19
Sociologija i pravo VII sedmica

Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Sociologija i pravoVII sedmica

Page 2: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Religija

• Šta je religija? Koja tri tumačenja porijekla riječi religija navodi Ervin Mann?

• Kako odrediti područje interesa sociologije religije (kao sociološke discipline)?

• Koji su osnovni elementi koji određuju religiju?

Kukić, S. (2004). Sociologija. Sarajevo: SarajevoPublishing. str. 304-308.

Page 3: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

O porijeklu pojma

• „Ciceron pojam ‚religio‘ izvodi iz latinskoga glagola relegere, i drži da ta riječ označava na službu čašćenja bogova.

• „Kršćanski teolog Augustin nasuprot tomu ističe da pojam potjece od latinskoga glagola ‚religare‘ i da izražava povezanost s Bogom. [...] Augustinprihvata također i mogućnost da bi se riječ ‚religija‘ mogla izvesti iz latinskoga glagola ‚reeligere‘, tako da tada označuje čin kojim se čovjek ponovno odlučuje za Boga, nakon što ga je bio napustio“.

Knoblauch, Hubert . (2004). Sociologija religije. Zagreb: Demetra. (prev. Ivan Markešić), str. 5-6.

Page 4: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

O etnocentričnosti pojma

„U svakodnevnom govoru zapadne kulture riječ religija općenito označuje čašćenje transcendentalnih sila označuje nauk o božanskom i sva ispovijedanja vjere ljudi kao i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se naravno postaviti pitanje, možemo li oblike vjerovanja koji ne poznaju personificirane predodžbe Boga, kao na primjer budizam, nazivati uopće religijom. Jer, mora nam bitisasvimjasno da je ‚religija‘ u biti pojam koji se razvio u zapadnomu mišljenju i koji zbog toga ne nalazi ekvivalente u svim jezicima. U jezicima koji nisu preuzeli latinsku riječ ‚religio‘, jedva se mogu naći ekvivalentni pojmovi. Arapski nema uopće ekvivalentni pojam. Medutim, već je u prošlomu stoljeću Max Müiller pronašao više pojmova koji u sanskrtu odgovaraju religiji, kao ‚dharma‘ (zakon, običaj, poredak), ‚bhakti‘ (vjerujuće povjerenje), ‚sraddha‘ (vjera u božanstvo koje se očituje u prirodnim silama). Danas se engleska riječ ‚religion‘ u indijskom prevodi s riječju ‚dharma‘. U kineskom se religija prevodi sa ‚zong jiao‘ (nebeski nauk)“.

Knoblauch, Hubert . (2004). Sociologija religije. Zagreb: Demetra. (prev. Ivan Markešić), str. 6.

Page 5: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

O svakodnevnom i sociološkom razumijevanju religije

„U osnovi je višeznačnost samoga pojma religije već sociološki problem. Jer, značenje nekoga pojma jest zapravo uvijek značenje tog pojma za određene ljude, za jezične i kulturne zajednice. To vrijedi ne samo za religiju, nego i za druge ‚predmete‘ socijalnih znanosti, koji se sasvim jasno razlikuju od predmeta prirodnih znanosti: kamen možemo nazvati kako god hoćemo, on je uvijek nijemi predmet. Isto se može kazati za molekule, bakterije i drveće (iako su mnogi religiozni ljudi mišljenja da i drveće može komunicirati). Međutim,

Međutim, ‚predmet‘ je socijalnih znanosti - u daljnjem ću tekstu govoriti samo o sociologiji -samosvojan: on je i bez prinosa sociologije po sebi razumljiv, djelovanje o kojemu je riječ u socijalnim znanostima, smisleno je djelovanje, a zajednice, u kojima se to djelovanje vrši, umrežene su značenjima.“

Knoblauch, Hubert . (2004). Sociologija religije. Zagreb: Demetra. (prev. Ivan Markešić), str. 7.

