Skripta Iz Kaznenog Prava Opci

Embed Size (px)

Citation preview

PRVI DIO

KAZNENO PRAVO

I. POJAM, PREDMET I SVRHA KAZNENOG PRAVA

1. Kazneno pravo u irem smislu

- Kazneno pravo u irem smislu je skup pravnih normi koje odreuju opseg i sadraj ovlasti drave na kanjavanje.

- Sastoji se od :

a) Kaznenog materjalnog prava,

b) Kaznenog procesnog prava i

c) Kaznenog izvrnog prava.

- Kazneno materjalno pravo propisuje pretpostavke kanjivosti i primjenu sankcija koje se mogu izrei poiniteljima kaznenog djela.

- Kazneno procesno pravo je skup pravnih propisa koji propisuju pretpostavke za poduzimanje radnji u kaznenom postupku, oblik tih radnji, ovlatenike na poduzimanje tih radnji i pravne posljedice u sluaju povrede tih propisa. To pravo se naziva i kazneno formalno pravo.

- Kazneno izvrno pravo je sustav normi kojim se ureuje nain izvrenja kaznenih sankcija.

2. Maloljetniko kazneno pravo

- Posebna grana unutar kaznenog prava je maloljetniko kazneno pravo koje se primjenjuje na posebnu vrstu poinitelja:

1) Maloljetnika: 14-18 godina starosti, te

2) Mlaih punoljetnika: 18-21 godina starosti.

- Na njih se primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mlade, ali samo ako odstupaju od odredaba kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i zakona kojima se ureuje izvrenje kaznih sankcija.

3. Naziv kazneno pravo

- Ustav Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990 uvodi pojam "kazneno dejlo", pa je poeo prevladavati i termin " kazneno pravo" koji je dobio konanu potvrdu u nazivu Kaznenog zakona.

4. Opi i posebni dio kaznenog prava

- Opi dio Kaznenog zakona sadri odredbe koje vae za sva kaznena djela. One ureuju ope pretpostavke kanjivosti i sankcija- prvi put uvedeno u Francuskom kaznenom zakonu 1810.

- Posebni dio Kaznenog zakona sadri opise pojedinih kaznenih djela i kazne koje se za njih mogu izrei, a tu spadaju i kaznena djela i za njih propisane kazne koje se nalaze u drugim zakonima.

- Drevni kazneni zakonici imali su uglavnom odredbe posebnog djela jer opi dio pretpostavlja visoku razinu apstrakcije koja je dostignuta tek tijekom povijesnog razvoja.

5. Svrha kaznenog prava

- Svrha je kaznenog prava zatita zajednikog ivota ljudi u drutvu.

- Represivne je naravi- kao dio pravnog poretka ostvaruje svoju zadau pomou dravne prisile. Takva represija nije sama sebi svrha, nego slui spreavanju buduih kaznenih djela.

- Preventivne je naravi- njime se eli postii specijalna i generalna prevencija.

- Ono u prvom redu titi pravna dobra i to od ljudske radnje kojom se kri dunost potivanja pravnog dobra.

- Kaznenopravna represija mora biti racionalno utemeljena- kazneno pravo ne smije biti niti prestrogo niti preblago.

- Kaznena djela se moraju propisati u skladu sa zbiljskim potrebama odreenog drutva i odgovarati duhu vremena, a kazne moraju biti odmjerene prema unaprjed utvrenim pravnim kriterijim.

6. Odnos kaznenog prava i morala

- Zadaa kaznenog prava nije da primjenom sile osigura potivanje ukupnih moralnih zakona, nego samo onih koji su nuni za normalno funkcioniranje drutvenog ivota.

- Kazneno pravo je stoga "etiki minimum" (Jellinek)- to stajalite se u modernoj kaznenopravnoj literaturi pod utjecajem pozitivizma preteno odbacuje.

- Welzel tvrdi da kazneno pravo ima "funkciju stvaranja morala" koja se oituje u oblikovanju i uvrenju moralnog uvjerenja graana.

- Povezanost kaznenog prava i morala dola je posebno do izraaja kod krivnje jer je krivnja u kaznenom pravu mogua samo kao krivnja u socijalno-etikom smislu.

7. Naelo supsidijarnosti i fragmentarni karakter kaznenog prava

- Naelo supsidijarnosti znai da zakonodavac moe neko ponaanje predvidjeti kao kazneno djelo samo ako se zadovoljavajua zatita odgovarajueg pravnog dobra ne moe postii nekim blaim sredstvom.

- Kazna kao sankcija kaznenog prava mora biti ULTIMA RATIO- posljednje sredstvo.

- Posljedica naela supsidijarnosti je zahtjev za dekriminalizacijom odreenih ponaanja: ako se neko pravno dobro moe dovoljno zatititi blaim sredstvima, valja ukinuti kazneno djelo kojim se titi to pravno dobro.

- To ukidanje moe biti potpuno ili ogranieno.

- Fragmentarni karakter kaznenog prava sastoji se u tome da se kaznenim pravom ne tite sva pravna dobra nego samo jedan njihov fragment, a i to ponekad samo od odreenih vrsta napada.

II. ODNOS KAZNENOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

1. Akcesornost kaznenog prava

- Akcesorni karakter kaznenog prava je prvi utvrdio Binding- prema njegovom shvaanju, norme koje oblikuju pravna dobra koja se tite u kaznenom pravu ne pripadaju kaznenom pravu, nego su mu zadane; kazneno pravo propisuje samo kazne za povrede tih dobara i na taj nain jaa norme iz drugih pravnih podruja.

- To je shvaanje samo djelomino osnovano to je vidljivo:

1) Kod blanketnih propisa- tj. u sluajevima kada se kazneni zakon u opisu kaznenog djela poziva na neki propis izvan kaznenog prava.

2) Kada kazneno pravo odreuje svoje pravno dobro na nain koji ne ovisi od njegove definicije u drugoj pravnoj grani.

3) Kada neka podruja kazneno pravo ureuje posve samostalno.

- Sve to dokazuje da kazneno pravo ima stanoviti stupanj autonomnosti.

2. Odnos kaznenog prava i ustavnog prava

- Ustav sadri odredbe isto kaznenopravne naravi koje u potpunosti obvezuju zakonodavca.

- Ustav odreuje najvanija pravna dobra koja trebaju i smiju biti predmet zatite putem kaznenog prava.

- Vei dio tih odredaba se odnosi na kazneno procesno pravo, no nemali broj se odnosi i na materjalno kazneno pravo,no jo je vei broj odredaba opeg karaktera koje jo vie veu kaznenog zakonodavca.Potekoe nastaju kad su i ustavna naela u koliziji.

- Za kazneno pravo je vana judikatura Ustavnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene ustavnosti zakona ili povodom ustavnih tubi.

Tako je istaknuto sljedee:

1) Pravo graana sprijeiti u bijegu osobu zateenu u izvrenju kaznenog djela ne predstavlja uhienje.

2) Nekadanji suci za prekraje nisu bili ovlateni izricatikazne zatvora i druge mjere jer nisu sudovi.

3) U presudi kojom se optuenik proglaava krivim zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva sud je duan navesti koja je pravila meunarodnog prava prekrio optuenik.

4) Ako je novi zakon istodobno povisio posebni minimum i snizio posebni maksimum, blai je stari zakon

5) Ukida se lanak 204 o pretpostavkama za kazneni progon zbog klevete i uvrede ako su ta kaznena djela poinjena na tetu najviih dravnih dunosnika.

6) Zabrana dvostrukog suenja ne odnosi se na sluaj kad je netko najprije osuen u inozemstvu,a onda u Republici Hrvatskoj.

3. Odnos kaznenog i graanskog prava

- Teorija o akcesornosti kaznenog prava ima prvenstveno u vidu odnos kaznenog spram graanskog prava.

- Kazneno pravo zaista titi neka pravna dobra koja pripadaju graanskom pravu i to vlasnitvo, imovinu i druga imovinska prava, kao to je zalono pravo.

- Kazneno pravo daje jau zatitu tim pravnim dobrima.

- Daljnja je veza graanskog i kaznenog prava u tome to poinjenjem mnogih kaznenih djela nastaje teta rtvi za koju poinitelj odgovara po pravilima graanskog prava.

- Bitna je razlika u tome to je odgovornost za tetu sankcija privatnog prava, dok kazne i druge kaznenopravne sankcije imaju javnopravni karakter.

- Iz razloga ekonominosti, mogue je ve u kaznenom postupku pored kaznenopravnog rjeiti i graanskopravni odnos.

- Tome slui institut imovinskopravnog zahtjeva oteenika.

- Odgovornost za tetu i kaznena odgovornost razlikuju se i po tome to je kaznena odgovornost potpuno utemeljena na naelu krivnje dok odgovornost za tetu moe biti i objektivna.

4. Odnos kaznenog i trgovakog prava i prava drutva

- Povezuju ih gospodarska kaznena djela koja obiljeavaju tete velikih razmjera, poseban status poinitelja kao nositelja poslovne djelatnosti i osebujan nain poinjenja.

- Gospodarska kaznena djela se mogu podvesti pod klasine imovinske delikte, a mogu se pojaviti i kao specifina kaznena djela vezana uz nastanak i prestanak trgovakog drutva, porezno, carinsko i devizno poslovanje i trinu utakmicu.

- Ona se ne mogu razumjeti bez poznavanja trgovakog prava, prava drutva i gospodarskog ivota uope.

- Posebno podruje na kojem je dolo do proimanja kaznenog prava i prava drutva jest odgovornost pravnih osoba za kaznena djela.

5. Odnos kaznenog i upravnog prava

- Tradicionalno je kazneno pravo vezano uz upravu utoliko to ono propisivanjem slubenikih kaznenih djela titi javnu slubu od napada iznutra, a propisivanjem nekih kaznenih djela i od napada izvana.

- Kazneno izvrno pravo je granino podruje izmeu kaznenog i upravnog prava.

- Do izrazitog proimanja ovih dviju pravnih grana dolazi kada kaznenopravna norma upuuje na upravnopravnu normu.

- U tim sluajevima je upravno pravo primarno jer ono odreuje opseg obveza, a kazneno pravo tek sekundarno jer se svodi na izricanje presuda- na taj nain je nastala ovisnost kaznenog prava od upravnog prava ili upravnopravna akcesornost kaznenog prava.

7. Odnos kaznenog i europskog prava

- Europsko pravo postoji na dvije razine: pravo koje nastaje u okviru Vijea Europe i Europske unije.

1. Od akata Vijea Europe za kazneno je pravo od osobitog znaenja Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s dodatnim protokolima. Potivanje tih prava osigurava i Europski sud za ljudska prava ija je judikatura od ogromnog znaenja za razvitak nacionalnih kaznenih prava.

2. Europska unija ne moe donositi nadnacionalne propise iz kaznenog prava, a nema ni vlastitu kaznenu vlast, iako ima mogunost izricanja upravnih sankcija za povredu kartelnog prava i razne prijevare na raun Europske unije, koje imaju prikriveni kazneni kazneni karakter pa se mogu smatrati kaznenim pravom u irem smislu.

- Europska unija ipak utjee na kazneno pravo drava lanica i to tako da im zabranjuje donositi propise koji su u suprotnosti s pravom zajednice, a s druge strane obvezuje drave lanice da svojim kaznenopravnim normama tite imovinu zajednice.

U tom je pogledu vaan Corpus iuris kaznenopravnih odredaba za zatitu financijskih interesa Europske unije i Zelena knjiga.

III. KRIMINALITET I ZNANOST O KRIMINALITETU

1. Kriminalitet kao drutvena pojava

- Kriminalitet je ukupnost kaznenih djela poinjenih u odreenom vremenskom razdoblju u nekoj zemlji ili skupini zemalja koje imaju neke zajednike crte.

- Da bi se mogao pratiti razvoj kriminala uvedena je kriminalna statistika, koja se djeli na:

1. Policijska statistika- sadri podatke o prijavljenim ili otkrivenim poiniteljima kaznenog djela. Slaba je strana to obuhvaa i djela za koja dravno odvjetnitvo nee pokrenuti kazneni postupak ili e sud donjeti oslobaajuu presudu, a ne obuhvaa kaznena djela za koja se progon pokree privatnom tubom.

2. Pravosudna statistika- obuhvaa broj optuenih ili presuenih predmeta, najee pak samo broj pravomono osuenih osoba. No otpadaju kaznena djela koja su zaista poinjena ali je sud donio oslobaajuu presudu jer nije dokazano da je optuenik poinio kazneno djelo ili odbijajuu presuduzbog zastare kaznenog progona ili iz drugih razloga.

