Uvodno predavanje

Charles-Louis Girault et alt., Grand Palais, kupola, unutranjost (1900.), Paris

Taj Mahal u Indiji, mauzolej

; Katedrala u Chartresu je primjer gotike gradnje.

ARHITEKTURA: ZNAENJE POJMA ARHITEKTURA: INVENCIJA I(L) FUNKCIONALNOST? PRIKAZI GRAEVINA POSTUPCI ISTRAIVANJA GRAEVINA ARHITEKTURA: VRSTE ANALIZA ARHITEKTURA: PRETPOSTAVKE TUMAENJA

Arhitektura je ve u prvotnom antikom smislu rijei obuhvatan i mnogoslojan pojam. Sastoji se od dva starogrka korijena: Arh oznaava poinjanje, upravljanje, poduzimanje i Tekton oznaava pronalaenje, stvaranje, uvrivanje, oblikovanje, graenje (tesanje, graenje drvom).U pozivu arhitekta sjedinjena su sva ta podruja djelatnosti; arh je zbroj stvaralakih djelatnosti.Arh - projektiranje i graenje jedno je od sredstava pomou kojih se ovjekov ivotni prostor ureuje, smisleno razgraniuje i oblikuje u suodnosu s prirodom od pojedinane stambene kue, pa sve do irih regija. Arhitektura (Latinski architectura, od starogre sloenice arkitekton, , od glavni i graditelj) u uem smislu je znanost i umjetnost projektiranja i oblikovanja zgrada i drugih graevina. Arhitekt je osoba koja se bavi arhitekturom . Pojam "arhitektura" se takoer koristi za proizvode arhitektonske djelatnosti, npr. arhitektura Novog Zagreba ili arhitektura Dioklecijanove palae. Arhitekt se bavi planiranjem i projektiranjem zgrada i drugih graevina, te sudjeluje u nadzoru i voenju izgradnje istih. Arhitekt osmilja graevine s obzirom na kontekst i program, razmatrajui pri tom masu, formu, volumen, prostor, teksturu, strukturu, svijetla i sjene, materijale i pragmatine poput trokova, konstruktivnih i tehnolokih ogranienja da bi doao do praktinog, ekonominog i po mogunosti umjetnikog arhitektonskog djela. Razlika izmeu arhitekture i graevinarstva esto je bila predmet kontroverze. Nikolaus Pevsner, europski povjesniar iz prve polovice 20. stoljea, rekao je: "Garaa za bicikle je graevina, katedrala u Lincolnu je arhitektonsko djelo". Danas je razlika prilino nejasna. Ako poput Vitruvija smatramo da je arhitektura sva dobra izgradnja, znai li to da loa arhitektura ne postoji? Prije se smatralo kako je arhitektura umjetnost, a graevina inenjerstvo. Danas je takva podjela neodriva. Danas se pojam arhitektura najvie odnosi na visokogradnju, urbanizam i sl.

Palladio, Villa Rotonda, Vicenza

Paxtonova Kristalna palaa (1851.), Hyde Park, London, J. Fergusson, Viollet-le-Duc;

Danas u tom zadatku surauju projektanti, arhitekti, vlast, industrija. Suvremena arh nezamisliva je bez povijesne pozadine njezini su korijeni u stvaralakoj produkciji prolih stoljea. Graevine spadaju meu najtrajnije svjedoke povijesti daju pouzdanu informaciju o stvaralakim sposobnostima svog vremena. Njima se bave u irem opsegu znanstvene discipline to su utemeljene u 19. st PU, povijest, arheologija, etnologija, antropologija (sve vrste i razne arh, ukljuujui i tehnike, kao i industrijsku arh, mogu biti i jesu predmet istraivanja; samo su teita razliito postavljena u razliitim disciplinama) ali koje takoer imaju dugostoljetnu tradiciju izgradnje i nadogradnje (razvoja). U isto vrijeme (19.st) javljaju se i velike restauratorske obnove povijesnih graevina (uglavnom s nacionalistikim tenjama) te se otkrivaju nove graevinske tehnike. Meu ostacima sauvanih graevina iz davne prolosti malo ih je uspijelo sauvati izvorni izgled. Veinom su one rezultat dugotrajnog procesa preobrazbe. Istraivanjima se iz njihovog konanog oblija nastoji rekonstruirati ono prvotno. Do njega se dolazi oslobaanjem starijih dijelova gradnje, iskopavanjima, poredbenim istraivanjima, konzultacijom pisanih izvora itd. (izvorni opisi i nacrti prava su rijetkost).Utvrivanje stanja jedini je nain barem djelominog ouvanja za nadolazee narataje, jer su ak i najznaajniji spomenici esto izloeni nestrunim zahvatima (arheologija: iskopavanje, biljeenje, vrednovanje i konzervacija tragova).

Rim, forum

Zahvaljujui suvremenim istraivanjima irom svijeta slika sveukupnog svjetskog graditeljstva postaje preciznija i slojevitija, tako se dolo i do spoznaje da je svaka arhitektura vezana uz svoje doba i da je neponovljiva. Istodobno raste spoznaja kontinuiteta, u kojem su meusobno povezana razliita razdoblja, dolazi do utjecaja ili preuzimanja pojedinih arh rjeenja ili elemenata.

Partenon, zapadno proelje (448.-443. pr.Kr.), Iktin je izradio nacrte, Kalikrat je preuzeo voenje gradnje

Palladio, S. Giorgio Maggiore, Venecija

Hood Museum of Art, Hanover, New Hampshire, 1993.

Arhitektura se temeljno dijeli na: profanu (svjetovnu) arhitekturu; U profanoj se bitno razlikuju stambena i drutvena arhitektura. sakralnu (religijsku) arhitekturu fortifikacijsku (utvrdnu) arhitekturu No, podjelu arhitekture ne treba shvatiti kruto, jer su se kroz povijest javljale graevine kojima je funkcija pomijeana. Takve su npr.: Dvorac-tvrava u Velikom Taboru koji je ujedno i kua za stanovanje obitelji Ratkaj, ili crkva Vrboska na otoku Hvaru (16. st.) koja je ujedno i tvrava za obranu od Turskih gusara

Veliki Tabor, Hrvatsko zagorje, 16.st.;

Trogir, Katedrala, Glavni portal, Radovan: Sijeanj, oko 1240

ARHITEKTURA: INVENCIJA I(LI) FUNKCIONALNOST?

Skulpture zabatnog trokuta s Partenona (desni dio), visina 1,3 m, oko 447.-432. pr. Kr

Fidija, Lapit i kentaur, metopa s june strane Partenonskog friza, mramor, 1.35 m visine, Britanski muzej, London

Pretkolumbovske graevine u N. Meksiku;

Burj Khalifa u Dubaiju iz 2010. je najvii neboder na svijetu i primjer najsuvremenije arhitekture

Koliba od drveta naroda Toda u Nilgirisu, Indija

Aristotel smatra arh korisnom umj ukoliko zatiuje, a dodata joj je vrijednost ljepote koja se sastoji u ukrasu. Arh je ista umjetnost invencije... (G. Semper), ali ona ovisi o prirodnim zakonitostima, mehanikim zakonima materijala. Koji god predmet arh invencije uzeli u razmatranje, njegova je prvotna i izvorna koncepcija nastala zadovoljavanjem neke materijalne potrebe, ponajprije potrebe za sklonitem i zatitom od klimatskih nepogoda. Budui da tu zatitu moemo postii koristei materijale iz prirode, kod gradnje smo prisiljeni na strogo potivanje statikih i mehanikih zakona. Ta materijalna ovisnost daje arh stanoviti karakter nunosti, no ipak je s druge strane ona umjetnost invencije.

Primarna je funkcija arh bioloke prirode (zatita). S razvojem podjele rada u drutvu graenje osim trajne primarne funkcije zadobiva esto i sekundarnu funkciju. Arhitekt prilikom projektiranja graevinom mora zadovoljiti i neke privatne i javne potrebe, ponekad ak i reprezentirati drutvo i koristiti njegove simbole. RW i studija crkava centralnog i krunog tlocrta.

G. da Sangallo, S. Maria delle Carceri (1485.), Prato

Panteon, Rim (tlocrt);

Bramante, S. Pietro in Montorio (1509.)

Arhitektura je umjetnost oblikovanja prostora volumenom. Ona je likovna umjetnost koja ima praktinu namjenu zatita od prirodnih nepogoda (kia, vjetar, snijeg ), hladnoe ili vreline. Graevina izvana tvori volumen (kao skulptura), dakle ima raspored i odnos masa, odnos punog i praznog, zatvorenog i otvorenog, svojstva grae, osobitosti obrade povrina, obojenost itd. Uz tri dimenzije irinu, visinu i dubinu, arhitektura ukljuuje i etvrtu dimenziju vrijeme, tj. kretanje potrebno da se arhitektura "doivi" sa svih strana, iznutra i izvana! Osobit je i prostor unutranjosti arhitekture koji je potrebno promatrati neodvojeno od vanjskog omotaa.

Program definira svrhu i opseg zadatka. U raznim pov razdobljima se ivotne okolnosti, privredni i drutveni oblici ivota neznatno se mijenjaju. Za veinu zadataka postoje tipina rjeenja. Individualni programi ili nova rjeenja nastaju iz novih ili promjenjenih potreba (primjerice, u rimsko doba najamne kue i poslovne zgrade, carske palae, kazalita i terme, str. 224). Od poetka industrijalizacije programi se sve bre mijenjaju, tako da se postavlja zahtjev za fleksibilnijom arh. Graditeljstvo se razvija kao samostalno podruje privrednog ivota; u njemu se stoljeima koncentrira veina tehnikih zanimanja. (Velike graevine povijesnih epoha u umj i u tehnikom su smislu pionirska postignua svojeg doba.) Uz sudjelovanje javnosti arh se razvija kao vieslojan autonomni proces. Njezina je autonomija uvijek s jedne str ograniena: s jedne str podreena je uvjetima programa, javnom mnijenju, povijesnoj situaciji, s druge str podlijee prirodnim zakonima, prije svega zakonu gravitacije i uvjetima koje postavlja graevinski materijal.

1.

2.

3.

1.Carska palaa u "Zabranjenom gradu", Peking; 2.Frank Gehry, Venice Beach House, Venice, California, 1983.; 3.Arata Isozaki, Team Disney Building, near Orlando, Florida , 1990.

Izvedbi prethodi pripremna faza projektiranja: -idejni projekt rasporeda prostorija i konstruktivnih elemenata za postavljeni program. Zahtjevi projekta moraju se uskladiti s tehnikim mogunostima, financij sredstvima, graevinskim terenom. U procesu projektiranja proimaju se imaginacija i primijena znanja o konstruktivnim rjeenjima (razvijanjem naina gradnje koji odgovara namjeni, materijalima, prirodnim zakonima). Umjesto iskustvenih znanja zanatske tradicije, statika kao znanost o ravnotei sila omoguuje dovoljno pouzdane prognoze o ponaanju konstrukcije pod utjecajem razliitih sila. Kao posljednja faza slijedi izgradnja praktino ostvarivanje zamiljenog projekta. U mnogim epohama arh nudi likovnim umjetnostima iroko polje djelovanja. Sva tehnika i umjetnika ostvarenja se kod velikih (znaajnih) graevina stapaju u jedinstvenu cjelinu. Koncipiranjem arhitektonskog ureenja, arh nastala iz programa i izgradnjom, stavlja se u vezu s drugim odrednicama u ovjekovom drutvu i sredini (u odnosu na okolne objekte, krajolik, industriju, promet..) Svaka je arh vezana uz svoje vrijeme i moe se manifestirati samo kroz ive zadatke i sredstvima svojeg doba. Arh je reprezentativna umj drutva, predstavlja ga stvarno i simboliki. Nastaje projektiranjem i izvoenjem graditeljskih narudbi to ih arhitektima daju pojedinci, skupine ili dravne institucije. Taj se proces odvija u okvirima drutva i vremena koji ga uvjetuju. Arh je ostvarenje narudbe i uvijek poiva na graevinskom programu (na odreenombroju i vrsti prostorija i njihovom povezivanju, ovisno o funkciji graevine i predodbama naruitelja utoliko je svaka graevina funkcionalna).

