1

UVOD U SOCIOLOGIJU 6 obilježja sociologije prema Ritzeru tj. glavna obilježja nove stvarnosti: 1. politička revolucija – tradicionalno društvo – feudalizam – građansko društvo – kapitalizam

- politički se stvaraju oblici za stvaranje kapitalističkih gospodarstava

2. industrijske revolicije - upotreba stroja i podjela rada – novi učinak proizvodnje - masovnost proizvidnje - stvarna ind. Revolucija za počinje s industrijom tekstila 3. urbanizacija - npr. London – pored grada su se gradila naselja za radnike 4. rast ideje socijalizma - kapitalizam je stvorio nezadovoljstvo u radničkoj klasi i kao takav stavlja mnoge zapreke koje treba riješiti 5. promjenjena uloga religije - religija počinje gubiti svoje dotadašnje značenje - sekularizacija – religijske zajednice počinju gubiti dotadašnje značenje, svedeno je na manji dio, ali je i dalje tu s novodobivenom dimenzijom - Crkva je maknuta iz donošenja odluka, ali je zadržala pravo kritike 6. širenje utjecaja znanosti - znanost se probija u srednjem vijeku (filozofija, matematika, kemija, biologija; pravo se javlja u XVIII.st) - krajem XVII.st znanost postaje društveno prihvatljiva, ali uz uvijet da ne remeti odnose u društvu (socijalna fizika – o prirodi društva ljudskih odnosa)

SOCIOLOGIJA je najjednostavnije rečeno znanost o društvu, ali je to nepotpuno značenje. SOCIOLOGIJA je znanost o društvu koja proučava razvoj društva i to tako da proučava društvene procese, strukture i odnose kao socijalne činjenice. (definicija sociologije prof. Šundalića) Ritzerova sociologija kao teorija – široki sistem ideja koje razmatraju pitanja društva od središnje važnosti.

2

Giddensova sociologija je znanost jer: - koristi metode sistematskog prikupljanja podataka, istraživanja, teorijskog mišljenja, te logički procjenjuje argumente - treba pridonijeti razumjevanju situacije u društvu - potrebno je shvatiti kulturne razlike između različitih supina u društvu - procjeniti efekte politike - treba pridonijeti porastu samoprosvjećivanja svih društvenih skupina. STRUKTURE – institucije koje su kičma funkcioniranja države - kada se nešto promatra kao socijana činjenica (npr. nezaposlenost), nije dobra stvar samo zato što bilježi rast.

PODJELA RADA I RELIGIJA

Dirkem Prema Dirkemu 3 su stadija društva:

1. teološki stadij (niska svijest) – sve se tumači voljom božanske moći, dominira mitološka svijet

2. metafizički stadij – teologiju potiskuju misaone konstrukcije i ideje, te filozofija

3. pozitivni stadij (stadij razvoja znanosti) – temelji se na znanstvenom iskustvu i istraživanju.

Dirkem ima veliku ulogu u podjeli rada, smatra da je važno razviti visoku razinu socijalne, tj. kolektivne svijsti. Veliki značaj pridaje raligiji i smatra ju bitnom za sveukupni razvoj (religija je duša društva...). «Religije su porodile sve što je u društvu bitno.» Marx (1818.-1883.) - živio u vrijeme oblikovanja socijalističke misli - filozof, ekonomist, socijalist Marx priznaje da je kapitalizam najrazvijenija ekonomska formacija kroz povijst i da je on, u biti, neko prijelazno razdoblje do nastanka savršenog društva i poretka – socijalizma.

3

Smatra da kapitalizam ne može opstati i kritizira ga da zanemaruje društvene odnose i da će sam sebe uništiti radi toga (buržuarstvo; siromašni vs. bogati), pored toga, privatno vlasništvo treba uništiti jer potiče nepravdu (problem kapitalizma – rast nejednakosti). Max Weber (1864.-1928.) – podržava kapitalizam Weber je ključna osoba u sociologiji krajem XIX.st i početkom XX.st. On je teoretičar koji priznaje i podržava kapitalizam, te brani liberalizam i buržuarstvo. - kulturalizam – Weber jako aspektira kulturu datog društva tj. norme i vrijednosti i materijalna dobra. Smatra, da bi se društvo moglo proučavati i razumjeti, treba voditi računa o tome što sama akcija znači za aktera tj. sudionika u toj akciji. Prema Weberu tradiocionalno društvo obilježavaju 2 oblika ponašanja:

1. tradicionalno ponašanje 2. afektivno ponašanje (ratovi)

Dok moderni kapitalizam obilježavaju ove vrste djelovanja:

1. ciljno racionalno djelovanje 2. vrijednosno racionalno djelovanje.

Ključna obilježja modernog kapitalizma su racionalnost i disciplina u radu, uz istovremeno uvažavanje tržišta. Bit modernog kapitalizma: pozitivan odnos prema «privređivanju», a ne osuda, te «rad kao spas» - rad kao stjecanje bogatstva. Cilj: dobit od rada.

- stjecanje dobara vs. trošenja - racionalnost vs. stihijnost

� PITANJE NA ISPITU: Birokracija prema Weberu.

Weber pridaje veliko značenje razvoju KAPITALIZMA BIROKRACIJE. Prema njemu birokracija je «racionalna zakonska organizacija». Obilježja birokracije:

- socijalna pojava vezana za službu, a ne osobu; za funkcije, a ne ljude

- to je racionalna organizacija koja počiva na racionlanom zakonskom autoritetu

4

- redovita djelatnost shvaćena kao redovita dužnost - hijerarhijski ustroj koji omogućava red i rad (podređeni/nadređeni) - dosljedna primjena apstraktnik pravila na sve pojedinačne

slučajeve (svi smo jednaki) - znanje, kvalifikacija i spretnost - odvajanje službene aktivnosti od privatnog života (inpersonalnost

službenika). Weber smatra da su birokracije «dominantne institucije industrijskog društva». Spencer (1820.-1903.) – protivnik socijalizma (priv. vlasništvo – napredak) - engleski sociolog - pokušava razviti sociologiju po uzoru na prirosne znanosti – uvod u zakon evolucije - evolucionistički princip razvoja mogao bi se primjenjivati i na društvo (od najjednstavnijih oblika društva – čopori, grupe, preko plemana pa sve do najsloženijih oblika – nacije).

� Razvoj društva: 1. čopori 2. grupe 3. plemena 4. nacije

- u vrijeme Spencerovog djelovanja Darwin objavljuje «Porijeklo vrsta» - smatra da razvoj od nižih ka višim evolucijskim oblicima može primjeniti i u sociologiji. Spencer smatra da se evolucija društva u sociologiji može promatrati kroz (primjenjivost evolucije):

1. porast broja pojedinaca integriranih u određenu skupinu 2. porast broja dijelova na koje se dijeli društvo tj. porast

heterogenosti 3. porast sređene heterogenosti – porast koordinacije i točnosti u

vršenju pojedinih funkcija 4. porast stupnja kombinacija među pojednim funkcijama, porast

specijalizacije pojedinih funkcija i porast koordinacije. Spencer je bio veliki protivnik socijalizma i protivio se ukidanje privatnog vlasništva jer je smatrao daono motivira napredak.

