PEDAGOŠKI FAKULTETAKADEMSKA 2009./2010.ODSJEK: RAZREDNA NASTAVAGODINA STUDIJA: IIISKRIPTU RADILA: SPAHIĆ SEDINA

ŠKOLSKA PEDAGOGIJA

LITERATURA: Dževdeta Ajanović, Marko Stevanović, ŠKOLSKA PEDAGOGIJA,

Sarajevo 1998. Marija Bratanić, MIKROPEDAGOGIJA-KOMUNIKACIJSKI ASPEKT

ODGOJA, Zagreb, 1993. Valentin Puževski, ŠKOLA OTVORENIH VRATA, Jastrebarsko, 2002. Gordana Hitrec, KAKO PRIPREMATI DIJETE ZA ŠKOLU, Zagreb, 1991. Tomas Gordon, KAKO BITI USPJEŠAN NASTAVNIK, Beograd, 1998. Lawrence E.Shapiro, KAKO RAZVITI EMOCIONALNU

INTELIGENCIJU KOD DJETETA, Zagreb, 2007.

Doc.dr.Miroslava TopićMr. Irma Čehić

Sarajevo, septembar 2010.

TEMA broj 2ŠKOLSKA PEDAGOGIJA I NJEN PREDMET

1.Predmet proučavanja školske pedagogije Školska pedagogija proučava onaj dio ukupnog odgoja koji se odnosi na školsku populaciju(osnovnu i srednju školu). Školska pedagogija stvaralački povezujući teoriju i praksu proučava zakonitosti koje se javljaju u procesu odgoja i obrazovanja naše suvremene privatne i državne, osnovne i srednje škole. U vezi s tim školska pedagogija:-stvara uvjete da se podučavanje transformira u meta-učenje(učenje učenja kako učiti)-naglašava i objektivizira novu futurološku poziciju škole i potiče primjenu stvaralačkih modela učenja(strategija učenja otkrivanjem) -stvara preduvjete za postizanje individualnog maksimuma:antropocentrički orijentirana škola, škola usmjerena prema učeniku i učitelju-naglašava značaj stvaralačkog ponašanja učenika i učitelja u odgojno-obrazovnom radu:aktivno učenje-primjena metoda kooperativnog učenja-poučava odgojno-obrazovnu teoriju i praksu škole kao specifične zajednice učenika, učitelja i roditelja(partnerstvo obitelji i škole)-proučava specifičnosti i zakonitosti odgoja i obrazovanja učenika školske dobi (mlađe,srednje i starije školsko doba). Školska pedagogija ima kompleksno područje djelatnosti, a to znači da:

Prikuplja, opisuje i verificira školski odgoj Utvrđuje zakonitosti i uzročno-posljedične veze među pedagoškim pojavama Istražuje pedagošku praksu i daje sugestije za njeno unapređenje.

Struktura školske pedagogije obuhvaća:-školu kao socijalno povijesnu tvorevinu,-organizaciju života i rada škole,-nastavnika,-učenika-razred,-školsku pedagogiju teorija i praksa. 2.Zadaci školske pedagogije Zadaci školske pedagogije predstavljaju konkretizaciju njenog predmeta proučavanja. Zadaci školske pedagogije su:

Proučava učinkovitost edukacije i uloge edukatora(nastavnika) i edukanta (učenika) u odgojno-obrazovnom procesu,

Proučava školu:teorije škole (duhovno-znanstvenu, strukturalno-funkcionalnu i psihoanalitičku teoriju škole), alternativne školske modele (Freneov pokret, Montesori sistem, Waldofske škole) i kritički ih analizira,

Stvara uvjete da se poučavanje transformira u meta učenje(to je problem kako učiti)

Koristi se rezultatima drugih znanosti(interdisciplinarni pristup izučavanju pedagogoške teorije i prakse,

Razvija i usavršava metodologiju u istraživanju problema suvremene škole, Proučava pedagogijske zakonitosti, ciljeve, sadržaje, metode i sredstva.

1.

3.Školska pedagogija kao znanstvena disciplina u sustavu pedagogijske znanosti Školska pedagogija proučava školski odgoj koji se realizira u školi kao društvenoj, povijesnoj, pedagoškoj, kulturnoj i antropološkoj instituciji. Temelje školske pedagogije postavio je J.A.Komenski u djelu ''Velika didaktika'' sredinom 17st.(nastavu podijelio na dva segmenta-polugodišta, utvrdio dužinu nastavnog sata....) 3.1.Povezanost školske pedagogije sa pedagogijskim disciplinama -didaktika(naučno-pedagoška disciplina koja proučava zakonitosti nastavnog procesa radi njegovog unapređenja tj.teorije nastave-osnivači Ratke i Komenski)-metodika(naučno-pedagoška disciplina koja proučava zakonitosti nastave pojedinih predmeta radi unapređenja te nastave),-predškolska pedagogija(smisao predšk.odgoja je briga o djeci predškolske dobi i njihovom raznovrsnom aktivnošću u skladu sa odgojnim ciljem, zadacima i zakonitostima psihofizičkog razvitka djece, osigurava povoljne uvjete i omogući da ona radosno prožive djetinjstvo)-obiteljska pedagogija,-komparativna pedagogija(različitosti sistema- kad poredimo našu školu i neku stranu)-integrativna pedagogija(specijalna pedagogija-djeca sa smetnjama se uključuju u redovne škole).

4.Školska pedagogija i druge znanosti 4.1.Psihološke discipline:-razvojna psihologija-školska psihologija-socijalna psihologija-psihologija mladih-mentalna higjena-psihopatologija. 4.2.Ostale naučne discipline-Anatomija,-fiziologija,-genetika,-sociologija odgoja i obrazovanja,-komunikologija,-informatika,-kibernetika-(grč.-kybernao upravljam vladam)nauka o općim zakonitostima procesa upravljanja i komunikacije u organiziranim sistemima, živim organizmima i međusobnim odnosima jednih prema drugim, definira se i kao nauka o načinima primanja, predaje, čuvanja, obrade i iskorištavanja informacija;kibernetička pedagogija utvrđuje načela upravljanja odgojno-obrazovnim procesom.-ekologija-(grč.oikos:kuća, dom; logos- riječ, govor)nauka o odnosu organizma prema okolini, o njegovom smještaju i pojavljivanju u prostoru; uređeni prostori u kojima se odvija odgojno-obrazovni procesi označavaju se nazivom ''odgojno-obrazovna ekologija''.

2.

-ergologija-relativno mlada znanstvena disciplina koja teži sjedinjavanju parcijalnog ljudskog znanja o procentima i odnosima na bazi rada, sintezi dostignuća posebnih znanosti o radu kao što su psihologija rada, sociologija rada, pedagogija rada i filozofija rada; ergologija je opća znanost koja proučava rad zakonitosti i učinke rada: učenje je vrsta ljudskog rada koja se odvija u odgojno-obrazovnom procesu; nastava je osnovni oblik u kojem se realizira odgojno-obrazovni rad u školama različitih vrsta.-viktimologija- je znanost koja proučava žrtve, kako se postaje žrtva i koje su preventivne mjere da do njih ne dođe. Interdisciplinarno se bavi proučavanjem obilježja žrtve(njihov sociološki, ekonomski, politički i dr.položaj) kao i psiholoških uvjeta koji su prethodili događaju i posljedica koje su uslijedile:učenici mogu biti žrtve svojih nastavnika i obrnuto.-kineziologija,-gnoseologija,-aksiologija,-kulturna antropologija- je znanstvena disciplina antropologije. Proučava relacije ličnost-kultura,kulturne stečevine i drugo, nastavni programi treba da inkorporiraju specifičnosti sredine u kojoj se realiziraju.

5.Metodologija školske pedagogije Metodologija- (grč.methodos-put, logos-riječ)je nauka kojom se na naučnim pristupima istražuju stanja, pojave i događaji objektivnog svijeta.5.1.Vrste istraživanja 5.1.1.Fundamentalna ili bazična istraživanja Ova istraživanja su interdisciplinarnog karaktera i usmjerena su ka pronalaženju osnovnih zakonitosti na kojima se temelji odgojno-obrazovne djelatnosti. Npr.taksonomija ciljeva odgoja i obrazovanja u devetogodišnjoj osnovnoj školi(kognitivno,afektivno i psihomotorno područje). 5.1.2.Operativna istraživanja Ona su po svom obimu uža od fundamentalnih. Njima se istražuju konkretni procesi ili situacije. Npr.realizacija specifičnih ciljeva na području kognitivnog, afektivnog i psihomotornog područja u razrednoj nastavi. 5.1.3.Razvojna(akciona)primijenjena istraživanja Ova vrsta istraživanja je značajna za odgojno-obrazovnu praksu jer u njima pored znanstvenika učestvuju i nastavnici iz neposredne odgojno-obrazovne prakse. Njihova je prednost što se brzo dolazi do rezultata i to što kao istraživači učestvuju nastavnici koji dobro poznaju odgojno-obrazovnu praksu. Npr.prednosti opisnog ocjenjivanja u razrednoj nastavi. 5.1.4.Teorijska istraživanja Ona su rezultat misaone tj.kvalitativne analize određenih podataka. Npr.holistički pristup razvoju svakog učenika i emancipacijski odgoj(razviti slobodnog i poštenog čovjeka). Holinistički pristup u razvoju obuhvata:-kognitivni razvoj-da ih obrazujemo,treba podsticati i njihov socijalno-emocionalni razvoj,-psihomotorni razvoj.

3.

5.1.5.Empirijska istraživanja Ona se odnose na proučavanje pedagoške prakse tj.neposredne pedagoške stvarnosti. Empirijsko istraživanje ne može dati pouzdane rezultate ako nije utemeljeno na znanstvenim, teorijskim postavkama: važnost empatije u odgojno-obrazovnom radu sa djecom mlađe školske dobi. 5.1.6.Longitudinalna istraživanja Karakteristika longitudinalnih istraživanja je da hronološki prati jednu pojavu. Npr.razvoj učeničkih socijalnih kompetencija od 1 do 9 razreda osnovne škole 5.1.7.Transverzalna istraživanja Za razliku od longitudinalnih istraživanja transverzalna istraživanja hronološki prati određenu pojavu u presjeku, samo u određenom razdoblju. Npr.razvoj dječjih socijalnih kompetencija u razrednoj nastavi.

5.2.Istraživačke metode 5.2.1.Povijesna ili historijska metoda Bit povijesne metode sastoji se u proučavanju pedagoških ideja, shvaćanja i praktičnih ostvarenja u prošlosti. Ova metoda se primjenjuje u istraživanjima u kojima se proučava razvoj kompleksne pedagoške pojave kroz duži vremenski period. 5.2.2.Deskriptivno-analitička metoda Ova metoda se najčešće koristi u školskoj pedagogiji. Pomoću ove metode se istražuju i opisuju određeni podaci i određena pedagoška dokumentacija. Deskriptivno-analitička metoda uključuje: proučavanje, analiziranje i interpretiranje dokumentacione građe. 5.2.3.Eksperimentalna metoda Primjenom ove metode u istraživanju se namjerno izazivaju određene pedagoške pojave uvođenjem eksperimentalnog faktora i prati se njegova efikasnost. Formiraju se dvije grupe: kontrolna i eksperimentalna grupa. U eksperimentalnu grupu se uvodi eksperimentalni faktor čija se efikasnost želi utvrditi.

5.3.Istraživački postupci 5.3.1.Promatranje Instrument promatranja se naziva protokol promatranja. Pedagoška pojava se promatra i bilježi na različite načine(video zapise, magnetofonsko snimanje, obično zapisivanje podataka). Promatranje može biti: namjerno sistematsko, a može biti ne namjerno ne sistematsko. Promatranje se organizira sukladno predmetom promatranja, zatim se određuje mjesto i vrijeme promatranja, vrsta promatranja, način vođenja zabilješki, dužina trajanja, podaci o subjektu koji je predmet promatranja. Prethodno je neophodno sačiniti obrazac protokola promatranja. 5.3.2.Intervju Intervju podrazumijeva direktan razgovor intervjuira(nastavnika) i respodenta(učenika). Može biti standardizirani(vođeni) i nestandardizirani(slobodni). Kod vođenog pitanja se unaprijed, precizno formuliraju i sustavno bilježe odgovori respodenta. Kod nestandardiziranog intervjua pitanja se jasno i precizno formuliraju ali se njihova formulacija može modificirati. Prema svojoj namjeni intervju može biti: Gnoseologijski (spoznajni često se upotrebljava u naučnim istraživanjima)Terapeutski (djelovanje na respodenta putem razgovora)Informativni (prikupljanje podataka ili informacija).

5.3.3.Anketiranje Anketiranje se provodi pomoću instrumenta koji se naziva upitnik. Kod anketiranja se provodi pismeno ispitivanje. Pomoću upitnika se može ispitati veliki broj ispitanika i u tome se ugleda njegova ekonomičnost i prednost u odnosu na intervjuiranje.