Funkcionalnost neke graevine sastoji se ponajprije u ispunjavanju odreene namjene. Nejzina funkcija moe biti isto utilitarna (itnica) kao i simbolika (piramida). Pri stvaranju graevinskog programa vani su sljedei imbenici: -naruitelji sa svojim osobnim predodbama i zahtjevima -postojei uzori s rjeenjima priznate vrijednosti -arhitekt sa svojom teorijskom izobrazbom i praktinim iskustvom

L.B. Alberti, Sta Maria Novella, Firenze, proelje

F. Borromini, S. Carlo alle quattro fontane

Tijekom pov openito, ali i unutar okvira pojedinih razdoblja, programi postaju sve raznolikiji. Taj proces zapoinje nastankom gradova u ranim visokorazvijenim kulturama. Urbanizam i arh uzajamno su usko povezani. Arh obuhvaa sva podruja ivota i rada nastala drutvenim raslojavanjem. U svrhu njezine regulacije u okviru sveukupnog funkcioniranja drutva razvio se je urbanizam kao koordinirajua disciplina graevinske djelatnosti. On je najprije bio usmjeren na ue gradsko podruje; u 20.st (zahvaljujui sve veem rastu gradova) on se protee na izradu planova itavih regija i drava. Modeli planiranja pripremaju strukture velikih prostornih razmjera kako bi: 1. omoguili bolju koordinaciju ivotnih podruja u velegradovima i njihovih osnovnih funkcija te 2. osigurali ravnoteu izmeu grada i izvangradskih podruja. Meu najznaajnije pokuaje te vrste spada prostorni plan izgradnje Tokijskog zaljeva, to ga je 1960. izradila skupina planera pod vodstvom Kenza Tangea. Nagli rast grada i irenje oko povijesne jezgre zavrio je u kaosu. Novi plan rauna s dodatnim rastom te razvija linearnu strukturu. Gradska os, duine 40 km, treba prolaziti otprilike 10 km po unutranjosti starog dijela grada, a potom poput mosta prijei Tokijski zaljev do druge obale (javne slube, vlada i sl). Arhitektova je namjera bila afirmacija nunosti globalnog planiranja ivota i okolia.

PRIKAZI GRAEVINA I POSTUPCI ISTRAIVANJA GRAEVINA Planimetrijski prikaz Nacrti u mjerilu temelj su za izvoenje projekata. Meu njima je najvaniji tlocrt (arhitektonska se ideja konkretizira u tlocrtu, koji ima posebno znaenje) Tlocrt tipske samurajske kue iz 17.st sauvane u mjestu Otsu kod Kiota poiva (znatno vie nego u drugim zemljama) na tipovima, mjernim veliinama i normama. One potvruju svoju vrijednost ne samo u gradnji kua, nego i u ustrojstvu gradova. Za krovnu konstrukciju dovoljno je tek nekoliko nosaa; pomini razdjelni zidovi. Duhovna organizacija materije usmjerena bitnom i ostvarena homogenom konstrukcijom. Raspored i organizaciju prostora, veliinu pojedinih prostora i njihove veze, moemo spoznati tek iz arhitektonskih nacrta ili snimaka. Oni moraju biti pravilni i "u mjerilu", tj. da svaka mjera u nacrtu odgovara mjeri u naravi u nekom omjeru (1:100, 1:50 itd). Jedini nain da doivimo arhitekturu kroz slike je da sloimo jedinstven doivljaj o graevini iz slika proelja (nacrt), bonih strana (bokocrt), unutarnjeg prostora odozgo (tlocrt) ili ponajbolje presjekom graevine.

Vitruvije, De Architectura libri decem

Serlio, model crkvenog proelja iz 1537. imao je utjecaja sve do 18. st.

Plan je i najvanije sredstvo osnovnog prouavanja arh. Ve se od 13.st koriste ortogonalne projekcije itave graevine. Za prikaz graevine koristi se i presjek (postupak razvijen na jednakom principu kao i ortogonalna projekcija), pri emu je graevina zami+ljena presjeena uzduno, popreno ili horizontalno. Najvaniji horizontalni presjek je tlocrt, ija je razina presjeka neposredno iznad razine glavnog poda. Daljnji horizontalni rezovi mogu se postaviti na katovima (ako se tako dobivaju novi podaci o graevini). Tlocrt moe pruiti podatke samo o protezanju neke graevine u ravnini, tj u 2D. Uz ortogonalno projiciranje pogleda vanjtine (pr. proelja), unutranjost graevine moe se prikazati samo daljnjim vertikalnim rezovima po poprenim i uzdunim osima. Oni se zajednikim imenom zovu nacrti. esto se koriste i skice (karakteristino za 19.st); uporaba razliitih signatura i rafiranja na prerezanim zidovima (posebno na tlocrtima), omoguava oznaavanje razliitih vremena nastanka uvijek je rije o interpretaciji stanja u prikazu. Uporaba linija razliitih vrsta i debljina oznaava i razlikuje zid od nekog drugog konstruktivnog elementa, primjerice, od luka. U novije vrijeme u literaturi je sve uestalija upotreba izometrije trodimenzionalnog prikaza arhitektonskih sustava i tijeka povijesti gradnje (u kombinaciji s razliitim presjecima). Izometrija se temelji na spoznaji da tri osi koje se sijeku u nekoj toki pod proizvoljnim kutom predstavljaju tri brida kocke, na koje se mogu prenijeti duine bez skraenja. U pravilu se odabiru dvije osi

koje su meusobno pod pravim kutem (izmeu njih se prema mjerilu i uvaavajui pravi kut rairi tlocrt). Trea os daje visine bez skraenja, pri emu sve plohe okomite ka tlocrt (zidovi) vie ne mogu biti pod pravim kutem. Takav postupak prikazivanja zove se paralelna perspektiva. Snimanje graevine, tj mjerenje i prikazivanje graevine pomou tonih planova, slui tome da se objekt u zateenom stanju prikae to je vie mogue potpuno i da upravo putem planova bude dostupan istraivateljima. Snimanje ima vrijednost samo ako su (to je tonije mogue) zabiljeene sve nepravilnosti deformacije koje su nastupile uslijed procesa povijesnog starenja graevine. (mjeri se iz ruke, ali postoje i razliiti raunalni ureaji laserke zrake; koristi se mjerni raster itd; zakrivljeni oblici dobivaju se pomou vie mjernih toaka, iji se broj i razmak odreuju prema veliini i pravilnosti izvedbe) Fotografija je od njezina izuma u 19.st nezamjenjiva u prikazivanju arh, ali ona samo nadopunjuje crtee (i obrnuto) brzi izorni postupak za reproduciranje cjeline. Fotogrametrija kombinira fotografiju i mjerenje duina, razvija se od 60-ih god, danas u upotrebi Istraivanje graevina u cilju otkrivanja povijesti gradnje (utvrivanja faza gradnje, odnosno faza nastanka i naknadne promjene prvotnog dovrenog stanja u sakralnoj arh teite je esto na prvoj fazi, u profanoj ee na drugoj) Rezultat moe biti samo relativna kronologija (naroito ako nema natpisa koji odreuje godinu), a svakako taj postupak treba kombinirati s drugim metodama istraivanja (istraivanje izvora i sl). Vrsta, veliina, obrada povrina, rez kamena i mrea fuga moraju se istraiti, nacrtati i objasniti u odnosu na povijesni proces i najmanja indicija moe biti vana. Razliiti naini zidanja karakterisitni su za pojedina razdoblja i regije. Ako graevina nije bukana, katkad se moe isitati proces njezina nastanka, proirenja, povienja, promjene oblika prozora itd. Geoloko odreivanje uporabljenog kamenog materijala, istraivanje uzorak abuke. Uporaba metode C14, metode odreivanja starosti na temelju vremena raspada ugljika, donosi u pravilu samo neprecizne rezultate. Ostali postupci: termografija (temelji se na termikim reakcijama materijala), endoskopija (mali objektiv s rasvjetom se uvlai u izbuene rupe)... Opisi graevine: podaci o topografiji i ukupnoj pojavi graevine, opis tipa, prostorna dispozicija (tlocrt, vanjtina, unutranjost); uvode se brojevi za oznaavanje stupova, prostorija i sl. Iskapanje. Stratigrafija (znanstvena motoda istraivanja slijeda slojeva koji su jasno razdvojeni prema obojenju i sastavu). Istraivanje izvora. Uz istraivanje graevine, mora se obavezno provesti istraivanje dokumenata koji su s njome povezani (pisana graa za mlae i znaajnije graevine: pravni dokumenti, crkveni spisi, rukopisi biskupskih vizitacija, knjige bratovtina, spomenice itd.). esto je i sama graevina svojim natpisima nositelj pisanog nasljea. Posebno mjesto zauzimaju kamenoklesarske oznake te slikovna graa. U dokumente o graevini spadaju i svi postojei graevni planovi (mogu dati podatke o promjenama) te modeli (od poetka ranonovovjekog razdoblja esto zamijenjuje plan, jer je za naruitelja bio jasniji)

G.P. Panini, Galerija slika s vedutama antikog Rima (1757.)

Postaje relevantan tek u doba od renesanse pa do 19.st.

Serlio, Pinacoteca di Brera, unutranje dvorite, Milano (arkade tipa serliana)

ARHITEKTURA: VRSTE ANALIZA arhitektonska i urbanistika volumetrijska prostorna oblikovna tipoloka konstrukcijska dekorativnih dijelova

Ilustracija Sjevernjake obrade kamena. Tip palmete, uobiajenog ukrasa akroterija.

W. Morris, dizajn za zidne tapete

Arabeska, svod kupole, Hafezov grob, Shiraz

Arabeska, Alhambra

ARHITEKTURA: PRETPOSTAVKE TUMAENJA likovne i estetske materijalne tehnike psiholoko-antropoloke filozofsko-religiozne etnoloke gospodarsko-drutvene politike znanstvene intelektualne ...

moderna sulptura istrauje idealistiki prostor, izvan prostorno-vremenskog prikazivanja, a u 60-im god. ulazi u niiji prostor koji ima odlike i arhitekture i prostora (Morris, Serra, Aycock, Smithson...)

Arhitektura kao struktura, volumen i prostor Arh kao volumen Arh kao prostor Arh kao struktura: konstruktivni elementi (osnovne vrste zidnih i krovnih konstrukcija u razliitim kulturama kroz povijest) Modeli i naela prostornog planiranja (modularnost, adicija, interpenetracija, fuzija)

Le Corbuiser: Arh je znalaka, precizna i udesna igra volumena pod svjetlom... Svjetlost i tama bude oblike. Njihova je pojava za nas ista i shvatljiva bez ikakve dvosmislenosti. Zbog toga su to lijepi oblici, najljepi oblici... W. Gropius: Glavno izraajno sredstvo arh s onu stranu svih tehnikih zahtjeva je prostor. Dvije glavne kategorije u arh su: - masa/volumen (ono to ima neku tjelesnost, moemo dotaknuti) - prostor (ono to je izmeu masa/volumena) Elementi forme i kompozicije: volumen, prostor, ploha, crta, boja, povrina. Elementi koji utjeu na doivljaj mase (ali i prostora): osvjetljenje, boja, tekstura Imaginacija (preobrazba programa u prostor i volumen) povezana je s konstruktivnim rjeenjem, odnosno s razvijanjem naina koji odgovara namjeni, s izborom dostupnih graevnih materijala i njihovom uporabom na temelju prirodnih zakonitosti. Statika kao znanost o ravnotei sila omoguuje tone (dovoljno pouzdane prognoze) o ponaanju konstrukcije pod utjecajem razliitih sila. Vrhunac stvaralakog u procesu projektiranja predstavlja proimanje konstruktivnog rjeenja i mate (imaginacije). Izgraeni volumen jedan je od glavnih vidova arh. Postoji arh koja se sastoji samo od volumena, ali i takva koja se sastoji samo od prostora. Izmeu te dvije krajnosti lei veliko podruje mogunosti. Volumen graevine odreen je svojim omeenjima: - plohama i manjim volumenima koji se stapaju u cjelinu - dodavanjima i proimanjima volumena i ploha - jednostavnim i sloenim, glatkim i plastiki obraenim, zatvorenim i otvorenim volumenima. Piramide u Gizi savrena su arh u Le Corbusierovu smislu (skupina od 3 velikih i 3 malih p, jednako izgraenih i orijentiranih geometrijskih tijela koja stoje jedna pored drugih, otrih bridova i jasno razgranienih ploha, na kojima se zbivaju mijene dnevnog svjetla)

Jedan od tri velika grka hrama, sagraena u dorskom stilu, sauvana u Paestumu (grka Poseidonia) u junoj Italiji (Kampanja). Ovo je drugi hram posveen Heri (po nekim autorima Apolonu ili Posejdonu), sagraen polovicom V. st. pr. Kr. Uz dva velika hrama posveena Heri tu su Grci sagradili i veliki hram posveen Ateni. Paestum (Poseidoniu) utemeljili su Grci iz Sybarisa (nekada izvanredno bogatog grkog grada iz june Italije u blizini Taranta) krajem VII. st. pr. Kr.

Posejdonov hram u Paestumu sastoji se od lanaka, on je masa razdijeljena u graevinske nosive i noene dijelove; njegovu celu (megaron, za lik boanstva) okruuje gusti slijed/niz voluminoznih stupova. Unato ralanjivanju na vertikalne nosive i horizontalne noene dijelove hram djeluje kao jedinstveno graevno tijelo. Nasuprot napetosti ploha u egipatskoj arh, kod njega vlada napetost izmeu pojedinih lanaka (graevine). Volumen i razmak izmeu nosaa stoje u tono proraunatom odnosu. Svaki pojedini stup (iako element niza) ujedno je samostalan volumen te dominira okolnim prostorom te djeluje jakom plastikom snagom. Kod posve sauvanih graevina ant Grke stupovi kao da se povezju u plohu koja djeluje neprobojno.

