Solovjev i Strossmayer o Sjedinjenju Crkava

8/13/2019 Solovjev i Strossmayer o Sjedinjenju Crkava

1/12

/Kv

crkva u svijetu

EKUMENIZAM

SOLOVJEV I STROSSMAYER O SJEDINJENJU CRKAVAPrilog u povodu stogodinjice boravka Vladimira Solovjeva u akovu

S l a v k o P l a t z

U drugoj polovidi 19. stoljea mali grad akovo bio je sjedite poznatogbiskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815 1905). li je kom pedeset i petgodina njegova biskupovanja (1850 1905) kroz akovo je prolo mnogouglemlih gostiju: crkvenih dostojanstvenika, ljudi iz politikog ii gra-anskog ivota, poklonika znanosti i umjetnosti, predstavnika drugihvjeroispovijesti. Ljudi koji su imali nove ideje, kao i on, traili su odnjega podrku. Meu njiima je bio i poznati ruski filozof Vladimir S.Solovjev (1853 1900). Ove godine se upravo navrava sto godina odboravka ovog znameinjitog Rusa u akovu kod Strossmayera. Boravio

je u akovu oko dva mjeseca, u ljeto sve do jeseni, do srednine rujna

1886. Ono to ih je povezivalo bilo je pitanje i problem crkvenog jedin-stva izmeu Istone i Zapadn crkve, izmeu pravoslavnih i katolika.Kroza sve vrijeme boravka u akovu Solovjev i Strossmayer bili sustalno zaokupljeni bolnom ranom crkvene razjedinjenosti kranskogsvijeta a to je nadahnjivalo njiihove razgovore i planove.

Ovim lankom elimo spomenuti ovu stogodinjicu radi vanostii i su-vremenosti probllema koji je u sri crkvene nauke kroz ovih sto godina,samo ga u novije vrijeme pod utjecajem kondilskih gibanja promatra-

mo pod ekumenskim vidikom. Ova dvojica velikana vidovito su ga iproroanski poticala i unaprijedila. Zatim objavljujemo ovdje dva pis-ma, jedno to ga je Solovjev uputio Strossmayeru iz Zagreba neposred-no nakon odlaska iz akova, a drugo, zapravo dio pisma, koje jeStrossmayer uputio papinskom nunciju u Be nakon odlaska Solovjevakojim je popratio njegov boravak u akovu. No prava vrijednost ovihpisama je u tome to sada, koliko je nama poznato, prvi put izlaze nahrvatskom jeziku (u mom prijevodu), jer je Solovjev pisao Stross

316


2/12

mayeru ma francuskom, a Strossmayer nunciju na latiinskom jeziku.A unutranja vrijednost ovog priloga jest u tome da upoznamo nekeoriginalne misfli ov:ih velikih ljudi izravno 'iz dokumenata i tako ihuiniimo dostupnima iroj javnosti.1

Do poznanstva Solovjeva sa Strossmayerom dolo je ovako: Strossmayrov prijatelj ii predsjednik Jugoslavenske akademije u ZagrebuFranjo Raki boravio je .na studijskom putovanju po Rusiji 1884. godi-ne. Za vrijeme tog boravka divio se kulturnom, umjetnikom i religioz-nom bogatstvu Rusije, kako je sam po povratku pnipovijdao. Susreo jetakoer i mnoge intelektualce, meu kojima i Vladimira Solovjeva, ta-da ve mladog univerzitetskog profesora kojii je osobito doao na glas1881. u povodu smrti glasovitog knjievnika Fjodora Dostojevskog. Tomprigodom Solovjev je odrao tri vana govora koji su imali velik odjek

meu intelektualcima. Raki je Solovjevu priao ii o Strossmayeru injegovim nastojanjima oko sjedinjenja Crkava. Poslije, 1885. godinesam je Strossmayer pozvao Solovjeva da doe k injem u u pohode tose ii ostvarilo u ljeto 1886. godine.IiI. Tko jc Vladimir Solovjev?

Predstavimo najprije Vladimira Solovjeva, jer mladoj generaciji nijetako poznat. Roen je u Moskvi 1833. u obitelji intelektualaca. Otac muje bio poznati povjesniar, a majka Polyksena Vladimirovna potjecala je

iz ukrajinske obitelji i bila je u srodstvu s filozofom G. Skovorod. Djeds oeve strane bio je sveenik. Prerano, dozreo mladi brzo se uspeo nasveuilinu katedru, ve 1875. postie katedru filozofije.


3/12

kramskoljuskog procesa. Na njoj zacrtava plan kranske politike izastupa univerzalno kranstvo, ekumenizam li socijalno poslanje Crkve.

ivot, filozofija i iitava mu djelatnost ine jednu nerazdvojnu cjelinu.Aktivnost vie nego misticizam obvezuje povjesniara Solovjevove mi-

sli da se zaustavi na njegovu ivotu. Naime, ivot Vladimira Solovjevai njegovo mesijansko djelo ine jednu nerazdvojnu cjelinu. Upravo ivotSolovjeva doputa nam shvatiti nutarnji ritam koji slijedi njegova mi-sao.4 Prema tom ivotnom ritmu moemo podijeliti ivot Solovjeva utri perioda, prema nainu kako je zamiljao svoje djelo. U sreditu i-tave djelatnosti jest intuicija neke vie stvarnosti udesne ljepote kojasvojim utjelovljenjem u svijet mora preoblikovati svijet. Tu stvarnoston naziva SofijaPremudrost Boja koju je tri puta u mistikim vizi-

jama gledao.

