Speleo Spas Skripta

FRANCUSKI SPELEOLOŠKI SAVEZ

PRIRUČNIK ZA SPELEOSPAŠAVATELJE

FRANCUSKI SPELEOSPAŠAVATELJI (S.S.F.)

Priručnik za speleospašavatelje

PAŽNJA ! Tehnike opisane u ovom radu plod su dugogodišnjeg istraživanja. S.S.F. ne može biti ni na koji način odgovoran za bilo kakve nezgode koje bi se dogodile kao posljedica korištenja ovog priručnika. UVOD U svim zemljama gdje postoji bavljenje speleologijom, Francuski speleospašavatelji (S.S.F.) priznati su kao jedna izuzetno sposobna i inovativna organizacija. Ovu reputaciju zahvaljuje prije svega kvaliteti svojih članova, koji su svi iskusni speleolozi, aktivni kod kuće i u inozemstvu. Ova se reputacija također temelji na tehnikama koje smo postavili i utvrdili i koje su prihvaćene svugdje u svijetu. Ono što osobito daje izumiteljski aspekt S.S.F.-u je njezina vrlina da si uvijek postavlja nova pitanja u svrhu pronalaženja što boljih tehničkih rješenja. Najnovija istraživanja koja provodimo dovela su nas do toga da ponovno preispitamo metode i tehnike kojima trenutno radimo, a sve u svrhu da što više poboljšamo kvalitetu spašavanja iz speleoloških objekata. Nakon ovih testova zaključili smo da je pravo vrijeme za izdavanje ovog, drugog izdanja Speleospašavateljskog priručnika. On nije katalog svih mogućih načina za evakuaciju unesrećenog u nosilima. On nudi samo prokušane i provjerene tehnike, koje posjeduju osnovni zahtjev – jednostavnost. Nemojmo nikad zaboraviti da je najbolja tehnika uvijek ona koja je najjednostavnija, te da se to odnosi na sve aspekte speleospašavanja. Vidjet ćete da su određeni postupci preispitani. Na primjer, zaključili smo da drugo uže na Tirolskoj prečnici više nije obavezno, te da se drugo “osiguravajuće” uže može izostaviti u određenim okolnostima. Ukratko, ovaj kompletno preispitan Priručnik za speleospašavatelje će vam pomoći u pružanju efikasnije pomoći speleolozima u nevolji, i u isto vrijeme osigurati slijedeći stupanj na našem zadatku objavljivanja praktičnog priručnika tehnika speleospašavanja.

Ph Fontespis-Loste SSF President

2


PRVI DIO ....................................................................................................................... 6

DJELOVANJE .......................................................................................................... 6

1.1 Administracija............................................................................................... 6 1.2 Organizacija .................................................................................................. 6 1.3 Metode ............................................................................................................ 6

1.3.1 TEHNIKE ................................................................................................. 6 1.3.2 MATERIJAL ............................................................................................ 7 1.3.3 INTERVENCIJE...................................................................................... 7 1.3.4 FINANCIRANJE ..................................................................................... 7 1.3.5 ODNOSI S JAVNIM VLASTIMA ......................................................... 7

1.4 Aktivnosti ....................................................................................................... 7 1.5 Organizacija SSF-a ...................................................................................... 8

II - ČLANSTVO ......................................................................................................... 9 2.1 Postati član SSF-a ....................................................................................... 9

2.1.1 OSOBLJE NA POVRŠINI .................................................................... 9 2.1.2 OSOBLJE U PODZEMLJU .................................................................. 9

2.2 Uvježbavanje ................................................................................................. 9 DRUGI DIO .................................................................................................................. 11

I - OPĆENITO ......................................................................................................... 11 II - ORGANIZACIJA SPAŠAVANJA .................................................................. 12 III - PRVI KORACI .................................................................................................. 13

3.1 - Općenito .................................................................................................... 13 3.2 - Tehnike....................................................................................................... 13

IV - ZBRINJAVANJE UNESREĆENOG DO DOLASKA SPASILAČKE EKIPE ....................................................................................................................... 14 V - POZIV NA AKCIJU SPAŠAVANJA ............................................................ 16 VI - TRANSPORT HELIKOPTEROM ................................................................. 17

6.1 - Priprema terena za slijetanje helikoptera ......................................... 17 6.2 - Pristup helikopteru (ukrcaj i iskrcaj unesrećenog) ....................... 17 6.3 - Podizanje vitlom ...................................................................................... 17

TREĆI DIO................................................................................................................... 19

I - NORME ............................................................................................................... 19 II - OPREMA............................................................................................................ 20 III - UŽAD ................................................................................................................. 22

