74
SVEUČILIŠTE U ZADRU Odjel za arheologiju UVOD U PODVODNU ARHEOLOGIJU Skripta za studente

Skripta Podvodna arheologija

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta od studenata, za studente!

Citation preview

Page 1: Skripta Podvodna arheologija

SVEUČILIŠTE U ZADRUOdjel za arheologiju

UVOD U PODVODNU ARHEOLOGIJU

Skripta za studente

Page 2: Skripta Podvodna arheologija

Priredili

mr. sc. Irena Radić Rossi i studenti 2. godine dodiplomskog studija,

akademska godina 2009/2010.:Miloš BiserkoKarlo ButerinNikola CesarikStipe Čikotić Petar ČurčićJere Drpić

Tena FestiniAnđela Jordan

Nikolina JovanovićDobrila Kalebota

Ana KarađoleMia Koščak

Juraj KovačevićEma Lukin

Vanja MajnarićNikola MalnarSandi Mance

Lucija MandacIvona Maršić

Ivan Perošević Katarina Podunajec

Ivan Raos Domagoj Soldo

Mira UrsićMartina Zelenko

Irena ZlatecAnte Žepina

Naslovnica: Plakat za izložbu o podmorskoj arheologiji, održanoj u Šibeniku 1969. godine

Samo za internu uporabu na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru

Page 3: Skripta Podvodna arheologija

Sadržaj

1. Uvod ...................................................................................................................................5 1.1 Podvodna arheologija – definicija i terminologija (Ema Lukin) ...........................5

�. Podvodna arheološka istraživanja u svijetu

2.1 Povijest podvodnih arheoloških istraživanja u svijetu (Domagoj Soldo) .............7 2.2 Najstariji brodolomi – Uluburun i Cape Gelidonya (Nikola Cesarik) ................. 10 2.3 Brodolom iz grčkog doba – Tektaş Burnu (Martina Zelenko) ..............................�� 2.4 Najveći istraženi rimski brodolom - Madrague de Giens .....................................�4 2.5 Srednjovjekovni brodolomi – Yassı Ada, Serçe Limani (Ivan Perošević) ............16 2.6 Dvije značajne publikacije na temu plovidbe u prošlosti (Lucija Mandac) ........�8

3. Podmorska istraživanja, nalazišta i nalazi

3.1 Vrste podmorskih nalaziš ta ...................................................................................20 3.2 Metode podmorskih istraživanja (Ivona Maršić) ..................................................�� 3.3 Dokumentiranje podmorskog arheološkog nalazišta (Katarina Podunajec) .........�4 3.4 Podrijetlo amfora; Grčke amfore (Mira Ursić) .....................................................�7 3.5 Rimske amfore (Anđela Jordan) ...........................................................................29 3.6 Antička sidra (Juraj Kovačević) ............................................................................��

4. Podmorska arhološka istraživanja u hrvatskoj

4.1 Najstariji zapisi i prvo podmorsko istraživanje u Hrvatskoj (Ivan Raos) .............�4 4.2 Povijest istraživanja po pojedinim područjima 4.2.1 Pulsko područje (Miloš Biserko) .........................................................36 4.2.2 Riječko područje (Vanja Majnarić) .......................................................�8 4.2.3 Zadarsko područje ...............................................................................40

4.2.4 Šibensko područje (Ana Karađole) .......................................................4� 4.2.5 Splitsko područje (Stipe Čikotić) .........................................................44 4.2.6 Dubrovačko područje (Dobrila Kalebota) ...........................................46 4.3 Dasen Vrsalović i njegovo djelo (Jere Drpić) .......................................................48

Page 4: Skripta Podvodna arheologija

4

5. Podmorska nalazišta u hrvatskoj

5.1 Prapovijesni nalazi iz hrvatskog podmorja (Mia Koščak) ....................................50 5.2 Antički brodolomi .................................................................................................5� 5.2.1 Vela Svitnja na Visu; rt Plavac na Zlarinu (Petar Ćurčić).....................5� 5.2.2 Vlaška Mala na Pagu, Supetar kod Cavtata (Irena Zlatec) ..................55 5.3 Antička nalazišta u plitkome moru 5.3.1 Resnik (Sandi Mance) ..........................................................................58 5.3.2 Zaton kod Nina (Ante Žepina) ..............................................................60 5.4 Nalazišta iz kasnijih razdoblja 5.4.1 Srednjovjekovni brodovi iz Nina .........................................................62 5.4.2 Post-srednjovjekovni brodolomi (Tena Festini) ...................................65 5.4.3 Novovjekovna podmorska nalazišta (Karlo Buterin) ...........................67

6. nalazišta u unutrašnjim vodama

6.1 Rijeka Cetina (Nikola Malnar) ..............................................................................70

7. PoPis literature.................................................................................................................71

Page 5: Skripta Podvodna arheologija

5

1. Uvod

1.1 Podvodna arheologija; definicija i terminologija

U razvoju podmorskih arheoloških istraživanja prvi značajni rezultati u Sredozemlju postignuti su

1900. godine kod Antikythere (Grčka) i 1907. godine kod Mahdie (Tunis) organiziranim vađenjem

vrhunskih proizvoda helenističke umjetnosti - mramornih i brončanih skulptura s potonulih antičkih

brodova. Zbog važnosti i bogatstva arheoloških nalaza ti su brodolomi značili prekretnicu u odnosu

stručne i šire javnosti prema podmorskim arheološkim nalazištima. Istraživanja na njima predstavljala

su na neki način rođendan podvodne arheologije kao znanstvene discipline, ne samo zbog posebnih

metodoloških postupaka primijenjenih pri vađenju brodskoga tereta već i stoga što su tako značajni

nalazi učvrstili vjeru u budućnost nove arheološke djelatnosti.

Zbog jasno određenih zadataka i metoda rada u specifičnom ambijentu, uz upotrebu specijalizirane

opreme i instrumentarija, ta je arheološka disciplina dobila određenu fizionomiju, a srodno tome

i naziv podvodna arheologija (underwater archaeology, archeologie subacquatique, unterwasser

archäologie, archeologia subacquea, arqueología subacuática). Ona proučava sve materijalne

ostatke ljudske prošlosti koji su se zbog potonuća, erozije, promjene vodene razine ili na neki drugi

način našli na dnu mora, rijeka, močvara i jezera.

Termin 'podvodna arheologija' koristi se prije svega kao tehnički izraz kojim se izražava odredjene

specifičnosti rada na arheološkom nalazištu. No, arheologija, bilo „podvodna“ ili „kopnena“, ustvari

je nedjeljiva cjelina, a sva se arheološka istraživanja zasnivaju na istom metodološkom pristupu i istim

metodološkim postupcima. Specifičnost podvodne arheologije samo je u tome što je za istraživanje

potrebno koristiti ronilačku opremu, a i alat i pribor posebno su prilagođeni za rad pod vodom. Ukoliko

se istraživanje odvija pod morem tada možemo govoriti i o podmorskoj arheologiji.

Termin hidroarheologija koji se počeo koristiti krajem šezdesetih godina, doveden je u pitanje

nekoliko godina kasnije. Protiv njega se 1975. godine pobunio Nenad Cambi, a potom i Dasen

Vrsalović koji ga je prestao koristiti. Taj termin neprecizan je i neprikladan iz više razloga. Usprkos

činjenici da je sastavljen od dvije starogrčke riječi, a time i internacionalno razumljiv, nije ga prihvatio

niti jedan svjetski jezik što nam najbolje potvrđuje da se nije pokazao opravdanim.

Podvodna arheologija može nam znatno pomoći u proučavanju brodogradnje i brodarstva tj.

plovidbe tijekom svih povijesnih razdoblja. Grana arheologije čija su istraživanja usmjerena na

proučavanje brodskih konstrukcija, plovidbenih putova, uvjeta plovidbe itd. naziva se arheologijom

broda (eng. nautical archaeology).

Page 6: Skripta Podvodna arheologija

6

Podvodna arheologija također predstavlja značajan izvor podataka za proučavanje svih ljudskih

djelatnosti, vještina i društvenih odnosa na moru ili u vezi s morem (brodarstvo, eksploatacija luka,

brodogradnja, ribarstvo, pomorska uprava, sigurnost plovidbe, pomorsko školstvo, pomorske vještine

i dr.). U tom slučaju govorimo o arheologiji pomorstva (eng. maritime archaeology).

Literatura:

RADIĆ ROSSI 2005; VRSALOVIĆ 1979

Primjena termina ‘podvodna arheologija’

Primjena termina ‘arheologija broda'

Primjena termina ‘arheologija pomorstva’

Page 7: Skripta Podvodna arheologija

7

2. Podvodna arheološka iStraživanja u Svijetu

2.1 Povijest podvodnih arheoloških istraživanja u svijetu

Početci podvodne arheologije padaju u doba kad se arheologija oblikuje kao znanost. Tada još nije

bilo istraživanja već su se povremeno pojavljivali slučajni nalazi koji su upozoravali stručnjake i

ljubitelje starina upozoravali na iznimno bogatu kulturnu baštinu koju kriju morske dubine.

Prvi spasioci arheoloških ostataka s dna mora bili su ribari. U njihove su mreže često zalutale

umjetnine od velikog značenja. Zapisi o takvim nalazima iz 18. st. spominju samo o umjetnička djela

koja su bila osobito cijenjena, ali još nema govora o amforama koje su predstavljale najčešći teret

antičkih lađa, a time i najčešće podmorske nalaze.

Jedan od najstarijih i najvažnijih arheoloških nalaza iz mora je otkriće brončane statue uz toskansku

obalu Italije. Prema mjestu nalaza statua je nazvana Apolon iz Piombina, a prikazuje stojeći lik

mladića arhajskih stilskih karakteristika na osnovu kojih se datira u 5. st. pr. Kr. Nalaz se se čuva u

muzeju Louvre u Parizu.

Na ostatke brodoloma često su nailazili ronioci, a sa povećanjem njihovoga broja i usavršavanjem

klasične opreme dolazio je na vidjelo sve veći broj nalaza. Posebno mjesto među otkrićima ronilaca-

spužvara zauzimaju dva izvanredno važna i bogata nalazišta, već spomenuta u prethodnom poglavlju.

Prvi nalaza datira u 1900. godinu kad je kod grčkog otoka Antykithere je pronađen potonuli brod

natovaren uglavnom mramornim i brončanim skulpturama među kojima se ističe brončana

skulptura mladića iz 4. st. pr. Kr. Grčka vlada povjerila je tada samim roniocima spašavanje tereta

lađe, a kako arheolozi nisu sudjelovali u akciji, posao je bio obavljen uz velike nedostatke.

Drugi važan nalaz otkriven je 1907. godine kod Mahdije na tuniskoj obali. Riječ je o brodolomu

natovarenom skulpturama, dijelovima namještaja i ostalim vrijednim predmetima. Nedostatak

uočen kod Antykithere djelomično je ispravljen na taj način što je radovima rukovodio arheolog

A. Merlin, koji nažalost nije imao nikakvog uvida što se događalo pod vodom. Među pronađenim

predmetima ističu se skulpture iz helenističkog doba koje prikazuju patuljke kao komičke plesače, te

bista boga Dionisa koju je izradio poznati helenistički kipar Boethos iz Kalcedona.

Godine 1925. u Maratonskom je zaljevu u Grčkoj pronađen prekrasni kip dječaka s pomalo

čudnim položajem ruku pa je o karakteru skulpture bilo mnogo rasprava. Godine 1928. kod rta

Artemizija pronađena čuvena brončana statua Posejdona koji baca trozub, datirana se u prvu

polovicu 5. st. pr. Kr.

Svi su nabrojeni nalazi dali veliki poticaj razvoju podvodnih arheoloških istraživanja. Iako se

potreba za kvalitetnom dokumentacijom već tada jako osjećala, tehničke mogućnosti još uvijek nisu

dopuštale njenu izradu na zadovoljavajućoj razini.

Page 8: Skripta Podvodna arheologija

8

Kad je o plitkim nalazištima riječ, francuski arheolog A. Poidebard istražio je 1934.-1936. godine

luku staroga Tira. Poiderbard je uspješno koristio fotografsku kameru, a pripada mu i zasluga za

prvo korištenje zračnih fotografija u podmorskim istraživanjima.

Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina podmorska su se istraživanja intenzivirala duž

obala Francuske, Španjolske i Italije. Godine 1950. talijanski je arheolog Nino Lamboglia (koji sam

nije bio ronilac) istraživao poznati rimski brodolom kod Albenge. Brod je bio natovaren teretom koji

se sastojao od oko 3000 amfora, a u prvoj akciji izvađeno ih je oko 1000. Lamboglia je u Bordigheri

osnovao Centar za podvodna arheološka istraživanja i započeo s organiziranjem međunarodnih

skupova na temu podmorske arheologije.

Istraživanja na morskom dnu organizirana su i izvan Mediterana. Američki ronioci pronašli su u

Srednjoj Americi (Bermuda, Jamaica) veći broj engleskih i španjolskih brodoloma iz doba kolonizacije

Amerike. Osim američkih, podvodna su se istraživanja provodila i u Danskoj i Švedskoj. Istraženi

su vikinški brodovi i slavni švedski ratni brod Vasa.

Početkom šezdesetih godina podvodna je arheologija ušla u novu fazu. Istraživačke su akcije bile

popraćene znatno boljom metodologijom istraživanja, a i tehničkom su opremljenošću i stručnošću

kadrova nadmašile prethodne inicijative. Prvo takvo istraživanje organizirano je kod rta Gelidonye u

jugozapadnoj Turskoj 1960. godine pod vodstvom Georga Bassa (University of Pennsylvania), koji

se zbog svojih zasluga danas naziva ocem podvodne arheologije. Potaknut uspješnim istraživanjem

Bass je naredne godine proveo još jednu, znatno bolje organiziranu akciju kod otočića Yassıade u

jugozapadnoj Turskoj. Nakon prvih podmorskih arheoloških uspjeha Bass je na sveučilištu Texas

A&M (College Station) pokrenuo poslijediplomski program i osnovao Institut za arheologiju broda

(Institute of Nautical Archaeology – INA), koji i danas predstavlja jednu od najvažnijih svjetskih

institucija koje se bave proučavanjem drevnog pomorstva.

Iako su američka istraživanja značila veliki korak unaprijed u razvoju podmorske arheologije, i u

mediteranskim su zemljama postignuti mnogi značajni rezultati (naročito u Italiji i Francuskoj).

Literatura:

BLOT 1995; VRSALOVIĆ 1979

Page 9: Skripta Podvodna arheologija

9

Antikythera; Brončani kip mladića

Artemision; Brončani kip Zeusa

Page 10: Skripta Podvodna arheologija

10

2.2 Najstariji poznati brodolomi - Uluburun i Cape Gelidonya

Najstariji brodolomi na Mediteranu pronađeni su na obali južne Turske, kod Uluburuna i Cape

Gelidonye. Brodolom kod Uluburuna slučajno je otkrio spužvar iz Bodruma 1982. godine.

Istraživanje je organizirao Institute of Nautical Archaeology (INA), a vodili su ga George F. Bass

i Cemal Pulak od 1984. do 1994. godine. Brod se nalazio na dubini od 41-61 metar; dužina trupa

iznosila mu je oko 15 metara. Za istraživanje brodoloma bilo je potrebno 22.500 zarona i 6.613

sati provedenih pod morem. Na osnovi bogatih nalaza brod je datiran u kasno 14. st. pr. Kr., a

njegov teret impresionira svojom raznolikošću i količinom. Među brojnim nalazima ističe se velik

broj bakrenih i kositrenih ingota. Bakrenih je ingota pronađeno deset, a kositrenih jednu tonu, što

je najveća količina ingota nađena na jednome mjestu. Na brodu se također nalazilo oko 170 ingota

sirovog plavog stakla koje je služilo za izradu fajanse. Brod je prevozio i 150 kanaanskih vrčeva

koje su služile za različite tekućine, ali i razne druge proizvode (smola, perlice).

Od organskih premeta pronađene su daske od ebanovine koje su vjerojatno bile korištene za izradu

namještaja, te komadi slonovače i očnjaka nilskog konja. Ono što većinu ljudi najviše zadivljuje

svakako su predmeti od zlata. Brodolom kod Uluburuna sadrži najbrojniju količinu zlatnih predmeta

kanaanskog i nekoliko egipatskog podrijetla Među njima su razni pektorali, medaljoni, ogrlice, perle,

i pehar (najveći zlatni predmet). Jedan skarabej koji nosi ime egipatske kraljice Nefertiti vrlo je

značajan jer nam pomaže u datiranju brodoloma. Zanimljivi nalazi su i pečati od hematita, kvarca i

fajanse koji su vjerojatno pripadali posadi te nam govore kako je ona možda bila sastavljena od ljudi

iz različitih kulturnih središta. Od oružja nađeno je više strelica, mačeva, bodeža i sjekira, a od

oruđa, srpovi, šila, pile i drugi predmeti.

Većina tereta mogla je biti utovarena u nekoj luci u Siriji, Palestini ili na Cipru, ali po njemu

nije moguće odrediti odakle je ustvari potjecao potonuli brod. Pronađeni predmeti su mikenskog,

ciparskog, kanaanskog, kasitskog, egipatskog i asirijskog potrijetla. Analize drveta od kojeg je bilo

izgrađeno brodsko korito pokazale su kako je riječ o libanonskoj cedrovini. Pridodamo li tome i

podatak da su se u potpalublju nalazila 24 kamena sidra vjerojatno kanaanskog podrijetla, možemo

zaključiti kako je brod potjecao iz Kanaan. Važan povijesni izvor o putovanjima takvih trgovačkih

brodova predstavljaju tablice iz Amarne na kojima su opisane diplomatske i trgovačke veze između

Egipta i bliskoistočnih zemalja, te se spominju slični tereti poput onoga pronađenog kod Uluburuna.

Brod je vjerojatno krenuo na put s područja Kanaana preko Cipra te možda putovao prema Grčkoj ili

sjevernoj Egeji.

Drugi najstariji poznati brodolom jest onaj kod Cape Gelidonye, istraživan 1960., a potom i

osamdestih i devedestih godina prošloga stoljeća. Datiran je u kasno 13. st. pr. Kr. I na tom je

brodolomu pronađeno obilje nalaza, a među njima se ističe oko tona metala, većinom bakrenih

Page 11: Skripta Podvodna arheologija

��

Page 12: Skripta Podvodna arheologija

��

ingota i nešto kositra. Nađena je brončana glačalica, dva kamena čekića, kamen koji je služio kao

nakovanj, pečati, sirijsko–palestinska imitacija egipatskih skarabeja, kameni žrvnjevi, keramička

uljanica te kameni utezi za vaganje.

Brodolom kod Cape Gelidoniye prvi je brodolom koji je u potpunosti istražen na morskom dnu

tj. na njemu je u cijelosti primijenjena metodologija arheoloških istraživanja na kopnu. Važno

je istaknuti kako je njegovo otkriće odigralo značajnu ulogu u istraživanju brončanoga doba.

Naime, u doba otkrića brodoloma mislilo se kako su Mikenjani imali monopol nad cijelim kasno

brončanodobnim Mediteranom, a kako su semitski trgovci, ponajprije Feničani, dominirali trgovinom

željeznoga doba. Nalaz brodoloma kod Cape Gelidonye promijenio je takvo mišljenje. Odlučujuću

ulogu u tom zaključku imali su kameni utezi za koje je George Bass utvrdio kako su zasnovani

na istočnjačkom, a ne grčkom metričkom sustavu. Kasnije se pokazalo kako su i ostali predmeti

sirijsko-palestinskog podrijetla te da je ustvari riječ o proto-Feničanima. Tome u prilog išle su i već

spomenute tablice iz Amarne i egipatske zidne slikarije koje nigdje ne spominju niti prikazuju Grke

već samo bliskoistočne narode, a i riječ trgovac ne postoji u Linearu B.

Brodolomi kod Uluburuna i Cape Gelidonye najznačajniji su primjeri brodoloma uopće, a

zahvaljujući profesionalnom sustavnom podmorskom istraživanju pružaju nam neiscrpnu količinu

podataka o pomorstvu, trgovini i životu uopće tijekom kasnog brončanog doba koje je utrlo put

velikim civilizacijama poput grčke, feničke i rimske.

Literatura:

BASS 2005

Page 13: Skripta Podvodna arheologija

��

2.3 Brodolom iz grčkog doba - Tektaş Burnu

U vremenu od 1999. do 2001. istražen je brodolom iz grčkog klasičnog doba pronađen 1966.

godine na pložaju Tektaş Burnu (tur. rt usamljene stijene) na zapadnoj turskoj obali. Istraživanje je

vodio George Bass (Institute of Nautical Archaeology) i njegova asistentica Deborah Carlson, a

sudjelovala je ekipa studenata, profesionalaca i volontera.

Olupina broda ležala je na dubini od 38 do 45 m, a bila je vidljiva manja skupina od šezdesetak

amfora među kojima su se razlikovala dva tipa. Prvi se tip amfora izrađivao u gradu Mende na sjeveru

Grčke između 450. i 425. g. pr. Kr. Jedna je takva amfora sadržala tamnu smolu koja je i nakon 2.500

godina bila viskozna i mirisna. Riječ je o smoli koja se možda koristila za popravak brodova. Drugi

tip amfora može se identificirati kao tip pseudo-Samos zbog morfološke sličnosti sa keramikom

izrađenom na otoku Samosu.

Od prvih nalaza vrijedi izdvojiti velike transportne amfore, manje vrčeve s ravnim dnom, uljanice i

keramiku s crnom prevlakom. Svaka amfora pažljivo je izvađena, a njen sadržaj poslan na ispitivanje.

Tijekom istraživanja pronađene su i mramorne

oči (grč. ophthalmoi) koje su se pričvršćivale

na pramac broda i simbolički mu pomagale u

pronalaženju pravoga puta. Pronađeni su također i

dijelovi olovno-drvenih sidara.

Godinu dana nakon završetka istraživanja, u

Muzeju podvodne arheologije u Bodrumu (gdje

se nalazi i turska podružnica Instituta za nautičku

arheologiju) tijekom fotografiranja artefakata i

mjerenja volumena amfora, na jednoj je od njih

primijećen pečat u obliku kruga s upisanim grčkim

slovima EPY. Riječ je o kratici za grčki grad

Eritreju na zapadnoj obali Turske, nedaleko Tektaş

Burnua. Upravo zahvaljujući tom detalju moglo se

zaključiti kako je riječ o malom trgovačkom brodu

namijenjenom lokalnom prometu. Jedna amfora s

obližnjeg otoka Hiosa pomogla je da se brodolom

datira u 440-425. g. pr. Kr.