5

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

- društvena stratifikacija je pojava koja stoji u središtu sociološkog proučavanja - to je : - društvena slojevitost tj. podjela društva na stratume - oblik društvene nejednakosti koja se temelji na razlici u bogatstvu,

ugledu i moći , a na osnovi tih razlika formmiraju se klase - primarna je razlika ona u bogatstvu. PODJELA KLASA I) prema vlasništvu 1. vlasničke klase a) klasa buržoazije b) mali poduzetnici - obilježje: imaju svoje vlasništvo c) sitna buržoazija

2. nevlasničke klase d) manageri eksperti e) nadzornici eksperti - obilježje: oni su vlasnici znanja f) eksperti koji nisu manageri

g) polusamostalni manageri - obiljež je: polusamostalnost, h) polusamostalni oni nekome odgovaraju, ali nadzornici netko njima i) polusamostalni radnici j) nesamostalni manageri k) nesamostalni nadzornici - obilježje: potpuna ovisnost l) proletarijat (radna snaga) II) prema ekonomskoj moći

1. gornja klasa (0,1%) 2. gornja srednja klasa (oko 10%) 3. srednja srednja klasa (oko 15%) 4. niža srednja klasa (20%) 5. kvalificirana radnička klasa (20%)

6

6. nekvalificirana radnička klasa (30% - ima ih ovako puno jer je gornjoj klasi u interesu imati jeftinu radnu snagu i profit od nje, stoga im i ne odgovara da se obrazuju i razvijaju)

7. potklasa (5% - život na granici apsolutne bijede) - ekonomsku moć klase čine: - vlasništvo - kontrola nad vlasništvom - samoostvarenje na tržištu. -npr.: u RH 70% stanovništva ima trogodišnju školu (zanat), a samo 8% je fakultetski obrazovanog stanovništva Klase nisu trajne, one su socijalno mobilne (promjenjive – može se mijenjati vlastiti socijalni status kretanjem iz jedne klase u drugu). Ta mobilnost je vertikalna. Predindustrijska društva se socijalno nemobilna, a industrijska društva su mobilna. HORIZONTALNA SOCIJALNA MOBILNOST – profesor jedan dan predaje u Osijeku, a drugi dan u Požegi VERTIKALNA SOCIJALNA MOBILNOST – otac je zidar, a sin kasnije postane liječnik. Vrste vertikalne mobilnosti:

a) međugeneracijska mobilnost b) unutargeneracijska mobilnost.

GLAVNI OBLIK SOCIJALNE STRATIFIKACIJE KAPITALISTA JE KLASA! Prema Giddensu, 3 su momenta bitna za sociološku mobilnost:

1. socijalna mobilnost je obrnuto proprcionalna socijalnoj koheziji - srednja klasa je najživlja kada je u pitanju mobilnost (kretanje iz

niže u višu klasu i obrnuto tj. mijenjanje socijalnog statusa). Ona je i najmanje homogena.

- u gornjoj klasi mobilnosti gotovo da i nema, a i u nižoj klasi je slabija (nasljeđe).

SOCIJALIZAM KAPITALIZAM

1. radnička klasa 2. politička klasa

1. gornja klasa 2. srednja klasa 3. donja klasa

7

U socijalizmu nema srednje klase, niti se potiče njezin razvoj. Stoga danas u RH ne možemo govoriti o raspadu srednje klase jer se ona nije niti stigla razviti nakon raspada socijalizma. 2. socijalna mobilnost je način ostvarivanja želja pojedinca bez obzira kojoj klasi pripada – prilika za promjenu tj. izlaz ili ulaz iz/u neku klasu 3. prihvaćenost socijalne mobilnosti od strane građana – da li ju promatraju kao stabilizirajući ili destabilizirajući efekt. Socijalna mobilnost nije prijetnja za kapitalizam, već ga u biti stabilizira! Kapitalizam priznaje klasu kao temeljni oblik stratifikacije, tj. ona je dominantna forma stratifikacije u kapitalizmu. Klasno društvo je ono u kojem je klasa dominantna forma strtifikacije. - mertokratski – prema zaslugama KLASA je koja izvodi svoj privilegij (prilike) iz svoje uloge u proizvodnom procesu, koju obilježavaju zajedničke interne i kulturne značajke. Sve društvene pojave variraju s obzirom na pripadnost ljudi određenim klasama ili slojevima (tj. obzirom na društvenu strtifikaciju), a mogu biti:

1. moć i politika 2. siromaštvo 3. obrazovanje 4. rad i dokolica 5. organizacija i birokracija 6. obitelj 7. religija 8. položaj žena u društvu 9. devijantno ponašanje.

Stratifikacija je posljedica oskudice resursa, a do oskudice dolazi zbog načina raspodjele tih resursa.niti jedno društvo nije uspjelo postići jednakost unutar samog sebe, a svako se društvo trudi napraviti što manju jednakost.

8

SIROMAŠTVO

� PITANJE NA ISPITU Siromaštvo može biti:

1. apsolutno siromaštvo (bijeda) - iskazuje se procjenom osnovnih sredstava za zadovoljavanje

temeljnih životnih potreba (fizičko preživljavanje – siromaštvo na rubu opstanka)

- u EU svaki prihod manji od 60% prosječnog prihoda smatra se siromaštvom

- ovdje se mjeri donja granica preživljavanja (hrana, obuća, odjeća, stan) i neke osnovne potrebe (pravo na obrazovanje, liječenje, slobodno vrijeme, kulturu...)

2. relativno siromaštvo - različito se definira u bogatim i siromašnim zemljama, definira se

od društva do društva

Imamo i pojam subjektivnog siromaštva koje govori da se ponekad stvarno siromašni subjektivno ne osjećaju siromašnima, a neki bogati se osjećeju siromašnijima nego što jesu. Socijalni učinci siromaštva:

1. socijalna deprivacija – siromaštvo uvjetuje pojavu relativne (socijalne ) depriviranosti

2. socijalno isključenje – situacija kad apojednici zbog pomanjkanja sredstava budu potpuno isključeni iz svih društvenih zbivanja (to su najčešće nezaposleni).

Siromaštvo se u društvu manifestira kao:

1. apsolutno siromaštvo 2. relativno siromaštvo - ovo su stupnjevi siromaštva! 3. depriviranost 4. isključenje.

Siromaštvo je uglavnom prateća pojava u slojevima društva gdje je visoka stopa nezaposlenosti. Siromaštvo možemo vezati i uz različite kontinente (npr. Afrika) ili regije (u RH Slavonija i Baranja).

9

Po svemu sudeći, moćnicima je u interesu globalno siromaštvo- oni proizvode siromaštvo (SAD op.a.) – cilj nije riješiti problem siromaštva, nego ga održati, čak i povećati. Vatikan 1965.g. – 5 gorućih problema danas u svijetu:

1. obitelj 2. brak - dostojanstvo obitelji i braka dovedeno u pitanje 3. siromaštvo 4. razvoj nerazvijenih 5. nedostatak solidarnosti – on se vidi u sve većem jačanju razlika

između bogatih i siromašnih (ljudi, regija i kontinenata). CILJ: STVORITI KAOS U SVIJETU I ONDA UPRAVLJATI! - npr: u RH je neravnomjeran gospodarski razvoj: - prosječan dohodak per capita u RH je 7732$ - grad Zagreb ima 23300$ per capita - 5 slavonskih županija – 2500$ per capita (u prosjeku)!

DRUŠTVO KAO SUSTAV

Društvena nejednakost Ravnoteža sustava Teško je postići ravnotežu sustava tj. ravnotežu društva, pogotvo danas u kapitalizmu. Društvo je održivo ako je koliko toliko postiglo ravnotežu. Društvo sebe održava stratifikacijom sposobne stavlja na važnem, ali neugodne položaje, a nesposobne stavlja na nebitne, ali ugodne položaje bez odgovornosti. ELITA je superiorna manjina (intelektualno i misaono). Međutim, elita često nije ono što bi trebala biti – činjenica je da na važne položaje dolaze nedovoljno sposobni, i to na osnovu lukavosti (što je slučaj kod nas, ali i kod ostalih zemalja u tranziciji). DRUŠTVO SE ODRŽAVA STRATIFKACIJOM – ODNOS ELITE I MASE.