3.1 Sila kidanja ................................................................................................. 22 3.2 Starenje ....................................................................................................... 22 3.3 Otpornost na habanje............................................................................... 22 3.4 Upotreba....................................................................................................... 22

IV - SIDRIŠTA ......................................................................................................... 24 4.1 Općenito ....................................................................................................... 24

34.2 Rezultati testiranja..................................................................................... 24


ČETVRTI DIO.............................................................................................................. 25

I - ČVOROVI ............................................................................................................ 26 II - NOSILA .............................................................................................................. 29

2.1 Oprema ......................................................................................................... 29 2.2 Postavljanje unesrećenog u nosila ...................................................... 30 2.3 Vezivanje - učvršćivanje unesrećenog za nosila.............................. 31 2.4 Vezivanje nosila za izvlačenje................................................................ 33

2.4.1 Klasična metoda - samo glava ...................................................... 33 2.4.2 Manevar glava - noge ........................................................................ 33 2.4.3 Tehnika jednostavnog uravnoteženja .......................................... 34 2. 4. 4.Podizanje pomoću kolotura .......................................................... 35

III - IZVLAČENJE................................................................................................ 38

3.1 Postavljanje za izvlačenje ....................................................................... 38 3.2 Izvlačenje nosila......................................................................................... 40 3.3 Izvlačenje uz asistenciju .......................................................................... 40 3.4 Posebne okolnosti..................................................................................... 41 3.5 Prepoznavanje užadi................................................................................. 43 3.6 Osiguravajuća užeta ................................................................................ 43 3.7 Protuutezi..................................................................................................... 44

3.7.1 Jednostruki protuuteg ...................................................................... 44 3.7.2 Dvostruki protuuteg........................................................................... 45

3.8 Nadovezivanje protuutega ...................................................................... 47 IV - SPUŠTANJE ............................................................................................... 48

4.1 Jednostruka kočnica ................................................................................ 48 4.2 Dvostruka kočnica..................................................................................... 48 4.3 Prijelaz preko čvora .................................................................................. 49 4.4 Prijelaz preko devijatora .......................................................................... 49 4.5 Primjer postavljanja .................................................................................. 50

V - PREBACIVANJA ............................................................................................ 51

5.1 Prebacivanje sa spuštanja na penjanje ............................................... 51 5.2 Prebacivanje sa penjanja na spuštanje ............................................... 52

VI - KOLOTURE................................................................................................. 53

6.1 Fiksni devijator ........................................................................................... 53 6.2 Ljudski devijator ........................................................................................ 53 6.3 Podesivi devijator ...................................................................................... 54

6.3.1. Manje devijacije ................................................................................. 54 6.3.2 Veće devijacije .................................................................................... 55

6.4 Pomični devijator ....................................................................................... 56

4VII - TIROLSKE PREČNICE ................................................................................ 57


7.1 Sidrišta i postavljanje ............................................................................... 57 7.2 Napetost ....................................................................................................... 57 7.3 Primjer postavljanja .................................................................................. 59

VIII - HORIZONTALAN TRANSPORT NOSILA ............................................... 61

8.1 Transport...................................................................................................... 61 8.1.1 Općenito................................................................................................ 61 8.1.2 "Vodič" ................................................................................................. 61 8.1.3 Naredbe ................................................................................................. 61

8.2 Tipične situacije ......................................................................................... 62 8.2.1 Provlačenja i grebeni......................................................................... 62 8.2.2 Meandri.................................................................................................. 63 8.2.3 Široki kanali ......................................................................................... 64 8.2.4 Duboka voda........................................................................................ 64

5


PRVI DIO ORGANIZACIJA SSF-a

DJELOVANJE 1.1 Administracija Francuski speleološki savez osnovao je 1977. godine SSF, pod čijom se nadležnošću nalaze: - Ured predsjednika i njegovog pomoćnika (imenuje ih Komisija francuskog

speleološkog saveza), - tajnik i blagajnik, - Komisija sa uredima tehničkog savjetnika i časnika za vezu (imenuje ih