Slinost izmeu piramide i gr hrama je u tome da su oboje osmiljeni kao volumen, a razlika je poimanju i percepciji/zamjedbi plastinoga tijela: u Egiptu ono je kristalino apstraktni izraz kozmikih i matematikih zakonitosti, u Grkoj ono je oivljena, geometrijski organizirana tjelesnost ljudskog lika).

Bazilika Sant' Apollinare in Classe (kod Ravenne) arhitektonski je volumen potpuno drugaije prirode: vanjsku stranu prostornog omotaa oblikuje unutranji prostor svojim raznovrsnim volumenima sloenima na aditivan nain. Njegovo jedinstvo proizlazi iz kutijastog karaktera njegovih manjih volumena s izmjenom ravnih i ukoenih ploha, s jasnim stupnjevanjem i podreivanjem jednostavnom glavnom volumenu uzdunog broda. Ploni karakter naglaen je ak i tamo gdje bi se iz unutranjosti oekivao kruni plastiki volumen, kod apsida.

Stupnjevanje graevinske mase kod ranokranske bazilike jedno je od sredstava koja se primjenjuju od samih poetaka arh, kako bi se veliki volumeni ralanili u manje pregledne odsjeke, a da se sama masa ne rastvori i da se ne oslabi njezin cjelokupni dojam.

Kasnije podignuti zvonik (samostojei zvonik = kampanil) u suprotnosti je prema izduenim plohama taj volumen izrazitog vertikalizma velike kompaktnosti takoer je prostorni omota; zbog zaobljenosti djeluje meke, ali je posve ploan i nosi razliito ant osjeaju za volumen. Izmeu tih dvaju volumena (horiz crkve i vert zvon) nastaje napetost. Odnos tako suprotstavljenih volumena zadobiva poseban zanaj u volumetrijsko-prostornom tkivu gradova.

Kue u nizu u Berlinu (Dahlem), 1925., Braa Luckhardt, sastoje se od skupina od po 6 stambenih jedinica. Svaka je skupina oblikovana kao horizontalno i vertikalno stupnjevani volumen. Ovdje je prisutno isto naelo kao i kod crkve S. Apollinare in Classe: slijed unutranjih prostora koji je itljiv i iz tlocrta i poprenog presjeka, daje arh volumenu oblik prostornog omotaa. Pojedinane jedinice (stambene kue) pomaknute su u odnosu prema uzdunoj osi niza naprijed nazad tako da taj pomak odgovara dubini verande u prizemlju i balkona u gornjem katu. Na taj nain se istiu verande i balkoni kao prizmatini blokovi. Takvim i slinim stupnjevitim uvlaenjem arhitekti izbjegavaju monotoniju koja esto karakterizira graevine u nizu. Odnos izmeu oblika prostora i oblika volumena postaje neposredno jasan.

Istarski kaun

Ve pred 30 000 god skupine ljudi gradile su kue i atore, ponajvie na tlocrtnoj osnovi kruga (ator s motkama, stoasta sojenica). Ti prostori graeni su na temleju geometrijskih praoblika, sa svih su strana omeeni i ureeni prema tjemenoj toki koja je iznad njega odnos prema prirodnom prostoru je radijalno orijentiran. Ulaz predstavlja prvo oznaavanje smjera. Postupni prijelaz preko ovalnih i polukrunih tvlocrta prema tlocrtima u obliku pravokutnika dogodila se jo u prapovijesti. Time se iz temelja mijenja i ovjekov odnos prema prostoru. Nekoliko jednostavnijim primjera graevina pravokutnog tlocrta ukazat e na veliki broj mogunosti prostornih tvorbi i razliitih odnosa izmeu unutranjeg i vanjskog prostora.

Prostor danske stambene kue (S. H. Rasmussen) odreuje potpuno otvaranje jedne strane staklenom stijenom. Gledajui iznutra prema van nastaju etiri prostorne zone (poprena galerija, tirjem, vrt). Stropne grede (podvlake) poloene iznad zidova sobe jako su istaknute te na taj nain uspostavljaju vezu s vrtom. Vrt djeluje kao proireni unutranji prostor. Na njega se kao posljednja zona nadovezuje otvorni krajolik. Kua s jednom prostorijom u tal zapadnim Alpama (Rolate Camsco), posvemanja suprotnost koncepciji prethodne kue.

Grednik dijeli unutranjost u dvije razine s jednakim kvadratnim tlocrtom. Potkrovlje odreuju kose krovne plohe, sljeme mu daje jednoznano smjerenje, trokut zabata ini proporcije kue itkima. Prostor s ognjitem u prizemlju jasno je omeen zidovima i nema usmjerenja. Odnos prema vanjskom prostoru usredotouje se na mali prozorski otvor u zabatnom zidu, tako da je naglaena masivnost zidova i otra suprotnost izmeu vanjskog i unutranjeg prostora. U katelu Ursino (Catania, It) dinamika tekih svodih rebara odreuje prostorni dojam ulazne dvorane. Prostor se sabire u aktivne, prividno uzlazne silnice. Plohe zidova i svodnih polja izgledaju kao ispune prostornog kostura koji je kod svakog svodnog traveja (kao kod prvotnih atora s motkama) usmjeren prema sjecitu dijagonalnih rebara. Pri nizanju takvih svodnih traveja kriine toke u tjemenu svoda naglaavaju dubinsku os.

Srednji brod samostanske crkve u Schaffhausenu unutranji je prostor jasne uzdune orijentacije, sastoji se od niza prostornih odsjeaka. Posljednja tri kriite, bini travej i korski travej razlikuju se od ostalih po rubovima i plohama koje ih omeuju. Kriite otvoreno na 4 strane odreuju visoko postavljeni lukovi. etiri ugaona stupca velikim se kamenim kvadrima jasno razlikuju od zidanih ploha. Sljedei obini travej omeen sa strane nosivim zidovima samo se u donjem dijelu arkadama djelomice otvara prema bonim brodovima, dok prem akoru i prema kriitu ostaje potpuno otvoren. Travej kora zatvoren je graninim zidovima poput kutije te oblikuje krajnji odsjeak prostora . Dnevno svjetlo prodire samo kroz visoko smjetene male lune prozore, tako da ne uspostavlja odnos s okolnim prostorom. Rimska vila s peristilom (Pompeji) karakterizirana je nizanjem prostora, dubinska dinaminost i povezivanje prostornih dijelova na drugaiji nain nego li je to uinjeno kod prolog primjera. Atrij sredinji prostor iji otvor prema nebu odreuje karakter centralnosti, unato osnom rasporedu graevine - odreuju velike jednostavne plohe zidova i krova. Njemu je po karakteru suprotan prograeni helenistiki peristil (dvorite s vrtom), koje je istodobno omeeno i proireno stupovima trijema. W. Pinder: Svi prostori to ih je ovjek umjetno stvorio razgranieni su volumenima. Bez oblikovanih volumena nema oblikovnog prostora. Arh se moe poimati i kao odreeni odnos velumena i prostora. Izmeu dva granina sluajeva: istog volumena (piramide) i istog prostora (Atrejeva grobnica), postoji beskonaan broj mogunosti da se odreeni prostori odvoje pomou volumena: - unutranji prostori ili nizovi prostora u unutranjosti graevina - vanjski prostori oko graevina ili izmeunjih, dijelova graevina... - prijelazni stupnjevi do prelaska u slobodni krajolik.

Presudne su za izgled i oblik prostora njegove granice:- najee se one sastoje od vrstih tijela: tektonskih elemenata poput zidova, stropova, vertikalnih nosaa, greda, krovova, lukova, svodova; - kod vanjskog prostora sastoje se esto od graevina ili njihovih dijelova - kod tragova od cijelih skupina graevina U povijesti se esto javljaju pokuaji dematerijalizacije prostornih granica, pa i njihovog potpunog ili djelominog dokidanja. Oni u krajnjoj liniji vode u rastvaranje oblika. S druge strane postoje tenje za zbijanjem volumena u arh, odnosno njihovim svoenjem na plastiko tijelo (Egipat, Grka, 19. i 20.st) Ve povezianjem jednostavnih vertikalnih i horizontalnih elemenata nastaje mnotvo odnosa izmeu prostora i volumena koji ga omeuje, npr u istonom predvorju Hefestova hrama u Ateni. Volumen dorskog hrama u potpunosti odreuje ophodni trijem (peristaza). Stupovi kao da se sjedinjuju u plat koji izvana djeluje homogeno. To se predvorje odlikuje vrlo promiljenim odnosom omeujuih elemenata. Stupovi (niz poredanih vertikalnih pojedinanih elemenata) volumenom i meusobnim razmakom odreuju odnos otvorenosti prema vanjskom prostoru, kao i omeenje prostora unutar kolonade. Unutranji prostor cele utiskuje se u taj prostor (ako se gleda iz predvorja, on tee kao uzak prolaz du vanjskog zida te optiki proiruje predvorje u ophod kojeg oko vie ne moe slijediti). elo zida cele u obliku stupca (ante) presudna je granina toka. Ovdje s trostrano zatvorenim prostorom ispred cele (pronaos) zapoinje jezgra hrama koju tvori volumen izgraen unutar kolonade. Neznatno, ali razgovijetno povienje podnog poploenja kao unutarnji temelj odvaja ga od predvorja. Gornju granicu ini arhitrav s frizom povie koji obino krui povrh zidova cele (analogno pragu temelja).

Kapela u Germigny-des-Presu (podignuta u karolinko doba) razlikuje se od prethodnog primjera u uravnoteivanju vertikalnih i horizontalnih arh volumena; ona je u cjelosti projektirana s obzirom na unutranji prostor (masivni zidovi iskljuuju vanjski prostor).

Pojedini unutranji prostori strogo su razgranieni zidanim stupcima otrih bridova. Zidani lukovi koji iz njih izlaze oblikuju odvojene traveje koji su meusobno povezani na aditivni nain (ponavljanje istih elem ne znai i njihovu meuovisnost).

Prostor je uzak, stijenjen, volumeni koji ga omeuju su teki i okomiti. Zidane stijene (zidovi) rastvaraju se triforama, ali unato tomu oni omeuju sredinji prostor iznad lukova tako da se dobiva dojam skuenosti okna. Zidna masa i vertikalnost odreuju ovu ranosrednjovjekovnu graevinu.

Gradska vijenica u Torontu (arhitekt Viljo Revell, 1956-66.) pokuaj je ponitavanja sterilnog nizanja i zbrajanja prizmatinih nebodera administrativne namjene (tipinog za velike gradove 20.st), pomou karakteristinog prostornog rasporeda volumena: na platformi postolja uzdiu se dva polukruno zakrivljena nebodera (h= 78m i 100m, krivuljama velikog opsega obuhvaaju plitku (stijenjenu) betonsku kupolu vijenice simbolikog sredita grada i regije. Zakriveljene plohe nebodera orijentiranih prema unutranjoj strani (meuprostoru) otvaraju se prema prednjoj strani pozivajui na trg, dok u pozadini doputaju pogled kroz uski procijep. Kao se mijenja stajalite promatraa, tako se mijenjaju i pogledi na odnos zatvorenog i otvorenog volumena. Ta je arh kompozicija neovisan prostorni volumen unutar grada, ali on je istodobno s gradom povezan.

Prostorna koncepcija je saetak i vrhunac svih ideja vezanih uz neku graevinu, npr crkva Sv. Sofije (posv.car Justinijan I., 537., nakon 5g gradnje) funkcija crkve je da svjedoi o sjaju kranske vjere u Bizantu, novom Jeruzalemu i novom Rimu, da velia carevu mo kojom upravlja Boja mudrost (istie nerazdruivu povezanost politike i duhovne vlasti). Sustavi bazilike i centralne kupole (koji se prividno iskljuuju) u Bizantu se proimaju u sloenom tipu bazilike s kupolom. Kod crkava tipa Svetih apostola ili Sv. Ivana (Efez, 6.st) jo uvijek prevladava uzduno usmjerenje bazilike (trobrodna s galerijamaemporama); kupole u aditivnom nizu dominiraju golemim lunim travejima. Za sveukupnu konstrukciju

karakterisitno je razlaganje mase. Vanjsko oblije saeto je u nekoliko velikih elemenata u prilino jasan graevinski volumen. Sv. Sofija oznaava kraj antike gradnje lancima.