Prvi period njegova ivota jest teozofski (1853 1881). U to vrijeme po-kuava izgraditi sintezu kranske filozofije sa znanou i suvremenomfilozofijom i tako utjeloviti Sofiju u svijet. Drugi period je teokratski(1881 1890). Tada svoju djelatnost posveuje sjedinjenju Crkava sma-trajui da e uspostavom toga jedinstva uslijediti opi savez Crkve s ai~vilnom vlau teokracija. Trei period je teurgiki (18901900). Ra-zoaravi se nad loim ostvarenjem teokracije posveuje se estetskojdjelatnosti oekujui preobrazbu svijeta posredstvom umjetnosti, kojoj,prema njemu, pripada mistiki karakter. Stoga se naziva teurgia.

Planovi i djelatnost Solovjeva, koje u ovom lanku spomiiinjemo, odnosese na drugi period njegova ivota kada se mnogo bavio pitanjima sje-dinjenja Crkava i zbog toga pr ije sto godina boravio u akovu kodStrossmayera.

II. Pismo Vladimira Solovjeva Strossmayeru 1886.

Ovo pismo uputio je Solovjev Strossmayeru iz Zagreba neposredno na-kon odlaska iz akova i to 29. rujna 1886. Originalni tekst je na fran-cuskom jeziku, ovdje ga donosimo u svom priijevodu s potrebnimbiljekama:

Nekoliko razmatranja o sjedinjenju crkava

Pismo njegovoj PreuzvienostiMsgru J. J. STROSSMAYERUbiskupu bosanskom i srijemskom,apostolskom administratora Srbije,dravnom tajnom savjetniku Njegova Velianstva itd. itd.

Monseigneure!

Providnost, volja Vrhovnog Sveenika i vae vlastite zasluge uinile suod vas istinskog Posrednika izmeu Svete stolice koja po boanskompravu posjeduje kljueve buduih opredjeljenja svijeta i slavenske rasekoja je po svoj vjerojatnosti pozvana ostvariti ta opredjeljenja. Ne za-dovoljavajui se s tim to ste snano doprinijeli udesnom uskrsnuu4 Usp. D. ST RE M OO UK HO FF , V l a d i m i r S o l o v i e v e t s on o e u v r e m e ss i a n i q u e, Paris, 1935, 8.

318


4/12

vaeg slavnog hrvatskog naroda, ne zadovoljavajui se to ste za nj os-tali ivo okrilje njegove nezavisnosti, vi ste uzeli k srcu i vie interesedrugih slavenskih naroda, od kojih se veina, na elu s Rusijom, drina aljenja vrijednoj udaljenosti od velikog katolikog jedinstva. Vaeplemenito srce otvorilo se tome Istoku uvijek znamenitom zbog budu-nosti, a va bistri um uvidio je da se glavna zapreka ispunjenju te bu-dunosti sastoji u tisuljetnom nesporazumu koji nastavlja izolirati iliavati meusobne potpore dvije velike polovice kranskog svijeta. Otada, oslonjeni ina nepokolebljivu STIJENU Crkve, podrani i ohrabrenidobrohotnom mudrou ovoga velikog rimskog Sveenika kojega je jed-no staro proroanstvo oznailo u nizu Papa mistinim nadimkom: Lumen in Coelo vi ste upotrebljavali va genij i vau zadivljujuu rje-itost da sluite stvari ponovnog sjedinjenja Crkava.

Zahvaljujui Bogu to nam je u takvoj stvari darovao takva branitelja,doputam si, Monseigneure, da Vam uputim nekoliko zapaanja koja seodnose na povoljne okolnosti eljenog rjeenja velikog problema kojivas zaokuplja, molei vas da s ovom Spomenicom postupite onako kakose vama bude inilo najprikladnijim.5

Istona Crkva nije nikada odredila ni predloila na vjerovanje svojimvjernicima kao obaveznu dogmu nauku protivu katolikoj istini. Dog-matske odluke sedam prvih ekumenskih koncila tvore itav zbroj doktrinarniih istina, apsolutno nesumnjivih i nepromjenljivih, koje je IstonaCrkva u svojoj cjelini stalno i openito priznavala. Sve ono to je izvan

toga predmet je raspravljanja i moe se smatrati samo kao posebnanauka ove ili one teoloke kole, jednog ili drugog pojedinog teologakoji je manje ili vie cijenjen, ali nikad nije imalo auktoiritet nepogre-ivog uiteljstva.

Akte nekih partikuliranih koncila (nakon odvajanja Crkava) i neke Ka-tekizme (kao onaj Petra Mogile iz Kijeva, ili onaj Filaretov iz Moskve),unato svoj cijeni koju su uivali, Istona Crkva nije nikada odobrilavrhovnom i konanom odlukom, jer ona ne moe njihovu nauku pre-oblikovati u dogme vjere bez nepogreivog organa ekumenskog Kon-

cila, a ovaj je u svojoj suvremenoj izolaciji nemogu. Tako, u toj situ-aciji naa Crkva nema neku simboliku knjigu u smislu koji toj riijeidaju katolici, ili pae i protestanti. Pri je etrdeset godina objavio je

jedan njemaki protestant knjigu pod naslovom L ib ri symbolici Ecclesiae Orientalis (poslije je promijenio u drugi naslov: Monumenta fideiE. O.). To je zbirka dokumenata razliitih epoha i vrlo nejednake vri-

