49
SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA 1. DIO Carstvo : Protozoa Razdjel : Myxomycota – gljive sluznjače Podrazdjel : Myxomycotina Razred : Acrasiomycetes Razred : Myxomycetes Razred : Plasmodiophoromycetes 1 Rod : Plasmodiophora Vrsta : Plasmodiophora brassicae – Kupusna kila 2 Rod : Spongospora Vrsta : Spongospora subterranea – Prašna kratavost krumpira 3 Rod : Polymyxa Vrsta : Polymyxa betae – Rizomanija repe Razdjel Myxomycota – Gljive sluznjače, sluzaste plijesni U vegetativnom stanju to su gole protoplazmatske tvorevine. Filogenetski su bliže protozoama, amebama i bičašima nego pravim gljivama. Tako umjesto micelija imaju plazmodij. Po građi i svojim karakteristikama dosta se razlikuju od tzv. pravih gljiva ili Eumycota. Zbog toga ih danas mikolozi nazivaju pseudogljivama (pseudofungi), a bolesti koje uzrokuju nazivaju se pseudomikoze. Tako ih američki fitopatolog Agrios u svojoj novoj sistematici svrstava u Protozoe. Plazmodij predstavlja protoplazmatsku masu s mnogo jezgara i velikim postotkom vode, bez poprečnih pregrada. Može narasti i do 30 cm u promjeru. Ameboidno se kreću i pužu prema svijetlu. Plazmodij nastaje udruživanjem više stanica, koje mogu zadržati svoj individualitet, pa se onda radi o tzv. pseudoplazmodiju. Ako stanicu udružene u plazmodij izgube svoj individualitet radi se o pravom ili fuzionom plazmodiju. 1

SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA 1 DIO

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA 1. DIOCarstvo : Protozoa Razdjel : Myxomycota – gljive sluznjače Podrazdjel : Myxomycotina

Razred : Acrasiomycetes Razred : Myxomycetes Razred : Plasmodiophoromycetes

1 Rod : Plasmodiophora Vrsta : Plasmodiophora brassicae – Kupusna kila 2 Rod : Spongospora Vrsta : Spongospora subterranea – Prašna kratavost krumpira 3 Rod : Polymyxa Vrsta : Polymyxa betae – Rizomanija repe

Razdjel Myxomycota – Gljive sluznjače, sluzaste plijesni

U vegetativnom stanju to su gole protoplazmatske tvorevine. Filogenetski su bliže protozoama, amebama i bičašima nego pravim gljivama. Tako umjesto micelija imaju plazmodij. Po građi i svojim karakteristikama dosta se razlikuju od tzv. pravih gljiva ili Eumycota. Zbog toga ih danas mikolozi nazivaju pseudogljivama (pseudofungi), a bolesti koje uzrokuju nazivaju se pseudomikoze. Tako ih američki fitopatolog Agrios u svojoj novoj sistematici svrstava u Protozoe. Plazmodij predstavlja protoplazmatsku masu s mnogo jezgara i velikim postotkom vode, bez poprečnih pregrada. Može narasti i do 30 cm u promjeru. Ameboidno se kreću i pužu prema svijetlu. Plazmodij nastaje udruživanjem više stanica, koje mogu zadržati svoj individualitet, pa se onda radi o tzv. pseudoplazmodiju. Ako stanicu udružene u plazmodij izgube svoj individualitet radi se o pravom ili fuzionom plazmodiju. Znači plazmodij se sastoji samo od protoplasta bez stanične stijenke, a sadrži veliki broj jezgara. Kretanje mu je ameboidalnog karaktera. Pravi plazmodij sadrži obično diploidna jezgra i prethodi mu spolni proces, a pseudoplazmodij sadrži haploidna jezgra Ove gljive hrane se fagotrofno, fagocitozom. Fagocitoza je proces unošenja krupnijih čestica (koje mogu biti djelovi stanice ili cijele stanice kao npr. bakterijska stanica) u veću stanicu. Proces se odvija tako da se stanična membrana "domaćina" uvrne i čestice obavije fagocitoznim mjehurićem. S tim se mjehurićem otapa lizosom čiji enzimi razgrade sadržaj. Na taj se način stvara "probavni mjehurić" u kojem započinje razgradnja složenih molekula. U okolinu mogu lučiti enzime i primati aktivne tvari u obliku otopina.

Razred : Plasmodiophoromycetes

Ovaj razred je vrlo značajan s fitopatološkog stajališta, jer tu spadaju neke fitopatogene vrste. Sve patogene gljive su obligatni paraziti (biotrofni) na višim biljkama, ali i na algama i nekim akvatičnim biljkama pa i gljivama. Vegetativno tijelo je pravi plazmodij, koji je smješten u stanicama biljke domaćina (endogeni) i ne stvara sporangije, već zaražene stanice biljki domaćina služe za stvaranje spora. Kod napadnutih biljaka izazivaju hipertrofiju staničja. Tipični prestavnik je kupusna kila (Plasmodiophora brassicae ), koja na korijenu kupusnjača

1

Page 2: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

(Brassicaceae ili Cruciferae ) izaziva hipertrofije.Ono što je vrlo bitno je da su sve vrste ovih rodova ( Polymyxa, Spongospora i dr.) vektori nekih biljnih virusa ( fungihorija )!

PLASMODIOPHORA BRASSICAE - KUPUSNA KILA

Kod nas je česta bolest u okolici Varaždina, Ogulina. Najviše joj odgovaraju teška, vlažna i kisela tla. Napada 200 vrsta iz porodice kupusnjača i to samo podzemne organe, nadzemne organe jedino napada kod vrste Nasturtium officinale (potočarka) .

Simptomi : Deformacije na korijenu i vratu korijena – izrasline, tumori, kile – hipertofije Uzdužno pucanje kore zaraženog tkiva, ne stvara se sekundarno korijenje. Kod rotkve i podzemne korabe (tvore mesnati korijen) zaraza nastaje na pravom korijenju a hipokotil pokazuje otpornost.

Štete : Deformacije korijena, narušena funkcija korijena, odbacivanje listova. Zaražene biljke rijetko propadaju, često ostaju niže rastom, starije lišće žuti i otpada.na nadzemnom dijelu dolazi do smanjenja lisne površine Ako zaraza nastupi kasnije u vegetaciji simptomi se na nadzemnom dijelu jedva opažaju, urod nije jako umanjen.

Biologija : Prezimljuju trajne spore u tlu u plazmodiju – Meront. Najpogodnije temp za klijanje spora su one između 18-23 0C, tlo mora biti vlažno. U kiselom tlu iscjedak koji lući korijen kupusnjača stimulira klijanje spora. Trajne spore klijaju i nastaju zoospore s jednom jezgrom i 2 biča. Zoospore se u vlažnom tlu kreću do korijenčića, odbacuju bičeve i ulaze do epidermalnih

stanica. Nastaje haploidan plazmodij s više jezgara. Nakon mitotske diobe nastaje zoosporangij s novim zoosporama. Zaražene stanice potiču na diobu okolne stanice – hiperplazija –U stanicama domaćina nastaju trajne spore iz haploidnog plazmodija koji je nastao nakon mejoze diploidnog plazmodija koji je pak nastao iz zigote (izogamija)

Zaštita : U tlima sa pH vrijednošću iznad 7.5 nema zaraze, zato je jedna od mjera suzbijanja kalcifikacija kiselih tala. Plodored = 5-6 godina isključiti kupusnjače iz uzgoja. U plodoredu ne smiju biti bijele žitarice jer se gljiva na njima održava. Najekonomičnija mjera je oplemenjivanje, iako nema otpornih sorti postoji tolerantna sorta kelja pupčara. Zaraza se smanjuje potapanjem presadnica prije sadnje u 0,1 % otopinu karbendazima

SPONGOSPORA SUBTERRANEA - PRAŠNA KRASTAVOST KRUMPIRA

Javlja se u područjima s hladnijom klimom ili u godinama s čestim hladnijim i kišnim razdobljima (12-18OC, 40-90% vlaga, pH 4,7-5,4). U nas se javlja povremeno, može doći i na rajčici. Ova gljiva je vektor virusa žbunavosti „mop-top virus“

2

Page 3: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Simptomi : Simptomi su vidljivi samo na podzemnim organima biljke. Prvi simptomi su bijele bradavice (prištići) na gomolju koji su svijetliji od okolne kore, u unutrašnjosti tih bradavica je crna prašna masa spora, nakupine tih trajnih spora nazivaju se glomerule. Te bradavice mogu još nastati i na korijenu i stolonima. Bradavice pucaju ostavljajući zvjezdast oblik pukotine.

Posljedica : ne ma promjene organoleptičkih svojstava, nije toksično

Zaštita : Plodored 6 god., fungicidi fluazinon, mankozeb. Močenje gomolja u 1% otopini formalina 10-15 min. Tretiranje vrućom vodom 10 min pri 55 0C , 2 mj prije sjetve.

POLYMYXA BETAE - RIZOMANIJA REPE

Ova gljivica je vektor virusa – beet necrotic yellow virus – virus nekrotičnog žutila

Simptomi : Žućenje žila listova praćeno nekrozama, puno sekundarnih korijenčića

Štete : Smanjen urod

Zaštita : Plodored 4 godine, tolerantne sorte repe, nema fungicida

Biologija : Trajna spora održava se u tlu (prezimljuje). Trajna spora producira zoospore koje inficiraju korijenove dlačice, kao posljedica infekcije stvara se plazmodij. U plazmodiju se formiraju trajne spore koje raspadom biljnog tkiva odlaze u tlo – ovo obuhvaća teleomorfni dio života (faza održavanja).

3

Page 4: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Anamorf - nespolni reproduktivni stadij gljive.Teleomorf - spolni reproduktivni stadij gljive.

Iz zoospora u zaraženim stanicama nastaje plazmodij. Unutar plazmodija se razvijaju zoosporangiji iz kojih se oslobađaju zoospore, mogu se osloboditi u susjednim stanicama korijenovih dlačica. Sec. zoospore vrše infekciju → mogu izaći iz stanice i inficirati susjednu biljku (može biti nekoliko ciklusa). Ovo predstavlja teleomorfni dio života gljive (faza umnažanja)

Carstvo : Mycota Razdjel : Eumycota – prave gljive

Podrazdjel : 1. Mastigomycotina 2. Zygomycotina 3. Ascomycotina 4. Basidiomycotina 5. Deuteromycotina

Podrazdjel Mastigomycotina – zoosporne gljive

Glavna karakteristika ove sistematske skupine gljiva je neseptirani micelij (neki rodovi uopće ne stvaraju micelij !), što znači da im se cijelo vegetativno tijelo sastoji od samo jedne jednostanične neseptirane hife, bez obzira na veličinu. Vrste nekih rodova nemaju micelij ili je on jako slabo razvijen. U sistematici ili taksonomiji unutar ovog podrazdjela vlada velika konfuzija !, jer su neke vrste su na prelazu između pravih gljiva i sluzavih. Nespolno se razmnožavaju zoosporama (propagativne nespolne spore sa flagelama), spolno zigotom koja nastaje izogamijom i oosporama koje nastaju anizogamijom (anteridij+oogonij). Prezimi trajni zmski sporangij. Čitava se podjela ovog podrazdjela dalje zasniva na osnovu građe i rasporeda ovih flagela na zoosporama. Tako imamo razrede unutar ovog pododjela :

Razred Chytridiomycetes – zoospore s jednom flagelom na zadnjem dijelu – flagella whiplash tip

Razred Hyphochytridiomycetes – zoospore s jednom flagelom s resicama na prednjem dijelu - Flagella tinsel tip

Razred Oomycetes – zoospore s dvije flagele – na zadnjem kraju flagela s resicama a na prednjem bez resica

Flagella whiplash tip Flagella tinsel tip

4

Page 5: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Razred Chytridiomycetes

Red : Blastocladiales Red : Monoblepharidales Red : Chytridiales

(rodovi se dijele prema izgledu i mjestu nastanka sporangija) Porodica : Physodermataceae Rod : Physoderma Porodica : Olpidiaceae Rod : Olpidium Porodica : Synchitriaceae Rod : Synchitirium

OLPIDIUM BRASSICAE - KUPUSNA PADAVICA

U kombinaciji s ostalim MO tla može u klijalištima izazvati totalno polijeganje. Ova gljiva je vektor TMV i Lettuce big-vein virusa.