Tokyo, najnaseljenija metropola svijeta

Seul, 2. najnapuenija metropola svijeta

Gradovi su koncentracije ljudi, djelatnosti, zgrada povijesni gradovi zatvaraju se zbog obrane pojasom utvenja, iji oblik odreuje konfiguracija tla ili neki temeljni geometrijski lik. Zatvoreni prostor dijeli se prema funkcijama. Tako nastaje struktura sastavljena od volumena i prostora, u kojoj se potreba pojedinog graanina mora uskladiti s potrebama itave zajednice (za zajednikim prostorom). Od 19.st gradovi su u ekspanziji koja je napustila ta povijesna mjerila (granice utvrenog grada). Unato promijenjenim odnosima, arh vrijednost nekog grada prije svega poiva na meusobnim odnosima volumena i prostora. Glavni gradski prostori su ulice i trgovi. Ulice slue raspodijeli gradskih etvrti i omoguuju im pristup namijenjene su prolaenju, prometu, kretanju, pa je njihov tijek uglavnom linearan. Trgovi slue prihvaanju kretanja, skupljanju, okupljanju, a po svojoj su prirodi plone povrine. I jedni i drugi svoj specifian prostorni karakter duguju odnosu slobodne povrine i izgraenih volumena to ih omeuju. Forum Romanum jedan je od malobrojnih tijekom vremena oblikovanih rimskig gradskih trgova (za razliku od susjednih carskih foruma i ostalih trgova rimskih gradova) koji ne slijedi shemu foruma uobiajenog u rimskom urbanizmu. U svojem konanom obliku, on ipak odgovara shvaanju gradskog trga kao zatvorenog prostora (niti jedna gradska ulica ne ulijeva se u trg izravno). Veliki kubini volumeni graevina koje okruuju trg ne djeluju kao izolirani volumeni, ve se njihovi zidovi doimaju poput zidova to zatvaraju trg takvom itanju doprinosi frontalnost i oblikovanje proelja. Hramovi na postoljima podignuti na kraim stranama i izduena bona proelja bazilika trgu daju jasno usmjerenje, a poprena masa tabularija na padini Kapitolija postaje dominantni element foruma. Samostalna cjelina unutar grada, obiljeena velikim masama i volumenima prostranih povrina, naglaavanjem sredinje osi (i usmjerenjem prema jednoj dominanti) = mediteranski tip.

Gornji i Donji trg u Gorlitzu slobodni su prostore analogne funkcije, ali razliitog oblika i veliine; povezani su u prostorni slijed te tako ine glavnu os grada. Usitnjena struktura stambenih etvrti, aditivno povezanih, to se sastoje od pojedinanih kua povezanih u niz, ija se proelja spajaju u obodne plohe ulica i trgova koji se niu, bez izraene osi/aksijalnosti (dubinska dinamika prostornog niza koju pojaavaju vertikalni naglasci tornjeva koji djeluju kao orijentacijske toke u mrei ulica) = srednjoeuropski i sjevernoeuropske tip (srednjovjekovne tradicije)

Iako potpuno razliita, ta se dva naela prostorne/urbanistike izgradnje (mediteranska i srednjoeuropska) tijekom povijesti esto proimaju. Njima se pridruje jo starije naelo slobodnog grupiranja graevina, koje slijedi grka arhitektura. Zevi: arh je umjetnost prostora - Impossessarsi dello spazio, saperlo vedere, costituisce la chiave d'ingresso alla comprensione degli edifici. - Nedostatak zadovoljavajue pov arh proizlazi iz nenaviknutosti veine ljudi da razumiju prostor, kao i iz neuspjeha povjesniara i kritiara arh u primjeni i irenju suvisle metode za prostorno prouavanje graevina. - Ako dobro razmislimo, i prirodno je da je prostor, praznina nositelj arh: jer arh nije samo umj (...), ona je prije svega, ambijent, pozornica na kojoj se na ivot odvija. Danas se govori o ravnotei punoa i praznina, igri masa, volumetrijskim odnosima, o beskonanom i perspektivnom prostoru. Focillon: Duboka izvornost arh kao takve sastoji se u unutranjoj masi (...) graditelj ne obuhvaa prazninu, nego stanovito boravite oblika, i radei na prostoru, modelira ga izvana i iznutra, poput kipara. Norberg-Schultz: element prostora se osvjeuje kada meuprostori zadobivaju oblikovni (figuralni) karakter, odnosno kad ih poimamo kao topoloko zatvaranje (tako primjerice centralizacija naglaava izoliranost)

-

Ostala prostorna i formalna/oblikovna tumaenja arhitekture; naela prostornog planiranjaZevijevo prostorno tumaenje dijeli na 3 osnovne kategorije: - sadrajna tumaenja - fizio-psiholoka tumaenja - formalistika tumaenja Zevijevo formalno/oblikovno tumaenje arh - niz naela kojima odgovara arh kompozicija: - jedinstvo (svaki dio mora djelovati kao povezujui, npr Bramanteov Tempietto), - simetrija (ravnotea u graevinama pravilog oblika, sa sredinjom osi, npr Partenon, Palaa Farnese) - kontrast (sinteza oprenih elemenata, npr Palazzo Chiericati) - ravnotea (uspostavljanje simetrije u arh nepravilnog oblika, npr Wright, Kua na slapovima) - proporcije (brojani odnosi dijelova meusobno i svakog prema cjelini; sredstvo za postizanje jedinstva) - izraz/ karakter (mora biti iskaz svrhe arh dj; to moe izraavati? karakter plemenitosti, praktinosti, profinjenosti, humora, urbanosti, vulgarnosti, dostojanstva, razmetljivosti, vedrine, snage, tjeskobe, mirnoe, nemira, skuenosti, skromnosti, monumentalnosti) - mjerilo (mjerni sustav iz kojeg su vidljive dimenzije u odnosu prema nekoj poznatoj mjernoj jedinici) - isticanje, naglaavanje, raznolikost, svojstvenost

Norberg-Schultz - dvije osnovne vrste poimanja oblika danas: 1. poimanja koja opisuju RED u arh dj 2. poimanja koja odreuju neku KVALIETETU arh dj (npr teki/ lagani oblici, statinost, zatvorenost...) 1. poimanja koja opisuju RED u arh dj -najstariji: Pitagorejski koncept Sve je broj (teorija iz glazbe + Vitruvije: harmonija podrazumijava ponavljanje modula tako da su svi dijelovi dovedeni u meusobne brojane odnose ideja proizlazi iz tumaenja analogija s ljudskim tijelom) -Alberti objedinjuje ideje pitagorejaca i Vitruvija (sklad...) -u baroku: gemetrijske metode projektiranja (Hume: ljepota je u oku promatraa) -Le Corbusier: ovjek podignute ruke - mjerilo 2. poimanja koja odreuju neku KVALIETETU arh dj (npr teki/ lagani oblici, statinost, zatvorenost...) -Alois Riegl: taktisch / optisch -Heinrich Wolfflin - pet pojmovnih parova: linearno-slikovito, povrinsko-dubinsko, zatvorena forma-, otvorena forma, mnogostrukost-jedinstvo, jasnoa-relativna jasnoa. -Zevi i arh kao umj prostora -Dagobert Fry arh kompozicije imaju poetak i kraj (kritika, argument: renes crkve centr tlocrta) -Paul Frankl odredio je (najjasnije sistematizirao) konceptualnu shemu za analizu arh kompozicija, uvodei pojmove prostorne elije (Raumzellen) i oblici masa (Korperformen); pokuao je odrediti prostorno-volumenske odnose kroz nain i naela prema kojima su arh cjeline organizirane: aditivnost (renesansa), (stvara se sukcesivnost) i razdioba interpenetracija (barok) uz prevladavajue elemente stvaraju se ambiguitetne zone koje pripadaju dvoma elementima fuzija (barok, organika arh, suvremena arh) elementi se stapaju na nain da njihovim odvajanjem gube smisao, (stvara se kontinuitet)

-Hans Sedlmayer analiza geneze + kvalitete (za Borrominijevu arh: trezvenost, organsko, kristalna vrstoa; pokrenutost) -Norberg-Schultz uoava 3 faze razvoja u traenju najprimjerenije metode za formalnu/oblikovnu analizu arh: 1. Oblik kao proporcija (primitivniji) Oblik kao volumen (1.pol 20.st) 2. Oblik kao prostor (popularan u 2.pol 20.st) 3. Oblik kao struktura (kraj 20.st) U tumaenju arh vrlo je vaan pojam slinosti i istog, jer stvara koherentnost sustava (jedinstvo arh) te sudjeluje u odnosima oblika na sljedee naine: - ponavljanje (stvara ritam, najjednostavniji oblik je jednolino ponavljanje slinih ili istih elemenata, ali i kada se to naelo kombinira s drugim naelom izmjenjenog odnosa izmeu elem) - kontrast - dominantnost

1.

2.

1.F. Brunelleschi, Spedale degli Innocenti, 15.st. naelo aditivnosti 2. F. Brunelleschi, S. Lorenzo, crkva i Sagrestia Vecchia, 15. st.

Bramante, Tempietto, 16.st

F. Brunelleschi, Capella Pazzi

F. Brunelleschi, S. Spirito, 15.st.

Lubeck (Njemaka), c. Bl. Dj. Marije (13.-14. st.) adicija volumetrijskih elemenata

adicija traveja

S.Vitale, Ravenna

Richard Rogers, 2. pol. 20.st.:

Tideway Wharf neboderi; neboderi u Hyde Parku (London); aerodrom Heathrow

zgrada T5, London

neboder u Londonu, Leadenhall Street; Lloyds Building;

unutranjost aerodroma u Madridu

Sol LeWitt, sculpture, detalj, Washington naelo aditivnosti i modularnost

E. Hauer, prozor, 20. st. naelo aditivnosti i modularnosti

F. Borromini, S. Ivo alla Sapienza, presjek, elevacija, Rim, 17.st. - naelo kompenetracije

G. Rainaldi-F. Borromini-C. Rainaldi, S. Agnese in Agone, Rim, kupola, 17. st. naelo konpenetracije

F. L. Wright, Kua na slapovima, Pennsylvania naelo interpenetracije oblika

P. Da Cortona, SS. Martina e Luca, Rim, 17. st. naelo fuzije

P. Da Cortona, S. Maria della Pace, Rim, 17. st., pronaos polukrunog tlocrta ine dorski stupovi to nose ionsku trabeaciju

G. Guarini, S. Lorenzo, pogled na kupolu, Torino, 17. st. naelo fuzije

pogled na kupolu u unutranjosti

G. Guarini, Cappella della Santissima Sindone, Torino - primjer fuzije

R. Steiner, 1. Goethanum, Dornach (vicarska), 19.-20.st;

K.B. Kelogg, kua u Palm Springsu, California;

L. Baker, Dolas house, 20. st primjer organske arh, primjer fuzije

F. L. Wright, Guggenheim Museum, 1959. NY

Arhitektura kao konstrukcija zidovi (zidni vez, otvori) nosai krovna konstrukcija svodna konstrukcija (bavasti svodovi, kupole na pandantivima i trompama) plone nosive konstrukcije, mrene konstrukcije, objeeni krovovi, atorski krov stube i rampe

Kenzo Tange, Fuji Television Building in Odaiba, Tokyo (1996)

KONSTRUKCIJA Osnovni cilje svake konstrukcije je stabilnost. Svaka graevina sastoji se od materijala koji je stalno pod utjecajem sile tee. Ona djeluje kao pritisak u smjeru zemljine povrine i mora se neutralizirati suprotnim silama. Tek u 2.pol18.st poinju se proraunavati konstrukcije na matematikoj osnovi. Statika i znanost o materijalu tvore znanstvenu podlogu graevinske tehnike. Znanost o vrstoi eksperimentalnim ispitivanjima ustanovljuje vrstou graevnih materijala i njihovo ponaanje pri razliitom optereenju. Statika unaprijed odreuje/predvia sile koje e djelovati na izabranu konstrukciju i njihove smjerove. Najvanije sile koje se javljaju su: vlastita teina konstrukcije, pokretna optereenja, pojedinana optereenja (ljudi, ureaji...), optereenja koja djeluju izvana (snijeg, vjetar), dinamiki titraji (strojevi, promet, zemljotres). Sila se definira veliinom, tokom u kojoj djeluje i smjerom. U graevini djeluju sile iz razliitih smjerova, prije svega kao sile pritiska i sile potiska, ali i kao vlane sile (npr pri izjednaavanju pritiska i potiska), torzijske sile (kod zavrtanja), posmine sile pri djelovanju sila (koje u istoj razini dolaze iz suprotnog smjera). Ravnotea je uspostavljena onda kada je zbroj svih sila i momenata (umnoak veliine sile i njezine udaljenosti od leita ili vrtloga poluga) jednak nuli, tj kad se sile i rekcije meusobno dokidaju. (Djelovanjem svake sile ponitava se silom jednake veliine suprotnog smjera; dvije sile koje djeluju iz razliitih smjerova zamjenjuju se treom, rezultantom). Svaka graevina ostvaruje statiki sustav. Kod kue sa stupovima u Troji (o 1350. pr.K.) jedna uzduna greda (podvlaka) prenosi teret poprenih stropnih greda (nosa na 3 potpornja) na nekoliko sredinjih nosaa. Poveavanju vertikalnih sila odgovara stoast oblik nosaa i stupnjevito pojaanje vanjskih zidova, tako da je ploha vea tamo gdje je pritisak najjai.

Ponte Fabricio u Rimu (o 62.p.K.) oblikovan je kao i dr rimski mostovi, od punih krunih lukova nainjenih od klinastog kamenja; njihova je zadaa da pritisak kolnika raspodijele na rijene pilone i na obalne upornjake; svaki se luk jednom treinom nastavlja kao protuluk ispod povrine vode.