jednosti; izmeu ostalog sadri i jedan spis isto heretiki i openitokao takav kod nas priznat: Confession Orientale (Anatolike Homologe-sis) od slavnog kalvinski usmjerenog patrijarha Cirila Loucarisa. Zbirkaod M. Kimmela oito nema nikakav oblik crkvenog auktoriteta i kod5 Spomenica se je trebala tampati u vrlo malom bro ju prim jeraka samo zaui krug. Izdana je s velikom pomnjom i uvezana u bijele korice. Prema biljekama Milka Cepelia koji je bio Strossmayerov tajnik 1886. godine, ta je Solovjevova spomenica izdana samo u 10 primjeraka. Prva su tri poslana: jedan papi Leonu XIII, drugi dravnom tajniku kard. Rampolli, treinunciju Sv. Stolice u Beu msgru Vanutelliju; tri su druga primjerka ostavljena na raspolaganje Strossmayeru, a etiri su posljednja predana Solov-

jevu. Usp . M IC H E L D HER BIG NY , nav. dj., 146.

319


5/12

nas je poznata jedino meu strunjacima. Nekako u (isto vrijemenaa je vlada objavila (na grkom, staroslavenskom i modernom ruskom)pod naslovom Knjiga pravila (Knjiga pravil) Zbornik crkvenih zakonakoji, osim disciplinskih kanona Apostola, Koncila i nekih Otaca ko jetuje opa Crkva, sadri takoer istine pravoslavne vjere, ii to one kojesu bile formulirane u dva simbola: nieejskom i carigradskom i u tridefinicije (horoi) etvrtog, estog i sedmog Koncila. Oito je da ovajslubeni Zbornik nae Crkve ne sadri nikakvu zabludu niti ikakavprotukatoliki elemenat/

Stalna je injenica da miljenja naih istonih teologa, manje ili vieprotivno katolikoj istini, nisu openito oni sami proglasili miti suvjernici primili kao obavezne i nepogreive dogme, i to s istog nas-lova kao odluke ekumenskih konoila. Prema tome posve je oevidno da

je nepravedno uiniti odgovornom Istonu Crkvu kao tijelo za ta protu

katolika nauavanja naih teologa, kojima ona nikad nije dala konanupotvrdu.

Razlika izmeu neke teoloke kole i nauke Crkve kojoj ta kola pri-pada, ta je razlika, u odreenoj mjeri, prisutna i u samom Katoli-cizmu. Spomenimo jedan primjer: u itavom je svijetu poznato da jekroz stoljea itava jedna teoloka kola, ona tomistika, i itav jedanRed dominikanski napadao, ili najmanje nije htio priznati uzvi-enu istinu Bezgrenog Zaea Presvete Djevice , a tvrdio je 4 njezinudio u istonom grijehu. No tko bi se usudio proglasiti odgovornom

itavu katoliku Crkvu zbog te zablude teologa, inae vrlo cijenjenih,ali koja u ovoj toki predstavlja njihovo vlastito miljenje?

Sada je jasno, da je ova nuna razlika izmeu mauke Crkve kao takvei inauke jedne kole ili teologa vrlo korisna za stvar sjedinjenja Crkava.U stvari dogme nae Crkve izraene u odlukama ekumenskih koncila

jesu na isti nain potpuno ortodoksne i katolike, a nauke teologa uprotuslovlju s Katolicizmom nisu dogme vjere odreene od Crkve. Takosmo ujedinjeni s itavim Katolicizmom po onome to mi sami prizna-

jemo kao apsolutnu i nepromjenljivu istinu, dok zablude koje nas od-

vajaju od katolikog jedinstva jesu miljenja koja nemaju nikakav vr-hunski auktoritet, ak niti u oima samih auktora i zaetnika tih mi-ljenja.

to se tie zajednice vjernika Istone Crkve, njih se ne moe optuitini za kakvu odreenu zabludu budui da je njihova vjera ista kao i ka-tolika izuzevi nekih doktrinamih definicija koje su nastale na Zapaduposlije odvajanja, a koje se uglavnom odnose na pravi karakter i svoj-stva vrhovne vlasti u Crkvi. Ovo se neznanje moe tim vie ispriati jerte toke katolike nauke nije ni sama Zapadna Crkva konano ustalila

ni protumaila sve do novijeg doba do posljednjeg VatikanskogKoncila (I.).

Uostalom ne treba zaboraviti a ta je okolnost vrlo vana i vrlo po-voljna za stvar sjedinjenja da u Istonoj Crkvi ne postoji nikakav

01Opaska VI. Solovjeva: U Zbo rniku religioznih zakona ko ji je kod nas biona snazi sve do poetka ovog stoljea (knjiga zvana K o r m a j a k n i g a ili

320


6/12

unutarnji dogovor, nikakvo jedinstvo pogleda u odnosu na katolikuCrkvu. Kako na Istoku nije bilo ekumenskih koncila poslije razdvajanjaCrkava (a prema naim najboljim teolozima nije ih ini moglo biti), situ-acija je takva da problem toga razdvajanja nije jo ni prosudio samnadleni auktoritet kojii bismo mogli priznati u takvoj stvari; tako nasraskol postoji za nas same jedino de facto, ali nikako de jure. Adhucsub judice lis est.7