Različitim određenjima predmeta sociologije, bavili smo se u prvom dijelu semestra. Ovdje svakako treba podsjetiti na Maxa Webera (Maks Veber,

1864.-1920.). Weber smatra da je sociologija nauka „koja hoće da razumije i protumači ljudsko djelovanje, i na taj način uzročno objasni

njegov tok i njegove posljedice. Pri tom, pod djelovanjem treba razumijeti ljudsko ponašanje (svejedno da li spoljašnje ili unutrašnje činjenje,

propuštanje ili trpljenje), ali samo onda i ukoliko onaj koji djeluje ili oni koji djeluju vezuju za njega neko subjektivno značenje. A društveno djelovanje treba da bude takvo djelanje koje na osnovu značenja koje mu pojedinac ili pojedinci pridaju uzima u obzir ponašanje drugih i koje se u svom toku

orijentiše prema njemu.“ Weberovu sociologiju još nazivamo i interpretativnom ili razumijevajućom sociologijom.

Page 6: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Religiozne predodžbe i (društveno) djelovanje

„Dok vode, motiviraju i usmjeravaju djelovanja te predodžbe [kolektivne predodžbe] spadaju u potpunosti u ono što mi istražujemo u sociologiji. Činjenično je bilo također takvih razmišljanja koja su američkoga sociologa W. I. Thomsa* dovela do aksioma, takozvanog ‚Thomasovog teorema‘ koji je bio od posebnog značenja upravo za sociologiju religije: ono što ljudi uistinu drže stvarnim, to stvarnim može i postati, to utječe na njihova djelovanja i da time to ima posljedice na ovomu svijetu“.

Knoblauch, Hubert . (2004). Sociologija religije. Zagreb: Demetra. (prev. Ivan Markešić), str. 8.

*U suštini Knoblauch se referira na teoremu koju su razvili William Isaac Thomas i sociologinja Dorothy Swaine Thomas. Riječ je o knjizi The Child of America. Behavior Problems and Program iz 1928. godine. U osnovi, Thomasov teorem polazi od tvrdnje kaže da je „ono u šta ljudi vjeruju da je stvarno, stvarno je u svojim posljedicama“. Teorem ima poseban značaj o sociologiji, ali može se koristiti i u drugim područjima kako bismo došli do određenog sociološkog tumačenja. Ono u nešto vjeruju (a to vjerovanje ne mora uopće korespondirati s objektivnom istinom, gdje zanemarujem sve dvojbe oko samog koncepta objektivne istine), to vjerovanje će imati stvarne posljedice. Uzmimo za primjer „fake news“ – ako u neprovjerene vijesti ljudi vjeruju, bez obzira što nešto što je objavljeno ne mora korespodirati sa stvarnošću/realnošću/istinom, ono postaje stvarno u odnosu na stvarne posljedice (našeg djelovanja). Teorema je imala veliki uticaj na dalji razvoj sociologije (posebno na američku sociologiju koja je u usmjerena ka praktičnoj primjeni socioloških teorija.

O francuskom fiozofu Émilu Durkhemu (Emil Dirkem, 1858-1917.) govorili smo i ranije (posebno kada je bilo riječi o njegovom određenju sociologije, a potom i kada smo govorili o društvenim grupama).

Podsjećam: Dirkemov sociologizam se ogleda u tome što se „društvene činjenice i pojave ne mogu sveti na pojedince i pojedinačne svijesti već postoje kao nešto samosvojno i originalno, kao neka vrsta kolektivne supstancije. Posljednja se izražava kroz zajedničke, kolektivne predodžbe ili kolektivnu svijest, koja nije

suma individualnih svijesti, pa ni rezultat interakcija individualnih svijesti.“ (Supek, str. 38)

Page 7: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Da li vam je ime Roberta Mertona (učenika Talkota Parsona) poznato? Čak i ako nije, vjerujem da su vam poznate osnovne postavke funkcionalističke sociologije. O funkcionalistima je bilo riječi o više navrata (a posebno u kontekstu savremenih teorijskih perspektiva u sociologiji, a nešto kasnije i društvenih nejednakosti.