Literatura:

BASS 2005.; http://inadiscover.com/Tektasburnu/

Priprema amfora za vađenje Amfora

Apotropejsko oko s pramca broda

Page 14: Skripta Podvodna arheologija

�4

2.4 Najveći istraženi rimski brodolom - Madrague de Giens

U zaljevu Madrague de Giens (čitaj Madrag d’ Žijen) 20 km zapadno od Toulona u južnoj Fran-

cuskoj istražen je najveći rimski trgovački brod s odlično očuvanim teretom i brodskom konstrukci-

jom. Brod je potonuo u drugoj četvrtini 1. st. pr. Kr.

Istraživanje brodoloma započelo je 1972. godine, a potrajalo je nekoliko uzastopnih godina.

Voditelji istraživanja bili su André Tchernia i Patrice Pomey iz francuskog Nacionalnog instituta za

znanstvena istraživanja (CNRS). Nakon određivanja dimenzija nalazišta preko sredine brodoloma

napravljena je poprečna sonda iz koje se mogao dobro proučiti presjek broda. U dnu korita pronašlo

se mnogo keramičkog posuđa među kojim je zastupljena fina stolna i gruba kuhinjska keramika (više

od 1.600 primjeraka). Glavni teret broda činile su vinske amfore tzv. tipa Dressel 1B koje su bile

složene u tri sloja. Šiljci amfora iz gornjeg sloja bili su uglavljeni među grla amfora u sloju ispod tako

da se postigla maksimalna sigurnost i ušteda prostora prilikom ukrcaja tereta. Prostor između amfora

bio je ispunjen borovim granama da se posude ne bi međusobno dodirivale i oštećivale.

Iako je tijekom istraživanja izvađeno oko 600 amfora, dimenzije broda uspoređene s načinom nji-

hovog slaganja u potpalublje omogućile su da se sveukupan broj amfora procijeni na više od 7.000.

Vlasnik imanja s kojega su potekli opisani proizvodi bio je, sudeći prema pečatima, Publius Veveius

Papus iz južne Italije (Terracina), odakle je vjerojatno brod krenuo na svoje posljednje putovanje.

Praznine koje su na više mjesta primijećene među amforama protumačene su kao rezultat spašavanja

brodskog tereta još u rimsko vrijeme.

Detaljno proučavanje brodske konstrukcije omogućilo je da se napravi idejna rekonstrukcija bro-

da. Sudeći prema rezultatima istraživanja brod je bio dugačak oko 40 m i imao kapacitet od oko 400

t. Kod antičkih pisaca spominje se brod koji se naziva muriophorio (onaj koji nosi 10.000 amfora).

Takvi su brodovi bili najveći trgovački brodovi koji su se koristili na kraju rimske Republike i tijekom

ranoga Carstva. Brodovi slične veličine ponovo su se pojavili u Sredozemlju tek u 16. st.

Literatura:

TCHERNIA - POMEY – HESNARD 1978.

Page 15: Skripta Podvodna arheologija

�5

Page 16: Skripta Podvodna arheologija

16

2.5 Srednjovjekovni brodolomi - Yassıada i Serce Limani

Godine 1958. turski je ronilac Kemal Aras u

blizini otoka Yassıade pronašao ostatke brodoloma.

O svome nalazu izvijestio je novinara Petera

Throckmortona koji je organizirao i provodio

podmorska arheološka istraživanja u Sredozemlju.

Od 1961. do 1964. Sveučilište u Pennsylvaniji

i Institut za nautičku arheologiju organizirali su

istraživanja koja su dala odlične rezultate. Voditelj

istraživanja bio je Georg F. Bass. Nakon određenog

vremena moglo se zaključiti kako je riječ o

ranosrednjovjekovnom brodu koji je vjerojatno

potonuo 625/626. godine.

Olupina se nalazila na dubini od 32 do 39 m, a

bila je u jako lošem stanju. Očuvalo se samo 10%

drvenog trupa, no to je bilo dovoljno da Frederik

van Doorninck rekonstruira brod na papiru i

Richard Steffy po nacrtima izradi makete. Iako

je brod bio manjih dimenzija, dužine oko 21 m,

mogao je prevesti oko 60 t tereta, a sam trup bio

je oblikovan tako da je dopuštao brodu da postigne

relativno veliku brzinu. Istraživanjem se pronašlo na

stotine artefakta među kojima vrijedi izdvojiti 900

amfora koje su činile brodski teret. Osim amfora

na brodu su pronađeni i drugi važni nalazi poput

16 zlatnih i 55 bakrenih komada novca. Upravo

zahvaljujući jednom bakrenom primjerku bilo je

moguće zaključiti kako je brod potonuo oko 626.

godine. Pronađeni su i drugi važni nalazi poput

uljanica, statua, osobnih stvari posade broda i dr.

Brod je vjerojatno je plovio prema jugu krenuvši

iz sjevernog Egejskog mora, Crnog mora ili možda

iz Konstantinopolisa. Zaključak je donesen na

osnovi nalaza novca i većine predmeta, koji svi

Istraživanje brodoloma

Amfore izložene u muzeju u Bodrumu

Idejna rekonstrukcija dovršetka izgradnje broda

Page 17: Skripta Podvodna arheologija

�7

odreda potječu s područja sjeverno od Yassıade.

Godine 1973. godine ronilac Mehmet Askin primijetio je kako drugi ronioci odnose ulomke

razbijenog stakla s mjesta zvanog Serçe Limanı koje se nalazi nasuprot grčkog otoka Rodosa. O nalazu

je obavijestio Georga Bassa koji je po obilasku nalazišta zaključio kako je riječ o srednjovjekovnom

brodolomu. Na osnovi nalaza jedne amfore brodolom je datiran u 11. stoljeće.

Godine 1977. Bass je započeo israživanje lokaliteta koje je potrajalo do 1979. godine. Brodolom

se nalazio na dubini od 33 metra, a teren je bio dosta zahtjevan i zadavao mnogo problema pri

istraživanju. Istraživanje su otežavale i velike količine ulomaka stakla čija je sveukupna težina

procijenjena na tri tone.

Tijekom istraživanja pronađena je i zlatna kovanica iz 1021/22. godinu, koja je kao najmlađi komad

novca u početku iskorištena za preciznije datiranje brodoloma. Proučavanje stakla pokazalo je kako

se najmlađi primjerak može datirati oko godine 1024/25., pa se ta godina najčešće navodi kao godina

potonuća broda.

Osim staklenih čaša, vaza i drugih predmeta izrađenih od stakla, kao i zlatnih i srebrenih kovanica,

na brodolomu su pronađeni i drugi važni nalazi poput najstarije poznate drvene šahovske figure,

zlatnog nakita, oružja i alata, amfora, keramičkog posuđa i dr.. Na osnovi drvenih ostataka trupa dalo

se zaključiti kako je brod bio dugačak 15,6 m.

O podrijetlu broda i posade dugo se raspravljalo, ali je nakon nekog vremena na jednoj od amfora

primijećen natips MIR na osnovu kojega se došlo do zaključka da je brodska posada bila s područja

Bugarske, a posljednja ruta nesretnog broda bila je vjerojatno Konstantinopolis - Palestina.

Literatura:

BASS 2005.

Page 18: Skripta Podvodna arheologija

�8

2.6. Dvije značajne publikacije na temu plovidbe u prošlosti

George F. Bass (ur.), A history of seafaring based on underwater archaeology,

New York, 1972

Knjiga „A history of seafaring“ organizirana je u 12 glavnih tema u kojima je opisan razvitak

plovidbe sve do 19. st. Svaka se tema temelji na podvodnim istraživanjima diljem svijeta. Glavni

urednik je George F. Bass, otac podvodne arheologije. Njegovo ime veže se, među ostalim, uz važan

brodolom poznat pod nazivom Cape Gelidonya u Turskoj, gdje je istraživao ostatke broda iz brončanog

doba (vidi poglavlje 2.2 u skripti). Mali trgovački brod potopljen je otprilike u vrijeme Trojanskog

rata te je poslužio kao dokaz o ispravnim Homerovim opisima brodova toga doba.

Teme unutar knjige su:

- Najraniji moreplovci na Mediteranu i bliskom istoku (George F. Bass)

(The earliest seafarers in the Mediterranean and the Near East)

- Grčki, etruščanski i fenički brodovi i brodski promet (Keith DeVries)

(Greek, Etruscan, and Phoenician ships and shipping)

- Rimljani na moru (Peter Throckmorton)

(Romans on the sea)

- Grčki i rimski lučki radovi (Joseph W. Shaw)

(Greek and Roman harbour works)

- Brodovi rimskog doba i kasniji u Britaniji (Peter Marsden)

(Ships of the Roman period and after in Britain)

- Bizant, gospodar mora; 330 - 641. (Frederick van Doorninck)

(Byzantium, mistress of the sea; 330 – 641)

- Skandinavski brodovi od najranijeg doba do Vikinga (Arne Emil Christensen)

(Scandinavian ships from earliest times to the Vikings)

- Vikinški i hanzeatski trgovci; 900 - 1450. (Ole Crumlin – Pedersen)

(The Vikings and the Hanseatic merchants; 900 – 1450)

- Pomorske republike: srednjovjekovni i renesansni brodovi u Italiji

(Enrico Scandurra)

(The Maritime Republics: Medieval and Renaissance ships in Italy)

- Utjecaj britanske pomorske strategije na brodski dizajn; 1400 - 1850.

(Alexander McKee)

(The influence of British naval strategy on ship design: 1400 – 1850)

- Trgovci i gusari diljem Atlantika (Mendel L. Peterson)

(Traders and privateers across the Atlantic)Ulomak kamenog spomenika s prikazom broda; Arheološki muzej u Splitu.

Page 19: Skripta Podvodna arheologija

19

- Vodeni putovi koji su otvorili Novi Svijet (Robert C. Wheeler)

(Waterways open the New World)

Svaka pojedina tema popraćena je povijesnim pregledom i brojim ilustracijama što uvelike olakšava

razumijevanje. Obrađena su i pojedina važna podvodna istraživanja kao npr. kirenski brod iz IV. st.

blizu Cipra i istraživanje u Thapsusu.

Piero A. Gianfrotta - Patrice Pomey (ur.), La Navigation dans l’Antiquité,

Aix-en-Provence, 1997

Knjiga „La Navigation dans l’Antiquité“ donosi nam pregled antičkog pomorstva na Mediteranu.

Popraćena je brojnim ilustracijama, kartama i fotografijama. Autori knjige su Piero A. Gianfrotta, jedan

od utemeljitelja podvodne arheologije u Italiji, Xavier Nieto, vodeći podvodni i nautički arheolog u

Španjolskoj, te slavni arheolozi francuskog Istituta za zanstvena istraživanja (CNRS) Patrice Pomey

i André Tchernia.

Knjiga se dijeli na na četiri glavne teme podijeljene u više poglavlja:

- Plovidba (La Navigation)

Unutar teme obrađeni su uvjeti pod kojima se odvijala plovidba, a kao ilustracija iskorišten je opis

putovanja i brodoloma sv. Pavla Apostola. Opisane su geografske karakteristike Mediterana, kao

i sve moguće zamke i opasnosti s kojima su se susretali tadašnji pomorci. Nailazimo na detaljneNailazimo na detaljne

opise obala Mediterana i na ružu vjetrova, te na poglavlje o piratstvu.

- Brodovi i ljudi ( Les navires et les hommes)

Pod tim se naslovom donosi pregled antičkih trgovačkih i ratnih brodova sa svim njihovim

tehničkim karakteristikama, od onih arhaičnih do klasičnih, koji je popraćen velikim brojem

ilustracija. Drugi dio teme bavi se mornarima i putnicima, te brodskom opremom.

- Trgovina (Le Commerce)

Kao što sam naslov govori, tema se bavi trgovinom diljem Mediterana te prijenosom i distribucijom

robe. Opisane su brojne luke i trgovačka središta.

- Brodolomi i brodski tereti ( Les épaves et leur cargaison)

Posljednja tema donosi zanimljiva nalazišta potonulih brodova, kao i najzanimljivije brodske

terete koji su pronađeni diljem Mediterana.

Rezultati podvodnih istraživanja, iznijeti u knjizi, omogućili su mnoge nove spoznaje koje

znatno upotpunjuju sliku o antičkoj plovidbi. Pomorstvo u antici bilo je daleko od savršenog,

ali je po mišljenju autora bilo dobro razvijeno za uspješnu plovidbu Mediteranom i u skladu s

potrebama te epohe.

Literatura:

BASS 1972.; GIANFROTTA – POMEY (ur.) 1997.

Page 20: Skripta Podvodna arheologija

20

3. PodmorSka iStraživanja, nalazišta i nalazi

3.1 Vrste podmorskih nalazišta

Podmorska nalazišta vrlo su raznolika i teško ih je svrstati u strogo određene skupine. Ipak, radi

lakšega snalaženja možemo ih načelno podijeliti u nekoliko većih skupina na osnovi različitih

kriterija.

Siguran podatak kojim raspolažemo za svako nalazište predstavlja njegova dubina. Prema

kriteriju dubine nalazišta možemo podijeliti na:

• nalazišta u plitkome moru (priobalni pojas);

• nalazišta u dubokom moru (do dubine dostupne sportskim roniocima = 40 m);

• nalazišta na velikim dubinama (dublje od 40 m).

Osim po dubini nalazišta se već na prvi pogled razlikuju po stanju očuvanosti koje djelomično

možemo procijeniti na osnovi stručnog očevida. Devastacija nalazišta može biti uzrokovana

djelovanjem ljudi i/ili prirodnih sila. Prema stanju očuvanosti nalazišta možemo podijeliti u:

• nedevastirana nalazišta;

• djelomično devastirana nalazišta;

• teško devastirana nalazišta.

Nalazišta također možemo podijeliti u skupine na osnovi povijesnih razdoblja kojima pripadaju.

Vremensko određenje nalazišta ponekad je moguće utvrditi već na osnovi stručnog očevida, ali je

u većini slučajeva potrebno provesti probno istraživanje kako bi se utvrdila, provjerila ili potvrdila

točna datacija. Prema vremenu kojem pripadaju, nalazišta dijelimo na:

• prapovijesna nalazišta;

• antička nalazišta;

• srednjovjekovna nalazišta;

• novovjekovna nalazišta;

• nalazišta iz više vremenskih razdoblja.

Pojedine skupine međusobno se preklapaju pa nismo uvijek u mogućnosti strogo se držati

navedene podjele. Unutar skupine novovjekovnih nalazišta izdvaja se podskupina post-

srednjovjekovnih nalazišta koja se onose na brodove i tragove brodarstva koji čvrsto počivaju na

tradiciji srednjega vijeka.

I na kraju, nalazišta možemo podijeliti prema njihovom sadržaju u nekoliko osnovnih skupina:

• potopljeni brodovi (brodovi nastradali nesretnim slučajem, namjerno potopljeni ili napušteni)

• sidrišta;

• pristaništa i luke (lučke konstrukcije i prateći pokretni nalazi);

• ostatci naselja, gospodarskih i ladanjskih kompleksa te ostalih priobalnih građevina koji

Page 21: Skripta Podvodna arheologija

��

su zbog promjene morske razine došli pod površinu mora;

• samostalni gospodarski objekti izgrađeni u plitkome moru (ribnjaci, solane, zamke za

ribolov i sl.);

• potopljeni krajolici (sveukupnost nalaza na određenom prostoru koji su potopljeni zbog

promjene morske razine);

• pokretni nalazi različitog podrijetla koji su u more dospjeli erozijom obale;

• pojedinačni nalazi (izolirani predmeti koji su slučajno upali ili su namjerno odbačeni u more).

Podjela nalazišta po sadržaju najosjetljivija je od svih podjela jer se mnoge skupine međusobno

preklapaju, pa se neka nalazišta ne mogu se svrstati u samo jednu od njih. Takva situacija

karakteristična je prije svega za nalazišta u priobalju, ali ponekad i za nalazišta na većim dubinama.

Literatura:

BOWENS 2009.; VRSALOVIĆ 1979,

1. Ostatci rimskog ribnjaka (poluotok Kupanja u Istri).2. Devastirani ostatci rimskodobnog brodoloma (otočić Host u viškoj luci).3. Brodolom u plitkome moru (Pakoštane).4. Brodolom s teretom amfora na većoj dubini (uvala Koromašna na Žirju).5. Olupina broda Vassilios kod Visa.

6. Pojedinačni nalaz amfore.

� � �

4

5 6

Page 22: Skripta Podvodna arheologija

��

3.2 Metode podmorskih istraživanja

Metodologija podvodnih istraživanja jednaka je metodologiji istraživanja na kopnu, ali se zbog

posebnih uvjeta provodi na specifične načine i uz specifičnu opremu. Arheolozima u podmorju

pomažu i brojni ronioci čija je odgovornost velika jer su mogućnosti arheološkog nadzora nad svime

što se događa na terenu znatno ograničene.

Kako bi se ušlo u trag podvodnim arheološkim nalazištima provodi se podvodno rekognosciranje.

Ono se može provoditi na dva načina. Prvi se način oslanja na podatke dobivenene od ronilaca i ribara,

dok se drugi sastoji u sustavnom pretraživanju terena u potrazi za arheološkim nalazima. Ukoliko

se pronađe podmorsko nalazište potrebno je točno zabilježiti njegovu dubinu i GPS koordinate.

Na nalazištima za koja se sigurno zna da postoje na osnovi prijave i dokumentacije koju su izradili

ronioci koji nisu arheolozi, provodi se stručni očevid kako bi se utvrdio njihov karakter i stupanj

ugroženosti.

Nakon rekognosciranja ili stručnog očevida slijedi dokumentiranje postojećega stanja na osnovu

kojega se može procijeniti treba li nalazište ostaviti in situ ili ga istražiti i izvaditi arheološki materijal.

Na osnovi podataka prikupljenih tijekom rekognosciranja i stručnog očevida priprema se podloga za

pravnu zaštitu nalazišta tj. upis u Registar kulturne baštine RH.

U slučaju da se nalazište ostavlja in situ potrebno je putem pravne i fizičke zaštite osigurati njegovo

očuvanje na morskom dnu. Fizička zaštita provodi se na razne načine, među kojima se najčešće koristi

zasipanje nalazišta pijeskom, pokrivanje zaštitnim mrežama ili zaštitnim kavezom.

Ukoliko se procijeni da je nalazište izrazito ugroženo ili je od posebnog znanstvenog interesa,

pristupa se podmorskom iskopavanju. Postoje 3 vrste istraživanja:

• probno iskopavanje;

• sustavno iskopavanje i

• zaštitno iskopavanje.

Probno iskopavanje sastoji se od probnog sondiranja kojim se utvrđuje debljina i sastav kulturnoga

sloja, te procjenjuje količina i ugroženost arheoloških nalaza. Arheološki nalazi mogu biti ugroženi

djelovanjem ljudi i djelovanjem prirode.

Sustavno iskopavanje je najbolji način istraživanja. Tom se metodom istražuje cijeli lokalitet

sustavno i detaljno. Pri sustavnom iskopavanju dokumentiraju se i vade svi arheološki nalazi neovisno

o njihovom stanju očuvanosti. Ova metoda zahtjeva najviše vremena i financijskih sredstava.

Zaštitno iskopavanje je iskopavanje ograničenog obima koje je potrebno provesti kako bi se nalaze

zaštitilo od pljačkanja ili drugog vida uništavanja uzrokovanog djelovanjem ljudi ili prirode. Pri

zaštitnom iskopavanju područje istraživanja ograničeno je samo na najugroženije dijelove lokaliteta.

U mnogim slučajevima ograničeno je i vađenje arheoloških nalaza što znatno ograničava znanstvene

spoznaje o nalazištu.

Page 23: Skripta Podvodna arheologija

��

Za potrebe dokumentiranja i iskopavanja na nalazište se postavlja

pomoćno, najčešće metalno mrežište čiji su kvadrati dimenzija

2x2 ili 4x4 m. Takvo mrežište koristi se za orijentaciju u prostoru,

za pomoć pri mjerenju i za oslonac roniocima. Sloj mulja, pijeska

i kamenja uklanja se uz pomoć zračnih ili vodenih sisaljki koje

se, zbog svoje velike snage i dimenzija, među roniocima nazivaju

„mamut sisaljke“. Za fino čišćenje koriste se posebni nastavci u

obliku fleksibilnih tankih PVC cijevi. Vađenje nalaza obavlja se

uz pomoć ronilačkih balona, tzv. „padobrana“, u koje se upuhuje

zrak pa oni sami podižu teret do površine.

Čitavo iskopavanje popraćeno je detaljnim nacrtnim i

fotografskim dokumentiranjem jednako kao i na nalazištima na

kopnu. Svako iskopavanje zasniva se na principu stratigrafije.

Ukoliko se iskopavanje provodi tijekom više istraživačkih

kampanja, nalazište se mora dobro zaštititi prekrivanjem

geotekstilom i slojem mulja i pijeska.

U podvodnom istraživanju sve se više koriste nove tehnologije za

dokumentiranje (sidescan sonar, ROV) i nedestruktivno dubinsko

pretraživanje (single & multibeam sonar, sub-bottom profiler).

Nove tehnologije mogu se koristiti na plitkim nalazištima, ali su

naročito potrebne za istraživanja na velikim dubinama, nedostupnim

roniocima. U posljednje vrijeme uz pomoć daljinski upravljanih

vozila (ROV) provode se i podvodna arheološka iskopavanja.

Literatura:

BOWENS 2009.

1. Pregled nalazišta.2. Uklanjanje pijeska uz pomoć ‘mamut’ sisaljke.3. Čišćenje osjetljivih nalaza.4. Pomoćno mrežište na nalazištu.5. Podizanje nalaza uz pomoć ronilačkog balona.

Page 24: Skripta Podvodna arheologija

�4

3.3 Dokumentiranje podmorskih arheološkog nalazišta

Osnovni zahtjev svake arheološke akcije na terenu je izrada odgovarajuće dokumentacije koja

omogućuje kontrolu rada, te stručnu i znanstvenu eksploataciju arheoloških nalaza. Rad bez

odgovarajuće dokumentacije nema nikakve ni stručne ni znanstvene vrijednosti. On nanosi više štete

nego li koristi, jer nisu zabilježeni osnovni metodološki postupci koji su poslužili da bi se došlo do

nalaza. Samo je nalazište na neki način devastirano i ne može se izraditi naknadna dokumentacija.