Pri takvom stanju pitanja nema mjesta uenju zbog vrlo velike razno-likosti razliitih i protuslovnih miljenja iznesenih od ruskih i grkihteologa s obzirom na Katolicizam. Dok neki pisci (na sreu malobrojni)idu dotle da tvrde kako je Katolicizam ne samo izvan prave Crkve, inegotakoer uope izvan kranstva, dotle drugi mjerodavniji i ugledniji (kaonpr. sadanji metropolit Kijeva preosv. Msgr. Platon) izjavljuju da suIstona i Zapadna Crkva dvije sestre blizanke razdvojene samo zbognesporazuma.8

Izmeu ove dvije krajnosti nalaze se sve mogue nijanse stanovita ipogleda, negativnih i pozitivnih, antipatija i simpatija u odnosu premaZapadnoj Crkvi, a izraene su u naoj teolokoj literaturi.9

Osim razliitih miljenja kod pojedinih teologa, imamo jo i velikuoprenost izmeu ruske i grke Crkve, zapravo u njihovu nainu pri-kazivanja katolianstva. Dok Grci, iji su vlastiti pokuaji jedinstvazanemarivi, ostaju pri besmislenom i svetogrdnom obiaju da ponovno

krste zapadne krane koji hoe stupiti u njihovu zajednicu (ne praveiniikakve razlike izmeu katolika i protestanata) dotle u Rusiji na-protiv priznaju kao valjano ne samo krtenje zapadnih krana, nego

jo vie to se tie katolike Crkve priznaje se i valjanost ostalih sakra-menata koje ona podjeljuje, osobito sakramenta Reda: uslijed toga su

K n j i g a u p r a v l ja n j a ) nalazile su se neke besmislene prie nadahnute bizantskom mrnjom na katolicizam. Ali upravo zbog tih pria naa je vlada smatrala prikladnim dokinuti crkvenu upotrebu stare knjige K o r m a j a i zami

jeniti je novom K n j i g o m p r a v i l a .

7 Opaska VI. Solovjeva: Kao to je poznato, metropolita itave Rusije Izidorprimio je na koncilu u Firenzi jedinstvo s Rimom, Vrativi se u Moskvu (gdje se ve tada nalazio stvarni centar drave i ruske Crkve) proglasio jein sjedinjenja u katedrali Uznesenja Presv. Bogorodice. Boljari i narod,pria jedan kroniar, sluali su u utnji. Jedino je ustao veliki vojvoda Va- silije izjavljujui da on to jedinstvo nikad nee prihvatiti, zaprijetio je metropoliti svrgnuem i zatvorom. Izidor se iselio u Italiju gdje je umro kao kardinal rimske Crkve. Poslije nekoliko godina ustadoe neaci velikog vojvode protiv njega, zarobie ga i oslijepie. Vraen na prijestolje od naroda nazvan je T a m n i m i to mu je ime ostalo u naoj povi jesti (Vas ilij T jemnyj).8 Opaska VI. So lovjeva : M sgr Platon je odrao jedan govor 1884. godine u

jednoj k a t o l i k o j crkvi koja se nalazila na granici njegove eparhije. Mnotvo

vjernika obiju vjeroispovijesti primilo je sa ivom radou rijei mira i ljubavi koje je pravi kranski osjeaj stavio u usta ovog episkopa koji je imaovie od osamdeset godina. No protukranski elementi u Rusiji i Poljskojpobunili su se i potrudili svim sredstvima da ponite dobre uinke ovog dogaaja.9 Opaska VI. So lovjeva : Ono to, moebiti, jo vie istie neodluan poloaj nae Crkve u odnosu na Katolicizam jest injenica da su neki pojedinci javno priznavali kako vje ru ju da su nove katolike dogme samo zakonitirazvoj pravoslavne nauke stoga mogu ostati u savrenom zajednitvu sIstonom Crkvom. Ja bih mogao to potvrditi svojim vlastitim iskustvom.

321


7/12

katoliki biskupi i sveenici kod nas primljeni na istom stupnju kao inai. I to je jo znaajnije godine 1839. kad su sjedinjeni Ruteniu Rusiji bili prisiljeni vratiti se u zajednicu vlaajue Crkve, nije za-htijevano od tog naroda nikakvo oreknue od njihova katolikog vje-rovanja. Sve nas to s pravom navodi na zakljuak da je ruska Crkvapriznavala ne samo djelotvornost milosti u Zapadnoj Crkvi, nego tako-er i odsutnost svake dogmatske zablude ili bilo koje hereze u katoli-kom nauavanju. Pa ako se je u isto vri jem e nalo u Rusiji pisaca koji su sebe nazivali pravoslavnima a koje je podravala izvjesna grupaklera koji su ponovili stare heretike uvrede izjavama kako je Kato-licizam samo Antikristijanizam itd. to je tada bilo samo jedno odonih mnogobrojnih protuslovlja koja,, ukratko, predstavljaju veliku

,prednostza~stvar jedinstva.(U stvari, kad priznamo sva ov' protulovI lja, ona e nunepostati nutarnji poticaj koji nas mora natjerati da po