Simptomi : nekroze tkiva na prizemnom dijelu u obliku smeđih pjega “crna noga“, bazalni dio omekša, zbog ovog oštećenja dolazi do polijeganja

Životni ciklus : održava se u tlu i u biljnim ostacima u obliku trajnog zimskog sporangija (izbočine tamno smeđe boje). Kad krene vegetacije oslobađaju se zoospore koje doplivaju do biljnog tkiva, odbacuju bič, prijeđu u cistu i izvrše infekciju. U inficiranoj stanici se iz ciste formiraju ljetni sporangiji, iz njih diferencirane zoospore formiraju hife te se mogu osloboditi van te izvršiti infekciju – Ovo je nespolni (anamorfni) dio ciklusa.

Spolni (teleomorfni) dio ciklusa : zoospore mogu kopulirati izogamijom (izogamija-spolni proces u kojem se spajaju morfološki iste ali fiziološki različite gamete, gametangiji,zigofori= nastaje zigota koja je trajna spora i koja dugo zadržava viabilnost), nastaje zigota koja može vršiti infekciju te služi za izgradnju zimskog sporangija.

Suzbijanje : dobra drenaža, kaljenje presadnica – prvo sa optimalnih 18-20 oC Sniziti na 7-8 oC, pa onda opet Povisiti na 15-18 oC Zalijevanje tiramom i kaptanom, 5-10 lit/m2

Sterilizacija tla – dazomet, ili raskuživanje tla 2% otopinom formalina

SYNCHYTRIUM ENDOBIOTICUM - RAK KRUMPIRA

Simptomi : Osim krumpira, S. enobioticum napada i rajčicu te neke korovne vrste iz porodiceSolanaceae (Solanum nigrum, Solanum dulcamara, Hyoscyamus niger). Napada sve dijelove biljke osim pravog korijena, pa zato zaražena biljka dobro raste. Najčešći i najtipičniji simptomi javljaju se na gomolju, na kojem se razvijaju tumoraste ili rakaste tvorevine, naborane hrapave površine različite veličine i oblika, koje izgledom podsjećaju na cvjetaču, bijele su boje, a kodsorata s antocijanom, lagano obojene. Tumorasti izraštaji u početku

su svijetli, a kasnije potamne. Što je zaraza ranije nastupila gomolj je jače zahvaćen rakom i

5

Page 6: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

formira se veći broj tumora. Ukoliko je zaraza nastupila kasno i/ili je slaba tumorasti izraštaji nisu jasno vidljivi. Nanadzemnim dijelovima biljaka javlja se rijetko, aizrasline su, ukoliko je jave, zelenkaste boje.Zaraženi listovi zadebljaju i zakržljaju.

Biologija : S. endobioticum je obligatni intracelularni parazit čije se tijelo razvija unutar stanicebiljke domaćina. Gljiva prezimi u obliku zimskih zoosporangija, odnosno trajnih spora, koje se oslobađaju nakon raspada zaraženih gomolja. U proljeće, ako u tlu ima dovoljno vlage i povoljna je temperatura - ne preko 20ºC, iz zimskog zoosporangija izlaze brojne zoospore (200- 300). One se pomoću biča kreću kroz vodu u tlu do organa biljke domaćina. Ove zoospore vrše primarne zaraze. Kad

Zimski zoosporangiji zoospora dospije do biljke krumpira, priljubi se uz tkivo gomolja, odbaci bič i čitava zoospora se uvlači u mladu stanicu epiderme, okca ili klice. Stanica u kojoj se parazit nalazi hipertrofira (hiper-iznad; trefo - hranim) (znatno poveća svoj volumen), a stanice oko nje reagiraju hiperplazijom (hiper - iznad; plasso - obrazujem, tvorim), odnosno ubrzano se dijele, čime se stvara rozeta oko zaražene stanice i počinje razvoj rakaste tvorevine. Parazit se hrani na račun stanice domaćina i raste. Kad dosegne određenu veličinu, zaodjene se membranom i postaje prosorus. U prosorusu dolazi do nekoliko uzastopnih dioba jezgre, a zatim se i sam prosorus dijeli na 4-9 dijelova. U svakom dijelu prosorusa nastavlja se dioba jezgara, dok ih ne nastane 200-300. Od svake jezgre i citoplazme koja je okružuje formira se po jedna zoospora. Svaki dio podijeljenog prosorusa predstavlja jedan ljetni zoosporangij, a svi ljetnizoosporangiji zajedno čine sorus. Kad su zoospore zrele, zoosporangij bude istisnut iz sorusa na površinu gomolja i iz njega se oslobađaju zoospore. Svaka od ovih zoospora može izazvati novu, sekundarnu infekciju istog ili susjednog gomolja. Čitav ciklus razvoja gljive od zaraze stanice do stvaranja zoospora traje 10-12 dana i u povoljnim uvjetima može se ponoviti nekoliko puta tijekom vegetacije. Svaka daljnja infekcija pojačava diobu stanica i tumorasta izraslina na gomolju postaje sve veća. Kod rane primarne zaraze čitav gomolj bude pretvoren u neupotrebljivu kvrgavu masu. Razmnožavanje pomoću zoospora predstavlja nespolni način razmnožavanja. Spolno razmnožavanje vrši se na taj način što fiziološki različite zoospore, koje potječu iz različitih zoosporangija kopuliraju dajući zigotu. Zigota ima dvije flagele pomoću kojih se kreće kroz vodu u tlu do gomolja krumpira. Kad dođe do okca gomolja zigota seuvlači u stanicu na isti način kao i zoospora. Pod utjecajem parazita zaražena stanica se nekoliko puta podijeli i zigota bude potisnuta dublje u gomolj. Parazit u stanici raste i nakon nekog vremena formira zadebljalu opnu, te nastaje zimski zoosporangij. Zimski zoosporangij je dormantan tijekom zime, a u proljeće se iz njega oslobađaju zoospore koje vrše primarne infekcije. Time je zatvoren ciklus razvoja uzročnika raka krumpira.

Prenošenje : Zaraženom zemljom koja se može prenijeti alatom, obućom, gnojem... Zaštita : kod uvoza krumpira obavezan je certifikat da on potječe iz područja u kojem nemazaraze ovom gljivom. Zaražene pošiljke treba vratiti ili uništiti

6

Page 7: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Razred Omycetes

Red Saproleginales Red Peronosporales - Porodice Pythiaceae, Peronosporaceae i Albuginaceae

Gljive iz ovoga razreda imaju dobro razvijen jednostanični ili neseptirani micelij. U miceliju se nalazi veći broj jezgara koje se mogu razlikovati i morfološki i fiziološki. Imaju diplobiontski ciklus – dakle diploidan micelij (iz njega nastaje haploidni anteridij i haploidni oogonij) i nespolne strukture, do mejoze dolazi prije stvaranja anteridija i oogonija kako bi oni postali haploidni zato što u klijanju oospore nema mejoze jer su hife haploidne. Stanične stijenke kod gljiva iz razreda Oomycetes građene su od celuloze (i glikogena), čime se ove gljive razlikuju od svih ostalih gljiva (kod kojih su stijenke građene od hitina). Prema načinu ishrane među ovim gljivama ima saprofita, fakultativnih i obligatnih parazita. Prema sredini u kojoj žive, ove gljive mogu biti vodene, suhozemne ili prijelazne. Razmnožavanje gljiva iz ovog razreda može biti spolno i nespolno (zoosporama ili konidijama). Nespolno razmnožavanje kod parazita vezanih za vodu vrši se pomoću zoospora s dva biča, najčešće bočno postavljena, koje se razvijaju u zoosporangijima. Kod parazita prilagođenih suhozemnom načinu života, nespolno razmnožavanje vrši se pomoću konidija. Prijelaz između ova dva načina nespolnog razmnožavanja takva je pojava da kod nekih gljiva, ovisno o uvjetima vanjske sredine, zoosporangij može dati zoospore ili može proklijati izravno u micelij, dakle ponašati se kao konidija. Spolno razmnožavanje tipična je heterogamija i ima poseban naziv - oogamija. Spolne stanice su anteridij (u kojima se razvijaju spermatozoidi) i oogonij (u kojem je jajna

stanica), a njihovom kopulacijom nastaje trajna spora – oospora koja je jedina diploidna struktura u životnom ciklusu. Ona ima jako za debljalu opnu i može očuvati vitalnost kroz duže vremensko razdoblje.Kada nastupe povoljni uvijeti oospora klija te se mitotski dijeli i stvara mnoge nove jezgre. Anteridij i oogonij razvijaju se na ograncima hife i odvojeni su septama od ostatka micelija (to su jedine septe kod ovih gljiva). Kod nekih predstavnika ovoga razreda spolne stanice mogu biti pokretne i zovu se planogamete, a takvo razmnožavanje naziva se planogamija.

razredu Oomycetes paraziti kulturnih biljaka javljaju se u dva reda:Red SAPROLEGNIALES - za poljoprivredu je važan rod Aphanomyces;Red PERONOSPORALES - sadrži velik broj vrlo značajnih parazita.

RED PERONOSPORALESRed Peronosporales obuhvaća najznačajnije predstavnike razreda Oomycetes. Micelij ovih gljiva je jednostaničan, jako razgranat, s većim brojem jezgara. Micelij je endofitan i najčešće se razvija intercelularno.Kao i ostale gljive iz pododjela Mastigomycotina, razmnožavaju se zoosporama. Gljiva se hrani crpeći hranjive tvari iz stanice biljke domaćina pomoću haustorija koje mogu biti različitog oblika. Kao i druge gljive iz razreda Oomycetes, predstavnici reda Peronosporales prema sredini u kojoj žive mogu biti vodeni, suhozemni i prijelazni, a prema načinu ishrane saprofiti, fakultativni i obligatni paraziti. Najsavršenije gljive iz ovoga reda visoko su specijalizirani obligatni paraziti.Kod većine ovih gljiva anteridij i oogonij razvijaju se na istoj hifi, ali se mogu nalaziti ina različitim hifama. Takva pojava da jedna jedinka razvija samo anteridije, a druga samo

7

Page 8: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

oogonije, zove se heterotalizam.Red Peronosporales se dijeli u tri porodice na temelju morfoloških karakteristika sporangija i sporangiofora ( Sporangij – je nespolni organ u kojemu endogeno nastaju nespolne spore=sporangiospore, veličina i oblik su karak vrste, ogranak hife koji nosi sporangij zove se sporangiofor. Sporangiospore su nepokretne spore koje služe rasijavanju u prirodi i inficiranju)

Porodica PYTHIACEAEPorodica ALBUGINACEAEPorodica PERONOSPORACEAE

Porodica Pythiaceae :

Uglavnom su fakultativni paraziti (nekrotrofni) ili saprofiti koji žive u tlu. Za fitopatologiju su bitna dva roda Rod Pythium i Rod Phytophtora

Morfološke karakteristike : Sporangij je direktno na somatskim stanicama Sporangiofori neodređenog rasta

Vrste rod Pythium na zoosporangiju stvaraju mjehurastu vrećicu tvz. VEZIKUL, dok vrste roda Phytophtora ne stvaraju tu vezikulu, pa je to osnovna razlika između ova dva roda. Do diferencijacije zoospora kod roda Pythium uvijek dolazi u vezikulu, nakon što se sadržaj zoosporangija prelije u vezikul.

Kod roda Phytophtora zoosporangiji na vrhu obično imaju ispupčenje, bradavicu tvz PAPILU (bitna taksonomska razlika) dok vrste roda Pythium to nemaju.