predsjednik SSF-a) i regionalni dopisnici (po jedan za svako područje). Rad SSF-a je utvrđen pravilima dogovorenim u Francuskom speleološkom savezu. 1.2 Organizacija U svakom francuskom okrugu (departmanu) bogatom krškim fenomenima nalazi se jedan tehnički savjetnik i njegovi pomoćnici (članovi Francuskog speleološkog saveza). Imenuje ih župan okruga prema prijedlogu predsjednika SSF-a. Oni su dužni osigurati ostvarivanje plana spašavanja u svom okrugu kao i osigurati popis svih speleoloških objekata na njihovom području sa topografskim nacrtima i planovima spašavanja. Popis članova SSF-a aktualizira se dva puta godišnje. Tim povodom SSF izdaju jedan godišnjak koji pruža cjelovite podatke o svim članovima i njihovim specijalnostima. Ovaj godišnjak je temeljni dokument koji skuplja sve informacije o akcijama spašavanja, koje se pohranjuju u centralnom uredu SSF-a već više od 90 godina. 1.3 Metode 1.3.1 TEHNIKE SSF izvodi obuku članova na svim nivoima i u uskoj je suradnji sa Komisijama za obučavanje ronjenja i pružanja prve pomoći francuskog speleološkog saveza. Svake godine SSF održava tečajeve i susrete sa slijedećim temama: - nacionalni tečaj za tehničkog savjetnika - nacionalni tečaj za vođenje spašavanja - nacionalni tečaj za vođe ekipa - regionalni tečajevi - specijalizirani tečajevi miniranja, ispumpavanja sifona, prve pomoći,

ronjenja

6


- međunarodni tečajevi 1.3.2 MATERIJAL SSF raspolažu uobičajenom speleološkom opremom. SSF također neprekidno usavršava tehniku i opremu prilagođava teškim uvjetima podzemnih spašavanja: termo odijelo za utopljavanje unesrećenog, specijalno prilagođena nosila, autonomne bušilice, vodonepropusna nosila za prijelaz vodenih tokova, sredstva za komunikaciju otporna na vodu, liječnički pribor, i dr… 1.3.3 INTERVENCIJE Zahvaljujući prokušanim i testiranim tehnikama, SSF može djelovati u različitim uvjetima kao što su vertikalna ili vodoravna izvlačenja unesrećenog (jame, veliki prolazi, neravne površine), transport nosila podzemnim rijekama, prijelazi preko slapova, sifona, spašavanje zatrpanih osoba ili zaglavljenih u uskim prolazima, intervencije u prostorima zagađenim toksičnim plinovima, te pružanje svih vrsta medicinske pomoći. 1.3.4 FINANCIRANJE SSF nalaze se u okviru Francuskog speleološkog saveza koji svake godine odvaja dio iz svog buđeta za financiranje SSF.-a. Nešto sredstava dolazi i od ministarstva i (ili) lokalnih udruga. 1.3.5 ODNOSI S JAVNIM VLASTIMA Temelje se na nacionalnoj konvenciji o suradnji potpisanoj između Francuskog speleološkog saveza i Ministarstva unutarnjih poslova. Donesene odluke potvrđuju ulogu tehničkog savjetnika kao i one njegovih pomoćnika. Svi su oni nositelji službene karte. Na nivou okruga također je potpisana konvencija o tehničkoj suradnji između javnih vlasti i speleologa spašavatelja. 1.4 Aktivnosti SSF djeluje na više različitih područja: - prevencija nezgoda u podzemlju (špilje, jame, rudnici i dr…); - obuka speleologa spašavatelja (članovi ekipa, tehničko osoblje i

specijalisti, i dr…); - organizacija i vođenje akcija spašavanja u podzemlju

OPASKA SSF ima oko 60 akcija spašavanja godišnje kako u Francuskoj, tako i u inozemstvu (Španjolska, Švicarska, Poljska, Maroko, …). Na taj način je SSF tokom godina stekao široko iskustvo u tehnikama i organizaciji. SSF je posredstvom Francuskog speleološkog saveza organizacija priznata i odobrena od Ministarstva unutarnjih poslova, a pomoću svojih predstavnika SSF je povezan sa Centrom za nacionalnu sigurnost.

7


1.5 Organizacija SSF-a

FRANCUSKI SPELEOLOŠKI SAVEZNACIONALNO TIJELO

Regionalna tijelaCSR

Lokalna tijelaCDS

Klubovi i individualci

Regionalni spasavalački komitet

Lokalni komiteti sa CTD i CTA

Vođe timovaTimoviSpecijalisti

NACIONALNI KOMITETI-Osiguranje-Audiovizualno-CREI ekspedicije-Snimke-Očuvanje okoliša-EFS školovanje-Medicina-Ronjenje-Profesionalci-Publikacije-Pravilnik i zakoni-Znanost-SSF

NACIONALNO TIJELO-Predsjednik-Potpredsjednik-Blagajnik-Savjetnik za tehniku-Voditelji projekata-Regionalni korespondenti