Godine 1966., sociolozi Peter Berger i Thomas Luckmann napisali su knjigu The Social Construction of Reality: A Treatise in the Sociology of Knowledge. Međutim, posebno je zanimljivo na koji način Robert Merton koristi teorem za sociološka objašnjenja. U tu svrhu on konstruira sljedeću sociološku parabolu: 1932. godine ’Posljednja Nacionalna Banka’ bila je cvjetajuća institucija. Veći dio njenih sredstava bio je likvidan, što je bio razlog da njen vlasnik gospodin CartwrightMillinsgville bude ponosan na svoju instituciju. Sve do ’Crne Srijede’. Toga dana, čim je ušao u banku, primijetio je neuobičajenu živost. Bio je vrlo iznenađen vidjevši velike grupe ljudi kako čekaju pred šalterima. Cartwright Millingsville nije nikada čuo za Thomasov teorem. No, on je brzo i bez poteškoća prepoznao njegovo djelovanje. On je znao da će, usprkos solventnosti banke, glasine o nesolventnosti, čim u njih povjeruje dovoljan broj ulagača, dovesti do nesolventnosti banke. Pozavršetku ’Crne Srijede’, kada su dugi redovi zabrinutih ulagača, od kojih je svaki grozničavo nastojao spasiti svoj ulog, prerasli u još duže redove još zabrinutih ulagača, pokazalo se da je on bio u pravu.

Thomasovu teoremu moguće je koristiti kao način objašnjavanja u različitim disciplinama disciplinama (uz napomenu da je „posuđuju“ i koriste i druge nauke, kao na pr. ekonomija). Ipak, iako ovaj teorem možemo koristiti u objašnjenjima jednog dijela društvenog ponašanja, ipak staviti fokus samo njega, u veliku mjeru znači ignorisati druge društvene uslove kao što jenejednaka raspodjela moći. Bilo ga je značajno spomenuti u kontekstu sociologije religije. Sociolozi i sociologinje prihvataju religiju kao nešto što postoji u onoj mjeri u kojoj zbiljski definiše ponašanja pojedinaca/ki. Kako primjećuje Knoblauch (2004) na konstruisanje sociologije religije najznačajnije su uticali upravo procesi sekularizacije.

Page 8: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Šta religija nije, odnosno šta religija jeste?

• S obzirom na poteškoće u sociološkom definisanju religije (uzrok poteškoća je primarno u raznolikosti vjerskih uvjerenja i organizacija), a kako bi se približili samo razumijevanju termina, Gidnes (njegov pristup se ovdje izdvaja jer ne zapada u zamke etnocentrizma) određuje šta ona nije, a šta jeste:

• religiju ne treba poistovjećivati s monoteizmom, moralnim propisima, objašnjenjima nastanka svijeta i nužnim vjerovanjem u svijet natprirodnoga (ako bismo je poistovjetili s navedenim, ne bismo došli do zajedničkog elementa svih religija, već bismo pojam religije sveli na pojedine religije).

• s druge strane, sve religije „barataju nizom simbola koji izazivaju osjećanje poštovanja i strahopoštovanja“, te „imaju rituale ili ceremonije“.

• Na koncu, Gidens daje definiciju religije: Religija je „skup verovanja kojeg se pridržavaju pripadnici jedne zajednice, uključujući i simbole koji se poštuju ili obožavaju, zajedno s ritualnim činovima u kojima učestvuju pripadnici te zajednice. Religija ne mora podrazumijevati verovanje u natprirodna bića. Mada je teško napraviti razliku između religije i magije, često se smatra da se magijom prvenstveno bave pojedinci i da ona ne podrazumeva zajedničke rituale“.

Gidens, 2003, str.541-543., 717.

Page 9: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Društvene funkcije religije

Pitanje:

U sociologiji ne postoji saglasnost ni o pitanju konkretnih društvenih funkcija religije. No, načelno su se iz teorijskih debata, identificirale tri temeljne društvene funkcije religije. O kojim društvenim funkcijama je riječ?

Kukić, S. (2004). Sociologija. Sarajevo: SarajevoPublishing. str. 308-310.

Svaku od ovih funkcija možemo tumačiti (i) iz perspektive konkretnih socioloških teorija. Odnosno, sociološki pristupi religiji još uvijek su pod uticajem klasičnih socioloških teoretičara (Dirkema, Webera, Marxa).

• Socijalna integracija;

• Socijalna kontrola;

• Društvene promjene.

Page 10: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Durkheim o religiji – Elementarne forme religijskog života

„U knjizi namjeravamo proučiti najprimitivniju i najjednostavniju danas poznatu religiju, podvrgnuti je analizi i pokušati je objasniti. Za neki religijski sustav kažemo da je najprimitivniji od onih koje je moguće promatrati kad ispunjava sljedeća dva uvjeta: na prvome mjestu, treba postojati u društvima čiju organizaciju nijedno drugo društvo ne nadilazi u pogledu jednostavnosti; pored toga, mora biti moguće objasniti ga ne pribjegavajućinijednom elementu preuzetom iz neke prijašnje religije.“ (str. 57).