TEMA broj 3RAZVOJ IDEJA I KONCEPCIJA O OSNOVNOJ ŠKOLI

Škola otvorenih vrata-Valentin Puževski

1. PRVOBITNA ZAJEDNICA Neosviještena škola Odgoj i škola prate čovjeka tokom cijele njegove historije. Prva ''neosviještena škola'' nastala je u procesima života i rada prve do danas poznate privredne i društvene organizacije života u prvobitnoj zajednici. Živeći uz odrasle, mladi čovjek od prvih dana opstanka ljudskog roda uči, usvaja određena znanja, radne vještine i druga iskustva življenja. Ta se prva ''škola'' utemeljila na neposrednoj i izravnoj komunikaciji u kojoj su odrasli nesvjesno demonstrirali mladima poželjne vještine i iskustva, a oni ih oponašanjem usvojili. Zahvaljujući mogućnosti komuniciranja čovjek se uspio izdvojiti od ostatka svijeta. Bio je to prvi korak na putu prema školi.

Inicijacija Kao vid odgojne institucije funkcionirala je institucija inicijacije, u kojoj su stariji članovi pripremali mladiće za ispit zrelosti, a to su činile iskusnije žene kod djevojaka. Prvi predučitelji iz tog doba bili su veterani(za muškarce) i matroni( za djevojke). Svake godine bi u svakom plemenu veterani bi odvodili prispjele novicijate na odabrana mjesta i određeno vrijeme obučavali bi ih u svemu što je rad pleme uspio u svom dugogodišnjem radu saznati i otkriti. Inicijacija je prijelazni oblik između neosviještene i osviještene škole. Sada se uči verbalnom i kinetičkom porukom, posebnim poučavanjem. Nakon završetka održavani su rigorozni ispiti i u septembru plemena predviđena je velika svetkovina povodom proglašavanja mladih za punopravne članove zajednice.

Otkriće pisma Treća velika etapa u razvoju škole, dogodila se u vrijeme otkrića pisma. Tek kada je čovjek ovladao pismom kao sredstvom komuniciranja, mogle su se prenositi velike količine informacija o radnim procesima, ljudskim odnosima i drugim običajima. Čovjek je tek učenjem pisma bio osposobljen za dalji kulturni i privredni uspon. Novija arheološka istraživanja pokazuju da se prve škole javljaju u Sumeru(Akad). Prvi profesionalni odgajatelj nazivao se umia, što je značilo brat, prijatelj, onaj koji poučava. Učila su se slova, čitanje, pisanje i razgovor o pročitanom. Pisalo se na glinenim pločicama.

5.

2.ROBOVLASNIČKO DRUŠTVO(pisarske škole) 2.1 Indija (hindusi) Hindusi su razvili poseban sistem školovanja. Hinduski modeli škole su temeljni modeli od kojih se škola u svijetu dalje razvijala. Učenje je bilo zasnovano na jogi i meditaciji. 2.2 Kina (kineska škola) Na prostorima Kine stvorena je sasvim drugačija škola. Ta škola je bila najdemokratičnija škola u cijelom starom svijetu, jer je omogućavala svima da stiču znanja i vještine. Učitelji su samo učili i poučavali učenike. Učenici nisu dobijali svjedodžbe, niti su se obavljali završni ispiti nego su to obavljale posebne komisije. Osnovu odgoja sačinjavala je etika. Naročito je bio razrađen obiteljski odgoj. Odgojem se tražilo izvršavanje obiteljskih dužnosti, zatim da se ne krše državni zakoni, ne vrijeđa vlada, poštuje učitelj, pomaže drugima....Svaki građanin je mogao sticati obrazovanja na svim stupnjevima u državnim ili privatnim školama. Postojale su osnovne, srednje škole i sveučilišta. 2.3 Egipat (Egipatska pisarna škola) Prvenstveni zadatak odgoja bio je pomlađivanje svećeničkog aparata pa su škole bile osnivane uz hramove u većim gradovima. U školama se izučavala geometrija, astronomija, aritmetika, astrologija, javljaju se i prvi počeci medicine. U školu se kreće sa otprilike 5 godina. Prvo se učilo čitat i pisat, a pisali su crnom ili crvenom tintom. Pisalo se na voštanim tablicama, a kasnije na papirusu. 2.4 Grčka (Atina i Sparta) Najviši domet u razvoju škole u Antici postigli su Grci. Sparta i Atena su bile ne tako prostorno udaljene jedna od druge, ali su geografske, ekonomske, političke, društvene i kulturne prilike bile vrlo različite što je utjecalo i na odgojni sustav. Zajednička im je crta što je odgoj bio namijenjen isključivo za djecu robovlasnika. Atina Na osnovu Aristotelovog učenja izvršili su klasifikaciju ontogeneze na četiri etape od po 7 godina:djetinjstvo, mladost, zrelost i starost. Do 7 godina djeca su odgajana u porodici. Djevojčice su i dalje ostajale u kući pod majčinim nadzorom da uče kućanske poslove ali i učile su ih o pjesmi i plesu dječaci su odlazili u školu. Pohađali su škole gramatista i kitarista. U školi gramatista učili su čitanje, pisanje i računanje. Učitelj se nazivao gramatist. Primao je plaću od roditelja. U školi kitarista učili su sviranje na liri kitari, pjevali lirske i epske pjesme, te plesali. S 13 godina dječaci su odlazili u Palestre(škola borbe). Učili su i plivanje s ciljem da se razvije snaga i ljepota. Bogatiji su svoju djecu slali u gimnazije. U njima se učila politika, filozofija, umjetnost. Cilj Atenskog odgoja je bio kalokagatia-jedinstvo dobrote i ljepote, iz čega su se izvodili i nastavni sadržaji. Platon je otvorio svoju akademiju, a Aristotel visoku školu gdje se izučavala filozofija, etika, estetika, logika i prirodne znanosti.

6.

Sparta Odgoj u Sparti je bio u rukama države. Cilj je bio vojnički odgoj, kako bi mladež bila spremna za ratovanje. Do 7 godine djeca su ostajala kod kuće. Poslije 7 godine odlazila su u javne odgojne ustanove gdje su ostajala do 18 godine. Najveća pažnja se poklanjala tjelesnom vježbanju s ciljem da se tijelo razvije i očvrsne. Život se odvijao kao u vojničkom logoru sa slabom hranom i lošom odjećom. Dječaci su učili i borbene pjesme i muziku. U lov na robove(radi vježbanja u napadu na druge neprijatelje) išli su mladići u dobi od 18-20g. Zvali su se efebi. Djevojke su se odgajale javno, pod državnim nadzorom. I one su učile borilačke vještine, pjevanje i ples. 2.5 Rim (elementarne gramatičke i govorničke škole) Odgoj u starom rimu je bio pod utjecajem grčkog odgoja. Prve elementarne škole, pojavile su se u Rimu oko 5 st.p.n.e. Najviše se razvijao domoljubivi odgoj. Učeći ''zakone 12 ploča'' trebalo je razvijati i učvrćavati pravnu državu da bi robovlasnici znali koristiti svoja prava. Pored elementarnih škola osnivaju se i gramatičke škole gdje se izučavao latinski i grčki jezik. Javljaju se i govorničke škole, gdje se pored govorništva izučavaju još i filozofija, pravo, matematika i astronomija. Najznačajniji Ruski pedagoški teoretičar bio je Mark Fabije Kvintilijan. U svom poznatom djelu ''Obrazovanje govornika'' iznosi odgojni cilj i metode poučavanja.

3.FEUDALNO DRUŠTVO(srednji vijek i srednjovjekovne škole) 3.1 Pojava kršćanstva Na razvoj srednjovjekovne škole odlučujući utjecaj imalo je kršćanstvo. Kršćanstvo je uvelo pojam demokratizacije škole, jer je škola bila dostupna svima, ne samo djeci feudalaca nego i kmetova, koja su s djecom svojih gospodara mogla pohađati samostanske i župne škole. 3.1 Samostanske škole Imale su dva programa: za pripremanje svećenika i za svjetovni stalež i puk. Škole su se plaćale, a kmetska djeca su mogla besplatno pohađati samo crkvene škole i spremati se za svećenički poziv. Odgoj u feudalnom društvu ima staleški karakter. Cilj odgoja svjetovnog plemstva bio je vitez:snažan, lijep i vješt radnik. Budući vitez treba naučiti sedam viteških vještina (septem artes probitatis):jahanje, plivanje, rukovanjem kopljem, lov na divljač, gađanje strijelom, sastavljanje i pjevanje stihova. Svaki vitez je trebao imati vrline:odanost senioru, pobožnost, osjećaj časti, okrutnost prema kmetovima. Do 12st. Vitezovima nije bila potrebna pismenost. Mnogi carevi su bili nepismeni. Crkva se prva zanimala za školstvo u srednjem vijeku. Bilo je više vrsta crkvenih škola. Katedralne škole bile su locirane u većim gradovima. U njima se učilo čitanje, pisanje, pjevanje, gramatika, kasnije su ove škole bile otvorene za laičku mladež.Javlja se empirijska osnovna škola, koja ubrzo postaje uzor za tip škole u cijelom svijetu. Osnovni elementi ove škole kojoj je začetnik J.A.Komenski su: predmeti, nastavne jedinice, nastavni sat, školsko zvono, raspored sati....Dolazi do osnivanja univerziteta. Školski sistem se usavršava, pa se još izučava skupina predmeta pod zajedničkim nazivom septem artes menchanicae:pomorstvo, trgovina, graditeljstvo, poljoprivreda, medicina i kazalište. Svi gradovi u Evropi imali su univerzitete:Bolonja, Oxford, Pariz, Lisabon, Rim,Prag,Canbrigde, Beč....

7.

Javljaju se imena koja se zalažu za pravo na odgoj sve djece:Roterdamski, Komenski, Ruble, Erezmo i dr. U Francuskoj, Pruskoj, Austriji i Rusiji moć plemstva slabi, pa se carevi i kraljevi sve više oslanjaju na ekonomsku pomoć građanstva. Građanski stalež je iznudio otvaranje gimnazija i stručnih škola, ali je zahtijevao obavezno i besplatno školovanje za svu djecu.

4.KAPITALISTIČO DRUŠTVO4.1 Buržoaska pedagogija 17 i 18st. 4.1.1.Jan Amos Komensky Buržoazija je za svoju djecu u gradovima otvorila gimnazije, srednje i više stručne škole i sveučilišta. Za djecu radnika, seljaka i siromašnih zanatlija buržoazija je otvorila takav tip škola koje su se pripremale isključivo za proizvodnju, za razne djelatnosti. Sadržaj obrazovanja takve djece je bio siromašan. U 17st. Sa svojim pedagoškim idejama javlja se Jan Amos Komenski. Komenski je tražio opće, besplatno i društveno školovanje, čvrstu organizaciju nastavnog rada, analiziranje potrebnih sadržaja itd. Djeca su do 6 godina ostajala u porodici, od 6-12g. pohađala su školu maternjeg jezika koja danas odgovara našoj srednjoj nastavi, od 12-18g. gimnaziju gdje se izučavala gramatika, retorika, etika, zemljopis. Od 18-20g. djeca su mogla pohađati akademiju koja je imala teološki, pravni i medicinski fakultet. Zahvaljujući Komenskom obrazovanje i otvorenje škola se javlja kao veliki društveni i pedagoški pokret, svojevrsna evolucija u odgoju. 4.1.2.Džon Lock Piše o odgoju razuma, tjelesnom i moralnom odgoju. On je detaljno obradio teoriju tjelesnog odgoja. Više je cijenio sposobnost da se nešto umije naučiti nego kvantitet znanja. Zalagao se za privatni odgoj, gdje bi nastavnik imao samo jednog učenika. Nastavnik treba biti svjetski obrazovan i da ima sposobnost svladavanja samog sebe. Poznato mu je djelo ''Misli o odgoju''. 4.1.3.Žan Žak Ruso Vjerovao je u moć prirode i slobodu čovjeka, po čemu je sa svojim djelom ''Emil'' postao poznat u cijelom svijetu. Odgoj treba polaziti od djeteta onakvog kakvo ono jeste. Dijete treba da živi svojim životom. Prvi učitelj treba da bude priroda, zatim iskustvo, a tek onda ljudi. Njegov Emil do 12g. ne ide u školu, a kada u 12-toj krene u školu, učenje će se zasnivati na radoznalosti.

4.2.Pedagogija 19 stoljeća 4.2.1. Karakteristike 19st. Devetnaesto stoljeće je bilo veoma bitno, to je stoljeće stasanja mnogih znanosti, širenja industrije...dolazi do značajne diferencijacije, dolazi do porasta opće prosvjete. Traži se besplatna, obavezna osnovna škola za sve, koja će ići ukorak s vremenom. Utjecaj Pestalocijeva učenja vodio je demokratski orijentiranoj školi. To je stoljeće pedagoških klasika:Pestolacija, Frebela, Herbarta, Ušinskog i Spensera.