Zoosporangij kod roda Phytophtora uglavnom otpadaju sa zoosporangiofora, a jedan dio sporangiofora može ostati na sporangiju, pa se taj ostatak zove pedicellus (bitno taksonomski)

Uslijed spolnog razmnožavanja anizogamije (koja se ovdje naziva oogamija a predstavlja spajanje i morfološki i fiziološki različitih gameta (spolni org : anteridij i oogonij) uslijed čega nastaje trajna spora – oospora), anteridij ili muška spolna stanica u odnosu na oogonij ili žensku spolnu stanicu može biti amfigin, paragi ili hipogin ( bitna osobina). Amfigini anteridij obavija oogonij sa svih strana, paragini anteridij samo s jedne strane a hipogini anteridij dolazi kod Pythium sp.Razlike u morfologije između Pythium i Phytophtora sp prikazane su u sljedećoj tablici

8

Page 9: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

OBILJEŽJE PYTHIUM PHYTOPHTORADiferencijacija zoospora U vezikuli U sporangijuOblik sporangija Filamentoza ili sferičan,

izuzetno jajolikOblik limunq, jajolik ili obrnuto kruškolik

Položaj sporangija Na vrhu sporangiofora ili inrekalarno

Uvijek na vrhu sporangiofora

Bradavica na sporangiju Uvijek bez bradavice Bradavice više ili manje izražene

Sporangij otpada sa sporangiofora

nikada Kod speciesa 1,2 i 3 skupine

Hife Nježne,vijugave, tanke do 10 mikrona

Čvrste do 14 mikrona

anteridij Uvijek paragini ili hipogini Amfigin ili paraginhlamidospore odsutne Prisutne kod nekih spoogonij Gladak ili bodljikav, stijenke

bezbojneGladak, kod nekih ornametiran, obojene stijenke

Oospore Kod nekih vrsta ispunjavaju a kod nekih ne ispunjavaju oogonij

Ne ispunjavaju oogonij- aplerotične oospore

Rod Pythium :

Više od 116 vrsta , polifagi. Vrste ovog roda vole hladno i vlažno vrijeme te teška i slabo drenirana tla. Patogenost ovisi o količini vode, temperaturi, svjetlosti, pH, prisutnosti drugih MO i inokulaciji. Urokuju palež i trulež klice, palež tek niknulih biljaka, trulež sa polijeganjem klijanaca i vrlo mladih biljaka. Stvaraju dvije skupine enzima :Celulolitičke – koji razgrađuju središnje lamele embrijaPektinolitičke – koji razgrađuju središnje dijelove stanične stijenke epidemalnih st.Najčešći je simptom propadanje mladih biljaka, suženje pri tlu, vodenast izgled.

Biologija : Pythium stvara nježni neseptirsni micelij koji brzo raste. Na miceliju nastaje proširenje (zoosporangij). Nastaje na vrhu hife ili u sredini (interkalarno). Sporangij klije u cjevčicu i nastaje mjehurić (vezikula) u kojoj se razvijaju zoospore. Broj zoospora je različiti (kod nekih i do 100). Zoospore imaju 2 biča uz pomoć kojih se kreću prema domaćinu. Kada dospiju do domaćina odbacuju bičeve, vežu se za domaćina i kliju.U spolnom stadiju nastaju anteridij i oogonij (na istoj hifi-monoklini a na različitim hifama diklini). Nakon anizogamije (oogamije) nastaje trajna spora- oospora.

Mogu parazitirati na : SJEMENU – ulazi kroz pukotine, pektinolitičkim enzimima razara stanične lamele i dolazi do maceracije tkiva, a celulolitičkim enzimima razgrađuje stanične stijenke epidermalnog tkiva i sjemenke se pretvaraju u crnu masu suberina. INFEKCIJA KORIJENOVOG VRATA – micelij ulazi u epidermalne stanice, dolazi do kolapsa stanice i loma biljke. Kada do infekcije dolazi u kasnijim stadijima razvoja biljke, biljka preživi. No pythium rijetko napada starije biljke – “dječja bolest“ KORIJENJE – napada mlađe korijenje koje pocrni, u starije korijenje ne može ući stoga ulazi u sekundarno korijenje pa izaziva zastoj urastu biljaka jer upravo to sekundarno korijenje upija vodu i mineralne tvari.

9

Page 10: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Suzbijanje : Najvažnija je preventiva (sterilizacija tla, odvodnja, umjereno zalijevanje). Za tretiranje sjemena preporučuju se fungicidi na osnovu Tirama i Kaptana, sistemici ne jer uzrokuju zastoj u razvoju. Kaptan – prije sjetve 0,3% otopina ili nakon sjetve 0,2% otopina uz skupljanje propalih biljak da se smanji inokulum. Nakon 6-8 dana tretiranje se ponavlja zato jer su to fungistatici a ne fungicidi. Poslije toga tretiranje nije potrebno jer porastom biljke postaju otpornije. Sterilizaciju je moguće obavljati vodenom parom ali to je komplicirano i skupo pa se obavlja solarizacija pod folijom ( 50 oC uz ekspoziciju od 1-1,5 mj ). Za sterilizaciju se još koriste i kemijska sredstva na bazi Dazometa (Basamid granulat). Moguće je prirediti tlo i zalijevati fungicidima širokog spektra ili kombinacijom jel obično ima i drugih gljiva.najznačajnije su P. debaryanum, P. irregulare, P. ultimum, P. splendens, P. aphanidermatum i dr.

Rod Phytophtora :

Obligatni paraziti, čine prijelaz prema obligatnim parazitim, žive u tlu i vodi, neke mogu prijeći u saprofitski način života. Postoji oko 67 vrsta. Imaju velike sporangije jajolikog, obrnuto kruškolikog ili limunastog oblika. Nespolno se razmnožava zoosporama koje nastaju u zoosporangiju i hlamidosporama(nespolne spore nastale fragmentacijom hifa) , spolno anizogamijom (oogamijom). Zoosporangiji imaju papilu , ne zna se koja joj je funkcija pa zasada služi samo za raspoznavanje. Oospora koja nastaje je aplerotična – veliki joj je razmak između debele membrane i prave oospore. Zoosporangij kod roda Phytophtora uglavnom otpadaju sa zoosporangiofora, a jedan dio sporangiofora može ostati na sporangiju, pa se taj ostatak zove pedicellus (bitno taksonomski).

Pomočni ljuč za diferencijaciju vrsta i rod Phytophtora:1. sporangij s izraženom papilom

anteridij paragini – P.cactorum anteridij amfigini – P.parasitica=P.nicotinae, P.capsici

2. Sporangij sa manje izraženom papilom Anteridij paragini – P.citricola, P.syringae, P.porri Anteridij amfigini – P.infestans

3. sporangij bez papile anteridij paragini i amfigini – P.fragariae, P.megasperma anteridij amfigini – P.cambivora, P.cryptogea, P.erytroseptica

Životni ciklus Phytophtora- iz micelija stvaraju zoosporangije- mogu stvgarati i oospore ili hlamidispore- zoospore se kreću u vodi do domaćina gdje kliju u kličnu cijev i vrše inf- oospore i hlamidospre kliju u micelij na kojem nastaju zoosporangiji

10

Page 11: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

PHYTOPHTORA INFESTANS - PLAMENJAČA KRUMPIRA

Zaraza se javlja na svim Solonaceama svake godine pa ju ljudi često ne tretiraju. Ponekad se tretira zajedno sa krumpirovom zlaticom ali to nije optimalan rok. Propadanje nasada krumpira dovelo je do gladi u Irskoj (1845.-1848.) koje je za posljedicu imalo masovno iseljavanje u SAD. Danas je krumpirova plijesan raširena u gotovo svim uzgojnim područjima ove kulture, posebice u područjima s vlažnijom i hladnijom klimom. I u krajevima koja ne obiluju kišom i vlagom ova bolest u vlažnijim godinama može dovesti do znatnijeg umanjenja priroda. Općenito se može reći da se u godinama povoljnim za uzgoj krumpira i plamenjača javlja u jačem intenzitetu i obrnuto. Gljiva napada sve dijelove biljke osim pravog korijena. Izvor primarnih zaraza predstavljaju zaraženi gomolji koji su zaostali u tlu. Spolni ciklus je rijedak pa su oospore rijetko izvor primarnih zaraza.

Biologija : zaraženi gomolji su glavni izvor infekcija – dovoljna je jedna zaražena biljka da u ravničarskim krajevima i povoljnim prilikama izazove infekciju na polju veličine 80 ha. Sporangiji ili zoospore koje sa nadzemnih dijelova dospiju u tlo inficiraju gomolje. Zoospore u vodi zahvaljujući bičevima putuju do gomolja te ulaze kroz lenticele, kroz pokožicu uz okca ili ozljede. Nakon infekcije u međustaničnim prostorima se razvija micelij koji može preživjeti i na 0OC a u stanicu ulazi haustorijama.. micelij u stabljici i listovima nakon nekog vremena kroz puči izbija i stvara sporangiofore sa sporangijima, sporangiofori se granaju. Ti sporangiofori sa sporangijima čine prljavo-bijele nakupine koje se vide na naličju zaraženog lista. Do stvaranja sporangija na sporangioforima dolazi kada se temperature kreću između 3-26 OC (optim 18-22

OC), RVZ mora biti iznad 90% (ispod 60% RVZ nema stvaranja sporangija). Nastali sporangiji omogučuju širenje zaraze. Sporangiji kliju unutar kapljice vode dajući najčešće 3-8 zoospora. Zoospore bičevima dospijevaju u blizinu puči na listovima i stabljici, odbacuju bičeve te proklijaju, a klična cijev probija kutikulu ili ulazi kroz puči u međustanične prostore mezofila. Pri višim temp sporangij može sam proklijati u kličnu cijev a da ne dolazi do nastanka zoospora(24-25 OC). Tada ti zoosporangiji klijaju u micelij. Tijekom dana se ne stvaraju sporonosni organi. Novi sporangiofori nastaju sam u svitanje i nekoliko sati nakon toga. Koliko puta če se sporangiofori javiti ovisi o temperaturi, vlazi i osijetljivosti sorte. Kod rajčice je sve isto samo je izvor prim zaraze zaraž. krumpir.

Simptomi : NA LISTU : žućkaste pjege koje kasnije posmeđe i povečavaju se za vlažnog vremena. Na naličju lista je prljavosmeđa prevlaka (sporangiofori sa sporanigijama). Tkivo u pjegi omekša, pocrni, postaje vodenasto a lišće se objesi. Ako je toplo i vlažno zaraženi djelovi trunu i smeđe.NA GOMOLJIMA : je zaražena površina mjestimično udubljena – to se vidi odmah ali najčešće 2-3 tjedna nakon vađenja. Gomolj iznutra ima smeđorđastu boju koja postupno prelazi u zdravi dio. Kad kožica kožica ploda dozori pjege se teže uočavaju. Napadnuti gomolji su plitko u tlu s tankom kožicom

Zaštita : Provoditi agrotehničke i kulturne mjere, dakle redovita obrad, koristiti zdrave gomolje za sadnju, plodored, uništavati biljne ostatke, koristiti otpornije sorte (desiree,igor,jerla). Potrebno je zagrtati krumpir bez jarčića, tako da vode ide među redove a ne u

gomolj. Obavljati desikaciju da spore ne dospiju do gomolja i suzbiti korove da se ne stvara suvišna vlaga. Fungicidi (bez prognoze napada) se koriste oko cvatnje i po potrebi još 2-3 puta. Za zaštitu uz prognozu postoji puno metoda, najčešće se prate temperature, RVZ, oborine i

11

Page 12: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

interakcije ovih čimbenika, uz pretpostavku da postoji izvor zaraze. Možemo se koristiti i uređajima koji hvataju spore (winstelova metoda, kompjutorski sistemi za prognozu)

Winstelova metoda – bazira se na sljed parametrima – min i max temp u meteorološkoj kućici, inf se realiziraju ako barem 10 h vladaju temp iznad 10OC uz RVZ iznad 90%, sljed 2 dana temp moraju biti 23-30 OC. Da bi došlo do epidemije prosječne dnevne temp = 10-23 OC

Kompjuterizirani sitemi za prognozu – Agrometeo, Paar, Metos, Blitecast

PHYTOPHTORA NICOTINAE var. PARASITICA - TRULEŽ DUHANA I RAJČICE

Biologija : Prezimljuje u tlu u obliku hlamidospora (nespolne spore nastale fragmentacijom hifa, imaju debelu membranu), oospora i micelija na zaraženim ostatcima. Brzo se širi nakon obilnih kiša i navodnjavanja.