Dokumentacija nam u prvom redu mora ilustrirati točnu lokaciju, identifikaciju i definiciju svakog

arheološkog podmorskog lokaliteta, brojnost, vrste i karakter pojedinih nalaza, te stanje i stupanj

njegove ugroženosti. Ona također treba omogućiti proučavanje pojedinog nalazišta čak i onome koji

to nalazište nikada nije vidio. Za taj rad, utvrđeni su određeni postupci, grupirani u nekoliko faza.

Prije svega potrebno je izvršiti detaljni očevid i uzeti sve osnovne podatke s nalazišta, na osnovu kojih

se razrađuje program probnih, zaštitnih ili sustavnih istraživanja; osigurati kadrove i opremu, u što

se ubraja odgovarajuća stručna i tehnička ekipa; prostorno fiksirati nalazište pomoću mjerne vrpce

i trasirki, odnosno kolaca; izraditi poprečne i uzdužne presjeke s kojima se dobiva konfiguracija

morskog dna i plan nalazišta sa svim geofizičkim podacima te postaviti metalno kvadratna mrežište

na određenim dijelovima nalazišta, pomoću kojega se izrađuje tlocrtna situacija.

Osim kvadratnog mrežišta koje pomaže pri nacrtnom dokumentiranju nalazišta, za određivanje

točnog položaja nalaza koristi se sistem trilateracije kojim se određuje relativni položaj nalaza

mjerenjem u odnosu na dvije fiksne točke.

Dokumentiranje tlocrtne situacije obavlja se fotografiranjem pojedinih kvadranata, strogo

ortogonalno, s točno određene visine. Spajanjem fotografija po kvadantima dobiva se fotomozaik

(foto-plan) iz kojeg se svi nalazi i detalji precrtavaju u generalni plan zatečenog stanja. Poseban način

trodimenzionalnog dokumentiranja predstavlja fotogrametrija. To je postupak kojim se uz pomoć

posebno razmještenih foto-točaka nalazište snima iz više uglova. Obradom snimljenih fotografija

dobivaju se informacije o položaju snimljenih točaka u sve tri dimenzije, čime se omogućuje

trodimenzionalna rekonstrukcija nalazišta.

Dokumentaciju možemo podijeliti u sljedeće skupine:

• Tekstovna dokumentacija koja sadrži:

- terenske dnevnike rada (opći i individualni);

- dnevnike ronjenja i fotografiranja,

- popise i inventare nalaza;

- financijsku dokumentaciju;

• Nacrtna (grafička) dokumentacija koja obuhvaća:

- položajnu kartu gdje se može vidjeti koji su sve predjeli rekognoscirani, kakvom

metodom se radilo i na kojim dubinama su pojedini nalazi pronađeni; u njoj je

Page 25: Skripta Podvodna arheologija

�5

1. Pomoćno metalno mrežište na nalazištu antičkog brodoloma2. Izrada nacrtne dokumentacije3. Tehnika crtanja profila nalazišta 4. Dokumentiranje nalaza metodom trilateracije5. Izrada fotografske dokumentacije6. Obrada nacrtne dokumentacije7. Slika rimskog ribnjaka dobivena uz pomoć multibeam sonara

��

� 4

56

7

Page 26: Skripta Podvodna arheologija

26

objašnjena situacija na terenu, označena istražena područja i znakovima obilježena

karakteristika nalaza

- nacrt koji sadrži uzdužne i poprečne presjeke morskog dna; oni bi trebali imati sa strane

označene dubine, mjere rasprostranjenosti nalazišta, te legendu gdje je objašnjena

konfiguracija terena;

- tlocrt nalazišta s ucrtanim zatečenim stanjem i materijalom unutar kvadratne mreže, da

bi se što bolje ilustriralo stanje i karakter nalazišta;

- tlocrtne situacije i profile nalazišta ili pojedinih sondi tijekom istraživanja, položaj

stratigrafskih jedinica i posebnih nalaza;

- ostale nacrte kojima se dokumentiraju detalji podvodnog nalazišta, pojedine skupine

ili specifičnosti nalaza.

• Fotografska dokumentacija kojom se pokazuje položaj nalazišta, faze rada, razni detalji i sve

ono što može popuniti ostalu dokumentacijsku građu. Ona, naravno, treba sadržavati i faze

rada koje se odvijaju na kopnu i konzervatorski rad na nalazima.

- prva grupa daje uvid u plovne objekte s opremom koja je korištena, te sastav ronilačke

ekipe;

- druga grupa sadrži snimke arheološkog područja ili mjesta nalazišta, odnosno daje

sliku geografske i geomorfološke situacije okoliša, zatim uži dio morske površine i

strelicom ucrtano mjesto nalazišta;

- treća grupa sadrži snimke lokaliteta – snimljenog s raznih uglova i s različitih visina

kako bi se dobio što potpuniji uvid u karakter nalazišta

- četvrta grupa fotografija prikazuje metodu rada u istraživanju, praktična rješenja i

iskustva do kojih su došli pojedinci;

- u petoj grupi nalaze se snimke svih, a naročito karakterističnih primjeraka nalaza;

- u šestoj grupi prikazan je kabinetski rad na konzerviranju nalaza.

• Filmska dokumentacija – dolazi kao dopuna fotografiji, naročito za izradu reportaža za

televizijske emisije i sl.

U novije vrijeme za dokumentiranje podmorskih nalazišta, naročito onih na velikim dubinama,

koristi se oprema na daljinsko upravljanje poput robot kamera (ROV), sidescan sonara, sub-bottom

profilera, magnetometara te singlebeam i multibeam sonara.

Literatura:

BOWENS 2009.; GREEN 2004.; VRSALOVIĆ 1974.

Page 27: Skripta Podvodna arheologija

�7

3.4 Podrijetlo amfora; Grčke amfore

Riječ amfora dolazi od grčkih riječi koje znače „nositi (ili nosač) s dvije strane“. Ona zato označava posudu s dvije ručke koja se najčešće koristila za prijevoz namirnica morskim putem. Upravo zbog specifičnosti pomorskoga transporta amfora je najčešće bila opremljena čepastim završetkom ili šiljkom na dnu kako bi joj se povećala čvrstoća i omogućilo lakše i sigurnije slaganje u brodsko potpalublje. Šiljak na dnu koristio se također i kao pomoć pri izlijevanju tekućeg sadržaja. Riječ amfora prvi je put zabilježena na glinenim pločicama pisanim Linear B pismom (amphiphoreus ili amphoreus), a više se puta spominje u Homerovim epovima.

Ideja amfore potekla je iz Kanaana (na području današnjeg Izraela, Libanona, Palestine, te dijelom Jordana, Sirije i sjeveroistočnog Egipta). Na tom su se prostoru tijekom 16. st. pr. Kr. (kasno brončano doba IA) pojavili tzv. kanaanski vrčevi koji su imali suženo grlo, konično tijelo, zaobljeno ili zašiljeno dno i dvije male ručke na najširem dijelu trbuha, a koristili su se za masovni pomorski transport robe (vidi poglavlje 2.2 u skripti – brodolom Uluburun).

Posude zaobljenog dna pojavile su se i ranije na području Egipta, ali nisu bile opremljene ručkama. Ideju ručki Egipćani su preuzeli od kanaanskih vrčeva. Na tradiciji kanaanskih vrčeva od 9. st. pr. Kr. počinju se razvijati feničke amfore, a od 8. stoljeća amfore se sve češće koriste na području Grčke. Feničani i Grci svojim su kolonizatorskim djelovanjem prenijeli ideju amfore na zapadni Mediteran. Feničke su oblike preuzeli Etruščani, dok su se na tradiciji grčkih oblika nastavile razvijati rimske amfore na području Italije i sjeverno-mediteranskih provincija.

Među najstarijim grčkim amforama ističu se tzv. SOS amfore (naziv prema bojanim oznakama na vratu) koje su se proizvodile na području Atike od 8. do 6. st. pr. Kr. Na dnu amfora bilo je dodano prstenasto dno kako bi mogle samostalno stajati. Od 8. do 4. st. pr. Kr. proizvode se i tzv. korintske A amfore, a nasljeđuju ih korintske B amfore kakve se pronalaze i u hrvatskom podmorju. Poznate amfore proizvodile su se osim toga na području Lakonije te otoka Hija, Sama i Roda, ali i u nizu manjih proizvodnih centara.

U vrijeme najstarije grčke kolonizacije u 6. st. pr. Kr. na području današnjeg Marseillea (Massalia) počele su se i na zapadnom Mediteranu proizvoditi grčke amfore. Na području Velike Grčke i Sicilije tijekom 5. st. pr. Kr. počele su se proizvoditi amfore tzv. grčko-italskog tipa koje se odlikuju srcolikim tijelom, kratkim vratom i izduženim šiljkom. Te su se amfore u raznim varijantama zadržale u uporabi do 2. st. pr. Kr., kad se iz njih počinju razvijati najstarije rimske amfore.

Razvoj grčkih amfora na sjevernom dijelu zapadnog Mediterana pratio je razvoj feničkih tj. punskih amfora na njegovom južnom dijelu te na prostoru Sardinije i južne Španjolske. Pod utjecajem punskih amfora razvili su se i osebujni jajoliki etruščanski oblici.

Literatura:GRACE 1979.; CARAVALE – TOFFOLETTI 1997.

Page 28: Skripta Podvodna arheologija

�8

1. Znak za amforu u Linear B pismu.2. Kanaanski vrčevi – razvoj oblika.3. Prikaz egipatskih amfora nastalih pod utjecajem kanaanskih vrčeva.4. SOS amfora.5. Korintska B amfora iz podmorja Visa.6. Jajolika etruščanska amfora.

� �

4 5 6

Page 29: Skripta Podvodna arheologija

29

3.5 Rimske amfore

Rimske su se amfore razvile na temelju ranijih amfora koje su u zapadno Sredozemlje stigle uz pomoć Feničana i Grka. Kao i ranije, amfore su u rimsko vrijeme bile poglavito korištene za prijevoz tekućina kao što su vino (amphorae vinariae – amfore izduženih oblika, s unutrašnje strane obložene smolom) i maslinovo ulje (amphorae oleariae), ali su se u njima prevozili i riblji umaci i razni drugi proizvodi poljoprivrede i morskoga gospodarstva (voće, povrće, med, soljena riba i dr.). U njima se također moglo prevoziti i različite druge sadržaje poput borove smole, bitumena, mineralnih sirovina i poluproizvoda, sitnih predmeta i dr., a mogle su se koristiti i za vodu. Amfore koje su prvobitno bile namijenjene određenom proizvodu mogle su se također sekundarno iskoristiti za nešto posve različito.

U današnje vrijeme amforama se pridaje velika pozornost pri proučavanju antičke ekonomije, trgovačkih i plovnih putova. Tome doprinose i epigrafske informacije (pečati, grafiti, bojeni natpisi) na tijelima amfora, koje nam govore o sadržaju, proizvođaču, mjestu, a ponekad i vremenu proizvodnje. Mjesto njihove proizvodnje bile su keramičke radionice koje su najčešće djelovale unutar rimskih veleposjeda. Tijekom vremena oblici su se amfora mijenjali jer se nastojalo smanjiti njihovu težinu i povećati im volumen kako bi se povećala njihova učinkovitost. Na osnovi oblika amfora često možemo mnogo zaključiti o njihovom datiranju i podrijetlu, a također i o osnovnom sadržaju.

Prvu tipologiju rimskih amfora napravio je njemački arheolog Heinrich Dressel na osnovi nalaza s brda Monte Testaccio u Rimu, visokog 30 m, koje je nastalo odbacivanjem slomljenih i beskorisnih amfora s rimske tržnice.

Razvoj rimskih amfora započeo je pod utjecajem amfora grčkih i grčko-italskih tipova. Amfore grčko – italskog tipa srcolikog su oblika i kratkog vrata, a proizvodile su se na području Velike Grčke. Datiraju se u razdoblje od 4. do 2. st. pr. Kr. Najranije rimske amfore odlikuju se izduženim vratom i trbuhom. Na zapadnoj obali Italije razvija se tip poznat pod nazivom Dressel 1, a duž istočne obale proizvode se amfore tipa Lamboglia 2. Oba su tipa karakteristična za 2/1. st. pr. Kr. Iz tih su se amfora, a i iz drugih grčkih uzora, razvili različiti tipovi koji su se tijekom antike proizvodili na području Italije.

Proizvodnja amfora tijekom rimskog vremena nastavila se i u egejskom prostoru, a vrlo intenzivna proizvodnja odvijala se na prostoru Španjolske (hispanske amfore), Francuske (galske amfore) i sjeverne Afrike. Među nizom amfora s područja Španjolske izdvajaju se tzv. hispanske globularne amfore namijenjene prijevozu maslinovoga ulja, poznate pod nazivom Dressel 20. Te su amfore bile naročito popularne tijekom 1/2. st. po Kr. Amfore s područja današnje Francuske često se odlikuju ravnim dnom (umjesto uobičajenog šiljka).

U sjevernoafričkim provincijama proizvodili su se također različiti tipovi amfora koji su se većinom odlikovali izrazito dugim cilindričnim tijelom, kratkim vratom, malim ručkama i izrazito crvenom fakturom. Te su amfore prevladale na Sredozemlju tijekom 3. i 4. st. po Kr., a proizvodnja se nastavila i tijekom kasnijih stoljeća.

Page 30: Skripta Podvodna arheologija

30

Tipološka tablica rimskih amfora, Heinrich Dressel CIL XV, 2, 1899.

Page 31: Skripta Podvodna arheologija

��

U bizantsko vrijeme dimenzije su se amfora smanjile, također i šiljak na njihovom dnu (u nekim slučajevima on je potpuno nestao). Bizantske se amfore odlikuju izbrazdanom površinom i vrećastim oblikom tijela.

Proizvodnja amfora nastavila se, iako znatno manjim intenzitetom, i tijekom srednjega i novoga vijeka, a u nekim se krajevima Sredozemlja amfore proizvode i koriste čak i u današnje vrijeme.

Bibliografija:PETRIĆ 1989.

1. Amfora kasnog grčko-italskog tipa.2. Amfora tipa Lamboglia 2.3. Hispanska globularna amfora tipa Dressel 20.4. Kasnoantička amfora tipa Late Roman 1.5. Sjevernoafrička cilindrična amfora tipa Keay XXV.6. Način slaganja amfora u brodsko potpalublje.

� � � 4

5

6

Page 32: Skripta Podvodna arheologija

��

3.6 Antička sidra

Antička sidra česti su podmorski nalazi. Na osnovi dosadašnjih istraživanja i podataka iz antičke

literature, podijeljena su u nekoliko skupina: kamena, kameno–drvena, olovno–drvena i željezna

sidra.

Kamena sidra su najraniji tipovi sidara. Faze njihovog razvoja možemo pratiti po brojnim nalazima

širom Mediterana. Primitivno sidro bilo je veći kamen okruglog ili stožastog oblika, odgovarajuće

težine, koji je po sredini bio ižlijebljen ili je imao rupu kako bi se mogao privezati užetom ili kožnim

strunama. Takva sidra nije lako uočiti na morskome dnu, a i datiranje predstavlja velik problem jer se

primitivna sidra na mnogim mjestima i danas koriste za sidrenje manjih brodica prilikom ribolova.

Kameno – drvena sidra su razvijeni oblik prethodno navedenih kamenih sidara. Ta su sidra bila

trapezastog ili pravokutnog oblika s dvije ili tri rupe, a ponekad i više. Kroz jednu se vezivalo uže, a u

ostale su bili zabijeni drveni šiljci koji bi se zarili u pijesak ili zakvačili za kamenje. Takva su sidra bila

pouzdanija i nisu doživjela daljnji tipološki razvoj. Različitih su dimenzija i težine.

Drugi razvojni pravac vodio je u smjeru olovno-drvenih sidara. U tom slučaju kamen je iskorišten

za izradu prečke oko koje su se u početku vezale jedna ili dvije grane koje su služile kao krak odnosno

krakovi sidra, a koje su kasnije zamijenjene namjenski izrađenim drvenim dijelom sidra. Takva sidra

bila su prototip sidara sastavljenih od središnje grede, prečke i krakova, a pojavila su se, sudeći prema

pisanim izvorima i grafičkim prikazima, već u 7. i 6. st. pr. Kr. Prema sadašnjem stanju istraživanja

kamene su se prečke zadržale u uporabi do 2. st. pr. Kr.

Olovno – drvena sidra nastala su pod utjecajem naglog razvoja plovidbe. Stoga se ona često

pronalaze u čitavom Sredozemlju. Sastojala su se od olovne prečke i ponekad spojnice, te od drvene

grede i krakova koji su na šiljcima mogli biti okovani metalnim pločicama. Olovne prečke bile su

različitih dimenzija i kao takve činile su glavnu težinu sidra. Po sredini se nalazio četvrtasti otvor

kroz koji se provlačila drvena greda. Na donjem dijelu sidra olovna je spojnica spajala drvenu gredu

s krakovima i služila kao opterećenje suprotnog kraja sidra. Sudeći prema arheološkim nalazima,

olovno-drvena sidra počela su se koristiti u 4. st. pr. Kr.

Postoje i olovne prečke koje nemaju središnji otvor za nasad drvene grede. U tome slučaju riječ je o

tzv. pomičnim prečkama koje su se provlačile kroz drvenu gredu, ali su se po potrebi mogle i izvaditi

radi lakše pohrane. Takva su sidra služila vjerojatno kao rezervna.

Olovne prečke pronalaze se, osim na brodolomima, i kao pojedinačni nalazi. Riječ je o sidrima koja

su namjerno ostavljena pod morem jer su zapela na sidrištu ili su bezuspješno bačena prilikom oluje.

Drveni dijelovi sidara u rijetkim su se slučajevima uspjeli očuvati. U hrvatskom podmorju pronađeno

je odlično očuvano drveno sidro u uvali Caski na otoku Pagu.

Željezna sidra zbog korozije su se najlošije očuvala. Na brodolomima pronalazimo uglavnom

njihove dijelove ili samu korodiranu koru, dok je unutrašnjost gotovo potpuno nestala. Željezna sidra

Page 33: Skripta Podvodna arheologija

��

mogla su imati prečku od olova, željeza, kamena ili drva.

Zahvaljujući pažljivom proučavanju, danas je moguće prikazati razvojnu liniju željeznih sidara

tijekom antičkog vremena. Zanimljivo je da se u antičkoj literaturi željezna sidra spominju još u 5. st.

pr. Kr., ali se tek od 1. st. po Kr. ona počinju intenzivnije koristiti i istiskivati olovno-drvena sidra.

Literatura:

AVILIA 2007.; VRSALOVIĆ 1979.

1. Jednostavna kamena sidra.2. Kamena sidra s rupama za ulaganje drvenih krakova.3. Način izrade olovno-drvenog sidra.4. Idejna rekonstrukcija sidra izrađenog od kamene prečke i dvije grane.5. Razvoj željeznih sidara (prema G Kapitänu).6. Olovne prečke antičkih sidara u Pomorskom muzeju na Malti.7. Rekonstrukcija olovno-drvenog sidra.

4

67

5

Page 34: Skripta Podvodna arheologija

�4

4. PodmorSka arheološka iStraživanja u hrvatSkoj

4.1 Najstariji zapisi i prvo podmorsko istraživanje u Hrvatskoj

Posebnost koju predstavljaju predmeti što leže na

morskom ili riječnom dnu a koji po svojoj prirodi

pripadaju kopnu, vrlo je rano pobudila zanimanje

ljudi raznih profila za njihovo vađenje i istraživanje.

Zbog male udaljenosti od kopna i manje dubine mora

prvo su primijećeni ostatci zidova, molova i ostalih

sličnih struktura koji su se zbog promjene morske

razine našli pod površinom mora. Iz literature nam je

danas poznato, kako je interes za potonule arheološke

nalaze sigurno postojao već u 16. st.

Prve podmorske arheološke podatke s područja Istre donosi nam renesansni kartograf Pietro

Coppo, rodom iz Izole, koji je u svome djelu De sito de Listria (O Istri) tiskanom 1540. godine opisao

podmorska nalazišta na području Simonovog zaljeva, Savudrije, Vrsara, Barbarige i dr. Njegove

opise dijelom je potvrdio i obogatio novigradski biskup Giacomo Filippo Tommasini 1655. godine.

Obilje arheoloških nalaza duž obala Istre odrazilo se i u radovima mnogih drugih autora među kojima

se tijekom 19. i početkom 20. stoljeća naročito ističu Pietro Kandler i Anton Gnirs. Dvadesetih

godina 20. stoljeća mnoge je istarske lokalitete obišao i opisao Attilio Degrassi, a rezultate svoga

rada objavio je u članku I porti romani dell’Istria (Rimske luke u Istri), tiskanom 1955. godine.

O krajnjem jugu hrvatske obale zabilježeno je daleko manje podataka. Arheološke ostatke antičkog

naselja Epidaurum (današnji Cavtat) u kratkim je bilješkama opisao dubrovački nadbiskup G. B.

Conventati 1716. godine. Polovicom 18. stoljeća o podizanju morske razine na osnovi podataka

s istočne jadranske obale pisao je talijanski prirodoslovac Vitaliano Donati. On je kao očigledne

dokaze nabrojio i nalazišta u plitkome moru u Diklu, Zadru, Stupici na Žirju, Visu i dr.

Za poznavanje podmorskih arheoloških ostataka vrlo je zaslužan

Donatijev sljedbenik, opat Alberto Fortis, koji je u svome radu Viaggio

in Dalmazia (Put po Dalmaciji) tiskanom 1774. godine, spomenuo antičke

nalaze u Zadru, Ninu, Privlaci, Prukljanskom jezeru, Makarskoj i Vidu

kod Metkovića. Nalaz mramornog arhitrava u rijeci Krki, prvi je opisani

nalaz pronađen u nekoj rijeci na području Hrvatske, a po prvi put Fortis

daje i opis potonulog antičkog broda koji je s teretom amfora završio na

dnu mora kod Sućurja na Hvaru. Na osnovi Fortisovih bilješki, njegov prijatelj John Strange, arheolog

i prirodoslovac, objavio je 2 arheološka izvještaja u časopisu Archeologia, Society of Antiquaries u

Pietro Coppo, De sito de Listria, 1540.

Opat Alberto Fortis.

Page 35: Skripta Podvodna arheologija

�5

Londonu, 1775. i 1779. godine. Prvi članak, u kojemu se spominju

nalazi rimskog pločnika pod morem u Zadru i arhitrava iz rijeke

Krke, predstavlja prvi objavljeni tekst o hrvatskim podvodnim

arheološkim nalazima u nekom arheološkom časopisu.