- Velika je nevolja za obje vrste statistika postojanje tamnih brojki kriminaliteta tj. kaznenih djela koje nije nitko otkrio ili iz drugih razloga nisu prijavljeni policiji.

2. Kriminalitet u Hrvatskoj

- U Hrvatskoj podaci ukazuju na izraziti pad osuenih osoba nakon stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske.

- Po tome Hrvatska odstupa od opeg trenda porasta kriminaliteta u svijetu, a posebno u zemljama tranzicije to upuuje na poveanje tamne brojke kriminaliteta.

- Stopa kriminala u Hrvatskoj nije visoka.

- Struktura kriminaliteta: na prvom mjestu:

1. Imovinski delikti,

2. Kaznena djela protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa.

3. Kaznena djela protiv vrjednosti zatienih meunarodnim ugovorom.

3. Znanost o kriminalitetu

- Kriminalitetu se moe znanstveno pristupiti na razne naine pa je to razlog zato postoji vie znanstvenih disciplina koje se bave kriminalitetom.

- One se mogu podjeliti u dvije skupine:

- Kaznenopravna znanost koja je preteito normativna znanost i

- Kriminologija i njoj bliske empirijske znanosti.

3.1. Kaznenopravna znanost

- Kaznenopravna znanost znanstveno prouava kazneno pravo i to kako materjalno, tako i procesno i izvrno kazneno pravo.U kaznenopravne znanosti ulaze:

1) Kaznenopravna dogmatika ili teorija kaznenog prava- je znanost koja tumai i kritiki odreuje pojmove kaznenog zakona i sreuje ih u koherentni sustav.Njezina metoda se sastoji u generalizirajuoj apstrakciji, kojom se dobivaju obiljeja pojedinih kaznenih djela, a zatim i pozitivne i negativne pretpostavke zajednike svim kaznenim djelima. Glavna opasnost tog sustava je da se pojedini sluajevi rjeavaju ablonski, ne vodei rauna o njihovim specifinostima. Kaznenopravna dogmatika mogua je samo ako se ostvari uska povezanost teorije i prakse. Tako je Zlatari rekao Theoria sine praxi- rota sine axi, teorija bez prakse je kao kola bez osi, jer takva teprija gubi kontakt s realnou i potrebama ivota.

2) Kriminalna politika - trai odgovor na pitanje kako treba usmjeriti kazneno pravo da bi se najbolje osigurala zatita temeljnih drutvenih vrijednosti. Pri tome se vodi naelima ogranienja kaznenopravne represije, naelom razmjernosti, naelom krivnje i naelom humanosti. Kriminalna politika shvaena u irem smislu je "socijalna profilaksa" tj. kao ukupnost dravnih mjera kojima se eli suzbiti devijantno ponaanje. U uem smislu, kao znanstvena disciplina koja trai odgovor na pitanje kako treba usmjeriti kazneno pravo da bi se najbolje osigurala zatita temeljnih drutvenih vrijednosti.

3) Filozofija kaznenog prava- nastoji utvrditi jeli odreeno pozitivno kazneno pravo u skladu s viim vrjednostima koje se mogu shvatiti kao prirodne zadanosti drutvenog poretka ili vodee vrijednosti socijalne etike.

4) Povijest kaznenog prava- istrauje razvitak kaznenog prava, ali i kaznenopravne dogmatike, kriminalne politike i filozofije kaznenog prava u prolosti.

5) Poredbeno kazneno pravo- je disciplina koja prouava slinosti i razlike izmeu najvanijih suvremenih kaznenopravnih sustava. Pri tome se u prvom redu usporeuju zakonodavstva, a onda i kaznenopravna znanost i sudska praksa raznih zemalja.

3.2. Kriminologija i njoj bliske discipline

- Kriminologija je znanost koja istrauje prirodne i socijalne injenice o deliktu, njegovim poiniteljikma i rtvama, kao i o kriminalitetu kao masovnoj i drutvenoj pojavi.

- Kriminologija je empirijska znanost nastala krajem 19 st. Koja je u svojem razvoju bila:

- Etioloka kriminologija- otkrivanje uzroka kriminaliteta i njegova kretanja,

- Dinamika kriminologija- individualni, socijalni i administrativni proces djela, te

- Kriminologija drutvene reakcije- dokaz da dravni represivni aparat raa

kriminalitet.

- Viktimologija istrauje ulogu rtve u nastanku kaznenog djela i rjeavanju sukoba proizalog iz njega.

- Penologija je znanost koja izuava funkcije kaznenopravnih sankcije, pravila njihovog izvrenja i metode koje se koriste u njihovoj primjeni. Prije se ta disciplina nazivala "penitencijanom znanou" jer se njezin predmet ograniavao na izvrenje kazne zatvora, ali se to pokazalo preuskim pa se predmet penologije proirio i na izvravanje nezatvorskih kazni i sigurnosnih mjera.

-Kriminalistika je znanstvena disciplina koja sustavno istrauje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razrjeavanju pojava kaznenih djela, utvrivanju njihovih poinitelja, kao i u sprjeavanju tih pojava.

- Njezina tri glavna podruja su :

- kriminalistika tehnika- koja se sastoji u sustavnoj primjeni metoda prirodnih,

tehnikih i drugih znanosti u istraivanju kaznenog djela.

- kriminalistika taktika- primjena iskustva o najprikladnijem postupanju pri

istraivanju kaznenih djela

- posebna taktika ili metodika- koja predstavlja primjenu odreenih iskustava u

istraivanju pojedinih vrsta kaznenog djela.

- Sudska ili forenzika medicina kao dio medicinske znanosti obrauje medicinske pojave od kojih ovisi primjena pravnih propisa. Ona utvruje uinke radnji kojima se ostvaruju obiljeja kaznenog djela na ljudsko tijelo (vrijeme i uzrok smrti, teina tjelesnih ozljeda i sl.).

- Sudska ili forenzika psihijatrija je primjenjena psihijatrija za sudske svrhe. Njezin predmet su psihiki poremeaji osoba koje se sukobljavaju s prvom. Za kazneno pravo je od osobite vanosti dio koji se bavi psihikim poremeajima koji utjeu na ubrojivost te ovisnost od alkohola i droge.

IV. POVIJEST KAZNENOG PRAVA

I KAZNENOPRAVNE ZNANOSTI

1. Prvobitno drutvo i antiko doba

- U prvobitnom drutvu kazneno pravo postoji samo kao obiajno.

- To je razdoblje privatne pravde i krvne osvete.

- Nije se pitalo dali je poinitelj postupao s namjerom ili nehajem.

- Ogranienju krvne osvete posluio je sustav kompozicije ili otkupnine koja zapravo znai simbolizaciju osvete jer na mjesto ubojstva pripadnika skupine stupa obeteenje kao oblik zadovoljtvine za poinjenje zloina.

- Iz tog razdoblja najpoznatiji je Hamurabijev zakonik u kojem je prvi put izriito propisano talionsko naelo.

- U staroj Grkoj kazneno je pravo postupno prelazilo u dravne ruke, o emu svjedoe Drakonovi zakoni iz 620 god.p.n.e. poznato po svojoj strogosti iako ih je Solon kasnije ublaio. Platon je zato iznio ideje koje se jo citiraju opredjeljujui se za specijalnu i generalnu svrhu kanjavanja.

- Rimsko kaznenopravna povijest se djeli u vie razdoblja:

1. Kraljevstvo: talionsko naelo uz mogunost nagodbe, ali kralj preuzima vlast kad je

u pitanju javni delikt.

2. Republika: Zakonik XII ploa, smrtna i novana kazna.

3. Principat: smrtna kazna, muenja, prisilni rad, protjerivanja, kazna slui

prvenstveno zastraivanju.

2. Srednji vijek

- Poetak srednjeg vijeka obiljeava prerastanje privatne u javnu pravdu.

- Znaajne su: Lex Barbaorum, kapitularije, ogledala ili zrcala i radovi glosatora i postglosatora.

- Najpoznatiji je zakonik Karla V- Constitutio Criminalis Carolina koji je izmeu ostalog sadravao salvatornu klauzulu prema kojoj su se partikularna prava mogla primjenjivati ako su se odnosila na pitanja koja nisu bila ureena u Zakoniku.

- Srednjevjekovno kazneno pravo poznato je i po svojoj arbitrarnosti, osobito strogim kaznama koje su se odnosile na tjelesno ozljeivanje i javno poniavanje, protjerivanje te oduzimanje slobode uz prisilan rad.

- na kazneno pravo u tom razdoblju je utjecalo i kanonsko kazneno pravo. To je pravo katolike crkve skupljeno u zbirci Corpus Iuris Canonici.

3. Doba prosvjetiteljstva

- Prosvjetiteljstvo je dominantan duhovni pokret u Europskim zemljama u 18 st.

- Najznaajniji je Montesquieu koji je utemeljio i danas aktualnu teoriju o trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku.

- U svom djelu "O duhu zakona" zahtjeva ogranienje sudake samovolje pa se smatra prvim zagovornikom naela zakonitosti.

- Rousseau je isticao teoriju drutvenog ugovora koja je itekako utjecala na teoriju kaznenog prava.

- Voltaire trai vjersku toleranciju, humanizaciju kazni, napada inkvizicijski postupak i torturu, a bio je i otar kritiar pravosudnih zabluda svoga doba.

- Beccarievo djelo " O zloinima i kaznama" predstavlja kriminalnopolitiki manifest.

- Beccarie je zanemario subjektivnu komponentu kaznenog prava te istie da zakone smije donositi samo zakonodavac, dok je sudbena vlast vezana uz zakone.

- Bio je na elu radne skupine kojaa je pripremala toskanski Kazneni zakonik od 1786 g.

- Nakon Francuske revolucije u novom Kaznenom zakoniku od 1791 je naelo zakonitosti sprovedeno do te mjere da je prihvaen sustav apsolutno odreenih kazni, ime su eljeli otkloniti zlouporabe prilikom sudskog odmjeravanja kazne.

4. Kazneno zakonodavstvo 19. st.

- Za vrijeme Napoleona Francuska je dobila pored Graanskog zakona i dva temeljna zakona iz podruja kaznenog prava: Zakonik o kaznenom postupku od 1808 i Kazneni Zakonik od 1810 g.

- Kazneni zakon iz 1810 utemeljen je na naelima utilitarizma te ideja filozofa Jeremya Benthama, posebno njegovog stajalita da kazna mora biti takva da poinitelj ima vie interesa da se suzdri nego da poini kazneno djelo- primat generalne prevencije.

- Zadrano je naelo zakonitosti i jednakosti sviju pred zakonom.

- Nacrt za Kazneni zakonik Kraljevine Bavarske od 1813 izradio je Anselm von Feuerbach.

- On je zastupao teoriju psiholoke prisile prema kojoj zakon svojom prijetnjom kazne vri psihiku prisilu na potencijalne poinitelje da se suzdre od poinjenja kaznenog djela.

- Feuerbach polazi od racionalistikog shvaanja da e u borbi motiva tenja da se izbjegne kazna nadvladati poriv da se poini kazneno djelo.

- Time je postavljena teza o generalnoj prevenciji zastraivanjem kao svrsi kanjavanja.

- Da bi zakon to ostvario mora jasno i precizno propisati kaznena djela i kazne.

- Tako je Feuerbach doao do naela zakonitosti davii mu ujedno latinski oblik- NULLUM CRIMEN, NULLA POENA SINE LEGE.

V. KOLE KAZNENOG PRAVA

1. Klasina kola

- Na elu joj je Karl Binding.

- Utilitarizam Benthama i Beccarija naglaava drutvenu zatitu kao temeljnu funkciju kaznenog prava i primatu prevencije nad represijom.

- Feuerbach se zalagao za generalno-preventivnu usmjerenost i etiki utemeljenu koncepciju kaznenog prava nastalu pod utjecajem Kanta i Hegela.

- Zajednike vrijednosti su: naelo zakonitosti kao jamstvo pravne sigurnosti graana.

- Monistiki sustav sankcija,

- proporcionalnost kazne koja mora odgovarati teini djela i stupnju krivnje,te

- individualizacija kazne ali u ogranienom obliku.

- Predbacuje joj se da je kaznenopravnu znanost svela na algebru.

2. Talijanska pozitivistika kola

- Pozitivizam je filozofski pravac koji cjelokupnu spoznaju svodi na otkrivanje empirijski provjerljivih zakonitosti meu pojavama, a sve vrjednosne sudove i normativne iskaze preputa "metafizici" ili "poeziji".

-Cesare Lombroso je doao do zakljuka da je zloin manifestacija atavizma, tj. uroenih anomalija nasljeenih od dalekih predaka.

