SOCIOLOGIJA EMOCIJA

  • View
    407

  • Download
    8

Embed Size (px)

Text of SOCIOLOGIJA EMOCIJA

SOCIOLOGIJA EMOCIJA Socioloka konceptualizacija emocija Sociolozi zapoinju sistematsko prouavanje emocija tek krajem 1970-ih godina. Kako je mogue da su sociolozi zanemarivali podruje prouavanja koje pokriva gotovo svaki aspekt ljudskog iskustva i drutvenih odnosa? Osim rijetkih iznimaka veina sociologa smatrala je, a i danas smatra da je ljudsko ponaanje dana injenica, pa su tako i emocije samo dodatni produkt pojedinih socijalnih situacija koji ne utjee na same drutvene odnose. Meutim ukoliko se primijeni samo zdravorazumska logika postaje jasno da emocije povezuju ljude, stvaraju privrenost velikim socijalnim i kulturnim strukturama. Emocije isto tako potiu ljude da se razdvajaju i rastaju, unitavaju socijalne strukture i propituju kulturne tradicije. Iskustvo, ponaanje, interakcija i organizacija su povezane s mobiliziranjem i izraavanjem emocija. Sposobnost da koriste emocije kako bi stvorili socijalne veze i stvarali kompleksne socio-kulturne strukture jest jedinstvena sposobnost ljudi. Dodatno pitanje jest zato bi se sociologija trebala baviti emocijama kada se emocijama bave druge znanosti, posebice psihologija i neurobiologija? Ove discipline se od svog samog poetka zanimaju za emocije i pokuavaju objasniti njihovo porijeklo i prirodu, no sociolozi donose nove uvide u smisao emocija, posebice u socijalnu osnovu samih emocija. Premda se sociolozi kasno poinju baviti emocijama danas sociolozi poinju objanjavati ulogu emociju u povezivanju mikro i makro razina socijalne stvarnosti. Dok se psiholozi prvenstveno bave individualnim procesima koji stvaraju emocije, sociolozi postavljaju osobu u socijalni kontekst i prouavaju kako socijalne strukture i kultura utjeu na stvaranje i tok emocija meu pojedincima. No to su emocije? ini se da na ovo pitanje ima toliko odgovora koliko i teorijskih pristupa prouavanju emocija. Pod emocijama se obino smatraju sentimenti, raspoloenja, afekti, osjeaji koji se isto tako teko mogu definirati. U svakom sluaju emocije se odnose na iskustvo ukljuenosti, povezanosti. Osoba moe biti pozitivno ili negativno ukljuena u dogaaj, pozitivno ili negativno povezana s osobom ili uvjetima. Ona moe biti duboko ili povrno ukljuena ovisno o tome koliko osoba mari za neto koliko registira i ukljuuje u svoje fiziko bie. Iskustvo samo je osjeaj, a ne misli subjekta o tom iskustvu ili jezik samo-objanjenja koji proizlazi iz tog iskustva, ve neposredan kontakt sa svijetom koje osoba postie svojim ukljuenjem. Uobiajeni sukob izmeu razuma i emocija obino vodi odbacivanju emocija kao neodgovarajue kategorije za znanstvenu analizu, osim ukoliko se emocije ne promatraju kao injenice prije svega u psihologiji bihevioralnoj psihopatologiji gdje su naglaene emocije injenice koje dominiraju ponaanjem.