Anton von Steinbüchel von Rheinwall, profesor arheologije i

ravnatelj Carskoga muzeja u Beču na putovanju po Dalmaciji 1818.

godine opisao je antičke sarkofage koji su se vidjeli u plitkome

moru uz zapadnu obalu poluotočića Vranjica kod Splita. Iste je

sarkofage opisao i ucrtao povjerenik Narodnog muzeja u Zagrebu Mijat Sabljar dok je polovicom

19. stoljeća putovao Dalmacijom. Na svojim je putovanjima Sabljar obišao i uvalu Casku na otoku

Pagu, koja je obilovala podmorskim nalazima, a čiju je skicu također unio u svoju putnu bilježnicu.

Don Frane Bulić, ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, također je zabilježio podmorske nalaze

kod Novalje i Caske na otoku Pagu, nalaze na Ugljanu, antičke nalaze i neolitičku sjekiru iz rijeke

Cetine kod Omiša, nalaze u uvali Splitskoj na otoku Braču, a pisao je i o luci Salone. Rođenog

Vranjičana zanimali su sarkofazi o kojima su pisali Steinbüchel i Sabljar pa je 1899. godine zaposlio

ronioca Središnje pomorske uprave u Trstu koji je opisane nalaze detaljnije dokumentirao. Ronilac

je bio opremljen teškom ronilačkom opremom koju su 1865. g. izumili inženjer rudarstva Benoit

Rouquayrol i časnik francuske ratne mornarice August Denayrouze. Tom je akcijom don Frane

Bulić napravio prvi pokušaj znanstvenog istraživanja podmorskih arheoloških nalaza u Hrvatskoj.

Njegov je cilj bio ustvari usmjeren na proučavanje promjene morske razine kojom su se bavili mnogi

znanstvenici toga doba. Akciji dokumentiranja prisustvovali su i bečki profesor geografije Albert

Penck, njegovi studenti te nekoliko znanstvenika iz Amerike i Francuske.

Stručnjaci su zaključili kako se sarkofazi nalaze na mjestu gdje

su se originalno nalazili i kako se mogu iskoristiti kao dokaz

poniranja istočne jadranske obale.

Počeci ronjenja i vađenja predmeta s brodoloma vezani su uz

spužvare i koraljare s otoka Krapnja, Zlarina i Murtera koji su

raspolagali teškom ronilačkom opremom. Nagli razvoj autonomnog

ronjenja nakon 2. svjetskog rata olakšao je pristup podmorskoj

arheološkoj baštini što je znatno povećalo opasnost od devastacije.

Takva situacija potrajala je do kraja šezdesetih godina dvadesetoga

stoljeća, kada su započele prve koordinirane akcije zaštite nalaza u

hrvatskom podmorju.

Literatura:

PETRIĆ 2003.; RADIĆ ROSSI 2009.

Don Frane Bulić.

Teški ronilac kakav je sudjelovao u Bulićevoj akciji u Vranjicu.

Page 36: Skripta Podvodna arheologija

36

4.2 Povijest podmorskih istraživanja na pojedinim područjima

4.2.1 Pulsko područje

Područje pulskog akvatorija,

zbog svog je geografskog polo-

žaja oduvijek u povijesti imalo

veliko značenje za plovidbu.

Na tom su prostoru nastale

brojne gospodarske vile čije se

luke i priobalni dijelovi danas

nalaze pod površinom mora.

Najstariji podatci o potopljenim

arheološkim ostatcima u istar-

skom priobalju potječu iz 1540.

godine, a zapisao ih je talijanski

kartograf Pietro Coppo (vidi

poglavlje 4.1 u skripti). Tijekom

kasnijih stoljeća mnogi su autori

opisivali ostatke gospodarskih

kompleksa i luka duž istarske

obale, a 1954. godine Atilio De-

grassi objavio je poznato djelo

o istarskim lukama iz rimskoga

doba.

Podmorska istraživanja zapo-

čela su 1963. godine kad je

Štefan Mlakar iz Arheološkog

muzeja Istre u Puli, u suradnji sa slovenskim Centrom za podvodna raziskovanja iz Ljubljane započeo

iskopavanje rimskog brodoloma iz 1. stoljeća pr. Kr. kod rta Savudrije. Djelovanje Štefana Mlakara

predstavljalo je početak organizirane podmorske arheološke djelatnosti na području Istre, jer su pod

njegovim vodstvom realizirana mnoga sustavna rekognosciranja i zaštitna istraživanja.

Godine 1970. u Puli je održan radni sastanak pod nazivom Pitanja zaštite hidroarholoških spomenika

kulture na području SR Hrvatske, a narednih godina odškolovane su dvije skupine mladih arheologa

– ronilaca.

Nakon kraće stanke koja je uslijedila nakon Mlakarovog odlaska, osamdesetih i devedesetih godina

Karta iz Degrassijevog rada I porti romani dell’Istria..

Page 37: Skripta Podvodna arheologija

�7

prošloga stoljeća provodila su

se podmorska istraživanja na

području potopljene luke velike

antičke vile u uvali Verige

na Brijunima, u kojemu su

sudjelovali i njemački ronioci.

Potopljenu luku u uvali Verige

dokumentirao je još Anton

Gnirs početkom 20. stoljeća, a

nova su istraživanja dopunila postojeću dokumentaciju i potvrdila kontinuirano korištenje luke od 1. do

5. st. po Kr.

Međunarodnu suradnju na znanstvenoj razini pokrenuo je Arheološki muzej Istre u Puli, koji je s

francuskim Institutom Ausonius Sveučilišta u Bordeauxu i Zavičajnim muzejem Poreštine započeo

zajednička istraživanja na području antičke vile u Lorunu. Od novijih istraživanja vrijedi istaknuti

ona u podmorju poluotoka Vižule u Medulinskom zaljevu, u Katoru kod Umaga, na rtu Kupanji kod

mjesta Tar, te brojnim drugim lokalitetima gdje su utvrđeni potopljeni nalazi iz antičkog vremena.

Na poluotoku Vižuli u Medulinskom zaljevu pronađeni su potopljeni ostatci antičkog ljetnikovca i

velikog pristaništa te mnogi pokretni nalazi koji pripadaju vremenskom razdoblju od 1. do 5. st. po Kr.

Na rtu Kupanji proučeni su ostatci jednog od najvećih antičkih ribnjaka u Sredozemlju.

Još tijekom najranijih rekognosciranja pronađeni su ostatci brojnih brodoloma koji ukazuju na

intenzivnu plovidbu i trgovinu. U većini slučajeva brodovi su prevozili teret u amforama, koje se velik

broj danas može razgledati u podrumskim prostorima pulske Arene.

Prije nekoliko godina kod pličine Buje pokraj Umaga pronađeni su ostatci brodoloma iz 2. st. pr. Kr.

koji je prevozio teret u amforama kasnog grčko-italskog tipa. Nalazište leži na maloj dubini i površinski

je prilično devastirano. Zbog pretpostavke da se pod pijeskom nalaze čitavi nalazi, a možda i ostatci

brodske konstrukcije, nalazište

je danas zaštićeno željeznim

kavezom.

Nedavna istraživanja otkrila

su na području uvale Zambratije

južno od Savudrije i bogate

ostatke prapovijesnoga naselja.

Literatura:

KONCANI UHAČ (ur.) 2008.;

MARCHIORI 2008.

Skupina mladih arheologa na ronilačkom tečaju u Puli 1971. godine.

Izložba amfora u podrumskim prostorima pulske Arene.

Page 38: Skripta Podvodna arheologija

�8

4.2.2 Riječko područje

Riječko područje zauzima prostor Kvarnera i Kvarnerića.

Kvarner je zaljev između Istre i sjevernog Velebita. On obuhvaća

veće otoke Krk, Cres, Lošinj i Rab, te manje otoke Unije, Susak,

Ilovik, Plavnik, Prvić, Sv. Grgur, Goli otok i dr. Kvarnerićem se

naziva prostor između otočnog niza Krk - Rab – Pag i niza Cres

– Lošinj.

Prvu podvodnu arheološku akciju na riječkom području

organizirala su braća Dušan i Ivan Kuščer iz Slovenije 1937. godine.Ivan Kuščer iz Slovenije 1937. godine. Kuščer iz Slovenije 1937. godine.Kuščer iz Slovenije 1937. godine.ščer iz Slovenije 1937. godine.er iz Slovenije 1937. godine. iz Slovenije 1937. godine.iz Slovenije 1937. godine. Slovenije 1937. godine.Slovenije 1937. godine. 1937. godine.

Oni su uz pomoć opreme koju su dijelom sami izradili obavljali

istraživanja kod Povila i Slivna, ali o toj akciji nema preciznijih

podataka. Jedan od važnijih događaja za podvodnu arheologiju sjevernog Jadrana bilo je osnivanje

Saveznog centra za podvodne aktivnosti u Rijeci 1958. godine. Iste godine osnovana je iIste godine osnovana je i godine osnovana je igodine osnovana je i osnovana je iosnovana je i je ije i ii Sekcija

za arheološka i biološka istraživanja arheološka i biološka istraživanjaarheološka i biološka istraživanjaška i biološka istraživanjaka i biološka istraživanja i biološka istraživanjai biološka istraživanja biološka istraživanjabiološka istraživanjaška istraživanjaka istraživanja istraživanjaistraživanjaživanjaivanja koja je 1961. pokrenula suradnju s je 1961. pokrenula suradnju sje 1961. pokrenula suradnju s 1961. pokrenula suradnju ssuradnju s ss Pomorskim i povijesnim i povijesnimi povijesnim povijesnimpovijesnim

muzejem Hrvatskog primorja Hrvatskog primorjaHrvatskog primorja primorjaprimorja ii Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture u Rijeci zavodom za zaštitu spomenika kulture u Rijecizavodom za zaštitu spomenika kulture u Rijeci za zaštitu spomenika kulture u Rijeciza zaštitu spomenika kulture u Rijeci zaštitu spomenika kulture u Rijecizaštitu spomenika kulture u Rijecištitu spomenika kulture u Rijecititu spomenika kulture u Rijeci spomenika kulture u Rijecispomenika kulture u Rijeci kulture u Rijecikulture u Rijeci u Rijeciu Rijeci RijeciRijeci.

Kako se u to vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na se u to vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao nau to vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na to vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao nato vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na vrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao navrijeme počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na počeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao napočeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao načeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao naeo naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na naglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao nanaglo razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na razvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao narazvijati turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na turizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao naturizam koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na koji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao nakoji je doveo mnoge strane ronioce i utjecao na je doveo mnoge strane ronioce i utjecao naje doveo mnoge strane ronioce i utjecao na doveo mnoge strane ronioce i utjecao nadoveo mnoge strane ronioce i utjecao na mnoge strane ronioce i utjecao namnoge strane ronioce i utjecao na strane ronioce i utjecao nastrane ronioce i utjecao na ronioce i utjecao naronioce i utjecao na i utjecao nai utjecao na utjecao nautjecao na nana

ubrzanu devastaciju lokaliteta, nadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnedevastaciju lokaliteta, nadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodne lokaliteta, nadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnelokaliteta, nadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodne, nadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnenadležne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnežne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnene su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodne su institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnesu institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodne institucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodneinstitucije započele akciju evidentiranja i nadzora podvodne započele akciju evidentiranja i nadzora podvodnezapočele akciju evidentiranja i nadzora podvodnečele akciju evidentiranja i nadzora podvodneele akciju evidentiranja i nadzora podvodne akciju evidentiranja i nadzora podvodneakciju evidentiranja i nadzora podvodne evidentiranja i nadzora podvodneevidentiranja i nadzora podvodne i nadzora podvodnei nadzora podvodne nadzora podvodnenadzora podvodne podvodnepodvodne

arheološke baštine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.ške baštine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.ke baštine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama. baštine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.baštine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.štine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.tine u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama. u suradnji s mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama.mjesnim vlastima i lučkim kapetanijama. vlastima i lučkim kapetanijama.vlastima i lučkim kapetanijama. i lučkim kapetanijama.i lučkim kapetanijama. lučkim kapetanijama.lučkim kapetanijama.čkim kapetanijama.kim kapetanijama. kapetanijama.kapetanijama..

Nakon što je njemački turist prijavio nalaz amfora u lučici Povilama kod Novog Vinodolskog, tijekom

1961. i 1962. pokrenuto je prvo pravo arheološko istraživanje. Vodila ga je Radmila Matejčić, kustos

Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, uz pomoć ronilaca Saveznog centra za podvodne aktivnosti.

Bilo je to zaštitno istraživanje antičkog brodoloma, s teretom amfora iz 3. st. po Kr.

Godine 1962. Sekcija za arheološka istraživanja pokrenula je istraživanje antičkog brodoloma kod

otoka Ilovika. Taj nalaz predstavljao je dotad najveći teret amfora, ali je nažalost tijekom narednih

godina potpuno devastiran. Ono što je preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Nano što je preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Na što je preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Nato je preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Na je preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Naje preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Na preostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Napreostalo zaštitno je istraženo tek mnogo godina kasnije. Na istraženo tek mnogo godina kasnije. Naistraženo tek mnogo godina kasnije. Naženo tek mnogo godina kasnije. Naeno tek mnogo godina kasnije. Na tek mnogo godina kasnije. Natek mnogo godina kasnije. Na mnogo godina kasnije. Namnogo godina kasnije. Na. Na

prvom istraživanju brodoloma kod Ilovika po prvi je se put u hrvatskome podmorju radilo uz pomoć

metalnog mrežišta.

Jedan od važnijih događaja bio je sastanak u Puli koji od važnijih događaja bio je sastanak u Puli kojiod važnijih događaja bio je sastanak u Puli koji važnijih događaja bio je sastanak u Puli kojivažnijih događaja bio je sastanak u Puli kojižnijih događaja bio je sastanak u Puli kojinijih događaja bio je sastanak u Puli koji događaja bio je sastanak u Puli kojidogađaja bio je sastanak u Puli kojiđaja bio je sastanak u Puli kojiaja bio je sastanak u Puli koji bio je sastanak u Puli kojibio je sastanak u Puli koji je sastanak u Puli kojije sastanak u Puli koji sastanak u Puli kojisastanak u Puli koji u Puli kojiu Puli koji Puli kojiPuli koji kojikoji

je organizirao Zavod za zaštitu spomenika i prirode u organizirao Zavod za zaštitu spomenika i prirode uorganizirao Zavod za zaštitu spomenika i prirode u Zavod za zaštitu spomenika i prirode uZavod za zaštitu spomenika i prirode u za zaštitu spomenika i prirode uza zaštitu spomenika i prirode u zaštitu spomenika i prirode uzaštitu spomenika i prirode uštitu spomenika i prirode utitu spomenika i prirode u spomenika i prirode uspomenika i prirode u i prirode ui prirode u prirode uprirode u uu

Rijeci. Na sastanku je dogovoreno da će se napraviti. Na sastanku je dogovoreno da će se napraviti

karta zaštićenih podvodnih arheoloških zona. TakoTako

je 1967. godine započela prva stručno osmišljenagodine započela prva stručno osmišljena započela prva stručno osmišljenazapočela prva stručno osmišljenačela prva stručno osmišljenaela prva stručno osmišljena prva stručno osmišljenaprva stručno osmišljena stručno osmišljenastručno osmišljenačno osmišljenano osmišljena osmišljenasmišljenašljenaljena

akcija pod nazivom pod nazivompod nazivom nazivomnazivom „Grota�Grota��, koja se sastojala od

rekognosciranja priobalnog dijela otoka Raba. GodinuGodinu

dana kasnije, zbog prijave nalaza amfora kod rta Dubna kasnije, zbog prijave nalaza amfora kod rta Dubnakasnije, zbog prijave nalaza amfora kod rta Dubna, zbog prijave nalaza amfora kod rta Dubnazbog prijave nalaza amfora kod rta Dubna prijave nalaza amfora kod rta Dubnaprijave nalaza amfora kod rta Dubna nalaza amfora kod rta Dubnanalaza amfora kod rta Dubna amfora kod rta Dubnaamfora kod rta Dubna kod rta Dubnakod rta Dubna rta Dubnarta Dubna DubnaDubna

Radmila Matejčić prilikom rekognosciranja Kvarnera.

Nalazište kod otočića Ilovika nakon pronalaska.

Page 39: Skripta Podvodna arheologija

39

kod Baške na Krku krenula je i akcija Baške na Krku krenula je i akcijaBaške na Krku krenula je i akcijaške na Krku krenula je i akcijake na Krku krenula je i akcija na Krku krenula je i akcijana Krku krenula je i akcija Krku krenula je i akcijaKrku krenula je i akcija krenula je i akcijakrenula je i akcijanula je i akcijae i akcija i akcijaakcija „Grota 2�Grota 2� 2�. Pronađene su amfore tipa Lamboglia 2 iz 1. st. pr. Kr.,

od kojih je 28 izvađeno. Na sastanku u Šibeniku 1969. godine osnovana je Komisija za hidroarheološke

aktivnosti i akcijske grupe u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Na istom je sastanku

Gradski muzej u Senju, na čelu s direktorom Antom Glavičićem, proglašen podružnicom akcijske

grupe u Rijeci.

Tijekom 1969. i 1970. Pomorski i povijesni muzej u Rijeci intenzivno je provodio rekognosciranja na

Kvarneru. Godine 1970. istraživalo se i nalazište brodoloma kod rta Glavine na otoku Rabu, na kojemu

su također pronađene amfore tipa Lamboglia 2, a 1971. godine radni je sastanak bio održan u Rijeci. u Rijeci.

Opsežna se rekognosciranja na riječkom području provode 1971-1973. godine, a obuhvaćeni su otoci

Krk, Cres, Lošinj, Susak i Unije. Tijekom 1973. godine zaštitno se istraživalo nalazišta brodoloma iz

2/1. st. pr. Kr. kod otočića Galuna nedaleko Baške na Krku i kod rta Pernata na otoku Cresa.

Od kasnijih podmorskih akcija vrijedi istaknuti već spomenuto zaštitno istraživanje brodoloma kod

otoka Ilovika 1978-1980. godine, na kojemu je pronađena velika količina nalaza. Ističu se jadranske

amfore ravnoga dna (tzv. tip Forlimpopoli), te odlično očuvane brončane i staklene posude. Nekoliko

godina kasnije (1983-1985.) zaštitno je istražen i brodolom kod hridi Školjića nedaleko Unija na kojem

su pronađene tzv. amfore ljevkastoga vrata.

Senzacionalno otkriće dogodilo se 1996. godine kad je belgijski ronilac Rene Wouters kod otočića

Orjula nedaleko Lošinja pronašao gotovo u cijelosti očuvan brončani kip mladog atleta. Arheološka

ekipa pod vodstvom Marijana Orlića izvadila je kip 1999. godine, a 2006. dovršeno je njegovo čišćenje

i zaštita.

Literatura:

MATEJČIĆ 1969.; RADIĆ ROSSI 2009.; VRSALOVIĆ 1974.; VRSALOVIĆ 1979.

Ilovik; Brončana oinochoe.

Ilovik; Brončana patera.Vele Orjule; Brončana statua mladog atleta.

Page 40: Skripta Podvodna arheologija

40

4.2.3 Zadarsko područje

Samo nekoliko godina kasnije nego li na pulskom, riječkom

i splitskom području započela su podmorska istraživanja u

okolici Zadra. Pod vodstvom Zdenka Brusića godine 1966.

započelo je rekognosciranje šireg područja Nina, koje je

sljedeće godine nastavljeno u suradnji s ekipom ronilaca

okupljenom u Cambridge Illyricum Expedition. Zanimljivo je

kako je tada kao student arheologije u ekspediciji sudjelovao

i Anthony Parker, koji će mnogo godina kasnije u knjizi

„Ancient Shipwrecks of the Mediterranean & the Roman Provinces“ okupiti podatke o gotovo svim

poznatim rimskim brodolomima, od kojih više od osamdeset u hrvatskom dijelu Jadrana.

Ninsko se područje od samoga početka pokazalo iznimno zanimljivim za podvodnu

arheologiju, a obilje antičkih, srednjovjekovnih, pa čak i prapovijesnih nalaza potaklo je istraživanja

koja i danas traju. Već prve godine, u neposrednoj blizini Nina, na položaju zvanom Ždrijac otkriveni

su ostatci dvaju srednjovjekovnih brodova (vidi poglavlje 5.4.1 u skripti). Pokazalo se također kako

je veliki zaljev Zaton predstavljao luku antičke Enone, a u uvali Dražnik unutar zaljeva pronađen je

lukobran, brojni antički nalazi te ostatci drvene brodske konstrukcije spajane tehnikom šivanja (vidi

poglavlje 5.3.2 u skripti). Nalazi iz Zatona i Nina privući će tijekom narednih godina i pozornost

inozemne stručne javnosti te na neki način postati simbolom hrvatske podvodne i arheologije broda

i plovidbe. Krajem šezdesetih godina podvodnom se arheologijom na području Zadra počinje baviti

i Boris Ilakovac, koji je svojim rekognosciranjima pridonio proučavanju ostataka potopljenih

antičkih luka. Godine 1967. saznalo se za postojanje odlično očuvanih ostataka potonulog trgovačkog

broda iz kraja 16. stoljeća kod otočića Gnalića u Pašmanskom kanalu. Ksenija Radulić, Sofija i

Ivo Petricioli pokrenuli su istraživanje, provedeno u tri kampanje tijekom 1967. i 1968. godine u

organizaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture i Narodnog muzeja u Zadru, a uz sudjelovanje

ronilaca Jugoslavenske ratne mornarice i Kluba za podvodne aktivnosti „Kornati“ u Šibeniku (vidi

poglavlje 5.4.2 u skripti).

Senzacionalni nalazi brodske opreme, naoružanja i

tereta poslužili su kao poticaj za osnivanje Gradskog

muzeja u Biogradu. Bila je to prva uistinu složena

i do danas po rezultatima nenadmašena podvodna

arheološka akcija, koja je u okvirima tadašnjih

mogućnosti u svim svojim segmentima postigla

visoku razinu. Zahtjevni postupci konzerviranja s

uspjehom su riješeni u zemlji i inozemstvu, a bogati Ekipa „Gnalić 1968�; Prvi desno Zdenko Brusić.

Rad u Zatonu tijekom akcije Cambridge Illyricum Expedition.

