdje su bubnjari njavljivali dolazak Cara. Dvorite Panchici je podijeljeno kao velika ahovnica za za drutvenu igru poput moderne Ludo igre, ali gdje su figure bili pravi ljudi.

U 16. stoljeu Indija je bila zemlja brojnih religija. Akbar je shvatio da put prema miru vodi preko tolerancije prema svim vjerama. Zbog toga je ovdje sagradio Ibadat Khanu ili Kuu bogotovanja, kao mjesto gdje ljudi razliitih vjerskih pripadnosti mogu dolaziti i raspravljati o svojim vjerskim idejama. Muslimani, hinduisti, sikhi, pa ak i krani iz Europe bili su dobrodoli. Nakon samo 15 godina Akbar je preselio svoju prijestolnicu u Lahore, to zbog vojni na sjeverozapadu, to zbog nedostatne vodoopskrbe u Fatehpur Sikriju. Tu je izgradio slavnu Utvrdu Lahore i Vrtove alimar. Vrtovi alimar su perzijski vrt koji je u Lahoreu dao izgraditi 1641.-42. godine. Nalaze se 5 km od sredita grada i znaajno su tjecali na vrtnu arhitekturu irom sredinje Azije. Utvrda Lahore je izgraena na stratekom poloaju izmeu drugih mogulskih utvrda u Kabulu, Multanu i Kamiru. U njenom obliku dominira perzijski uticaj koji su obogatili autohtonim stilovima Akbarovi nasljednici. Utvrda je podijeljena na dva dijela, upravno sredite (koje je povezano s mnogim ulazima) s velikim vrtovima i javnim zgradama kao to27

je Divan-e-Aam (vladarska prijemna dvorana) i privatni zatvoreni dio s palaom u sjevernom dijelu. Do palae se dolazilo kroz "Slonovska vrata", a sadravala je i Mahal ("Dvorana ogledala"), prostrane spavae sobe i manje vrtove. Palaa je izvana bila bogato ukraena plavim perzijskim kai keramikim ploicama. Glavni ulaz je gledao na Damiju Marjam Zamani, a velika Alamgri vrata su se otvarala na Hazuri Bagh i velianstvenu Damiju Badahani. Pored njenih trinaest monumentalnih portala, u palai se nalaze paviljoni ee Mahal, Naulaha i Moti Masdid.

Godine 1605., Akbarov sin Jahangir postao je car. Njega je naslijedio njegov sin Shah Jahan koji je proirio carstvo prema jugu i izgradio mnoge gradove i palae. Jedno od najveih mughalskih dostignua bio je velianstveni Taj Mahal, podignut kao mauzolej Mumtaz Mahal, voljenoj enu Shaha Jahana, koja je umrla 1631. godine. Gradnja je trajala 17 godina i u njoj je sudjelovalo stotine radnika iz cijele Indije, a postoji i pria da je ah nakon izgradnje naredio da glavnom zidaru odstrane ruku, kako bi sprijeio repliciranje ovog remek-djela. Sastoji se od centralne oktagonalne graevine, krunisane lukoviastom kupolom, ija je ukupna visina oko 75 m i koja je skoro u potpunosti izgraena od bijelog mermera; uz nju stoje dva simetrina zdanja od crvenog pjeara - jedno na sjeverozapadu a drugo na jugoistoku. Na sjeverozapadu se nalazi damija, a na jugoistoku kua za odmor. Dimenzije itavog kompleksa pravougaonog tlocrta oivienog zidom iznose 300 m x 560 m. Ispred pomenuta tri zdanja nalazi se ogroman vrt, podijeljen na etiri dijela simetrino rasporeenim kanalima. Tad je kraljevski mauzolej za velikog vladara i njegovu omiljenu enu. Citati iz Kur'ana su raporeeni na paljivo odabrana mjesta. Opi plan i duhovni karakter ovog remekdjela zasnivaju se na idejama koje su razvili sufijskii mistici. Ovaj "San u mermeru", kako ga nazivaju historiari umjetnosti, sagraen je na obali rijeke Damne za Ariumand Banu Began koju je ah Dahan odlikovao poasnim imenom Mumtaz Mahal, Dragi Kamen Palae.