Kada nastupe povoljni uvijeti hlamidospore klijaju i nastaju hife i sporangiji, za ovu fazu je važno prisutstvo vode, odnosno visoka vlaga u tlu. Sporangij ove vrste je najčešće sferičan, nastaju zasebno ili u malim simpodijima od po 2-4 sporangija. U sporangijima (zoosporangijima) nastaju zoospore koje izlaze i brzo se kreču zahvaljujući flagelama. Nakon toga zoospore se zaokruže i postanu ciste odbacujući svoje flagele. Nakon što se prihvate za korijen proklijaju i izvrše infekciju. Oospore su sferične.

Simptomi : Pri dnu stabljike nastaju pjege različitih oblika i veličine ; prodiru do srži koja se suši i biljka propada.Gljiva se održava u obliku hlamidospora a zoosporama širi zarazu. Kod rajčice dolazi do promjene na biljci – na korijenu nastaje tamnozelena prstenasta nekroza i stabljika se tu suši, a na presjeku je smeđe boje. Mlade biljke venu, starije uginu a u nasadima dolazi do polijeganja. Postrano ili glavno korijenje posmeđi. Na mladim biljkama infekcija se širi od glavnog korijena u vis preko provodnih snopova i srži. Listovi su mlitavo obješeni i bez sjaja jer je prekinut dotok vode. Uslijed oštećanja glavnog korijena stvara se adventivno korijenje a kako mlade biljke nemaju potpuno razvijen ksilem dolazi do sužavanja srži pa dolazi do smežuranja čitavog napadnutog dijela stabljike. Zatim se biljke suše i umiru.Na plodovima se javlja vlažna trulež tj vodenaste sivozelene zone s tamnosmeđi koncentriččnim krugovima ili djlom kruga. Plodovi zadržavaju oblik ali lako otpadaju. Unutar plod sok je sluzav i tamnosmeđ. Simptomi na plodovima su obićno pri tlu a iz zaraženih plodova dobiva se zaraženo sjeme.

Zaštita : osnovne su preventivne mjere koje uključuju pridržavanje plodoreda (kupus,kukuruz,pšenica,salata). Izbjegavanje obilnog zalijevanja. Tretiranje (sterilizacija) tla vodenom parom ili dazometom, dezinfekcija klijališta dazometom, formaldehidom, mankozebom. Zaštita nadzemnih dijelova je ista kao i kod P. infestans osim što se mogu još koristiti metalaksil i benalaksil.

12

Page 13: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Hlamidospore koje vrše prim sporangij otpušta zoospore biflagelatne zoospore privuč.Inf. na korijen

Zoospore (ciste) puštaju kličnu patogen se razvija u tkivu korijena i stvara hlamidospore.cijev i vrše inf.

Napadnuti organ Phytophtora infestans P. nicotinae var.parasiticaVegetativni organi Suhi, tvrdi Mekani vodenastiPlodovi Male, smeđe pjege Široki, smeđi conc krugoviEpiderma Brončane boje Zelena, vodenastaUnutrašnjost plodova Smeđi endokarp Endokarp i sjeme izbljedjeliZona oko čaške Rjeđe inficirana Redovito inficiranaSazrijevanje plodova Ubrzano usporenoRazlike u simptomima na rajčici kod napada P.infestans i P.nicotiniana var.parasitica

PHYTOPHTORA CAPSICI - PLAMENJAČA PAPRIKE - gangrena korijenovog vrata paprike

Jedna od najznačajnijih bolesti  paprike ali i paradajza, plavog patlidžana, krastavca, lubenice, dinje, tikvice i drugih biljaka.

Simptomi : Rasad i mlade biljke paprike bivaju zaražene u predjelu korjenovog vrata . Korijen postaje tamno crn, nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež. Napadnute biljke naglo venu i suše se. Štete su najizraženije poslije obilnih navodnjavanja, jer se ova bolest širi kroz tlo, navodnjavanjem. Kad se zaraza pojavi na grančici ili listu, ti dijelovi odumiru i nastaju nekrotične pjege koje za vlažana vremena mogu biti prekrivene bijelim micelijem. Gljiva prezimljuje u zaraženim biljnim ostacima, zahtijeva visoku temperaturu, razmnožava se na temepraturi od 10-35 C. Da bi se izvršila zaraza potrebna je voda.

13

Page 14: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

NA PLODU: Plodovi paprike bivaju zaraženi kroz peteljku, prodiranjem patogena iz zaraženog stabla. U uvjetima povecane vlažnosti zahvaceni delovi ploda dobijaju tamnozelenu boju i omekšavaju, a na njihovoj površini se javlja bjeličasta prevlaka. Ako poslije infekcije nastupi period suhog i toplog vremena plodovi se smežuravaju i suše, a meso ploda se raspada, tako da od ploda ostane samo providna pokožica. Ovako sasušeni plodovi ostaju pričvršćeni na biljci.

Biologija : P. capsici je“ soil born“ gljiva, dakle primarne infekcije odvijaju se na korijenju i prvim listovima koji su nabliži razini tla. Gljiva razvija micelij unutar domaćina i dolazi do stvaranja sporangija koji su najčešće sferičnog oblika, bezbojni te posjeduju papilu. Sporaniofori sa sporangijima izlaze na površinu biljnog tkiva, posebno listova. Sporangiji se šire kapima kiše ili navodnjavanjem. U prisutnosti vlage u sporangiju (zoosporangiju) stvaraju se zoospore. Te zoospore mogu se kretati u vodi nekoliko minuta ili nekoliko sati prije no što postanu ciste, to ovisi o temp vode, pH... nakon što su zoospore došle do biljnog tkiva privučene eksudatima korijena, odbacuju bičeve, postaju ciste, prihvaćaju se na biljno tkivo i razvijaju kličnu cijev. Ta klična cijev najčešće penetrira u tkivo lista kroz prirodne otvore (puči, stome). Također i sporangiji mogu razviti kličnu cijev i osnovati nove kolonije, to se često događa u nedostatku vode bez koje su zoospore slabo pokretne.Produkcija spolnih spora, oospora, je obilna. Oospore su trajne spore (5 god) debele stijenke koje služe održavanju u nepovoljnim uvijetima a nastaju nakon spajanja anteridija i oogonija u procesu zvanom oogamija.Optimalna tem za razvitak patogena je 25-30 oCInfekcijski inokulum (sporangiji) šire se na razne načine poljem, putem strojeva, alata, odječom,obučom...Gljiva se održava ut lu na zaostalom korijenju ili mumificiranim plodovima. Također se može prenositi i sjemenom, “seed borne“

Zaštita : U područjima gdje se patogen nalazi dezinfekcija zemljišta za proizvodnju rasada je obavezna mjera. Izvodi se pregrijanom vodenom parom, fumigantima ili kontaktnim fungicidima. Prije rasađivanja svaku biljku treba zaliti otopinom preparata na bazi propamokarb-hidroklorida ili metalaksila-m. U slučaju da se bolest jače pojavi oboljele biljke treba počupati i spaliti. Pridržavati se plodoreda i koristiti zdravo sjeme.

PHYTOPHTORA CACTORUM - KRUŽNA TRULEŽ KORE JABUKE

Ova gljiva može inficirati preko 200 vrsta iz 160 rodova od kojih su ekonomski najznačajnije jagoda, jabuka i kruška. P.cactorum uzrokuje trulež korijena i korijenovog vrata, isto tako uslijed infekcije nadzemnih organa palež i gnjiljoću listova. Posebno je opasna na površinama na kojima se duže zadržava voda i u kišnim područjima.

Biologija : biologija ovog patogena varira s obzirom na domaćina kojeg napada. Najvažnije propagule ovog patogena su zoospore koje nastaju nespolno u zoosporangiju nakon klijanja oospora koje su prezimile. Infekcija se odvija za toplog vremena i dužeg perioda vlaženja. Tada

se pokretne zoospore oslobađaju iz sporangija (zoosporangija) i inficiraju korijen domaćina najčešće putem rana, dolazi do infekcije te gljiva počinje kolonizirati domaćina. Uslijed jake kiše zoospore ili sporangiji mogu dospjeti i na nadzemne dijelove biljke. Inficirani listovi stvaraju nove sporangije koji otpuštaju zoospore te dolazi do širenja infekcije.

Simptomi : također ovise o domaćinu kojega napada.

14

Page 15: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

NA JABUCI – trulež korjenova vrata na jabuci koja je uzrokovana “soil borne“ gljivom. P.cactorum je kronični problem mnogih voćnjaka. Ova mikoza nije jedanko opasna na svim sortama i podlog ama, posebno su osjetljive voćke uzgojene na MM106 podlozi. Tako da u vlažnim područjima i slabo dreniranim voćnjacima gdje se često zadržava voda, ovu podlogu treba izbjegavati. P.cactorum napada tik ispod površine zemlje. No ako inokulum dospije na nadzemne dijelove doći će do plaži listova i truleži plodova. Jedan od prvih simptoma je slabi razvitak nadzemnog dijela, slab terminalni rast, listovi su sitni i žućkasti, klorotični u proljeće a crvenkasti u ljeto. Ovi simptomi generalno upućuju na neku disfunkciju korijena, no ako skinemo koru sa debla pri dnu, tkivo ispod kore će biti nekrotično, crvenkaste do tamno sive boje što upućuje na trulež. Ovako zaražena stabla ugibaju nakon nekoliko sezona.

NA JAGODAMA : P.cactorum koja uzrokuje trulež korijena jagode također uzrokuje i trulež plodova. Infekcija uzrokuje disfunkciju korijena i vaskularnog sustava. Simptomi se manifestiraju rano u ljeto. Mladi listovi naglo venu a venuće se brzo širi te urokuje smrt cijele biljke.

Zaštita : preventivne i higijenske mjere su jako bitne jer se inokulum često donosi inficiranim

propagativnim materijalom. Također zasnivanje voćnjaka ili jagodnjaka na dobro propusnim tlima ili sa adekvatnom drenažom. Gdje god je moguće koristiti otpornije sorte i kultivare. Kemijska kontrola se vrši Al fosetilom, metalaksilom.

Vrste Organ koji napada

Sporangij Anteridij kompatibilnost

P.catorum Korijen,korijenov vrat, plod

papilaran paragini homotalična

P.fragariae korijen nepapilaran Amfigini ili paragini

homotalična

P.erithroseptica plod papilaran amfigini heterotaličnaP.nicotinae plod papilaran amfigini Homo/heterotaličnaRazlike Phytophtora vrsta na jagodi

Porodica Albuginaceae :

Ova porodica obuhvaća obligatne parazite. Imaju kratke kijačaste “club-shaped“ sporangiofore s okruglastim sporangijima. Sporangiofori su nedeterminiranog rasta. Obićno parazitira na biljkama iz porodice Brassicaceae i to najčešće na samonikloj biljci Capsella bursa pastoris- pastirskoj torbici koja služi kao izvor infektivnog inokuluma (zoospora). Gljiva razvija intercelularni micelij s haustorijama. Kao posljedica napada često dolazi do hiperlplazije staničja biljke domaćina.Porodica ima samo jedan rod – Albugo

15

Page 16: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

ALBUGO CANDIDA - UZROČNIK BIJELE HRĐE

Ova gljiva parazitira samo biljke iz porodice Brassicaceae. Posebno često dolazi narusomači (Capsela bursa-pastoris), hrenu i sjemenskom kupusu.