Page 41: Skripta Podvodna arheologija

4�

izbor nalaza izložen je u biogradskom muzeju. Restaurator Božidar Vilhar, nakon specijalizacije u

Švicarskoj, odigrao je presudnu ulogu u obradi gnalićkih nalaza i, izuzev tekstila, obavio konzerviranje

gotovo svih predmeta brodske opreme i tereta.

Posljednji pokušaj okupljanja hrvatskih arheologa na temu istraživanja i zaštite podmorskih

arheoloških lokaliteta organiziran je u Zadru 1980. godine. Nakon toga nastavio se rad na

rekognosciranju i istraživanju podmorskih arheoloških nalazišta pa je tijekom protekla tri desetljeća

otkriveno još mnogo novih nalazišta. Istraživanja na zadarskom području provode se u organizaciji

Arheološkog muzeja i Sveučilišta u Zadru, a 2007. osnovan je i UNESCO centar II. kategorije koji

nosi naziv Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru.

Od novijih istraživanja vrijedi istaknuti istraživanje trećeg šivanog liburnskog broda u Zatonu

i antičkog brodoloma na Grebenima kod Silbe koje provodi Smiljan Gluščević. Godine 2004. u

uvali Vlaškoj maloj na Pagu otkriven je nedevastirani brodolom s teretom amfora koji je privremeno

zaštićen in situ (vidi poglavlje 5.2.2 u skripti), a godine 2007. započela je međunarodna suradnja

između Sveučilišta u Zadru i francuskog Nacionalnog instituta za znanstvena istraživanja (CNRS).

Predmet suradnje je istraživanje antičkih brodoloma po principima nautičke arheologije, a dosadašnje

akcije odvijale su se na području Pakoštana i uvale Caske na Pagu.

Literatura:

BRUSIĆ 1969.; BRUSIĆ 1978.; RADIĆ

ROSSI 2009.; VRSALOVIĆ 1974.;

VRSALOVIĆ 1979.

1. Pogled na Pakoštane i Pašmanski kanal.2. Posuda s natpisom SALONA iz pakoštanske luke.3. Brodolom s teretom tegula i kanalica kod otoka Molata.

Page 42: Skripta Podvodna arheologija

4�

4.2.4 Šibensko područje

Podmorska istraživanja na području Muzeja grada Šibenika

počela su relativno kasno zbog specifičnih prilika toga kraja. Naime,

u 19. stoljeću na otocima Krapnju, Zlarinu i Murteru znatno

se razvilo spužvarstvo i koraljarstvo, a ronioci opremljeni teškom

ronilačkom opremom vladali su šibenskim i jadranskim podmorjem.

Oni su prvi počeli iz mora vaditi brojne arheološke nalaze koji su

završili u privatnim i javnim zbirkama, ali su nažalost i mnogi

uništeni.

Krajem šezdesetih godina u Muzeju grada Šibenika okupila se

ekipa stručnjaka i ronilaca koji su utrli put podmorskoj arheologiji.

Tu valja istaknuti Zdenka Brusića, Zlatka Gunjaču i Dalibora

Martinovića. Rekognosciranjima je bilo obuhvaćeno područje cijelog šibenskog akvatorija – od rta

Ploče, preko šibenskog kanala sv. Ante i Prukljana, Zlarina, Žirja, Kaknja i Tijata sve do Kornatskog

otočja. Prva su rekognosciranja u podmorju otoka Tijata i Murtera provedena uz sudjelovanje ronilaca

iz Kluba za podvodne aktivnosti „Kornati“. Nakon toga uslijedilo je rekognosciranje oko otočića

Stipanca u Prukljanskom jezeru, a potom je 1970. godine pod vodstvom Zlatka Gunjače provedeno

rekognosciranje podmorja Kornata. Godine 1972. rekognosciranja su usmjerena na područje otoka

Kaprija i Kaknja, te nekoliko manjih otočića, a 1973. godine rekognosciralo se područje Kornata i

Prukljanskog jezera. Tijekom 1974. i 1976. godine pregledano je područje Rogoznice.

Godine 1971. pod vodstvom Zdenka Brusića započelo je prvo kompleksnije podmorsko arheološko

istraživanje kod rta Plavca na istočnoj strani otoka Zlarina (vidi poglavlje 5.2.1 u skripti).

Zanimljiv brodolom otkriven je na jugozapadnoj strani otočića Bisage pred uvalom Vruljama na

otoku Kornatu. Rekognosciranje je provedeno 1978. godine, a pokazalo se da se teret sastojao od

keramičkih lula i porculanskog posuđa. Ronioci i spužvari godinama su pljačkali lokalitet. Nalazi su

datirani u razdoblje između 1620. i 1680. godine, što nas upućuje na pretpostavku da je brod potonuo

krajem 17. stoljeća.

Kod otočića Gušteranskog u neposrednoj blizini Žirja istraživanja su započela 1980. godine.

Voditelj akcije bio je Zlatko Gunjača. Već u samome početku istraživanja utvrđeno je kako je

površinski sloj temeljito opljačkan. Veći dio tereta sastojao se od keramičkog posuđa namijenjenog

prodaji, koje je vjerojatno bilo ukrcano u nekoj luci zapadnog Mediterana. Analizom amfora i ostalog

keramičkog tereta brodolom možemo datirati u 2. st. po Kr.

Dio plovidbenoga puta koji prati obalu nezaštićenu otocima vrlo je pogibeljn, posebice onaj oko

rta Ploče. Stari su moreplovci uočili pojedine točke gdje morske struje i drugi hidrometeorološki

uvjeti otežavaju ili privremeno onemogućuju plovidbu. U 3. st. pr. Kr. rt Ploča postao je mjesto

Dalibor Martinović i Zlatko Gunjača.

Page 43: Skripta Podvodna arheologija

4�

štovanja Diomeda, zaštitnika pomoraca.

Nedavna arheološka istraživanja potvrdila

su postojanje svetišta prepoznatog po broj-

nim ulomcima keramike, novcu, gemama i

drugim predmetima. Koliko je taj rt bio

koban govori i nekoliko antičkih brodo-

loma.

Od novijih istraživanja treba istaknuti ona

u uvali Koromašnoj na otoku Žirju, kod

hridi Čavlina i pličine Mijoke, provedena

pod vodstvom Maria Jurišića. Na sjevernoj

strani otoka Žirja, u uvali Koromašnoj

nalaze se odlično očuvani ostaci brodoloma

s teretom kretskih amfora iz 1. st. po Kr.

koji je danas zaštićen željeznim kavezom i

može se razgledati na morskom dnu.

Godine 2005. i 2006. provedeno je zaš-

titno istraživanje antičkog brodoloma kod

hridi Čavlina nedaleko Murtera. Osim

amfora pronađena je drvena konstrukcija

broda, tri velika željezna sidra i dvije olovne

kopče olovno – drvenih sidara.

Istraživanje na položaju pličine Mijoke

započelo je 2006. godine. Na tome se mjestu

nalaze ostaci trgovačkog broda datiranog u

16.-17. st. Lokalitet je prilično devastiran

dugogodišnjom pljačkom.

Literatura:

BRUSIĆ 1987.; BRUSIĆ – JURIŠIĆ

– KRNČEVIĆ 2001.; JURIŠIĆ 2005.;

RADIĆ ROSSI 2009.; ZMAIĆ 2006.

1. Krapanjski teški ronilac. 2. Čavlin: Detalj nalazišta kod hridi Čavlina.3. Bisaga: Porculanske posudice.4. Bisaga: Dokumentiranje željeznog sidra.

Page 44: Skripta Podvodna arheologija

44

4.2.5 Splitsko područje

Prvo arheološko rekognosciranje na splitskom području

provedeno je 1962. g. u uvali Stončici na Visu, gdje su otkriveni

ostatci antičkog brodoloma. Ti radovi izvedeni su u suradnji s

Podvodno istraživačkim klubom “Mornar” iz Splita. U pomanjkanju

sredstava i izrazitije organizacije, u razdoblju od 1964. do 1969.

Arheološki muzej u Splitu orjentirao se uglavnom na prikupljanje

podataka i na povremene očevide na ugroženim ili već devastiranim

podmorskim nalazištima kako bi se dobio bar okvirni uvid u stanje

na terenu. Prve korake u zaštiti i znanstvenoj obradi podmorskih

arheoloških nalaza učinio je Mladen Nikolanci.

Za problematiku ronjenja i podvodnih arheoloških nalazišta

na području Hvara zanimao se Niko Duboković-Nadalini, koji je u okviru Centra za zaštitu

kulturne baštine Hvara nastojao pozitivno utjecati na zaštitu zanemarene podmorske baštine. On je

već početkom šezdesetih godina nastojao organizirati suradnju s lokalnim roniocima, prikupljati i

objavljivati podmorske nalaze, a 1963. organizirao je rekognosciranje na nekoliko mjesta oko otoka.

Krajem šezdesetih godina, pod vodstvom Nenada Cambija iz Arheološkog muzeja u Splitu počinju

se provoditi sustavna podmorska rekognosciranja, a tijekom sedamdesetih godina i zaštitno istraživanje

dobro očuvanog antičkog brodoloma s teretom amfora iz 2/1. st. pr. Kr. u uvali Veloj Svitnji na otoku

Visu. Tih godina Željko Rapanić iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture istraživao je

brodolom s teretom keramičkog posuđa nedaleko Vignja na poluotoku Pelješcu.

Među važnijim nalazištima vrijedi istaknuti i brodolome kod Gospe od Prizidnice na otoku Čiovu

te brodolom kod rta Čeline istočno od Omiša. Među priobalnim nalazištima ističe se ono u uvali

Spinutu u Splitu, gdje su još 1958. godine otkrivene hispanske globularne amfore tipa Dressel 20, a

sondiranjem provedenim gotovo dva desetljeća kasnije utvrđeno je kako je riječ o ostatcima antičke

obale. Velike su amfore na tome prostoru bile iskorištene za drenažu močvarnog terena.

Godine 1975. organizirano je u Splitu prvo međurepubličko

savjetovanje pod nazivom Pitanja istraživanja i zaštite

hidroarheoloških spomenika u podmorju istočne obale Jadrana,

kojemu su uz sudionike iz Hrvatske prisustvovali predstavnici iz

Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije.

Tijekom osamdesetih godina na području Splita provodila su

se istraživanja na nekoliko značajnih nalazišta poput brodoloma s

teretima amfora kod otočića Šćedra i u uvali Stori Stoni u Paklenim

otocima kod Hvara, te na brodolomu s teretom keramičkog posuđa

Otkriće nalazišta u uvali Spinut u Splitu 1958. godine (prvu amforu djeca su dovezla na kolicima u Arheološki muzej u Splitu i dobila za nju „šaku novčića“)

Stanje na nalazištu brodoloma kod Vignja na Pelješcu prije istraživanja

Page 45: Skripta Podvodna arheologija

45

kod rta Izmetišća također u Paklenim otocima. Tijekom devedesetih godina dijelom su istražena i

dva kasnoantička brodoloma u uvali Petrovom boku zapadno od grada Hvara i u uvali Dubokoj na

području Jelse.

Tijekom posljednja tri desetljeća mnoga su podmorska arheološka nalazišta otkrivena na području

Kaštelanskoga zaljeva, u čijem se istočnom kraju nalazila prijestolnica rimske provincije Dalmacije,

Salona. U turističkom naselju „Resnik“ u Kaštel Štafiliću otkriveni su ostatci helenističke i rimske

luke koja je vjerojatno pripadala antičkom naselju Siculi (vidi poglavlje 5.3.1 u skripti). Na više

su mjesta unutar zaljeva otkriveni ostatci rimskih gospodarskih kompleksa, solana i dr. Jedno od

najznačajnijih nalazišta na kojemu je u moru pronađen čitav prošupljeni keramički dolij, veća skupina

hispanskih globularnih amfora i drvena brodska konstrukcija sekundarno iskorištena za učvršćenje

obale nalazi se na položaju Trstenik u Kaštel Sućurcu.

Zaština podmorska istraživanja u Vranjicu kod Solina, provedena 2005. i 2006. godine pokazala

su da se na tome mjestu nalazilo prapovijesno naselje, a da je u ranosrednjovjekovno doba velika

količina antičkog kamenog materijala (ulomci sarkofaga, skulptura, zavjetnih natpisa i dr.) bila

iskorištena za učvršćenje obale.

Literatura:

RADIĆ ROSSI 2008.; RADIĆ ROSSI 2009.;

VRSALOVIĆ 1974.

1. Keramičko posuđe s brodoloma kod rta Izmetišća u Paklenim otocima

2. Amfore s brodoloma u uvali Dubokoj izložene u arheološkoj zbirci u Starom gradu

3. Prošupljeni keramički dolij s nalazišta Trstenik u Kaštel Sućurcu

4. Istraživanje brodske konstrukcije na nalazištu Trstenik u Kaštel Sućurcu

� 4

Page 46: Skripta Podvodna arheologija

46

4.2.6 Dubrovačko područje

U prvo vrijeme organizirane podmorske arheološke djelatnosti na dubrovačkom području nije bilo

značajnijih aktivnosti, ali je upravo tamo organizirana prva akcija istraživanja i vađenja ostataka

potonulog broda u zaljevu Velikom Moluntu 1949. i 1950. godine. Bila je to skromna akcija pod

vodstvom Josipa Luetića iz Pomorskog muzeja JAZU u Dubrovniku, koja se nastavila 1958. kad

su izvađeni djelovi brodske olupine i veliki brodski top engleske proizvodnje iz 1788. Istraživanja su

pokazala kako je riječ o trgovačkom brodu iz početka 19. st. koji je plovio pod ruskom zastavom.

Sljedeća akcija obavljena je 1959. godine kad je kod Malog Moluta izvađena olovna spojnica

antičkog sidra i nekoliko ulomaka amfora. Sa sjeverne strane otočića Lokruma u uvali Pod Skalicom

izvađena su dva topa iz 19. st. koja su pripadala austrijskom brodu imenom Triton, nastradalom u

eksploziji baruta 1859. godine.

Organizirano istraživanje dubrovačkog podmorja započelo je sedamdesetih godina prošloga

stoljeća pod vodstvom Zdenka Brusića (Muzej grada Šibenika, kasnije Arheološki muzej u Zadru)

i Anice Kisić (Pomorski muzej u Dubrovniku). Rekognosciranje otoka Mljeta donjelo je niz nalaza.

Kod mjesta Polače otkriveni su 1970. godine ostaci antičke luke, a kod obližnjih otočića Moračnika

i Ovrate ostaci velikog sidrišta s brojnim nalazima sidara iz raznih vremenskih razdoblja. Kod rta

Stoba pronađeni su zanimljivi ostatci brodoloma s teretom stakla iz 9-10. st. po Kr.

Na sastanku u Dubrovniku, održanom 1973. godine, naglasak je stavljen na probleme konzerviranja

pomorskih arheoloških spomenika u Hrvatskoj i na metodologiju pomorskih rekognosciranja. Istaknuta

je potreba organiziranja jednog specijaliziranog konzervatorskog središta kao i jačanje postojećih

radionica muzeja i zavoda za zaštitu spomenika kulture u primorju u svrhu što bolje zaštite predmeta

izvađenih iz mora i njihove prezentacije javnosti.

Brodolom iz 16. st. u uvali Suđurđu na otoku Šipanu bio je niz godina devastiran. Zaštitno

istraživanje provedeno je 1972- 1974. godine (vidi poglavlje 5.4.2 u skripti). Još jedno značajno

nalazište na dubrovačkom području jest trgovački brod s kraja 17. ili početka 18. stoljeća na lokalitetu

Dervine u Koločepskom kanalu. Akcija vađenja opreme i brodskog tereta organizirana je 1976. godine

(vidi poglavlje 5.4.2 u skripti).

Godine 1982. u uvali Sobri zaštitno je istražen kasnoantički brod iz 4. stoljeća koji je prenosio

teret u oko 1000 sjevernoafričkih cilindričnih amfora zatvorenih čepovima od pluta. Krajem

osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga

stoljeća dijelom je istražen i brodolom kod rta Glavata iz

1. st. po Kr. Zbog velike količine sirovog stakla, olovnih

sirovina i poluproizvoda taj je brodolom jedinstven u

hrvatskom podmorju, a sličnih nalaza malo je i u čitavom

Sredozemlju.

Rt Glava; Grumenje sirovog stakla

Page 47: Skripta Podvodna arheologija

47

Sobra; Sjevernoafričke cilindrične amfore

Sobra; Istraživanje antičkog brodoloma

Cavtat; Brodolom s teretom keramičkih dolija Rt Stoba; Staklena posuda

U podmorju Lastova otkrivena su dva nedirnuta brodoloma iz druge polovice 1. st. pr. Kr. Amfore

koje su međusobno srasle i prirasle za morsko dno dobro su vidljive i lako dostupne. Zbog želje da se

izbjege njihovo oštećivanje prilikom nasilnog odvajanja, zbog nedostatka odgovarajućih financijskih

sredstava za sustavno istraživanje i prikladnog prostora za pohranu i izlaganje nalaza, stručnjaci su

odlučili zaštititi ih in situ. Nad nalazima je postavljena zaštitna željezna mreža, koja je zbog nasilnih

akcija zamijenjena posebno izrađenim zaštitnim kavezima. Do danas je postavljeno osam takvih

kaveza.

Kod Cavtata je 1999. godine pronađen brodolom s teretom sjevernoafričkih cilindričnih amfora

čiji je broj procijenjen na više od 1000 primjeraka. U blizini navedenog brodoloma leži skupina

keramičkih dolija i ostaci broda iz Napoleonovog doba. Zbog iznimno dobre očuvanosti antičkih

nalazišta predloženo je da se na području Cavtata organizira pomorski arheološki park, ali ideja do

danas nije realizirana.

Literatura:

BRUSIĆ 1988.; KISIĆ 1979.; KISIĆ 1979.a; KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974KISIĆ 1979.; KISIĆ 1979.a; KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974Ć 1979.; KISIĆ 1979.a; KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974KISIĆ 1979.a; KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974Ć 1979.a; KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974KISIĆ 1987.; VRSALOVIĆ 1974Ć 1987.; VRSALOVIĆ 1974

Page 48: Skripta Podvodna arheologija

48

4.3 Dasen Vrsalović i njegovo djelo

Značajni hrvatski arheolog i povijesničar bračkog podrijetla,

Dasen Vrsalović, rođen je u Bolu 26. svibnja 1928. godine.

Osnovnu školu pohađao je u Orebiću, Hvaru i Bolu. Prve razrede

srednje škole završio je u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji

u Bolu, dok je više razrede polazio u Splitu gdje je i maturirao

1949. godine. Po uzoru na svog oca koji je bio amaterski arheolog i

povijesničar, po profesiji zapravo sudac, upisao se na arheologiju na

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao

1955. godine.

Nakon diplome 1957. godine zaposlio se u Muzeju hrvatskih

arheoloških spomenika JAZU u Splitu, a nakon položenog stručnog ispita za zvanje kustosa radio

je do 1969. godine kao asistent i viši suradnik u Institutu za nacionalnu arheologiju. Tijekom rada

u Splitu istraživao je na terenu, kao suradnik ili kao voditelj istraživanja, brojne srednjovjekovne

lokalitete u priobalju istočnog Jadrana i u unutrašnjosti. Pisao je znanstvene rasprave i stručne

članke od kojih se ponajviše ističu radovi o rodnom mu otoku Braču. Toj temi posvetio je dva svoja

vrijedna rada, Kulturni spomenici otoka Brača i Povijest otoka Brača. U djelu Povijest otoka Brača

obradio je povijest rodnog otoka od prapovijesti pa do kraja I. svjetskog rata te tako napravio sintezu

dugogodišnjeg istraživanja svoga oca Mirka Vrsalovića.

U Republički zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu došao je 1969. godine u svojstvu

konzervatora-savjetnika i voditelja Odjela za arheologiju. Njegov život u Zagrebu karakterizirao

je dovršetak brojnih rasprava iz starohrvatske arheologije te početak rada u podvodnoj arheologiji.

Njegov novi radni položaj zahtjevao je preorganizaciju i promjenu stručnog i znanstvenog rada kakvog

je do tada poznavao. Podvodna arheologija u Hrvatskoj bila je tek

znanstvena disciplina u začetku koja je zahtjevala nova znanja i

vještine. Njegove zasluge nisu se odrazile u obavljanju terenskih

istraživanja već u temeljitoj organizaciji cjelokupnoga rada.

Vrsalović se najprije pobrinuo o važnim preduvjetima organizirane

podvodne arheološke djelatnosti kao što su registracija lokaliteta,

organizacija rekognosciranja i istraživanja, nabava opreme,

suradnja s policijom i lučkim kapetanijama, suradnja s

vojnim i lokalnim roniocima te organizacija stručnih skupova.

Valja napomenuti kako je prije Vrsalovića podvodna arheologija

predstavljala tek skup izoliranih akcija zaslužnih pojedinaca.

Logična posljedica njegovog intenzivnog rada bila je knjiga

Dasen Vrsalović

Naslovnica knjige Istraživanja i zaštita pomorskih arheoloških spomenika u SR Hrvatskoj, Zagreb, 1974.

Page 49: Skripta Podvodna arheologija

49

Istraživanje i zaštita podmorskih arheo-

loških spomenika u SR Hrvatskoj, obja-

vljena u Zagrebu 1974. U njoj je Vrsalović

prikupio sve ono što se tada znalo o pod-

morskoj arheologiji u nas; sve što se

istraživalo, dokumentiralo, zaštitilo, dogo-

vorilo na radnim sastancima i slično.

Godine 1979. obranio je i doktorski rad

pod naslovom Arheološka istraživanja

u podmorju istočnog Jadrana; Prilog

poznavanju trgovačkih plovnih putova

na Jadranu u antici. Tim je radom

ostvario jedinstvenu sintezu problematike

antičke podvodne arheološke baštine koja

će zasigurno ostati nezaobilazno djelo ne

samo za proučavanje povijesti hrvatske

podvodne arheologije već i cjelokupnog

jadranskog pomorstva u doba antike. Zbog

prerane smrti autora (1981.) doktorski je

rad nažalost ostao neobjavljen.