8


II - ČLANSTVO 2.1 Postati član SSF-a Prilikom akcije spašavanja svatko može djelovati i pomoći na različite načine ovisno o svojim mogućnostima i sposobnostima. Razlikujemo rad na površini-logistiku od tehničkog djelovanja pod zemljom. 2.1.1 OSOBLJE NA POVRŠINI Očito je najvažnije da svatko tko sudjeluje u speleospašavanju, čak i na površini, dobro poznaje speleologiju. Na primjer skupljanje i transportiranje potrebne opreme na određeno mjesto zahtijeva vještinu čitanja topografske karte i sposobnost točnog čitanja nacrta. 2.1.2 OSOBLJE U PODZEMLJU U podzemlju zahtijevaju se brojne vještine: kopanje, prva pomoć, tehnike postavljanja objekta, postavljanje telefonskih linija, ronjenje, itd… U svakom slučaju oni najsposobniji za manevriranje s nosilima biti će članovi i vođe ekipa – njihova je uloga kombinacija postavljanja i dopremanje unesrećenog sigurno na površinu. Da bi se efikasno radilo u podzemnim uvjetima, te za potpunu samostalnost u kretanju po speleološkim objektima i postavljanju, bitno je redovito bavljenje speleologijom. No čak i s manjim iskustvom u bavljenju speleologijom možemo kontaktirati lokalno udruženje Tehničkih savjetnika da bi saznali više o speleospašavanju i kako da se uključimo u tečajeve spašavanja. 2.2 Uvježbavanje SSF jednom godišnje izdaje kalendar nacionalnih tečajeva. Ovaj raspored se objavljuje u obavijestima SSF-a u magazinu Francuskog speleološkog saveza “Spelunca” kao i u godišnjem programu Francuske speleološke škole (sekcija Francuskog speleološkog saveza). Tečajevi su bazirani na nacionalnim kriterijima i vode ih speleospašavatelji koji su aktivni unutar SSF-a. U cilju zadovoljavanja potreba i traženih poboljšanja svih na nacionalnom nivou, godišnje se organiziraju i drugi specijalistički tečajevi, koji pokrivaju teme kao što su prokopavanje, ronjenje, prva pomoć, međunarodni tečajevi, itd… Instruiranje je specijalizirano za međunarodne tečajeve. Ovi tečajevi imaju dva cilja: prvo da postignu samodisciplinu za najefikasnije reakcije tijekom akcije spašavanja, te potpuno poznavanje tehnika koje se zahtijevaju za efikasnu akciju spašavanja.

9


C I L J E V I Naziv tečaja

Osobne vještine Tehničke vještine

Član ekipe

- Da bude na raspolaganju i pripravan se javiti na poziv za spašavanje.

- Da se uključe unutar grupe ili prihvate odgovornost koju im dodijeli osoba koja koordinira spašavanje

- Da provode dobivena naređenja i da budu svjesni svojih dužnosti

- Postavljanje markera i sistema za komunikaciju

- Rješavanje prepreka da se omogući lako napredovanje nosila

- Nošenje nosila u svim uvjetima

Vođa ekipe

- Vođa ekipe mora imati sve osobine člana ekipe, ali i sposobnost vođenja ekipe te prenošenja svog tehničkog znanja na ekipu

- Pomoć vođi u zadacima vezanim za obuku (tečajevi, vježbe) i vođenje lokalnih organizacija za speleospašavanje

- Sposobnost odabiranja najprikladnije opreme te postavljanja potrebnog za izvlačenje nosila preko bilo kakvih prepreka na koje se naiđe

- Potpuno razumijevanje svih potrebnih tehnika i njihove upotrebe

Administracija spašavanja

- Da bude na raspolaganju i pripravna odgovoriti pozivu na akciju spašavanja

- Pomoć vođi spašavanja u primanju poziva i sastavljanju završnog izvještaja akcije spašavanja

- Nema operativne odgovornosti: uloga je pomaganje vođi spašavanja pri izradi dokumentacije, dijagrama, itd…