Pod uticajem perzijskih i evropskih slikara, mogulski umjetnici su razvili nove vrste iluminacije rukopisa, npr. ilustrovani Dastan-i Amir Hamza, najvei poznati islamski rukopis, te Anwari Divan. Period vladavine Mughala je takoer obiljeen i radovima sa metalom i zlatarstvom. Mughalski vladari su posebno voljeli zlato, srebro i drago kamenje. Ovo je dalo znaajan doprinos razvoju pravljenja nakita i rezbarenja dragog kamenja (ad, jaspis, smaragd).

6. Islamska umjetnost u BiH Otomanski periodU 15. i 16. vijeku cijela je BiH bila pod turskom vlau koja je gotovo potpuno zatomila uticaje renesanse i baroka (osim u bibliotekama u osamljenim franjevakim samostanima u Visokom, Kreevu, Fojnici, Kraljevoj Sutjesci itd.), ali zato je pogodovala razvoju islamske umjetnosti u tim krajevima. Tanije, sve od 15. do 19. vijeka na prostoru BiH koegzistiraju tri umjetnike tradicije: renesansno-katolika, bizantsko-pravoslavna (prepisivanje i iluminiranje Evandelja i rukopisa, kao i slikanje ikona) i najjaa - islamsko - turska. Tursko osvajanje BiH godilo je urbanom ivotu i u relativno kratkom vremenu, Osmanlije28

obogaene Arapskim i Bizantskim iskustvima, izgradili su toliko da se moe mjeriti samo sa graditeljstvom u dalmatinskim gradovima od 12. do 16. vijeka (npr. samo u Foi je u 16. vijeku izgradeno 17 damija, 29 javnih esmi, 6 hamama (javna kupatila), 13 hanova (prenoita) i karavansaraja). Most Mehmed pae Sokolovia u Viegradu, 16. vijek, UNESCO-va svjetska batina. Sarajevo je primjer neplanskog otvorenog grada gdje su najvanije gradevine javnih funkcija, zanata i trgovina koncentrirane oko jedne nepravilne ulice arije (perz. cahar-su = etiri strane, u Sarajevu znana kao Bacarija iz 15. vijeka sa 50 vrsta zanata). Najpoznatiji primjer otomanske arhitekture u BiH je upravo u Sarajevu: Gazi Husrev-begova damija, poznata kao Begova damija. Osnovana je na bizantskoj crkvi - centralna kvadratna unutranjost nadsvodena je kupolom koja poiva na tamburu, a ispred ulaza je trijem sa jo pet manjih kupola, dvije srednje sa obje strane i polu-kupolom straga, no islamski su munara i edrvan u avliji, kao i unutranjost koja je potpuno ispunjena bogatom zidnom ornamentikom i kaligrafijom. Jo jedan od vrhunaca islamske arhitekture je most majstora Hajredina u Mostaru (tzv. Stari most), podignut 1567. Luk preko Neretve raspona 29 m, na najvioj taki, visine 19,5 m, se lagano prelama stvarajuci utisak da je jo vii i krhkiji, kao gotike graevine. Most je bio vaan pojam u islamskoj arhitekturi, ne samo to trai veliku inventivnost graditelja, nego zbog simbolinog znaenja posrednika izmedu neba i zemlje. U islamskoj arhitekturi kamen je redovito namijenjen sakralnim, obrambenim i javnim graevinama, dok su se privatne kue gradile od erpia ili drveta. Ceste kanatne konstrukcije gornjih spratova omoguile su da se veliki dijelovi zida otvore velikim prozorima, otvarajui se u pejza. Uticaj ove arhitekture osjeae se i poslije sredine 17. vijeka kada poinje opadanje moi Osmanlija na ovim prostorima.

