Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

  • View
    219

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

  • 8/13/2019 Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

    1/26

    439

    HR ISSN 03523101 UDK 2228

    EPHEMERIDES THEOLOGICAE

    ZAGRABIENSES Bogoslovska

    SMOTRAGodina LXXVBr. 2, str. 439645Zagreb, 2005.~lanci articuli

    UDK 101SOLOVJEVIzvorni znanstveni rad

    Primljeno 7/05

    SOLOVJEVA RAZMATRANJA O TEORIJSKOJ FILOZOFIJI

    Josip OSLI, Zagreb

    Saetak

    Prevladavajui empirizam i skepticizam (J. Locke, D. Hume) i nadovezujui se na Au-gustina i Descartesa, Solovjev nastoji pokazati nunost teorijske filozofije koja poiva na pot-puno sigurnoj spoznaji, tj. spoznaji koja ne poiva na apodiktikoj izvjesnosti zornih danosti,veprije svega na istom miljenju i logici znaenja koja izvire iz njega. Premda, antropolokigledano, razvija teoriju psihikoga subjekta i njegovih stanja, Solovjev odluno odbacuje svaki

    psihologizam, budui dafi

    lozofija nije nikakva injenina znanost, nego podlijee zakonimaistoga miljenja i iz njega izvedenih formi koje odreuju njegov odnos prema miljenom i s

    druge strane samoj spoznaji daju intersubjektivno (ekumensko) vaenje. Stoga se teorijskafilozofija moe uvjetno razumjeti i kao logika znaenja, tj. kao logika ovjekova smisaonogodnosa prema svijetu, iz kojega izrasta i odnos prema vlastitoj egzistenciji. Etika kao higije-na duhovnoga ivota nije dakle iznad logike i ontologije, nego samo pomae duhu da u svomivotno-svjetovnom traganju za istinom ne zapadne u kunju zla, nego da uvijek bude spremanbezuvjetno se rtvovati za Drugoga.

    Kljune rijei:bezuvjetna principijelnost, teorijska filozofija, sigurno znanje, svijest, mi-ljenje, pamenje, rije, simbol, nakana, spoznavajui subjekt, duhovno spoznavanje.

    0. Uvod

    U ovom istraivanju, nau pozornost nastojimo prije svega usmjeriti na Solo-vjevu teorijsku filozofiju koja je zbog njegove prerane smrti ostala nedovrena.Kao to je poznato, od jednog velikog nacrta teorijske filozofije, ostala su namzapravo dostupna samo tri poglavlja koja su objavljena u sklopu njegovih sabranihdjela. Nakon to je dovrio svoje glavno djelo Opravdanje dobra(1894.-1896.),1

    1 Premda se Solovjev sa svoja tri poglavlja okuao i u teorijskoj filozofiji, ipak je praktinafilozofija ostala njegova glavna preokupacija. U tom smislu, on slijedi i druge znaajne ruske

  • 8/13/2019 Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

    2/26

    440

    J. Osli, Solovjeva razmatranja o teorijskojfilozofiji

    Solovjev je svoj filozofski interes usmjerio prema teorijskoj filozofiji koju je za-

    poeo pisati (1897.-1899.) neposredno prije svoje smrti. Meutim, i ova tri pogla-vlja njegove teorijske filozofije svjedoe o velikom ruskom filozofskom geni-ju. Njegova originalnost, prodornost misli i poniranje u najtea filozofska pitanjauinila su ga poznatim ne samo u Rusiji, nego i izvan ruskih granica. S obziromna vrijednost i domete njegove teorijske filozofije u Pogovoru prevoditeljaW. Szylkarskog doslovce stoji: Tri poglavlja Teorijskefilozofijepripadaju meunajznaajnije doprinose Solovjeva genija.2Njegova tri poglavlja teorijske filo-zofije na osobit nain karakterizira jedna dijalektika snaga, odnosno jednosveprisutno naelo dijalektike koje Solovjev preuzima od Platona i njemakogidealizma. Moe se kazati da upravo ta dijalektika snaga, tj. naelo dijalektike

    kod Solovjeva slavi svoje najvie trijumfe.3

    Sve ovo govori u prilog tome da seSolovjeva moe svrstati meu one rijetke filozofske genije koji su na temelju svo-jih spekulativnih postignua i na temelju umijea rijei bili u stanju osvjetljavati iprodubljivati upravo ona najtea filozofska pitanja.