„Upravo ti trajni elementi čine ono što je u religiji vječno i ljudsko; oni su cijeli objektivni sadržaj ideje koja se izražava kada se govori o religiji uopće. Kako je, moguće do njih doprijeti? Sigurno ne promatranjem složenih religija koje se javljaju tijekom povijesti. Svaku od njih tvori takva šarolikost elemenata da je prilično teško razlučiti sporedno od glavnoga i bitno od usputnoga.“ (str. 61).

„Ukratko, društvo nije nimalo nelogično ili alogično, nesuvislo ili ćudljivo biće, kakvim ga odveć često ljudi zamišljaju. Naprotiv, kolektivna svijest je najviši oblik psihičkog života, jer je ona svijest svijesti. Postavljena izvan i iznad individualnih i pojedinih slučajnosti, stvari vidi samo u trajnom i temeljnom vidu, kristaliziranomidejama koje se mogu priopćiti. Istodobno, vidi odozgo i nadaleko; u svakom trenutku obuhvaća čitavu poznatu zbilju, i zato samo ona može intelektu pružiti okvire koji se primjenjuju na totalitet bića i omogućuju nam da mislimo pojmove. Te okvire ona ne stvara umjetno, nego ih pronalazi u sebi i samo stječe svijest o njima.“ (str.465).

„od trenutka kada se shvatilo da iznad pojedinca postoji društvo, da ono nije nominalno i razumsko biće nego sustav djelatnih sila, postao je moguć nov način objašnjavanja čovjeka. Da bismo očuvali njegove razlikovneatribute, nije više nužno postaviti ih izvan iskustva. U najmanju ruku, prije nego što odemo u tu krajnost, prikladno je istražiti da li ono što unutar pojedinca nadilazi samog pojedinca potječe od te nadpojedinačnestvarnosti koja je ipak dana u iskustvu, a koja jest društvo.“ (str.467).

Page 11: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

.• Durkheimova knjiga Elementarne forme društvenog života iz 1912. godine (uz Weberovustudiju Protestantska etika i duh kapitalizma), jedna je od najznačajnijih knjiga iz oblasti sociologije religije. Djelo se temelji na proučavanju totemističkih sistema u Australiji kao najelementarnijeg oblika religije (a te najelementarnije forme ona možemo naći i u svim „razvijenijim“ oblicima religije). Njegov pristup je antropološko-etnografski. Pleme Arunta u istraživačkom procesu ima ulogu eksperimentalne grupe, a druge grupe čije iskustvo uzima u obzir u svojoj studiji imaju ulogu kontrolnih grupa. Iz ovakve analize elementarnih oblika religijskog života, izvodi zaključke osnovnim funkcijama koje svaki oblik religije mora ispuniti.

• Svaka religija ima ceremonije i ritualne radnje koje okupljaju grupu i povezuju njene članove.

• Religioznu dimenziju društva koja nadilazi pojedinca/ku, Durkheim je izrazio već u svojoj "Definiciji religioznoga fenomena" iz 1895. Tu on ukazuje na društveni aspekt religije: religiju karakteriziraju obveze, pravila i norme, koje proizlaze iz kolektiva i koje pojedinca/ku vežu za kolektiv.

• Temeljna funkcija religije prema Durkheimu: utemeljuje društvenost pojedinaca/ki, a ta opšta funkcija se dijeli u više parcijalnih funkcija: integracijska (integracija, uključivanje pojedinca/ke u kolektivitet); normativna funkcija (pripremanje normi i vrijednosti kolektiviteta, a time i svakog pojedinca/ke) i psihološko-kognitivna (struktuira mišljenja pojedinaca/ki i upravlja njihove osjećaje i osjetila) (Knoblauch, 2004, str.80).

Više u: Gidnes (2003), str.548-549; Knoblauch (2004), str. 67-96.

Page 12: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Weber o religiji• Durkheim je svoju analizu zasnovao na malom broju (i to atipičnih!) primjera, te je jedan od

ključnih razloga kritike njegove teorije. S druge strane, Weber se bavi proučavanjem religija širom svijeta. Odnosno, svoju pažnju posvećuje onome što naziva „svjetskim religijama“ (religije koje su privukle veliki broj vjernika i uticale na tok svjetske istorije).