/ stavimo pitanje onog velikog dama i uznastojimo to pitanje rijeiti. Jed1 nom kad ozbiljno svrnemo panju javnosti na nenormalno stanje naihvjerskih i crkvenih odnosa, morat emo neto uiniti da iz tog stanjaiziemo. I, kako je sigurno da kod nas u tom pogledu ima vie nezna-nja negoli zle volje, bit e dostatno obrazloiti problem u istom svjetluistine i znanostli, da bi on u principu bio rijeen. ____

to se tie praktinog rjeenja, treba uzeti u obzir kao vrlo povoljnuokolnost injenicu da Istona Crkva, a posebno ruska Crkva, nije nikadasainjavala dio zapadnog Patrijarhata, tako da nam jednoliki centrali-

zam crkvene vflasti, koji se razvio u granicama latinske Crkve, ne bi mo-gao biti nametnut u svoj svojoj jaini. Suvremeno ustrojstvo katolikeCrkve odreeno je, do neke mjere, i alosnom injenicom istonog ras-kola koji je kroz stoljea ograniio katoliko djelovanje samo na latinskipatrijarhat, a tu je opa Crkva morala po jedinstvu dobiti ono to jeizgubila po opsegu. No, pereunte causa tollitur effectus (kad je pre stao uzrok nestalo je i uinka). Kad se staro jedinstvo jednom uspostavi,katolika e Crkva i dalje ostati rimska zbog sredita svoga jedinstva,ali nee vie biti u svojoj cjelini latinska i zapadna, kakva je sadazbog jednolikosti svoga ustrojstva i svoje uprave, bez obzira to dopu-

ta razliite obrede koji zauzimaju ne ba beznaajno mjesto. Rimska ta rije pokazuje srediste koje postoji nepromijenjeno i jednako zaitav krug; latinska, to oznaava samo polovicu, veliki isjeak krugakoji ne smije nikada konano biti zauzet. Rimska Crkva, a ne latiilskaCrkva, jest mater et magistra omnium ecclesiarum; rimski biskup, ane patrijarha Zapada, jest onaj koji govori nepogreivo ex cathedra;

ne treba zaboraviti da je bilo vremena kad su rimski biskupi tako-er bili Grci.

Ima u nas mnotvo ljudi koji bi htje li jedinstvo, ali se boje da budulatinizirani. Treba ih uvjeriti, da e Istona Crkva, ako se vrati u kato-liko jedinstvo, ako prizna da je na Gospodin sv. Stolid htio dati vlasti ustanovu u osobi sv. Petra da bi sauvao jedinstvo, solidarnost a snjom i opravdani napredak itavog kranstva, sauvati ne .samo obred(to ide bez daljnjega), nego takoer i potpunu samostalnost organiza-

cije i uprave koju je imala prije odvajanja Crkava. Da dotaknem samojednu posebnu toku: vrhovni poloaj koji je uvijek u Istonoj Crkvi

322


8/12

pripadao, i sada pripada u Rusiji, Vlasti pravoslavnog Cara taj biostao netaknut.

rzevi u obzir to je do sada reeno, bitna osnova sjedinjenja Crkavadreena je ovim dvjema postavkama:

1) Razlika izmeu posebnih miljenja naih teologa koja mogu bitikr iva i protukatolika i vje re Istone Crkve u svojoj cjelini kojaostaje pravoslavna i katolika.

2) Razlika izmeu auktoriteta Pape kao nasljednika sv. Petra pastoret magister infallibilis Ecclesiae universalis i njegove upravne vla-sti kao Patrijarhe Zapada, razlika koja garantira samostalnost IstoneCrkve, bez ega je jedinstvo ljudski reeno nemogue.

Ja ne bih isticao ovu posljednju toku. Posve se pouzdajem u tradicio-nalnu i boanski potpomognutu razboritost Rimske Crkve te u vrhunskuotroumnost i posebne vrline sadanjeg velikog Sveenika. Prema nama,

s ne radi se ovdje o pravima koja treba braniti, nego o oinskoj ljubavi\koju treba prihvatiti. .

Uostalom, jedinstvo Crkava jednako e koristiti objema stranama. Rime dobiti jedan poboni narod kojii je zanesen religijom, a u isto jevrijeme moni i vjerni branitelj te religije. Rusija, koja po volji Bojojdri u svojim rukama sudbinu Istoka, ne samo da e se osloboditi nesvojevoljnog grijeha raskola, nego e jo eo ipso biti slobodna prihva-tit i svoj velik i opi poziv, da ujedini oko sebe sve slavenske narode iutemelji novu civilizaciju stvarno kransku, a to znai da opet ujedini

jednu istinu i mnogovrsnu slobodu u vrhovnom naelu ljubavi, obuhva-ajui sve u jedinstvu i dijelei svima puninu jedinoga dobra.

Podastirui Vaoj Preuzvienosti ovih nekoliko misli o predmetu kojiVam toliko lei na srcu, ja Vas molim da primite iskrene izraze poto-vanja i dubokog divljenja s kojima ostajem uvijek

Proitavi ovo pismo sada, nakon sto godina, primjeujemo jasno o ko-jim su temama raspravljali Solovjev i Strossmayer u dugim razgovo-rima i kakvu je mesijansku ulogu Solovjev namijenio svom ruskom na-rodu li Crkvi. No to se od toga ostvarilo? Nita! Ipak je Solovjev isprav-no uviao da je prvenstveno vano traiti ono to spaja, to nam je vezajedniko u vjeri i sakramentima. Taj princip je bio valjan i doao je

u potpunosti do izraaja tek s Papom Ivanom XXIII. i II. vatikanskimsaborom. To je ekumenska ideja. U tome su on i Strossmayer anticipi-rali vrijem e za gotovo stotinu godina. A li takoer, taj dobronamjernizanesenjak Solovjev nije uviao dovoljno kakav teret socijalne zaostalosti lei na obinom narodu njegove Rusije nakon tek nedavno doki-nutog kmetstva (1861). A pravoslavni Car, kojemu je on namijenio vo-deu ulogu u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi ve i zbog tradicionalne pro-losti, nije imao sluha za ona socijalna kretanja i vrenja zapretana u du-

Zagreb, 29. rujna 1886.Va sin i vrlo odani sluga

Dr Vladimir Solovjev

323


9/12

gogodinjem trpljenju naroda, koja su nekako koncem stoljea u vri jem esmrti Solovjeva na svjetsku pozornicu dovela Lenjina. Kasniji dogaajipotisnuli su Rusku Pravoslavnu Crkvu u pozadinu a vizije Solovjeva o

jedinstvu odgodili u historijska nedogled.