Značaj djela Dasena Vrsalovića najbolje

nam ilustriraju riječi akademika Nenada

Cambija: „Unatoč dvadesetogodišnjem

razdoblju od smrti do danas, držim da se jamačno smije kazati da djelo D. Vrsalovića nije izgubilo

na vrijednosti i aktualnosti. Njegovi se radovi koriste i navode, a činjenica da se uskoro očekuju čak

i druga izdanja te priprema za tisak i njegova disertacija, jasna je potvrda da su mu radovi, unatoč

vremenskom protoku i snažnom razvoju elektroničkih medija, još uvijek visoke vrijednosti. Malo će

tko od njegova, a i sadašnjeg naraštaja znanstvenika to doživjeti.“

Literatura:

RADIĆ ROSSI 2009.; VRSALOVIĆ 1974.; VRSALOVIĆ 1979.

Jedan od brojnih Vrsalovićevih tekstova objavljenih u dnevnom tisku

Page 50: Skripta Podvodna arheologija

50

5. PodmorSka nalazišta u hrvatSkoj

5.1 Prapovijesni nalazi iz hrvatskog podmorja

Prapovijesnih nalaza na području hrvatskog Jadrana za sada nema mnogo. Riječ je uglavnom o

ostatcima priobalnih naselja koji su se zbog promjene morske razine našli pod površinom mora ili o

prapovijesnome materijalu koji je na morsko dno dospio erozijom obale. Prva prapovijesna nalazišta

obišao je i opisao sedamdesetih godina prošloga stoljeća Zdenko Brusić.

Kod otočića Ričula zapadno od Turnja, otočića Oštarija kod Biograda, otočića Sv. Justine

ispred Pakoštana i otočića Stipanca u Prukljanskom jezeru vide se na dnu ostaci starih nasipa

koji su ove otoke povezivali s kopnom. Na sjeveroistočnoj strani otočića Ričula pronađeni su brojni

ostaci prapovijesnog keramičkog posuđa, kao i dijelovi pitosa južnoitalskog podrijetla. Na samoj

obali uočeni su prapovijesni slojevi na sjeveroistočnom dijelu otoka.

Na sjeveroistočnoj strani otočića Oštarija nalaze se ulomci grube keramike. Na otočiću Velom

Školju pred Pakoštanima pronađeno je gradinsko naselje sa suhozidom koji okružuje južno uzvišenje

otoka. Susjedni otok Sv. Justina bio je nekada povezan s kopnom pravocrtnom tvorevinom od velikih

kamenih blokova za koju su novija istraživanja pokazala kako je nastala prirodnim putem. Na prostoru

koji se nekad koristio kao luka pronađeni su ulomci prapovijesne keramike. Na zapadnom dijelu otočića

Stipanca otkriveni su dijelovi suhozida, keramike kao i brojne kremene alatke. Kremeni materijal

najviše odgovara musterijenskoj kamenoj industriji, a keramički nalazi upućuju na željezno doba.

Istome vremenu pripadaju vjerojatno i keramički nalazi s ostalih spomenutih lokaliteta.

Slučajni podmorski nalazi pronađeni tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća u Resniku kod

Kaštel Štafilića iznijeli su na vidjelo brojne keramičke ulomke, životinjske kosti, kameni materijal,

ostatke drvenih kolaca i dio ljudske lubanje. Najstariji su rijetki primjerci kamenog alata iz razdoblja

mlađeg paleolitika i mezolitika koji se pronalaze na prostoru zapadno od plaže turističkog naselja.

Jedan ulomak pripada neolitičkoj impresso keramici, a pronađen je i ulomak ručke danilskog

ritona.

Duž zapadne i južne obale poluotočića na kojemu se nalazi naselje Vranjic tijekom zaštitnog

podmorskog istraživanja 2005/2006. godine potvrđeno je postojanje bogatih kulturnih slojeva

iz prapovijesnoga doba. Slojevi obiluju ulomcima keramičkog posuđa i životinjskim kostima, a

pronađena su i koštana šila i ulomci kućnog ljepa. Većina nalaza može se datirati u kasno brončano

i rano željezno doba. Ograničenost istraživanja na područje zahvaćeno građevinskim radovima

onemogućila je arheolozima da o prapovijesnom naselju na području Vranjica prikupe više znanstvenih

podataka.

Tijekom 2008. u sjevernom dijelu uvale Zambratije, između Umaga i Savudrije, nađeno je

prapovijesno naselje. Skidanjem površinskog sloja pijeska otkriveni su drveni piloni između kojih

Page 51: Skripta Podvodna arheologija

5�

je zabilježen sloj gustog crnog mulja s nalazima prapovijesne keramike i životinjskih kostiju. Većina

keramičkih ulomaka pripada kasnom neolitiku i ranom eneolitiku.

U arheološkoj je sondi dokumentirano šest drvenih pilona. Iznad sloja s keramikom nalazio se

paljevinski sloj debljine 5 cm. Na osnovi tih podataka pretpostavlja se da su stanovnici tog naselja

početkom eneolitika napustili svoje nastambe i započeli život na obližnjoj gradini Romaniji.

U središnjem dijelu uvale Zambratije pronađeni su ostatci drvene brodske konstrukcije čiji su

dijelovi spajani tehnikom šivanja. Nalaz se može pripisati Histrima, a analizom radioaktivnog ugljika

datiran je u 5. st. pr. Kr. Riječ je o za sada najstarijem nalazu broda u hrvatskom podmorju.

Literatura:

BABIN 2004.; BRUSIĆ 1977.; RADIĆ ROSSI 2007.; KONCANI UHAČ 2009.

Otočić Ričul; Željeznodobna keramika Otočić Oštarije; Željeznodobna keramika Otočić Stipanac; Paleolitički kameni materijal

Vranjic; Dokumentiranje prapovijesnih slojeva Vranjic; Nalaz kasnobrončanodobne posudice

Page 52: Skripta Podvodna arheologija

5�

5.2 Antički brodolomi

5.2.1 Brodolomi u uvali Veloj Svitnji na Visu i kod rta Plavca na Zlarinu

Arheološki muzej u Splitu organizirao je 1972. godine podmorsko istraživanje potonulog antičkog

broda u uvali Veloj Svitnji zapadno od viške luke. Istraživanje tog lokaliteta, koje se ubraja u

najranija organizirana podmorska arheološka istraživanja u Hrvatskoj, nastavilo se tijekom 1973. i

1977. godine.

Potonuli brod prvi su uočili ronioci i ribari na dubini od 30-35 m. Njegova je najveća vrijednost bila

u činjenici što je pronađen u odličnom stanju, s potpuno očuvanim teretom amfora. Dužina nalazišta

iznosila je oko 16, a širina oko 7 m. Tijekom sve tri istraživačke akcije, pod vodstvom Nenada

Cambija, arheolozi su izvadili 548 čitavih ili gotovo čitavih amfora i 86 karakterističnih ulomaka,

više cjelovitih keramičkih posuda i oko stotinjak ulomaka, dvije uljanice, brončanu posudicu na

dugačkom dršku, dva nečitljiva komada brončanoga novca te tri perforirana olovna utega. Pronađeni

su i ostatci drvene brodske konstrukcije.

Izvađene amfore pripadaju prijelaznom obliku između amforađene amfore pripadaju prijelaznom obliku između amforaene amfore pripadaju prijelaznom obliku između amfora amfore pripadaju prijelaznom obliku između amforaamfore pripadaju prijelaznom obliku između amfora pripadaju prijelaznom obliku između amforapripadaju prijelaznom obliku između amfora prijelaznom obliku između amforaprijelaznom obliku između amfora obliku između amforaobliku između amfora između amforaizmeđu amforađu amforau amfora amforaamfora kasnog grčko-italskog grčko-italskoggrčko-italskogčko-italskogko-italskog-italskogitalskog ii Lamboglia

2 tipatipa i mogu se datirati ui mogu se datirati u mogu se datirati umogu se datirati u se datirati use datirati u datirati udatirati u uu 2/1. st. pr. Kr. Samo jedna amfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhomSamo jedna amfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhom jedna amfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhomjedna amfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhom amfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhomamfora odlikuje se izrazito srcolikim trbuhom odlikuje se izrazito srcolikim trbuhomodlikuje se izrazito srcolikim trbuhom se izrazito srcolikim trbuhomse izrazito srcolikim trbuhom izrazito srcolikim trbuhomizrazito srcolikim trbuhom srcolikim trbuhomsrcolikim trbuhom trbuhomtrbuhom

karakterističnim za grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnečnim za grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnenim za grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne za grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalneza grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne grčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnegrčko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnečko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalneko-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne-italske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalneitalske amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne amfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalneamfore i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne i vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnei vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne vjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalnevjerojatno se može protumačiti kao proizvod lokalne se može protumačiti kao proizvod lokalnese može protumačiti kao proizvod lokalne može protumačiti kao proizvod lokalnemože protumačiti kao proizvod lokalneže protumačiti kao proizvod lokalnee protumačiti kao proizvod lokalne protumačiti kao proizvod lokalneprotumačiti kao proizvod lokalnečiti kao proizvod lokalneiti kao proizvod lokalne kao proizvod lokalnekao proizvod lokalne proizvod lokalneproizvod lokalne lokalne

radionice potvrđene na području grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i oboduna području grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodu području grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodupodručju grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodučju grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i oboduju grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodu grčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodugrčke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodučke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i oboduke kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodu kolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodukolonije Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodu Farosa na otoku Hvaru. Na ručkama i oboduFarosa na otoku Hvaru. Na ručkama i obodu na otoku Hvaru. Na ručkama i oboduna otoku Hvaru. Na ručkama i obodu otoku Hvaru. Na ručkama i oboduotoku Hvaru. Na ručkama i obodu Hvaru. Na ručkama i oboduHvaru. Na ručkama i obodu. Na ručkama i obodu

nekih amfora bili su utisnuti pečati koji predstavljaju skraćena imena ili oznake majstora koji su ih

proizvodili.

Kao što je već spomenuto, tijekom istraživanja pronađeno je i stotinjak ulomaka ili čitavih keramičkih

posuda različitih oblika, od kojih je manji dio pripisan grupi keramike s crnom prevlakom (tzv.

kampanska), varijantama A, B i C, dok ostali uglavnom pripadaju uporabnoj kuhinjskoj keramici

grubljega sastava. Sudeći prema raznolikosti prisutnih oblika, vjerojatno je riječ o posuđu koje je

pripadalo opremi broda, a ne brodskom teretu.

Brodolom u uvali Veloj Svitnji u uvali Veloj Svitnjiu uvali Veloj Svitnji uvali Veloj Svitnjiuvali Veloj Svitnji Veloj SvitnjiVeloj Svitnji SvitnjiSvitnji najveći jeći jei je jeje

do danas istraženi brodolom u hrvatskom danas istraženi brodolom u hrvatskomdanas istraženi brodolom u hrvatskom istraženi brodolom u hrvatskomistraženi brodolom u hrvatskomženi brodolom u hrvatskomeni brodolom u hrvatskom brodolom u hrvatskombrodolom u hrvatskom u hrvatskomu hrvatskom hrvatskomhrvatskom

podmorju. Sveukupni broj amfora iz brodskogaSveukupni broj amfora iz brodskoga broj amfora iz brodskogabroj amfora iz brodskoga amfora iz brodskogaamfora iz brodskoga iz brodskogaiz brodskoga brodskogabrodskoga

tereta istraživači su procijenili na više od 1000. istraživači su procijenili na više od 1000.istraživači su procijenili na više od 1000.živači su procijenili na više od 1000.ivači su procijenili na više od 1000.či su procijenili na više od 1000.i su procijenili na više od 1000. su procijenili na više od 1000.su procijenili na više od 1000. procijenili na više od 1000.procijenili na više od 1000. na više od 1000.na više od 1000. više od 1000.više od 1000.še od 1000.e od 1000. od 1000.od 1000. 1000.

Radi loših uvjeta skladištenja u prostorijama loših uvjeta skladištenja u prostorijamaloših uvjeta skladištenja u prostorijamaših uvjeta skladištenja u prostorijamaih uvjeta skladištenja u prostorijama uvjeta skladištenja u prostorijamauvjeta skladištenja u prostorijama skladištenja u prostorijamaskladištenja u prostorijamaštenja u prostorijamatenja u prostorijama u prostorijamau prostorijama prostorijamaprostorijama

viške tvrđave dio je amfora s nalazišta u uvališke tvrđave dio je amfora s nalazišta u uvalike tvrđave dio je amfora s nalazišta u uvali tvrđave dio je amfora s nalazišta u uvalitvrđave dio je amfora s nalazišta u uvaliđave dio je amfora s nalazišta u uvaliave dio je amfora s nalazišta u uvali dio je amfora s nalazišta u uvalidio je amfora s nalazišta u uvali je amfora s nalazišta u uvalije amfora s nalazišta u uvali amfora s nalazišta u uvaliamfora s nalazišta u uvali s nalazišta u uvalis nalazišta u uvali nalazišta u uvalinalazišta u uvališta u uvalita u uvali u uvaliu uvali uvaliuvali

Veloj Svitnji s vremenom propao, a očuvani su Svitnji s vremenom propao, a očuvani suSvitnji s vremenom propao, a očuvani su s vremenom propao, a očuvani sus vremenom propao, a očuvani su vremenom propao, a očuvani suvremenom propao, a očuvani su propao, a očuvani supropao, a očuvani su, a očuvani sua očuvani su očuvani suočuvani sučuvani suuvani su susu

primjerci danas danasdanas izloženi u sklopu Arheološkeženi u sklopu Arheološkeeni u sklopu Arheološke u sklopu Arheološkeu sklopu Arheološke sklopu Arheološkesklopu Arheološke ArheološkeArheološkeškeke

zbirke �ssa�ssa u Visuu Visu VisuVisu.

Skica ostataka drvene brodske konstrukcije i kaljužne pumpe

Page 53: Skripta Podvodna arheologija

5�

Kod rta Plavca na istočnoj strani otoka Zlarina, na dubini od 23 – 30 m, nađeni su ostatci

brodoloma s početka 1. stoljeća po Kr. Brod je vjerojatno doživio udes uslijed jake bure. Istraživanja

u organizaciji Muzeja grada Šibenika, pod vodstvom Zdenka Brusića, započela su 1971. godine, a

nastavila se 1972-1975. i 1977. godine.

Na spoju hridinastog i pjeskovitog dna uočeni su ulomci keramike te djelovi dvaju inkrustiranih

željeznih sidara. Tijekom istraživanja pronađeni su drveni ostatci brodske konstrukcije, dijelovi

brodske opreme, i različiti predmeti koji su pripadali brodskom teretu. Među ostatcima tereta najviše je

amfora pripadalo tipu Dressel 2 - 4 koje su se proizvodile na području Italije i Španjolske. Pronađena

je i jedna amfora egipatskog tipa, jedna tzv. rodskog prototipa i jedna mala amfora kuglastoga tijela.

Izvađena je i veća količina keramičkog posuđa, dijelom namijenjena prodaji, a dijelom posadi

broda. Dio posuđa pripada jednostavnoj uporabnoj keramici tankih stijenki, a dio luksuznom

posuđu poznatom pod nazivom aretinska terra sigillata, proizvođenom na području Arezza u Italiji

krajem 1. st. pr. Kr. i tijekom 1. st. po Kr. Nađene su i tri uljanice.

Drvena konstrukcija broda u dobroj se mjeri očuvala. Debljina platica (madira) iznosila je čak

8 cm. Rebra označena brojevima poslužila su kao dokaz da je brod bio izrađen po nacrtu. Na osnovi

ostataka kaljužne pumpe širina broda procijenjena je na 9 m, a dužina u odnosu na širinu na 25-30

m. Od brodske opreme pronađen je drveni koloturnik i olovni uteg za mjerenje dubine.

Izvađeni su i dijelovi dolija, te brončani čavli koji su spajali drvenu konstrukciju broda. Velika

količina aretinske keramike na gradini Velikoj Mrdakovici i još nekim gradinama na tome prostoru

navodi na pretpostavku kako je brod održavao trgovačke kontakte između južne Italije i južne Liburnije

i možda bio usmjeren prema luci antičke Skadrone.

Literatura:

BRUSIĆ 1974.; CAMBI 1972.; CAMBI 1991.; VRSALOVIĆ 1979..; CAMBI 1972.; CAMBI 1991.; VRSALOVIĆ 1979.CAMBI 1972.; CAMBI 1991.; VRSALOVIĆ 1979. 1972.; CAMBI 1991.; VRSALOVIĆ 1979.CAMBI 1991.; VRSALOVIĆ 1979.1991.; VRSALOVIĆ 1979.

Vela Svitnja: Nacrt nalazišta (B. Pešl – B. Pendžer)

Page 54: Skripta Podvodna arheologija

54

Vela Svitnja: Istraživanje nalazišta

Vela Svitnja: Oblici pronađenih amforaPlavac: Amfore s nalazišta u uvali Veloj Svitnji izložene u prostoru viške tvrđave

Plavac: Terra sigillata Plavac: Amfore tipa Dressel 2-4

Page 55: Skripta Podvodna arheologija

55

5.2.2 Brodolomi Vlaška mala na Pagu i Supetar kod Cavtata

Krajem ožujka 2004. arheolozi su obaviješteni o postojanju neopljačkanog nalazišta u uvali

Vlaškoj maloj u Velebitskom kanalu, na istočnoj obali otoka Paga. Riječ je o ostatcima trgovačkog

broda sa teretom vinskih amfora iz 1. st. pr. Kr. Da je uistinu riječ o potonulom brodu potvrđuju nam

dvije olovne prečke antičkih sidara, keramičko posuđe i kameni žrvanj iz brodske kuhinje koji se

također vide na površini lokaliteta.

Područje na kojemu je pronađen brodolom izloženo je buri koja počinje puhati nenadano i snažno,

a ponekad puše i do 200 km/h. Nad morem se tada podiže morska prašina koja pomorcima otežava

disanje. Takav je mogao lako baciti brod na stjenovitu obalu i tu ga potopiti. Zbog nenaseljenosti,

nepristupačnosti i nesigurnosti toga područja brodolom je tijekom posljednjih desetljeća ostao zaštićen

od pljačke i uništavanja.

Nakon stručnog očevida nalazište je pravno zaštićeno upisom u Registar kulturnih dobara RH što

je odradio nadležni Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Rijeci. Zatim je organizirana njegova

fizička zaštita na morskom dnu koja podrazumjeva predhodno dokumentiranje postojećeg stanja i

manje zaštitno istraživanje. Fizička zaštita podmorskih nalazišta u Hrvatskoj do sada se provodila

postavljanjem zaštitnih željeznih mreža i kaveza, što je učinjeno i na ovom lokalitetu. Takva zaštita

omogućuje da ga zainteresirani ronioci posjete i razgledaju, a stručnjaci kontinuirano provjeravaju

stanje na terenu.

Na površini morskog dna vidljivo je nešto više od stotinu cjelovitih amfora tipa Lamboglia 2

koje su većinom čvrsto međusobno srasle i prirasle za stijenu. Amfore toga tipa dobile naziv po

talijanskom arheologu Ninu Lambogli (vidi poglavlje 2.1 u skripti), pioniru suvremene podmorske

arheologije. Već je Lamboglia uočio kako su amfore korištene za prijevoz vina, a na rimskom su se

tržistu pojavile krajem 2. st. pr. Kr. i proizvodile do pred kraj 1.st. pr. Kr. U njima se moglo prenijeti

od 25 do 28 litara tekučine. Arheološka istraživanja na kopnu pokazala su kako su se amfore tipa

Lamboglia 2 većinom proizvodile na jadranskoj strani sjeverne i srednje Italije. Bile su namijenjene

su uglavnom jadranskom tržištu a zatim i tržištu Sredozemlja.

Na takvim amforama nalazimo uglavnom pečate s kraticama imena pisanih većinom latinskim, ali

ponekad i grčkim jezikom. Na jednom slomljenom grlu uočen je natpis TIMO. Amfore su mogle biti

i naknadno korištene za prijevoz poljoprivrednih proizvoda ili proizvoda morskog gospodarstva.

Probnim sondiranjem nisu pronađeni ostaci drvene konstrukcije niti uobičajeni ostaci oplate od

olovnog lima. U blizini skupine amfora pronađeno je i pet keramičkih posuda iz brodske kuhinje, a

pronađen je i olovni uteg za mjerenje dubine (dubinomjer).

Kod otočića Supetra pred Cavtatom krajem devedesetih godina prošloga stoljeća ronioci su

upozorili na postojanje dvaju antičkih brodoloma u dobrom stanju. Prvi od njih bio je brodolom

s teretom dolija (lat. dolium), velikih keramičkih posuda za spremanje namirnica, kapaciteta oko

Page 56: Skripta Podvodna arheologija

56

1. Vlaška mala; Pogled na nalazište.2. Vlaška mala; Amfore tipa Lamboglia 2.3. Vlaška mala; Zaštitni željezni kavez.

4. Supetar kod Cavtata; Pogled na dio nalazišta zaštićenog kavezom.5. Supetar kod Cavtata; Detalj nalazišta.6. Supetar kod Cavtata; Keramički dolij.

Page 57: Skripta Podvodna arheologija

57

1200–1400 l. Stručnim očevidom potvrđeno je kako se na morskome dnu nalaze ostatci više čitavih i

nekoliko slomljenih primjeraka.

Proučavanjem sličnih brodoloma u sredozemlju došlo se do zaključka kako je riječ o brodovima–

cisternama opremljenim velikim posudama za prijevoz vina. Posude se nisu ukrcavale i iskrcavale

već su činile sastavni dio brodskog potpalublja. Kako prilikom probnog istraživanja nisu otkriveni

ostatci brodske konstrukcije, moguće je da se brod okrenuo i doliji ispali i rasuli se po morskom

dnu.

Nekoliko stotina metara dalje pronađena je i skupina sjevernoafričkih cilindričnih i jajolikih

egejskih amfora iz 3/4. st. po Kr. Amfore su međusobno srasle, a u površinskom sloju vidi se oko

650 čitavih primjeraka. Sondiranjem je potvrđeno da se pod pijeskom nalazi još najmanje jedan

sloj čitavih amfora pa je njihov ukupan broj procijenjen na oko 1.600 primjeraka. Osim toga, pod

pijeskom su pronađeni i komadi drvene brodske konstrukcije. Zbog velike količine amfora i njihovog

reprezentativnog izgleda odlučeno je da se nalazište zaštiti in situ postavljanjem zaštitnog kaveza, a

da se na području Cavtata pokrene inicijativa za osnivanjem podmorskog arheološkog parka.

Literatura:

RADIĆ ROSSI (ur.) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.Ć ROSSI (ur.) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.ROSSI (ur.) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002. (ur.) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.ur.) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002..) 2004.; JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.JURIŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.ŠIĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.IĆ 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.Ć 1997.; FRKA – MESIĆ 2002.FRKA – MESIĆ 2002. – MESIĆ 2002.MESIĆ 2002.Ć 2002.