Katedrala u Amiensu (od 1220.) masa je posve rastvorena u arhitektonske lanke; -krinorebrasti svodovi rasporeuju pritisak tek na nekoliko toaka graevine. -Rebra svoda djeluju kao sile usmjerene koso odozgora vrei snaan horizontalni potisak na zid srednjeg broda kojem se izvana suprotstavljaju usporedno rasporeeni kontraforni lukovi. -Oni odvode pritisak na kontrafore koji se poput tornjeva diu iznad bonih brodova. Njihova vlastita teina, fijale na njihovom vrhu i teret krovita svojim okomitim silama kompenziraju bone sile potiska. Nagib kontrafornih lukova otprilike odgovara smjeru rezultante u odgovarajuem paralelogramu sila. -Pritisak svodova u bonim brodovima kompenziran je zbrojem vertikalnih optereenja, te stupcima arkada i kontraforima.

Natkrivena trnica u Algecirasu (Eduardo Torroja, 1933.) sastoji se od armiranobetonske kupolne ljuske tanke stijenke (na tjemenu tanka samo 8.5cm) to je poloena na 8 nosaa, a natkriva oktogon (promjera 47.62m). Sile potiska djeluju radijalno prema van; u svrhu njihova prihvaanja rub (uporite, impost) pojaan je na debljinu od 44cm, a dodatno ga pojaavaju plitke valjkaste ljuske. Sila na glave nosaa koso odozgo; horizontalnu komponentu napadnih sila preuzima jaka horizontalna vlana prstenasta zatega (a vertikalni nosai preuzimaju samo preostalo vertikalno optereenje). Iza jednostavnog oblika krije se sofisticirani statiki sustav.

ZIDOVI uspravni ploni volumeni ravnog ili zakrivljenog toka, koji omeuju prostore i tijela graevina ili ih ralanjuju. Ispoetka su kod pojedinih nastamba (ator) granine plohe koje su se uzdizale od tla istodobno sluile kao zidovi i kao krov, a kasnije su krov, strop i zidovi dobili svoje jasne funkcije kao zasebne plohe. Razlikovanje prema svrsi, graevnom materijalu i konstrukciji vodi u oblikovanje razliitih tipova zidova: - zidove koji su istodobno nosivi i zatvaraju - zidove koji zatvaraju ali nisu nosivi (vrsti, pomini ili klizni) - skeletne konstrukcije od nosivih vertikalnih elemenatta i horizontalnih greda, s ispunom od laganih materijala. Karakter neke graevine bitno je odreen strukturom nosivih elemenata (naroito zidova).

Kenzo TAnge, Kagawa Prefectural Government Hall on the island of Shikoku was completed in 1958

Kua za odmor na obali Oceana u Les Mathesu (Saintonge), 1935., Le Corbusier i Pierre Jeanneret demonstrira funkciju zidova: vanjski zidovi od lomljenog kamena omeuju je i nose. Spajani su pod pravim kutem (jer se tako uzajamno podupiru i uvruju), a omeuju dva prostorna volumena (1:2 cca), od kojih je svaki otvoren u suprotnom smjeru. Gornji kat nose drveni kostur od mosnica, stropnih greda i krovnih vezaa.

Heidenhaus u Schwarzwaldu tip (panjolske) seljake kuu iz srednjeg vijeka karakteristian je primjer kanatne gradnje od drva. Zidovi se sastoje od drvenih stupova/greda i platica. Konstruktivni se sklop sastoji od vertikalnih nosaa (stupova) i horizontalnih greda (okvir) te ispune od platica, dasaka i prozora odjeljaka. Spojeni su drvenim klinovima, a zasjeci, utori i epovi spajaju ugaoni nosa visok dva kata s uzdunim podsjekom i gornjom horizontalom gredom okvira (vjenanicom) na kojoj poivaju krovne grede.

Biblioteka u Illinois Institute of Tecnology, Chicago, Walter Netsch (1962.) + S.R. Crown Hall, Illinois Institute of Technology campus. Ludwig Mies van der Rohe (1956.) arh oblik zgrade odreen je otvorenom tektonskom strukturom, ali pomou moderne gradnje elikom. Nosivi kostur (elina konstrukcija) razabire se na eonoj strani: etiri vertikalna elina nosaa i popreni nosai. Prozorske osi odgovaraju razmaku izmeu greda. Tektonska struktura dobiva karakter koe i kostiju. Specifian karakter neke arh osobito se ogleda u konstruktivnom i estetskom rjeenju uglova, tj spajanju perimetralnih zidova. Zidovi Le Corbusierove kue unato avangardnoj koncepciji kue za odmor u tehnici se ne razlikuje od onih nastalih u tisuljetnoj tradiciji. Zidna struktura biblioteke u Chicagu u krajnjoj je opreci prema masivnom zidu, ali se zasniva na slinim zakonitostima kao srednjovjekovna drvena gradnja.

S.R. Crown Hall on the Illinois Institute of Technology campus. Designed by Ludwig Mies van der Rohe in 1956. - Arh oblik zgrade odreen je otvorenom tektonskom strukturom, ali pomou moderne gradnje elikom. - Nosivi kostur (elina konstrukcija) razabire se na eonoj strani: etiri vertikalna elina nosaa i popreni nosai. - Prozorske osi odgovaraju razmaku izmeu greda. Tektonska struktura dobiva karakter koe i kostiju

Zidni vez slui uspostavi zbijene strukture, koja omoguuje ravnomjerniji raspored sila pritiska. Njihovo prenoenje s jednog kamena (cigle) na drugi zbiva se preko sljubnica. (ono najbolje uspijeva pri ravnim povrinama nalijeganja i tankim reetkama. Veliko i teko kamenje moe se vrsto povezati i bez spona, klinova i buke (ak i onda kada se dodiruje u samo nekoliko toaka) poeljne su to glae leajne i sudarn epovrine te dodatno vezivanje bukom. Povezivanje bez buke karakteristino je za gradnju prirodnim kamenom. Tehnika i estetika meusobno su uvjetovani: zidanje pravilnim kamenim kvadrima zahtijeva vii tehniki standard i vie vremena: kod tzv kiklopskog zia nepravilni su blokovi naslagani su jedan iznad i pored drugog, a praznine se pune kamenim krhotinama, zemljom ili smjesom od gline tehniki i estetski napredak tog postupka predstavlja poligonalno zie

horizontalni zidni vez slojevi klesanaca iste veliine (hram Amenhotepa III. u El Kabu potpuno pravilni zidni vez (idealne su sasvim tanke reke bez buke; ponekad se u njih umeu metalne spone koje osiguravaju blokove od bonih pomaka; u gradnji opekom pravilnost prevladava od samog poetka, a proizlazi iz proizvodnje opeke kao prvih normiranih graevinskih elemenata preciznost zidnog veza ima vrlo veliko konstrukcijsko znaenje; izmjenino polaganje opeke u uzdunom (uzdunjaci) i poprenom (venjaci) poloaju susree se ve na graevinama visokorazvijenih mezopotamskih kultura, pr u Uruku, jednako kao u antikoj rimskoj gradnji ili u gotici).

Povrina zida: bunjasta povrina zida (bunjat) karakteristina je za obrambenu gradnju ili u razdobljima ukojima se takav izgled nastoji dati graevini izodomni vez apsolutna pravilnost - susreemo na zidovima cele Partenona u Ateni viebojnost poveava reprezentativan dojam, oivljava velike povrine; ornamentalna i simbolina funkcija mjeoviti vez (kopneni zidovi Konstantinopola: slojevi opeka izmjenjuju se sa svjetlim povrinama zia od prirodnog kamena; odteretni lukovi od dvostrukih nizova uskih ploastih opeka povezani su na sugestivan nain)

Na karakter prostora i volumena graevine presudno utjee odnos izmeu zida i OTVORA. Vrsta i veliina otvora prvenstveno ovise o dva imbenika: o klimi (odreuje potrebu za svjetlom, sjenom, grijanjem, rashlaivanjem) i o graevinskoj tehnici.

Vrste prozora: - romanika bifora (uske otvore natkrivaju nadvojni kamenovi s malim polukrunim lukom i zajedno s doprozornicima i potprozornicima oblikuju okvir umetnut u zidnu povrinu tako se prozor postupno poinje odvajati od zidnog veza); - krini prozor (gotika); - prozori ravnog nadvoja i polukruno zakljueni prozori (od klinastog kamenja) karakteristini su za renesansu... Otvorski okviri (prozora, vrata sastoje se od dovratnika i nadvratnika) mogu biti profilirani: motivom oblog tapa, zakoene plohe, motivom na rebo, motivom tordiranog stupa... Obrnuti odnos zida i prozora moe se iitati na Fagusovu pogonu u Alfeldu na Leini to ga je 1912. sagradio W. Gropius: od zida ostali su samo uski i iroko razmaknuti stupci od opeke, a gotovo se itava povrina zgrade sastoji od staklenih ploha koje su postavljene pred niz stupaca (= courtain walls = objeena proelja) prozor postaje zidom. (str 33)

Meu konstruktivne graevinske elemente spadaju NOSAI najee su uspravni, rijee koso postavljeni oni u odreenim tokama preuzimaju optereenja oblici nosaa proizlaze iz materijala, iz odnosa s konstrukcijom (s koje se na njih prenosi optereenje) te umjetnikog htijenja. - stupovi su esto samostalni oblikovni elementi (kua u Troji, 1350.pr.Kr.; barok...);

Kenzo Tange, Hiroshima Peace Memorial Museum, 2009.

- u srednjem vijeku nosai se preoblikuju u svenjeve silnica koje prostoru daju uzlaznu dinaminost: - do 20.st. najvie se koriste nosai od drva i kamena - u 20.st sve vie se koriste elini nosai: pr zgrade arh M van der Rohe-a (zgrada Baccardija kod Mexico cityja); u 20.st sve vie se koriste elini nosai: Palaa rada u Torinu iz 1960.

Kenzo Tange, Tokyo Metropolitan Government Office, Shinjuku, Tokyo (1991)

Pier Luigi Nervi Palaa rada u Torinu iz 1960.(sljedea 4 sl) -stropna polja su konstruirana kao konzolne ploe (sa zvjezdolikim elinim potpornjima) koje nosi sredinji nosai te tvore konstruktivne jedinice u obliku gljive. Neki stupovi se ire prema dolje, u skladu s njihovom statikom funkcijom...; (str 35) stropna polja su konstruirana kao konzolne ploe (sa zvjezdolikim elinim potpornjima) koje nosi sredinji nosai te tvore konstruktivne jedinice u obliku gljive.

M van der Rohe, Baccardi Mexico City: elini nosai

Konstruktivni elementi: KROV. Iz odnosa zemljita, krova i zidova nastaju brojne mogunosti tipova kua i oblika krovova. Tip, oblik i nagib krovne konstrukcije ovise o klimi, graevinskom materijalu, svrsi, kulturi. Te se diferencijacije provode u najranijoj povijesti. Za kamenu gradnju karakteristini su svodovi, za glinenu stropovi s gredama i ispunama od nabijene gline, za drvenu gradnju krovovi od brvana (str 42) ili krovita podbijena daskama. - kua-krov spada meu najstarije graevinske tipove; Apuijski i Abruzzeki trulli pripadaju skupini konzolnih kupola (pseudokupola) kod kojih su krov i zid prvotno tvorili jedinstvenu plohu; njezina unutranja ljuska parabolino je zakrivljena, a stoasta vanjska ljuska odvodi kiu

- standardni oblici krova: ravni krovovi, svodni krovovi, kosi krovovi, dvostreni, jednostreni, etverostreni (piramidalni) KROVNE KONSTRUKCIJE skrivene su ispod povrine razliitih krovnih oblika kao kostur u tijelu; ima ih razliitih vrsta: - dvostrene krovove mogu nositi slobodno stojee krovne stolice, visulje, nizovi rogova (roenica), pajante, raspinjae i druge konstrukcije, pa ak i bavasti svod. - krovovi s rogovima i sljemenom gredom tipini su za seljake kue-ognjita (rimskog podrijetla) Krovni POKROVI od drva (od brvana i greda, indre), trske i slame, nabijene ilovae (s bitumenom; obrastao travom), kamene krilje, crijepa BAVASTI SVOD str 45 bavasti svodovi spadaju meu najstarije i najjednostavnije oblike svoda. potjeu najvjerojatnije od prapovijesnih kua s krovom koje imaju valjkasti oblik i parabolinu kupolu: Mezopotamija, Italija... (obloga od slame poiva na parabolinim lunim rebrima (na primjeru kue u Italiji na str 45. 3 drvena sredinja nosaa probijaju sljeme, to potjee od kue s nosaima sljemena ili od kue u obliku kupole krunog tlocrta sa sredinjim nosaima). Masivni kameni svodovi pojavljuju se u visokorazvijenima kulturama samo kod nekoliko graevina i grobnica. Tehnika svoenja sastojala se u kosom postavljanju svodnih prstenova, ime se pokuala postii vea otpornost u uzdunom smjeru: - pr u Dur arukinu, Korsobad gdje segmentne ploaste opeke rasporeene u nagnute segmente polukruga; - sline nagnute svodove gradili su i drevni Egipani, pr spremita Ramezeja, o 1300 pr.Kr.; - kasnije i Sasanidi u Perziji na velikoj palai u Ktezifonu, 3.st.pr.Kr. (dolje i slj sl)