10

Prema Paretu osnovica vladavine elite su njihove psihološke karakteristike. Prema njemu postoje 2 tipa vladajuće elite: 1. lavovi – moć stjeću svojom izravnom i oštrom akcijom i vladaju pomoću sile (primjer za ovo su vojne diktature) 2. lisci – vladaju pomoću lukavštine, te diplomatske manipulacije (primjer za ovaj tip elite su europske demokracije). Velike promjene u društvu nastaju kada jedna elita zamijeni drugu. Taj proces Pareto naziva cirkulacijom elite (malo vladaju «lisci», a malo «lavovi»). Elite prema Mosai – on smatra da je vladajuća manjina superiorna masi siromaštva. Elita je potrebna da vodi i usmjerava mase jer njima nedostaje sposobnost pravljanja. TEORIJE DRUŠTVENE RAVNOTEŽE (PRISTUPI): 1. KONSENSUALNA TEORIJA ( Parsons – SOCIJALNI KONSENZUS) - konsensus – društveni dogovor - prema ovoj teoriji: - društvene promjene su prisutne, ali spore i predvidljive, a cilj im je održati ravnotežu društva - u društvu postoje funkcionalni imperativi i nužni su za funkciju djelovanja (imperativ – ono što se mora). - postoje 4 funkcionalna imperativa koja su bitna za ravnotežu društva: 1. adaptacija – sustav mora uspješno svladati vanjske pritiske, a adaptirati se okolini, ali i oklinu prilagoditi sebi 2. postizanje cilja – sustav mora definirati i ostvariti svoje osnovne ciljeve i to uglavnom kroz politiku 3. integracija – sustav mora regulirati međuodnose svojih elemenata i tu postoje neka pravila (pravni sustav) 4. latencija – sustav mora osigurati, održati i obnoviti motivaciju pojedinca tj. mora motivirati građane tako da sve funkcionira (obrazovanje). DRUŠTVO je socijalni sustav koji predstavlja relativno samodovoljan kolektivitet i koji omogućava građanima da svoje potrebe zadovolje unutar njega (sustava) – tada se može reći da je sustav stabilan.

11

� PITANJE NA ISPITU Prema Parsonsu, 4 su podsustava koje svako društvo ima i o kojima kao takvo ovisi:

1. privreda – ispunjava prvi funkcionalni impertiv (adaptacija), privreda se adaptira na okolinu i njene potrebe, ali i potrebe sebe.

2. politika – ispunjava imperativ postizanja cilja i proizvodi sustav zakona i mobilizira građane (aktere) za ostvarenje svojih ciljeva.

3. sustav obrazovanja – ispunjava funkcionalni imperativ latencije; motivacija građana da preuzimaju kulturnu obnovu (?)

4. pravni sustav – kroz zakone ispunjava imperativ integracije, zakoni integriraju društvo i kontroliraju njegove različite komponente.

2. KONFLIKTNA TEORIJA - Dahrendorf - teorija društvene nestabilnosti - vidi društvo neprestalno u procesu promjena - kako održati društvo? Društvo se održava zahvaljujući moći dominantne skupine! - polazište ove teorije – različite grupe s različitom razinom moći imaju uvijek u interesu povećati svoju moć i tada dolazi do međusobnih sukoba. Činitelji bitni za ovu teoriju su:

1. autoritet - posljedica položaja u društvu - nije konstantan (gubitak položaja uzrokuje gubitak autoriteta) - društvo čine imperativno koordinirane asocijacije i te asocijacije

hijerarhijski su kontrolirane od strane autoriteta 2. interesi - povezuju grupu unutar nje same - mogu biti: manifestni interesi (pritajeni) i latentni (otvoreno se

javljaju kao sukob) 3. grupe

- mogu biti: kvazi grupe, interesne grupe i konfliktne grupe. Svaki konflikt vodi promjeni, a nastaje zbog borbe za autoritet. Bit ove teorije je pokazati da Dahrendorf ne misli da se društvo održava stabilnim konsenzusom, nego stabilnim konfliktima. I konsenzus i konflikt su svakodnevica društva. Intelektualni kapital: ljudski (um, vještine) i strukturalni kapital (procesi..)

12

MOĆ I POLITIKA

Ekonomska sloboda je uvijet političke slobode. Politička sloboda na neki način otvara prostor ekonomskoj slobodi. Ekonomija i politika su u biti ciklički spojene, budući da bi politika trebala biti u funkciji ekonomije. Dva su značenja politike:

1. kao način tj. kao ukupna djelatnost vođenja i upravljanja državom 2. smjer u politici – vođenje stranke ili vođenje države kroz neku

odrđenu politiku (npr. poltiku liberalizma, socijalizma i sl.) Uz politiku idu:

- moć – mogućnost čovjeka/skupina da ostvare svoju volju u djelovanju unatoč protivljenju drugih

- vlast – specifičan odnos između ljudi i skupina koji obilježava nadređenost i podređenost ljudi, tj. nadređenost i moć jednih nad drugima.

ELITA Na vlast i moć pravo ima elita (manjina u odnosu na večinu – masu). Teorija elita tvrdi da su sva društva podjeljena na 2 skupine: vladajuću manjinu i one kojima se vlada. Podjela elita prema Millsu:

1. ekonomska elita 2. politička elita (elita koja vlada državom) 3. vojna elita (ima moć pokretanja sile).

Elita nije pojam koji bi trebao imati pežurativno značenje (beznačajno, posprdno ili podrugljivo), jer bi elitu trebali činiti (i čine) najbolji u svom području. Biti član elite znači prihvačati ugledne i odgovorne, ali manje ugodne funkcije (u RH su to još uvijek ugodni poslovi). Ekonomsku moć elite čini:

1. vlasništvo 2. kontrola nad vlasništvom 3. samoostvarenje na tržištu (postizanje dobiti).

13

RAZLIKA U ELITI NA ZAPADU I ISTOKU 1945.-1960. 1960.-1980. 1980.-2001. ZAPAD - bitno je vlasništvo

- vlasnička elita i jezgra tehnomanagerske elite se počinje oblikovati jer se počinje shvaćati uloga znanja

- vlasnička i tehnomanagerska elita; boemska kontraelita (remete postojeći redi pravila ekonomskog društva, npr. hipiji)

- vlasničak elita preobražena u bobose. Europski trećeputaši (nova elita Zapada)

ISTOK - sve u vlasništvu države - državno partijska elita (vlasnici položaja) - socijalizam

- državnopravnička elita + liberalni reformisti; nacionalistička kontraelita

- nacionalna multipartijska elita + kolibri

- boemska kontraelita – ide suprotno gospodarskim i ekonomskim pravilima koja guše humanost (pretvaraju se kasnije u bobose – buržujske boeme; bobosi i trećeputaši su nova elita Zapada jer nose gospodarske promjene, te diktiraju uvjete na tržištu) - nacionalistička kontraelita – cilj je da se putem nacionalne slobode dođe do ekonomske slobode (npr. Hrvatska u proljeće 1972.g.) - bobosi – buržujski boemi u SAD-u (rado govore o ljubavi prema čovječanstvu, uživaju New Age, slave čistu prirodu, ali su istovremeno vrlo nemilosrdni na tržištu i trude se uništiti konkurenciju) Na istoku u razdoblju 1980.-2001.g. egzistira nacionalna multipartijska elita i kolibri. Multipartijskoj eliti u tom razdoblju nije cilj boljitak i napredak države i naroda, već samodobit i samouspjeh. - trećeputaši – javljaju se u Zapadnoj Europi, predstavnici nove socijaldemokracije tzv. trećeg puta (npr. uz Tonya Blaira) – govore o ljudskom zajedništvu, slobodnoj trgovini i LLL-u, konkurentskoj prednosti intelektualnog kapitala, te prihvaćaju globalizaciju. - kolibri – u zemljama istočne Europe, bivši komunisti koji su preuzeli liberalnu retoriku.