8.

4.2.2.Johan Heinrih Pestaloci Smatrao je da odgoj treba biti u funkciji promjena u društvu. Odgoj treba biti opći za svu djecu i pripremu za rad. Svako dijete posjeduje unutarnje sile i zadatak škole je da pokrene te sile. Sadržaj nastave treba se zasnivati na tri osobine;ime, broj i oblik. Poznata su mu pedagoška djela ''Večernji satovi jednog pustinjaka'' ''Leonardo i Gertuda'' , a posebno djelo ''Kako Gertuda poučava svoju djecu''. Govori o tri čovjekove sile: pamet, srce i ruka. 4.2.3.Fridrik Frebel Ubraja se među najmoćnije Pastelocijeve učenike i sljedbenike. Išao je u posjetu Pastelociju i tamo ostao dvije godine. Učio je da odgoj djeteta treba biti u skladu sa njegovim radom. Glavno mu je djelo ''Odgoj čovjeka''. Osnovao je zabavnik za djecu koji je nazvao ''Dječiji vrtić''. Posvetio se izradi dječjih igračaka. 4.2.4.Ušinski Isticao je aktivnost kao bitnu pojavu kod djece, koju treba razvijati aktivnim učenjem. Zalagao se za načelo zornosti u nastavi, a razradio je metodiku nastave materinjeg jezika. Bio je od najvećih metodičara i didaktičara. 4.2.5.Johan Fridrih Herbart Smatra se osnivačem pedagogije kao nauke. Nakon završenih studija odlazi u Bern gdje prihvaća Pastelocijeve odgojne metode. Kada se vratio u Njemačku počeo je širiti njegove ideje(Pastelocijeve). Postao je poznat po svojim djelima:''Opća pedagogija'' ''Opća praktična filozofija''. Osnovao je eksperimentalnu gimnaziju kao vježbaonicu s domom. Tu je napisao psihološka djela:'' Udžbenik za psihologiju'' ''Psihologija kao nauka'' ''Nacrt predavanja iz pedagogije''. U odgoju Pasteloci razlikuje tri glavna područja:upravljanje, nastavu i disciplinu. Najbolja sredstva upravljanja su autoritet i ljubav. Nastava prolazi kroz 4 stupnja:jasnost, asocijaciju, sistem i metodu.

5.3.Pedagogija 20 stoljeća 5.3.1.Karakteristike 20st. Dvadeseto stoljeće karakterizira mnoštvo modernih pedagoških pokušaja u ''modeliranju'' škole. Zahtjeva se škola koja će se više približiti životu, škola koja će učenika stavljati u aktivan odnos prema učenju i okolini. U školstvu tog doba oglasili su se John Dexey i Georg Keršeštajner. G.Kešteštajneru bio je ideolog pedagogije ''radne škole'' u Njemačkoj. On govori mnogo o vaspitanju karaktera. Pri vaspitanju karaktera on prvenstveno ističe vaspitanje čvrste volje. On je htio da pomiri klasne suprotnosti u Njemačkoj. Po njemu radna škola treba da otpočne još u osnovnoj školi. Osnovna škola daje djetetu osnovne vještine:čitanje, pisanje, računanje, prije svega spretnost u ručnom radu. Poznat je u istoriji školstva po tzv.produžnim školama, koje je organizovao prije svega za radničku omladinu. Američki pedagog Dexey(Djuji)predstavnik filozofije pragmatizma. Odgoj treba zasnivati na praktičnim aktivnostima učenika u neposrednoj životnoj stvarnosti, pri čemu treba uvažavati dječije interese, sklonosti i nagone. Oštro je kritikovao staru školu, on je protiv razreda, protiv nastavnog sata i protiv klasične podjele gradiva. Otvorio je prvu eksperimentalnu školu u Čikagu sa svojom ženom. Pragmatizam tvrdi da objektivna istina ne postoji već samo ono što je korisno za pojedinca.

9.

Javlja se mnoštvo različitih pedagoških smjerova(individualna,socijalna, aksiološka, moralna, umjetničkog odgoja....)To je vrijeme nastanka eksperimentalne pedagogije:August Lay Meuman, A. Binet, E. Thorndike......Značajno za sve ove smjerove,da ponekad jedni drugima, proturječe , da zastupaju sasvim različita gledišta, da je našao ključ svih naših problema, a svaki se približava istini iz drugog vidnog kutka. Nastupa vrijeme reformskih pedagoških pokreta usmjereno na rješenje školskih pitanja, pod nazivom ''nova škola''.

6.Stvaranje socijalističke države Dvadeseto stoljeće je i vrijeme stvaranja prve socijalističke države i pokušaja izgradnje socijalističke škole s prvim teorijama o odumiranju škole i praksom jedinstvene škole, i prvim pedagoškim imenima socijalističke pedagogije(Krupska, Blonski, Šuljgin, Makarenko). Makarenko je bio pedagoški optimist i vjerovao u mogućnost odgoja putem kolektiva. On je u svojim djelima raspravljao o disciplini. Smatrao je da osnovu vaspitnog sistema treba tražiti u socijalističkom humanizmu. Njegova djela su:''Pedagoška poema'' '' Zastave na kulama'' ''knjiga za roditelje'' kao i mnoge članke i predavanja što je izašlo u njegovim ''Sabranim pedagoškim djelima''. Osnovna škola u 20st.doživljava značajne promjene. Produžuje se i dnevno trajanje rada škole, unutarnja organizacija života i rada. Počinju procesi akcija za životnošću škole koji traju i danas.

TEMA broj 4KARAKTERISTIČNE TENDENCIJE U RAZVOJU SAVREMENE OSNOVNE

ŠKOLE1.TEORIJE ŠKOLA 1.1.Duhovno-znanstvena teorija škole Teorije škola u osnovi su proučavanja odnos škole kao institucije i društvenog sastava. Za duhovno-znanstvenu teoriju škole težište proučavanja je ''bit'' škole. Znanost nije zbog sebe same, nego je za potrebe i pedagoške prakse. Treba povezati teoriju i praksu da bi se sagledala funkcija škole. 1.2.Strukturalno-funkcionalna teorija škole Proučava funkciju odgoja u očuvanju funkcije društva pomoću socijalizacije tj.daljnje prenošenje sustava vrijednosti i normi, i socijalno formiranje ličnosti. 1.3.Psihoanalitička teorija škole Objašnjava djelovanje škole kao institucije na učenika i nastavnika. Ova teorija ističe važnost stručne kvalifikacije, razvoj ličnosti i građansku poslušnost.Teorija interakcije ukazuje na smetnje koje prouzrokuje škola u odnosu na svoje subjekte. Pomoću interakcijskog okvira može se objasniti da škola kao odlučujući čimbenik sudjeluje u nastanku poteškoća i smetnji kod učenika. Ova teorija razmatra ponašanja sudionika unutar škole, kako razvijaju svoj identitet i kako ga prezentiraju

10.

2.TEORIJE ODGOJA-PRAVCI U PEDAGOGIJIPoznato je više teorija odgoja ili pravaca u pedagogiji. 2.1.Sociologijska teorija Osnivač je A.Kant, zasniva odgoj na sociologiji pri čemu se umanjuje uloga ličnosti u odgoju. Zajednica je ta koja odgaja, a osoba se prilagođava. Društvo uči pojedinca i on mu se prilagođava. Značaj ovog pravca je u tome što se polazi od činjenice da je odgoj društvena pojava i da mu ciljeve postavlja društvo. 2.2.Pragmatička teorija Predstavnik je Džon Djuji. Uči da je odgoj namjenjen pojedincu i da pojedinac sačinjava društvo. Odgoj mora biti oruđe za potrebe prakse. Pojedinac se treba razvijati kroz rješavanje svakodnevnih životnih problema kako bi postao sposoban za život kao slobodna, samostalna i autentična ličnost. 2.3.Bihevioristička teorija Osnivač je Džon Votson. Ovaj pravac naglašava značaj ponašanja određene osobe. Navodi se da se ponašanje može kontrolirati i da se njime može upravljati. Potrebno je znati odnose između podražaja na organizam, reakcije i potkrepljenje. U odgoju je potrebno učenike vježbati u odgovarajućim reakcijama kako bi se prilagodili okolini. Za uspjeh je važna poticajna okolina, da bi se od svakog učenika mogao izgraditi dobar stručnjak, a sa lošom okolinom biti će suprotan rezultat. 2.4.Esencijalistički pravac /teorija Zastupa da je za odgoj najbitnije da učenici nauče bitne sadržaje, pa će se lakše snalaziti u radu i životu. To će se postići organizacijom nastave po predmetima, disciplinom učenika i realizacijom ciljeva. Ovaj pravac osporava shvaćanja pedocentrista (da je djete u središtu pozornosti) i pragmatičke koncepcije J.Djujija. 2.5.Egzistencijalistički pravac Prenio se iz filozofije i psihologije. Osnovno pitanje je problem ljudske egzistencije, a ne ljudska priroda. Pod egzistencijom se podrazumijeva da nešto postoji, da jeste, a pod esencijom ono što je bit toga što postoji. 2.6.Etatistička koncepcija odgoja Polaze od snažnog uticaja društva na pojedinca. U Rusiji je A.S.Makarenko razvio sistem kolektivnog odgoja u koloniji ''Maksim Gorki''. Smatrao je da je odgoj težak, ali ostvarljiv pomoću kolektiva. 2.7.Personalističke teorije Imaju svog utemeljitelja E.Monuiera koji ističe važnost ličnosti kao integrirajuće strukture. Naglašava važnost drugog čovjeka za razvoj pojedinca. Personalizmu pridaje veliko značenje odgoju kao ravnopravnom dijalogu u kojem se ljudi osvješćuju i postaju autonomne ličnosti koje egzistiraju.

11.

3.SAVREMENE DOKTRINE O DEŠKOLARIZACIJI I KRITIKE ŠKOLE Deškolarizacija- davanje školi novih zadaća kako bi se pravile neke promjene u društvu odnosno potreba da se škola mijenja, transformira u suvremeniju. 3.1.Preduvjeti deškolarizacije škole Učenik je stvaralačka ličnost. Stvaralaštvo je okosnica cjelokupne aktivnosti učenika. Nastavu u suvremenim uvjetima treba shvatiti prvenstveno kao organizacijsku i motivacijsku aktivnost nastavnika. Nastava dobiva nove paradigme, ona se transformira u učenje. Učenje podrazumijeva kooperativno učenje, samostalno planiranje i istraživanje učenika.Korikulum-veća samostalnost i autonomija nastavnika i učenika u izradi nastavnih programa(planova,programa,medija,mjesta realizacije...)AUTORI KOJI ZAGOVARAJU DEŠKOLARIZACIJU E.Gielpi-ističe da je osnovna orijentacija škole da se transformira u školu bez razreda ''škola bez katedre'' i eksperime. školu u kojoj će učenici imati mogučnost da istražuju. M.Jorgensen-pokazali su da se mladima može ukazati povjerenje. Rezultate škole osnovali su učenici u Oslu. Rezultati ukazuju na veliku vrijednost učeničke inicijative i njihove autonomije u nastavnom radu. John Holt-skola još uvijek ne može izdvojiti bitna znanja. Osnovno pitanje je kako će se odabrati sadržaj koji će biti odgovarajući za talentiranu djecu i ispod prosječnu. U svom poznatom djelu '' Kako djeca doživljavaju neuspjeh'' govori o apsurdnosti nastavnih planova i programa. Holt to obrazlaže da taj koncept plana i programa ne bi vrijedio da se sve uključi u njega jer znanje se mijenja. I.Winkel-nastava se mora ravnati prema učeniku. Nastava koja se ravna prema učeniku, znači da se na nastavi pomogne svakom učeniku da napreduje u učenju-organiziranje nastave na više nivoa. A.Madelin-navodi da školu treba ''osloboditi'' dosadašnjeg načina rada,izbor sadržaja, plana, programa...Učenicima treba nuditi programe ''ala carte'' kao što se u restoranu mogu izabrati jela za svakog gosta. J.Lesourne-kritički se odnosi prema postojećoj školi i traži izgrađivanje''instrumentalnih spoznaja''. Postojeća škola ima zadatak da oblikuje senzibilitet i stvaralaštvo. H.Hentig-zalaže se za strukturiranje evropske škole. Iznosi mnoge pojave s kojima se mladi susreću, to su: nasilje, pretjerano gledanje TV...Navodi da treba pomoći naraštaju da odrastu u svijetu u kojim živi. Svoja razmatranja iznosi u 6 teza: najvažnije značajke društva, odgoj za slobodu traže puno više, škola kao mjesto na kojem se stječe iskustvo, mjesto na kojem se živi, sustav obrazovanja, zapošljavanja, vlasti, prometa i informacije, mjesto na kome se razvijaju i uvježbavaju sposobnosti, na kojem se stječu znanja. W.Glasser-za probleme suvremene škole nalazi izlaz u kvalitetnom obrazovanju. Prema Glasseru uspješan nastavnik je onaj ko uspije uvjeriti ne polovinu ili četvrtinu nego sve njegove ili njezine učenike da u školi kvalitetno rade. Glasser iz nepovoljne situacije vidi izlaz u voditeljskom upravljanju bez prisile, od prosvjetnih vlasti do nastavnika. Današnja djeca su često prepuštena samom sebi, ako ne računamo skrb, vrtiće i škole. Porodica i škola gube monopol nad odgojem. Kod djece se javlja nesigurnost, izgubljenost i bespomoćnost. Suvremeno dijete pronalazi aktivnosti koje još više razaraju njegovu psihičku i fizičku ličnost. Najveći dio vremena provodi pred TV ekranom, slušanje muzike.....a u težem slučaju to je pušenje , alkohol, droga...