Simptomi : Na zaraženim biljnim dijelovima uočavaju se slabije ili jače deformacije, te bijelaIspupčenja-pustule. Epiderma koja pokriva ova ispupčenja nakon nekog vremena puca i oslobađa se bijeli prah (inače su sporangiji bezbojni ali kada su u ovako velikoj nakupini onda su bijele boje). Zbog ovih simptoma bolest se naziva bijela hrđa. Ovu hrđu treba razlikovati od ostalih hrđa, s kojima A. candida nema ništa zajedničko, sličnost je samo u simptomima. Najveće štete su u sjemenskoj proizvodnji cvjetače, korabice i rotkvice uslijed sistemične zaraze cvijetne stabljike i cvijeta – do koje dolazi ako gljiva prezimi u obliku micelija u korijenu dvogodišnjih i višegodišnjih biljaka. Stapka se deformira i uvija (hipertrofija). Cvijetovi ostaju sterilni i ako donesu sjeme ono je šturo

Biologija : Gljiva je obligatni intercelularni parazit. Prezimi u stadiju oospore ili kao micelij u tkivu višegodišnjih domaćina. Ako prezimi kao micelij gljiva se aktivira kada se počne razvijati

i domaćin i ostvaruje sistemičnu zarazu. Ako prezimi oospora, u proljeće se iz nje oslobađaju zoospore koje vrše zarazu. U zaraženom biljnom tkivu micelij gljive raste, grana se i nakon nekog vremena stvara kratke jednostavne sporangiofore. Sporangiofori se stvaraju jedan pored drugog formirajući soruse ispod same epiderme domaćina. Na sporangioforima se razvijaju sporangiji limunastog oblika. Ti lanci sporangija pritišću epidermu koja puca. Pucanjem epiderme oslobađa se bijeli prah koji čine sporangiji, ti sporangiji se dalje šire vjetrom. Kada ti sporangiji dospiju na odgovarajućeg domaćina razvijaju se na dva načina. Ako ima dovoljno vode i ako je temp niska postaju zoosporangiji i daju zoospore koje će izvršiti infekciju. U suhim prilikama sporangij djeluje kao konidija i klija stvarajući kličnu cijev . Spolni način

razmnožavanja je oogamija, na kraju sezone stvaraju se anteridiji i oogoniji koji se spajaju nakon čega nastane oospora pomoću koje gljiva prezimi.

Suzbijanje : Organski – Mankozeb, Propineb Sistemici – Metalaksil, Oksidiksil

Porodica Peronosporacae :

To je najrazvijenija porodica u redu Peronosporales. Sve su vrste iz ove porodice obligatni paraziti viših biljaka i uzrokuju bolesti koje se zovu plamenjače ili peronospore. Podjela porodice Peronosporaceae na rodove izvršena je prema:

Izgledu i grananju sporangiofora Broju i izgledu sterigmi Kako se ponaša sporangij (nespolni organ koji stavara zoospore sa 2 flagele), dali se

ponaša kao konidija (nespolna spora) pa u njemu ne nastaju zoospore, već klije direktno u kličnu cijev i vrši infekciju i dalje se iz te cijevi razvijaju hife

Kod ovih gljiva KONIDIJA JE SINONIM ZA SPORANGIJ ! Ako ima puno vode infekcija se odvija zoosporama

16

Page 17: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Porodica obuhvaća sljedeće rodove i njihova obilježja ...

Rod Peronospora Sporangiofori razgranati Dihotomno grananje – 2 vrha (2 sterigme) Sporangij -ne diferencira zoospore, ponaša se kao konidija

Rod Plasmopara Sporangiofori razgranati Trihotomno grananje – 3 sterigme Sporangij – stvara zoospre, zoosporangij

Rod Sclerospora Sporangiofori zadebljali s kraćim ograncima na vrhu Trihotomno grananje Zoosporangij S. graminicola – na žitaricama

Rod Bremia Sporangioori razgranati Vrh proširen u čašku sa sterigmama Sporangiji se mogu ponašati kao konidija ali i stvarati zoospore B.lactucae – plamenjača salate

Rod Basidiophora Sporangiofori nerazgranati Vršno proširenje sa cijevastim sterigmama Zoosporangij s papilom B.entospora

Rod Pseudoperonospora Sporangiofori kao kod Peronospora (razgranati) Dihotomno grananje Zoosporangij P.cubensis, P.humuli

Rod Sclerophthora Nespolni organi kao kod Phytophtora Anteridij i oospore kao Sclerospora S.macrospora – plamenjača kukuruza. Glavna razlika između Roda

Sclerospora i Roda Sclerophthora je formiranje zoosporangija, Scleroptera ih formira na razgranatim konidioforima a sclerophthora direktno na hifama

Rod Peronosclerospora Sporangiofori kao Sclerospora Trihotomno grananje Sporangij kao konidija

17

Page 18: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Rod Plasmopara :

Zoospore nastale iz oospora vrše primarne infekcije, a one iz zoosporangija sekundarne infekcije. Sporangiofori se granaju trihotomno.

PLASMOPARA VITCOLA - PLAMENJAČA VINOVE LOZE

Plamenjača se javlja u svim područjima gdje se vinova loza (Vitis vinifera) uzgaja, posebice gdje za vrijeme vegetacije vinove loze prevladava toplo i vlažno vrijemei svugdje predstavlja najopasniju bolest vinove loze. Ona dolazi i na drugim Vitis vrstama, ali su posljedice značajno manje. Napada sve zelene dijelove : lišće, bobe, rjeđe cvijet, vrlo rijetko mladice i vitice.

Simptomi : NA LISTU : Na mladim listovima se prvi simptomi javljaju prije cvatnje, a prvu zarazu obično nalazimo na prizemnim listovima zato što najčešće prezimljuje oospora u otpalim listovima na tlu. U početku uočavamo žutozelene okruglaste "uljane" pjege, a na naličju lista prevlaku od sporangiofora i sporangija. Kasnije se pjege povećavaju, u sredini postaju smeđe, a okolo imaju žuti prsten. Pjege se šire dok ne zahvate prostor između većih žila, a list postaje crveno-smeđ, suši se i otpada. Stari listovi su otporniji na napad bolesti- na njima vidimo žuta do crvenkasta polja omeđena žilama, na naličju sporulacija, zaraženo tkivo posmeđi, suši se i odumire, sporulacija je samo na rubovima (obligatni parazit).NA CVIJETU: može biti zaražena cvijetna kapica još prije nego što se cvijet otvori, ona posmeđi i osuši se. Zaraza s kapice može prijeći i na cvijet koji tada propada a ako je vlažno stavara se prevlaka.Ako je zaraza jaka bivaju zaražene i mladice i vitice koje su prvo pokrivene prevlakommicelija, a zatim posmeđe i otpadnu.

NA GROZDU : Ako je u cvatnji došlo do zaraze grozdića u cvatu, obično je cijeli cvjetni "grozdić" pokriven bijelom prevlakom. Takvi grozdići brzo posmeđe i otpadnu. Simptomi plamenjače se razlikuju kod sitnih (do 1/3 veličine) i krupnih (1/3 do 2/3 veličine) bobica. Kod sitnih bobica zaraza se vrši preko puči na bobici, na njima se javi bijela prevlaka tj sporangiofori sa sporangijima koji opet izlaze kroz puči van, koja ostaje nekoliko dana, a zatim se izgubi. U međuvremenu bobice potamne i smežuraju. Obično je zaražen veći dio grozda ili čitav grozd. Kod krupnijih bobica zaraza nastaje preko puči peteljkovine. .micelij iz petljkovine ulazi kroz bobu i crpi hranjiva. Meso u bobici postepeno

18

Page 19: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

zasušuje, pa bobice smežuraju, posmeđe (često "poplave") i osuše se. Takove bobice konačno otpadnu, ali se na njima ne javlja nikakva prevlaka. Kako zaraza ide preko peteljkama stradavaju samo one bobice koje sjede na tim peteljkama, ostatak bobica u grozdu ostaje neoštećen. Kasnije kada bobice pređu 2/3 veličine do zaraze više ne može doći.NA MLADICAMA – najosjetljivije su kod dužine od 10-15 cm. Nastaju oskudni sporonosni organi i stvara se bijela prevlaka. Tkivo odumire i posmeđi. Ako je zaraza jaka, mladica se osuši.

Biologija : prezime oospore u zaraženom listu na tlu (mogu podnijeti i do -26OC). Oospore mogu klijati 1,2 ili 3 godine (poslije sušne godine isto možemo očekivati zarazu)

Uvijeti za primarnu infekciju Oospora mora biti klijava Listić površine 2-3 cm Srednja dnevna temp kroz 2-3 dana veća od 11OC, temp tla 8-10 OC Kroz 2-3 dana minimalno 10 mm3 kiše da bi zoospore mogle proklijati

Ako su ostvareni ovi uvjeti, na oosporama nastaje nosać (sporangiofor) koji nosi makrozoosporangij (vezikula) sa 40-60 zoospora koje kako kapljice kiše padaju na zemlju i odbijaju se do najdonjih listova vrše primarnu infekciju kroz puči listova (može i vjetrom). Prije no što izvrše infekciju odbacuju bičeve, obaviju se membranom i prijeđu u stadij ciste. Micelij raste intercelularno. Novi sporangiji nastaju pri relativnoj vlazi zraka 95-100% i pri temp 12-27

OC. Sporangiofori koji nose te sporangije(sa 4-8 oospora) izbijaju kroz puči i to je ta bijela prevlaka na naličju lista. Zoospore koje se razvijaju u tim zoosporangijima vrše sekundarne infekcije, zoospore raznosi vjetar a kroz vegetaciju može biti nekoliko sekundarnih infekcija.

Uvjeti za sekundarnu infefekciju Zeleni djelovi moraju biti vlažni 2-2,5 sata Temperatura veća od 12 OC Sporangiji moraju biti klijavi tj moraju imati zoospore

Krajem ljeta i početkom jeseni formiraju se oospore koje prezime (mogu prezimiti i u pupovima)

Zaštita : osnovne su agrotehničke mjere, nagnuted, južne, osunčane ekspozicije. Propusna tla, pljeveljenje mladica, zalamanje zaperaka i bolja aplikacija fungicida. Sve ove mjere imaju za cilj smanjenj vlage unutar krošnje te sprečavanje zadržavanja vode u tlu, jer osnovni preduvjet infekcija su vlažni uvjeti.Skidanje najjače zaraženih vrškova te optimalna gnijidba pogotovo sa N.Broj prskanja je smanjen na 4-6 puta te je uvedeno nekoliko mogućnosti prognoze.ANTIPERONOSPORNA SLUŽBA – Müllerova krivulja (pouzdana u sjev.Hrvatskoj, ne u južnoj) to je u biti tablica koja pokazuje koliko će trajati inkubacija ako je poznata temperatura ako su ostvareni uvjeti za infekciju. Kako se srednja dnevna temperatura mijenja tako radimo korekcije i pomoću formula izračunavamo koliko je dana preostalo do završetka inkubacije, tj kada treba prskati. Prskanje pred kraj prve inkubacije obićno ne provodimo jer su preve zaraze slabe, osim ako su uvjeti za primarne infekcije prisutni a loza razvijena. Nakon isteka prve inkubacije, počinjemo računati drugu i tada prskamo. Trajanje inkubacije može se približno odrediti i prema datumu npr od 1-11.5. inkubacija traje 12-15 dana što se pročita iz tablice. Prag odluke za prvo prskanje je 1000 uljanih mrlja/ha, a za kurativno 5000 uljanih mrlja/ha. Ako antiperonosporna služba nije prisutna , tada prskamo pred cvatnju, te nakon cvatnje 3-5 puta te još jednom nakon 8-10-14 dana ovisno o oborinama i svojstvima fungicida. Moguće je koristiti