III. JOSIP JURAJ STROSSMAYER

akovaki biskup Strossmayer postao je poznat u_japOjCrkvi_pso.b_itou vrijeme I. vatikanskog sabora ,186971. p mnogim svojim.idejamakoijiimaje pretekao ' itavo stoljee, je r su neke od tih ideja ostvareneteknedavno (npr. internacionalizacija rimske kurije, ouvanje staroslaveiiskog jezika .u liturgiji, crkveno, jfidinsfasa. pravo mjesto Slavena uGrkvt)r domovini je poznaT kao osniva sveuilita "u Zagrebu, zatim

~~Jugosfa venske akademije znanosti i umjetnostli, galer ije slika, uope kaomecena mnogih umjetnika i ljudi iz kulture. iroke naobrazbe i kulture,panslavist, pionir oivljavanja kulta sv. irila i Metoda, osobito nakonenciklike Grande munus 1881. godine pape Leona XIII. koju je on za-pravo dobrim dijelom kod pape i isposlovao. Pobornik crkvenog jedin-stva s pravoslavnim crkvama kod Slavena, godinama je bio administra-tor katolike Crkve u Srbiji. Na, diplomatskom podruju., jaao je veze

pravoslavlja sa sv. Stoliffiin_(k^kordat rne Gore sa sv. Stolicpm,. radoko konkordata sa Srbijom i R u s i j o m G r a d i t e l j ' je preli jepe katedraleu akovu kojoj je 1882. kao posvetni natpis stavio rijei koje izra-

avaju sr njegove due: Slavi Bojoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavinaroda svoga.... Otvorena rana crkvena razjedinjenost bila mu je po-ticaj da je esto svojim vjernicima o tome govorio: . . . onda je griehpred Bogom a sramota pred narodom o jedinstvu muati, lili za njegane ha jati.10 Upravo na toj oznaci njegova ivota i djelovanja ovd je e-mo se zaustaviti, i to u vezi s boravkom Vladimira Solovjeva kod njegau akovu 1886. godine.

Sto je poglavito utjecalo na oblikovanje Strossmayerove ekumenske mi-sli i na rad oko jedinstva posebno pravoslavnih Slavena? To je uglav-

nom teoloka izobrazba koja pod utjecajem J. A. Mhlera poprima eku-mensko obiljeje i usmjerenje; zatim ideja sveslavenske uzajamnostikoju on usko vee s idejom sjedinjenja Crkava; poznanstvo i razmjenamisli s Vladimirom Solovjevim; injenica da je na biskupskoj stolici na-slijedio apostola Slavena svetog Metoda; naglaena dijaspora u bisku-piji i, konano, sluba apostolskog vikara za Srbiju koju obnaa duginiz godina (18511897). .

Na emu_se temelji, prema Strossmayeru, jedinstva.. Crkava?jSTa rtaLL.kriu Kristovu! No ujmo to on sam kae: Kako mi poleg svetog zva-nja moga najvie na dui lei udes, sloboda i srea naroda moga, takosam prole godine na dan svetih naih apotola Cirila i Metoda rie predpravoviernim pukom o tom poveo: koja je razlika izmeu dvie stareposestrime, to jest zapadne i iztone crkve; koje aliboe od viekova iViekova razdvojene ivu, doim bi staro jedinstvo, stara meusobna lju

sbav i sloga od neizmjernih upravo posljedica za jednu i za drugu i na10 Usp. K o r i z m en a Ok r u n i ca , u G l a sn i k u B i s k u p i j e B osa n s k e i S r i j em s k e ,4 (1886), 33.

324


10/12

zapadu i na iztoku bila. Ovo se dato i cieloga zapada i iztoka tie, oso -bito pak nas Slavena, koji ve od viekova u crkvenom obziru razdvo-jeni ivimo, doim bi upravo sveta crkva vjeitim izvorom i zalogommeu nami biti imala onoga jedinstva, koje je Isus Krist, Bog na ispas dua, na drvetu kria osnovao i svetom krvju i smru svojom po-svetio, ter vjeitoj svojoj zarunici, crkvi kano najsvetiju batinu izru- i o . . . Jedni smo, hvala Bogu, vjerom , koja nas sa Bogom naim i saneumrlou naom spaj a. . . Svetu batinu istina bojih u svoj svo joj

J prvobitnoj istoi i cjelovitosti uvamo i branimo prstom pokazati/ moemo iztonu crkvu, koja istu batinu u krilu svom nosi i uva.11