12.

3.2.Uspješna škola Uspješna škola poštuje svoje učenike i učitelje, te vodi o njima računa. Ona se bavi učenicima i učiteljima. Svaka škola počinje na 4 temelja, a to su:-školska ekonomija(zgrada,oprema,financije)-nastavni programi-školska okolina-učitelji i učenici. Škola se ne može razvijati bez učenika i učitelja. Ona je nastala zahvaljujući njima. Učitelji predstavljaju ''dušu'' i život škole. Škola bi trebala služiti razvoju čovjeka u učeniku i to potpunog a ne djelomičnog. Rezultat svakog školovanja ne bi smio biti stručnjak nego i čovjek. Osnovni instrument razvijanja uspješne škole jeste ljubav među učiteljima, kao i njihova ljubav prema školi i učenicima. Osnovni organ razvoja i održavanja ljudskosti u učitelju i učeniku je mozak. On je nezamjenjiv. Škola treba učitelje i učenike koji se služe mozgom, a nisu samo ''vlasnici mozga''. Tajna uspješne škole jeste aktivan mozak. Da bi se razvijali i održavali čovjeka potrebni su motivirani učitelji i učenici. Tajna uspješnog motiviranja je ljubav među učiteljima i učenicima. Uspješan je onaj nastavnik koji zna motivirati svoje učenike. Demokratsko vođenje je važna vještina učitelja. On mora biti vođa, osoba koja privlači a ne odbija. Bez ekipe nema razvoja škole. Timski orijentirana škola je kreativna škola. Interpersonalna komunikacija je bitna vještina razvijene i uspješne škole. Školi su potrebni učitelji i učenici koji mogu razvijati i održavati čovjeka. Osnovne tajne uspješne škole:učitelj i učenik(ljubav,mozak i ekipa)-motiviranost, vođenje i komunikacija=škola.Sedam tajni svakog uspjeha:1.čovjek je osnova svakog uspjeha2.ljubav je tajna zajedničkog uspjeha3.dobro korišten mozak je tajna svakog uspjeha4.samo motivirani čovjek može uspjeti5.vođenje pomoću ljubavi vodi nas do zajedničkog uspjeha6.ekipna suradnja ljudi i mozgova stvara čudo7.kvalitetna komunikacija osigurava uspješno i kreativno zajedničko preživljavanje. 3.2.1.''Meka'' i ''Tvrda'' školska stvarnost ''Meku'' stvarnost predstavljaju vrijednosne norme, principe i načine ponašanja, pravila igre, uvjerenja i fantazije o sebi i drugima.(Rutinger)U ''meku'' stvarnost ubrajamo značenje, smisao i vrijednost škole za učitelje i učenike, njihovo subjektivno doživljavanje škole, njihovo međusobno komuniciranje i sl.(Mori). On opisuje osjećaje i interakcije, grupne norme, etiku, moral, stavove prema školi, nastavi, radu s učenicima, tradiciju i filozofiju škole. To je neformalni dio škole''podvodni dio sante leda''(formalni) i ''nadvodni dio''(neformalni). ''Meka'' stvarnost nisu događaji unutar škole, nego njihove interpretacije(Gerken). Ona je u razmišljanjima, njihovoj svijesti i fantazijama. To su ''meki faktori'' škole, vizije, duh i osjećaji. ''mekoj'' stvarnosti pripada i lojalnost(Ziglar) koja znači željeti uspjeh, biti vjeran i pošten, prema sebi, suradnicima i školi. To znači poštovati i vjerovati, voljeti i ne iznevjeriti sebe, suradnike i školu. Odgojna komponenta škola, ali i uspješnosti prenošenja obrazovnih sadržaja smještene su u ''Mekoj'' ,a ne u ''Tvrdoj'' stvarnosti škole. Ono što utiče na učenike jeste ono što vide i dožive, a ne toliko ono što čuju i shvate.

13.

''Tvrda'' stvarnost- nadvodni, vidljivi dio sante''Meka'' stvarnost- podvodni, nevidljivi dio sante. 3.2.2.Školska edukacija (obrazovanje i izobrazba) Škola kao činitelj društvene promocije odigrati će svoju ulogu samo pod uvjetom da obrazovanje i izobrazba postavi na zdravim temeljima. Obrazovanje i izobrazba ključ je mogućnosti da svako nadzire svoju budućnost i svoj osobni razvitak. Škola će ostvariti svoju društvenu promociju u suvremenim uvjetima kada edukacijom uspije osigurati mogućnost zaposlenja. Škola će se morati preusmjeriti i za edukaciju za prilagodbu. Škola će se pojaviti i kao organizacija koja uči.

4.BUDUĆNOST ŠKOLE Budućnost škole je u raznim promjenama. Škola će se transformirati, da uvažava učenikove individualne mogućnosti, da mu škola i učenje postanu način života. Škole će i dalje biti privatne i državne, i postojat će velika mogućnost izbora. Opće obrazovanje će se proširivati. Upotreba interneta doživjet će pravu ekspanziju. Škola će se transformirati u''edukativnu zajednicu'' učenika i roditelja. Nastavnik mijenja svoje uloge (da organizira, posmatra, podržava, razvija, otvorena komunikacija sa učenicima). U nastavnim programima biti će integrirani novi sadržaji i odgoj za ljudska prava, odgoj za mir....Obrazovanje u budućnosti najviše operira sa sljedećim terminima:-opće i stručno obrazovanje-kompjuterska tehnologija-''neškolske institucije''-slobodno vrijeme-permanentno obrazovanje-televizijska nastava-život i učenje ispred ekrana itd.Obrazovanje će za pojedinca imati veće značenje (postojat će više školskih sistema i veliki broj školskih programa). Školu će zahvatiti multimedijalnost, pojavit će se novi profili nastavnog osoblja.

5.ALTERNATIVNI ŠKOLSKI SUSTAVI ŠKOLE Alternativne škole krajem 20 stoljeća izlazi s modernijim programima koji učenicima daju aktualna znanja. Takvi učenici provode u školi cijeli dan i imaju velike mogućnosti da zadovolje svoje interese, želje . pored obaveznih sadržaja, učenici mogu i sami birati sadržaj. Nastava je u formi dijaloga, igre, zabave i sl. Opća karakteristika alternativnih škola je u tome što uvažavaju individualizaciju učenika. Učenje je zasnovano putem igre i slobode izbora učenika i suodgovornosti roditelja i nastavnika za rezultate rada. Broj učenika u alternativnim školama nije veliki, kreće se od 5-200, ali tu nema pravila. Danas u svijetu poznato je više tipova alternativnih škola. 5.1.Freneov pokret Dosta je prihvaćen Freneov pokret, nazvan po njegovom začetniku Selesten Freneu. Ovaj učitelj je sa svojim učenicima izrađivao zidne novine, radio u vrtu, uvažavao njihove želje i interese, a najveći dio gradiva izučavan je putem prepiske s drugim školama. Ovdje se nastavni predmeti ne izučavaju kao u tradicionalnim školama, nego su zamijenjeni sadržajima iz užeg i šireg dječjeg okruženja.

14.

Udžbenike, potrebne tekstove prave sami učenici. Djeca su u prilici samostalnog i timskog sticanja znanja. Zastupljeni su razne proslave rođendana, nastava u vrtu, dvorištu, šumi, na njivi isl. 5.2.Montesori sistem Razvija se pod utjecajem svoje utemeljiteljice Marije Montesori, dječjeg liječnika i psihijatra. Ona je u dječjim bolnicama započela s mirnim načinom podučavanja sa djecom koja su bila odrasla za školu. U Rimu je osnovala dječji dom za djecu predškolske dobi. Uradila je dosta materijala pomoću koga je sa djecom u igri razvijala motoriku, osjet dodira. Za svaku dob djece postojao je i odgovarajući materijal. Djeca samostalno biraju materijal i njime rukuju prema svojim željama. U ovom sistemu djeci se ništa ne nameće. Ona sam biraju sredstva i način rada. Djeca sve sama izvršavaju ali zato na raspolaganju moraju imati sav potreban materijal. 5.3.Waldofske škole Njihov utemeljitelj je Rudolf Štajner. 1919g.škola je počela djelovati pod patronatom vlasnika tvornice cigareta. Trebalo je imati posebnu školu za djecu radnika koji ostaju u tvornici po cijeli dan u kojoj bi djeca svih uzrasta imala skrb, odgoj i učenje. Vlasnik tvornice je gledao svoje interese. Cilj mu je bio da zaposleni što manje odsustvuju sa posla. U ovim školama se polazi od djeteta, od toga da se ispita čime je obdareno i što ono može sve postići. Za rad u ovim školama potrebni su kreativni nastavnici za izvođenje nastavnog i vannastavnog rada za svih 12 razreda (osnovna i srednja škola). Škola koju je osnovao Rudolf ima sve više pristalica u svijetu. Učenici u njima stiću produbljeno znanje iz nauke o čovjeku, odgajaju se tjelesno, intelektualno i estetski. U ovoj školi nema ponavljanja razreda. Oni učenici koji na vrijeme ne postignu odgovarajuće rezultate upućuju se na dodatne tečajeve. 5.4.Jena plan u evropskim zemljama Krajem 20st.pojavljuju se i novi odgojni ciljevi. Bilo je važno kako se mladi osjećaju u vrijeme višegodišnjeg boravka u školi. Takvi se odgojni ciljevi nisu mogli ostvariti u nastavi u razrednim odjeljenjima. U tim su odjeljenjima sva djeca približno iste starosti, ali veoma različitih potreba i interesa. Zbog toga tragalo se za novim organizacijskim oblicima rada u školi. U okviru tih nastojanja zapažene rezultate postigao je Peter Petersen u gradiću Jeni. Peter Petersen Uključio se u aktivnosti školskih reformi. Bio je angažovan kao savjetnik jedne gimnazije, zatim kao pomoćni učitelj pedagogije i psihologije na Ženevskoj učiteljskoj školi. Radio je kao upravitelj i učitelj u prvoj njemačkoj višoj školi. Petersen je u školskoj praksi koristio svaku priliku da izvodi metodičke eksperimente u svom odjeljenju sa malim brojem učenika. Prilika da svoje pedagoške ideje cjelovito implementira u školsku praksu pružila se Petersenu u školi u Jeni. Osnove Petersenove teorije nastave Zalaže se da škola postane škola obitelji. To znači da škola ima zadaću nastaviti obiteljski odgoj pružajući ugodu obiteljske atmosfere. Da bi ostvario svoje ciljeve socijalnog učenja tj.odgojne ciljeve, Petersen formira odjeljenske zajednice od učenika triju godišta(školskog godišta). U svojoj teoriji nastave Petersen ističe ulogu igre i rada, a posebnu pažnju posvećuje razgovoru. Razgovor se odvija redovito u krugu-djeca sjede u stolicama da bi se stalno gledali licem u lice za razliku od sjedenja u ostalim školama.

15.

Jena plan u Amsterdamu U Amsterdamu je osnovana škola za katoličku nastavu koja radi prema modelu Jena-plana. Škola je uređena kao zajednica djece, učitelja i roditelja u kojoj je učenje sastavni dio života. U školi se nastoje stvoriti pogodnosti koje dijete ima kod kuće. To se postiže stalnom suradnjom učitelja i roditelja te angažiranju roditelja kao pomagača. Skupina djece u jednom odjeljenju sastavljena je od djece različite dobi i sposobnosti. U mlađoj su skupini djeca od4-5 godina, u srednjoj od 6-9, a u starijoj od 9- . svake godine iz skupine odlazi 1/3 djece, a dolazi trećina novih učenika. Djeca biraju s kim žele surađivati i kojim će tempom raditi. Petersen na Majni To je jedna škola na području Frankfurta. Osnovana je kao narodna i realna škola koja radi prema koncepciji Jena-plana. Unutarnju organizaciju škole ističu osnovne odrednice poznate kao Jena-plan. To znači da je važno odgojno djelovanje, a ne samo sticanje znanja. Prvu skupinu čine učenici prve godine školovanja koji su upisali se učenici 2,3 i 4 razreda. Ti učenici će preći u sljedeću skupinu ako su sposobni čitati glatko i s razumijevanjem, ako poznaju 4 osnovne računske operacije i mogu rješavati tekstualne zadatke. Učenici koji uspješno završe desetu godinu ''gimnazijskog''programa mogu nastaviti školovanje u nekoj drugoj gimnaziji. Roditelji su često i rado viđeni u školi. Za njih se organizuju razgovori, sastanci i druženja. Mogu i prisustvovati nastavnim aktivnostima.