- Njegove teze je preuzeo Enrico Ferri- uzroci zloina nisu samo antropoloki ili individualni nego i fiziki ili kozmo-telurijski i socijalni.

- Da bi se suzbio kriminalitet, drutvo treba reagirati mjerama koje zamjenjuju kaznu, tek kad one zakau stupaju na scenu sankcije kaznenog prava koje nisu kazne nego mjere drutvene obrane.

- Razlikuje se pet tipova zloinaca:

1. Duevno bolesni delikventi- treba ih smjestiti u posebne zavode,

2. Roeni zloinci- doivotna deportacija ili oduzimanje slobode na neodreeno vrijeme.

3. Delikventi iz navike- treba ih izjednaiti sa sluajnim, a ako su povratnici s roenim zloincima.

4. Delikventi iz strasti- naknada tete, a u teim sluajevima treba ih tretirati kao sluajne delikvente.

5. Sluajni delikventi- naknada tete u lakim sluajevima, a u teim internacija u poljoprivredne kolonije sa blaim reimom na neodreeno vrijeme.

- Odgovornost nijednog od tih zloinaca se ne moe temeljiti na slobodnoj volji, nego je mogua samo socijalna odgovornost:

"Kojim me pravom kanjava za radnju od koje se nisam mogao suzdrati"

"Jedino zato to se ni ja nemogu suzdrati da te kaznim ako elim obraniti pravo i drutvo"

- Raffaele Garofalo oznaio je tako shvaeni temelj odgovornosti kao opasno stanje (pericolosita, temibilita) i taj pojam je postao klju za razumjevanje svake pozitivistike doktrine.

3. Socioloka kola

- Franz von Liszt, Adolph Prins i G.A.van Hamel osnivai su meunarodne kriminalistike udruge koja je 1924 prerasla u Meunarodnu udrugu za kazneno pravo.

- List vidi bit zloina u njegovom antisocijalnom karakteru,a bit delikventa u njegovom antisocijalnom duhu.

- Zloin smatra posljedicom drutvenih i individualnih imbenika, pa smatra da kazna mora ii za time da delikventa prilagodi drutvu, da ga reintegrira.

- Temeljna svrha kazne je stoga specijalna prevencija- kazna mora biti prilagoena posebnom karakteru delikventa.

- Kvalifikacija delikvenata ovisi o uzrocima nastanka zloina:

- Prigodni delikventi- dovoljna je kazna kao lekcija,

- Popravljivi kronini delikventi- zatvorska kazna sa svrhom preodgoja,

- Nepopravljivi kronini delikventi- kazna zatvora u neodreenom trajanju.

- Prema Listovoj uzreici kazneni je zakon magna charta zloinaca.

4. Nova drutvena obrana

- Fillipo Gramatica smatra da poinitelj kao subjekt treba biti u sreditu panje te postavlja tri temeljna zahtjeva za reformu kaznenog prava:

- kaznenu odgovornost utemeljenu na djelu treba zamjeniti "antisocijalnou"

utemeljenu na subjektivnosti poinitelja.

- na mjesto kaznenog djela treba stupiti "indicija antisocijalnosti",

- kaznu kao sankciju srazmjernu kaznenom djelu treba zamjeniti "mjerama drutvene

obrane".

- Marc Ancel je izdao djelo pod naslovom "Nova drutvena obrana" koja je bila manje ekstremna od Gramaticove.

- Prema njemu zadaa kaznenog prava nije uspostava apsolutne pravde, nego primjena takvih sankcija koje e osigurati reintegraciju ili resocijalizaciju poinitelja.

- Zahtjev za dejuridizacijom tj. za ograniavanjem preuzetnosti kaznenopravne dogmatike, za koju je bolje da pitanja odgovornosti i reakcije na kriminalitet prepusti kriminologiji.

- Takoer zalae se za funkcionalnu unifikaciju, tj. bez obzira na to kako e se zvati, sve sankcije trebaju sluiti istom cilju, a to znai tretmanu poinitelja, a ne represiji.

- Izvrenje pojedinih sankcija treba se temeljiti na produbljenom istraivanju poiniteljeve linosti koje treba provesti tim strunjaka.

- Izvrenje svih sankcija mora biti u znaku pedagogije odgovornosti tj. mora biti usmjereno na razvijanje unutarnjeg osjeaja odgovornosti koji postoji kod svakog ovijeka, pa i delikventa.

- U biti nova drutvena obrana zagovara monistiki sustav u kojem su sve kaznenopravne sankcije utemeljene na opasnom stanju, a ne na krivnji poinitelja, a time i terapeutsko kazneno pravo ili iskljuivo specijalnopreventivno orjentirano kazneno pravo.

5. Neoklasina kola

- Pod neoklasinom kolom podrazumjeva se ukupnost shvaanja o ulozi i zadai kaznenog prava koje je prevladalo u 20. st.

- Kazneno pravo je utemeljeno na krivnji- uvijek se kanjava samo poinitelj koji je kriv i u skladu sa stupnjem svoje krivnje.

- Kazneno pravo je utemeljeno na djelu, a ne na poinitelju- kazna se poinitelju izrie zato to je poinio kazneno djelo, a ne zato to je njegova linost deformirana ili jer je asocijalan ili je na pogrean nain vodio ivot.

- Opasno stanje nije temelj kazne, ali je temelj sigurnosnih mjera.

- Usvojen je i dualistiki sustav sankcija te je na taj nain prihvaen i doprinos pozitivistiko orjentirane kaznenopravne znanosti.

- Uzima se u obzir i linost poinitelja kako bi se to bolje ostvarila i specijalna prevencija.

VI. POVIJEST HRVATSKOG KAZNENOG PRAVA

1. Povijest hrvatskog kaznenog prava do nastanka Republike Hrvatske

- Hrvatsko kazneno pravo srednjeg vijeka bilo je preteno obiajno.

- Pisani izvori su Vinodolski zakon i Korulanski statut.

- U tadanjoj Hrvatskoj i Slavoniji primjenjivalo se ugarsko-hrvatsko obiajno pravo koje je bilo kodificirano u Tripartitu Stjepana Verbczya.

- Dravni sabor donosio je i zakone koji su sabrani u zborniku Corpus iuris Hungarici.

- Od 1852 bio je na snazi austrijski Kazneni zakon o zloinima, prijestupcima i prekrajima u kojem se osjeao utjecaj francuskog Kaznenog zakonika iz 1810 god.

- Mjenjan je i nadopunjavan zakonima hrvatskog Sabora te je uveden uvjetni otpust, ukinuti su okovi, ureene su posljedice kaznenih osuda i kazni i uvedena je uvjetna osuda.

- Marijan Derenin je pokuao donjeti hrvatski kazneni zakon "Osnova novog Kaznenog zakona o zloinstvih i prestupcih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju 1879".

- Kraljevina Jugoslavija je donjela 27. sijenja 1929. cjeloviti Krivini zakonik koji je stupio na snagu 1. sijenja 1930 godine.

- 1947 doneen je Krivini zakonik- Opi dio koji je stupio na snagu 12. veljae 1948. koji je bio pod jakim utjecajem sovjetskog kaznenog prava- doputena je analogija, pokuaj je u naelu bio izjednaen s dovrenim djelom, a pripremne radnje su bile kanjive kod svih teih kaznenih djela.

- Nakon raskida sa Sovjetskim Savezom donjet je Krivini zakonik koji je stupio na snagu 1. srpnja 1951- njegova strogost se oituje u razmjerno estom propisivanju smrtne kazne i iroke definicije politikih kaznenih djela.

- Republike i autonomne pokrajine dobile su ovlasti urediti vei dio posebnog djela, a opi dio samo u neznatnoj mjeri.

- 1976 je doneen Krivini zakon SFRJ, a u Hrvatskoj Krivini zakon SR Hrvatske, koji su istodobno stupili na snagu 1. srpnja 1977.

2. Razvitak kaznenog prava u Republici Hrvatskoj

- Donoenjem Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990 ukinuta je smrtna kazna.

- Druge vane izmjene donio je zakon o izmjenama i dopunama Krivinog zakona SR Hrvatske od 22. veljae 1991 kojim je unjeta nova glava XX. Krivina djela protiv Republike Hrvatske.

- 8.listopada 1991 odlueno je da e se preuzeti bive jugoslavensko kazneno pravo uz najnunije izmjene.

- To je uinjeno Zakonom o preuzimanju Krivinog zakona SFRJ od 26. lipnja 1991 koji je kasnije novelom od 22. prosinca 1992 preimenovan u Osnovni krivini zakon Republike Hrvatske.

- 22. veljae 1992 promjenjen je njegov naziv u Krivini zakon Republike Hrvtaske.

- Oba hrvatska krivina zakona izmjenjena su novelama od 29. oujka 1996- izmjene su se odnosile na posebni dio.

- Vlada je konani prijedlog predala Saboru 19. lipnja 1997. i taj prijedlog je usvojen 19.rujne 1997 te je taj Kazneni zakon stupio na snagu 1. sijenja 1998 godine.

- Instituti opeg djela nisu bitno mjenjani, ali je bilo znaajnih novosti na podruju sustava sankcija i propisanih kazni.

- Noveliran je:

- Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 14. prosinca 2000

- otklonjeni su neki nedostaci u opem djelu.

- Zakon o izmjeni Kaznenog zakona od 24. svibnja 2001

- obuhvatio je samo protuzakonito prebacivanje osoba preko granica

- Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003

- trebala je stupiti na snagu ali ju je Ustavni sud RH u cijelosti ukinuo.

- Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela od 11. rujna 2003.

3. Hrvatska kaznenopravna znanost

- Josip ilovi, Stanko Frank i Bogdan Zlatari.

- U novije vrijeme znaajnu ulogu u razvoju hrvatske kaznenopravne znanosti ima Hrvatsko udruenje za kaznene znanosti i praksu osnovano 1991, koje okuplja pravnike koji se bave kaznenom znanou i praksom te srodnim disciplinama radi unapreivanja i razvijanja kaznenog prava, znanosti i prakse, suradnje s nadlenim dravnim tjelima, domaim i inozemnim strunim organizacijama te izdavanja znanstvenih i strunih publikacija.

- Udruga je kolektivni lan Meunarodne udruge za kazneno pravo (AIDP).

VII. KAZNENO, STEGOVNO I PREKRAJNO PRAVO

- Kanjiva djela su, pored ponaanja koja podljeu kanjavaju sankcijama kaznenog prava, prekrajna djela i stegovna djela.

1. Stegovna djela

- Stegovna djela ili disciplinske krivice predstavljaju povredu pravila o ponaanju vezana uz obavljanje nekog posla ili dunosti.

- Ona se najee ine u obavljanju neke javne slube i opisana su u zakonu koji se odnosi na tu slubu.

- Stegovne kazne su obino ukor, novana kazna i razrjeenje od dunosti ili prestanak rada ili gubitak statusa.

- Posebnu teinu ima vojniki pritvor, propisan Zakonom o slubi u oruanim snagama Republike Hrvatske, koji se, za lake krenje vojne stege (stegovnu pogreku) moe izrei u trajanju do 15 dana, a za tee krenje vojne stege (stegovni prijestup) i u trajanju od 30 dana.

- Mogue je da radnja bude kazneno i stegovno djelo i da poinitelj bude dva puta kanjen.

- U tom se sluaju stegovna kazna ne moe uraunati u kaznu koju je izrekao sud.

- Obino se zastara stegovnog progona ravna prema zastari kaznenog progona.

- Kazneni zakon predvia u dva navrata i pretvaranje kaznenog djela u stegovno, ime je razlika izmeu kaznenog i stegovnog djela u tim sluajevima relativizirana.

- Posebna vrsta stegovnih djela su povreda procesne stege u kaznenom, graanskom, prekrajnom ili upravnom postupku za koje sud moe izrei kaznu.

- Te kazne se ne smatraju kaznama kao sankcijama kaznenog prava jer nisu reakcija na povredu nekog pravnog dobra, nego samo osiguravaju redoviti tijek sudskog ili upravnog postupka i ne izraavaju osobni prijekor svojstven kaznama za kazneno djelo.

2. Prekraji

- Prema jednom shvaanju, postoje posebna kanjiva djela koja imaju niz dodirnih toaka sa kaznenim djelima, ali se ne smatraju kaznenim djelima u uem smislu- one pripadaju upravnom pravu i to njegovom djelu koji se zove upravno kazneno pravo.

- Razlikuju se od kaznenih djela prvenstveno po tome to ih ne izriu sudovi, nego iskljuivo upravni organi i to kako u prvom, tako i u drugom stupnju.