Ono to osobito uvruje jedinstvo .j^t....syetartsa..Lsvete taine ^ jsarte ^ iS flr r k o jr ^ ir iw rl S ff; "Jedni smo pravim istinitim sveenitvom ionom tri put svetom rtvom, kojom smo na drvetu kria odkupljeni, ikoja se i u jednoj i u drugoj crkvi na oltariih naih pravim, ivim i is-tinitim nainom za to ponavlja, da cdelomu svietu i svakom drutvubude vjeiti izvor svake istine i pravde... nama pako Slavenom polegsvega toga jo i vjeita opomena i zalog vjeiti onoga jedinstva, na kojesmo svi oevidno Isusom Kristom i njegovim svetim otajstvom po-zvani . . . Jedni smo i po onih posveenih otajstvih, koja iz svete rtveoltarske kano iz vjeitoga i nepresahnjivoga vrela sedam iivih vodaproizviru i po svemu se irokom svietu razlievaju.1

U tom stavu Strossmayer je tako vrst i doivotno opredijeljen da iznjega i proizlaze konkretne akcije u vezi s jedinstvom Crkava. Rusija i

Solovjev su mu posebno na srcu: Ovo je moj nauk i pravac, koji uja uvijek do smrti svoje slijediti, a drago mi je neizmjerno i Bogu zahva-ljujem, da se je naao mu uen i slavan s pravoslavne strane, uiteljna najdinijem sveuilitu slavjainskom, koji je istim pravcem poao,koji' je ak i obirno djelo, koje se sada tampa, o crkvenom jedinstvunapisao, i koji u divnom upravo listu na mene izme ostalih i to veli:od togo soedinenia zavis it sudba Rossij, Slavjanstva i vsego m ira .1:5

IV. PISMO J. J. STROSSMAYERA NUNCIJU U BEC

Nakon odlaska Vladimira Solovjeva iz akova, potaknut razgovorima snjim, Strossmayer je papinskom nunciju Serafinu Vainutelliju u Be upu-tio pismo o problemu crkvenog jedinstva molei ga da se i on za to za-uzme kod pape Leona X III.14 Strossmayer pie:

Druga stvar koju imam saopiti Vaoj Preuzvienosti jest vrlo zna-ajno i ujedno najboanskije pitanje sjedinjenja crkava: pravoslavne irimoktolike. Moda je ve poznato Vaoj Preuzvienosti da je gos-podin Solowieff nedavno boravio u Zagrebu gdje e biti tampano nje-

govo opirno djelo u tri sveska o jedinstvu crkava.15 Gospodin Solowiefflj Usp. nav. mjesto, 29.12 Usp. nav. mjesto, 30.13 Usp. nav. mjesto, 33.u Ovdje objavljujemo samo drugi dio pisma jer taj radi o crkvenom jedinstvu. Original je na latinskom (A r h i v B i sk . O r d . a k o vo , br. 1137/1886. od12. listopada).15 Rad i se o djelu P o v i j e s t i b u d u n o st t eo k r a c i j e koje je dotampano usv ibn ju 1887. u Zagrebu u Dionikoj tiskari, na ruskom jeziku. U njem je bilo

325


11/12

me je posjetio u Rogakoj i ovdje u akovu. Predmet naih razgovorabio je dakako uvijek i uvijek: jedinstvo crkava. Nedavno mi je poslaopismo za koje sam se pobrinuo da se odtampa u deset primjeraka. Triprimjerka aljem Vaoj Preuzvienosti; dva e moda biti poslana u

Rim. Solowieff je ista, pobona i doista sveta dua. Njegovo je mi-ljenje, a li mnogih kod nas kojima se i ja sam prik lanjam: za promi-canje jedinstva bit e promiljeno i milosno, ako se Njegova Svetost,prigodom svoga slavnog Jubileja o ovom jedinstvu progovoriti udostoji,poglavito radi toga, da isprazni strah pravoslavnih ukloni, da bi svetim

jedinstvom njihova vlastita samostalnost, ili bilo koja druga prava i po-vlastice stoljetnom upotrebom posveene, bilo na koji nain u po-gibao dole; no posve je istinito i nesumnjivo, da po svetom jedinstvuova samostalnost, ova prava i povlastice moraju biti boanski zapeaenei prvotnoj svojoj plodnosti vraene. Ja u sam moda j o utoku _ove

godine, ako mi preostale . .ivotne sile dopuste, neto uinlitd, da. bislavenski narodni narataj koji se nalazi izvan krila s'Vete'inajke Crkveta^dar.oiata. p svome jorpvidnosnom predodredanju. u .Evropi i A zij i sigu-ran i..bez straha mogao biti;, da bi se kao odsjeena grana matinomstablu, ili odlutala zraka svome suncu ili potok gotovo, presuio, svomeizvoru to prije vratio, dodavi ono,to,se prethodno u,tu svrhu kao nekiuvod dogoditi i pripraviti mora. U ovim stranim nevoljama koje gotovosvakodnevno trpimo ili koje jo tee i zlokobnije prijete gotovo itavomsvijetu, nesumnjivo je da ima istih i doista pobonih dua koje po ne-kom boanskom poticaju k jedinstvu tee kao jedinom lijeku tolikih zala.

Ovoj stvari kao ivi dokaz prilaem ulomak pisma kneginje Volkonsky,16iz kojeg je oito, da se i u samoj slavenskoj pravoslavnoj crkvi za pro-micanje jedinstva i boanska rtva kao vjeni zalog i cijena svake ljubavi, sloge i jedinstva svakodnevno prinosi i neprekidne se molitve u tusvrhu pred svemogueg Boga izlijevaju. Ove e molbe i elje tolikih po-bonih i svetih dua sigurno u svoje vrjem e Bog usliati. Ja sm kaogrenik jedva zasluujem, da barem zoru ovoga presretnog dana ugle-dam; ali Solowieff i kneginja Wolkonsky itd., due pobone i svete, si-gurno e zasluiti da vide, ako ne potpuno svjetlo a ono barem zvijezdu

jutarnju ovoga presretnog svjetla koju nebeski otac za utjehu njihovuu svojoj vlasti dri zato to u najgorim okolnostima nisu oajavali, negosu svoje sile za promicanje jedinstva troili. Solowieff i ja smo se dogo-vorili da se u Rimu za vrijeme sveenikog jubileja vrhovnog i slav-nog Pape naeg sastanemo, eda bismo za odluke i nakane nae svjetloi blagoslov papinski izm olili.. . .