6.ŠKOLSTVO KOD NAS I U SVIJETU Odgoj i obrazovanje počinje već u predškolsko doba koji traje od druge, odnosno treće godine pa do polaska u školu. Osnovna škola traje 8 ili 9 godina. Nakon završene osmogodišnje škole pred učenicima se otvaraju mogućnosti izbora za nastavak školovanja na srednjem stupnju. To je početak srednjeg obrazovanja koje traje četiri godine, zavisno od tipa škole. 6.1.Školstvo u Austriji Školovanje je više usmjereno ranom sticanju profesionalnog osposobljavanja, ali i usavršavanja u struci. Predškolski odgoj je od prve godine do polaska djeteta u školu. Dijeli se na jaslenu(1-3) i vrtičku(3-6) dob. Osnovna škola traje 4 godine. Djeca sa smetnjama u razvoju pohađaju posebne škole. Po završetku osnovne škole učenici imaju daljnju obavezu školovanja(sve do 9 razreda), samo biraju tip škole. Nastava je diferencirana za njemački i strani jezik i matematiku, zavisno od nadarenosti učenika. Viša srednja škola traje 4 godine. Planove i programe propisuje država i dopuštenje da se mogu mijenjati u skladu sa interesima učenika i sredine u kojoj se škola nalazi. Ocjenjivanje se provodi brojčano od 5(najslabija) do 1(najbolja ocjena). 6.2.Školstvo u Italiji Razlikuje se od školstva u Austriji. Predškolski odgoj je od 3 godine pa do polaska u školu. Državni dječji vrtići su besplatni. Za privatne vrtiće plaćaju roditelji. Sa 6 godina djeca pohađaju osnovnu školu koja traje 5 godina. Zatim nastavljaju u nižoj srednjoj školi u trajanju od 3 godine, potom viša škola po izboru(tehničke škole, gimnazije, umjetne itd.). osnovno i niže obrazovanje je obavezno.

16.

6.3.Školstvo u Njemačkoj Počinje sa predškolskim obrazovanjem od 3-6godina života. Osnovno obrazovanje počinje sa 6 godina i traje do 10 godina. Zatim slijedi srednje obrazovanje i traje 8 godina(10-18god.) i visoko obrazovanje do 23 godine života. Za djecu sa smetnjama u razvoju realizira se posebni program. Glavna škola obuhvaća učenike od 5-9 razreda. Učenici izučavaju više programa kako bi se lakše mogli pripremiti za buduće zanimanje. Realna škola obuhvaća od 5-10 razreda. Učenici iz osnovne škole prelaze u ovu školu. Ova škola omogućava da učenici steknu potrebna znanja za praktičan rad u gospodarstvu. Završetkom škole i polaganjem ispita stiču se stručne kvalifikacije. Gimnazija obuhvaća učenike od5-13 godine priprema učenika za obrazovanje. Objedinjena škola obuhvaća učenike od 5-10 godine i djeluje kao viši stupanj gimnazije, gdje se uključuju učenici 11-13 razreda. Škola radi cjelodnevno. Učenici sve do 18 godine imaju obavezu pohađati neku od srednjih škola. 6.4.Školstvo u SAD Obrazovanje se može provoditi i kod kuće i ne mora se svakodnevno pohađati nastava. Školovanje je obavezno do 17 godine života. Osnovna škola traje različito do 4,5,6,7 ili 8 razreda. Srednja škola traje također različito i obuhvata 5,6,7 i 8 razred. Srednje obrazovanje poznaje više tipova srednjih škola kao što su klasične škole, niže i više srednje škole. Ove škole traju 4 godine i obuhvaćaju 9,10,11 i 12 razred. Predmete učenici sami biraju i kombiniraju. Visoko obrazovanje može se sticati na raznim tipovima koledža. Njihovim završetkom stiće se odgovarajuća profesija. Tako postoje učiteljski koledži koji pripremaju nastavnike za osnovne i srednje škole. Škole su državne i privatne. 6.5.Školstvo u Japanu Sastoji se od predškolskih ustanova, većinom privatnih ali i pod državnim nadzorom. Osnovna škola traje 6 godina, i na nju se nastavlja niža srednja škola u trajanju od 3 godine, tako da je obavezno 9-godišnje obrazovanje. Izučavaju se predmeti od općeg značaja. Poslije niže srednje škole učenici mogu pohađati i 5-godišnje koledže. Školska godina u Japanu počinje početkom aprila i traje do marta naredne godine. 6.6.Školstvo u Francuskoj Ima dugu tradiciju. Obrazovni sistem počinje od predškolskog odgoja, nije obavezno. U njega su uključena djeca od 2-6 godine. Osnovna škola obuhvaća djecu od 6-11 godine. Podijeljena je na pet ciklusa i počinje s pripremnim ciklusom. Po završetku osnovne škole učenici su obavezni nastaviti dalje školovanje u jedinstvenom koledžu koji traje 4 godine.

7.PROMJENE NA RAZINI ŠKOLE Traži se humanističko obrazovanje koje bi bilo u funkciji svakog pojedinca. Postavljaju se konkretni ciljevi:-osigurati izgradnju instrumentalnih spoznaja, prvenstveno čitanje,-posvećuju posebnu pažnju praktičnom aspektu, osamostaljenju usvojenih znanja. Nadmošena trijadaNovu školu možemo označiti sa dvije važne karakteristike:otvorenost i primjerenost doživotnom obrazovanju. Njena je glavna uloga u podršci subjektu koji uči. Njemu ona mora ponuditi višestruki izbor mogućnosti učenja.

17.

TEMA broj 51.PROFESIONALNA KOMPETENTNOST UČITELJA:STICANJE, RAZVIJANJE I USAVRŠAVANJE 1.1.Esej-test: kako sebe zamišljam kao budućeg učitelja? 1.2.Šta je učitelj? Učitelj nije samo predavač, nego je i odgajatelj, njegov utjecaj na učenike je vrijedno odgojno sredstvo i nije ga moguće nadoknaditi drugim utjecajima. Učitelj mora biti:-moralna, cjelovita, stabilna ličnost,-obrazovan, kulturan, općeobrazovan,-dobar stručnjak-stručno osposobljen tj.kompetentan za određenu nastavnu oblast,-mora posjedovati pedagošku kulturu (ovladati osnovama pedagoške prakse),-pozitivan odnos prema ljudima, optimizam, ljubav prema poslu,-da posjeduje ugled i autoritet.Učitelj je: učenik, voditelj, inspirator, umjetnik, glumac, kreator, borac, vizionar, sanjar, organizator, režiser, realista, programer, scenarist, aranžer, koordinator, dijagnostičar i terapeut, mentor, savjetodavac, suradnik, istraživač, inovator, evaluator, planer. 1.3.Šta čini njegovu profesionalnu kompetentnost? -Pojam kompetentnosti -Elementi profesionalne kompetentnosti učitelja Kompetentan(lat.Connpetens) nadležan, mjerodavan, osposobljen, sposoban, kvalificiran, odgovoran za nešto.Elementi koji čine profesionalnu kompetentnost učitelja su:

Adekvatna motivacija za profesiju Sposobnosti Svojstva ličnosti Znanja Opću kulturu Informiranost Profesionalnu zrelost Spremnost za stalno učenje, mijenjanje i usavršavanje.

1.4.Komunikacija, interakcija i kooperacija učitelja sa djecom Kooperacija-zajednički rad sa djecomU komunikaciji, interakciji i kooperaciji sa djecom neophodno je da učitelj bude:-senzibilan,-kreativan,-integrativan (da učenici slobodno govore svoje ideje bez pritiska),-otvoren,-hrabar,-alternativan,-srdačan,-vedar,-odlučan,-empatičan (npr.ja znam kako se ti osjećaš),-osjećajan,-demokratičan,

18.

-fleksibilan,-tolerantan (prihvata različitosti kod djece , ljudi),-osoba koja doživljava sebe,-osoba koja je kritična prema sebi,-osoba koja izgrađuje sebe. 1.5.Komunikacija, interakcija i kooperacija učitelja sa roditeljima U komunikaciji, interakciji i kooperaciji sa roditeljima neophodno je da učitelj bude:-prijatelj,-suradnik,-savjetnik,-instruktor (pomaže roditelju kako da kod kuće pomaže djetetu),-konsultant,-informator. 1.6.Šta čini profesionalnu kompetentnost učitelja?Profesionalnu kompetentnost učitelja čine odgovarajući nivoi obrazovanja:-pedagoški,-psihološki,-didaktički,-metodički,-opći,-posebni.

2.LIK UČITELJA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU 2.1. Proučavanje lika učitelja (pedeutologija) Ličnost učitelja je ključ za uspješno izvršavanje školskog programa. Mnogi faktori utiču na učiteljevo pravilno postupanje sa djecom. Svakako da su učiteljeva sredina, obrazovanje, vještina i iskustvo od veoma velikog značaja, ali su od istog, ako ne i većeg značaja, ličnost učitelja i njegovo razumijevanje samog sebe. Učitelj koji sebe razumije, koji je svjestan svojih slabosti, ali i svojih snaga, posjeduje zdrave temelje za rad sa djecom. Pedeutologija-znanstvena disciplina Svaka osoba nije podjednako sposobna za obavljanje učiteljske funkcije. To znači da bi se učitelj trebao odlikovati ne samo dobrim fizičkim i mentalnim zdravljem, nego i različitim drugim osobnim kvalitetama i pedagoškim osobinama. Svrha pedeutologije kao pedagogijske discipline je da se učitelju tijekom školovanja i u procesu permanentnog obrazovanja i usavršavanja omogući stjecanje sustavnih znanja o funkciji učitelja, osobinama o radu u odgojno-obrazovnom procesu. Otuda je moguće izdvojiti tri osnovna zadatka pedeutologije:1.omogućiti učiteljima da psihološke spoznaje o ličnosti, činiteljima razvitka ličnosti povezuju sa svojim radom, usavršavanjem i odnosom prema sebi;2.poticati prakticiranje ispravnog kvalitetnog odnosa prema drugima: prema učenicima, roditeljima, kolegama i drugima;3.omogućiti upoznavanje učitelja sa specifičnostima učiteljske profesije.

19.

Pri koncipiranju programa pedeutologije sadržaji se mogu razvrstati u tri šira područja: Osobine učitelja Profesionalno obrazovanje i permanentno obrazovanje i stručno usavršavanje Norme i obaveze specifične za odgojno-obrazovnu djelatnost.