- Nasuprot tome postoje neki pravni sustavi koji takve kanjive radnje nazivaju prekrajima.

- Takvi prekraji nisu kaznena djela i nisu propisana u kaznenom zakonu pa ih treba razlikovati od prekraja (contraventiones) kao tipa kaznenog djela u klasinoj Francuskoj trodiobi kaznenih djela.

- Oni su propisani u posebnom zakonu ali se mogu propisivati i podzakonskim aktima.

- Vrlo je slino rjeenje usvojeno i u hrvatskom pravu, gdje su prekraji ureeni posebnim Zakonom o prekrajima od 11. srpnja 2002.

- Prekraji su u hrvatskom pravnom sustavu dio kaznenog prava u irem smislu.

- Razlika izmeu prekraja i kaznenih djela je u osnovi kvalitativne naravi.

- U kaznenopravnoj literaturi je bilo pokuaja da se utvrdi kvalitativna razlika, od kojih je najpoznatiji onaj prema kojem su prekraji samo izraz neposlunosti prema naredbama vlasti i stoga etiki bezbojni, dok su kaznena djela povrede pravnih dobara koje povlae za sobom negativni etiki vrijednosni sud, ali je teko zanjekati da i prekraji predstavljaju povredu pravnih dobara i da povlae negativan socijalno-etiki sud.

- 4. svibnja 1995 donjet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekrajima kojim su osnovani prekrajni sudovi kao tjela dravne vlasti koja sudbenu vlast obavlja samostalno i neovisno kao posebni sudovi za pravno podruje prekrajnog kanjavanja i drugih prekrajnih sankcija.

- Na taj nain opravdano je izricanje kazni zatvora za prekraje i neki drugi zahvati u slobode graana u prekrajnom postupku te je jasno utvrena teza o prekrajnom pravu kao djelu kaznenog prava u irem smislu.

2.2. Temeljne crte novog Zakona o prekrajima

- Novi zakon o prekrajima stupio je na snagu 1. listopada 2002 god.

- Sadri: Materjalnopravne odredbe i postupovne odredbe.

- Materjalnopravne odredbe: koje se odnose na pretpostavke kanjivosti a koje se oslanjaju na odgovarajue odredbe Kaznenog zakona. To su odredbe o naelu zakonitosti, prostornom vaenju, nainu, vremenu i mjestu poinjenja, razlozima iskljuenja protupravnosti, pokuaju, sudionitvu, krivnji i odgovornosti pravnih osoba.

- Prekrajne sankcije: su kazne: novana i zatvor(3-30 dana a iznimno i 60 dana),

- globe,

- mjere upozorenja,

- zatitne mjere i

- odgojne mjere.

- Kazne zatvora moe izricati samo prekrajni sud, a ostale moe izricati i upravna tjela ali samo u prvom stupnju.

- Zakon o prekrajima nema poseban dio.

- Opisi pojedinih prekraja rasuti su po brojnim zakonima i drugim propisima.

- Cvitanovi ih je svrstao u 9 skupina:pravo vlasnitva, radni odnos, graanskopravni i obiteljski odnosi, gospodarske proizvodne djelatnosti, gospodarske uslune djelatnosti, trgovina, ustanove, financijsko poslovanje, ustrojstvo vlasti.

2.3. Kazneno djelo i prekraj poinjen jednom radnjom

- Bliskost kaznenog i prekrajnog prava oituje se i u tome to se istom radnjom mogu ostvariti obiljeje kaznenog djela i prekraja.

- Ako je u takvom sluaju poinitelj u kaznenom postupku pravomono proglaen krivim za kazneno djelo, ne moe vie biti kanjen u prekrajnom postupku.

- Prethodna osuda za prekraj ne iskljuuje kasniju osudu za kazneno djelo. U tom se sluaju kazna zatvora, novana kazna ili globa za prekraj uraunava u kaznu za kazneno djelo ako opis tog djela odgovara prekraju prekraju zbog kojeg je izreena kazna.

- Pod istim e se uvjetima zatitne mjere uraunati u sigurnosne mjere.

2.4. Privredni prijestupi

- U hrvatskom pravnom sustavu postojali su donedavno i privredni prijestupi kao posebna vrsta kanjivih djela.

- Ona su uvedena u jugoslavensko pravo 1954 godine, a poblie su bili razraeni u Zakonu o privrednim prijestupima od 1977.

- Predviali su paralelnu odgovornost pravnih osoba i odgovornih osoba u njima kao fizikih osoba, pa su ponekad isticani i kao zanjimljiv eksperiment kojim se na mala vrata uvodila kaznena odgovornost pravnih osoba.

- Sankcije su bile novana kazna, uvjetna osuda i zatitne mjere.

- Privredni su prijestupi ukinuti Zakonom o prekrajima od 2002 koji je propisao da se privredni prijestupi prema propisima koji su vrijedili na dan stupanja na snagu tog Zakona smatraju prekrajima u smislu tog Zakona.

DRUGI DIO

KAZNENI ZAKON

I. GLAVNO I SPOREDNO KAZNENO ZAKONODAVSTVO- Hrvatsko kazneno pravo utemeljeno je na kaznenom zakonu. Pod kaznenim zakonom ili kaznenim zakonodavstvom ne misli se samo na Kazneni zakon od 19. rujna 1997., ve obuhvaa i Zakon o sudovima za mlade, jer kako navodi KZ u lanku 89. stavku 2.: kaznenopravno zakonodavstvo RH su kaznenopravne odredbe sadrane u ovom Zakoniku i drugim zakonima RH. - Iz ovog slijedi da je Kazneni zakon samo djelomina kodifikacija kp-a.

- Prema tome glavno kazneno zakonodavstvo RH su:

- Kazneni zakon

- Zakon o sudovima za mlade.

- Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela- Posebno ili sporedno kazneno zakonodavstvo ine zakoni koji predviaju kao kaznena djela ponaanja kojima se kre odreene odredbe tih zakona pa je sadrajna veza s posebnim zakonom glavni razlog zato te odredbe nisu unijete u KZ.

- Ponekad su ta kaznena djela u tim zakonima oblikovana kao blanketna kaznena djela (predviaju samo kaznu i moda neka obiljeja kaznenog djela, dok su ostala obiljeja kaznenog djela opisana u nekoj drugoj odredbi tog zakona na koju upuuje kaznenopravna norma). Odredbe sporednog zakonodavstva, u pravilu, su izjednaene s odredbama posebnog dijela KZ-a.

- Hrvatski KZ poput svih modernih kaznenih zakona dijeli se na:

1.) Opi dio (l. 1.-89.) sadri odredbe o pretpostavkama kanjivosti i kaznenopravnih sankcija koje su zajednike svim kaznenim djelima.

2.) Posebni dio (l. 90.-388.) opisana su pojedina kaznena djela i predviene su kazne koje se mogu izrei njihovim poiniteljima.II. NAELO ZAKONITOSTI- Naelo zakonitosti obino se izraava: nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege (nema kaznenog djela bez zakona, nema kazne bez zakona).

- To znai da se kaznena djela i kaznenopravne sankcije moraju propisati zakonom, te se pomou njega ostvaruje garantivna funkcija kaznenog zakona, odnosno drava jami da kaznenopravno kanjavanje nee ovisiti od samovolje sudova, nego e biti propisano zakonima koje donosi demokratski izabrani parlament.

- Putem naela zakonitosti potruje se naelo trodiobe vlasti jer o tome to treba biti kanjivo ne odluuje sudbena, nego zakonodavna vlast i ujedno se graanima jami pravna sigurnost jer se svakome omoguuje da znade to je zabranjeno i kakvoj se sankciji izlae prekri li tu zabranu.

- Naelo zakonitosti nastalo je kao reakcija na pravnu nesigurnost i samovolju u odreivanju kaznenih djela i kazni prema njihovim poiniteljima.

- Za ovo naelo zakonitosti zalagali su se prosvijetitelji, a pod utjecajem njihovih ideja Cesare Beccaria je 1764. istakao vanost vezanosti sudbene vlasti na zakone, naelo je prvi puta izraeno 1776. u ustavima sjevrnoamerikih drava, potom u francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789., a onda i u svim najvanijim kaznenim zakonicima 19. stoljea. Kao izraz liberalizma zanijekali su ga totalitaristiki reimi 20. stoljea.

- U suvremenom kp-u sporno je za koju vrstu kanjivih ponaanja mora, a za koju ne mora biti provedeno naelo zakonitosti.

- Na KZ ne poznaje vie vrsta kaznenih djela (kao npr. francuski KZ koji poznaje kaznena djela zloina I prijestupa dok se prekraji mogu propisivati I podzakonskim propisima., ali se taj pojam moe shvatiti u uem smislu (djela predviena KZ-om i ona koja su tako nazvana u drugim zakonima) i irem smislu (obuhvaa pojam kaznenih djela u uem smislu, te gospodarske prijestupe i prekraje); hrvatski zakonodavac je kaznena djela shvatio u uem smislu.

- Naelo zakonitosti se odnosi na sve kaznenopravne sankcije (kazne i sigurnosne mjere). Naelo zakonitosti sadri etri pojedinana naela ili zahtjeva koji predstvaljaju njegovu konkretizaciju:

- nullum crimen sine lege scripta naelo da zakon mora biti pisan

- nullum crimen sine lege stricta naelo zabrane analogije

- nullum crimen sine lege certa naelo odreenosti zakonskih opisa

-nullum crimen sine lege praevia zabrana povratnog (retroaktivnog) djelovanja

kaznenog zakona2. Naelo da zakon mora biti pisan

- Kaznena djela i kaznenopravne sankcije mogu se propisivati samo pisanim zakonom. Sa zakonom su, u tom pogledu, izjednaene uredbe sa zakonskom snagom (na temelju lanka 101. stavka 1. Ustava) koje donosi Predsjednik Republike.

- Kod blanketnih kaznenih djela dovoljno je da je zakonom propisana samo sankcija, dok se norma na koju upuuje kazneni zakon moe nalaziti i u propisima nieg ranga.

- Zahtjev da zakon mora biti pisan znai da se kaznena djela i kaznene sankcije ne smiju temeljiti na obiajnom pravu, ali to ne znai da obiaj ne moe biti izvor kaznenog prava kada se ne radi o stvaranju novih kaznenih djela ili pootravanju postojeih, nego o iskljuenju ili ogranienju kanjivosti.

- Tako se razlozi iskljuenja protupravnosti mogu temeljiti i na obiajnom pravu kao to je sluaj kod pristanka oteenika ili prava roditelja na kanjavanje male djece.

- Obiajnim pravom se mogu i ukidati kaznena djela- desuetudo.

- Potekoe nastaju kad sudska praksa kreira pravo, naroito u vezi s pojmovima i institutima kaznenog prava koji nisu ureeni u zakonu. Stalna sudska praksa nema rang obiajnog prava, stoga je sudac duan suditi po zakonu, a ne prema stalnoj sudskoj praksi.

- Meunarodno pravo propisuje kaznena djela putem meunarodnih ugovora koji moraju biti potvreni u Hrvatskom dravnom saboru ime postaju i hrvatski pisani zakoni.

3. Zabrana analogije

3.1. Pojam i vrste zabranjene analogije

- Zabrana abnalogije znai da je zabranjeno stvarati nova kaznena djela i pootravati postojea na temelju slinosti s postojeim. Analogija je uvijek popunjavanje neke praznine u zakonu.

- Neodluno je jeli praznina primarna (postoji li ve od donoenja zakona) ili samo sekundarna (nastala nakon donoenja zakona zbog izmjenjenih okolnosti).

- Postoje dvije vrste zabranjene analogije:

- Pravna analogija (analogia iuris) sastoji se u popunjavanju praznine pozivanjem na norme izvedene iz vie propisa ili na opa naela; takva analogija na tetu poinitelja skoro se i ne susree

- Zakonska analogija (analogia legis) sastoji se u primjeni pojedinane norme na sluaj za koji ta norma nije pedviena na temelju njegove slinosti sa sluajevima za koje je norma predviena; ova analogija je poznata u praksi

- Zabrana analogije odnosi se i na analognu primjenu odredba opeg dijela o pretpostavkama kanjivosti koje idu na teret poinitelja, te analogiji kaznenopravne sankcije (zabranjeno je izricanje kaznenopravnih sankcija koje nisu predviene u zakonu kao i njihovo proirivanje analognom primjenom).