19

Page 20: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

velik broj fungicida iz nekoliko skupina. Sistemici se ne ispiru jer ulaze u list, ostali (kontaktni) se ispiru. Stopirajuće djelovanje ima Dimetomorf i nešto slabije Cimoxanil. Organski fungicidi imaju kratko razdoblje zaštite (8-10 dana), sistemici (12-14 dana). Kod upotrebe Fenilamida moguća je pojava rezistentnosti. Dovoljno je prskati 2 x

Fungicidi na osnovi Cu : 2-3 x u vegetaciji Komb Cu i organski fungicida

CuSO4 x 5H2O - Modra galica CuO - Bakreni oksid Bakreni oksiklorid Cu(OH)2 – CaSO4 komplex - Bordoška juha Cu(OH)2 -- CaCl2 komplex Cu(OH)2 -- CaCl2 + ZnS

Cu + propineb Cu + mankozeb Cu + diklfluanid Cu +cimoksanil Cu + benalaksil Cu + metalaksil Cu + Al-fosetil

Organski fungicidi - nesistemici sistemici

Propineb, mankozeb, metiram, kaptan, folpet, cimoksanil,

Benalaksil, metalaksil

PLASMOPARA HELIANTHI (HALSTEDII) - PLAMENJAČA SUNCOKRETA

Biologija : Prenosi se oosporama na biljnim ostatcima gdje se mogu odžavati i više godina i to je glavni način, ali se može prenositi i putem sjemena tj micelija u parenhimskom sloju sjemenjače, preko korijena, hipokotila, lista, glavice ili samoniklim suncokretom. Dakle prezimljuje oospora u ostatcima, najveći broj oospora nastaje u srži korjenovog vrata, a u prirodnim uvjetima oospore ostaju vijabilne i do 10 godima. U povoljnim uvjetima (12-14 OC) klije u makrozoosporangij sa sporama koje vrše infekciju. Nakon primarne infekcije micelij se proširi u sva tkiva pa dolazi do sistemične zaraze, biljka kržljavo raste. Zoospore iz bijele prevlake vrše sekundarne infekcije.

Simptomi : manifestiraju se u više oblika, a najčešće se navode dva oblika : sistemična i lokalna zaraza.Pri sistemičnoj zarazi biljke dosegnu visinu 40-60 cm, ali se mogu naći i jedinke visine do 15 cm – morfološki i anatomski izmjenjene : internodoji skračeni, stabljika odebljala, javlja se klorotično lišće s bogatom bijelom prevlakom zoosporangija na naličju, bolesne biljke ne formiraju sjeme, a ako se sjeme razvije ono je šturo.Lokalne zaraze prepoznaju se po relativno krupnim klorotičnim pjegama omeđenim žilama i gustoj bijeloj prevlaci na naličju listova. Ovaj oblik zaraze nema veći utjecaj na prirod. Sjeme koje se razvija na zaraženim biljkama i samo može biti inficirano, te služi za prenošenje bolesti u sljedeću godinu ; iz takvog sjemena obićno izrastaju biljke sa skrivenim simptomima bolesti, iznimno sa znacima sistemične zaraze

PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS - PLAMENJAČA NA TIKVENJAČAMA

Najštetnija na krastavcima i dinji.Biologija : U i oko staklenika održava se na biljnim ostatcima kupusnjača i korova. Prezimi oospora koja je izvor primarnih infekcija. Do infekcije dolazi kroz puči lista pri temp 16-22 OC.

20

Page 21: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Inkubacija traje 4-12 dana pri noćnoj temp od 15 OC i dnevnoj iznad 25 OC. Zoospore se prenose vjetrom, a u stakleniku orošavanje ima važnu ulogu u širenju parazita.

Simptomi : Na krastavcima se javljaju najčešće pred formiranje prvih plodova pjege na listu koje su prvo okrugle i zelenkaste (svijetlije), one se šire do žila i tada postaju uglaste i daju mozaičan izgled listu. Pjege su uglate zbog specifičnog rasporeda žila koje ih omeđuju a one su tako ugalto raspoređene. Broj pjega se s vremenom povećava i starije poprimaju žuto-smeđu boju. Zaraženi dio lista se suši i lomi pa su listovi ikidani. Biljka na vrhu vriježe stavara novo lišće koje je također zaraženo. Listovi su uništeni a plodovi manji i deformirani. Bez obzira koja je tikvenača zaražena,

inficirani su samo listovi , ostali organi (korjenje, cvijetovi, plodovi) nisu. Glavne posljedice infekcije listova su smanjeni urod, veći udio deformiranih plodova i palež plodova.Na dinjama su pjege ovalne , a na naličju te svijetlozelene pjege je tamnosivi mašak (dihotomno razgranati sporangiofori sa limunastim sporangijima, zoosporangij ima papillu).

Zaraza je različita ovisno o tipu uzgoja, pa je najmanja pri uzgoju na mreži, zatim na foliji, a najveća je na zemlji. Na mreži je najbolja aplikacija fungicida.

Zaštita : PlodoredFungicidi : Bakar, azoksistrobin, benalaksil+mankozeb, metalaksil+mankozeb, Al-fosetil, propanokarb i dimetomorf

Rod Bremia :

Sporangiofori su razgranati kao čaška cvijeta, a sporangij se ponaša uglavnom kao konidija ali može i stvarati zoospore.

BREMIA LACTUCAE - PLAMENJAČA SALATE, ENDIVIJE, RADIČA

Biologija : oospore koje su prezimile u otpalom lišću na tlu stvaraju zoosporangije za biflagelatnim zoosporama koje dospijevaju na mlade listove, odbacuju bičeve, zaodjenu se

21

Page 22: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

membranom, prelaze ustadij ciste te vrše primarne infekcije. U listu se razvija intercelularni micelij sa haustorijama. Na naličju listova kroz puči izlaze konidiofori sa proširenjem u obliku šake sa 5-6 sterigimi na kojima su konidije. Konidije nastaju noću pri RVZ 80-100% i temp 18-20OC. Konidijama se zaraza širi tokom vegetacije. Konidije kliju u rasponu od 2-28-30OC, opt temp je 10 OC i prisutnost kapi vode. Na listove dospijevaju najčešće vjetrom. Te konidije vrše nove infekcije ulazeći kroz prirodne otvore ili probijajući kutikulu enzimatskim ili mehaničkim putem i ulazi u stanice epiderme. Inkubacija traje 5-14 dana. Te iste konidije (sporangiji) mogu producirati zoospore koje isto mogu odmah širiti infekciju ili kao ciste vršiti infekcije u kasnijim periodima. Gljiva je heterotalična, ali postoje i homotalične jedinke (manji broj). Prijenos sjemenom nije važan jer je sjeme rijetko kada zaraženo i obično tretirano.Micelij u zaostalim listovima pogotovo je izvor zaraze ako se sadi salata za salatom, što je u staklenicima često.

Simptomi : kotiledoni i prvi pravi listovi mogu biti potpuno prekriveni konidioforima sa konidijama, pa tek izniknule biljke ugibaju. Na razvijenim listovima oštečenja su različite veličine, uglata (zbog rasporeda žila), svijetlo zelena do žuta. Na starijim listovima oštečenja postaju klorotična, zatim potamne ili tkivo lista postane tanj, suho i prozirno (za suha vremena).Na listovima imamo nekoliko tipova simptoma :

Tipične lezije sa sporulacijom na naličju Difuzne lezije vidljive s obje strane Široke lezije Male, uglate nekrotske ozljede Ozljede sa sporulacijom na licu i naličju

22

Page 23: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Kod sjemenskih usjeva mogu biti napdnute cvijetna stapka i brakteje što rezultira manjim urodom i manjom kvalitetom sjemena. Postoje i sistemične zaraze – biljke su niže a pred zatvaranje glavice pojavljuju se tamno smeđe pjege u pazušcima listova.

Zaštita : Plodored, sterilizacija tla, uklanjanje biljnih ostataka ( ne smiju se zaorati, nego ukloniti)Fungicidi : Al-fosetil (jedini registrirani) i Cu (daje dobru zaštitu ali djeluje nepovoljno na neke sorte)

Rod Sclerophthora :

Ima brojne kratke sterigme. U zoosporangiju koji izgleda kao i u Phytophtora sp nalaze se zoospore. Glavna razlika između Roda Sclerospora i Roda Sclerophthora je formiranje zoosporangija, Scleroptera ih formira na razgranatim konidioforima a sclerophthora direktno na hifama

SCLEROPHTHORA MACROSPORA - PLAMENJAČA KUKURUZA

Biologija : javlja se u kišnim godinama na slabo dreniranim, teškim tlima ili u tlima gdje su visoke podzemne vode.Može doći i na ječmu i drugim Poaceae sp. Plamenjača rijetko izaziva ozbiljne štete ali treba istaknuti da najveće štete nastaju kod rane zaraze neposredno nakon nicanja kukuruza.. korijen mora biti 24-48 sati pod vodom da bi se aktivirale oospore (65 mikrometara, najveće u porodici) koje su prezimile u tlu na biljnim ostatcima. Zaraza se može prenijeti i zaraženim sjemenom, ali zaražene biljke stvaraju malo sjemena, a i takvo sjeme se ukloni u doradi. Oospore ostaju dugo vijabilne u tlu, do 10 godina, lako se stvaraju.

Prezimjele oospore klijaju i stvaraju sporangije limunastog oblika koje sadže biflagelatne zoospore. Oospore mogu proklijati samo ako su prije toga bile dormatne minimalno 8 tjedana. Zoospore mogu izvršiti infekciju samo ako je korijen bio 24-48 sati pod vodom. Zoospore tada privučene kemotaksijom (kem spojeve luči korijen). Nakon sistemične zaraze sporangiofori izlaze kroz puči te se na njima formiraju limunasti sporangiji koji šire zarazu. Nakon anizogamije (oogamije) nastaje oospora koja će prezimiti. Gljiva prezimljuje na biljnim ostatcima kukuruza ali i u formi latentnog micelija na travama koje rastu u blizini ili čak u zrnu, što je rijetko.

Simptomi : biljke kukuruza su patuljaste, stabljika iznad klipa je deformirana, krivudava, internodiji su cik-cak i ima ih više nego normalno.NA LISTOVIMA – listovi su uski, grube gotovo kožaste površine, široke nervature. Između žila mogu se pojaviti svijetložute pruge ili bradavičaste izrasline.NA STABLJICI – veći broj internodija iznad klipa, rast u cik-cakNA KLIPU – se mogu javiti 2 tipa simptoma : ili se uopće ne stvara cvijet (nema zrna), nego se umjesto zrna stvaraju lisne strukture poput tuljaca unutar kojih je nešto poput klipa. Dakle umjesto klipa nastaje duguljasta tvorevina ili lopta takvih lisnih struktura.Ili klip izgleda kao češer, mali je ili potpuno abortiran (možda pokoje šturo zrno)NA METLICI : Proliferacije, “crazy top“

23

Page 24: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Kod pšenice i ječma biljke jače busaju, lišće je kožasto, ponekad sa bradavicama. Klasovi imaju vrlo malo zrna, stabljika je krivudava i klas je deformiran.

Zaštita : Kukuruz je osjetljiv na napad ove gljivice samo u prvih 3-6 tjedana nakon sjetve, do otprilike 15 cm visine i 4-5 listova, nakon toga je puno tolerantniji na napad a još kasnije je gotovo otporan. Zato je biljci potrebno osigurati brz porast, i to dobrom obradom, drenažom tala na kojima stagnira voda, uravnoteženom gnojidbom, uklanjanjem biljnih ostataka. Prilikom sjetve koristiti zdravo sjeme, ako se sije u riskantnim područjima sjeme tretiramo sa Metalaksilom.