- bavasti svodovi od radijalnih slojeva opeka nose terasaste visee vrtove u Nabukodonosorovoj palai u Babilonu, o. 600.pr.Kr. (u antici slovili kao svj. udo) - svodovi etruanskih grobnica dijelom su izvedeni kao bavasti svodovi u tehnici klinastog kamenja - kod profanih gradnji, kod izgradnje substrukcija i utvrenja graevine, rimski i helenistiki graditelji usavravaju tehniku postiui sve vee raspone

- bavasto nadsvoene kue na kampanijskoj obali Italije i egejskom podruju lagani svodovi od vodootporne cementne grae i vulkanskog materijala izlaze bez ikakve oplate iz volumena graevine; taj tip prostorne i konstruktivne jedinice primjenjuje se i kod velikih graevina rimskog carskog doba (kue u inzulama Rima, Ostije, str 224.; Trajanova trnca u Rimu, str 242.; Maksencijeva bazilika, str 232.; (gore lijevo)...). Prostori ispod bavastih svodova usmjereni su uzduno, jer se teret prenosi prema bonim stranama na nosive zidove, upornjake ili tlo. - monumentalni bavasti svodovi natkrivaju velike dvorane rimskih carskih palaa, pr baziliku u Domus Augustana (str 228) (gore desno), ali i unutranje prostore u rimskim sakralnim graevinama, pr celu u hramu u Baalbeku i u hramu Venere i Rome u Rimu

- graditeljstvo srednjeg vijeka preuzima tu tradiciju, naroito u romaniziranim dijelovima zapadne Europe, u naim krajevima: obalni dio dananje Hrvatske; S. Maria di Naranco kod Ovieda (prvotno vizigotska kraljevska dvorana): dugaak bavasti svod ojaan je i ralanjen pojasnim lukovima, a zavrava na uporinom zaobljenom profilu to podsjea na vijenac; nie polukrunih lukova na perimetralnim nosivim zidovima preuzimaju motiv pojasnica (gore) dvorana je nasljednik rimskih i pretea romanikih srednjevjekovnih sakralnih prostora: redovnike i hodoasnike crkve Francuske i panjolske.

crkva Cluny 3

Unutranjost romanike crkve Saint-Sernin u Toulouseu (Francuska) s bavastim svodom (lijevo); unutranjost romanike crkve u Monreale, Sicilija (desno)

N. Firentinac, Kapela bl. Ivana Trogirskog (trogirska katedrala), 2.pol.15.st. primjer renesansnog bavastog svoda na podruju dananje Hrvatske

- nakon toga bavasti svod gubi dominantnu ulogu, da bi ju ponovno zadobio u manjoj mjeri u It crkvama 15.st., a znaajniju ulogu zadobiva u baroku: Il Gesu u Rimu.

- u 19.st za tim oblikom posie gradnja tehnikom elinih i eljeznih konstrukcija; pojavljuje se u raznim konstruktivnim oblicima i velikim dimenzijama, ali tako da je masivni svod sveden na skeletnu konstrukciju, kod izlobenih paviljona i kolodvora:

Paviljon Svjetske izlobe u Chicagu iz 1893. sastoji se od niza trozglobnih lukova; lijeva i desna polovica lukova povezane su u tjemenu samo zglobovima, a isto su tako oslonjene na zglobove u tokama gdje dotiu tlo. Vlane zatege postavljene ispod poda dvorane izjednauju bone potiske dok horizontalni nizovi reetkastih nosaa preuzimaju uvrenje u uzdunom smjeru. Sline takvim velikim elinim konstrukcijama su one armiranobetonske, pr velike trnice ili uveni hangar za zrakoplove u Orlyjju (a: Freyssinet) koji se sastoji od rebraste konstrukcije parabolikog presjeka; u tim halama se moe prepoznati snaga velikih bavastih svodova (u oblikovanju i objedinjavanju prostora); njihov menumentalni karakter povezuje se s funkcionalnim zahtjevima industrije, tehnike i prometa.

KRINI SVOD Krini svod nastaje presijecanjem dvaju bavastih svodova pod pravim kutem. Krivulje nastale iz ta dva presijecanja (presijenice) s donje strane ocrtavaju se kao bridovi, s gornje strane kao usjeci. One odgovaraju toku rezultante sila pritiska obaju bavastih svodova koji djeluje koso odozgo na uporite u toki u kojoj donji dio krivulje prelazi u vertikalu (uporina toka, impost). Upornjaci ili druge protusile, pr zatege svoda ili debeli zidovi moraju izjednaiti horizontalni potisak svoda. Pritom bi uporite (nosai, zidovi) trebalo preuzeti iskljuivo vertikala optereenja (str 26) Zaetke (ideju nastanka) krinog svoda vjerojatno moemo pronai u postavljanju poprenih bavastih svodova u odnosu na uzduni bavasti svod. Na prikazu helenstikog bavastog svoda u Pergamu vidljivo je kako on nastaje presijecanje slino krinom svodu (kojem su visine oba tjemena jednake). Taj se postupak esto ponavlja u rimskoj, ranokranskoj i romanikoj arh. Razlika u tlocrtu uzrokuje drugaije natkrivanje prostora. Iznad tlocrta s 2 prostorne jedinice u gornjem se katu presijecaju uzduni bavasti svod i popreni bavasti svod te tako nastaju 2 krina svoda. Svodni pritisak kod bavastog svoda leao je na cijelom uzdunom zidu, a ovdje se koncentrira na nekoliko toaka. Meusobno povezivanje prostornih jedinica, njihova orijentacija prema razliitim stranama, rasporeivanje (raspored, brojnost, veliina) prozora na odtereenim zidovima ne stvara vie konstrukcijske probleme. (Svodovi zidani vulkanskom graom ili nainjeni od lijevanog betona lagani su, vrsti i gotovo nepromoivi, tako da esto tvore i krov, vidi str 38, 44) Lijevani beton (jedan od izuma rimske graevinske tehnike) pretpostavka je velikom uzletu rimske svodne gradnje. Njegova primjena (esto u kombinaciji s pojaavajuim rebrima od opeke) omoguuje ravnomjernu raspodjelu pritiska, pa stoga i velike raspone. Krini svodovi velikog raspona osnovni su konstruktivni element prije svega dvorana javnih graevina (carske terme, Maksencijeva bazilika... str 232, 236). Raspodjela svodnog pritiska na nekoliko toaka doputa otvaranje velikih otvora u zidovima (nosaima). Rimska arh dostie vrhunac povezivanjem svodnih traveja (velikog raspona) s visokim lukovima te prozorima velikih povrina u zidovima osloboenim potiska. Upotreba krinih svodova osigurava i veu fleksibilnost pri povezivanju pojedinanih prostora u velike meusobno povezane graevinske sklopove. S druge strane, takva upotreba stvara nov konstruktivni sustav koji je neovisan o redovima stupova grke antike. Taj sustav poiva na kvadratu u kojem se optereenja prenose na ugaone toke, na pojedinane stupce, na zidove ili lukove. Povezivanjem luka i kvadrata nastaje

kvadratini shematizam (to dijelom odreuje i karakterisitnu konstrukciju romanikih svodova u srednjem vijeku, str 376)

Presjek konstrukcije klasine gotike katedrale (lijevo); Tlocrt katedrale u Amiensu pokazuje naelo jedinstva svih dijelova graevine

Unutranjost prve gotike katedrale St. Denis opata Sugera iz 1231., Pariz (lijevo); Katedrala Saint Etienne u Bourgesu, presjek bonih brodova

Mogunost odvoenja sila potiska u odreene toke (to rezultira ralanjivanjem svoda na nosive elem i na ispunu) vodi sustavu krinorebrastog svoda gotike arhitekture. Bridovi svoda podudaraju se s rezultantama sila ii pojaavaju se podlaganjem rebara, a potom se konstruiraju kao samostalna rebra. Popreni (pojasni) i uzduni (boni, zidni) kulovi i rebra koja se dijagonalno kriaju oblikuju nosivi kostur, a svodne plohe ispunu. Da bi se bolje uvrstile izmeu rebara, svodne su plohe neznatno poviene napete su poput jedara. Uporaba iljastih lukova (umjesto polukrunih) omoguava znatno slobodnije nizanje i meusobno usklaivanje svodnih polja (traveja). Zahvaljujui rebrima i iljastim lukovima, nije vie potreban kvadratini shematizam, jer lukovi mogu polaziti od uporinih toaka iste visine i presijecati se u zajednikoj tjemenoj toki. Svodni traveji mogu biti pravokutnog ili trapezoidnog tlocrta. Iz toga proizlazi realtivno slobodan raspored konstruktivnih vorita koji ujedno omoguava poligonalno i polukruno oblikovan deambulatorij (samostanske crkve i katedrale): ophodi oko poligonalnog kora ralanjeni su u trapezoidne svodne traveje, a pritom se tjemene toke svodova (zaglavni kamenovi) niu koncentrino oko sredinje toke polukruga kora. U ranogotikom deambulatoriju katedrale St. Remi u Reimsu sva svodna rebra izlaze iz pokrovne leajne ploe kapitela. Na zidovima uzdunih brodova got katedrale rebra se dijelom sputaju kao polustupovi (tzv. slube) do podnoja stupca. Svod se tako planira ovisno o stupcima i zidovima.

Naelo rastavljanja u nosiva rebra i ispune (kod krinog svoda) razvija se tijekom srednjeg vijeka. Tako nastaje mnogo daljnjih oblika svodova: zvjezdasti, lepezasti, mreasti i saasti svod. Pojedinani svodni traveji sve se vie stapaju u svodne cjeline. Za razliku od bavastog svoda kojeg karakterizira statinost, krini svod karakterizira prilagodljivost, pokretljivost, dinaminost (u konstruktivnom i oblikovnom smislu).

gotiki krino-rebrasti svod katedrale sv. Ivana u Lyonu.

Zvjezdasti svod katedrale sv. Ivana u Toruu iz oko 1340. god.

KUPOLE Kupole (= svodovi pravilne zakrivljenosti) najee se podiu iznad kruga, rjee iznad elipse. Njihov je idealan oblik polukugla, no on se ostvaruje dosta kasno u pov arh. rani oblici primjene kupole mogu se primijetiti kod prvotnih tipova kua, pr paraboline kupole s konzolnim svoenjem oko 5000. pr.Kr. u prednjoj Aziji (str 84.), o 3500. na Cipru, ali i u 20.st kod graevina u Abruzzu i Apuliji to ih tamonji stanovnici nazivaju trulli (str 38); isto tako jo i danas veina afrikih plemena ive u krunim kupolastim kolibama, a Eskimi u nadsvoenim kuama od snijega (iglu); nomadi u istonoj i srednjoj Aziji (Mongolija) podiu jurte, kupolaste atore na motkama promejra do 8m, na elastian konstruktivni nain koji se moe usporediti s onim to se koristi na Zapadu u 20.st

-prostorne koncepcije ostvarene u tim prvobitnim kuama nakon prijelaza na kue etverokutne osnove bila su potisnuta u podruje (uglavnom) podzemne grobne arh (str 148); tek se u rimskoj arh ponovno javlja sklonost gradnji nadsvoenog centralnog prostora

-novi graevinski tipovi na poetku carskog doba kakve su pr terme i carske palae (Domus aurea) jasno pokazuju volju da se stvori monumentalni oblik koji nadilazi neposrednu svrhovitost; monumentalnost se u Rimu uvijek odnosi na prostor (za razliku od Grke) u savrenom obliku ostvarena je povezivanjem valjka i polukugle (sferne kupole) na Panteonu (str 252); brojne rimske i ranokranske varijante zadravaju kao kontinuirani element polukuglu, dok je donji dio graevine izveden u obliku valjka krune ili poligonalne osnove (osmerostranog ili deseterostranog tijela).

-na grko-rimskom Istoku poinje se koristiti nova koncepcija centralnog tlocrta, povezivanjem kupole i tijela na kvadratnoj osnovi (polukugla + kocka/prizma). Rjeavanje problema bonog potiska teke kupole bez nosaa dovelo je do sljedeih rjeenja: prilagodbom kupole kubinom prostoru nastaje opisana kupola (oko osnovnog kvadrata opisan je zamiljeni krug, kupola nad njim obrezana je du stranica kvadrata tako nastaje kalota iznad 4 sferna trokuta, pandantiva, a polukrune bone plohe zatvaraju se bonim uporinim zidovima ili se premouju bonim uporinim lukovima). ranobizantsko graditeljstvo opisanu kupolu presijeca horizontalno iznad pandantiva te se na tako nastalom krugu podie nova polukugla kupole (koja dominira prostorom visoko iznad uporinih zidova); to naelo kupole nad pandantivima savreno je tehniko i formalno rjeenje spoja kupole i kocke ono je primijenjeno kod velikih bizantskih crkava, pr Sv. Sofije (str 62) tehniki jednostavnije rijeenje predstavlja kupola na trompama (= ljevkastim horizontalnim svodnim niama iznad uglova kvadrata); one preoblikuju kvadrat u oktogon, na kojem je sazidana kruna osnovica kupole; kod kupole na pandantivima i kod kupole na trompama kupola je relativno neovisna od zidnog valjka, ali ona moe poivati i na ugaonim stupcima, uporinim lukovima ili masivnim zidovima.