3.2. Analogija unutar zakona

- Ipak nije svaka analogija zabranjena, doputena je:

- analogija unutar zakona (analogia intra legem) kada zakon sluei se kazuistikom metodom, tj. nabrajajui konkretne pojedinane oblike radnje poinjenja, eli unaprijed izbjei praznine uvoenjem generalnih klauza (kao to su ili na drugi nain, ili uope nesavjesno postupa, ili poini neko drugo nasilje i tome slino).Smatraju se prihvatljivima uz uvjet da sluajevi obuhvaeni u njima budu jednako vrijedni prethodnim, pojedinim sluajevima i da zajedno s njim ine ustaljeni tip kaznenog djela.

- analogija u korist poinitelja (analogia in bonam partem) - naelno doputena, za razliku od analogije na tetu poinitelja (analogia in malam partem), ipak neki autori smatraju i takvu analogiju zabranjenom, jer ona slabi zatitnu funkciju KZ-a. Uvijek je zabranjena kada je zakonodavac neko pitanje uredio potpuno jer u tomsluaju niti ne postoji pravna praznina.

- Analogija je doputena i glede razloga iskljuenja protupravnosti jer i oni djeluju u korist poinitelja.

4. Naelo odreenosti kaznenog zakona- Ovaj zahtjev proizlazi iz naela trodiobe vlasti: ako su opisi kaznenih djela neodreeni, sudac je zapravo taj koji odluuje o tome to je kanjivo pa sudbena vlast stupa na mjesto zakonodavne.

- Od svih aspekata naela zakonitosti ovaj se i u modernom kaznenom pravu najvie kri pa je s kriminalnopolitike strane i najvaniji.

- Tekoe se obino ne javljaju kod deskriptivnih pojmova, ve kod normativnih pojmova.

- Normativni pojmovi se smiju uporabiti samo ako je cjelokupan propis u kome su sadrani dovoljno odreen odnosno ako se iz njega moe vidjeti kakav se cilj njime eli postii.

- Zahtjev odreenosti odnosi se i na kaznenopravne sankcije- prihvaen je sustav relativno odreenih kazniprema kome zakon za svako kazneno djelo predvia vrstu kazne i njenu najmanju i najveu mjeru a sucu preputa izbor vrste i mjere kazne.

5. Zabrana povratnog djelovanja kaznenog zakona

5.1. Zabrana povratnog djelovanja i obvezna primjena blaeg zakona

- Naelo zakonitosti u vremenskom aspektu izraava se kao zabrana povratnog (retroaktivnog) djelovanja kaznenog zakona, to znai da kaznena djela i kaznenopravne sankcije moraju biti propisane prije poinjenja djela (nema kaznenog djela bez prethodnog zakona).

- Zabranu povratnog djelovanja Ustav je za potrebe kaznenog prava propisao stroe nego za ostale pravne grane kod kojih doputa da pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

- Kada je u pitanju propisivanje kaznenih djela i kazni, iskljueno je povratno djelovanje stroeg pa i jednako strogog zakona, a doputeno je samo povratno djelovanje zakona koji je nakon poinjenog djela odredio blau kaznu.

- Polazei od ustavne odredbe (l.31. st.1.), KZ je propisao da se prema poinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo poinjeno, ali ako se nakon poinjenja kaznenog djela zakon jednput ili vie puta izmjeni, obvezno e se primjeniti zakon koji je blai za poinitelja.

- Tako je KZ proirio ustavnu odredbu: previdio je da se zakon nakon poinjenog kaznenog djela moe izmjeniti vie puta (Ustav o tome ne govori) i propisao je obveznu primjenu blaeg zakona (Ustav govori samo o blaoj kazni, a ne o blaem zakonu).

- esto se dogaa da izmeu poinjenja kaznenog djela i donoenja presude protekne puno vremena, stoga su i ova pravila potrebna.

- Problem je osobito izraen u vremenu neposredno nakon donoenja ili noveliranja kaznenog zakona kad sudovi imaju velik broj nerjeenih predmeta koji se odnose na kaznena djela poinjena za vrijeme vaenja starog zakona, a ti sluajevi se moraju rijeiti za vrijeme vaenja novog zakona.

- Mogue je da se zakon izmjeni i nekoliko puta, tada e sud uzeti u razmatranje i tzv. meuzakonske ili interimne zakone, odnosno zakone koji u vrijeme poinjenja djela jo nisu bili na snazi, a u vrijeme donoenja presude vie nisu na snazi.

- Ako su zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja djela i zakon koji je na snazi u vrijeme donoenja presude jednako strogi, primijenit e se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je djelo poinjeno jer ni u tom sluaju novi zakon nije bali za poinitelja.

- Zabranjena je i povratna primjena svih kaznenopravnih sankcija, prijporno je da li naelo obuhvaa i zabranu povratnog djelovanja sigurnosnih mjera. Ipak sigurnosnu mjeru treba primijeniti povratno ako je ona blaa za poinitelja, jer sigurnosne mjere nemaju retributivnu funkciju.

- Radi pravilne primjene zabrane povratnog djelovanja valja precizno utvrditi vrijeme kada je neki zakon bio na snazi.

- Prema lanku 90. stavku 2. Ustava zakon stupa na snagu osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije drugaije odreeno iz opravdanih razloga. Zakonom se moe produljiti vrijeme izmeu njegova donoenja i stupanja na snagu (vacatio legis), to je est sluaj kod kaznenih zakona, primjerice hrvatski KZ donijet je 19.rujna 1997., a stupio je na snagu 1.sijenja 1988.(prema l.391.).

- Mora se tono odrediti i vrijeme poinjenja djela (l.26. KZ-a), zakon je prihvatio tzv. teoriju djelatnosti prema kojoj je mjerodavno vrijeme radnje, a ne vrijeme nastanka posljedice.

5.2. Naelo utvrenja blaeg zakona

- Da bi se mogla provesti zabrana povratnog djelovanja odnosno obveza primjene blaeg zakona, sud mora utvrditi koji je od dva ili vie zakona blai. Naela prilikom utvrivanje blaeg zakona su:

1) Naelo da usporeivanje mora biti konkretno tekstovi starog i novog zakona ne smiju se usporeivati apstraktno, ve konkretno, to znai da e se uzeti u razmatranje samo one odredbe starog i novog zakona koje se imaju primjenjivati na konkretni sluaj koji sud rjeava, a ne i one koje s tim sluajem ne stoje ni u kakvoj vezi. Blai je onaj zakon koji predvia blai kazneni okvir.

2) Naelo alternativiteta zahtjeva da se primjeni ili stari ili novi zakon, a ne (djelomino) stari i (djelomino) novi, to se opravdava okolnou da svaki zakon predstavalja organsko jedinstvo pa se odreena zakonska odredba ne smije istrgnuti iz cjeline kojoj pripada i uklopiti u neku drugu, njoj stranu.

Utvrivanje blaeg zakona u pojedinim tipinim situacijama:

a/ novi je zakon blai kad se odreeno ponaanje vie ne predvia kao kazneno djelo, ako je ukinut kvalificirani oblik kd sudit e se samo za temeljni oblik, ako je ukinut privilegirani oblik stari zakon je bali

b/ novi zakon moe biti blai i kad opis kd i zaprijeena kazna ostanu nepromijenjeni, ali se izmjene odredbe opeg dijela koje se imaju primjeniti u konkretnom sluaju u prilog poinitelju npr. pravne pretpostavke kanjivosti.

c/ izmijene li se obiljeja kaznenog djela, valja najprije ocijeniti je li na taj nain ouvan kontnuitet tipa neprava, odnosno radi li se jo uope o istom kaznenom djelu. Kontinuitet e postojati kad su oba propisa usmjerena na zatitu istog pravnog dobra i kad inkriminiraju isti nain napda na to dobro. Ako takvog kontinuiteta nema izmjenu treba izjednaiti sa ukidanjem kaznenog djela; u tom sluaju se stari zakon ne moe primjeniti jer vie nije na snazi, a novi jer u vrijeme poinjenja djela jo nije bio na snazi.

d/ novi e kazneni zakon biti blai i kad predvia blai kazneni okvir, bilo da predvia

blai posebni maksimum i blai posebni minimum, bilo samo jedno od toga

e/ posebne tekoe nastaju ako je novi zakon istodobno snizio posebni minimum i

povisio posebni maksimum; est sluaj u novom KZ-u

f/ predvia li zakon za odreeno kd kaznu zatvora i / ili novanu kaznu pa usporedba

tih dviju vrsti kazne dovede do oprenih rezultata, blai je onaj zakon koji

predvia blau kaznu zatvora jer je to tea kazna

g/ ako je opis kd ostao nepromjenjen, ali se izmjenila norma na koju taj propis

upuuje, ocjena takve izmjene ovisit e o tome je li se njome htjelo odustati od

zatite pravnog dobra i naina te zatite predvienog u biu kd ili se kod te

zatite ostalo pa je nepravo ostalo nepromjenjeno

- Navedena pravila vrijede posebno i za banketna kaznena djela kod kojih e biti est sluaj da se izmijeni norma na koju upuuje kazneni propis.

5.4. Zabrana povratnog djelovanja i procesne norme

- Kada je rije o obveznoj primjeni blaeg zakona pod pojmom zakona ne misli se na isto procesne odredbe, takve odredbe se uvijek primjenjuju od asa stupanja na snagu, odnosno usprkos tome to nisu bile na snazi u vrijeme poinjenja djela.

- Posebno je prijeporno djeluju li povratno i promjene propisa o zastari pokretanja kaznenog postupka, kad bi uzeli da su ti propisi procesne naravi, tada bi bila doputena povratna primjena, ali danas prevladava shvaanje da je zastara pokretanja kaznenog postupka mjeovit institut, pa se na njega ne moe primjeniti u cijelosti retroaktivnost.

- Doe li nakon poinjenja djela do skraenja zastarnih rokova, ide to u prilog poinitelju, ako ti rokovi budu nakon poinjenja djela produljeni ili zastara bude za odreena kd potpuno ukinuta smatra se da zastara koja je ve nastupila ne moe poeti ponovno tei, ali ako je u asu izmjene zakona jo tekla, ima se na poinitelja primjeniti novi zakon, makar bio za njega i nepovoljniji.

5.5. Vremenski zakoni

- U suvremenoj doktrini prevladava shvaanje da povratno djelovanje blaeg zakona ne dolazi u obzir kod tzv. vremenskih (temporalnih) zakona.

- To su zakoni koji sadre izriitu odredbu o tome do kojeg su dana na snazi (vremenski zakoni u uem smislu), ali i zakoni iz ijeg sadraja i svrhe nedvojbeno proizlazi da se njima ureuju vremenski ogranieni odnosi (vremenski zakoni u irem smislu).

- Naa sudska praksa nije priznavala vremenske zakone to je imalo za posljedicu da se ponekad novi zakon neosnovano smatrao blaim.

5.6. Primjena blaeg zakona u postupku o pravnim ljekovima

- Obvezna primjena blaeg zakona vrijedi i za albeni sud u sluajevima kada je zakon izmijenjen u razdoblju izmeu donoenja pobijane odluke i odluke albenog suda.

- Drukije stoje stvari ako je zakon izmijenjen u korist poinitelja nakon pravomonosti( nepravda se moe otkloniti jedino pomilovanjem), ujedno ni sudovi kad odluuju o izvanrednim pravnim lijekovima ne smiju uzimati u obzir izmjene kaznenog zakona do kojih je dolo nakon pravomonosti.

III. TUMAENJE KAZNENOG ZAKONA1. Pojam i znaenje tumaenja kaznenog zakona

- Tumaenje ili interpretacija kaznenog zakona je misaona djelatnost kojim se utvruje sadraj i smisao kaznenog zakona.

- Primjena zakona sastoji se u supsumciji (podvoenju) odreenog ponaanja pod apstraktni opis kaznenog djela, to je pretpostavka za izricanje kaznenopravne sankcije.

- Taj postupak odvija se u obliku silogizma supsumcije u kome je zakonski opis gornja premisa, konkretno injenino stanje donja premisa, a izricanje kazne zakljuak (konkluzija).

- Tumaenje kaznenog zakona je nuan stupanj u postupku njegove primjene. Pogreno je shvaanje da je ponekad zakon sam po sebi razumljiv (lex loquens) ili da potreba za tumaenjem nestaje kada je zakon jasan (interpretatio cessat in claris).

- Svaku kaznenopravnu normu treba tumaiti ve stoga to je apstraktna, a posebno stoga to se pravno znaenje pojedinih obiljeja moe razlikovati od znaenja koja imaju u svakodnevnom govoru.