-

-

-

-

2 Postoji i tradicija u sociologiji koja tvrdi da se mo pojedinca kao individualnog socijalnog aktera postie samokontrolom pri definiranju i postizanju ciljeva, usmjeravanju vrijednosti nasuprot odvraajuim impulsima i emocijama. Ovo je npr. Klasian argument Maxa Webera u Protestantskoj etici i duhu kapitalizma. Ova pozicija meutim ignorira jest injenica da sve akcije kao i sam razum trebaju emocije koje potiu akciju. Kako je mogue kompetentno rijeiti bilo koji praktian problem bez osjeaja sigurnosti, povjerenja u sebe, bez osjeaja povjerenja u akcije drugih, bez osjeaja nezadovoljstva u sluaju neuspjeha, bez osjeaja zavisti prema takmacima pri realizaciji interesa itd? Razum isto tako zahtjeva svoje temeljne osjeaje bez kojih ne bi bilo razuma: osjeaj mira, sigurnosti, povjerenja itd. Ovo nije argument protiv razuma ve protiv inflacije razuma nautrb emocija. Bez odgovarajuih emocija koje podupiru razum, razum se pretvara u svoju suprotnost. Velik broj teorija u sociologiji i drugim drutvenim znanostima pokuava objasniti tendenciju ljudi u drutvima da potuju vie ili manje utvren poredak praksi kroz vanjsku prisilu sistema normi. Socijalni poredak i stabilna konformnost ne mogu se objasniti samo prisilom jer je vjerojatna posljedica prisile otpor, organiziran pa tako i konfliktan, parcijalan ili otpor koji stvara apatiju i alijenaciju. Isto tako socijalni poredak se ne moe objasniti sistemom socijalnih normi jer u svakom drutvu u kojem postoje nejednakosti, tj. u svakom drutvu, ne postoji ope slaganje o normama. U posljednja dva desetljea razvila se teorija koja pokuava objasniti socijalnu konformnost koristei pojam unutarnje prisile te se na taj nain pribliava pristupu koji se oslanja na emocije. Meutim ovaj pristup se ne oslanja na emocije kao to su sram ve samo na unutarnju kalkulaciju. Teorija racionalnog izbora smatra da se pojedinci prilagoavaju socijalnom poretku zato to se to isplati, zato to kalkulacija trokova neprilagoavanja nadilazi dobiti prilagoavanja. No upitno je da li ovakav nain razmiljanja donosi i dobra objanjenja. Prvo, ljudi rijetko imaju informacije o trokovima i dobitcima pojedinih akcija pa tako nemaju sredstva za pouzdane kalkulacije. Drugo, akcije u drutvu se deavaju u toku te rijetko postoji jasan i pouzdan vremenski okvir koji bi se mogao uraunati u planiranje akcije. Trokovi i dobitci se najee mogu sagledati tek nakon zavretka akcije. Pretpostavke teorije racionalnog izbora, a prije svega ideja aktera kao racionalnog kalkulatora na kraju je samo metafora ali ne i jasna reprezentacija akcije kakva je u stvarnosti. Zapravo jedna od osnovnih funkcija emocija je rjeenje problema koji nastaju samom kalkulacijom. Nae emocionalne reakcije na razliite dogaaje ukljuuju osjeaje koji nas upuuju na zakljuak hoe li posljedice akcije biti povoljne ili nepovoljne, bolne ili ugodne. Upravo emocije fokusiraju aktera na stvarne probleme te ograniavaju mogua rjeenja i to gotovo trenutno. Emocije omoguuju trenutnu evaluaciju uvjeta te utjeu na dispoziciju osobe da reagira na te uvjete. Zato se moe rei da upravo emocije povezuju strukturu i agens (agencija agency).