Metlica – “crazy top“, proliferacija Izgled listova i stabljike

PERONOSPORA TABACINA - PLAMENJAČA DUHANA

Ovaj parazit je usko specijaliziran, jer napada uglavnom biljke iz roda Nicotiana, prvenstveno vrstu N. tabacum. Rjeđe dolazi na nekim drugim biljkama iz porodice Solanaceae (patliđan, rajčica, paprika, petunija) ali na njima su puno manje zaraze. Širenje gljive omogućila je njezina sposobnost stvaranja ogromnog broja konidija (1,5 milijun/cm2) koje se vjetrom mogu prenijeti na velike udaljenosti.Potječe iz Australije, dugo je trebalo da dođe u Europu (karantena), ali je pobjegla iz labaratorija u Londonu i raširila se na biljke koje su korištenje za testiranje virusa. 1964 došla kod nas.

Biologija : Gljiva stvara oospore no njihova uloga u prezimljavanju i odžavanju bolesti je beznačajna (često nisu klijave ili ih uopće nema) pa primarnu infekciju vrše konidije koje su donešene vjetrom iz Sjeverne Afrike. Primarne zaraze se pojavljuju kada temp poraste iznad 10 OC. Gljiva razvija intercelularan micelij (obligatni intercelularni parazit). Inkubacija u povoljnim uvijetima traje oko 7 dana. Na donjoj strani lista kroz puči gljiva pušta konidiofore sa konidijama koji se često ogledaju kao plava prevlaka pa se ova mikoza još negdje naziva i plava plijesan. U vegetaciji nove infekcije vrše konidije koje raznosi vjetar, kiša ali i kukci. Konidije se najbolje i najbrže stvaraju kada je visoka RVZ i niske temp (14-17 OC, 97%) , zato se najviše konidija formira po noći i rano ujutro. Konidije kliju u širokom rasponu temp (opt 18-24 OC),

24

Page 25: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

potrebna je voda da bi konidije proklijale ( najmanje 3 h na listu), ali je dovoljna i rosa tako da se zaraza pojavljuje i u godinama sa manje oborina. Jaka kiša može spore isprati sa lista. Konidije kliju u micelij, koji može izvršiti zarazu preko puči ili direktno probijajući kutikulu. Pod povoljnim uvjetima vrijeme inkubacije iznosi oko 7 dana, što znači da se u roku od 7 dana od zaraze razvije nova generacija konidija kojima se zaraza dalje širi. Konidije zadrže infektivnost oko 2 mj pri niskoj temp i vlazi. Oospore preko zime u tkivu sazriju, tkivo plojke se raspada i u proljeće su slobodne. Ali , kao što smo rekli, oospore u ciklusu gljive nemaju veliku ulogu. Ako je zima blaga ili je klima blaža, može prezimjeti na biljnim ostatcima.

Simptomi : Duhan može biti zaražentijekom cijele vegetacije, a najveće su štete na rasadu, kada mlade biljčice mogu potpuno propasti. Zaraze mogu biti sistemične i lokalne. Kod sistemične:zaraze micelij gljive proraste čitavu biljku. Ona ostaje kržljava, sa skraćenim internodijima, deformiranim listovima koji su na naličju pokriveni gustom sivo-plavičastom prevlakom. Kod lokalne zaraze na listovima se jave u početku sitne klorotične pjege, koje se kasnije povećavaju tako da zauzmu prostor između krupnijih žila. Na naličju lista, na prijelazuoboljelog tkiva ka zdravom, razvija se prevlaka koju čine konidiofori s konidijama. Zbogplavičaste boje ove prevlake bolest se još zove i plava plijesan.

Simptomi javljaju se usvim stadijima razvoja, ali obično na starijim biljkama. Na rasadu se rijetko javlja jel se tlo sterilizira metilbromidom a konidije koje stižu vjetrom iz S. Afrike dolaze mnogo kasnije. Ako je uzgoj hidroponski, nema mogučnosti zaraze.

RASAD – listovi su svijetliji, nagnuti prema dolje sa uvijenim rubovima. Na naličju bijela prevlaka koja može vući na plavu boju zbog plavog micelija. Listovi prilegnu uz tlo, suše se i odumiru. Ako presadimo zaražene sadnice, na njima če se razviti okrugle, mutno žute pjege, katkad nekroze (1-2cm). Kasnije se vide klorotične pjege, tkivo odumre i posmeđi. Na naličju je sivo plava prevlaka. Za suša vremena zaraza se može privremeno stopirati pa se biljke oporave, ali nastupom hladnijih i vlažnijih dana , patogen se dalje nastavlj širiti.Postoje hibridi koji pokazuju rezistentnost pa dolazi samo do latentne zaraze (listovi promijene položaj –izgledaju kao cobra)

PAPRIKA I PATLIĐAN – mogu biti napadnute samo mlade biljčice u klijalištu. Simptomi su vodene pjege na listovima koje kasnije požute.

Zaštita : uništavanje ostataka zaoravanjem, ne saditi zaražene presadnice. Saditi manje osijetljive sorte, potpuno otporne sorte ne postoje (izvor rezistentnosti je Nicotiana debreii). Za izravno suzbijanje koriste se fungicidi u 1-3 navrata

FUNGICIDI : 1-3 prskanja, 1 preventivno, 2 puta sistemičnim fungicidom prije nego biljka zatvori redove. U početku se koristio Cu ali on utječe na kvalitetu listova. Danas se koriste nesistemici – Ditiokarbamati : propineb, Sistemici – Fenilamidi : benalaksil i metalaksil.

25

Page 26: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Sistemična zaraza

Razgranati konidiofor sa konidijamaŽute pjege na licu lista (ne sadrže zoospore)

PERONOSPORA FARINOSA f.sp. BETAE

2 forme : P.farinosa f.sp.beatae (P.schachtii) – plamenjača na šečernoj repi P.farinosa f.sp.spinaceae (P.spinaceae, P.effusa) – plamenjača špinata

Na pojavu ove bolesti jako utječu vremenski uvijeti i štetna je samo pojedinih godina kad je prohladno, vlažno proljeće. Najvažnija na sjemenskoj šeć.repi,ali ne javlja se svake kodine.

Biologija : prezimljava oospora u tlu, može i u sjemenu budući da je gljiva sistemična (može doći u perigon i formirati oospore ili konidije). U sjemenskoj repi može prezimjeti u obliku micelija. Prijenos sjemenom je sve manji zbog piliranja i tretiranja sjemena, pa su najčešći izvor zaraze zaostali biljni ostatci repe u polju. Tijekom vegetacije zarazu šire konidije koje se nalaze na konidioforima koji probijaju u grupama kroz puči. Konidije kliju na niskim temperaturama (opt 4-7 OC) pa se plamenjača javlja u hladnijim godinamaManje dolazi na industrijskoj repi jer nam uvijete za infekciju (12-15 OC, RVZ 70%), tj odgovara joj travanj-svibanj ili jesensko vrijeme a ne ljeto kadaq se industrijska repa nalazi u polju.Sporangiji (konidije) vrše infekciju kroz puči, micelij je intercelularan.

Simptomi : može biti i na kotiledonama, što kod nas nje primjećeno, na blitvi dolazi ako je oštećen veg. vrh rasta, onda je biljka deformirna. Prve simptome obično vidimo tek na početku ljeta – najmlađi listovi u srcu su žućkasti, zadebljali, deformirani, uvijaju se prema naličju (oblik ljevka, peteljke kratke). Plojka se nabora i postaju lomljivi.Na naličju se javi prvo bijeličasta, a zatim prljavo-siva do sivo-ljubičasta gusta prevlaka (konidiofori sa konodijama) koja nekada dođe i na lice lista. Središnji listovi se posuše i odumru, zato se poslije kiše stvaraju nove zone rasta tj stvaraju se novi listovi što dovodi do deformacija (dvostruka glava) i raspucavanja glave zbog djelovanja sec MO (crno srce šeć.repe). Sa starošću raste otpornost biljke. Gubitak lisne mase 22-36%, urod korijena manji 5-28%, sadržaj šećera 1-5%.Na sjemenskoj šeć.repi simptomi su još uočljiviji – biljke zaražene od prošle godine ili uopće ne potjeraju ili su zaostale,

26

Page 27: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

glavni izboj je oštećen i ne raste, a rastu postrani izboji pa je biljka niska i grmolika. Na listovima je odozdo sivo-ljubičasta prevlaka. Često je napadnuta cvijetna stapka, cvat, pa i samo sjeme (miceli i oospore). Urod je umanjen a sjeme može i ne mora biti zaraženo. Zaraženi sjemenski usjev je izvor zaraze za ind.repu.

Zaštita : potrebno je osigurati prostornu izolaciju ;1-1,5 km između sjemenske i industrijske šeć.repe. uništav ati samoniklu repu i korove, uzgajato manje osjetjive sorteFUNGICIDI – kemijska zaštita na sjemenskim usjevima je obavezna. Nekad se koristio Cu, danas se koristi metalaksil+mankozeb. Tretira se pred kišovito i prohldno vrijeme kad se bolest primjeti

PERONOSPORA FARINOSA f.sp. SPINACEAE - PLAMENJAČA ŠPINATA

Na tek izniklim biljkama je napad najopasniji jer mogu biti napadnuti i kotiledoni pa biljke uvenu.

Biologija : u vegetaciji zarazu šire konidije, nakon otpadanja zaraženih listova, u njima se formiraju oospore koje prezime. Može se prenijeti sjemenom kao micelij u sjemenu ili oospore u sjemenu. U toplijim krajevima (Istra), može se prenijeti i miceli i konidije.

Simptomi : na listovima se javljaju žučkaste pjege raznih veličina i oblika, odozfo sivo-ljubičasta prevlaka (konidiofori sa konidijama). Jako napadnuti listovi postaju mjehurasti, uvijaju se , suše i otpadaju.Sjemenski usjev – moguć napad na cvijetne stapke

Zaštita : plodored (prostorni i vremenski), ne pregust usjev da se u njemu ne stvara povećana vlaga. Sjetva zdravog i tretiranog sjemena. Kod nekih sorata se zaraženo sjeme može potapati u toplu vodu (50 OC, 25 min). Postoje i neke tolerantne sorte. Nema registriranih preparata.

Peronospora farinosa na blitvi i cikli

Biologija : prezime oospore u zaraženom lišću, može se prenijeti i sjemenom. Biljke mogu biti inficirane i sporama (konidijama) koje donese vjetar sa šeć.repe.

Simptomi : dolazi u hladnijim i vlažnijim područjima. Najmlađi listovi poprime žuto-ružičastu boju, postaju deblji, naborani. Na naličju sivo-ljubičasta prevlaka. Ponekad su napadnuti i vanjski listovi i cvijetna stapka.

Zaštita : odstranjivanje zaraženih biljaka, sijati zdravo ili tretirano sjeme, plodored (ne blizu šeć.repe). nema registriranih preparata (u nekim zemljama Al-fosetil na blitvi)

Peronospora aborescens – dolazi na mnogim papaver vrstama

Simptomi : pojavljuju se nekroze na listovima, list postaje valovit. Sa naličja se vide nakupine konidija sivkaste boje, kao da je zaprljano zemljom. Može doći na stabljici i cvijetu. Kada je napadnuta stabljika cvijet se ne otvara, crn je, na čahurama su crne pjege. Ako su zhvaćene mlade biljke onda se sjeme ne stvara ili je šturo. SISTEMIČNA ZARAZA – zahvati vršno tkivo, stabljika je oblija, kraća, ne formira se cvijet.

27

Page 28: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Zaštita : ne sijati na vlažnim tlima, poštivati plodored, ne gust usjev. Zaštita fungicidima se ne provodi ali djelotvorni su benalaksil i metalaksil.