7. Savremena islamska umjetnostOd poetka 18. stoljea do danas, islamska umjetnost je pod rastuim uticajm evropskih stilova, pogotovo u primijenjenim umjetnostima, gdje su usvojeni mnogi zapadnjaki stilovi ili su se prestale razvijati, zadravajui stil iz 18. Ili 19. Stoljea. Mnoge industrije sa dugim tradicijama, npr. grnarstvo u Iranu je gotovo iseznulo, dok je rad sa mesingom stilski zaleen i slui veinom za proizvodnju predmeta za turiste ili se izvoze kao orijentalna egzotika. Islamske zemlje su razvile modernu savremenu umjetnost, iako mnogi umjetnici rade sa temama povezanih sa islamom, koriste tradicionalne elemente (npr. kaligrafija), upitno je koje od tih umjetnikih djela svrstati pod islamsku umjetnost. Rije je o tretiranju klasinih oblika islamske umjetnosti na osnovu savremenih shvatanja estetike. Na taj nain se, npr. kaligrafiji daju neki novi oblici koji nisu prije bili poznati ili su bili zanemarivani. Islamska umjetnost danas podrazumijeva i obraivanje drutvenih tema kroz nove medije, naravno, onih tema koje se veu za aktuelne drutvene probleme.

29

Islamska je umjetnost, u svi kretanjima u 20. st., imala posebnu ulogu, jer je utjecala da se na Zapadu ponovo i na nov nain, otkrije apstraktno slikarstvo. Danas, specifinost islamske estetike daje posebnu notu konceptualnoj umjetnosti. Islamska umjetnost danas predstavlja pravo otkrovljenje, pa se i mnogi umjetnici koji nisu muslimani inspiriu islamskim osjeajem za estetiku. Na Zapadu su danas mnogi umjetniki koncepti istroeni. Moe se da se zapadna umjetnost pomalo umorila, pa se mnogi danas oduevljavaju svjeinom islamskih umjetnikih ideja. Islamska je umjetnost, u svim tim kretanjima u 20. st., imala posebnu ulogu, jer je utjecala da se na Zapadu ponovo, i na nov nain, otkrije apstraktno slikarstvo. Danas, specifinost islamske estetike daje posebnu notu konceptualnoj umjetnosti. Islamska umjetnost danas predstavlja pravo otkrovljenje, pa se i mnogi umjetnici koji nisu muslimani inspiriu islamskim osjeajem za estetsko. Na Zapadu su danas mnogi umjetniki koncepti istroeni. Rekli bi smo da se zapadna umjetnost pomalo umorila, pa se mnogi danas oduevljavaju svjeinom islamskih umjetnikih ideja.