Osobine učitelja:ličnost, činitelji razvitka ličnosti, lične osobine učitelja-tipologija ličnosti učitelja; pedagoške osobine učitelja-stil rada učitelja, međuljudski odnos, specifičnost odnosa učitelj-učenik, elementi uspješna odnosa, interakcija i komunikacija; psihohigjena učiteljskog poziva- radna opterećenost i zamornost učiteljskog poziva, organiziranost učiteljeve radne sredine i osobnog života. Profesionalno obrazovanje, permanentno obrazovanje i stručno usavršavanje: opće, stručno, pedagoško-psihološko obrazovanje, pedagoška funkcija učitelja, metodička funkcija učitelja, učitelj i tehnologija nastave, učiteljeva funkcija u različitim oblicima odgojno-obrazovnog rada izvan nastave, korelacija povezanosti između stručnog, pedagoško-psihološkog obrazovanja i učenikova rada i uspjeha. Norme, obaveze i specifičnosti odgojno obrazovne djelatnosti: deontologija(deon-grč.-što treba činiti; logos grč.-znanost)-ukupnost etičkih normi i obaveza u odgojno-obrazovnoj djelatnosti, odgovornost prema radu i rezultatima rada, društveni, pravni i materijalni položaj učitelja, izbor kandidata za učiteljski poziv(selekcija), znanstveno usavršavanje učitelja i napredovanje u radu, etički kodeks učiteljske profesije, organiziranost učiteljstva i profesionalna udruženja učitelja. Carl R.Rogers (Rodžers 1985) naglašava da sljedeće osobine nastavnikove ličnosti i kvalitete njegovog rada utječu na stvaranje klime u kojoj se odvija učenje koje dovodi do unutrašnjih promjena su:

Suočavanje s problemom Kongruentnost nastavnika(biti nastavnik onakav kakav jesi bez maske,

principijelan, objektivan, pravičan) Bezuvjetna naklonost-postigne naklonost učenika zbog njegovog demokratskog

odnosa prema svima Empatičko razumjevanje Doživljaj učenika-onako kako učenici dožive nastavnika

Svojstva uspješnih nastavnika(R.A.Magoon): Fleksibilnost-spremnost nastavnika da se prilagođava Empatičnost-sposobnost suosjećanja sa drugima, stav prihvaćanja drugih onakvih

kakvi jesu Personalizirani stil Kreativnost-potiče originalne ideje, rješavanje ideja na neobičan način Komunikativnost-imati sposobnost komunikacije znači imati sposobnost ostvariti

dobre odnose sa drugim ljudima Stručnost Savjesnost Odgovornost Osjetljivost-osjetljivost za tuđu tugu, radost Ležernost-stvaranje atmosfere gdje nema straha Smisao za humor

20. 2.2.Stavovi nastavnika i interakcije u razredu

Suvremeni pristup locira odgoj i obrazovanje u dinamičan i složen interacijski odnos između nastavnika i učenika, u kojem ovisno o uzrastu, mogućnostima i sposobnostima učenika treba da se izmjenjuje pozicija subjekta i objekta u odnosu. U praksi se najviše susrećemo sa dvije krajnosti, ili je učenik uvijek u poziciji objekta ili je postavljen u poziciju subjekta. Učenik mora osjetiti da može slobodno izraziti svoje mišljenje, da nastavnik poštuje to mišljenje. Da bi nastavnik doveo učenika da to osjeća on mora poticati učenika na izražavanje vlastitog mišljenja, razvijati ideju učenika, u konfliktnim situacijama nastavnik treba omogućiti učeniku da izrazi svoje mišljenje. 2.3.Socijalna reverzibilnost u razrednoj komunikaciji U razrednoj komunikaciji značajna je uloga nastavnika jer učenik oponašajući nastavnika usvaja interakcijske i komunikacijske modele ponašanja. Nastavnikovo ponašanje mora učeniku biti i emocionalno privlačno. Naziv socijalna reverzibilnost ukazuje i na demokratičnost odnosa među subjektima odgojno-obrazovnog procesa. Socijalno reverzibilne su one izjave, ponašanje i govor nastavnika koji su takvi da se učenik može istim riječima obratiti nastavniku a da pri tom ne krši pravila pristojnosti. Znači, verbalne izjave nastavnika smo podijelili na reverzibilne i ireverzibilne. Iako je sadržaj izjave isti, ona pak može biti reverzibilna i ireverzibilna, ovisno o formi.Npr.Molim te izađi pred tablu! (reverzibilna)Npr.odmah izađi pred tablu! (ireverzibilna)To određuje i neverbalna komunikacija (gest, mimika). Socijalna reverzibilnost javit će se kao posljedica uspostavljenog humanog odnosa između nastavnika i učenika, ali isto tako doprinosi oplemenjivanju tog odnosa. S većim stupnjem zrelosti učenika, postiže se veća reverzibilnost. Tausch i Tausch pretpostavljaju da reverzibilnost/ireverzibilnost starijih djeluje na mlade s ovim posljedicama:-da se mladi ponašaju sličnije odraslima-ireverzibilnost je povezana sa podcjenjivanjem mladih-reverzibilni nastavnici imaju bolji emocionalni odnos sa učenicima.

3.ODNOS IZMEĐU NASTAVNIKA I UČENIKA 3.1.Kako posmatramo odnos između nastavnika i učenika? Veza koja nedostajePodučavanje kod mladih može biti frustrirajuće praćeno razočarenjima. Susrećemo se sa tvrdoglavim otporom, slabom motivacijom... Kada mladi ljudi odbijaju da uče ono čemu odrasli hoće da ih nauče, podučavanje je sve drugo osim zadovoljstva. Faktor koji ima najviše utjecaja je stepen uspješnosti nastavnika u uspostavljanju posebnog odnosa sa učenicima. Suština je u kvalitetu odnosa između nastavnika i učenika. Šta je bitno za odnos nastavnik učenik Ne smijemo zaboraviti da su podučavanje i učenje dvije različite funkcije, dva odvojena i posebna procesa. Proces podučavanja obavlja jedna osoba, dok se proces učenja odvija u drugoj. Kvaliteta odnosa između nastavnika i učenika je suština podučavanja, bez obzira sto ne uči. U školi veliki dio vremena koji bi trebalo posvetiti procesu učenja koristi se za rješavanje problema za šta su nastavnici rijetko obučeni.

21. Provjerene vještine umjesto nejasnih apstrakcija

Uspješnost nastave prirodno je orijentirana na razvoj specifičnih vještina. Pažnja je usmjerena na praktične stvari koje nastavnici svakodnevno moraju da primjene u učionici, a ne apstraktne obrazovne komponente. Nastavnici su upoznati sa pojavama, ali nisu naučeni kako da ih primjene u praksi. Te pojave su: učenje s ljubavlju, sloboda učenja, atmosfera u učionici..... Vještine koje unapređuju razvoj učenika Metode koje koristi većina nastavnika čine sve drugo osim onoga što bi od učenika stvorilo nezavisne i zrele osobe. Umjesto da podstiču razvoj odgovornosti, nastavnici i direktori škola kontrolišu učenike svih uzrasta kao da im se ne može vjerovati i kao da nikad ne mogu postati odgovorni. Jedna od filozofija za sve učenike(uzraste i tipove) Naša se filozofija sastoji u tome da su učenicima bilo koje dobi, ljudska biča i da sa nastavnicama razvijaju međuljudske odnose, dobre ili loše, u zavisnosti od toga kako ih nastavnici tretiraju. Vjerujemo da među učenicima postoji mnogo više sličnosti nego razlika. Prije svega svi su ljudska biča. Svi imaju ljudske karakteristike, ljudska osjećanja i ljudske reakcije. Sva djeca osjećaju uzbuđenje kada zaista nešto uče, a dosadu kada to ne čine. Svako dijete može da se naljuti i želi da se osveti, ona i štite svoja ljudska prava. Kako razriješiti spor između autoritarnosti i popustljivosti Dugo vremena postoje kontraverzna mišljenja o tome da li škole treba da budu čvrste ili popustljive, tradicionalne ili konzervativne. Ovo još uvijek nije razriješeno. Stalno se pojavljuje fundamentalno pitanje koje zanima roditelje i nastavnike. Oni koji podržavaju strogost i čvrst stav žele da odrasli kontrolišu i usmjeravaju mlade ljude koristeći svoju moć i autoritet. Oni koji zagovaraju popustljivost i slobodu za djecu u školama nesvjesno se opredjeljuju za takve uslove u kojima je učenicima dopušteno da koriste svoju moć i time nastavnicima zagorčavaju život. Nastavnici će naučiti kako da uspostave i održe pravila i red u odjeljenju bez upotrebe moći. 3.2.Tolerantni i netolerantni nastavnici Model efikasnog učenja između učenika i nastavnikaVećina nastavnika započinje svoj profesionalni život sa idejom da će iskusiti radost uspjeha, ali umjesto toga školski život postaje pun nesloge, mjesto gdje su nastavnici suprotstavljeni učenicima i sve to liči na borbu za opstanak. Kada nastavnici dožive razočarenje pokušavaju da shvate šta se to dogodilo. Ponekad okrivljuju nastavnike, savjetnike, direktore, a najgore je kada okrivljuju sebe, smatraju da nisu stvoreni da budu nastavnici. Mnogi budu obeshrabreni, napuštaju profesiju. Sindikat prosvjetnih radnika rijetko uspijeva da riješi problem. Oni su zaduženi za poboljšanje radnih uslova, povećanje plaće, ali nastavnici i dalje ostaju frustrirani. Šta je dobar odnos između učenika i nastavnika? Dobar je ako postoji:-otvorenost (tako da je lako biti direktan i iskren jedan prema drugom)-brižnost (kada svako zna da ga onaj drugi poštuje)-međuzavisnost (što je suprotno od zavisnosti)-samostalnost (koja dopušta da svako razvije svoju jedinstvenost, kreativnost i individualnost)-uzajamno zadovoljenje potreba (tako da nijedna potreba nije zadovoljena na račun potrebe onog drugog) 22. Kako posmatramo odnos između nastavnika i učenika?

Postoji model koji nastavnici lako mogu koristiti i razumjeti u svakodnevnom pronalaženju odgovarajućeg ponašanja u određenoj situaciji. Sve što učenik može da uradi i kaže nalazi se u pravougaoniku. Drugi način da razmišljamo o pravougaoniku jeste da razmislimo da je to prozor kroz koji posmatramo učenika.

-učenik mirno radi - učenik slijedi nastavnikovasvoj zadatak uputstva prihvatljiva ponašanja-učenik pomaže -nakon časa likovnog učenikdrugom učeniku raščišćava stvari za sobom

-učenik je bučan i -učenik ne vrača radni ometa druge materijal koji koristi neprihvatljiva ponašanja-učenik gura i udara -učenik prekida drugedruge kada recituju

Suštinska razlika između tolerantnih i netolerantnih nastavnika Oni nastavnici koji imaju tendenciju da kritikuju učenici ih doživljavaju strogim, te ih izbjegavaju. Slika 1. prikazuje netolerantnog nastavnika, a slika 2.tolerantnog(za njega je veći broj ponašanja učenika u oblasti prihvatljivog)

prihvatljiva ponašanja prihvatljiva ponašanja

neprihvatljiva ponašanja neprihvatljiva ponašanja

Slika 1. slika 2.

3.3.Faktori koji uslovljavaju tolerantnost i netolerantnost nastavnika Promjene u samom sebi(nastavniku): različito se ponašaju iz časa u čas, mjenjaju

se zbog nečeg što se dešava u njima samim Promjena u drugoj osobi(učeniku):nastavnici su prema nekim učenicima

tolerantniji, uvijek će postojati individualne razlike Promjene situacije ili okruženja(mjesto,vrijeme)

23.4.UČITELJ-NASTAVNIK-PROFESOR

Uloga učitelja Nove funkcije škole podrazumijevaju i nove uloge nastavnika. Te uloge su sljedeće:-poučavanje učenika u svrhu sticanja znanja, vještina-uloga obrazovatelja-poučavanje učenika u svrhu usvajanja vrijednosti, stavova, navika-uloga odgajatelja -sudjelovanje u procesima razvoja škole,tj.razvoju procesa obra. i odgoja-razvojna uloga.Funkciju nastavnika možemo promatrati na dvije različite ravni: s tradicionalne ravni i ravni suvremenosti. U tradicionalnoj školi nastavnik je bio mentor, posrednik između nastavnih sadržaja i učenika. Učenik je bio objekt. Pod suvremenim nastavnikom su zadaci koje treba realizirati. To su:-novi nastavni sadržaji-nove metode, oblici i sredstva-nova uloga učenika.U takvim uvjetima nastavnik je sve više:-redatelj nastave-organizator-koordinator, programer,mentor.Da bi nastavnik mogao prihvatiti i funkcionisati s novim ulogama, mora prije svega poznavati svoju struku, pedagogiju, psihologiju, didaktiku, metodike, voljeti djecu, da ima razvijene stvaralačke komunikacije, da stvara povoljnu pedagošku klimu.

Glavne osobine nastavničkog poziva U osnovnoj školi mogu raditi učitelji koji su završili učiteljsku školu, pedagošku akademiju ili odgovarajući fakultet, koji imaju visoke psihičke, fizičke i druge sposobnosti potrebne za rad u školi. Od suvremenog nastavnika se traži visoka idejno-moralna izgrađenost, solidno opće i stručno obrazovanje, psihološko- pedagoška i didaktičko-metodičko osposobljenost, ljubav i poštovanje dječje ličnosti. Djecu treba voljeti. Nastavnik treba uspostaviti prijateljski kontakt s učenicima. Učenici na svakom koraku trebaju osjetiti da ih nastavnik poštuje. Posebna karakteristika nastavničkog poziva odnosi se na njegov stvaralački rad. Za taj poziv značajne su i njegove karakterne osobine. On mora biti izgrađena moralna ličnost. Treba djelovati vedro, optimistično i imati korektan govor bez vikanja. Osobni primjer nastavnika najbolje je odgojno sredstvo. On je u svemu uzor svojim učenicima. Rad nastavnika se ogleda u redovnoj nastavi, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Nastavnički poziv je ujedno i poziv odgajatelja, stoga on mora raspolagati visokim mentalnim, emocionalnim i karakternim osobinama.