PERONOSPORA MANSHURICA - PLAMENJAČA SOJE

Redovito se javlja svake godine ali u različitom intenzitetu. Uzrokuje uranjenu defolijaciju, slabiju kvalitetu sjemena, smanjenje uroda za 8-12 %. Štet ovise o kultivaru. Postoje sorte s puno listova, mogu neke listove izgubiti, zaraza se javlja na donjim listovima koji ionako ne sudjeluju mnogu u fotosintezi. Postoje lokalne i sistemične infekcije iz sjemena.

LOKALNE : plamenjača se javlja na mladim listovima jer stariji razviju otpornost. Pojave se žute pjee na licu lista. Pjege se povećavaju i poprime nepravilne zvjezdolike oblike. Tkivo u pjegi, posmeđi i propada, a uokolo je žuti rub. Na naličju se jave sporonosni organi. Kroz puči izlaze sporangiofori sa sporangijima (konidije). Sporangiji (konidije) dolaze na druge listove ili mahune. Simptomi se jave par tjedana nakon nicanja na dalje (5-6 mj, pred cvatnju). Na mahunama se zaraza često ne vidi, međutim unutrašnjost mahune je proraštena hifama koje urastaju i u sjemenu ljusku zbog čega se na njoj vidi prljavo bijela prevlaka (kao pjesak) u kojoj su oospore. Sjemenjača je naborana, a mogu se javiti i pukotine. Sjeme je sitnije i lakše.

SISTEMIČNE : biljke razvijene iz zaraženog sjemena prve simptome ispoljavaju 2 tjedna nakon nicanja, ako prije ne uginu. Niže su, listovi su zadebljali, svijetlozeleni do žuto prošarani. Rubovi su skovrčani prema dolje. Na naličju se formira prevlaka. Zaraza se širi na mahune.

Biologija : prezimi oospora u zaraženim ostacima ili sjemenu, najvažniji je izvor zaraze zaraženo sjeme. Oospore preko klične cijevi inficiraju hipokotil klijanca a hife kroz stabljiku dolaze do lišća. Sjeme može biti zaraženo i dormantnim micelijem (gljiva se u sjemenu može održati kao oospora ili micelij). Iz zaraženog sjemena kod nižih temperatura tla (oko 13 OC,dugo nicanje kulture) razviju se sistemično zaražene biljke. Kod viših temp (18 OC, oospore ne kliju ili su biljke prevelike) mogu se razviti zdrave biljke.Sekundarne zaraze vrše sporangiji koji izlaze kroz puči na naličju. Sporulaciji i infekciji pomažu visoka vlaga, posebno rosne noći i temp 10-25 OC.

Zaštita : uklanjanjem zaraženih dijelova ili dubokim zaoravanjem, plodored. Sjetva zdravog sjemena. Zaraženo sjeme je preporučljivo tretirati karboksimom+tiramom (vitavax). Sjeme ne smije biti zaraženo više od 3-5 %. Postoje i otporne sorte ali pošto isto tako postoje i 33 fiziološke rase patogena, ta otpornost je kratkog vijeka.FUNGICIDI : pri pojavi prvih simptoma. Kod sjemenske proizvodnje pred kraj cvatnje ako postoji zaraza. Fenilamidi : benalaksil+mankozeb, metalaksil+mankozebSuzbijanje se provodi ako postoji zaraza i ako se procijeni da će biti povoljna klima za razvoj patogena. Ako se tretira, upitno je na nošenje N. Postoje preparati koji su kompatibilni

28

Page 29: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Inficirano sjeme

Lice lista- žute pjege naličje – sporulacija

PERONOSPORA PARASITICA - PLAMENJAČA KUPUSA

Ova gljiva stvara fiziološke rase koje su usko specijalizirane npr f.sp raphani – na rotkvici, ali ne i na kupusu f.sp brassicae – ne ide na Raphanus sp.

napada samo mlade biljke, kada ih prenesemo u polje nema više zaraze. Zaraza na kotiledonama je rijetka jel imaju malo puči.

Simptomi : RASAD – na kotiledonama se vidi gubitak boje na pojedinim mjestima (žućenje). Kotiledone su uviju i venu. Ako listovi počnu rano otpadati, biljka može uginuti. Na naličju kotiledona i hipokotilu je siva prevlaka (konidije). LOKALNE zaraze uzrokuju simptome na listovima : klorotične pjege. Lišće gubi turgor, objesi se dodirujući zemlju i otpada. Može se osušiti čitava presadnica SISTEMIČNE zaraze : biljka je zaražena do kotiledona tj prvih pravih listova. Biljka zaostaje u razvoju. Starenjem list postaje otporniji.

Na cvijetači i brokuli može biti napadnut cvijet – hipertrofije i tamne pjege na cvatovima (umanjuje tržnu vrijednost)

Rotkvici i repi mogu biti napadnuti zadebljali dio korijena – smeđe ili crno obojena udubljena mjesta, često s pukotinama na koje mogu doći sec patogeni (manja tržna vrijednost)

Kod sjemenskog usjeva do infekcije može doći i kasnije (u drugoj godini). Razvija se cvijetna stapka s mladim listovima na kojima dolazi plamenjača :

Kišni period – metalaksil Sušni period – Cu

Simptomi na komuškama su nekroze (žute, kasnije tamno smeđe). Po rubovima se nalaze male nakupine sporonosnih organa. Kod sjemenske proizvodnje gljiva može prezimiti u korijenu u obliku micelija

29

Page 30: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Biologija : prenosi se na : Sjemenu kao oospora ili micelij Oosporama koje dospiju u tlo (sudjeluju u prim.inf.)

Zarazu šire konidije. Parazit može ući i kroz puči. U zaraženim listovima i kotiledonama nakon pojave nekroza nastaju oospore koje mogu prezimiti130 dana pri temp. 5 OC i suhom tlu. Izvori zaraze mogu biti i korovi unutar istog roda. Uvijeti za klijanje konidija su temp. 8-12 OC. Bolest se brzo širi ako su noćne temperature do 16 OC a dnevne manje od 24 OC.Kod sjemenske proizvodnje može prezimiti uz korijen kao micelij

Zaštita : rijeđi sklop zbog RVZ, sterilizirati ili barem raskužiti klijališta. Prva prskanja se provode u fazi kotiledona i to propinebom i mankozebom (nemaju dozvolu)Druga prskanja se provode sistemicima i to metalaksilom ili Al-fosetilom (nemaju dozvolu) Uoči sadnje tretirati presadnice sredstvom na osnovi Cu.Ako se posadi zdrav rasad iu poštuje plodored, onda u pravilu u polju ne treba tretirati kupus, kelj ili cvijetaču.

Peronospora parasitica f.sp.brassicae na uljanoj repici

Javlja se pretežno na kotiledonama kao sivo-bijela prevlaka. Kotiledoni se osuše i otpadnu. Na odrasloj repici se rijetko javlja jer se ona sije koncem ljeta kada gljivica nema dobre uvjete (preniske temp)PERONOSPORA DESTRUCTOR - PLAMENJAČA LUKA, PORILUKA I ČEŠNJAKA

Najštetnija bolest luka kod nas. Smanjuje urod a lukovice trunu u skladištima – zaraze se preko lukovice spušta između ljusaka – crna linija. U skladištima se nastavlja truljenje.

Simptomi : SISTEMIČNI – zaraza potječe iz zaraženih lučica. Biljke su patuljaste, listovi su svijetliji i zavinuti. Često su prelomljeni pa dio lista visi prema tlu. Razvije se sivo-ljubičasta prevlaka (sporonosni organi). Listovi klonu, smežuraju se i osuše LOKALNI – lokalne lezije su poljedica sekundarnih infekcije. Na listovima nastaju male svjetložute pjege koje se povečavaju.

Ako je vlažno, nastaje sivo-ljubičasta prevlaka Ako je suho, dolazi do nekroze i naseljavaju se gljive Stempyhilum botryosum i

Alternaria alternata pa lezija pocrni i izgubi čvrstoću.U oba slučaja listovi izgube čvrstoću, prelome se i vise, a dio iznad preloma se osuši. Lokalni simptom je bjelkasta, duguljasta ovalna pjega. Zaraza se, ako je visoka RVZ i kiša, širi prema glavici i ljuskama, pa te glavice trunu u skladištima (dođu i bact.i MO). oko zaraženih biljaka se stvaraju žarišta. Kada je vlažno vrijeme nakon sivkaste prevlake naseljavaju se drugi MO pa taj dio pocrni ŠTO NIE KARAKTERISTIČNO ZA PLAMENJAČU.

30

Page 31: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

Na sjemenskom usjevu ako je zaražena cvijetna stapka nastaju slični simptomi kao i na listu. Dolazi do zastoja u rastu i slabijeg razvijanja sjemena.

Sporulacija, sivo-ljub prevlaka Naseljeni MO Konidiofori sa lim. konidijama

Biologija : gljivica može preživjeti na višegodišnjim biljkama (samoniklim lukovima) ili na inficiranim lukovicama koje su zaostale u polju kao otpadci. Nakon propadanja zaraženih organa, u njima se formiraju oospore koje nakon mirovanja kliju u micelij koji vrši infekciju. Najčešći prijenos iz godine u godinu je zaraženim lukovicama iz kojih se micelij širi na listove na kojima nastaju konidije na konidioforima koji izlaze iz puči i šire zarazu. Micelij je intercelularan a pomoću haustorija ulazi u stanice. Konidije se produciraju u noćima kada je visoka RVZ i temp 4-25 OC sa optimalnom temp za sporulaciju od 13 OC. Konidije sazrijevaju rano ujutro i tokom dana vjetar ih raznosi. Viabilne su oko 4 dana. Da bi proklijale konidije zahtijevaju vodu i temp između 7-16 OC. Kiša nije potrebna kada rano ujutro ima dosta rose. Gljiva završi svoj ciklus u 11-15 dana. Kada su povoljni uvijeti može doći do prave epidemije. Za suha vremena spore nakratko nestanu i smanjuje se broj lezija na listovima, no pojavom važnijeg i hladnijeg perioda gljiva nastavlja svoj ciklus. Sjeme može biti jako zaraženo oosporama, ali nije potvrđeno prenošenje gljive na ovaj način.Zaštita : plodored, korištenje zdravih lučica (termoterapija, 41 OC, 4h). Kod jesenske sadnje lučica potrebno je u proljeće zaražene biljke uništiti. Ne smije se saditi konzumni uz sjemenski luk (prostorna izolacija)FUNGICIDI : od površinskih se koristi Cu jel drugi se lako ispiru sa lista.

CuSO4 - modra galica Bakreni oksiklorid Cu(OH)2 - bakreni hidroksid Cu(OH)2 + CaSO4 komplex, bordoška juha Cu(OH)2 + CaCl2 komplex

Kombinacije sa Cu Cu + propineb, bakreni antracol Cu + benalaksil, sistemik

Tiokarbamati : propinem, mankozeb, antracol

Sistemici : benalaksil + Cu, metalaksil + Cu, Al-fosetil (nema dozvolu)

31

Page 32: SPECIJALNA FITOPATOLOGIJA  1 DIO

PERONOSPORA SPARSA - PLAMENJAČA RUŽE

Teško ju je predvijeti, simptomi nisu karakteristični i ne javlja se svake godine. Povremeno se javlja i izvan staklenika.

Simptomi : se najčešće javljaju na listu, ali i na stapkama, pupoljcima i čašici. List poprima crvenkasto-purpurnu boju, jave se smeđe pjege, list požuti i otpadne. To se obično pripiše niskim temperaturama, šokovima. Micelij na naličju lista je jedva primjetljiv – obično nastaje na mjestu gdje se spajaju žile.

Biologija : Prezimi micelij u stabljici. Pri RVZ od 95% i temp. 18 OC se aktivira. Konidijama je za klijanje potrebna kap vode, inkubacija traje 34 dana a spore su vitalne čak 30 dana.

Zaštita : Može se osigurati podizanjem noćnih temperatura jer nema rose. Ako se javi infekcija na vrhu, onda možemo nožem odrezati zaraženi dio. Registriranih SZB nema (benalaksil+metalaksil).

32