30

ZakljuakKada je u pitanju islamska umjetnost, onda je osnovna razlika izmeu nje i svjetske umjetnosti u tome to je ona omeena osnovnim vjerskim odrednicama. Dakle, to je umjetnost koja svoju snagu crpi iz Objave i u skladu je sa osnovnim vjerskim naelima. Znai, umjetnost ili knjievnost nije samo za sebe, nego ona treba imati osnovne okvire koji je uvaju u granicama istinske ljepote. Dakle, islamskom umjetnou smatramo onu koja je u skladu sa osnovnim islamskim principima bez obzira odakle ona dolazila i ko je njen autor. Mi imamo mnogo umjetnikih slika, predmeta i raznih stvari koje koristimo a njeni proizvoai ili autori nisi muslimani. Dok s druge strane imamo muslimane autore ali njihova djela ne smatramo islamskom umjetnou jer se suprostavljaju osnovnim islamskim naelima. Da bi neto smatrali islamskom umjetnou to mora biti u skladu sa osnovnim islamskim naelima U islamskoj umjetnosti kaligrafija zauzima pored arhitekture najvanije polje izraza. Umjetnost je umjetnost vrlinom stila, svojim sadrajem, nainom izraavanja. Bez obzira radilo se o arhitekturi, kaligrafiji ili nekoj drugoj formi umjetnosti, islamska umjetnost svoj interes nalazi u boanskoj prirodi. Za muslimana 'boansko' je njegova prva ljubav i krajnja opsesija. Stajati u prisustvu ''boanskog'' za njega je peat egzistencije, sveuzvienosti i ljepote. Iz tog razloga muslimani se okruuju svim priborom i stimulansima koji pobuuju spoznaju o Boijoj prisutnosti. Istina je, da je historija umjetnosti primila mnoge nove impulse iz studija umjetnosti orijentalnih civilizacija. Ipak se ni u kom sluaju nije oslobodila izvjesnih predrasuda koje se javljaju od njenih samih poetaka, neke od najdublje ukorijenjenih su navika da se sudi o vrijednosti umjetnikog djela stepenom njegove stvarne ili pseudo "originalnosti" ili vrijednostima njegovog "revolucionarnog" karaktera; kao da sutinski kvalitet umjetnikog djela nije njegova ljepota, kao da ljepota nije neovisna od psiholokih drama datog momenta. Meutim, veina historiara umjetnosti je prvenstveno zainteresirana umjetnikovom individualnou; oni izravno nisu okupirani duhovnim istinama koje umjetnost moe da prenese. Ono to oni nastoje da razumiju je psiholoki impuls koji je doveo do izvjesne umjetnike ekspresije. Ovaj takozvani individualizam ili psihologizam je veoma daleko od duha islamske umjetnosti, i nikada nije postao poprite individualnih problema i iskustava. Muslimanski umjetnik samim svojim islamom, svojom pokornou boanskom zakonu, je uvijek svjestan injenice da on nije taj koji stvara ili izmilja ljepotu, ve daje umjetniko djelo lijepo onoliko koliko je ono potinjeno kosmikom redu i prema tome reflektuje univerzalnu ljepotu: el-hamu li-llahi wahde-hu. Ova svjesnost, iskljuujui sav prometeizam, ni u kom sluaju ne ukida radost umjetnike kreativnosti, kao to i sama djela o tome svjedoe. Prije bi se moglo rei da ona daje islamskoj umjetnosti smiren i, na neki nain, impersonalni karakter. Prema razumijevanju jednog muslimana, umjetnost ovjeka podsjea na Allaha, kada je impersonalna poput zakona koji vladaju kretanjima nebeskih tijela. Za moderni "psihologizam", prema tome, islamska umjetnost je zatvorena knjiga, ak i vie zbog toga to ona teko moe da ponudi bilo ta slino likovnom predstavljanju ljudskih bia koje se moe nai u evropskoj umjetnosti.

31

Literatura Islam, Kunst und Architektur, Markus Hattstein und Peter Delius, Koenemann Istorija umetnosti, H.W. Janson, Izdavaki zavod Jugoslavija, Beograd 1975. Islamski svijet, Carel J. Du Ry, Otokar Kerovani, Rijeka 1971. Kako prepoznati umetnost, Islamska umetnost, Vuk Karadi, Beograd, 1980.

Linkovi http://www.metmuseum.org/toah/hd/orna/hd_orna.htm http://www.visual-arts-cork.com/islamic-art.htm http://www.metmuseum.org/toah/hd/isla/hd_isla.htm http://arthistoryresources.net/ARTHislamic.html http://archnet.org/library/images/ http://whc.unesco.org/en/list/255 http://whc.unesco.org/en/list/171 http://knowbharat.com/friends1/index.php?do=/mosques-in-india/ http://universes-in-universe.org/eng/intartdata/artists/asia/afg http://www.isesco.org.ma/english/publications/Islarch/P3.php http://islamicartsmagazine.com/

32

SLIKE

33