• Svakako da najviše pažnje kada je riječ o sociologiji religije privlači njegova knjiga Protestantska etika i duh kapitalizma u kojoj postavlja pitanja o uticaju religije na ekonomski i privredni razvoj. (Weberova zapažanja će nam biti ponovo važna kada budemo govorili o sociologiji rada; naime, treba imati u vidu da se to toga rad cijeni došlo relativno kasno).

• Međutim, treba imati u vidu da spomenuta knjiga ne predstavlja sistematizovani i sveobuhvatni prikaz cjelokupnih Weberovih iuporednih istraživanja religija. Štaviše, cjelokupno istraživanje ostalo je nedovršeno, a svakako treba skrenuti pažnju i na određene dijelove njegove knjige Privreda i društvo.

• Temeljna ideja Weberove rasprave o religiji da djelatnosti motivišu vjerski interesi, a ne ideje.

Više u: Gidnes (2003), str.549-550; Knoblauch (2004), str. 43-66.

Page 13: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Marx o religiji (1)„Za Njemačku je kritika religije u suštini završena, a kritika religije je pretpostavka svake kritike.

Profana egzistencija zablude kompromitirana je pošto je opovrgnuta njena nebeska oratio pro aris et focis. Čovjek koji je u fantastičnoj zbiljnosti neba, gdje je tražio nadčovjeka, našao samo odraz samoga sebe, neće više biti sklon da nalazi samo privid samoga sebe, samo nečovjeka tamo gdje traži i mora tražiti svoju istinsku zbiljnost.

Temelj ireligiozne kritike jest: čovjek stvara religiju, religija ne stvara čovjeka. Religija je, doduše, samosvijest i samoosjećanje čovjeka koji sebe ili još nijcj stekao ili je sebe već ponovo izgubio. Ali čovjek nije apstraktno biće koje se nalazi izvan svijeta. Čovjek, to je čovjekov svijet, država, društvo. Ova država, ovo društvo proizvodi religiju, iskrivljenu svijest o svijetu, jer je ono izopačeni svijet. Religija je opća teorija ovoga svijeta, njegov enciklopedijski kompendijum, njegova logika u popularnom obliku, njegov spiritualistički point-d'honneur, njegov entuzijazam, njegova moralna sankcija, njegova svečana dopuna, njegov opći razlog utjehe i opravdanja. Ona je fantastično ostvarenje čovjekova bića, jer čovjekovo biće ne posjeduje istinsku zbiljnost. Borba protiv religije je, dakle; posredno borba protiv onoga svijeta, čiji je duhovna aroma religija.

Religijska bijeda je jednim dijelom izraz zbiljske bijede, a jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede. Religija je uzdah potlačenog stvorenja, duša svijeta bez srca, kao što je i duh bezdušnih prilika. Ona je opijum naroda.

Prevladavanje religije kao iluzorne sreće naroda zahtjev je njegove zbiljske sreće. Zahtjev da napusti iluzije o svome stanju jest zahtjev da napusti stanje u kome su iluzije potrebne. Dakle, kritika je religije u klici kritika doline suza čiji je oreol religija.“

Karl Marks. Prilog kritici Hegelove filozofije prava iz 1843. - U: K. Marx i F, Engels. (1989). Rani radovi. Zagreb: Naprijed, str. 90-91.

Page 14: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Marx o religiji (2)

„Feuerbach polazi od činjenice religioznog samootuđenja, udvostručavanja svijeta u religijski i svjetovni svijet. Njegov rad sastoji se u tome da religijski svijet svede na njegovu svjetovnu osnovu. A što se svjetovna osnova udaljuje od same sebe i fiksira sebi samostalno carstvo u oblacima, može se objasniti samo iz samopodvojenosti te svjetovne osnove koja sama sebi protivriječi. Dakle, treba je razumjeti u njoj samoj i njenoj protivrječnosti, te praktički revolucionirati. Dakle, pošto je npr. otkriveno da je zemaljska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski i praktički uništiti.“