Ostija; Mozaik s prikazom prekrcaja brodskog tereta.

Page 58: Skripta Podvodna arheologija

58

5.3 antička nalazišta u Plitkome moru

5.3.1 Resnik

Jednodnevno probno istraživanje koje je 1988. godine na podmorskom nalazištu u turističkom

naselju Resniku kod Kaštel Novog proveo Zdenko Brusić pokazalo je kako se na dubini od dva

do šest metara ispred autokampa nalaze ostatci lučkog kompleksa iz doba antike. Nalazište su otkrili

lokalni ronioci koji su povremeno roneći na tom području nailazili na zanimljive ulomke keramike.

Zbog zanimljivosti arheološkoga materijala koji pripada helenističkom vremenu, tijekom narednih

godina organiziran je niz zaštitnih istraživanja.

U centralnom dijelu nalazišta, pred plažom i malim zapadnim nasipom arheolozi su uočili ostatke

razrušenog kamenog mola u dužini od oko 70 m i širini od oko 20 m. Duž čitave konstrukcije

pronalaze se raznovrsni pokretni nalazi među kojima u površinskom sloju prevladavaju ulomci

amfora, pitosa ili dolija i keramičkog posuđa manjih dimenzija.

U sivom muljevitom sloju na dubini od 30 do 60 cm od površine morskoga dna nalaze se brojni

ulomci finijega posuđa. Pod kamenjem u središnjem dijelu spomenutoga mola otkriveni su ostatci

drvene konstrukcije koja je vjerojatno bila postavljena kako bi učvrstila nasip od lomljenog kamena.

Analizom �4C utvrdila se njena starost od oko 2.200 godina.

Do sada pronađen arheološki materijal—glatka siva keramika, uljanice, helenistička reljefna

keramika (tzv. „megarske zdjele“), amfore i metalni predmeti te novac—datira opisani dio nalazišta

u zadnja tri stoljeća pr. Kr. Među nabrojenim nalazima posebno se ističu ulomci reljefno ukrašenog

posuđa koji prema svom obliku i dekoraciji odgovaraju poznatim oblicima helenističke keramike

ponajviše iz radioničkih centara u Grčkoj, Maloj Aziji, Italiji i na crnomorskoj obali. Sudeći prema

fakturi, boji i premazu keramika pronađena u Resniku pripada, međutim, lokalnoj varijanti helenističke

keramike. Pretpostavlja se kako su se radionice nalazile u Visu, a ulomak kalupa iz Resnika sugerira

nam mogućnost da se i na tome mjestu odvijala lokalna proizvodnja.

Zapadno od opisanog helenističkog nalazišta primijećen je niz zidova u plitkome moru, a tijekom

istraživanja 2005. otkriven je i kulturni sloj koji pripada prvim stoljećima po Kr. Među nalazima

ističu se brojni ulomci keramičkog posuđa, koštane igle, ulomci uljanica i drveni češljevi. Istočno od

helenističkog nalazišta, sudeći po površinskim nalazima koji pripadaju 3-5. st. po Kr., smjestila se

kasnoantička luka. Sudeći prema opisanoj situaciji, nalazište u Resniku odlikuje se horizontalnom

stratigrafijom. Vrijedi također spomenuti da se na određenim prostorima u zapadnom dijelu nalazišta

pojavljuje i prapovijesni materijal (vidi poglavlje 5.1 u skripti).

Nalazište u Resniku dovodi se u vezu s rimskim naseljem Siculi u koje je, prema podatcima

Plinija Starijeg, car Kaludije naselio veterane. Otkriće helenističkog pristaništa koje je vjerojatno

služilo predrimskom naselju pod imenom Siculi upućuje na pretpostavku da je i naselje u Resniku

Page 59: Skripta Podvodna arheologija

59

predstavljalo jedan od emporija koje je grčka kolonija Issa osnovala na kopnu. Tijekom posljednjih

godina zaštitnim istraživanjima na kopnu otkriveni su i ostatci naselja koje se razvijalo u dvije faze

(2-1. st. pr. Kr. i 1-5. st. po Kr.).

Bibliografija:

BRUSIĆ 1990.; BRUSIĆ 2004.; BRUSIĆ 2006.; KAMENJARIN – ŠUTA 2008.; RADIĆ ROSSI

2006.

1. Pogled na središnji dio nalazišta.2. Detalj kulturnog sloja.3. Helenistička reljefna keramika.4. Kalup za izradu reljefne keramike.5. Neukrašeno helenističko keramičko posuđe.

4

5

Page 60: Skripta Podvodna arheologija

60

5.3.2 Zaton kod Nina

Istraživanje antičke luke stare Enone (Aenona, današnji grad Nin) započelo je 1966. godine pod

vodstvom Zdenka Brusića. Područje Nina obiluje pješčanim nanosima koji pogoduju očuvanju

predmeta od drva i metala. U plitkome moru oko Nina pronalaze se mnoga nalazišta koja su nekada

bila na kopnu.

U antičko doba grad je imao svoju luku 2,5 km udaljenu od samog naselja, na obali okrenutoj

prema zadarskom kanalu. Tragovi luke otkriveni su na položaju unutar zaljeva Zatona, zvanom

Kremenjača zbog vidljivih okruglih kremenih jezgri što su na to mjesto dovožene kao brodski balast

i jasno su uočljive na podvodnom nasipu luke. Prve sonde na lokalitetu napravljene su na početku

spomenutog nasipa, na dubini od 1,8 do 2 m. Nakon skidanja gornjeg sloja pijeska pojavio se sloj

s obiljem rimske keramike, drva, metala i stakla. Pronađeni su također i ostatci koštica maslina,

grožđa, bresaka, oraha te ostatci obrađenog i neobrađenog drva. Upravo u tome prostoru pronađeni

su i ostatci dvaju liburnskih brodova. Godine 1979. prvi je brod očišćen, snimljen i ucrtan. Brodska

konstrukcija bila je očuvana u dužini od 6,5 m, a sastojala se od kobilice i po deset platica (dasaka

oplate) sa svake strane. Drugi brod, bolje očuvan od prvoga, otkriven je tijekom istraživanja koja su

se provodila 1982. Godine. Bio je dug 8 m.

Već kod prvog broda uočeno je da su dijelovi brodske konstrukcije međusobno spajani posebnom

tehnikom šivanja koja do tada nije bila zabilježena u hrvatskome podmorju. Tehnika spajanja

sastojala se u tome da je po rubovima platica koje su se spajale bio izbušen niz malih otvora kroz

koje se provlačila uzica. Prije samog šivanja duž unutrašnjeg spoja dasaka polagana je široka traka od

organskog materijala dobro natopljena smolom. Nakon zatezanja uzica rupice kroz koje je provlačena

uzica zatvarale su se malenim drvenim čavlima te su se premazivale smolom da bi se spriječio prodor

vode u brod.

Na pramcu drugog broda nađeni su drveni elementi interpretirani kao nosači za jarbol, a sastojali

su se od dvije gredice s pravokutnim otvorima (za petu jarbola?), postavljene okomito između drugog

i trećeg očuvanog rebra.

Za utvrđivanja starosti opisanih brodova koristile su se dvije metode.

Prva metoda, datiranje nalaza s obzirom na položaj i stratigrafski

odnos sloja u kojem su brodovi pronađeni, dovela je do zaključka da su

brodovi na dno antičke luke dospjeli sredinom ili u drugoj polovici 1.

st. po Kr.. Druga metoda, �4C analiza uzorka drva, datirala je sječu drva

za gradnju broda u 2. st. pr. Kr.

S obzirom da brod vremenski možemo datirati u 1 st. po Kr. tehnika

spajanja elemenata šivanjem može se smatrati primitivnom tehnikom

građenja za to doba pogotovo zato što su u istome sloju pronađeni Posuda u obliku vepra.

Page 61: Skripta Podvodna arheologija

61

dijelovi brodske konstrukcije izrađene mnogo savršenijom tehnikom rimske brodogradnje (tehnika

utora i jezičaca). Slijedom navedenog može se zaključiti da je primitivna tehnika spajanja elemenata

plod stare mediteranske tradicije koja je preživjela kod starosjedilačkih Liburna.

Šivane brodove antički pisci nazivaju seriliae, a naziv se prvi puta pojavljuje u 1. st. kod pisca

Marka Verija Flaka. On naziv dovodi u vezu s latinskim glagolom conserere što znači sastaviti,

splesti tako da bi serilia bila nešto što se izrađuje pletenjem. On ujedno navodi da naziv serilia nose

istarski i liburnski brodovi jer se lanena i žukova užad upotrebljava u njihovoj gradnji. Nakon njega

naziv preuzima Sekst Pompej Fest u 2. st. te langobardski pisac Pavao Đakon u 8 st.

Pronalazak brodova vrlo je značajan za popunjavanje praznina u povijesti brodogradnje duž

hrvatske obale. Iako su antički pisci opisivali izgled flote ilirskih vladara, do otkrića brodova u Zatonu

nisu postojali materijalni dokazi koji bi potvrdili ili opovrgnuli njihove navode.

Novijim istraživanjima, koja su se provodila od 2002. do 2006. godine, nastavilo se dopunjavati

sliku života u antičkoj luci. Tijekom istraživanja otkriveni su ostatci trećeg šivanog broda u dužini

od 5 te širini od 2,5 m. Nađena je vanjska i unutrašnja oplata, ali i hrptenica (element koji se postavlja

nasuprot kobilici, s unutrašnje strane rebara) s temeljnicom jarbola.

Bibliografija:

BRUSIĆ 1968.; BRUSIĆ 1969.; BRUSIĆ 1994.; GLUŠČEVIĆ 2007.

Pogled na Zaton s Ninom u pozadini.

Istraživanje šivanog broda.. Rekonstrukcija detalja šivanog broda iz Nina (CNRS).

Page 62: Skripta Podvodna arheologija

62

5.4 nalazišta iz kaSnijih razdoblja

5.4.1 Srednjovjekovni brodovi iz Nina

Godine 1966. Zdenko Brusić započeo je pregled podmorja na području Nina, gdje se nalazilo važno

naselje još od vremena Liburna. Na položaju zvanom Usta koji predstavlja uzak ulaz u unutrašnju

ninsku lagunu, zahvaljujući podatcima dobivenim od pjeskara iz Privlake iste je godine pronašao

ostatke dobro očuvane brodske konstrukcije za koju su 14C analize pokazale kako pripada srednjem

vijeku. Riječ je o vremenu u kojemu Nin predstavlja značajno žarište hrvatske kulture i jednu od

rezidencija hrvatskih kraljeva.

Godine 1968. dvadesetak metara dalje od prvog Brusić je pronašao i drugi sličan brod. Drugi je brod

bio nešto veći, ali lošije očuvan od prvoga. Pet godina kasnije organizirana je akcija dokumentiranja oba

nalaza i priprema za njihovo vađenje. Godine 1974. brodovi su uspješno izvađeni i tijekom narednih

godina konzervirani otopinom polietilen-glikola. Zagrijana otopina postupno ulazi u mokro drvo i

zamjenjuje vodu, a nakon hlađenja postaje kruta i ne dopušta da se drvo osuši i deformira. Postupak

konzerviranja vodio je Božidar Vilhar iz Arheološkog muzeja u Zadru. Danas su brodovi izloženi u

Muzeju ninske baštine; jedan u stanju u kakvom je pronađen, a drugi u cijelosti rekonstruiran.

Projekt se nije završio tek muzejskom prezentacijom, već su u malom brodogradilištu u Betini

na otoku Murteru izrađene dva broda inspirirana ninskim nalazima, koja su porinuta u more 1997.

godine.

U desetom stoljeću rimski je car Konstantin VII. Porfirogenet, autor čuvenog djela O upravljanju

carstvom (De administrando imperio) sljedećim riječima opisao kopnenu i pomorsku snagu Hrvata:

„Krštena Hrvatska postavlja konjaništva do 60.000, a pješadije do 100.000 i sagena do 80 i kondura

do 100. Na sagenama imaju po 40, na kondurama po 20, a na manjim kondurama po 10 ljudi…“ i

još „… niti sagene tih Hrvata, niti kondure nikada ni na koga ne idu ratom, osim ako netko na njih

navali; s tim brodovima polaze tek oni Hrvati koji su željni trgovati od grada do grada, obilazeći

zaljev Dalmatinski sve do Venecije.“. Kako i ninski brodovi spadaju otprilike u carevo vrijeme, na

inicijativu istraživača nazvani su kondurama. Pod tim su nazivom postali poznati domaćoj i inozemnoj

javnosti.

Ninski srednjovjekovni nalazi razlikuju se od ostalih poznatih brodova toga doba po tzv. uzvojnim

(ljuljnim ili bočnim) kobilicama koje teku gotovo paralelno duž obje strane centralne daske ugrađene

umjesto uobičajene kobilice. Takav konstruktivni element bio je uzrokovan ninskim krajolikom tj.

velikim morskim plićacima i pješčanim dnom na kojemu mnogi ninski brodovi i danas ostaju nasukani

u vrijeme oseke. Na drugom se brodu pronašla i temeljnica jarbola, a također i nosači vesala što nam

potvrđuje da se brod kretao na vesla i jedra. Položaj temeljnice jarbola naveo je Brusića da predloži

rekonstrukciju broda opremljenog kvadratnim jedrom, ali se u praksi pokazalo da se brodovi dobro

Page 63: Skripta Podvodna arheologija

63

Pogled na Nin. Detalj konstrukcije broda Nin 1.

Prvi nacrt broda Nin 1 koji je izradio Zdenko Brusić.

Božidar Vilhar tijekom rekonstrukcije brodova.

Rekonstruirani brod Nin 2 u Muzeju ninske baštine.

Brod izrađen po uzoru na srednjovjekovne nalaze.

Page 64: Skripta Podvodna arheologija

64

kreću i kad su opremljeni latinskim jedrima.

Iako današnji ninski kaići (batele ili plazulje) nemaju konstruktivnih sličnosti s opisanim arheološkim

nalazima, njihovo je dno potpuno ravno pa poput svojih srednjovjekovnih prethodnika mogu bez

problema ploviti plitkim zaljevom te ostaju u uspravnom položaju kad oseka u unutrašnjoj laguni

odmakne more od obale.

Srednjovjekovni brodovi iz Nina za sada predstavljaju jedine službeno poznate nalaze

srednjovjekovnih brodoloma u hrvatskom podmorju. Istraživanje i zaštita ninskih brodskih

konstrukcija predstavljaju kontinuirani proces koji se nije završio njihovim vađenjem, konzerviranjem

i izlaganjem.

Literatura:BRUSIĆ 1969a.; BRUSIĆ 1978.; JURIĆ-OGUIĆ-VILHAR 1994.

Galijula; Brončani top 1 Galijula; Brončani top 2

Page 65: Skripta Podvodna arheologija

65

5.4.2 Post-srednjovjekovni brodolomi

Pod pojmom „post-srednjovjekovni brodolomi“ podrazu-

mijevamo prije svega brodolome 16. i 17., a ponekad i 18.

stoljeća, koji kronološki ne ulaze u razdoblje srednjega vijeka

ali se oslanjaju na srednjovjekovnu pomorsku tradiciju. To

je vrijeme kad velikim dijelom istočnog Jadrana gospodari

Venecija, a Dubrovačka Republika postaje važna pomorska sila

u Sredozemlju.

Prvo organizirano vađenje nalaza s brodoloma u hrvatskom

podmorju igrom slučaja obavljeno je na nalazištu s kraja 18.

stoljeća u uvali Velikom Moluntu kod Dubrovnika 1949. godine, pod vodstvom Josipa Luetića.

U to vrijeme gotovo su sva podmorska arheološka istraživanja u Sredozemlju bila usmjerena na

antičku baštinu pa je istraživanje brodoloma iz tako kasnog vremena predstavljalo veliku rijetkost.

Tek mnogo kasnije post-srednjovjekovnim je brodolomima posvećena veća pozornost.

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća pokrenuto je istraživanje nekoliko

post-srednjovjekovnih brodoloma u hrvatskom podmorju, među kojima su najpoznatiji oni kod

otočića Gnalića kod Biograda, u uvali Suđurađ na otoku Šipanu i na položaju Drevine u Koločepskom

kanalu. Iako započeta s velikim entuzijazmom, istraživanja nikada nisu dovršena pa o navedenim

brodolomima posjedujemo tek vrlo ograničene podatke.

Brodolom kod otočića Gnalića nekoliko milja južnije od Biograda otkiven je početkom šezdesetih

godina prošloga stoljeća. Prva istraživanja obavljena su 1967. i 1968. godine, a uslijedila su istraživanja

1972. i 1973. Posljednje istraživanje manjega obima obavljeno je 1996. godine. Pronađeni su drveni

ostaci broda, brodski teret te dijelovi brodske opreme i naoružanja. Pretpostavlja se kako je riječ

o brodu koji je nosio ime Gagiana, a koji je 1582. nestao kraj današnjeg Biograda. Važnije nalaze

možemo podijeliti u dijelove brodske opreme i brodski teret. U prvu skupinu možemo svrstati razne

dijelove broda: kuke, omče, sidra te dijelove užadi i devet brončanih topova, od kojih dva nose natpis

ljevaonice u kojoj su proizvedeni. Drugoj skupini pripada u najvećem dijelu materijal namijenjen

trgovini: drvena škrinja s balom damasta, vunenim kapama i košuljama te vagom; razni stakleni

predmeti: staklene perle, čaše, vaze, vrčevi, bočice za parfeme, poklopci, stakla za prozore i ogledala;

keramičko posuđe, od kojega su neki primjerci bogato ukrašeni; mjedeni ranorenesansni svijećnjaci;

brojni sitni nalazi: igle, napršnjaci, šestar, britve, škare, naočale, ključ, prstenje, te razne sirovine i

poluproizvodi: mjedeni i bijeli lim, mjedena žica, živa, cinober i drugo.

Brodolom na lokalitetu Drevine u Koločepskom kanalu istraživan je u razdoblju od 1972. do

1974. godine kad je velika količina nalaza izvađena s morskoga dna. Datiranje je bilo moguće

zahvaljujući pronalasku žetona za računanje Corneliusa Lauffera koji je radio u Nürnbergu između

Gnalić; Vađenje sidra

Page 66: Skripta Podvodna arheologija

66

1686. i 1711. godine. Što se tiče brodske konstrukcije, ona je dijelom očuvana zajedno s oplatom od

olovnog lima. Očuvano je također i naoružanje, koje se sastojalo od topova od lijevanog željeza na

prednje punjenje. Brodski teret bio je razvrstan u 47 drvenih sanduka čiji sadržaj nije pobliže proučen.

Dijelom je obrađen samo dio tereta željeznih noževa, a potom i teret staklenih predmeta koji nije bio

pakiran u sanducima, a sadrži posuđe, perle i ogledala. Važni su nalazi i dijelovi brodskog inventara:

navigacijski šestar, sunčani sat, leće za dalekozore te dijelovi brodskog posuđa.

Brodolom u uvali Suđurađ istraživan je u razdoblju od 1972. do 1974. godine, a kratko je

istraživanje provedeno i 2000. Od prijašnja dva razlikuje se po tome što na njemu nisu pronađene

velike količine tereta. Pronalazak dva srebrna pjastera Filipa II i jednog Ferdinanda IV sugerira nam

kako je riječ o brodu iz 16. st. Već grb obitelji Primojević na jednom od brodskih topova ukazivao je

na njegovo dubrovačko podrijetlo, a prema arhivskim dokumentima utvrđeno je kako je riječ o brodu

imenom Santo Hieronimo koji je bio u vlasništvu dubrovačkog trgovca Jere Primojevića i potonuo

1576. godine. Među nalazima važno je spomenuti keramiku, komade željeznih obruča, dijelove

brodske snasti, sidra, mali željezni top i dva veća željezna topa, dva navigacijska šestara i brončani

pečatnjak.

Među ostalim post-srednjovjekovnim nalazištima ističu se otok Bisaga na Kornatima s nalazima

novca, topa i sidra; pličina Mijoka kod otoka Murtera gdje je možda potonuo piratski brod, sudeći

po njegovoj veličini i teretu; otočić Drvenik kod otoka Zlarina, brod koji je možda imao borbenu

funkciju; greben Galijula na Palagruži s neobičnim slučajem triju brodoloma—rimskog, post-

srednjovjekovnog i modernog—na istome mjestu; brodolomi u zaljevu Brsečine kod Dubrovnika i

kod otoka Grebena kod Visa, te brodolomi s bogatim teretom kao što su Otočac kod Korčule, pličina

Sv. Pavao na Mljetu, rt Cuf na Lastovu te rt Ratac kod Koločepa.

Potrebno je istaknuti kako je naše podmorje bogato post-srednjovjekovnim nalazima, ali su

nedovoljno istraženi. Sva dosadašnja istraživanja koncentrirala su se većinom na teret broda, a nimalo

na njegovu konstrukciju. Biti će potrebne brojne buduće akcije i kvalitetna edukacija nadolazećih

generacija znanstvenika i ronilaca kako bi se zaštitio i istražio taj važan segment hrvatske pomorske

baštine.

Bibliografija

BRUSIĆ 2006.; KISIĆ 1979.; KISIĆ 1987.; RADIĆ ROSSI – PARICA 2008.

Gnalić; Staklena bočicaSuđurađ; Mjedeni pečat

Page 67: Skripta Podvodna arheologija

67

5.4.3 Novovjekovna podmorska nalazišta

U novovjekovna podmorska nalazišta ubrajaju se brodolomi 19. i 20. stoljeća, a najčešće olupine metalnih brodova kojima obiluje jadransko podmorje. Osim brodoloma u toj se skupini nalaze i olupine podmornica i aviona. Velik broj nalazišta potječe iz razdoblja velikih bitaka (npr. Viški boj 1866. godine) i ratnih sukoba (I. i II. svjetski rat), a mnoga od njih nalaze se na velikim dubinama dostupnim samo roniocima na plinske mješavine ili daljinski upravljanim uređajima.

Olupine iz Viškog boja: Dana 20. lipnja 1866. sjeverno od otoka Visa , ključne strateške pozicije za nadzor nad istočnom obalom Jadrana, sukobile su se talijanska i austrougarska flota. Iako je talijanska flota bila brojčano nadmoćna, taktika austro-ugarskog napada rezultirala je porazom Italije, a potopljen je zapovjednički brod Re d’Italia i oklopnjača Palestro.