Timovi učitelja Nastavnici su u svom poslu nastupali i djelovali kao individualisti. Nije postojala želja za timskim radom. Suradnja se zapažala samo na početku školske godine kada se vrši planiranje. Iako je timska nastava teorijski dobro razrađena, rijetko se primjenjuje. Suvremeni zahtjevi traže timski rad učitelja. Samo timovi nastavnika mogu provoditi potrebna istraživanja i izvoditi odgovarajuće zaključke.

24.

Na osnovu tih istraživanja poduzimale bi se mjere da se nastavna praksa mijenja i unapređuje. Zato su u svakoj školi potrebni kreativni nastavnici. Uvođenje pedagoških, didaktičkih i metodičkih inovacija ne može se zamisliti bez timskog rada.

Permanentno obrazovanje Učitelji imaju obavezu da svoja znanja produbljuju, mijenjaju i prihvaćaju nova. To je stalan, permanentan proces koji traje cijelog radnog vijeka. Stečeno znanje samo je uvjet za početak profesionalnog rada, ali ne i garancija da će biti dovoljno. Njegova aktualnost je vrlo kratka(3-5god.). Zato se u nastavničkoj profesiji permanentnom obrazovanju daje visoka vrijednost. Permanentno obrazovanje trebalo bi prije svega(biti) pomoći nastavnicima da steknu sposobnost pravilnog procjenjivanja date situacije i provjere rezultate određenih promjena u odgojno-obrazovnom procesu. Permanentno obrazovanje negira tradicionalna shvaćanja da u čovjekovom životu postoje dva perioda. Prvi daje znanje a drugi upotreba tog znanja. Permanentno obrazovanje treba da znači kontinuiran proces mijenjanja nastavnika. Nastavnik nikad ne može reći da je završio svoje obrazovanje. Nastavnik se stavlja u ulogu učenika. Permanentno obrazovanje doprinosi potrebi za osposobljavanje i učenika za permanentno obrazovanje. Psihohigjena učiteljeva poziva Nastavnici imaju potrebne teškoće oko zaštite svog psihičkog zdravlja. Mentalno zdravlje se najčešće opisuje u okviru sljedećih dimenzija:-uravnotežen emocionalni život,-realna slika o sebi,-sposobnost mijenjanja i prilagođavanja.Nastavnički poziv je težak, a to se ogleda u :-potrebi za empatičkim stavom prema drugim,-potencijalne nesloge u nastavničkom kolektivu,-stalna suradnja s drugim,-učenička disciplina(ne),-pritisci roditelja.Zbog svega toga dolazi do ugroženosti psihičkog i fizičkog zdravlja (iscrpljenost, smetnje pri radu srca..). Na psihičkom planu može doći do poremećaja mišljenja, pamčenja i smetnji afektiviteta i voljnih aktivnosti. Poremećaj mišljenja:

Opsežno mišljenje (udaljava se od glavne teme) Kočenje misaonog toka (čvrsto se drži jedne misli, ideje) Bujica ideja (brzo prelazi sa jedne na drugu ideju)

Poremećaj pamćenja: Prolazna zaboravnost Amnezija (zaboravljanje za određeni vremenski interval) Hipermnezija (reproduciranje ranijih doživljaja)

Poremećaj pažnje: Slab tenacitet (ne može se dugo koncentrirati) Slaba vigilnost pažnje (nesposobnost usmjeravanja na nove predmete)

25.

Afektivni poremećaji: Projekcija afekta (okrivljuje se osoba koja nije kriva) Depresivno raspoloženje (zabrinutost) Euforično raspoloženje (veselost bez razloga)

Voljni poremećaji: Abulija (nedostatak voljnih podstreka)

Histerične osobe (naglo mijenjaju raspoloženje)Anankastične osobe (pretjerana krutost)

Feminizacija učiteljskog poziva To se odnosi na to da ima više žena nego muškaraca u učiteljskom pozivu. To naročito dolazi do izražaja u pojedinim zemljama u drugoj polovini 20 stoljeća. Kada je Franke u graduHale otvorio prvu učiteljsku školu, u nju su primali samo muškarci. Pod utjecajem Pestalocijevih ideja 1847 u Cirhu otvorena je ženska učiteljska škola, ali nije imala đake pa je za tri godine zatvorena. Prva ženska učiteljska škola otvorena je u Francuskoj 1881 godine. U Zagrebu su sestre milosrdnice u svome samostanu otvorile prvu privatnu školu(žensku) 1851g. Državna ženska učiteljska škola otvorena je u Zagrebu 1882g. Prva učiteljska ženska škola ta vrijeme turske vladavine u BiH bila je ženska škola Stake Skenderove, osnovana u Sarajevu 1857-1878. od 1871 milosrdne sestre dolaze iz Zagreba pa se privatne ženske škole otvaraju u Sarajevu, Banjaluci..

TEMA broj 6 ZRELOST ZA ŠKOLUBrojna istraživanja u razvojnoj psihologiji pokazala su da postoji optimalno vrijeme učenja pojedinih vještina, koje su psiholozi nazvali ''kritičnim vremenom za učenje''. Rezultati učenja neće se pokazati ako se učenjem počne prije nego je sustignut određen stupanj zrelosti živčanog sistema i organizma. Krene li dijete u školu u pravo ''kritično'' vrijeme a učenje i druge aktivnosti neće biti problema. Izrazi ''zrelosti'' i ''pripremljenosti'' upotrebljavaju se kao sinonimi , iako je pripremljenost adekvatnija riječ. Zrelost je rezultat procesa sazrijevanja koji je biološki uvjetovan, dok pripremljenost uključuje znanja, iskustva kao i motivaciju. Mi ćemo koristiti izraz ''zrelost za školu''. Zakonom se propisuje hronološka dob kada djeca moraju krenuti u školu. Kod nas je to navršenih šest godina. Kriterij hronološke dobi se pokazuje nepouzdanim, jer ima djece kojoj program nije primjeren, tako da su trebali krenuti godinu ranije ili kasnije. Zrelost se posmatra sa više aspekata: fizička, intelektualna i emocionalno-socijalna.

FIZIČKA ZRELOSTFizički zrelim djetetom se smatra dijete koje je zdravo i zadovoljava standarde za visinu, težinu i tjelesne proporcije. Ona podrazumijeva i normalno funkcioniranje osjetnih organa, normalan sluh i vid. Podrazumijeva da dijete nema poteškoća u stajanju, kretanju i sjedenju.

26.

INTELEKTUALNA ZRELOSTPodrazumijeva adekvatnu govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja. Ta ''adekvatnost'' se ogleda u načinu na koji dijete posmatra svijet oko sebe. Dijete treba da je realistički usmjereno,tj.da ima orijentaciju u vremenu i prostoru. Kod djeteta treba da je razvijen govor, da razumije govor drugih, te da može drugima saopćavati svoje misli. Da se u procesu mišljenja služi osnovnim misaonim operacijama, analizom, sintezom, apstrakcijom i generalizacijom. Od djeteta se zahtijeva i koncentracija pažnje.EMOCIONALNA ZRELOSTPodrazumijeva da je dijete steklo emocionalnu stabilnost i kontrolu. To znači da posjeduje određenu razinu tolerancije na frustraciji koja će mu omogućiti da ustraje u školskom učenju i onda kada mu baš i nije zanimljivo. Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju i teško podnosi školsku disciplinu. Sve to dovodi do slabije socijalne prihvaćenosti od vršnjaka. Ostala djeca izbjegavat će ga ili će mu se rugati. Emocionalna zrelost povezana je sa socijalnom, a ona podrazumijeva da prvoškolac ima krug prijatelja s kojima se druži i igra, koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera. Među najznačajnije uzročnike školskog neuspjeha ubraja se psihička nezrelost. Psihičku nezrelost utvrđuje psiholog u školi(intelektualnu zrelost) na dva načina:-primjenom testova inteligencije, gdje se djetetov učinak izražava mentalnom dobi.-primjenom posebnih testova za zrelost.Primjenom nekog testa inteligencije psiholog određuje mentalnu dob djeteta. Mentalna dob određuje položaj koji naše dijete ima u skupini vršnjaka u rješavanju standardnih zadataka koji čine test inteligencije.

REAKTIVNA STANJA PRVOŠKOLACAReaktivna stanja djeteta na polazak u školu posljedica su nedovoljne emocionalno-socijalne zrelosti intelektualne razvijene djece. Zahtjevi škole za njih su izvor frustracija i stresova te uzrokuju reakcije koje su simptomima nalik na neurotske. Ta stanja se mogu manifestirati na sljedeći način:

KONVERZIVNA SIMPTOMATOLOGIJA u području: -urogenitalnog sistema:noćno-dnevno mokrenje, -gastroentimalnog sistema:mučnine, povraćanje, stolica -motorike:tik, mucanje -vegetativnog sistema:glavobolje,drhtanje -u području sna -selektivni mutizam:ne govori u određenim situacijama.

ANKSIOZNO REAKTIVNO STANJE(strah od učiteljice) DEPRESIVNO REAKTIVNO STANJE(plačljivost) ODGOJNE TEŠKOĆE(agresivnost).

27.

Prestrogi zahtjevi čine djecu preosjetljivom, povučenom, nemirnom, a pretjerano popuštanje dovodi do nesamostalnosti, nesigurnosti. Reaktivna stanja češća su kod pedagoški zapuštene djece. Simptomi s vremenom iščeznu i djeca se bar donekle prilagode situaciji, ali ostaje negativan stav prema školi. Reaktivno stanje djeteta mora biti poticaj da razmislimo o odgojnim postupcima koji primjenjujemo, o atmosferi kojim ga okružujemo. Učiteljicu s tim problemom treba upoznati. Ova stanja su posljedica nedovoljne socijalne emocionalne i intelektualne zrelosti.

PROBLEMI U ŠKOLSKOM UČENJU PROBLEMI U PORODICI Dijete vrlo osjetljivo reagira na svoj položaj u porodici, naročito na zanemarivanje, odbacivanje, neprihvaćanje. Dijete laže ili krade, nervozno je ili pretjerano stidljivo, bez interesa je. To su samo neki signali koji nam ''javljaju'' da je nesretno, nesigurno, uplašeno. U razredu se katkad dogode i prave mobe eksplozije nediscipline. Sukob rješava tučom, prema učiteljici nema distance, ljutnju izražava i udarcima nogom. Djeci kvari igru, trga stvari. Promjene u porodici uoči polaska u školu mogu dovesti do problema u učenju i ponašanju djeteta: rođenje brata, razvod braka, bolest ili smrt ukućana, preseljenje u novi stan, odlazak u novu sredinu. DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU Kod djece zbog nekog oštećenja ili bolesti smanji se sposobnost u nekim područjima ponašanja. Smanjenje neke od tih sposobnosti naziva se ''teškoćama u razvoju''. Sve do nedavno naglasak je bio na onome što dijete ne može zbog svog oštećenja, a danas se nastoji otkriti ono što je usprkos oštećenju ostalo zdravo. Oštećenja koja uvjetuju teškoće u razvoju su sljedeće:-oštećenje vida-oštećenje sluha i govora-tjelesna invalidnost-mentalna retardacija-poremećaji ponašanja.Ta oštećenja mogu biti različitog stupnja, mogu uticati na sticanje iskustava koja su potrebna djetetu za samostalan život. Većina oštećenja otkrije se u ranom djetinjstvu, neka pri pregledu za polazak u školu ili kasnije, kada se počne tragati za razlozima neuspjeha. Danas je u cijelom svijetu prisutno nastojanje da se djeca sa blažim teškoćama u razvoju uključe u razrede sa svojim vršnjacima, koja takve teškoće nemaju. Uz zdravu djecu ubrzava se njihov emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj. A druga djeca stječu iskustva o razlikama među ljudima. Često se za djecu s teškoćama u razvoju mora primjenjivati tzv.prilagođeni program. U redovnom programu izaberu se oni sadržaji koji ta djeca mogu savladati uz odgovarajuću pomoć.

28.

SPECIFIČNE TEŠKOĆE U UČENJU Dijete u prvom razredu ima pravo na razdoblje privikavanja na školu u kojem njegove pogreške i poteškoće ne smiju biti upotrebljene za postavljanje dijagnoza. S vremenom se pokaže da neka djeca imaju teškoća u praćenju rada. Kad djetetov uspjeh u školskom radu znatno zaostaje za njegovim stvarnim sposobnostima, onda kažemo da ima specifične teškoće u učenju. Iako se roditeljima i nastavnicima čini da ono nije zainteresirano, ipak radi se o tome da ono ne može. Specifične teškoće u učenju očituju se kao teškoće u sticanju sposobnosti slušanja, govora, čitanja, pisanja i računanja. Radi se o disleksiji, disgrafiji i diskalkuliji. Disleksične i disgrafične teškoće treba shvatiti ozbiljno te je potrebno potražiti pomoć defektologa-logopeda. Posljedice teškoća osjećaju se na obrazovnom, osobnom i socijalnom planu.uzroke treba tražiti u nasljednim faktorima, oštećenju mozga, nepovoljnim uticajima sredine. Svaki od njih može dovesti do disfunkcije središnjeg živčanog sistema koja leži u osnovi specifičnih teškoća u učenju. Sve što čine roditelji, nastavnici kako bi pomogli takvom djetetu mora polaziti od osnovnih principa dječjeg učenja. Atmosfera učenja mora biti oslobođena straha od neuspjeha . optuživanje djeteta da se ne trudi i naša nervoza još više ga koči.Vježbanje mora imati uporište u dječjem iskustvu u njemu bliskim sadržajima i predmetima.