- Zadaa sudske prakse i pravne znanosti i jest u tumaenju zakona. Prema tome, dunost suca je tumaenje zakona, a prilikom izvravanja te dunosti on mora ii do kraja pa se ne smije pozivati na naelo in dubio mitius (u dvojbi blae) prema kojem sudac mora izabrati ono tumaenje koje je za poinitelja povoljnije; ovo stajalite se brani naelom in dubio pro reo (u dvojbi u korist okrivljenika), to znai da dvojbu glede postojanja injenica treba rijeiti na nain koji je povoljniji za okrivljenika, no takva analogija nije na mjestu.

- Sudac mora uvijek izabrati ispravno tumaenje, a ne ono koje je najpovoljnije za poinitelja. Svako tumaenje mora biti u skladu s Ustavom.

2. Restriktivno i ekstenzivno tumaenje

Razlikujemo restriktivno i ekstenzivno tumaenje zakona.

1) O restriktivnom (suavajuem) tumaenju govorimo kada postizanje svrhe zakona zahtjeva da se neki pojam shvati ue nego u svakodnevnom govoru.

2) Kod ekstenzivnog (proirujueg) tumaenja neki se pojam uzima u njegovom najirem opsegu.

- Danas, su oba tumaenja doputena, iako se neki autori pozivaju na naelo poenalia sunti restringenda (kaznene stvari treba tumaiti usko) te tako smatraju da je jedino legitimno restriktivno tumaenje.

- U stvari vrijednost i restriktivnog i ekstenzivnog tumaenja je relativna, jer treba na kraju usvojiti ispravno tumaenje, a onda je sve jedno je li ono ue ili ire.

- Razgranienje(zabranjene)analogije i (doputene)ekstenzivne interpretacije?

- Da bi tumaenje bilo doputeno ono se mora kretati u okviru mogueg znaenja rijei, to je vano jer zakon izraava svoje zabrane i zapovijedi rijeima pa graani mogu razumjeti zakon samo ako razumiju znaenje rijei koje on rabi. Iznimke su jedino zakonske definicije kada zakon odstupa od svakodnevnog znaenja rijei ali to stavlja do znanja graanima.

- Drugi uvjet za doputeno tumaenje je da ono odgovara svrsi zakona (ratio legis), to znai da nije dovoljno da neka okolnost bude obuhvaena znaenjem rijei, nego se trai i da odgovara svrsi kaznenog djela o ijem se obiljeju radi. To je mjerilo po kojem e sudac odabrati izmeu vie raznih tumaenja koja se sva kreu u okviru mogueg znaenja rijei.

3. Subjektivna i objektivna teorija tumaenja

- Razlikujemo subjektivnu i objektivnu teoriju tumaenja:

- Prema subjektivnoj teoriji prilikom tumaenja kaznenog zakona treba poi od volje zakonodavca, odnosno od toga kakve je ciljeve zakonodavac htio postii donoenjem zakona. Slaba toka ove teorije je da zakon ne moe odgovarati na pitanja koja se npr. zbog razvoja tehnike u vrijeme njegova donoenja nisu ni postavljala.

- Objektivna teoriji naglasak stavlja na volju zakona pa smatra da se tumaenjem zakona mora dati odgovor na ona pitanja koja se postavljaju u trenutku njegove primjene. Slaba strana je to prenaglaava ulogu tumaa zakona kojemu se na taj nain stvara mogunost da pozivajui se na izmjenjene okolnosti kao volju zakona prikae i svoje osobne stavove.

Iz ovih razloga moderna doktrina tei sintezi obje teorije, pri emu je teite ipak na volji zakona kao objektivnoj satavnici.

- Pri tumaenju kaznenog zakona sluimo se s vie metoda od kojih nijedna, uzeta sama za sebe, ne jami ispravno tumaenje, metode su:

1. Gramatika metoda tumaenje poinje gramatikim tumaenjem, odnosno utvrivanjem znaenja rijei; sporno je do koje mjere je onaj tko tumai zakon vezan moguim znaenjem rijei u sluaju redakcijskih greaka, odnosno u sluajevima kada je zakonodavac rekao neto to nije htio, zakonodavac moe ispraviti uvijek tiskarske greke, ali i u drugim sluajevima kada je to uvjet da se zakon moe primjentit, a da se ne upadne u proturjenost

2. Logika metoda sastoji se u primjeni pravila logike (pravila o valjanom zakljuivanju) na tumaenje zakona; susreemo se sa:

- argumentum a simile (zakljuak po slinosti) koji nam kae da se norma predviena za jedan odreen sluaj moe primjeniti i na neki drugi slini sluaj

- argumentum a contrario (zakljuak po suprotnosti): ako su zakonom odreene posljedice vezane uz odreene pretpostavke navedene u zakonu, onda te posljedice nisu mogue u sluaju pretpostavki koje nisu navedene u zakonu; on nije uvijek pouzdan, bit e pouzdan ako posebne pretpostavke nisu samo dovoljan, nego i nuan uvjet za nastupanje posljedica

- argumentum a fortiori je zakljuak o tome da ono to vrijedi u jednom sluaju, pogotovo ili to vie (a fortiori) vrijedi u drugom; najee se pojavljuje kao argumentum a maiore ad minus (zakljuivanje od veeg na manje) prema kome ono to vrijedi za neko ire podruje, vrijedi i za ue

- argumentum ad absurdum sastoji se u prihvaanju neke tvrdnje zato to bi prihvaanje njoj suprostavljene tvrdnje vodilo do besmislenog zakljuka

3. Sustavna (sistematska) metoda neke norme KZ sastoji se u utvrenju njenog smisla iz cjeline sustava u koji je uvrten, izolirano tumaenje moe dovesti do krivih zakljuaka, a znamo da je svrha tumaenja upravo u tome da se izbjegnu proturjenosti u zakonu; za otkrivanje smisla neke zakonske norme vano je: njeno mjesto ucjelini sustava, visina zaprijeene kazne te se ne smije opis kaznenog djela odvajati od njegova naslova koji ponekad moe biti koristan u pronalaenju smisla zakona

4. Povijesna metoda sastoji se u utvrivanju volje zakonodavca, pri tome su obino od pomoi materijali koji su prethodili donoenju zakona

5. Poredbena (komparativna) metoda u uem smislu sastoji se u pronalaenju smisla zakona usporeivanjem tekstova zakona na raznim jezicima (u stvari radi se o inaici gramatike metode), a u irem smislu odnosi se na koritenje strane sudske prakse ili dostignua strane kaznenopravne znanosti

6. Teleoloka metoda bit tumaenja je u pronalaenju svrhe zakona (ratio legis); smisao nekog bia kaznenog djela moemo utvrditi jedino ako otkrijemo kakve svrhe njime ele postii, pri tome je osobito vano utvrditi zatiti kojeg pravnog dobra treba posluiti odreno kazneno djelo, pa se ova metoda moe definirati i kao metoda koja odreeno kazneno djelo tumai na temelju pravnog dobra koje se njime titi; smatra se krunskom metodom, pa su sve druge metode samo preiprema za nju:

gramatika ( logika ( sustavna ( povijesna ( poredbena ( teleoloka

- Svako tumaenje mora biti u skladu sa Ustavom.

5. Vrste tumaenja s obzirom na subjekte tumaenja

S obzirom na subjekte tumaenja razllikujemo:

- autentino (vjerodostojno) tumaenje zakona jest tumaenje koje nakon donoenja zakona daje sam zakonodavac; takvo tumaenje nije predvieno Ustavom, pa kod nas nije ni mogue, a nije ni poeljno jer stvara potekoe glede njegova povratnog djelovanja; u irem smislu u ovo tumaenje ulaze i zakonske definicije ili druge odredbe zakona koje zapravo znae tumaenje prethodnih

- sudsko tumaenje je tumaenje koje daje sud prilikom primjene zakona; ono nema opu obveznu snagu, nego vrijedi samo za pojedinani sluaj na koji se odnosi, kad tumaenje daje Ustavni sud to tumaenje e biti obvezno ako je dovelo do ukidanja zakona, ali nee biti obvezno ako budu data nekom drugom prigodom

- doktrinarno tumaenje je tumaenje koje zakonu daju znanstvenici i drugi istaknuti pravni strunjaci; ni ono nije obvezno, jest da moe imati jaki utjecaj na sudsko tumaenje zakona

IV. PRIMJENA HRVATSKOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA U PROSTORU

1. Kaznena vlast i sudbenost

- Neka kaznena djela nose u sebi obiljeje inozemnosti koje se moe sastojati u dravljanstvu poinitelja ili okolnosti da je kazneno djelo kojim se vrijeaju interesi Republike Hrvatske poinjeno u inozemstvu.

- Postavlja se pitanje: ima li RH kaznenu vlast (ius puniendi)?

- Tu vlast RH eli protegnuti onoliko koliko je to u njenom interesu, ali vodei rauna i o interesima meunarodne zajednice koja eli sprijeiti mogunost da neka kaznena djela ostanu nekanjena zato to nijedna drava nema neposredni interes za njihovo kanjavanje.

- U naelu svaka je drava ovlatena slobodno odrediti granice svoje kaznene vlasti, ali eli li biti punopravnim lanom meunarodne zajenice, mora se pri tome pridravati i nekih temeljnih naela meunarodnog prava, s time da ih smije poblie oblikovati po slobodnoj ocjeni u svom zakonodavstvu.

- Norme kojima pojedina drava ureuje svoju kaznenu vlast nisu kolizione norme u smislu meunarodnog privatnog prava jer se njima ne iskljuuje primjena zakona jedne drave u korist zakona druge drave, nego se omoguuje usporedna primjena zakona dviju ili vie drava, tovie takva se primjena i potie, do izvjesne mjere, kako bi se osiguralo da zloinci ne ostanu nekanjeni.

- Od kaznene vlasti treba razlikovati sudbenost ili jurisdikciju: to je ovlast drave da odreena kaznena djela podvrgne suenju svojih sudova, dok je kaznena vlast pojam materijalnog kaznenog prava, sudbenost spada u kazneno procesno pravo.

- RH ima kaznenu vlast, u predmetima s inozemstvom, te ona moe primjeniti svoje zakonodavstvo, KZ ih dijeli u dvije skupine: kaznena djela poinjena na podruju RH (l. 13. i 15.) i kaznena djela poinjena izvan podruja RH (i. 14. i 16.).

2. Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela

poinjena na podruju Republike Hrvatske

- Kod kaznenih djela koja su poinjena na podruju RH primjenjuju se:

1) Teritorijalno naelo temeljno naelo, prema kojem se kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje na svakog tko poini kazneno djelo na podruju RH, u tom sluaju je neodlueno da li je poinitelj hrvatski ili strani dravljanin ili apatrid.

- Podruje RH smatra se kopneno podruje, rijeke, jezera, prokopi, unutarnje morske vode, teritorijalno more te zrani prostor iznad tih podruja.

- Kada je pak kazneno djelo poinjeno na podruju Republike Hrvatske propisano je u lanku 27. KZ-a koji na navedeno pitanje odgovara u skladu s teorijom ubikviteta (kd je poinjeno kako u mjestu gdje je poinitelj radio ili bio duan raditi, tako i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomino nastupila posljedica ia zakonskog opisa kd).

- To je vano kod tzv. distancionih kaznenih djela, odnosno kd kod kojih se mjesto radnje i nastupa posljedice razlikuju.

- U sluaju supoiniteljstva kazneno djelo je poinjeno u svim mjestima u kojima su radili pojedini supoinitelji i u kojia je nastupila ili trebala nastupiti posljedica.

- U sluaju posrednog poiniteljstva, poticanja i pomaganja kazneno djelo je poinjeno kako tamo gdje je on radio tako i u mjestu gdje je glavni poinitelj radio ili bio duan raditi odnosno gdje su trebale nastupiti posljedice.

- Pojam posljedice zakon ograniuje na posljedicu iz zakonskog opisa kaznenog djela.

2) Naelo zastave broda kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se i na svakoga tko poini kd na domaem brodu, bez obzira gdje se brod nalazi u vrijemepoinjenja djela; to naelo se vie ne opravdava starijom teorijom po kojoj je brod plovee podruje neke drave, nego pravom i dunou drave da odrava red na svojim brodovima. Naelo vrijedi pod istim uvjetima za sve brodove i neovisno o tome plove li oni na moru ili na rijekama ili jezerima druge drave.

3) Naelo registracije zrakoplova - kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se i na svakoga tko poini kd u domaem civilnom zrakoplovu dok je u letu ili u domaem vojnom zrakoplovu bez obzira gdje se takav zrakoplov nalazi u vrijeme poinjenja kd. Na KZ razlikuje civilni i vojni zarkoplov, kad je u pitanju civilni predvia se ua primjena kaznenog zakonodavstva (samo dok je u letu), a u pitanju vojnog predvia se ira primjena (i u letu i kad se nalazi u stranoj zranoj luci).