    filozofe koji su takoer u svojim filozofskim spisima pokuavali premostiti put od onog teorij-skog do onog praktinog, oblikujui pritom i jedan specifini nazor na svijet koji je u Rusijistvaran kako na podruju knjievnosti, tako i na podruju filozofije. Ukratko, ruski nazor nasvijet je u svom izrazu praktian, tei da svijet uini sretnijim i boljim, ne da ga iscrpno shvati,tei jednostavno k realizmu a protivi se bilo kojoj formi idealizma, subjektivizma ili individua-lizma elei sve svesti u duhovnu sintezu. Racionalizam mu je stran, izbjegava isto intelektu-alnu i teoretsku spekulaciju kao suhu i hladnu, stranu drami stvarnog ivota. Za ovakav nazorna ivot stvarnost je dinamina iako puna antinomija u rasponu od gotovo ekstremnog pantei-stikog monizma sve do manihejskog dualizma. Ovakve ekstreme ova ruska filozofija nastojipomiriti. Pri tome zabacuje analogiju bitka kao posredniki put. Slavko PLATZ, Nikolaj O.Losskij i intuitivna spoznaja egzistencije Boje. Prilog istraivanju gnoseologije u ruskoj religi-oznojfilozofiji, Osijek, 1994., str. 8. Vrijeme u kojem je Solovjev pisao svoju etiku, povjesniariuobiajeno nazivaju teurgijskim. Budui da se razoarao s obzirom na loe ostvarenje teo-kracije, posveuje se estetskoj djelatnosti iekujui preobraaj svijeta po umjetnosti, kojoj ponjemu pripada mistini karakter i stoga se naziva teurgija djelo Boje. U tom periodu izradio jei svoje najvee djelo Opravdanje dobra, etiku filozofiju. Slavko PLATZ, Empirijski temelji

    moralnosti u subjektivnoj etici Vladimira Solovjeva, u:Bogoslovska smotra, 66 (4/1996.), str.615. O sustavnom prikazu Solovjeve etike usp. Josip OSLI, Utemeljenje etike kod VladimiraSolovjeva, Zagreb 1994. (ubudue se navodi kao UE).

    2 Wladimir SZYLKARSKI, Nachwort des bersetzers, u:Deutsche Gesamtausgabe der Werkevon Wladimir Solowjew, hrsg. von Wladimir Szylkarski, Freiburg im Breisgau 1953., Bd. VII.,str. 106. (ubudue se navodi kao NU). Opirnije o Solovjevu ivotu, djelovanju i miljenju usp.Ludolf MLLER, Solowjews Leben und Denken, u: Wladimir Solowjew, bermensch undAntichrist. ber das Ende der Weltgeschichte, Freiburg im Breisgau, 1958., str. 9-25.

    3 Wladimir SOLOWJEW, Theoretische Philosophie, u: Deutsche Gesamtausgabe der Werkevon Wladimir Solowjew, hrsg. von Wladimir Szylkarski, Freiburg im Breisgau, 1953., sv. VII.,str. 107. (ubudue se navodi kao TP).

  • 8/13/2019 Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

    3/26

    441

    BS 75 (2005.), br. 2, str. 439464

    Ako je Solovjev u ekumenskom smislu zastupao ideju sveopeg-jedinstva,4

    tj. ideju ponovnog sjedinjenja Istone i Zapadne Crkve, onda se moe kazati da seon u spoznajno-teorijskom smislu pribliio dijalektikoj i panteistikoj postavcinjemakog idealizma. Upravo na opasnosti njegovog pribliavanja k panteizmui k spiritualizmu na osobit nain je upozorio Leo Lopatin,5njegov dugogodinji

    prijatelj od djetinjstva.Kako bi mogli osvijetliti Solovjeva postignua na razini teorijske filozofije,