TEMA broj 7INTEGRACIJA DJECE S TESKOĆAMA U RAZVOJU U O. Š-STRUČNE I

DRUŠTVENE ODREDNICE Integracija djece s teškoćama u razvoju obavezna je prema zakonu od 1975 god.(SAD). Sva djeca od 3-21 god.obuhvaćena su školovanjem u zajedničkim školama do najvišeg stupnja. Namjera je da se takva djeca smjeste u ''najmanju ograničavajuću sredinu''. Škola je obavezna izraditi pojedinačni obrazovni program u čemu sudjeluju učitelj, pedagog, psiholog i roditelj.

Struktura populacije djece s teškoćama u razvoju-ispodprosječnim intelektualnim funkcijama(lako,umjereno,teže i teško mentalno retardirane osobe)-oštećenje vida(sljepoća i slabovidnost)-oštećenje sluha(gluhoća i nagluhost)-poremećaj u motorici-poremećaj u ponašanju na organskoj podlozi,emocionalna neuravnoteženost (hiperaktivnost)-oštećenje govora i glasa(mucanje i tepanje)-višestruka oštećenja.

Svaka od navedenih vrsta ima zahtjeve:-primjenu specifičnih odgojnih i rehabilitacijskih postupaka-primjenu specifičnih sredstava,pomagala i opreme-osposobljeno defektološko-rehabilitacijsko osoblje.

29.

Učenici s usporenim kognitivnim razvojem koji intelektualno funkcioniraju na razini (lakše) lake mentalne retardacije Mentalna retardacija je stanje u kojem je intelektualno funkcioniranje znatno ispod prosjeka, što se očituje u razvojnom razdoblju i za koje je tipična neprimjerenost adaptivnog ponašanja. Stupnjevi mentalne retardacije su: -laka mentalna retardacija -umjerena mentalna retardacija -teža mentalna retardacija i -teška mentalna retardacija. Laka mentalna retardacija 50-69 IQ, praćena je blažim odstupanjima u psihomotornom, govornom, socijalnom i emocionalnom razvoju. Ta djeca su sposobna za odgoj i obrazovanje i učenje, ako nastavni plan i program,metode i sredstva rada prilagodimo njihovim smanjenim sposobnostima, te ako provodimo načelo individualizacije. Uzroci teškoća u učenju su posljedica njihovog slabijeg pamćenja,siromašne mašte, ograničene sposobnosti zaključivanja i apstrahiranja. Ovo trebaju poznavati svi stručnjaci koji rade s ovom djecom. U protivnom njihovo ponašanje će postati neprihvatljivo za okolinu, pa će ga odbaciti, što izaziva osjećaj manje vrijednosti, a pokazuje se u dva oblika: nedisciplina i povlačenje u sebe. Treba osigurati niz subjektivnih i objektivnih pretpostavki integracije. U subjektivne pretpostavke integracije ubrajamo subjekte koji su uključeni u odgoj:-djeca s teškoćama u razvoju-učitelji i defektolozi-učenici bez razvojnih smetnji-roditelji. Među objektivne pretpostavke integracije ubrajamo:-školska zgrada sa specifičnim prostorijama-specifična didaktična sredstva-financiranje rada. Ova djeca imaju specifične somatske(tjelesne)probleme. Imaju poremećaj u govoru,glasu,oštećenje vida, sluha te bolesti:epilepsija,neuroze,psihoze. Učitelj mora biti sposoban za:-izradu primjerenih programa-izradu individualnih zadataka-specijalnih i individualnih nastavnih sredstava-individualizirano ocjenjivanje. Treba osigurati i cjelodnevni stručni postupak:1.pravilna izmjena rada i odmora2.primjena znanja u životu3.pravilna prehrana4.igra,šetnja,izletiLAKA MENTALNA POTEŠKOĆA 50-69 IQUMJERENA-----------------------------35-49 IQTEŽA-------------------------------------20-34 IQTEŠKA-----------------------------------ispod 20 IQ

30.

Posebni oblici mentalne retardacije(poteškoća): AUTIZAM(slaba socijalna integracija, stereotipije, sami sebe zovu imenom,

abnormalne reakcije na zvuk, dodir, ne razvijaju privrženost..) DOWNOV SINDROM(trisomija 21,hromozomski mozaik,translokacija)

UCENICI S OŠTEĆENJEM VIDA Tu spadaju djeca koja su slijepa ili slabovidna. Slijepa imaju očuvan vid do 10%, a slabovidna od 10-40%. Slijepo dijete zbog oštećenja vida znanje, vještine i navike stiče putem opipa i sluha. Kretanje slijepe djece ograničeno je od samog rođenja,pokreti su siromašni, ne mogu oponašati pokrete. Snalaženje i kretanje su načelo koje mora biti prisutno u svim osnovnoškolskim aktivnostima. Da bi se slijepo dijete moglo uključiti u OŠ potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta:-suradnja učitelja i defektologa-za učitelja temeljne informacije iz područja sljepoće-prijevoz i pratnju-suradnja s roditeljima. Od tehničkih i nastavnih pomagala treba osigurati:-tablicu i šilo za pisanje Brailleova pisma-stroj za pisanje-računarsku spravu za slijepe-pribor za reljefno crtanje-Brailleovu slovaricu-štap za slijepe. Jako su bitna načela taktilne zornosti, koji podrazumijeva učenje putem neposrednog taktilnog promatranja, načelo individualizacije te svjesne aktivnosti. Za slabovidnu djecu potrebno je osigurati:-udžbenike sa uvećanim crnim tiskom,-crteže koji ne smiju biti pretrpani pojedinostima,-naočale, povećalo...

UČENICI S OŠTEĆENJEM SLUHA Ovdje spadaju gluha i nagluha djeca. Gluhoćom se smatra gubitak sluha od 81 decibela i više. Gluhoću dijelimo na:

1. gubitak sluha bez usvojene vještine glasovnog sporazumijevanja2. gubitak sluha s usvojenom vještinom glasovnog sporazumijevanja.

Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 25-80 decibela. Ona se dijeli na:-lakši,-umjereni i -teži gubitak sluha.Pri uključivanju u redovnu školu, učenik s oštećenjem sluha trebao bi imati razvijen govor da može komunicirati. Nastavnik treba upoznati slušni, intelektualni, socijalni i emocionalni status učenika. Ovakvi učenici bi trebali sjediti u prvoj klupi. Nastavnikovo lice treba biti osvijetljeno i okrenuto prema učeniku. Ne treba hodati po razredu i govoriti, kao svi okrenuti lice ploči. Treba koristiti individualizirani rad i pisani oblik provjere znanja.

31.

UČENICI S ORGANSKIM UVJETOVANIM POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU Među djecom sa smetnjama u razvoju, po svojoj se složenosti ističu djeca s organskim uvjetovanim poremećajima u ponašanju koji su posljedica ozljede mozga. Rezultati toga mogu biti:poremećaj percipiranja, mišljenja i emocionalnog ponašanja. Osnovna teškoća te djece je učenje. U ranoj dobi ta djeca pokazuju poremećaj u ponašanju: hiperaktivnost i emocionalna labilnost. Polaskom u školu otkrivaju se poteškoće u:-čitanju-apstrahiranju-percipiranju dio-cjelina. Hiperaktivnost može biti:

1. SENZORNA HIPERAKTIVNOST(hiperaktivno djeluje na nebitne podražaje: pokret,boja, zvuk)

2. MOTORNA HIPERAKTIVNOST(ne može se uzdržati na reakciju koju izaziva motorička reakcija:sve što vidi gužva, čupa,premješta)

DISOCIJACIJA-ne mogu voljeti stvar kao cjelinuPOREMEĆAJ PRIPERCIPIRANJU PRVOG PLANA I POZADINEKada su školske obaveze u pitanju imaju sljedeće poteškoće:-govor: ispuštanje i dodavanje riječi-čitanje: sporo čitanje, ispuštanje i dodavanje slogova-pisanje: ispuštanje slova,naopako pišu-matematika: ne razlikuje geometrijska tijela-muzika: nema ritma-sport: otežano kretanje, nespretnost.

UČENICI S TJELESNOM INVALIDNOŠĆU I HRONIČNIM BOLESTIMA Ovdje se radi o tri skupine: tjelesne invalidnosti kao posljedica oštećenja lokomotornog aparata, tjelesna invalidnost zbog oštećenja nervnog sistema, tjelesna invalidnost zbog kroničnih bolesti. Ovi učenici se mogu školovati ali je potreban građevinski pristup škole. Potrebna su didaktička sredstva, ortopedska i tehnička pomagala. Oni ostvaruju pravo na prijevoz, treba ih prihvatiti učitelj.TJELESNO INVALIDNI UČENICI:-učenici bez udova-sa amputiranim udovima-sa oduzetošću -sa cerebralnom paralizom.HRONIČNO BOLESNI UČENICI:-bolest srca-bolest dišnih putova-padavica(epilepsija)-dijabetes.

32.

POSTUPCI OSTVARIVANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE Opservacija učenika s teškoćama u razvoju u funkciji kvalitetne dijagnostike Opservacija ili promatranje u užem smislu je jedna od mnogih metoda istraživanja odnosno dijagnosticiranja. Provodi se u razrednom odjeljenju za vrijeme rada s učenicima, za vrijeme igre. U opservaciji stanja djeteta i njegovog ponašanja nije korisno obratiti pažnju samo na teškoće, potrebno je obratiti pažnju na djetetove ''jake strane'' i pozitivne osobine. Potrebni opći uvjeti za ostvarivanje opservacije u školi su:-broj učenika mora biti po mjeri-učitelj ne smije biti početnik-primjeren prostor-prijevoz. Sastav stručnog tima za opservaciju:-učitelj-defektolog-pedagog-psiholog-liječnik. Zadaće stručnjaka:DEFEKTOLOG:-upoznaje dijete-proučava djetetovu dokumentaciju-daje stručnu pomoć.UČITELJ:-proučiti dokumentaciju o učeniku-treba pripremiti učenike da prihvate učenike s teškoćama-treba raditi s roditeljima drugih učenika-utvrđuje programske sadržaje-treba primjenjivati individualizaciju-surađivati sa defektologom-voditi zaključke.PSIHOLOG:-upoznati dokumentaciju-razgovarati s djetetom-savjetovati se s učiteljem, defektologom.PEDAGOG:-upoznaje dokumentaciju-sudjeluje u izradi programa-sudjeluje pri izvješću.

33.

Priprema učenika za prihvaćanje učenika s teškoćama u razvoju To je vrlo odgovoran i osjetljiv posao. Primjereni razgovori trebali bi učenike navesti na prihvaćanje spoznaje o postojanju učenika koji se razlikuju od njih. Što su učenici hronološke dobi niže teže im je objasniti. U takvim okolnostima možda je dovoljno istaknuti da nekim učenicima treba neke sadržaje više puta ponoviti kako bi ih usvojili, da neki učenici ne vide dobro, ne čuju i sl. Mala djeca su sklona ruganju a neka izražavaju previše zaštitničkih stajališta.

Priprema učitelja za rad s učenicima s teškoćama u razvoju Obavještenje učitelja o učeničkom oštećenju, njegovim mogućnostima i potrebama, važno je za motivaciju učitelja. U trenutku kada se učenik upisuje u redovnu školu, učitelj treba imati potpuni uvid u niz objektivnih stručnih argumenata o zrelosti. Ako je u pitanju učenik s oštećenim sluhom, učitelj treba znati kakav je njegov slušni status, kada je nastupilo oštećenje i sl., kakva mu je socijalna i emocionalna zrelost. Ako je riječ o oštećenju vida treba se upoznati sa stupnjem oštećenja i sve kao i kod sluha. Kada je u pitanju tjelesna invalidnost učitelj treba dobiti informacije o sposobnosti djetetove komunikacije, intelektualni razvoj, emocionalni i socijalni(status) razvoj.

Suradnja s roditeljima Roditelji imaju važnu ulogu u unapređivanju procesa integracije, u smislu poticanja. Oni sudjeluju u stvaranju programa. Posebnu pozornost treba obratiti na roditelje čija djeca imaju osjećaj manje vrijednosti, a i oni sami. S druge strane su roditelji djece koja nemaju oštećenja. Boje se da će djeca s teškoćama loše uticati na njihovu djecu.

34.