Zidani valjkasti tambur, postavljen ispod tambura kupole esto ju izdie u odnosu na donji dio graevine i omoguuje da se vijenac prozora rasporedi neovisno o ljusci kupole, a iznad krovne konstrukcije; svjetlo u kupolu dovodi lanterna (= ukrasna nadogradnja s prozorima) koja ponavlja motive s kupole (renesansa i barok). U renesansi je osnovno tehniko naelo postala rebrasta kupola s vie ljusaka (okotogonalni

samostalni svod) koja se sastoji od konstruktivnih dijelova koji se spajaju po naelu utor i pero Brunelleschi, S. Maria Novella, Fi kat, 2. etvrt 15.st.

Sljedei znaajan projekt bio je onaj Michelangelov za kupolu Sv. Petra u Rimu (gradnja zapoinje 1561.): konstrukcijski kostur sainjavaju rebra, a sve sile pritiska rasporeuje na tambur koji ih preko bonih lukova odvodi na 4 glavna stupca; u tjemenu kupole tlani prsten prihvaa rebra i lanternu, a eljezni vlani prstenovi kompenziraju potisak kupole. Razlaganje segmenata izmeu rebarana vanjsku i unutranju ljusku (ve kod Brunelleschija) smanjuje teinu kupole te omoguuje neovisno oblikovanje pojedinih segmenata s obzirom na funkcije. Vanjska ljuska slui kao obrana od atmosferilija, unutranja oblikovanju prostora. Vanjska laganim povienjem dobiva parabolini presjek, pojaavajui dojam kupole kao arh volumena. (na sljedeem sl kupola Sv. Petra)

Na Zapadu je u razdoblju renesanse (nastavlja se i u baroku) kupola dobila na znaaju, jer rebra na tamburu postaju vidljiva, posie se za parabolinim izduenjem, a dodaje se i krunite s lanternom. Pojedini barokni arhitekti dolaze do jedinstvenih konstrukcijskih rjeenja kupole (Guarini, Juvarra...). -rimsko-mediteranska tradicija (potpuno usredotoena na prostor) kupolu postavlja u zidni omota s krovom ili stepenaste prstenove pr. Panteon u Rimu (te tako zapostavlja plastiki, volumetrijski vanjski oblik kupole); tek u Bizantu i u Aziji vanjski oblik kupole dobiva na vanosti: Sv. Sofija i mnoge druge islamske damije, Taj Mahaal... - naelo koje istie graevinsku masu (kao u antici), ali i prostor (ranokranstvo). -u 20.st koriste se konstrukcijske mree od elika i armiranog betona, a sve se vie poinju koristiti i plone nosive konstrukcije (str 51.) kod kojih plohe same nose optereenje i sve sile utjecaja na konstrukciju. Karakteristinu i raznovrsnu obitelj oblika ine ljuske koje (za razliku od svodova) osim sila pritiska preuzimaju i bone sile. Sa statikog stanovita razlikuju se jednostruko zakrivljene ljuske (pr bavasti, krino-rebrasti svod) i dvostruko zakrivljene ljuske (pr kupole, hiperbolini paraboloidi = HP (Hipar) ljuske). Ljuske omoguuju iroki izbor odgovarajuih krovnih oblika ra razliite namjene. Najee se primjenjuju za tvornike hale, aerodrome i sl. S ravnomjernim osvjetljenjem. Tipian je za njih krov zupastog obrisa, tzv. ed krovovi (shed-roof).

Za tvorniku halu u S. Bartolu u Meksiku Felix Candela je 1950. projektirao zupasti luni krov od konoidnih ljusaka debelih samo 3cm, s lunim rasponom od 15m i osnim razmakom od 6m; lagane zatege preuzimaju horizontalni potisak; (pojaanja na savijenim rubovima slue kao utori za prozorske trake); oluci rasporeeni iznad nosaa slue hortizontalnom uvrivanju; relativno jednostavna konstrukcija zdruena je s lakoom i elegancijom oblika. (str 51)

F. Candela, Oceanografski muzej u Valenciji (thin-shell strukture)

Restoran u Xochililcu (Mexico), Alvareza i Candele, ima krov od 8 HP-ljusaka debljine 4cm koje se prema van optvaraju hiperbolikim lukovima visine 10.23m. Udubine izmeu njih oblikovane su kao paraboliki zakrivljena rebra koja sile pritiska to ih stvaraju ljuske dovode preko udubina u 8 uporinih toaka na kojima poiva krov a one su povezane podzemnim horizontalnim zategama. Raspon dijagonala = 32.5m

Nabrani sustavi primjenjuju ukruujue djelovanje nabrane plohe usporedive sa svenjem rebara (koja su po prirodi znatno manje savitljiva od ravne plohe). Kod Konferncijske zgrade Unesca u Parizu, to su je 1953. projektirali P.L. Nervi, M. Breuer i B. Zehrfuss, eone strane i krov sastoje se od okvirne nabrane strukture koja samo u sreditu poiva na nizu nosaa. Horizontalna ploa zbog stabiliziranja presijeca nabore krova koji slobodno natkriva polovicu zgrade s dvoranom za plenarne sjednice, dimenzija 35m u uzdunoj i 49m u poprenoj osi. Sugestivna struktura nabora odraava protok sila te ostaje neobloenom (izvana i iznutra). Boni zidovi slue kao ispuna i uvrenje i namjerno su plono oblikovani.

Problematian faktor konstrukcija irokog raspona uvijek je vlastita teina, stoga su cilj lagane plone konstrukcije, a otkrivena je mogunost i da se plohe irokog raspona izvedu kao mree od metalnih kabela (za razliku od ostalih graevinskih elemenata mree su izloene samo vlanim silama): mree sapete u dva smjera ine prednapregnuti sustav male vlastite teine, velike stabilnosti i nosivosti. Stadion za hokej Sveuilita u Yaleu to ga je 1957. projektirao Eero Saarinen prema proraunima Severuda, Elstada i Kruegera, sastoji se od mree razapete izmeu 3 tlana luka (srednji je slian kobilici preokrenutog broda i daje krovu sedlast oblik, njegov slobodni rapon nad igralitem iznosi 85m, h tjemena 23m; usporedno s lukovima razapeto je 9 glavnih kabela, a okomito na njih velik broj nosivih kabela na kojima poiova niz drvenih greda koje nose drveni pokrov krova)

Pier Luigi Nervi, Norfolk Scope

Eero Saarinen, TWA Flight Center at John F. Kennedy International Airport NY, tankoljuskna struktura

U svim dijelovima svijeta nalazimo razliite objeene krovove, esto kod sportskih dvorana, pr stadion u Tokiju (str 66.) to ju je za Olimpijske igre 1964. sagradio Kenzo Tange. Slino kao Saarinenovoj dvorani za hokej, samo umjesto krutih betonskih rubova ovdje nalazimomree od kabela slobodnih rubova, a pridravaju ih jarboli sa zateznom uadi.

Kenzo Tange, St. Mary's Cathedral (Tokyo Cathedral), Tokyo (1964)

V KROVOVIObjeeni krovovi poduprti u odreenim tokama (imaju pretee u prenosivim cirkuskim i izlobenim atorima koji mogu primiti tisue posjetioca): nove membranske konstrukcije postiu sve veu irinu raspona i sve slobodnije oblike. Pr, atorski krov za sajam vrtlarstva u Klnu, to ga je 1957. projektirao Otto Frei , prema naelu vala;

Otto Frei, krovovi njemakog paviljona u Montrealu 1967.

stadiona za Olimpijske igre u Minhenu 1972.

Tanzbrunnen im Rheinpark Kln; Kirche in Bremen-Huchting

The Montreal Biosphre by Buckminster Fuller, 1967

Construction details of a permanently installed tent-type geodesic dome by [Synergetics. Inc]. A geodesic dome is a spherical or partial-spherical shell structure or lattice shell based on a network of great circles (geodesics) lying on the surface of a sphere. The geodesics intersect to form triangular elements that have local triangular rigidity and also distribute the stress across the entire structure. When completed to form a complete sphere, it is known as a geodesic sphere. Typically the design of a geodesic dome begins with an icosahedron inscribed in a sphere, tiling each triangular face with smaller triangles, then projecting the vertices of each tile to the sphere. The endpoints of the links of the completed sphere would then be the projected endpoints on the sphere's surface. Geodesic designs can be used to form any curved, enclosed space. Some 20 years later, R. Buckminster Fuller named the dome "geodesic" from field experiments with artist Kenneth Snelson at Black Mountain College in 1948 and 1949. Snelson and Fuller worked together in developing what they termed "tensegrity," an engineering principle of continuous tension and discontinuous compression that allowed domes to deploy a lightweight lattice of interlocking icosahedrons that could be skinned with a protective cover. Although Fuller was not the original inventor, he developed the intrinsic mathematics of the dome, thereby allowing popularization of the idea for which he received a U.S. patent in 1954.[3] The geodesic dome appealed to Fuller because it was extremely strong for its weight, its "omnitriangulated" surface provided an inherently stable structure, and because a sphere encloses the greatest volume for the least surface area. Meu konstruktivne elemente spadaju STUBE I RAMPE one meusobno povezuju ravnine razliite visine: -rampe, rampe sa stubama, stubita, ljestve, trupac za penjanje, stube = element krajnje praktine namjene (jednokrake stube ravnog toka; zavojne stube kontinuirano spiralnog toka, a njihov koncentrirani oblik je vretenasto stubite; otvorene zavojne stube-got, ren, barok; vanjsko i unutranje stubite...) str 53.

Klasini jezici arhitekture John Summerson, Klasini jezik arhitekture, Zagreb, 1998. Osnovni pojmovi klasicizma Gramatika antike Lingvistike 16.st. Retorika baroka Svjetlost razuma i arheologije Klasino u modernoj arhitekturi o gramatikoj funkciji klasine arh o njezinu ustrojstvu, o prirodi 5 redova, o stupovima i pilastrima, o spajanju stupova i lukova, interkolumnijima itd. Summerson objanjava na koji nain su tu gramatiku koristili veliki arhitekti 16. st, ponajprije Bramante i Michelangelo, a zatim Bernini i drugi arhitekti baroka te oni 19. i poetka 20. stoljea.

Osnovni pojmovi klasicizma Summerson govori o arhitekturi kao o jeziku, o uporabi klasinog leksika i njegovoj prirodi, o klasinoj arhitekturi kao o latinskom jeziku. Klasina arhitektura ima svoje korijene u antici (arh grkih hramova i riumskoj arh sakralnoj, vojnoj i civilnoj). Klasina graevina je ona iji dekorativni elementi izravno ili neizravno proizlaze iz arhitektonskog rjenika antikog svijeta klasinog svijeta. Ti su elementi lako prepoznatljivi: stupovi pet standardnih tipova, koriteni na standardne naine, isto tako i za nain oblikovanja vrata, prozora i zabata, tipovi profilacija..., sklad dijelova. Brojni su teoretiari dokazivali da je sklad graevine analogan glazbenoj harmoniji i da proizlazi iz proporcija, tj. iz injenice da su omjeri koji se koriste u graevini jednostavne aritmetike funkcije i da svi dijelovi graevine sadre te iste ili srodne omjere. Renesansno poimanje propoprcije se sastoji u tome da se sklad uspostavi kroz strukturu uporabom dimenzija koje ukljuuju ponavljanje jednostavnih omjera ili pak oiglednom uporabom jednog ili vie redova kao dominantnih komponenti. Moe li se graevina koja ne pokazuje nijedno izvanjsko obiljeje svojstveno klasinoj arhitekturi, smatrati zbog samih proporcija klasinom graevinom? Za takvo zdanje moe se rei da su njegove proporcije klasine, ali ono zbog toga nije klasino. (portali u Chartresu su klasini po rasporedu i proporciji, ali crkva je gotika.) S upozorava da je pogreno pojmove gotiko i klasino smatrati suprotnima, iako su razliiti i da ih je u suprotno postavljene tabore postavio romantizam 19.st. S: Bitnosti arhitekture onako kako su ih definirali renesansni teoretiari nalaze se svjesno ili nesvjesno izraene u arhitekturi cijelog svijeta. Klasina arh kao takva prepoznaje se u ponekad u neznatnim aluzijama na antike redove: kanelire, istak koji sugerira vijenac, raspored prozora, odnos podnoja i stupa, stupa spram grea itd. Pr, graevine A. Perreta iz 20.st klasine su upravo na taj nain; ostvarene su suvremenim materijalima, ali u klasinom duhu.