14

DRŽAVA Države mogu biti:

1. demokratske 2. nedemokratske (autoritativne) – Sjeverna Koreja, Kina, Kuba

Političke sustave demokratske zemlje čine (3 obilježja demokracije):

1. slobodni izbor 2. višestranačje 3. trodioba vlasti (zakonodavna, sudska i izvršna vlast)

Država je određena:

1. teritorijem 2. stanovništvom 3. vojskom (silom koja čuva teritorij)

- još neke odrednice države su: jezik, kultura, religija i povijest. Trojako shvaćanje demokracije:

a) u etičkom smislu (pravo na grb, zastavu...) b) u socijalnom smislu ( pravo na podjelu imovine) c) u građanskom smislu (sloboda govora, višestranačje...)

Državu čine 3 sektora: I sektor - politička vlast II sektor - gospodarska vlast III sektor - neprofitan, nepolitički sektor (važan element demokracije u demokratskim društvima)

- čini ga cilvilno društvo (NonGoverment Organisation – NGO) – to su slobodne asocijacije građana kojima se štite prava građana i promoviraju ta prava (bore se za ta prava) - u RH ih ima jako puno, pa bi se reklo da smo mi vrlo demokratska država, ako se gleda prema broju takvih organizacija.

15

PRAVNI SUSTAV

27.08.1789. - donesena je Deklaracija o pravima čovjeka i građana (pravo na slobodu i vlasništvo) Zadovoljavanje potreba mora biti regulirano određenim normama. Pravni sustav zakonima regulira odnose u društvu. Bit pravnih normi tj. zakonskih regulativa što se tiče društvenih odnosa je briga o građanima – o njihovim pravima i slobodama. Zakonima se jamče:

1. osnovna prava a) pravo na život b) pravo na slobodu c) pravo na osobnu sigurnost

2. dodatna prava a) pravo na obrazovanje b) pravo na zdravstvenu zaštitu c) socijalno pravo d) pravo na rad e) pravo na vlasnišvo imovine i sl.

- kršiti zakone znači živjeti u konfliktu - poštivati zakone znači živjeti u konformizmu PRAVO je sveukupnost društvenih pravila i zakona koje je donijela i sankcionirala država, te kao takvo regulira i stvara uvjete podnošljivog suživota. Država putem prava daje ili oduzima legitimitet. INSTITUCIONALIZACIJA je tipizirana shema gdje se akteri ponašaju onako kako je propisano. One su izvanjske (institucije), opiru se promjenama, propisane su zakonima i samo se s vrha mogu mijenjati. LEGITIMITET (LEGITIMACIJA) ima zadaću da institucionalno, propisano pretoči u zbilju tj. u obrazac ponašanja. ZAKON je norma tj. pravilo koje propisuje država kao princip poželjnog djelovanja za sve građane i građani ih moraju poštivati. «Čovjek se rađa slobodan, a posvuda se nalazi u okovima».

16

KULTURA KAO NAČIN ŽIVOTA Po kulturi se društva međusobno razlikuju i ona obuhvaća sve segmente života. KULTURA je način života pripadnika određenog društva. Riječ je o učenju i prenošenju njegovih navika iz pokoljenja u pokoljenje. Kultura je osnova komunikacije i suradnje. Njome se postavljaju okviri poželjnog ponašanja nekog društva. Shvaćanje kulture – elementi kulture (njeni segmenti):

1. kao duhovno dobro - princip – norme koje obilježavaju neko društvo (definiraju

prikladno i prihvatljivo ponašanje (npr. monogamija) - ideali – vrijednosti koje obilježavaju neko društvo (ideali kojima se

teži) 2. kao materijalno dobro (spomenici, ustanove...) - sva od strane čovjeka stvorena materijalna dobra kojima se

služimo (neke ustanove) ili ne služino, ali postoje (npr. spomenici kulture)

Dva su bitna svojstva kulture:

1. najprije je naučena 2. zatim je zajednička, jer da nije članovi nekog društva ne bi mogli

komunicirati surađivati.

� PITANJE NA ISPITU Pet tipova kulture:

1. visoka kutura – ona koja nije samoodrživa već subvencionirana od strane društva (kazalište, slikarstvo...)

2. pučka kutura – kultura koja je običajne naravi; tu pripadaju KUD-ovi koji održavaju traiciju te obilježja prostora i vremena kroz prošlost (Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi...)

3. masovna kultura – to je kultura industrijskog društva; tu pripada sve ono što ima masovnu podršku različitih medija i propagande (glazba, hrana, pogled na svijet..)

17

4. popularna kultura – svaki kulturni proizvod koji ima podršku u velikom broju ljudi; i masovna kultura može postati popularna kultura

5. subkultura – kultura marginalnih skupina tj. malih društvenih skupina koje su zatvorene prema van, imaju svoje norme i pravila (sekte, neke raligijske zajednice...)

- ksenofobija – strah jedne kulture od ugrožavanja nje same (strah od drugih kultura) - etnocentrizam – jedan narod svoju kulturu stavlja u središte, a druge kuture obezvrijeđuje Temeljna kulturna obilježja današnjice:

- kultura znanosti i novacija - kultura visoke tehnologije (napretka i razvoja) – predstavlja

primjenu znanosti danas. ZNANJE je pogon razvitka, te napretka društva i gospodarstva. Socijalizacija je:

- proces stvaranja kulture i normi - proces koji traje cijeli život.

Razlikujemo:

1. primarnu socijalizaciju – u obitelji, u najranije djetinjstvu 2. sekundarne socijalizacije – one okoline izvan obitelji, npr. škola, članstvo u raznim udrugama i sl.

super ego – socijalizirani «ja» id – nagonsko, instiktno ponašanje ego – svjesno ja SOCIJALIZACIJA je proces usvajanja, učenja normi i vrijednosti koji traje cijeli život. To je i proces kojim pojedinac uči o kulturi svog društva.

18

� PITANJE NA ISPITU Socijalizacijske institucije su ključne u kulturi društva. Prema Durkheimu predstavljaju 3 mehanizma na koje se drušvo kao sustav oslanja:

1. obitelj – prve socijalizacijske spoznaje o vrijednostima 2. obrazovni sustav – škola pojedincu daje spremenost da živi u

skupini 3. religijski sustav – Crkva (zapadne religijske organizacije).

Uz ove ključne, u socijalizacijske institucije još uključujemo:

4. radne sredine 5. dokolica – slobodno vrijeme 6. elektronski mediji.

Pristupi socijalizaciji:

1. psihonalitički pristup a) id – nesvjesno ja, ono što nastaje nagonima b) ego – svjesno ja c) super ego – istinski socijaliziran pojedinac (nad ja)

2. simbolički interakcionizam - kao dvosmjerni proces

a) proces ja (ja kao mjerilo) b) proces mene (kad sam objekt i trpim utjecaj okoline)

3. generacijska teorija socijalizacija - socijalizacija je proces preuzimanja nositelja kuture generacije 4. pristup teorije uloga - socijalizacijom se priprema za ulogu koju će vršiti u životu 5. kulturno antropološki pristup - socijalizacija kao učinak kulture na pojedinca. U novoj kulturi religija i moral gube svoju vrijednost.

19

OBITELJ KAO SOCIJALNA INSTITUCIJA

Obitelj je društvena skupina koju obilježavaju sljedeća svojstva: 1. zajedničko prebivanje 2. ekonomska suradnja to su ujedno i funkcije obitelji 3. reprodukcija.