- Kontinuirano bilježenje tijeka akcije

- Pripremanje prognoza i podsjetnik vođi spašavanja

- Priprema dokumentacije vođi spašavanja za pisanje završnog izvještaja

Vođa spašavanja

- Da bude na raspolaganju i da se uključi u akciju spašavanja

- Da ima aktivno razumijevanje organizacije i ljudskih odnosa

Organizacija: - odnosi sa vlastima i

speleospašavateljima - priprema plana

speleospašavanja Nezgode: - uvježbavanje spasilačkih

ekipa, dokumentacija Procedure: - vođenje speleospašavanja

10


11

DRUGI DIO OKOLNOSTI KOD SPAŠAVANJA I - OPĆENITO Vođa spašavanja koordinira podzemne operacije; njemu pomažu vođe ekipa, čiji je posao skupiti sve relevantne informacije tijekom spašavanja. Ova ekipa djeluje iz zapovjednog stožera na površini. Ovdje se primaju sve informacije i odavde se započinju sve akcije. Svi spašavatelji nakon što dođu moraju se ovdje prijaviti i podaci o njima se prosljeđuju vođi spašavanja koji organizira spasilačke ekipe i planira različite stadije spašavanja. Svaka akcija spašavanja zahtjeva osobe specijalizirane za djelovanje pod zemljom i na zemlji. Neophodna je radio veza između vođe akcije i ulaza u jamu, a koju će obavljati osoba koja savršeno poznaje speleološki jezik. Biti sudionik u jednoj akciji spašavanja ne znači da treba biti samo vrhunski speleolog. Osobe na površini brinu se o opremi, hrani, o eventualnom opremanju i označavanju puta do ulaza jame, o radio vezama, transportu, smještaju i dr. Sve je to neophodno za brzo i efikasno djelovanje ekipe za spašavanje. Dužnost je regionalnog tehničkog savjetnika organiziranje prethodnih vježbi i pronalaženje mjesta za mogućnosti svakog volontera.

OPASKA Prilikom akcije spašavanja neophodna su optimalna sredstva za vezu i prijenos informacija jer upravo zahvaljujući njima vođa spašavanja može brzo i efikasno donositi važne odluke kod spašavanja.


II - ORGANIZACIJA SPAŠAVANJA

Pozvani spasavaoci Vatrogasci, policija, itd...

KOMANDNO MJESTO-vođenje akcije-pozivanje ljudstva-kontakti sa drugim tijelima-zapisnik akcije

Smještaj

SSF nacionalna mreža

Mediji

Timovi sa specifičnim zadacima

OružarstvoVozilo za transport

ULAZ U OBJEKT

Timovi u podzemlju

Radio veza

Sve akcije naređuje vođa spašavanja. Najvažnije točke su povezane radiovezom da bi se osigurao kontakt sa vođom spašavanja.

12


III - PRVI KORACI 3.1 - Općenito Ovo poglavlje o samopomoći i zbrinjavanju unesrećenog dio je speleološke škole ili tečaja. U svakom slučaju ovladavanje tehnikama prve pomoći može značajno pomoći spašavateljima i unesrećenom koji čeka pomoče. Ako se ovlada tehnikom samopomoći i samospašavanja može se izbjeći podizanje akcije širokih razmjera. Često je potrebno samo premjestiti unesrećenog sa jednog na drugo mjesto, ugodnije i sigurnije, do dolaska stručne pomoći, a za to je neophodno dobro poznavanje tehnike samopomoći. Sve tehnike samospašavanja podučavaju se u EFS (Francuska speleološka škola). 3.2 - Tehnike Spašavatelji bi trebali: - ovladati tehnikom postavljanja unesrećenog u nosila, baratanja užetima i

svim tipovima spravica koje se koriste u speleospašavanju - moći analizirati situaciju i brzo donositi odluke - pomoći iscrpljenom ili ozlijeđenom članu ekipe da se izvuče iz težih

situacija - upotreba više različitih pristupa za rješavanje individualnih problema - poznavati osnove prve pomoći (zbrinjavanje unesrećenog u očekivanju

spašavatelja) - poznavati osnove fiziologije organizma koja je povezana sa umorom i

iscrpljenošću

13


IV - ZBRINJAVANJE UNESREĆENOG DO DOLASKA SPASILAČKE EKIPE U većini nesretnih slučajeva čekanje pomoći za unesrećenog je dugo; jedan član ekipe treba se popeti do izlaza, potražiti telefon i pozvati službu spašavanja u akciju. Tada vođa spašavanja okuplja ljude i pokreče akciju. Kada se dogodi nezgoda, prvo je najvažnije zbrinuti unesrećenoga, maknuti ga na što ugodnije i sigurnije mjesto te ga utopliti kako mu se ne bi pogoršalo zdravstveno stanje. Ako je to ikako moguće, unesrećeni se nikako ne bi smio ostaviti sam, pogotovo ako je u nesvijesti. Također ne treba premještat unesrećenoga ukoliko se to mjesto može ugodno urediti. Unesrećenog treba pomicati sa mrijesta nezgode samo u slučajevima kada je to nužno (padanje - odranjanje kamenja, slapovi, vodeni tokovi); poznavanje metoda u te svrhe stječe se na seminarima prve pomoći. Zbrinjavanje unesrećenoga počinje se njegovim umirivanjem. Ako je ikako moguće skine se sa njega kaciga, pojas, kombinezon (ako je mokar). Neophodno je napraviti toplinsku izolaciju unesrećenoga, a ona se može napraviti pomoću užeta, transportnih vreća, astro folije... Potom slijedi postavljanje zaklona ili bivka. Na tlo je najbolje prvo postaviti užad, na njih prostirku i astro foliju a sa svake strane jednu karabitku. Ovisno o stanju u kojem se unesrećeni nalazi uvijek treba imati na umu 5 pravila: Odmoriti Utopliti Okrijepiti hranom Opskrbiti tekućinom Osigurati komfor