REDOVI Klasino ili ne? Za takvo itanje od kljune je vanosti prethodno shvatiti pitanje redova. Red je jedinica koju tvore stup i nadgradnja u kolonadi hrama (on ne mora imati podnoe i esto ga i nema, ali mora imati gree jer stup ima smisao ako neto nosi). Redovi: dorski, jonski, korintski, kompozitni, toskanski. Primjeri: Jonski Saturnov hram; Korintski Vespazijanov hram Oblici dorskog reda potjeu iz prvobitnog tipa drvene gradnje, to potvruje i Vitruvije (dorski red izveden u kamenu zapravo je skulpturalna predodba/ekvivalent dorskog reda izvedenog u drvu) - prvi hramovi su bili u drvu, a kasnije su se replicirali oni znaajniji u kamenu, trajnijem materijalu te su poprimili sakralno obiljeje, a jo kasnije su se i te kopije poele oponaati; tako se doimaju kao zavreci isturenih greda koje nose oluke, triglifi bi mogli biti zavreci poprenih greda koje poivaju na arhitravu... (pretpostavke). INTERKOLUMNIJ razmak izmeu stupova; on zadaje tempo (ritam) neke graevine, koji se varira na smislen i specifian nain u razliitim dijelovima graevine. Mogu se uvesti razliiti tipovi varijacija u interkolumnij: dvojni stupovi, parovi razmaknutih stupova, stupovi umetnuti u ritmu slavoluka (usko, iroko, usko); drugi sloeni ritmovi koji se postiu kada se kombiniraju stupovi, polustupovi i trietvrt stupovi. Dorski red (ili Dorski stil) je jedan od pet stilova gradnje u antikoj arhitekturi; ostala etiri su: toskanski, jonski, korintski i kompozitni red. Karakteriziraju ga kapitel koji se gotovo uvijek svodi na dva elementa, ehin i abak, triglifi na frizu, te mutuli i kaplje (gute) s donje strane krune vijenca. Dorski se red koristi i u grkoj i rimskoj arhitekturi, s tim da u grkoj stupovi redovito stoje na stilobatu, dok u rimskoj katkad ima i bazu. Dorski se red po svojim osobinama smatra poetnim stadijem razvoja kamenih graevina budui da njegov stil jo posjeduje neke elemente karakteristine za prethodnu drvenu sakralnu arhitekturu. Dorski red: 1. Timpan, 2. akroter, 3. sima, 4. kruna (geison), 5. mutul, 7. friz, 8. triglif, 9. metopa, 10. regula, 11. kaplje (guttae), 12. taenia, 13. arhitrav, 14. kapitel, 15. abak, 16. ehin, 17. deblo, 18. kanelire, 19. stilobat.

Jonski red potjee iz 6. stoljea prije Krista iz Jonije, jugozapadnom obalnom podruju i otocima Male Azije koji su naselili Jonski Grci gdje se govorio jonski dijalekt grkog jezika. Jonski red se upotrebljavao u Grkoj u 5. stoljeu prije Krista. Prvi od mnogih jonski hramova, koji je stajao samo nekoliko desetljea prije nego je sruen u potresu, je bio Hram Here na Samosu izgraen oko 570. - 560. pr. Krista po arhitektu Rhoikosu. Dugotrajniji jonski hram iz 6. stoljea prije Krista je bio Artemidin hram u Efezu koji je bio jedan od sedam svjetskih uda. Jonski red: 1. Timpan, 2. akroter, 3. sima, 4. kruna (geison), 7. friz, 13. arhitrav, 14. kapitel, 17. deblo, 18. kanelire, 19. stilobat, 20. voluta, 21. balustar, 23. atika baza

Korintski red (Korintski stil) je jedan od stilova u klasinoj grkoj arhitekturi karakteristina stupa s 24 kanelire i bazom poput jonske kojoj je dodatna kvadratna ploa plinta s kapitelom oblikovanim kao koara sa stiliziranim liem akanta. Najpoznatiji korintski hramovi su: Olimpejon u Ateni, hram u Tegeji i dr. U helenistiko doba primjenjuje se vrlo esto, a u rimsko doba prevladava zbog svoje dekorativnosti (kao npr. Augustov hram u Puli). Rimljani ga kombiniraju s elementima jonskog stups ime nastaje tzv. Kompozitni red.

Toskanski red (ili Toskanski stil) je jedan od pet stilova gradnje u antikoj arhitekturi; U odnosu na druge redove klasine arhitekture, toskanski red je najupitniji i najosporavaniji, njega su u Grki kanon klasine antike arhitekture uvrstili talijanski teoretiari arhitekture iz 16. stoljea. Pet kljunih razloga, za uvrtenje toskanskog reda prvi je studiozno razradio i opisao talijanski teoretiar Sebastiano Serlio u svojoj raspravi o arhitekturi (1537.-51.). Nakon njega taj stil je kao poseban definirao i Andrea Palladio. Iz vizure tih teoretiara, toskanski red je bio stari jednostavni italski arhitektonski oblik, koji je vremenski

korespondirao s tadanjim grkim redovima; dorskim i jonskim. Karakteristike toskanskog reda u kratkim crtama bile bi slijedee: stup ima jednostavniju bazu i nema kanelire, dok su kapitel , arhitrav , friz (tj. sve iznad stupa) bez kiparske dekoracije.

Kompozitni red (ili Kompozitni stil) je jedan od pet stilova gradnje u antikoj arhitekturi; spaja obiljeja korintskog s onima jonskog. Kompozitni red je red mjeavina klasinih stilova, u njemu se spajaju volute s kapitela jonskog reda s akantusovim liem iz korintskog reda. Volute kompozitnog reda su vee, no koara kompozitnog kapitela (ehin) je oblikovana poput korintskog. Vrlo elegantni stup kompozitnog reda imao je precizno utvreni omjer, morao je biti visok tono deset svojih promjera. Sve do renesanse, - kompozitni red nije bio dran za posebni arhitektonski red, dotada je uziman za kasnorimsku inaicu korintskog reda. Slavoluk Tita Flavija iz 82. godine, na Rimskom forumu, je prvi izgraeni primjer korintskog reda.

OSOBNOST REDOVA: Redovima se (zahvaljujui Vitriviju) pripisuju svojstva osobnosti: Dorski red predstavlja proporcije, snagu i dra mukog tijela; prema Serliju treba ga rabiti za crkve posveene mukim ekstrovertnim svecima (Petar, Pavao, Juraj) i za borbene tipove Jonski red oznaava ensku vitkost, ali i bespolnost (poput ostarejlog erudita ili otmjene matrone); svetice srednje dobi i uene ljude Korintski oznaava krhku siluetu mlade djevojke, djeviansko, (S) Djevica Marija Toskanski (S) prilii utvradama i zatvorima

VITRUVIJE PRVI OPISAO REDOVE Prvi napisani opis redova nalazimo kod Vitruvija (rimski arhitekt, ivio za Augustova vladanja); napisao je traktat u 10 knjiga De Architectura, kojeg je posvetio caru. To je jedini traktat te vrste koji je iz antike sauvan i kroz povijest uvaavan. Njegov traktat okuplja ogromnu koliinu tradicionalnih znanja u podruju graditeljstva: to je kodifikacija prakse jednog arhitekta iz 1.st.pr.K. U 3. i 4. njizi V. Opisuje tri reda (jonski, dorski i korintski) i daje neke podatke o toskanskom redu. Kazuje nam u kojem je dijelu svijeta svaki od njih nastao; povezuje ih s opisom hramova i upuuje nas kojim bogovima i boicama pojedini red najbolje pristaje. Tek e renesansni teoretiari arh u svojim naelima od redova nainiti skupinu kanonskih formula u kojima bi se utjelovile vrline arh. RENESANSNI TEORETIARI ARH Sredinom 15.st Fi arh i humanist L.B. Alberti opisao je redove (dijelom prema V, a dijelom prema vlastitom prouavanju rimskih ruevina) i dodao 5.red kompozitni. Sebastiano Serlio (16.st, suvremenik Michelangelov) uspostavio kanonski, simbolini (i legendarni) autoritet redova, za sobom ostavio kompendij arhitektonskih crtea, prva opsena i bogato ilustrirana arh gramatika renesanse u 8 knjiga arh biblija zapadnog svijeta (Talijani, Francuzi, Englezi, Nizozemci, Flamanci), pr. Sir Ch. Wren, Sheldonian Theatre (Oxford, 1663.). Serlijeva knjiga o redovima zapoinje stranicom s drvorezom na kojem je prikazano pet redova, a gotovo svi prirunici to nastaju u 17. i 18.st zapoinju na isti nain (5 stupova i njihovo gree). Smatralo se da su arh redovi utjelovljenja cjelokupna antike mudrosti umijea gradnje. Serlio redove predstavlja autoritativno, zadaje dimenzije svakog dijela kao da e im time zauvijek ustaliti profile i proporcije. Serlijevi redovi su u pojedinim mjerama vjerni Vitruvijevim, temelje se i na osobnom promatranju antikih spomenika, a velikim su dijelom plod njegove invencije. Kroz povijest klasine arhitekture vode se pekulacije o idealnom tipu svakog reda (svatko je bio slobodan uzeti ono to je smatrao najboljim obiljejima reda u definiranju svog ideala pojedinog reda), oscilirajui izmeu dubokog tovanja antike tradicije i vlastite invencije. Takve su tipove razradili i objavili u svojim traktatima teoretiari: Serlio (1537.), Vignola (1562.), Palladio (1479.), Scamozzi (1615.). Njihove su koncepcije u smislu standardizacije izvrile utjecaj u cijelom svijetu.

Sebastiano Serlio, Quarto Libro de Architettura, naslovnica (lijevo); Andrea Palladio, Naslovnica knjige "etiri knjige o arhitekturi" iz 1570. godine.

Sebastiano Serlio (1475 o. 1554) je svojim utjecajnim traktatom, "I sette libri dell'architettura -Tutte l'opere d'architettura et prospettiva (1537.-1551. + posthumno) prepunim arhitektonskih nacrta doprinio da klasini arhitektonski redovi budu prihvaeni kao kanon. Najutjecajniji u: Francuskoj, Nizozemskoj, Engleskoj prevode se u 17. st.

Serlio, model crkvenog proelja iz 1537. imao je utjecaja sve do 18. st.

Serlio, Pinacoteca di Brera, unutranje dvorite, Milano (arkade tipa serliana)

Gramatika antikeSummerson govori o nainima na koji se redovi koriste. to su zapravo redovi? To su stupovi (koji mogu biti postavljeni na podnoja) koji nose gree iji istaci prihvaaju krovne strehe.Nad greem se nalazi trokutni zabat. Red i luk Rimljani su preuzeli taj tip i spojili ga s razvedenim viekatnim graevinama koje su imale lukove i svodove. Time su arh govor podigli na novu razinu. Veini rimskih graevina redovi su strukturalno nepotrebni, ali ih ine izraajnima (jasnoa, elegancija, uzvienost). Moda je u poetku takvim graevinama trebalo dati ugled sakralne arh? Redovi dominiraju takvim graevinama i reguliraju ih. (DIFERENCIRANI) NAIN UPORABE STUPOVA Redovi dominiraju graevinama i reguliraju ih; diferenciran nain uporabe stupova: 4 stupnja integracije nekog reda u graevinu, 4 stupnja plasticiteta, 4 razna intenziteta sjene: izolirani stupovi - moraju neto nositi: gree, zid ili strehu krova. odvojeni stupovi - iza njih je zid kojeg ne dodiruju (ali je u njega uzidano njihovo gree) uzidani stupovi - koji mogu biti uzidani etvrtinom (trietvrt stupovi) ili polovicom tlocrta (polustupovi) pilastri plone projekcije stupaca reljefno izvedene u zidnu masu Pokuajmo uoiti razne igre koje omoguuje uporaba redova, a daleki su odjek iskustava rimske antike arh. Svaki put kada se mijenja plasticitet stupa, tu promjenu mora slijediti i gree koje oni nose. Proelje crkava 16. i 17.st: na proelju crkve Il Gesu u Rimu najveim se dijelom javljaju pilastri; Santa Susanna ima pilastre u gornjem dijelu, a u donjem pilastre, polustupove i trietvrtstupove.

Vignola, crkva Il Gesu, Rim, kraj 16.st;

C. Maderno, S. Susanna, Rim,15851603

Sve graevine antikog Rima (s izuzetkom hramova) koncipirane su na naelu lukova i svodova, dok redovi tijesno ovise o primitivnijem sustavu grea kojeg tvore potpornji i arhitrav. Dva su se sustava mogla do neke mjere i spojiti tako da lukove nose tradicionalni stupovi hrama, ali u zgradama s lukovima i svodovima optereenja nisu mogli prihvatiti odve krhki stupovi, ve su bili potrebni masivni stupci. Kolosej pokazuje nain na koji su Rimljanji rijeili taj problem.

Tri dugake otvorene galerije sa strogo superponiranim arkadama, a povrh njih je puni kat. Svaki niz lukova uzidan je u jednu kolonadu (koja nema strukturalnu funkciju); Kolosej je izgraen kao sustav lukova i svodova. Na Koloseju su 4 reda: dorski u prizemlju, jonski na 1.katu, k