„Feuerbach svodi religijsku suštinu na ljudsku suštinu. Ali ljudska suština nije apstraktum koji je svojstven pojedinačnoj individui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost društvenih odnosa. Feuerbach, koji se ne upušta u kritiku te zbiljske suštine, primoran je stoga: 1. apstrahirati od historijsog toka i fiksirati religiozne osjećaje za sebe i pretpostaviti apstraktnu –izoliranu ljudsku individuu. 2. suština se stoga može shvatiti samo kao »rod«, kao unutrašnja, nijema općenitost koja mnoge individue prirodno povezuje.“

„Stoga Feuerbach ne vidi da je samo »religiozno osjećanje« društveni proizvod i da apstraktna individua koju on analizira pripada određenom obliku društva.“

Karl Marx. Teze o Feuerbachu napisane 1845. - U: K. Marx i F, Engels. (1989). Rani radovi. Zagreb: Naprijed, str. 90-91.

„Svaka je religija samo fantastičan odraz u ljudskim glavama onih vanjskih sila koje vladaju nad njihovim svakodnevnim životom, odraz u kojem zemaljske sile dobivaju oblik nadzemaljskih sila!“ (Engles, citiranoprema: Fiamengo, 1974, str. 314).

Page 15: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

.• Za razliku od Webera i Durkheima gdje možemo izdvojiti jedno ključno djelo u koje izlažu poglede na religiju, s druge strane Marxova teorija je nesistematična.

• Dok je dok Durkheima religija prepoznata kao kohezivna sila, kod Webera se nagglašava njena uloga društvenim promjenama (s posebnim naglaskom na ulogu u razvoju zapadnog kapitalizma). Međutim, kod Marxa, religija (kao i pravo) spada u društvenu nadogradnju; to su ideologije koje zavise od klasne konstelacije.

• Teorijska osnova marksističkog ateizma je dijalektički i historijski materijalizam koji je nespojiv s religijom kao pogledom na svijet.

• Vidljiv je uticaj Feuerbachovog (1804-1872); Marx prihvata Feuerbachovmaterijalistički koncept i tezu da je u religiji riječ o samootuđenju čovjeka, ali mu zamjera što je religiju sveo (samo) na psihološko-antropološku osnovu. Osnove religiozne i ideološke alijenacije, Marx otkriva u ekonomskom otuđenju.

Više u: Predrag Vranicki. (1983). Dijalektički i historijski materijalizam (i odabrani tekstovi). – Hrestomatija; Ante Fiamengo. (1974). Osnove opće sociologije. Knoblauch (2004), str. 22-39.

• Napomena: Neomarksistički/e autori/ce često kod religije ne naglašavaju samo konzervativnu snagu, već dopuštaju da ona može potaknuti društvene promjene i socijalnu revoluciju.

Dijalektičkim i historijskim materijalizmom već smo se bavili (vidi: Kukić,2004., str. 106-108.

Page 16: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Pitanja za dalju diskusiju (1)

• Kako razlikovati religiju od sistema političkih ili moralnih uvjerenja?

• Da li ženam religija znači nešto drugo nego muškarcima? Kakva je uloga žena u vjerskim organizacijama? Kakva je uloga religije u procesima rodne socijalizacije?

• Šta se dešava s religioznošću u savremenom svijetu? Durkhiem je pretpostavljao da da će uloga religija slabiti te da će integrativnu funkciju postepeno preuzimati druge institucije? (Danas, nešto više od 100 od Durkheimove smrti) da li možemo reći da je ovaj autor dobro pretpostavio?

• Da li se religioznost u savremenom svijetu može okarakterisati i kao “vjerovanje bez pripadanja”*?

*Frazu „vjerovanje bez pripadanja“ popularizilara je britanska sociologinja Grace Davie. Ovom fazom ona opisuje odbacivanje organizirane religije što smatra tipičnim za sekularna društva koja nemaju religiju u svom središtu. Za dalje čitanje

preporučujem: Intervju sa Grave Davie koji je dostupan na: https://www.pewforum.org/2005/12/05/believing-without-belonging-just-how-secular-is-europe/

Page 17: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Sekularizacija• Šta označavamo terminom sekularizacija? Koji su glavni argumenti koji govore u prilog tezi o

sekularizaciji modernih društava? Koji su glavni argumenti antisekularista u sociologiji? Na koji način možemo ove argumente (i koje od njih!) koristiti u analizi bh.društva?