-

-

-

-

-

3

Strukturirana diferencijacija emocija Emocije nisu samo dio individualnog ina konformnosti ve se nalaze i u samim interakcijama. Opa teorija emocija upravo se temelji na toj ideji. Kemper (A Social Interaction Theory of Emotions, 1978) smatra da se socijalne interakcije mogu opisati prema dvjema formalnim dimenzijama socijalnih odnosa, moi i statusu, odnosno dobrovoljnom ili nedobrovoljnom potinjavanju, pristajanju, prisili itd. Mo i status mogu se postaviti na skalu koja ukljuuje pitanje ima li dovoljno moi i statusa u odnosu. Agens tako moe biti odgovoran za previe ili premalo moi, ali on isto tako moe biti diferenciran prema sebi i drugima. Tj. osoba ili drugi mogu imati svu ili nikakvu mo, odnosno manje i vie moi. Nadalje, pojedini fizioloki procesi prate iskustvo moi i statusa. Postoji tako jasna veza izmeu socijalnog stresa i sranog infarkta. Konano, pojedine emocije koje proizlaze iz socijalnog odnosa su fizioloki specifine. Npr. Strah je povezan s izluivanjem hormona epinefrina; ljutnja s luenjem hormona noradrenalina. Fizioloki procesi su prema Kemperu mehanizmi koji prenose strukture interakcije u emocije aktera. Ovo je npr. Vrlo jasan model koji povezuje biologiju i sociologiju na neredukcionistiki nain. No, fizioloki procesi se mogu shvatiti i kao posredujue varijable, a ne samo ovisne ili neovisne varijable kao npr. Unutar podjele izmeu socijalne strukture i emocija. Najei sluaj je da pojedine emocije proizlaze iz strukture odnosa moi i statusa u kojima se pretpostavljaju. Tako npr. Nedovoljna mo u odnosu vjerojatno stvara osjeaj straha; viak moi vjerojatno stvara osjeaj krivnje. Ukoliko u odnosu postoji na jednoj strani viak statusa vjerojatno je da e se stvoriti osjeaj srama, u sluaju nedovoljnog statusa osjeaj depresije itd. Emocije koje se osjeaju u tijelu kao subjektivni osjeaji su dio transakcije izmeu sebe i drugog. Emocije se nalaze upravo u socijalnom odnosu. No koji dio socijalnog odnosa jest emocija? To je dio odnosa u kojem se subjekt odnosa, osoba odnosa na neki nain mijenja te tako promijenjena mijenja same odnose. Sama dinamika socijalne interakcije i socijalnih odnosa jest u emociji. Ukoliko sam u odnosu s nekim tko ima vie statusa nego li je potrebno da bi se interakcija odvijala na zadovoljavajui nain, to stvara osjeaj ljutnje. Ja osjeam ljutnju kao transformaciju moje dispozicije. Ovisno o tome kako drugi razumijevaju moju ljutnju i oni mijenjaju ponaanje itd. Emocija je dakle neophodna veza izmeu socijalne strukture i socijalnog aktera. Veza nikada nije mehanika jer emocije ne vre izravnu prisilu na drugog ve mijenjaju njegovu inklinaciju da se ponaa na automatski nain. Bez emocija shvaanje akcije bi bilo fragmentirano i nekompletno (klasine antropoloke interpretacije pojedinih artefakata ili rituala). Emocije provociraju uvjeti, a doivljavaju se kao transformacije dispozicije za djelovanjem. Kroz aktivnu razmjenu subjekta s drugim emocionalno iskustvo se stimulira unutar aktera i s obzirom na orijentaciju njegovog ponaanja.

-

-

-

-

-

4

Kolektivne emocije No razlikuju li se emocije unutar socijalnog odnosa od kolektivnih, grupnih emocija? Osobe koje dijele zajednike strukturne uvjete mogu imati zajednike emocije, meutim takve nakupine emocionalnog iskustva nisu grupne emocije. Grupne emocije, nasuprot agregativnim, nakupljenim emocijama ne stvaraju se samo iz zajednikih strukturnih uvjeta ve zbog odnosa meu lanovima grupe. Monerov rad u sociometriji pokazuje da grupne emocije imaju svoju zasebnu stvarnost. Privlaenja i odbijanja koje se doivljavaju na individualnoj razini isto tako utjeu na stvaranje, pravac akcije i ouvanje grupa kao nedjeljivih entiteta. Ovo se esto naziva emocionalnom klimom. Emocionalna klima ne zahtjeva da svaka osoba doivljava iste emocije. Razliiti pojedinci zaposjedaju razliite pozicije unutar grupe, igraju razliite uloge, imaju razliite sposobnosti i dispozicije te je vrlo vjerojatno da e imati i razliita