Obitelj čine odrasle osobe oba spola i djeca koja su njihova ili usvojena. Homoseksualne zajednice nisu obitelj. Jednoćelijsku obitelj čine roditelji i djeca. Funkcije obitelji: seksualna, reproduktivna, ekonomska i socijalizacijska. Matrifokalne obitelji čine obitelji u kojoj je majka ključna osoba, otac se pojavljuje u reproduktivnom procesu, a uz majku, ključna osoba je je majčin brat koji odgaja djecu. Kriza obitelji promatra se kroz krizu slobodnog tržišta koje razara obitelji, povećava nejednakost i individualizam. Obilježja obitelji danas:

- ekonomska nesamostalnost (nema privređivanja unutar obitelji) - karijerizam.

� PITANJE NA ISPITU

Obilježja demokratske obitelji prema Giddensu:

1. emocionalna i spolna jednakost 2. uzajamna odgovornost i pravo u odnosima 3. dogovorno roditeljstvo 4. dogovorni autoritet nad djecom 5. obveze djece prema roditeljima 6. društveno-integrirana obitelj 7. doživotni roditeljski ugovori.

20

OBRAZOVNI SUSTAV Obrazovanje je životni proces – LLL (long life learning) Ono mora uvažavati postojeće norme i vrijednosti, ali i društvene norme moraju se prilagoditi razvoju obrazovanja. obrazovanje = moć prvo sveučilište, prema nekim saznanjima, bilo je osnovano 1088.g. u Bologni.

� PITANJE NA ISPITU Faktori koji utječu na razvoj obrazovanja:

1. ekonomski faktori (koliko se izdvaja za obrazovanje) 2. demografski faktori (gustoća naseljenosti, prirodni prirast i

mobilnost stanovništva) 3. socijalni uvjeti (pravo na obrazovanje, tj. dostupnost obrazovanja) 4. tehnološka inoviranost (u skaldu s napretkom tehnologije) 5. institucionalno uređenje (ustroj – od vrtića do fakulteta; LLL) 6. planiranje obrazovanja (npr. u skladu s potrežanjom za određenim

kadrovima) Vrste obrazovanja: a) praktično obrazovanje (obrazovanje za poziv) b) statusno obrazovanje (uloga mu je potvrditi status) c) obrazovanje za birokraciju (za državu – službenici...) Škola pridonosi ublažavanju nejednakosti jer daje šansu nižim slojevima da pređu u višu klasu, ali istovremeno produbljuje nejednakosti jer oni nižeg stupnja obrazovanja uvijek ostaju na dnu.

� PITANJE NA ISPITU Funkcije obrazovnog sustava (škole) prema Dahrendorfu:

1. socijalizacija 2. raspoređivanje socijalnih pozicija pojedinaca 3. proširenje slobodnog vremena (u smislu sadržaja – više obrazovani

ljudi trebaju više sadržaja)

21

OBRAZOVNI SUSTAV je sustav posredovanja kulture, znanja i moći nekog društva, tj. njime se kultura, znanje i moć prenose na nove generacije. Država u obrazovanju ima veliku ulogu. Paradigma je obrazac ponašanja koji obuhvaća neke spoznaje i ona vrijedi neko određeno vrijeme, sve do pojave anomalija, koje uzrokuju istraživanja koja mogu učvrstiti tu paradigmu ili dati novu. Prema tome, znanost nije trajna, već je u funkciji razvoja.

RELIGIJA

Religija je društvena pojava koja se potvrđuje u svijeti ljudi u društvu i u praksi ljudi u društvu. Konfesija pripada u okvire vjere, a vjera u okvire religije. Prema Dirkheimu, religija je oblik kolektivne (društvene) svijesti koju čine: a) sustav vjerovanja i običaja (svi koji ga prihvaćaju vezani su u moralnu zajednicu koja se naziva Crkva) b) ceremonije, rituali i simboli (jačaju solidarnost i grupnu koheziju). Religija je dio kulture. RELIGIOZNOST je subjektivan stav i odnos prema svetom, za razliku od RELIGIJE koja je socijalna pojava.

� PITANJE NA ISPITU – Organizacijske forme religije. Tipovi religijskih organizacija:

1. Crkve 2. sekte 3. kultovi 4. senominacije

22

Crkva - najveća religijska organizacija - njoj se pripada prije vlastite odluke (krštenjem) - počiva na hijerarhiji, tj. ustrojena je hijerarhijski - sustav počiva na dogmama, ritualima i simbolima - Crkva je usmjerena prema općem i svima je otvorena - naglašena je intelektualnost nad emotivnošću (razum vs. emocije) - svećenici su (samo) svećenici i ništa više Dogme - vječne, nepromjenjive istine koje se ne propituju i ne dokazuju, npr. dogma Presveto Trojstvo - one su stupovi (temelji) vjere Denominacije - u njih se stupa po rođenju, kao i u Crkve - intelektualnost vs. emotivnost - otvorenost svima - ipak nemaju čvrstu hijerarhiju i ograničene su na odrđena područja (npr. baptističke crkve) Sekte - manje skupine vjernika - članom se postaje samostalnom odlukom (u zreloj dobi) - uvjet je mističnost, koja je i naglašena - članovi sekte se smatraju odabranima za spasenje Kultovi - skupine u kojima si pojedinac da neka mistična obilježja i oko sebe skuplja grupu pojedinaca koji ga slijede i poštuju njegova pravla - često završavaju ritualnim samoubojstvima i ubojstvima, te prevarama tj. iskorištavanjem bilo materijalnim ili fizičkim (putenim).

23

SEKULARIZACIJA je proces slabljenja religijskih institucija, religijske prakse i religijskih ideja u društvu. Ipak, to ne znači da religija nestaje, što više broj religija je u porastu. Vlast je svjetovna, a ne vjerska, a vjera je pravo pojedinca.

NOVI ODNOS RADA I VLASNIŠTVA RAD je djelatnost svojstvena čovjeku, a karakterizira je svjesno i svrsishodno djelovanje da se radom zadovolje određene potrebe.

- informatički kapitalizam i informatička globalna ekonomija (bit je u stvaranje znanja i protoku informacija) Značajke tojotizma (Toyota):

1. just in time 2. potpuna kontrola 3. decentralizacija 4. timska uključenost radnika.

Cilj tojotizma je u smanjenju neizvjesnosti proizvodnje, a ne poticanje prilagodljivosti tržištu (total quality managemet). Znanstveni management također smanjuje neizvjesnost proizvodnje. Prema Druckeru, obilježja postposlovnog društva su:

1. informacija (kao ključna sirovina) 2. management (ključna socijalna funkcija) 3. umni radnik (osposobljen za visoku tehnologiju).

Nova tehnologija čini vidljiv princip reciprociteta, a taj bi princip trebao biti glavni temelj gospodarstva. Vlasništvo je plod rada. Funkcije vlasništva:

1. upravljanje 2. nadzor 3. prisvajanje 4. riskiranje.

24

Vlasništvo nastaje: 1. radom 2. nasljeđivanjem 3. igrama na sreću 4. pljačkom i prijevarom.

Vrste vlasništva: 1. privatno (pretpostavka kapitalizma) 2. javno. Globalni kapitalizam je isključivo klasno strukturiran. Sustavi vlasništva:

- individualni poduzetnički sustav - dioničarski sustav - korporacijsko-poduzetnički sustav.