Kukić, S. (2004). Sociologija. Sarajevo: SarajevoPublishing. str. 334-341.

Sekularizacija se uzima kao jedno od najvažnije obilježja društava i glavna karakteristika moderne političke zajednice (države). Već je Max Weber govorio o procesu racionalizacije te je utvrdio da je razdoblje prosvjetiteljstva, svojim napretkom u znanosti i filozofiji, započelo te procese racionalizacije. Ipak, fenomenu sekularizacije u sociologiji se osobita pažnja posvećivala 60ih godina prošlog vijeka, kada se snažno zagovarala teza da je su savremena društva sekularna te se insistiralo na tezi o slabljenju uticaja religije (što se često pokušavalo empirijski dokazati). Brian Wilson (1966) opisao je sekularizaciju kao "proces kojim religijsko razmišljanje, prakse i institucije gube svoj društveni značaj."

U kontekstu prava, proces sekularizacije vezuje se odvajanje crkve od države i vezuje se za oduzimanje/ukidanje crkvenih posjeda (najprije u Francuskoj i Njemačkoj). Ipak, za razliku od pravnika/ca sociolozi/ginje su prvenstveno okrenuti ka posmatranju „unutrašnjih“ procesa sekularizacije kroz koje slabi uticaj religije u društvu. Čak i nekada najznačajniji teoretičari/ke sekularizacije, u savremenom periodu sve više sumnjaju da je savremeno društvo sekularno te često i koriguju s vremenom svoje teze. Tako Peter Berger u jednom intervju iz 1997. godine kaže: „Mislim da je pogrešno ono što sam s većinom sociologa/inja pisao o sekularizaciji tokom 60-tih. Naš osnovni argument bio je da sekularizacija i modernitet idu ruku pod ruku. Sa više modernizacije dolazi više sekularizacije. To nije bila besmislena teorija. Postoje neki dokazi za takvu tvrdnju. Ali mislim da je navedeno u osnovi pogrešno. Veći dio svijeta danas dakako nije sekularan, već je religijski“. (cijeli intervju je dostupan na https://www.religion-online.org/article/epistemological-modesty-an-interview-with-peter-berger/).

Page 18: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Sekularizacija ili desekularizacija savremenog svijeta?• Koji su indikatori sekularizacije?

• Autori/ce (kao na pr. Gidens) navode neke od njih: broj vjerskih organizacija; broj članova vjerskih organizacija; društveni uticaj, bogatsvo i prestiž ovih organizacija; dimenzija religioznosti.

• Ako uzmemo u obzir ove indikatore (a listu svakako možemo i proširivati, ili ih zamijeniti nekim drugim), kako ćemo i s kojim argumentima onda odgovoriti na pitanje da li je bh. društvo sekularno?

U potrazi za odgovorom na ovo pitanje, u obzir je potrebno uzeti i podatke posljednjeg Popisa stanovništa u BiH (iz 2013). Rad akademika prof. Dr Ivana Cvitkovića - koji je sigurno jedan od najznačajnijih sociologa religije na našim prostorima – pod naslovom Nacionalna i konfesionalna slika BiH svakako sa interpretacijom podataka iz Popisa stanovništva, svakako može predstavljati vrijedan doprinos daljoj raspravi. Naime, podaci ukazuju na izrazitu podudarnost nacionalnog i konfesionalnog identiteta stanovništva BiH; pri tome: 96 % stanovnika se religijski samoidentificira; samo 1.09% stanovništva su se izjasnili kao ateisti i agnostici.

U spomenutom radu, akademik Cvitković, konstatira: „Mada je upitno je li se desio „povratak religiji“ (čemu su skloni pojedini autori), ili „povratak potisnutog“ (G. Vattimo)“.

Page 19: Sociologija i pravo - PFSA€¦ · i s time povezane grupe i organizacije. Pošto pojam religije nosi pečat latinsko-zapadnoeuropske tradicije, prije svega kršćanstva, može se

Preporuka za dalje čitanje

• Cvitković, Ivan. (2012). Sociologija religije i izazovi globalizacije. U Sociološki diskursi, br. 3. (časopis je dostupan na: https://www.sociologicaldiscourse.com/br-3).

• Habermas, Jürgen. (2008). Dijalektika sekularizacije. (Prevod teksta je dostupan na: https://pescanik.net/dijalektika-sekularizacije/).