Pravni uinci teritorijalnog naela

- Teritorijalno naelo je primarno, to znai da iskljuuje primjenu pravila ne bis in idem (ne smije se dva puta suditi u istoj stvari).

- Hrvatsko se kazneno zakonodavstvo primjenjuje na kaznena djela poinjena na podruju RH i kad je poinitelj za to djelo ve osuen u inozemstvu, pa je i izdrao kaznu ili je tamo kazneni postupak samo pokrenut.

- Ipak je ta primarnost fakulativna, to znai da se u takvim sluajevima kazneni postupak u RH moe, ali ne mora pokrenuti, to ovisi od Dravnog odvjetnika RH. Naelo ne bis in idem nije u meunarodnom kaznenom pravu obvezno.

- KZ predvia i jednu iznimku od teritorijalnog naela: kad je u sluaju primjene kaznenog zakonodavstva RH prema tom naelu poinitelj kaznenog djel astranac, kazneni postupak se moe pod uvjetima uzajamnosti ustupiti stranoj dravi, o tome odluuje Dravni odvjetnik RH.

- Rije je o jednom obliku zastupnike sudbenosti, koja se satoji u tome da se kazneno zakonodavstvo jedne drave smije primjeniti i onda kada kaznena vlast druge drave de iure postoji ali se de facto iz bilo kojeg razloga ne moe izvriti.

- Temeljni uvjet za takvo ustupanje u naem zakonu jest postojanje uzajamnosti (reciprociteta), odnosno da se drava kojoj se kazneni postupak ustupa pod istim uvjetima odrie svoje kaznene vlasti u korist RH kad hrvatski dravljani poine kaznena djela na podruju te drave.

3. Primjena Hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena

djela poinjena izvan podruja RH

- Hrvatsko kazneno zakonodavstvo ne primjnejuje se samo na kaznena djela poinjena na podruju RH, nego, pod odreenim uvjetima, i na kaznena djela poinjena u inozemstvu.

- Takvo proirenje kaznene vlasti ne znai i pravo RH da na podruju druge drave provodi slubene radnje, ako postoji takva potreba RH se mora drugoj dravi obratiti za pravnu pomo.

- Proirivanje kaznene vlasti preko granica vlastite zemlje svojstveno je dravama europskog kontinentalonog kruga, za razliku od anglosaksonskih drava koje, u pravilu, ograniavaju kaznenu vlast na vlastito podruje.

- Ta razlika utjee i na razliit odnos spram izruenja (ekstradicije) jer se prema naelu aut dedere aut punire (ili izrui ili kazni), koje potjee od Huga Grotiusa, drave obvezane na meunarodnu solidarnost pa poinitelje koje imaju u svojoj vlasti moraju same suditi ili ih izruiti drugoj dravi.

Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela poinitelja u inozemstvu moe se temeljiti na:

1) Zatitnom ili realnom naelu zani da RH moe svoju kaznenu vlast proiriti i na ona kaznena djela poinitelja u inozemstvu kojima se ugroavaju ili povreuju odreena, naroito znaajna hrvatska pravna dobra;

- Odnosi se na politika kaznena djela, kaznena djela krivotvorenja novac i vrijednosnih papira RH, te kaznana djela protiv hrvatskog dravnog dunosnika ili slubenika u svezi s njegovom slubom.

- Ovo naelo ima poseban poloaj jer ne podrazumjeva nikakve dodatne uvjete, stoga je ono obligatorno primarno jer se kod njega pravilo ne bis in idem potpuno iskljuuje. Poinitelju kaznenog djela obuhvaenog zatitnim naelom mora se suditi u RH i kad je kazneni postupak pokrenut ili dovren u stranoj dravi.

2) Naelu aktivnog personaliteta kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema hrvatskom dravljaninu koji izvan podruja RH poini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su ve obuhvaena zatitnim naelom.

- Ovo je naelo supsidijarne naravi jer za njega ne vrijedi pravilo ne bis in idem, odnosno RH mora suditi svojem dravljaninu i kad je protiv njega kazneni postupak pokrenut ili dovren u stranoj dravi, ali trai se identitet norme ili dvostruka kanjivost (odnosno da se radi o kd i prema zakonu drave u kojoj je poinjeno, ali ipak ako taj uvjet nije ispunjen, postupak se moe pokrenuti na temelju odobrenja Dravnog odvjetnika), da se poinitelj zatekne na podruju RH ili joj bude izruen, to znai da kaznena vlast RH na temelju ovog naela nije doputeno suenje u odsutnosti.

- Za primjenu ovog naela trai se:

- da se poinitelj mora zatei na podruju RH ili joj mora biti izruen, te

-postojanje identiteta norme koje moe zamijeniti i odobrenje Dravnog

odvjetnika. - Kazneni postupak nee se pokrenuti u RH ako:

a) poinitelj u potpunosti izdrao kaznu u stranoj dravi,

b) ako je pointelj u stranoj dravi pravomonom presudom osloboen ili mu je

kazna po zakonu drave u kojoj je kd poinio oprotena ili zastarjela,

c)ako se za pokretanje kaznenog postupka po zakonu drave u kojoj je kd

poinjeno trai prijedlog, pristanak ili privatna tuba osobe

prema kojoj je kd poinjeno, a takav prijedlog ili tuba nisu podneseni

ili pristanak nije dan.

3) Naelu pasivnog personaliteta - kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se na kd koje stranac poini u inozemstvu na tetu dravljanina RH, moemo govoriti o naelu individualne zatite (jer se njime tite hrvatski dravljani kao pojedinci za razliku od zatitnog naela kojim se titi RH kao drava) i ogranienom ili supsidijarnom zatitnom naelu. Ovo naelo je supsidijarne naravi, jer e se hrvatsko kazneno zakonodavstvo primjeniti samo ako ve nije pruena dovoljna kaznenopravna zatita u inozemstvu.

- Za primjenu ovog naela trai se:

-da se poinitelj mora zatei na podruju RH ili joj mora biti izruen, te

-postojanje identiteta norme koje moe zamijeniti i odobrenje Dravnog odvjetnika.

- Kazneni postupak nee se pokrenuti u RH ako:

a) poinitelj u potpunosti izdrao kaznu u stranoj dravi,

b) ako je pointelj u stranoj dravi pravomonom presudom osloboen ili mu je

kazna po zakonu drave u kojoj je kd poinio oprotena ili zastarjela,

c) ako se za pokretanje kaznenog postupka po zakonu drave u kojoj je kd

poinjeno trai prijedlog, pristanak ili privatna tuba osobe prema kojoj

je kd poinjeno, a takav prijedlog ili tuba nisu podneseni ili pristanak

nije dan.

- Poinitelju se ne moe ponovno suditi ako je u stranoj zemlji izdrao kaznu ili je pravomono osloboen, no smije mu se ponovno suditi u RH kada je pravomono osuen u inozemstvu, ali kaznu nije u potpunosti izdrao, prema tome ni ovdje pravilo ne bis in idem nije do kraja provedeno.

4) Univerzalnom naelu ili naelo svjetskog prava daje svakoj dravi kaznenu vlast bez obzira na to gdje je kazneno djelo poinjeno i koje dravljanstvo ima poinitelj.

- Njime se izraava meunarodna solidarnost jer se pojedine drave obvezuju kanjavati i poinitelje kaznenih djela na kojima nemaju neposredni interes, na ovaj nain sprjeava se da neka zemlja postane utoite zloinaca.

- Primjenjuje se prema strancu koji izvan podruja RH prema stranoj dravi ili prema strancu poini kazneno djelo za koje se po hrvatskom zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od 5 godina ili tea kazna.

- U skladu s naelom aut dedere aut punire univerzalno naelo e se primjenti samo ako se poinitelj zatekne na podruju RH i ne bude izruen stranoj dravi, to znai da ne dolazi u obzir suenje u odsutnosti. i ovo je naelo supsidijarne naravi.

- Poseban sluaj univerzalnog naela postoji kad RH primjenjuje svoje kazneno zakonodavstvo pema svakome tko izvan njezina podruja poini kazneno djelo koje je RH obvezna kanjavati prema propisima meunarodnog prava, meunarodnih ili meudravnih ugovora; njome se izraava meunarodna solidarnost RH

4. Naelo uraunavanja

Poto kaznena vlast RH ne iskljuuje nuno i kaznenu vlast neke druge drave, to moe dovesti do dvostrukog suenja i dvostrukog izdravanja kazne, zbog toga e se u sluajevima primjene kaznenog zakonodavstva RH ako je poinitelju zbog kd oduzeta sloboda, vrijeme provedeno u pritvoru ili na izdravanju kazne i svako drugo oduzimanje slobode uraunati u kaznu koju izrekne domai sud za isto kazneno djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uraunavanje e se izvriti prema pravinoj ocjeni suda.

V. ISKLJUENJE I NEMOGUNOST PRIMJENE HRVATSKOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA

- Do iskljuenja primjene hrvatskog kaznenog zakonodavstva dolazi kada su u pitanju djeca, o tome govori lanak 10. KZ-a prema kojem se kazneno zakonodavstvo ne primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je poinilo kazneno djelo nije navrilo etrnaest godina ivota, iz ovog proizlazi da je dijete uvijek izvan kaznenog prava, pa i kad ostvari obiljeja najteeg kaznenog djela.

- Kada se utvrdi da je poinitelj dijete, tijela nadlena za otkrivanje ili progon poinitelja kd duna su o tome obavijestiti Centar za socijalnu skrb, koji je duan poduzeti odreene mjere iz svoje nadlenosti.

- Moderna doktrina zastupa stajalite da su djeca uvijek neubrojiva i stoga nikad ne mogu biti kriva, te je nesposobnost za krivnju djeteta neoboriva presumpcija.

- Od djece treba razlikovati mlade poinitelje kaznenih djela, to su maloljetnici (osobe koje su u vrijeme poinjenja djela navrile etrnaest, a nisu navrile osamnaest godina ivota) i mlai punoljetnici (osobe koje su u vrijeme poinjenja djela navrile osamnaest, a nisu navrile dvadeset i jednu godinu ivota).

- Na njih se primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mlade od 29. rujna 1997., a odredbe KZ-a samo supsidijarno.

- Do nemogunosti primjene kaznenog zakonodavstva dolazi zbog proteka vremena, tada govorimo o institutu zastare pokretanja kaznenog postupka i instituta zastare izvrenja kazni i sigurnosnih mjera.2. Zastara kaznenog progona

- Zastara pokretanja kaznenog postupka sastoji se u tome da se nakon proteka odreenog vremena kazneni postupak ne moe pokrenuti. Ako je postupak pokrenut, a zastara je ve prije nastupila, postupak se mora obustaviti tijekom istrage ili povodom prigovora protiv optunice. Ako ipak doe do glavne rasprave, sud mora donijeti presudu kojom se optuba odbija.

Vrijeme nakon ijeg isteka nastupa zastara (zastarni rokovi) ovisi o teini kaznenog djela (l.19.st.1.KZ-a):

zastarni rokpropisana kazna

25 godinakazna dugotrajnog zatvora

15 godinakazna tea od 10 godina zatvora

10 godinakazna tea od 5 godina zatvora

5 godinakazna tea od 3 godine zatvora

3 godinekazna tea od 1 godine zatvora

2 godinekazna zatvora do 1 godine ili s novanom kaznom

- Ako je za kd propisano vie kazni, zastara se odreuje prema najteoj od propisanih kazni za to djelo.

- Zastara kaznenog progona nije samo zastara pokretanja kaznenog postupka- zastara moe nastupiti zbog pasivnosti suda u razdoblju koje odgovara zastarnom roku.

- Zastara pokretanja kaznenog postupka uvedena je u kazneno pravo zato to se smatra da kd nakon proteka stanovitog vremena pada u zaborav, javnost pa i sama rtava postaje prema kd ravnoduna, te izricanje kaznenopravnih sankcija gubi svaki smisao.

- Na KZ propisuje da se nemogunost primjene kaznenog zakonodavstva RH ne odnosi na kd:

- genocida,

- agresivnog rata,

- ratnih zloina, te

- drugih kaznenih djela to ne zastarijevaju prema meunarodnom pravu

(Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloine i zloine protiv ovjenosti iz 1968.).

- Prema jednom stajalitu zastara je procesna smetnja kao negativan oblik procesne pretpostavke pa je onda nepostojanje zastare jedan od uvjeta koje procesno pravo propisuje za mogunost donoenja meritorne odluke.