Najbogatija je ona zemlja koja ima najrazvijeniji kvartalni sektor tj. industriju znanja. Pravedni kapitalizam je sustav koji zadovoljava potrebu socijalne sigurnosti i odgovornosti, kao i ostvarenje dobiti. Dokolica je:

- vrijeme koje se provodi izvan rada - način na koji se provodi vrijeme dokolice izražava postojeću

društvenu nejednakost - televitija i ostali mediji za cilj imaju zabavljati masu, tj. spriječiti

mase (građane) da počnu misliti! GLOBALIZACIJA je «...pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država». (definicija globalizacije Schumann/Martin)

25

KAPITALIZAM U RH Kapitalizam u RH predstavlja:

- kraj socijalizma - privatizaciju - iskorak u tržišne odnose, ali i iskorak u socio-ekonomsku

neizvjesnost.

� PITANJE NA ISPITU Ambivalentni odnos javnosti prema kapitalizmu:

- DA – zbog obilja i blagostanja - NE – zbog neizvjesnosti na socio-ekonomskom području i drugim

pravima. Socijalizam karakterizira nedostatka reda i nestašica dobara. Predispozicije zbog kojih se smatralo da će RH brzo napredovati u kapitalizmu i pridružiti se Europi:

1. visoka razina obrazovanja 2. bila je industrijalizirani dio bivše države 3. u povijesti je bila dio Austro-Ugarske.

GLOBALIZAM je novi oblik tržišta koji u potpnosti istiskuje ulogu i kontrolu države na tržištu. Poželjni ciljevi privatizacije:

1. socijalna sigurnost - u stvarnosti ti ciljevi su bili na 2. ekonomski prosperitiet zadnjem mjestu!

- deatatizacija – slabljenje državne moći Nomenklatura (u političkom smislu):

- određena skupina ljudi privilegiranih bilo po političkoj bilo po krvnoj povezanosti (nepotizam)

- predstavlja «predodređenost» za funkcije - podrazumjeva trajno zadržavanje vlasti - mora se ukloniti! - politička sloboda izbora, tj. višestranačje ISKLJUČUJE

nomenklaturu!

26

Hrvatski kapitalizam treba ići u smjeru poduzetničke logike, a to je:

- orijentacija na tržište - svijeti o riziku ulaganja i prihvaćanje rizika - težnja ka ostvarenju dobiti.

Socijalistički egalitarizam počivao je na:

- državnom mentorstvu - orijentiranosti na rad s državnim sredstvima bez straha od rizika - motivacija za dobit gotovo da i ne postoji.

Znači, hrvatski kapitalizam treba odbaciti taj socijalistički egalitarizam! Zaključno o hrvatskom kapitalizmu:

- nema izbora - to je kapitalizam bez alternative (globalni kapitalizam) - treba napomenuti da je kapitačilam imao povijest od 200 g. (od Smitha) prije nego što je ušao u fazu globalnog kapitalizma; a nama se sad taj isti kapitalizam (onaj globalni) nemeće bez vremena da se razvijaju raniji oblici kapitalizma.

GLOBALIZACIJA

Globalizacija kao proces započinje u drugoj polovici 70-ih godina. Tehnologija je najviše zaslužna za proces globalizacije. Globalizacija NIJE isključivo tržišno povezivanje. Sociološko poimanje globalizacije:

1. ekonomska dimenzija globalizacije 2. politička d.g. 3. kulturna d.g. 4. znanstvena d.g. 5. tehnološka d.g.

27

GLOBALIZACIJA je složen skup procesa koji potiče mješavina političkih i ekonomskih utjecaja. Ona mijenja svkodnevni život osobito u razvijenim zemljama, stvarajući nove nadnacionalne sustave i snage (samim ovim slabi snaga države, tj. nacije). Ukupno gledano, dlobalizacija mijenja istitucije društava u kojima živimo. Ona je direktno relevantna za porast novog individualizma. (Giddensova definicija globalizma) Revolucija sredstava komunciranja i informacijeske tehnologije vrlo je bitna za globalizaciju. Globalizacija nije povijesni događaj koji se dogodio – ona se događa sada! Nadnacionalne snage predstavljaju multinacionalne kompanije, WTO, Vijeće Europe i kao takve nude individualne slobode (karijiere) bez obzira na nacionalnost ili porijeklo. WTO i SAD su tržištu dali naglašenu «vidljivu» ruku (politike), umjesto Smithove «nevidljive ruke». Zbog toga je u globalizaciji utjecaj pojedinca «minoriziran». Ekumena:

- nekada: «naseljeni svijet» (prije je bila oblik globalizacije, npr. Rimsko Carstvo)

- sada: «kršćanski svijet». Tehnologija je ubrzala globalizaciju jer je omogućila povezivanje svijeta. Politička i ekonomska moć danas se manifestira kroz tehnologiju.

28

STARI TIP PREOBRAZBA NOVI TIP - doba strojeva

• fordizam • industrijalizacija • određuje ga

proizvodnja bazirana na hijerarhiji

• usmjerenost kontroli

• birokratski sustav - konkurentska prednost

• ekonomija obujma • specijalizacija • vodstvo odozgo

prema dolje

J A Z

- doba informacija • postfordizam • postindustrijsko

društvo • mreže (horizontalna

suodgovornost) • fleksibilnost • stvaranje znanja

- konkurentska prednost • brzina/provokativna

reakcija • učenje (LLL i učeče

organizacije) • vodstvo od sredine

prema gore i dolje • ekonomija razmjera

PREMOŠĆIVANJE JAZA: • razvijanjem povjerenja • ovlašćivanje svih razina • uklanjanjem posla (dati radu smisao) • projektiranjem novog tipa - novih sustava

Nadnacionalne sile različitim mjerama kontroliraju nacionalna gospodarstva i to uvođenjem standardizacije proizvodnje u takvom obliku da slabo razvijeme zemlje postanu nekonkurentne na svjetskom tržištu tj. u globalnom gospodarstvu. S obzirom na to, nacionalna gospodarstva gube bitku s nadnacionalnim silama i moć nacionalnih država slabi (na ovaj način globalizacija utječe na nacije). Globalizacija prema Grayu je:

1. svjetsko širenje modernih tehnologija 2. umreženost gospodarstava cijelog svijeta i integriranost

ekonomskog života 3. proces rastuće međuovisnosti i povezanosti ekonomskih djelatnosti

u cijelom svijetu.

29

Globalizacija je delokalizacija. Ona jača multinacionalne korporacije koje postaju svojevrsne nevidljive vlade i zamjenjuju nacionalna tijela tj. nacionalnu vladu. Četiri su ključna pojma interpretacije globalizacije:

1. globalno 2. lokalno 3. multikulturalnost 4. tehnološko.

Globalizacija je proširila siromaštvo i na razvijene zemlje. Postsocijalistička društva (među kojima je i naše) ulaze u kapitalistički sustav baš u trenutku «zahuktale» globalizacije. Na brzinu treba proći 200 g. postojećeg kapitalizma. To je tzv. tranzicija. Pozitivni učinci globalizacije:

1. stvaranje multipolarnog svijeta 2. mogućnost brzog kolanja i razmjene informacija u medicini,

znanosti, obrazovanju 3. nerazvijenom dijelu svijeta otvara radna mjesta i nove tehnologije 4. brzina komunikacije je pojačana 5. širenje globalne svijeti o ekologiji 6. otvaranje svijeta za individualne udobnosti.

Negativni učinci globalizacije:

1. nezposlenost 2. širenje siromaštva 3. produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih 4. pojava novih bolesti 5. politički i ekonomski interesi iznad humanih 6. jačanje individualističke svijesti na štetu zajedničke.

Što je globalizacija donijela? Prema Becku:

1. geografsku ekspanziju – koja je uvjetovana međunarodnom trgovinom, globalnim tržištem novca

2. revoluciju komunikacijske i informacijske tehnologije 3. univerzalnost zahtjeva za ljudskim pravima 4. nestanak globalne kulturne industrije 5. razvijanje postnacionalne, policentrične politike (nestaje država

blagostanja)

30

6. postavljanje siromaštva kao svjetskog problema 7. naglašava se problem destrukcije okoliša kao svjetski problem 8. ukazivanje na mjestimične transkulturne konflikte.