Godine 2003., zahvaljujući suradnji s francuskom tvrtkom COMEX (opremljenom za podvodna istraživanja na velikim dubinama) uz pomoć podmornice i robot kamere ušlo se u trag potonulom talijanskom zapovjedničkom brodu koji leži na prosječnoj dubini većoj od 100 m.

Poznatije olupine iz I. svjetskog rata: Albanien je bio parobrod u vlasništvu Austro-Ugarske trgovačke kompanije Lloyd. Početkom 1. svjetskog rata služio je kao transportni brod, a plovio je cijelom jadranskom obalom. Dana 4. lipnja 1916. napala ga je talijanska podmornica Atropo. Potonuo je ubrzo nakon što su ga pogodila 2 torpeda, no nije bilo žrtava. Brodolom se nalazi sjeverno od uvale Jakišnice na Pagu, u podnožju grebena na dubini od oko 60 metara. U dobrom je stanju osim teško oštećene krme.

Euterpe je također pripadao trgovačkoj kompaniji Lloyd. Od 1918. godine vozio je na liniji od Rijeke do Boke Kotorske. Dana 11. kolovoza iste godine, dok je putovao uz zapadnu obalu Paga primijetila ga je talijanska podmornica F-7 koja je potom ispalila tri torpeda. Brod je potonuo za 4 minute, njegovo napuštanje otežali su loši vremenski uvjeti. Uspjelo se spasiti 450 brodolomaca, no izvori govore da 566 ljudi poginulo. Euterpe je potonuo 1 nautičku milju zapadno od zaljeva Dubca kraj Paga. Leži na pjeskovitom dnu na dubini od oko 79 metara.

Baron Gautsch bio je jedan od luksuznijih parobroda u vlasništvu kompanije Lloyd. Prije rata plovio je na relaciji Trst-Kotor. U srpnju 1914. iznajmljen je Ratnoj mornarici. Dana 13. kolovoza 1914. zapadno od Brijuna Baron Gautsch je, usprkos upozorenjima, uletio u minsko polje i udario u minu. Brod je ubrzo potonuo. Obližnji razarači uspjeli su spasiti 159 ljudi, dok ih je 177 poginulo. Brod danas leži na kobilici na pjeskovitom dnu na dubini od 40 metara.

Szent Istvan je porinut u siječnju 1914. u Rijeci. Pripadao je najjačoj i najmodernijoj klasi bojnih brodova prvog svjetskog rata i bio je ponos Ratne mornarice. Nakon što je većinu rata proveo u Pulskoj luci, 9. lipnja 1918. krenuo je u akciju probijanja Otrantske blokade. Kod otočića Lutrošnjaka postao je žrtvom zasjede dvaju talijanskih torpednih čamaca. Poginulo je 89 članova posade, dok su ostali brodovi spasili njih 976. Danas se olupina Szent Istvana nalazi se 8 nautičkih milja zapadno od Premude, a zbog svojih 153 metra dužine s pravom se smatra Titanicom Jadrana. Brod leži s kobilicom okrenutom prema gore na pjeskovitom dnu na dubini od 66 metara.

Page 68: Skripta Podvodna arheologija

68

Poznatije olupine iz 2. Svjetskog rata: Tokom zime 1943./1944. nakon predaje Italije, Njemačka je okupirala istočnu obalu Jadrana. Da bi osigurali svoje konvoje Nijemci su osnovali na Jadranu 11-tu diviziju koja se sastojala od 35 torpednih čamaca, 6 minočistača, 2 minopolagača i 2 korvete. 23. listopada 1944. Njemačke korvete su potopile nekoliko Britanskih torpednih čamaca,. Kao odgovor na ovo Britanci su isplanirali akciju uništavanja njemačkih korveta nazvanoj Exterminate. Britanci su pronašli korvete zapadno od poluotoka Lun-a na Pagu, te započeli paljbu sa svojih razarača. Korveta UJ-202 (ex Melpomene) je potonula u 8:43, dok je druga korveta UJ-208 (ex Spingarda) potonula sat vremena kasnije. Britanci su ubrzo na radaru primijetili još jedan brod, torpedni čamac TA-20 (ex Audace), te ga pogodili s par hitaca u strojarnicu. Olupine korveta leže na pola kanala između Cresa i Paga na dubini od oko 80 metara. Udaljene su 1 nautičku milju jedna od druge, dok se olupina torpednog čamca TA-20 nalazi 3 milje jugoistočno od Trstenika. Britanski arhivi iz tog vremena omogućili su uspješno identificiranje ovih olupina.

Njemački torpedni čamac S 57 porinut je u more u travnju 1940. Prve 3 godine rata proveo je u ratnoj službi u Sjevernom moru. Početkom 1944. prebačen je u Jadran, te je priključen 3. flotili s bazom u Rijeci Dubrovačkoj. 19. kolovoza 1944. u 3:50 ujutro flota od 5 torpednih čamaca među kojima i S 57 naletjela je na zasjedu britanskih čamaca, koji su otvorili jaku vatru na Njemačke brodove. S57 je ubrzo bio pogođen, a zatim se zapalio. Nakon kratke borbe, kako tegljenje do baze nije dolazilo u obzir, odlučeno je da se brod potopi. Brod je potopljen uz samu južnu obalu Pelješca gdje leži na dubini od tridesetak metarae. Skoro uvijek bistro more kao i dobra očuvanost broda razlog su čestih posjeta ronioca ovoj olupini.

Leteća tvrđava Boeing B-17 pronađen u moru kraj Visa predstavlja jedini poznati netaknuti avion iz Drugog svjetskog rata koji je otkriven u našim vodama. Potpuno novi bombarder stigao je u bazu Amendola u Italiji 3. studenog 1944. Tri dana kasnije, pod vodstvom pilota Irvinga Emersona, krenuo je u svoju prvu misiju – bombardiranje Maribora. Pri samom početku bombardiranja avion je napala protuzračna obrana. Nakon što su mu se u napadu oštetila i zapalila 2 motora, pilot se odlučio na slijetanje na tajnu zračnu luku na otoku Visu. Zbog zauzete piste i otkazivanja još jednog motora bio je prisiljen sletjeti na morsku površinu u blizini uvale Rukavca. Svi su članovi posade spašeni osim kopilota. Olupina danas leži na dubini od 72 metra na ravnom pjeskovitom dnu, 150 metara od viške obale. Izuzevši oštećenja na nosu aviona, olupina je u prilično dobrom stanju. Akciji dokumentiranja organiziranoj 2003. godine prisustvovala su i dva preživjela člana posude koja danas žive u SAD-u.

Olupine 19. i 20. stoljeća predstavljaju skupinu nalazišta koja u novije vrijeme privlači mnoge ronioce i igra sve važniju ulogu u razvijanju ronilačkog turizma. Neovisno je li riječ o objektima stradalima u ratnim ili mirnim vremenima, oni su često sa sobom odnijeli mnoge ljudske živote pa im stoga treba pristupati s velikim poštovanjem. Kao i brodolomi iz ranijih vremena, i ta su nalazišta ugrožena pljačkom, a njihova zaštita predstavlja složen i zahtijevan posao.

Literatura: FRKA – MESIĆ 2003.; ZUBČIĆ – FRKA – FREIVOGEL 2008.

Page 69: Skripta Podvodna arheologija

69

Brod Janus francuske tvrtke COMEX prilikom istraživanja na Visu 2003.

Podmornica Remora, sastavni dio opreme broda COMEX-a

Parobrod Baron Gautch Prikaz današnjeg stanja olupine Barona Gautcha (D. Frka)

Njemački torpedni čamac S57 Olupina torpednog čamca S57 (D. Frka)

B-17 Flying Fortress Olupina aviona B-17 (D. Frka)

Page 70: Skripta Podvodna arheologija

70

6. nalazišta u unutrašnjim vodama

6.1 Rijeka Cetina

Podvodna arheološka baština ne nalazi

se samo u podmorju već i u rijekama i

jezerima kojih je u Hrvatskoj mnogo.

Rijeke skrivaju zanimljive i vrijedne na-

laze koji su tisućljećima padali u vodu

na važnim prijelazima ili su žrtvovani

vodenim božanstvima. Prepune su ostataka

naselja, pristaništa, brodoloma i starih

mostova. Prezentacija takvih lokaliteta in

situ gotovo je nemoguća, jer jake struje i

velika koncentracija mulja zadaju mnogo

problema.

Kao arheološko nalazište, korito rijeke Cetine u Sinjskom polju poznato je još od polovine 19.

stoljeća. Pitanje antičkog imena rijeke Cetine u rimsko doba riješeno je uz pomoć dvaju nalaza. Prvi

je od njih rimski natpis koji je sadržao podatke o rekonstrukciji mosta za vrijeme cara Komoda 184.

godine, a drugi je žrtvenik posvećen Jupiteru i božanstvu rijeke Hippus. Tako sa sigurnošću možemo

reći da je ime Cetine u antičko vrijeme bilo Hippus. U drugoj polovici 20. stoljeća provedena su mnoga

jaružanja korita u sklopu kojih je pronađena velika količina arheološkog materijala, a poglavito onog

prapovijesnog. Oko 1,5 km uzvodno od mosta, na desnoj obali, pronađeno je neolitičko naselje

(impresso keramika, kremeni nožići i strugači), a nasuprot njemu pronađeni su ostaci brončanodobnog

naselja (brončani mačevi, noževi, koplja, sjekire, umbo štita, keramički ulomci, razni nakitnih

predmeti, kamene i bakrene sjekire) i željeznodobnog naselja (nakitni predmeti, ulomci keramike,

brončana i željezna koplja, ulomci grčko-ilirskih šljemova, knemide, noževi, i keltski željezni mačevi).

Temeljito je pretražen dio korita rijeke uzvodno od triljskog mosta do sutoka Rude i Cetine. Na tom

je dijelu utvrđena najveća koncentracija nalaza pa su napravljena probna iskopavanja. Sve sonde bile

su prazne što je istraživače navelo na zaključak da je većina predmeta naplavljena iz uzvodnog toka

obiju rijeka. Nakon toga napravljeno je cjelovito rekognosciranje Cetine kroz cijelo Sinjsko polje kao

i tok Rude do mjesta gdje se u nju ulijeva rječica Grab.

Razlog nastajanja mjesta Trilja je značajna prometna važnost njegovog mosta koji je prelazio

preko otočića na rijeci Cetini, smještenog nizvodno od današnjeg mosta. Prvi most je izgrađen

u rimsko doba, a ime je dobio prema rimskom vojnom logoru poznatom pod nazivom Tilurium

(Pons), a znači „koji ga nadvisuje“. Preko njega su prolazile tri važne ceste rimske Dalmacije koje

Page 71: Skripta Podvodna arheologija

7�

su Salonu povezivale s unutrašnjošću u smjeru doline Save (Servitium), Drine (Argentaria) i Neretve

(Narona). Dokaz o važnosti toga mosta su i miljokazi pronađeni u Runovićima kod Imotskog i Prudu

u dolini Neretve, na kojima stoje udaljenosti izmjerene od vojnog logora Tilurija. Pons Tiluri nije bio

jedini prijelaz preko Cetine. Po velikom broju artefakata dokazano je da je i gaz na Malom Drniću,

udaljenom oko 400 metara od mosta, bio jedan od sigurnijih prijelaza. Ostaci mosta, hrastovi piloni

i grede pronađeni su neposredno pred Drugi svjetski rat u koritu rijeke Cetine tijekom jaružanja.

Pronađeni su i željezni okovi kojima su bili obloženi vrhovi pilona. Takvi mostovi bili su u uporabi

diljem carstva. Ostaci slične konstrukcije namijenjene prijelazu preko rijeke Save pronađeni su na

području Sirmija. O izgledu takvoga mosta svjedoče nam prikazi na Trajanovom stupu i Cezarov opis

izgradnje mosta preko Rajne (De bello Galico). Most u Sirmiju gradila je VII. legija koja ja kasnije

sa istom zadaćom premještena u Dalmaciju i bila stacionirana u Tiluriju. O obnovi mosta na Cetini

svjedoči natpis na kamenom bloku iz doba cara Komoda.

Važan nalaz je i pugio koji je pronađen sa koricama na gazu Mali Drnić. U Europi ih je pronađeno

20-ak. Predstavljao je statusni simbol; podrijetlom je s iberskog poluotoka, a karakterističan je za

tiberijsko i ranoflavijevsko doba. Od ostalih nalaza sa Malog Drnića možemo spomenuti vojničku

zdjelu, amforu, cjediljku i 15 novčića cara Honorija koji su također važni i potkrjepljuju dataciju.

Možemo zaključiti kako područje rijeke Cetine obiluje nalazima iz raznih vremenskih razdoblja od

prapovijesti do novoga vijeka. Plodna dolina, riječne i kopnene komunikacije pogodovale su razvitku

toga prostora. Sudeći po arheološkim nalazima, u prapovijesno je doba taj kraj bio intenzivno naseljen,

a Rimljani su ga iskoristili za izgradnju logora i kontrolu komunikacija sa sjeverom i istokom. Do

brojnih nalaza u rijeci Cetini došlo se jaružanjem korita prilikom izvođenja građevinskih radova,

čime se potaklo arheolška istraživanja.

Literatura:

MILOŠEVIĆ 2003.

Prijelaz preko Cetine u Trilju krajem 19. stoljeća

Page 72: Skripta Podvodna arheologija

7�

Izbor arheoloških nalaza iz korita rijeke

Tok Cetine uzvodno od Trilja

Page 73: Skripta Podvodna arheologija

7�

7. PoPis literatUre

AVILIA 2007 – Filippo Avilia, La storia delle ancore, Ireco, Formello.

BABIN 2004. – Ankica Babin (ur.), Resnik – hidroarheološka istraživanja, katalog izložbe, Muzej Grada Kaštela, Kaštel Lukšić.

BASS 1972. – George F. Bass, A history of seafaring based on underwater archaeology, New York.

BASS 2005. - George F. Bass, Beneth the seven seas, Thames and Hudson Ltd, London.

BLOT 1995 – Jean-Yves Blot, Underwater Archaeology. Exploring the World Beneath the Sea, Thames and Hudson, London.

BOWENS 2009. – Amanda Bowens, Underwater Archaeology, The NAS Guide to Principles and Practice (drugo izdanje), Nautical Archaeological Society.

BRUSIĆ 1968. – Zdenko Brusić, Istraživanje antičke luke kod Nina, Diadora, Zadar, 203-210.

BRUSIĆ 1969. – Zdenko Brusić, Rezultati podvodnih istraživanja u Ninu, Mornarički glasnik, 22, 215-���.

BRUSIĆ 1969a. – Zdenko Brusić, Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u ninsku luku, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, Zadar, 443-448.

BRUSIĆ 1974 - Zdenko Brusić, Rt Plavac, Zlarin kod Šibenika, Arheološki pregled, 16, 103-104.

BRUSIĆ 1977. – Zdenko Brusić, Prethistorijski podmorski nalazi na području južne Liburnije, Radovi Centra JAZU u Zadru, 24, 53-60.

BRUSIĆ 1978. - Rezultati najnovijih istraživanja i vađenje starohrvatskih brodova na ulazu u ninsku luku, Adriatica Maritima, 2, Zadar, 5-14.

BRUSIĆ 1987. – Zdenko Brusić, Dio tereta s lađe iz 17. stoljeća potonule kod otoka Bisaga u Kornatskom arhipelagu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split, 473-490.

BRUSIĆ 1988. – Antička luka u Polačama na otoku Mljetu, Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Izdanja HAD-a, 12, Zagreb, 139-151.

BRUSIĆ 1990. - Resnik kod Kaštel Novog“, Arheološki pregled, 29 (1988), Ljubljana, 89-90

BRUSIĆ 1994. – Zdenko Brusić, Serilia Liburnica, Arheološki muzej Zadar, 39-59.

BRUSIĆ 2006. - Il porto liburnico e romano di Aenona (Nin), Archeologia subacquea in Croazia. Studi e ricerche (ed. I. Radić Rossi), Marsilio, Venezia, 33-45.

BRUSIĆ 2006. – Zdenko Brusić, Kaštel Štafilić - Resnik (turističko naselje), Hrvatski arheološki godišnjak, 2/2005, Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 358-360.

BRUSIĆ 2006. – Zdenko Brusić, Brodolom kod Gnalića, Zavičajni muzej Biograd na moru.

BRUSIĆ - JURIŠIĆ - KRNČEVIĆ 2001. – Zdenko Brusić, Mario Jurišić, Željko Krnčević, Blago šibenskog podmorja, katalog izložbe, Županijski muzej Šibenik, Šibenik.

CAMBI 1991. – Nenad Cambi, Amfore kasnorepublikanskog doba i njihova produkcija u Dalmaciji, Zbornik radova posvećen akademiku Alojzu Bencu, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 55-65.

CARAVALE – TOFFOLETTI 1997. – Alessandra Caravale, Isabella Toffoletti, Anfore antiche; conoscerle e identificarle, Ireco, Formello.

FRKA – MESIĆ 2002. – Danijel Frka, Jasen Mesić, Tajne Jadrana. Ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana. Rijeka – Adamić.

GIANFROTTA – POMEY (ur.) 1997. – Piero A. Gianfrotta, Patrice Pomey (ur.), La Navigation dans l’Antiquité, Aix-en-Provence.

GLUŠČEVIĆ 2007. – Smiljan Gluščević, Antička luka u Zatonu, Arheološki muzej Zadar, 5-15.

GREEN, J., 2004. - Jeremy Green, Maritime Archaeology: A Technical Handbook (drugo izdanje), Elsevier Academic Press.

JURIĆ– OGUIĆ – VILHAR 1994. - Konzervacija i početak rekonstrukcije ranohrvatskih brodova iz Nina, Adrias, 4-5, Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU, Split, 43-62.

JURIŠIĆ 1997. – Mario Jurišić, Hidroarheološka djelatnost Uprave za zaštitu kulturne baštine tijekom godine 1996. i 1997., Obavijesti HAD-a, .

Page 74: Skripta Podvodna arheologija

74

JURIŠIĆ, M., 2005. – Mario Jurišić, Hrid Čavlin, Hrvatski arheološki godišnjak, 2/2005, Zagreb, 328-329.

KAMENJARIN – ŠUTA 2008. – Ivanka Kamenjarin, Ivan Šuta, Kaštel Štafilić – Resnik, Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007, 458-463.

KISIĆ 1979. - Ostaci potonulog trgovačkog broda iz XVI. stoljeća kraj otoka Šipana, Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, 17, 73-98.

KISIĆ 1979.a Nešto o trgovačkom brodu koji je nastradao u Koločepskom Kanalu kod Dubrovnika krajem XVII. ili početkom XVIII. stoljeća, Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, 18, 143-164.

KISIĆ 1987. - Nalaz potonulog trgovačkog broda s početka IV. Stoljeća u uvali Sobri na Mljetu, Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, 24-25, 7-32.

KONCANI UHAČ (ur.) 2008. - Poluotok uronjen u more. Arheološki muzej Istre – Pula.

KONCANI UHAČ 2009. – Ida Koncani Uhač, Podvodna arheološka istraživanja u uvali Zanbratija, Histria Antiqua, 17, 263-268

MARCHIORI 2008. - Histria fecunda et industriosa, Senatori, fatalne žene i carevi na Lorunskoj rustičnoj vili

MATEJČIĆ 1969. Podvodna arheološka istraživanja na području sjevernog Jadrana, Podmorske djelatnosti sa gledišta medicinskih i društvenih nauka (naučne rasprave), Pomorska biblioteka, 22, Izdanja Mornaričkog glasnika, Beograd, 236-242.

MILOŠEVIĆ 2003. - Ante Milošević, Numini Hippi Fluvii, katalog izložbe 12, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split.

PETRIĆ 1989. - Marinko Petrić, Amfore Jadrana, Logos, Split.

PETRIĆ 2003. – Nikša Petrić, Počeci podvodne arheologije u Hrvatskoj; Povijesno – arheološke bilješke, Histria Archaeologica, 32, 109-131.

RADIĆ ROSSI (ur.) 2004. – Irena Radić Rossi (ur.), Skriveno blago Novalje (Hidden treasure of Novalja), Podvodna baština 1. Zagreb: Grad Novalja - Hrvatski ronilački savez.

RADIĆ ROSSI 2005. – Irena Radić Rossi, Hidroarheologija ili podvodna arheologija; O nekim problemima arheološke terminologije, Illyrica Antiqua, ab honorem Duje Rendić-Miočević, Radovi s međunarodnoga skupa o problemima antičke arheologije, Zagreb, 6.-8. XI. 2003, 411-414.

RADIĆ ROSSI 2006. – Irena Radić Rossi, Kaštel Štafilić – Resnik. Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005: 355-356.

RADIĆ ROSSI 2008. – Irena Radić Rossi, Arheološka baština u podmorju Kaštelanskog zaljeva, Archaeologia Adriatica, 2, 489-506.

RADIĆ ROSSI 2009. – Irena Radić Rossi, Razvoj i postignuća podvodne arheologije u Hrvatskoj, u J. Balen – B. Čečuk (ur.), Hrvatska arheologija u XX. stoljeću, Zbornik radova, Biblioteka XX. stoljeće, Matica hrvatska, Zagreb, 100,109-110.

RADIĆ ROSSI – PARICA 2009. – Irena Radić Rossi – Mate Parica, Stručni očevid na podmorskim arheološkim nalazištima dubrovačkog podmorja, Obavijesti HAD-a, XL/3, 72-81.

TCHERNIA - POMEY – HESNARD 1978 – André Tchernia, Patrice Pomey, Antoinette Hesnard, L’épave romaine de la Madrague de Giens, XXXIVe suppl. à Gallia, Paris.

VRSALOVIĆ 1974. – Dasen Vrsalović, Istraživanja i zaštita podmorskih arheoloških spomenika u SR Hrvatskoj, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb.

VRSALOVIĆ 1979. – Dasen Vrsalović, Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana, Prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i gospodarskih prilika na jadranu u antici, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu.

ZMAIĆ 2006. – Vesna Zmaić, Pličina Mijoka, Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006, Zagreb, 376-377.

ZUBČIĆ – FRKA – FREIVOGEL 2008. – Krunoslav Zubčić, Danijel Frka, Zvonimir Freivogel, Documenting wrecks in Croatian waaters: Testing the application of sidescan sonar, u I. Radić Rossi – A. Gaspari – A. Pydyn (ur.), Proceedings of the 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists (Zadar, Croatia, 18-23 September 2007), Session: Underwater Archaeology, 97-104.