- Ipak, prevladava stajalite prema kome je zastara institut mjeovite naravi jer je utemeljena kako u materijalnom (nakon proteka vremena nestaje potreba kanjavanja, a ona ovisi o teini kd) tako i u procesnom pravu (posljedice zastare su nedvojbeno procesnopravne naravi).

- Zastara pokretanja kaznenog postupka poinje tei od dana kada je kazneno djelo poinjeno, meutim zastara ne tee za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne moe pokrenuti ili se ne moe nastaviti, tada se radi o mirovanju zastare.

- Zastarni rok se zbog mirovanja produljava za onoliko vremena koliko je zastara mirovala, razlog za mirovanje mora proizlaziti iz zakona. Od mirovanja zastare treba razlikovati prekid zastare.

- Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi pokretanja kaznenog postupka prema poinitelju zbog poinjenog kaznenog djela, to valja proiriti i na postupovne radnje poduzete radi nastavljanja ve pokrenutog postupka, te radnje mora poduzeti ovlateno tijelo (dravni odvjetnik i sud).

- Zastara se prekida i kad poinitelj poini isto tako teko ili tee kazneno djelo.

- Nakon svakog prekida zastara poinje ponovno tei, to znai da za razliku od mirovanja kod kojeg se u zastaru rauna i vrijeme proteklo prije poetka mirovanja, kod prekida se u trajanju zastare ne rauna vrijeme proteklo prije prekida.

- Postoji tzv. apsolutna zastara, KZ-om (l.20.st.6.) je propisano da zastara kaznenog postupka nastupa u svakom sluaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu odreena zastara kaznenog postupka.

2.2. Zastara izvrenja kazni i sigurnosnih mjera

-Od zastare pokretanja kaznenog postupka valja razlikovati zastaru izvrenja kazne i sigurnosnih mjera.

zastarni rokpropisana kazna

25 godinakazna dugotrajnog zatvora

15 godinakazna tea od 10 godina zatvora

10 godinakazna tea od 5 godina zatvora

5 godinakazna tea od 3 godine zatvora

3 godinekazna tea od 1 godine zatvora

2 godinekazna zatvora do 1 godine ili s novanom kaznom

- Ni zastara izvrenja kazni nisu mogue kad su u pitanju kazne izreene za genocid, agresivni rat, ratne zloine i druga kaznena djela to ne zastarjevaju prema meunarodnom pravu.

- Zastara izvrenja kazni poinje od dana pravomone odluke kojom je kazna izreena.

- Kad se radi o izvrenju kazne iz opozvane uvjetne osude, zastara poinje tei od dana pravomone odluke o opozivu.

- Kod zastare izvrenja kazne je mogue mirovanje, pa zastara ne tee za vrijeme za koje se prema zakonu izvrenje kazne ne moe zapoeti ili nastaviti.

- Zastara se prekida svakom radnjom nadlenog tjela za izvrenje kazne od kojih osobitu vanost ima tjeralica. Nakon svakog prekida zastara poinje ponovo tei.

- Zakon i u tom sluaju poznaje apsolutnu zastaru koja nastupa kada protekne dvaputa onoliko vremena koliko je prema zakonu potrebno za zastaru izvrenja kazne.

- Zastara izvrenja sigurnosne mjere: ako u zakonu nije drukije odreeno, prema poinitelju kaznenog djela ne moe se primjeniti sigurnosna mjera nakon proteka vremena jednakog onome koje je sud odredio za trajanje te mjere.

- I kad su u pitanju sigurnosne mjere, mogue je mirovanje zastare, a i prekid zastare s tim da i kod sigurnosnih mjera apsolutna zastara izvrenja nastupa kad protekne dvostruki rok potreban za nastup zastare.

TREI DIO

KAZNENO DJELO

I. POJAM KAZNENOG DJELA

1. Materijalni pojam kaznenog djela

- Kazneno dijelo u materjalnom smislu je ponaanje ovijeka kojim se povreuju naroito vrijedna pravna dobra, tj. Vrednote bez kojih drutvo nebi moglo opstati ili bi bila ugroena njegova sigurnost.

- Najvie vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske su:

- sloboda,

- potivanje prava ovijeka

- jednakost,

- nepovredivost vlasnitva

- nacionalna ravnopravnost,

- ouvanje prirode i ovjekova okolia

- mirotvorstvo,

- vladavina prava i

- socijalna pravda,

- demokratski viestranaki sustav.

- Moemo ih podjelit na:

- Dobra koja tite slobodni razvitak pojedince- individualna pravna dobra,

- Dobra koja omoguavaju zajedniki ivot- univerzalna pravna dobra.

- Za materijalni pojam kaznenog djela potrebna je i odreena kvaliteta ljudske radnje. Neke vrijednosti tite se prijetnjom kazne od svih vrsta napada, ali kod mnogih to nije potrebno ako se njihova zatita postie u dovoljnoj mjeri u drugim granama prava.

- Kazna kao odgovor za kazneno djelo najtea je sankcija koju pravo poznaje i zato se smije primjenjivati samo ako se zatita pravnog dobra ne moe postii na drugi, blai nain. Na taj nain dolazi do izraaja:

- Fragmentarnost- ne tite se sva pravna dobra nego samo jedan njihov

fragment, a i to ponekad od samo odreenih vrsta napada) ili

- Supsidijarnost kaznenog prava -sankcijama kaznenog prava valja pribjei

samo ako se dovoljna zatita ne moe postii sredstvima drugih grana prava ili

drugim oblicima drutvenog nadzora).

- Materijalno poimanje kaznenog djela postavlja pred zakonodavca odreene zahtjeve:

- Zakonodavac ne smije predvidjeti kao kazneno djelo ponaanje upereno protiv vrednota koje nisu sadrane u zakonu,

- Radnje kojima se kre zakoni udorea (nemoralne radnje) ne treba predviati kao kaznena djela ako se njima ne ugroava sigurnost drutva.

- Zakonodavac ima odreenu slobodu u prosudbi to e se smatrati kaznenim djelom, a to prekrajem ili gospodarskim prijestupom, pri emu e polaziti od kriminalnopolitike ocjene teine napada na pojedina dobra.

2. Formalni pojam kaznenog djela

- Formalni pojam kaznenog djela obuhvaa pravne pretpostavke kanjivosti koje su svojstvene svim kaznenim djelima.

- Da bi neko kazneno dijelo bilo kanjivo nije dovoljno da se njime ostvare sva obiljeja nekog kaznenog djela sadrana u opisu tog kaznenog djela u posebnom djelu kaznenog zakonodavstva nego se moraju ispuniti i odreene pretpostavke predviene u opem djelu kaznenog zakonodavstva (kazneno djelo ubojstva ne postoji ako je osoba usmrena u sluaju nune obrane).

- Da bi neka radnja bila kazneno djelo njome mora biti ostvareno bie kaznenog djela, ona mora biti protupravna i mora biti skrivljena. Prema tome postoji etiri obiljeja koja su zajednika svim kaznenim djelima i koja se moraju ispuniti da bi u konkretnom sluaju postojalo kazneno djelo: radnje, bie kaznenog djela, protupravnost i krivnja.

etiri obiljeja kaznenog djela:

1. Radnja- kao voljno ponaanje ovijeka iskljuuje: uinke prirodnih sila i ivotinja te pravnih osoba. Radnjom se ne mogu smatrati ni sve djelatnosti i stanja ovijeka pa e iz tog pojma biti iskljuene i njegove gole misli, uvjerenja, njegov znaaj i nain ivota te tjelesni pokreti koji su izvan domaaja njegove volje.

2. Bie kaznenog djela- radnja mora odgovarati zakonskom opisu nekog kaznenog djela u posebnom djelu kaznenog zakonodavstva (nullum crimen sine lege). Pod pojmom "bie kaznenog djela" razumjevamo ukupnost obiljeja nekog kaznenog djela.

3. Protupravnost- U pravilu e djela kojima se ostvaruje bie kaznenog djela biti protupravna, ali ostvarenje bie je samo indicija da je ono i protupravno (ubojstvo u nunoj obrani). Na te situacije u kojima je doputeno ostvarenje bia kaznenog djela odnose se razlozi iskljuenja protupravnosti. Protupravnost se posebno ne utvruje nego se samo utvruju postoje li razlozi za njezino iskljuenje.

4. Krivnja-je subjektivni odnos poinitelja prema djelu zbog kojeg mu se moe uputiti prijekor. Krivnja e postojati samo ako smo od poinitelja mogli zahtjevati drugaije ponaanje.

5. Posebne pretpostavke kanjivosti- su objektivni uvjeti kanjivosti i razlozi iskljuenja kazne. Oni stoje izvan neprava i krivnje. To mogu biti objektivni uvjeti kanjivosti kao pozitivne i razlozi iskljuenja kazne kao negativne pretpostavke kanjivosti.

- Formalni pojam kaznenog djela omoguuje sucu da bez suvinog lutanja uoi bitne probleme i da ih onda rijeava prema ustaljenim pravilima. Tek kad se utvrde sva obiljeja kaznenog djela, moe se rei da je poinjeno kazneno djelo i moe se pristupiti izricanju kaznenopravne sankcije.

II. RADNJA

1. Znaenje pojma radnje u kaznenom djelu

- Kazneno djelo je radnja kojom se ostvaruje bie kaznenog djela i koja je protupravna i skrivljena. Stoga je radnja temeljni sastojak u pojmu kaznenog djela, njena okosnica, dok su ostala obiljeja samo njeni atributi koje ona povezuje u vrstu cjelinu.

- Praktian uinak pojma radnje: ponaanja koja nemaju svojstvo radnje na taj nain otpadaju ve na tom prvom stupnju utvrivanja postojanja kaznenog djela pa su onda suvinja daljnja ispitivanja o postojanju bia kaznenog djela, protupravnosti i krivnje.

2. Teorije o radnji

a) Naturalistika ili kauzalna teorija radnje- najpoznatija teorija o radnji.

- Nastala je pod utjecajem pozitivistike filozofije jo krajem 19. st.

- Smatra radnjom svako voljno ponaanje ovijeka koje dovodi do neke promjene u vanjskom svijetu. Volja se pri tome uzima u obzir samo kao pokreta ljudskog djelovanja pa se ne pita to se njome hoe postii.

- Sadraj volje se ispituje tek u okviru kasnijih sastojaka kaznenog djela (davanje otrova rtvi je radnja samim time to je to voljni pokret).

- Ta je teorija u praksi jako primjenjiva jer moda bolje od ostalih omoguuje da se iz pojma radnje iskljue odreena ponaanja (ponaanja do kojih je dolo bez volje neke osobe). Ona ne dolazi u opasnost da preuzme mjerila kasnijih obiljeja kaznenog djela jer ostaje pri isto naturalistikom poimanju radnje.

- Prigovara joj se da ne istie ono to je u radnji specifino ljudsko, nego je svodi na mehaniku stranu zbivanja.

- Glavna tekoa s kojom se teorija susree je kako podvesti neinjenje pod pojam radnje. Tako je List pokuao sa definicijom o "voljnom nesprjeavanju posljedica u vanjskom svijetu" te Beling s "voljnim odsutstvom tjelesnih pokreta".

- Taj nedostatak moe se prevladati samo ako se napusti isto naturalistiko polazite i ako se u pojmu radnje uvedu odreena normativna mjerila (vrednovanja).

b) Socijalna teorija radnje- radnja je "socijalno znaajno ljudsko ponaanje".

- Pod ponaanjem se razumjeva svaki ovijekov odgovor na zahtjeve koje mu namee neka socijalna situacija.

- U tom smislu je i neinjenje ponaanje jer je i ono jedan mogui odgovor na zahtjev drutva da se u odreenoj situaciji neto aktivno uini.

- S druge strane sam pojam drutvene znaajnosti je preirok pa obuhvaa i neke radnje koje socijalna teorija inae eli iskljuiti, npr. radnje pravnih osoba.

c) Personalna teorija radnje- shvaa radnju kao "sve ono to se moe pripisati ovijeku kao duevno-duhovnom sreditu djelovanja" ili najkrae reeno, radnja je "oitovanje linosti".

- ovijekove misli pripadaju njegovoj linosti ali tako dugo dok ih on zadrava za sebe, one nisu oitovanje njegove linosti.

- Ne moe objasniti neinjenje, a da ne posuuje mjerila svojstvena kasnijim obiljejima kaznenih djela (zakonskom biu).

d) Finalna teorija radnje: Njemaki teoretiar Welzel shvatio je radnju kao djelovanje usmjereno prema nekom cilju ili finalno djelovanje.

- Radnja se u tom sluaju sastoji od dvije faze:

- misaone (postavljanje cilja, izbor sredstva i razmatranje moguih posljedica) i

- realne (ostvarenje pojedini