14


15


V - POZIV NA AKCIJU SPAŠAVANJA Preporuča se, kada god je to moguće, da uzbunu podigne član ekipe svjedok nezgode. On će najbolje znati odgovoriti na razna pitanja u vezi nesreće. Stoga treba znati što je moguće više informacija kada krene pozvati pomoć: − Vrijeme i priroda nesreće; − Stanje unesrećenog: Da li ozlijeđeni odgovara na pitanja? Da li može pomicati ekstremitetima? Da li mu je disanje normalno? Da li se osjeća bilo na zapešću? Da li ima očiglednih fizičkih ozljeda? Da li mu se stanje pogoršava? − Opis objekta − Opis putova i staza koji vode do ulaza u objekt − Specijalne informacije: prepreke kao što su padanje kamenja, suženja, vodeni tokovi itd… Poželjno je da se svi ovi podaci zapišu te je stoga uvijek dobro kod sebe imati papir i olovku. Poziv se prvo upućuje regionalnom kontroloru (vođi spašavanja) ili njegovom zamjeniku, koji popunjava standardni formular SSF-a i poduzima daljnje korake. Drugi poziv se upućuje policiji, koja ima iskustva u pokretanju hitnih akcija. Svjedok nesreće mora uvijek ostaviti broj telefona i adresu odakle zove, te neće napustiti to mjesto sve dok ne dobije drugačije upute od vođe spašavanja. To je važno stoga što se od njega mogu zatražiti dodatni podaci o nesreći. On je ujedno i prvi kontakt sa ekipama koje prispijevaju mjestu nesreće. UPOZORENJE: Svaki špiljar koji želi špiljariti u Francuskoj ili inozemstvu treba posjedovati brojeve telefona relevantnih regionalnih kontrolora (vođa akcije), ili odgovarajućih nacionalnih ili internacionalnih tijela. U Francuskoj ti se brojevi mogu dobiti kod regionalnih komisija za spašavanje i regionalnih odbora za spašavanje kojima pripadaju. Informacije o ovim detaljima te kako kontaktirati nacionalne predstavnike možemo dobiti od FFS-a (Tel. 01.43.57.56.54; Fax. 01.49.23.00.95)

FEDERATION FRANCAISE DE SPELEOLOGIE 130 rue Saint-Maur

75011 Paris FRANCE

16


VI - TRANSPORT HELIKOPTEROM Upotrebom helikoptera kao prijevoznim sredstvom došlo je do značajnih korisnih promjena u akcijama spašavanja. Vrijeme koje je prije bilo potrebno da se spasioci dovezu do ulaza u jamu, često na nepristupačnim terenima, značajno je smanjeno. Ne treba zaboraviti niti značaj puno ugodnije i brže evakuacije unesrećenih nakon izlaska iz jame. 6.1 - Priprema terena za slijetanje helikoptera Uvijek treba pronaći što je moguće raniju površinu bez visokih prepreka prilikom spuštanja helikoptera. Veličina te površine treba biti dovoljna za srednju veličinu helikoptera od oko 13 metara. U slučajevima slijetanja na snijeg, snijeg se treba prethodno što bolje nabiti da bude čvršći. Da bismo pomogli pilotu korisno je prethodno označiti smjer vjetra pomoću lagane vrpce ili pak postaviti jednog čovjeka leđima okrenutim vjetru i s rukama podignutim u zrak u obliku slova " V " uz pripremljen teren za ateriranje. Poželjno imati dimnu bombu koju se aktivira u momentu nadlijetanja helikoptera. 6.2 - Pristup helikopteru (ukrcaj i iskrcaj unesrećenog) Osnovna opasnost koja nam prijeti od helikoptera pri ateriranju i polijetanju jest njegova rotaciona elisa (gornja velika elisa i manja okomita na repu). U slučaju da je teren nagnut velika elisa predstavlja stalnu opasnost te je stoga preporučljivo helikopteru prilaziti sa prednje strane pognuta tijela te smjerom uz padinu da bi povećali svoj razmak od glavnog rotora. Treba izbjeći svaku žurbu prilikom ukrcavanja i mirno ući. Dugačke predmete treba položiti horizontalno. Kod istovara materijala jedan čovjek prvi siđe i prihvati opremu. Smještaj opreme u helikopter treba prepustiti odgovornoj osobi. Nakon ukrcaja treba se odmah vezati i paziti da se ne ometa uzlijetanje. Najsigurnija pozicija kod uzlijetanja je kleknuti i čekati uzdizanje. 6.3 - Podizanje vitlom Ovaj manevar je prije svega u nadležnosti pilota i njegovog pomoćnika (Winchman). Koristi se isključivo u vrlo hitnim situacijama. Ona ne predstavlja neke veće poteškoće za one koji se na taj način spuštaju ili podižu osim u onim slučajevima kada se njihov prihvat izvodi na jako nagnutim i teškim terenima; u takvim slučajevima preporuča se ispustiti sajlu samo kad je unesrećeni stabilan i kad se ne njiše.