    potrebno je prije svega ukazati na neke osnovne epistemoloke postavke u koji-ma se zrcali povijesna i aktualna spoznajno-teorijska problematika. U raspravi sAugustinom, empirizmom i racionalizmom, Solovjev nastoji stvoriti vlastiti filo-zofski okvir u kojem bezuvjetna principijelnost i svjesnost postaju temeljne

    niti vodilje za jedno mogue pisanje teorijske filozofije. Nakon postavljanja togfilozofskog okvira, u drugom koraku se nastoji ukazati na ulogu uma u postizanjusigurnog znanja koje treba postati krajnji cilj svakog filozofskog nastojanja. Utom kontekstu, Solovjev svoju pozornost usmjeruje prema pitanjima koja kritiki

    propituju uvjete miljenja koji kod Solovjeva svoju konkretnu formu dobivajuu pamenju, u rijei i nakani. I naposljetku u treem koraku, mogu se jasnoisitati i tzv. antropoloke implikacije koje ine sastavni dio Solovjeve spoznajneteorije, odnosno njegove teorijske filozofije.

    1. Temeljne postavke teorijske filozofije

    U prvom poglavlju teorijske filozofije, Solovjev nas stavlja pred velikuzagonetku nae svijesti u kojoj se s jedne strane zrcali sigurnost znanja, i s dru-ge strane jedan privid koji nas stalno dri u egzistencijalnoj dvojbi. U vremenu,kada je Solovjev poeo izgraivati svoj teorijski sustav sigurnog znanja, u en-gleskom je empirizmu poeo jaati relativizam i skepticizam koji postavljaju u

    pitanje svaku sigurnost ovjekova znanja i spoznavanja. Time je nedvojbeno uokvirima engleskog empirizma uinjen jedan radikalni pomak od tzv. sigurnogznanja prema skepsi koja e u svakom sluaju obiljeiti i povijest suvremenefilozofije. Osobito u svojim ranim radovima, Solovjev je nastojao prevladati sta-novite engleskog empirizma o relativnosti ovjekova znanja i to s pozicija tzv.

    spiritualizma. Naime, engleski su empiristi, poput J. Lockea, D. Humea, nauava-li da su samo oni sadraji nae svijesti zbiljski, odnosno istiniti koje zamjeujemonaim osjetilima. Dakle, istiniti su samo oni sadraji koji polaze od iskustva i koji

    4 U svojem zakljunom spoznajno-teorijskom utemeljenju filozofije sveopeg-jedinstva, Solo-vjev naputa klasini put filozofije djelatnoga duha i utire putove koji ga dovode u doticaj saengleskom skeptinom filozofijom iskustva (NU, str. 108).

    5 NU, str. 112.

  • 8/13/2019 Solovjeva Razmatranja o Teorijskoj Filozofiji

    4/26

    442

    J. Osli, Solovjeva razmatranja o teorijskojfilozofiji

    se vraaju na iskustvo.6Sve ono to nadilazi nau osjetilnu zamjedbu, primjerice

    razliiti metafiziki uvidi ne mogu prema njihovu shvaanju imati nikakav znan-stveni karakter, odnosno nikakvu znanstvenu relevantnost. Tako nas primjericeempirizam vodi prema senzualizmu koji za konstitutivni element spoznaje pro-glaava iskustvo vanjskih osjetila, koja ujedno ostaju i kriterij sigurnosti svakogspoznajnog procesa.

    Polazei od filozofskih uvida sv. Augustina i Descartesa, Solovjev nastojisvoja spoznajno-teorijska pitanja usmjeriti na subjekt kao jedinog nositelja spo-znajnog procesa u kojem se trai sigurnost znanja i sigurnost spoznavanja. Ilidrugaije reeno: bez jednog realnog nositelja spoznajnog procesa ne moe se

    zamisliti nikakav sadraj svijesti. Solovjev nastoji pokazati da je subjekt onaj koji

    misli, hoe i osjea zapravo sveprisutan u naim aktima i da se on kao nositelj sve-kolikog djelo