Prema Vatikanu, danas u svijetu postoji 5 gorućih problema: 1 dostojanstvo braka i obitelji dovedeno u pitanje 2. pitanje kulturnog napretka 3. ekonomsko-socijalni razvoj (nejednakost) 4. život političke zajednice 5. svjetski mir i izgradnja zajednice morala. Globalizacija NIJE tj. NE MOŽE biti pravičan proces i kao takva NIJE stvorila jednakost! Prema Giddensu, postoje 4 dimenzije globalizacije:

1. globalizacija svjetske političke ekonomije 2. globalizacija nacionalnih državnih sustava 3. svjetski vojni poredak (NATO) 4. međunarodna podjela rada.

Kada govorimo o oblicima globalizacije, karakteristično je da u svakom obliku dominiraju najrazvijenije tj. visokorazvijene zemlje. Oblici su:

1. tehnološki oblik (npr. Microsoft) 2. politički oblik (upitan je utjcaj nacionalnih država zbog

nadnacionalnih sustava) 3. kulturni oblik (standardizira se svjetska kultura od strane

nejmoćnijih – gubi se osobnost zbog preuzimanja kulturnih obrazaca i standarda)

4. ekonomski oblik (multinacionalne korporacije i dominacija američkog kapitala)

5. društveni oblik (širenje kulture potrošnje i razbijanje tradicionalnih oblika društvenosti)

31

NAPREDAK I RAZVOJ Pet shvaćanja napretka prema Fletcheru:

1. kršćanski shvaćen napredak (iz zemaljske prijeći u nebesku vječnost)

2. shvaćanje napretka kao vlasti nad prirodom (kao moć temeljena na znanju)

3. kao emancipacija autonomne individue od obiteljskih, staleški i kraljevskih veza (pojava kapitalizma)

4. kao oslobađanje ekonomije iz okvira tradicionalnih i religioznih okvira tj. regulativa (ekonomija se javlja kao tržišni orjentirana)

5. kao oblikovanje moderne demokracije (demokracija zagovara indivdualizam, višestranačje...)

Novu ekonomiju nastalu globalizacijom:

1. globalizacija 2. fleksibilna akomulacija i postfordizam 3. naslanjajuća proizvodnja.

1. GLOBALIZACIJA - raste broj snažnih, ali nezapadnih kapitalističkih privreda (Južna koreja, Hong Kong, Singapur, Tajvan, Japan...) - raste globalno tržište, posebno tržište visokotehnoloških proizvoda (tehnologija komunikacije) - globalizacije je potaknuta i kolapsom socijalističkih privreda istočne Europe - raste informacijska tehnologija i kontrola istog od strane velikih korporacija - znanje postaje ključna roba u tržišnom nadmetanju - reorganizacija svjetskih financijskih sustava i to na 2 razine: 1. centralizacija globalne financijske moći (MMF, Svjetska banka) 2. decentralizacija financijskih aktivnosti - nacionalne gradnice moraju popustiti pred snagom multinacionalnih korporacija (država gubi moć!)

32

2. FLEKSIBILNA AKOMULACIJA tj. POSTFORDIZAM

FORDIZAM POSTFORDIZAM 1. sporost tehnoloških inovacija, fiksirane linije proizvodnje, dugoročno planiranje i masovni marketing

1. ubrzanje tehnoloških inovacija, različitost proizvodnje, kratkoročno planiranje i raznolikost marketinga

2. vrlo izražena hijerarhija, okomiti lanac zapovijedanja, mehanička organizacija

2. slabo izražena hijerarhija, više usporednih komunikacija i organska organizacija

3. vertikalna i horizontalna organizacija, centralno planiranje

3. samostalni profitni centri u okviru sustava, interno tržšte unutar tvrtke, vanjski utjecaji

4. birokracija 4. profesionalizam i poduzetništvo 5. masovne organizacije/unije, centralizirano određene nadnice

5. lokalno određivanje nadnica, postojanje jezgre i periferije, podijeljena radna snaga – nema udruživanja

6. unificirane klasne formacije, dualizam političkih sustava

6. pluralističke klasne formacije, multipartijski sustavi

7. institucionalizacija klasnih dugova 7. fregmentirano političko tržište 8. standardizirane forme blagostanja, propisani smjerovi u obrazovanju

8. blagostanje potrošačkog izbora, postojanje povjerenja, samovođenje i prilagodljivost, nezavisnost studija

9. klasne partije, nacionalna obilježja 9. socijalni pokreti (poput nevladinih i neprofitnih organizacija – Greenpeace), multipartijalnost, regionalna raznolikost

Postfordizam tj. postindustrijski kapitalizam znači da se ušlo u novu fazu dogradnje kapitalizma. Obilježava ga:

1. brzi razvoj tehnološkog procesa (sofisticirane tehnologije) 2. rastuća globalizacija kapitala (globalno prisutnr multinacionalne

kompanije) 3. geografska mobilnost investicija 4. svjetsko tržište potrošnje (koje uvjetuje postojanje svjetskog tržišta

rada, kapitala...)

33

3. NASLANJAJUĆA PROIZVODNJA – koncipirana u Japanu, Toyota. Obilježja:

1. proizvod mora biti lako sastavljiv 2. radnici moraju biti lako prilagodljivi poslu 3. inventivnost mora biti just in time.

NAPREDAK ≠ RAZVOJ

(znanstveno tehnološki proces) (socijalna kategorija) - socijalne krize – uspostavlja se nova politika odnosa kapitala i rada, javlja se neizvjesnost radnog svijeta - društvo rizika – nestaje kapitalizam «države blagostanja», socijalna uloga države u globalnom kapitalizmu je nestala, države Globalni rizik:

1. vojno naoružavanje 2. kemijska i nuklearna tehnologija 3. genetički inženjering 4. uništavanje okoliša 5. širenje siromaštva.

ANTIGLOBALIZACIJSKI POKRETI U SVIJETU Nevladine organizacije koje su protiv koje su protiv globalizacije:

1. inicijativa pprotiv ekomoske globalizacije 2. udruge za zaštitu okoliša 3. ljevičarske skupine 4. kršćanske skupine 5. anarhisti 6. udruge sljeaka 7. sindikati 8. pacifisti i borci za ljudska prava 9. desničarske organizacije koje se protive multikulturalnosti.

34

Ključni razlozi protivljenja globalizmu: 1. protiv slobodne trgovine 2. protiv korporacijskog kapitalizma 3. protiv globalizacije koja se manifestira putem gospodarske

okupacije zemalja u razvoju 4. protiv WTO-a, MMF-a, te Svjetske banke koje nameču kriterije

bogatih zemalja, zanemaruju ljudsku dobrobit i prava, nedemokratični su, bitna je samo ekonomska korist i proširuju jaz bogatih i siromašnih

5. protiv GMO hrane 6. protiv uništenja čovjekova okoliša 7. protiv ograničavanja suvereniteta pojedinca.

Svakodnevica je postala «život uz rizik»!