17


CISA-IKAR oznake poziva u pomoć

18


TREĆI DIO OPREMA I - NORME Postoje dva osnovna sustava normi: U.I.A.A. i C.E UIAA − Oznake proizvoda koje ujedno i ističu garantirano maksimalno opterećenje užeta bez čvorova − Oznake koje označavaju maksimalnu dozvoljenu silu na karabiner posebno u uzdužnom i poprečnom položaju te u slučaju otvaranja bravice CE − Standardi Europske zajednice s ciljem da se što više poboljša sigurnost alpinista Na osnovi nekih proizvođača samo je istaknut iznos maksimalnog opterećenja sa kraticom "max" ili radnog opterećenja sa oznakom "use". Svi proizvodi sa oznakom "tested" pojedinačno su ispitani pod 75% radnog opterećenja a zatim su ponovno kontrolirani.

OPASKA Čak kada je neka spravica ili uže proizvedeno prema normama to ipak ne znači apsolutnu sigurnost jer laboratorijski testovi ne mogu imitirati sve uvjete pod kojima se ono nađe na terenu. Također, proizvođači ne odgovaraju za opremu koja se naknadno rastavi, promjeni ili popravlja od neovlaštenih osoba.

19


II - OPREMA Preporuke za svu opremu koja se koristi tijekom akcije spašavanja: � UŽAD Industrijske su proizvodnje i prodaju se po normama U.I.A.A. i C.E. Trebaju biti dijametra 10 mm ili većeg da bi izdržala nivo opterećenja i habanja veći od onog koji se obično javlja tijekom upotrebe. � SIDRIŠTA Preporuča se koristiti ekspanzione spitove čiji je promjer jednak ili veći od 8 mm ili sve one spitove koji posjeduju ovakve ili još bolje kvalitete. Tipovi sidrišta ovise o vrsti terena te o procjeni onoga tko ga postavlja na stijeni. � PLOČICE Postoje ih više vrsta, ali njihova otpornost na vertikalna istezanja treba biti jednaka ili veća od 15 kN. Za sidrišta na stropu koriste se simetrični ili asimetrični prstenovi te njihova otpornost na sile treba biti 8 kN ili veća. TRAKE Bilo da su pravilno zavezane koristeći čvorove za trake ili da su industrijski zašivene, moraju izdržati vertikalnu silu od minimalno 8 kN. Ne treba ih se upotrebljavati za izradu trostrukog sidrišta s promjenjivim smjerom. � ČVOROVI MEĐU UŽETIMA Povezana su sa dvostrukom osmicom ili dvostrukim križnim na zateg na pouzdanim i neoštećenim užetima. Ovakvo povezivanje užadi ne smije se činiti na starim ili loše održavanim užetima. � BLOKERI Proizvode se sa otponcem, a blokeri su predviđeni za užad minimalnog promjera 10 mm.

20


� KOLOTURE Vrlo su značajan dio opreme kod spašavanja i najbolje je izabrati one koje mogu prihvatiti 2 ili čak 3 karabinera. Moraju biti otporni na sile veće od 10 kN. Klasičan dizajn kolotura uključuje nylonski ili brončani ležaj, međutim ovi ležajevi su znatno manje efikasni od kugličnih ili valjkastih ležajeva te stoga treba nastojati u spašavanju koristiti ove potonje. � NOSILA Za uspješno i kvalitetno spašavanje koristi se model " TSA " koji su testirali Francuski speleospašavatelji i koji se pokazao dobrim. � KARABINERI Proizvode se od čelika ili aluminija te obavezno moraju biti izrađeni prema strogim normama sa svojstvom da moraju podnijeti sile veće od 15 kN.