J. J. STROSSMAYER

Tim rijeima upuenim nunciju u Be popratio je Strossmayer boravakSolovjeva kod sebe u akovu li njegova nastojanja oko kranskog

jedinstva. Jojednom j e Solovjev bio u akovu i to krajem 1888. godinekada je i bozicevao ondie. IpalT~morm ~re^ da ie Strommmaverova r ' ' --------------

mnogo pogreaka jer korektori nisu znali ruski. Usp. M IC H E L D H ER BIG NY ,nav. djelo, 152.16 Knegin ja Jelisaveta Volkonsky roena je 1838. u plemenitoj pravoslavno jporodici. Djetinjstvo i mladost provela je u Rimu. Udala se za kneza Mihajla Volkonsky. Studijem povijesti i crkvenih otaca, te ivotom izbliza, uvjerila se u valjanost jedne ope Crkve. Njezino prijateljstvo sa Solovjevom datira od 1880. Razumjela ga je i podupirala. Kasnije je ivjela u Beu i pisala

326


12/12

..misao .bila usmjerena na .opu slavensku uzajamnost i jedinstvo, ali nepod vodstvom Ruske..Pravoslavne Crkve, jer je zazirao od ruskog impe-rijalizma, nego na tem eljuirilometodske .batine. Kasniji .tpk dogaajato je 'J " potvrdio. Strossmayer..je .proslavio 1000. obljetnicu Metodove

smrti 1885. godine ii bio je pbnovitelj i zanosni iritejlj .toga kulta. svo-jo j "novoj katedrali postavio je pokrajnji oltar u ast svetih' slavenskihapostola irila i Metoda. Tako je njegova katedrala s tim unutarnjimbogatstvom ostala ivi svjedok njegovih nastojanja kroz ovih sto godina,sve do proslave 1100. obljetnice Metodove smrti koju smo sveano pro-slavili prole godine (1985) bezbroj puta spomenuvi Strossmayera icrkveno jedinstvo. ' Neki su ,mu zbog tih, ideja, i . prigovarali. . A on imodgovara: ... Ako bi moebit tkogod rekao: ti si, ovjee, odve ide-alan, to je san iz koga nigda ne bude nita; na to ja odgovaram: osvje-doenje za osvjedoenje. Ja sam uvjeren, da e to, to se sada snom

i matom oznauje, do polovice ili najdulje do konca budueg stoljeablagoslovljena ii spasonosna istina postati.17

Tokovi povijesti ipak se tako lako ne mogu predvidjeti! )

SOLOVJEV UND STROSSMAYER BER DIE KIRCHENEINHEIT

Z u s a m m e n f a s s u n g

Der Artikel hat einen Gelegenheits und Dokumentatiocnscharakter. Hier

geht es um die Begegnung zvischen dem russischen Philosophen Vladi-mir Solovjev und dem bekanntem Bischof von akovo Josip Juraj Stros-smayer. Diese Begegnung ereignete sich gerade vor 100 Jahren im

Jahr 1886. Das Gesprchsthema, das beide tief verbunden hatte, war dieFrage der Kircheneinhedt, heute auch kmenismus genannt. BischofStrossmayer machte von sich die Rede am I. Vatikanischen Konzil,besonders dadurch, dass er eingetreten ist fr die Kircheneinheit zwi-schen den orthodoxen Slawen.

ber dieses Thema sprachen Vladimir Solovjev und der Bischof Stros-

smayer miteinander. Nachdem Solovjev abgereist war, schrieb er einenlangen Brief an den Bischof Strossmayer, wo er die gemeinsamen Ele-mente zwischen russischorthodoxen und katholischen Kirche hervor-hob. Mgliche Unterschiede meinte er stammten von Theologenoder verschiedenen theologischen Schulen, haben aber keine Besttigungder Universalkirche.

Strossmayer seinerseits schrieb einen Brief an den ppstlichen Nuntiusin Wien und berichtete ihn ber Ideen und Gedanken von VladimirSolovjev. Er Bezedchnete ihn als eine reine, heilige und fromme Seele.

Strossmayer bat den Nuntius, er mge bei dem Papst Leo XIII. in derSache vermitteln. Diese beiden Briefe sind hier zum ersten Mal aufkroatisch verffentlicht worden.

knjige i lanke o crkvenom jedinstvu te organizirala molitve u tu svrhu.Prije nego se sastao sa Strossmayerom, Solovjev je svratio 29. lipnja 1886.u Be da je posjeti. Ona je 1887. pristupila u Katoliku Crkvu, to je Solovjeva u prvi mah jako uzrujalo, ali je potivao njezinu savjest. Usp. MICHELD H ER B IG NY, nav. djelo, 157 159.17 CE PE LIC P A VIC , J o s i p J u r a j S t r o ss m a y e r , Zagreb, 1900 1904, str. 809.

327

Documents

Solovjev i Strossmayer o Sjedinjenju Crkava