MEGATRENDOVI PREMA KOTLERU

Megatrendovi predstavljaju obilježja društva 80-ih godina, ali se ne može reći da su danas to ključna obilježja koja obilježavaju globalno vrijeme i prostor. Ovi megatrendovi su globalno prisutna stvarnost:

1. megapomak od industrijskog ka informacijskom društvu 2. napredak visoke tehnologije dovodi do neposrednog kontakta s

visokom tehnologijom – počinje upotreba visoke tehnologije 3. SAD gube svoju dominaciju – postaju svjesne globalne

međuovisnosti 4. poduzetnici se orijentiraju na dugoročne poslove, a ne kratkoročne 5. kompanije se kreću od centralizirane ka decentraliziranoj strukturi 6. naglašava se poduzetničko samopouzdanje, a ne traženje pomoći

od državnih institucija 7. radnici i potrošači dobivaju sve veće pravo glasa u Vladi, na tržištu

i u tvrtkama 8. korporacije se kreću od hijerarhijske strukture prema mrežnoj,

zahvaljujući informatizaciji

35

9. radnici sele sa sjevera i istoka na jug i JZ, tj. ne sele se radnici već investicije – megatrenf mobilnosti

10. raznolikost umjesto jednoobraznosti. Globalna konkurentnost znači da manje zemlje sve više postaju konkurentnije jer se izjednačavaju uvijeti proizvodnje.

INDUSTRIJSKO I POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO

INDUSTRIJSKO DRUŠTVO POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO 1. materijalno-proizvodni resursi 1. simbolički proizvodni faktori

(znanje, informacije...) 2. ekonomska racionalnost, materijalna efikasnost

2. društvena racionalnost, ekološke i humane vrijednosti

3. profitni motiv 3. samopotvrda čovjeka 4. kapitalistička logika 4. poduzetnička logika 5. kratkoročna usmjerenost 5. dugoročne strategije 6. ideologizacija 6. standardizacija 7. velika poduzeća 7. diverzifikacija poduzeća 8. hijerarhijsko upravljanje 8. mrežna upravljačak struktura 9. tržišna regulacija 9. informacijsko tržišno

gospodarenje 10. konkurencija 10. međuovisnost Globalni kapitalizam podržava koncepciju održivog razvoja. - tehnološki determinizam – tehnologija determinirana proizvodnjom, tranzicijske zemlje nemaju tehnologiju koja je konkurentna na tržištu - tehničke mutacije – tehnologija je promijenila društvene odnose (poremećen je sustav vrijednosti)

36

Gospodarsvo današnjice je neoliberalizam, suvremeno umreženo društvo – informatičko društvo kojeg obilježava:

- fleksibilnost upravljanja - decentralizacija - rast kapitala - individualizacija - deregulacija.

GOSPODARSKI SUSTAV Dvije su koncepcije gospodarstva:

1. kapitalističko – tržišno gospodarstvo 2. socijalističko – centralno-plansko gospodarstvo (upravljana

ekonomija). U gospodarskom sustavu potrebno je optimalno alocirati ograničene resurse i udovoljiti potrebama što većeg broja građana. Povijet kapitalizma:

1. kapitalističke zemlje jezgre ( V.Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska)

2. poluperiferija (zemlje juga Europe – Italija, Španjolska) 3. periferija (npr. Poljska) 4. izvanjska arena (mediteranski dio Afrike, Bliski i Srednji Istok).

Razvoj kapitalizma danas:

- tranzicija kao prijelaz bio je vrlo radikalan potez - pojavljuje se strah od amerkanizacije - nacionalne elite u socijalističkim zemljama nije ni bilo.

37

GLOBALNI APARTHAID (svjetski ustrojena nepravda)

Radermacher Globalni aparthaid odnosi se na skrivenu pljački Juga od strane Sjevera kroz uzimanje mladog i obrazovanog kadra. Na taj način Jug i dalje ostaje siromašan jer mu odlaze obrazovani, a Sjever se održava bogatim. Siromaštvo se danas sve više potvrđuje kroz naplaćivanje znanja. Bez obzira na posjedovanje materijalnih dobara i prirodnih resursa ako ne posjeduje znanje, tehnologija tj. intelektualni kapital se ne iskorištavaju. Danas 20% bogatih raspolaže s 80% bogatstva /prihoda) svijeta, a ostalih 80% siromašnih raspolaže s 20% bogatstva. 300 bogatih pojedinaca u svijetu raspolaže s većim bogatstvom nego 3 mlrd ljudi! Ovi podaci Radermacheru služe za potvrđivanje postojanja svjetski ustrojene nepravde – globalnog aparthaida. Nepravda je ključno obilježje svjetske ekonomije. Socijalna nejednakost i nedostatak solidarnosti puno je veća na svjetskoj razini nego unutar najnepravednijih država. Ukinuće svjetske trgovine možda i ne bi potpuno riješilo nastalo stanje, ali bi značilo ostvarenje pravednog svjetkog poretka. Današnje neprihvatljivo stanje nepravde u svijetu pretvorit će se u revolucionarno stanje ako se svim ljudima ne daju jednake šanse za sudjelovanje u razvoju. Kriza svijet (čovječanstva):

1. smanjenje neobnovljivih rezervi energije 2. stvaranje plinova koji povisuju globalnu temperaturu (efekt

staklenika) 3. smanjenje bioraznolikosti, te izumiranje pojednih biljnih i

životinjskih vrsta.

38

Radermacher nudi 4 moguće budućnosti svijeta (u svojoj knjizi «Ravnoteža ili razaranje»):

1. scenarij A - današnji sustav WTO-a uključujući novu ekonomiju - veliki rast, ali i sve veće socijalno neslaganje Sjevera i Juga, te

razaranje okoliša. 2. scenarij B - WTO + snažne sigurnosne mjere na teret građanskih prava slobode 3. scenarij C - eko-socijalno tržišno gospodarstvo - svjetski ugovor + građanska prava i slobode

socijalna i kulturna ljudska prava 4. scenarij D - WTO + snažne sigurnosne mjere ekodiktatura jakih protiv slabih

U okviru odnosa prema prirodi postoje 2 orjentacije: 1. profitabilna orjentacija (profit pod svaku cijenu) – to je antropocentrična orjentacija, a to znači da je čovjek u središtu, a ne priroda 2. biocentrična, ekocentrična, naturocentrična orjentacija – priroda i zaštita prirode je u središtu svega. Iskoraci (ekspanzija) čovječanstva:

1. iskorak u prirodu – priroda kao izvor i resursa i života 2. socijalna ekspanzija – iskorak u društveni prostor (pogubno za

prirodu) 3. ekspanzija u makroprostor – izstraživanje života izvan Zemlje 4. ekspanzija u mikroprostor – jako opasna za prirodu (mješanje čovjeka u stvaranje života – genetika).

Cifnić daje sljedeće prigovore biotehnologiji:

1. ekonomski kriterij i potrebe (dobit) u interesu biotehnologije 2. komercijalizacija biotehologije marginalizira rizik 3. nema mehanizma kontrole upotrebe biotehnologije 4. biotehnološke spoznaje na području gena prešle su iz ruku

znanstvenika u ruke korporacija.

39

RAZLIKE SELA I GRADA KAO POSLJEDICA MODERNIZACIJE

SELO GRAD - mali broj stanovnika - dominira poljoprivreda (više ne) - život u prirodnom okruženju - slabo obrazovano stanoviništo - slaba ponuda dokolice

- veliki broj stanovnika - dominira industrija - obitelji s manje članova - život u tehničkom okruženju - bogata ponuda sadržaja dokolice

Veliki broj razlika između sela i grada temelji se na predrasudama.

BIOETIKA

Je li etika odgovorna tj. etična prema društvu i prirodi? Današnja civilizacija je disfunkcionalna – razorna. All Gore daje rješenje za ovaj problem naziva ga Marshallovim planom za ekološko područje:

1. stabilizacija svjetskog stanovništva 2. razvoj ekološki prihvatljive tehnologije 3. osvajanje nove generacije međudržavnih ugovora prema okolini 4. globalna ekološka izobrazba stanovništva svijeta.

Može li čovjek biti kreator i sukreator života zajedno sa prirodom i koliko je odgovoran za to? Ovo stoljeće je stoljeće biologije i genetike!