21


III - UŽAD 3.1 Sila kidanja Kvaliteta užadi koja se pojavi na tržištu sve se više poboljšava. Kod užadi promjera 10 mm ili više (užad koja se preporuča u spašavanju) otpornost prelazi i 20 kN. Ovi izmjereni iznosi vrijede samo za idealne uvjete (bez trenja i čvorova). 3.2 Starenje U prvoj godini upotrebe užeta ono je u najboljem stanju. Kod klasične upotrebe užeta dakle sa čvorovima (osmica, devetka, pašnjak, ili sl…) ono zadržava 2/3 svoje otpornosti od one koju je istaknuo proizvođač. Nakon prve godine ova se otpornost lagano smanjuje ali ipak ostaje iznad 50 % nakon jednog desetljeća (prema testiranju SSF-a). 3.3 Otpornost na habanje Na ovo svojstvo direktno utiče vrsta košuljice: − gusto pletenje košuljice užeta čini uže otporno na trenje ali uže s vremenom postaje sve kruće − rjeđe pletenje košuljice užeta daje gipkost užetu ali sa slabijom otpornošću na trenje U svakom slučaju treba što je moguće više izbjegavati trenje na užad. 3.4 Upotreba Osim otpornosti, jednostavnost rukovanja i gipkost užeta su druge dvije značajne vrline užeta. Česta upotreba užeta utječe na njegove kvalitete uslijed djelovanja vode, gline, čestica stijena i dr. Ovi čimbenici povećavaju promjer užeta i samim time nakon nekog vremena otežavaju pravljenje čvorova, napredovanje descenderom ili stavljanje i slaganje užeta u transportnu vreću. Preporuča se da se uže nakon 5 godina korištenja izbaci iz uporabe. Promjer užeta je dakle u funkciji različitih čimbenika koji na njega djeluju. Užad koju danas špiljari najčešće upotrebljavaju promjera je 9 mm (najmanji promjer prema Europskim standardima). Što se tiče užadi koja se rabi u speleološkim spašavanjima isključivo se upotrebljavaju užad promjera 10 − 11 mm zbog toga što je ta užad dodatno opterećena raznim silama i naprezanjima.

22


OPASKA PUKNUĆE UŽETA Uže koje se nalazi pod velikim opterećenjem pokazuje dvije osnovne reakcije: produljenje i zagrijavanje. Kod vrlo velikih i naglih opterećenja uže se zagrijava čak 200 −-220 ° C što može prouzrokovati topljenje niti i pucanje užeta.

23


IV - SIDRIŠTA 4.1 Općenito Polazeći od principa da kod spašavanja sva oprema mora izdržati teret tri osobe (unesrećenog, protuutega i onoga koji regulira), uviđamo da sidrišta moraju biti vrlo pouzdana i otporna. U raznim situacijama, članovi ekipe jako žure te prilikom postavljanja sidrišta-spitova mogu zanemariti sve važne karakteristike stijene te lošije i nepravilno ih postaviti. Stoga svi ovi čimbenici utječu na sigurnost sidrišta i zato preporučamo da se uvijek sistematski postavlja 3 spita po sidrištu kako bi se povećala sigurnost. Osobit oprez potreban je kod korištenja prirodnih sidrišta. Utrostručavanje sidrišta (3 spita) obavezno se rabi na krajevima Tirolskih prečnica, kod svih tipova protuutega i izvlačenja, te kad koristimo koloture sa pomoćnim bočnim pločicama. Ne upotrebljava se uvijek kod sidrišta za kočnicu jer sile koje tada djeluju rijetko su kada veće od mase nosila ili eventualno još jedne osobe. Što se tiče gurtni, mogu se nabaviti one koje su otporne na pucanje do sile 300 kN, što je premalo te bi trebalo obavezno imati one koje su pouzdane do 800 kN prema Europskim normama. Postoji mogućnost da u svojoj spasavalačkoj opremi imamo i gurtne sumnjive nosivosti. Ovakve gurtne ne bi trebalo koristiti prilikom spašavanja da bi osigurali konzistenciju i pouzdanost svih dijelova opreme prilikom postavljanja. 4.2 Rezultati testiranja Za teret težine 1.8 kN koja djeluje na sidrište sa 3 spita , dva su značajna parametra: −- dužina odsječka užeta −- udaljenost tereta od glavne osi U najnepovoljnijem slučaju jedna točka sidrišta mora izdržati silu od 1.4 kN. U najpovoljnijem slučaju na svaku točku sidrišta djeluje sila od samo 0.35 kN. Napomena: SSF je više godina testirao opremu i tehnike da bi poboljšao osobine prilikom upotrebe. Podaci dobiveni ovim testiranjima su objavljeni unutar SSF-a; ovi podaci su samo djelomično prikazani u ovoj publikaciji. Svi podaci su dostupni vašem ispitivanju preko SSF-a. 24


ČETVRTI DIO

TEHNIKE SPAŠAVANJA UVOD Ovaj dio knjige prije svega obuhvaća probleme koje susrećemo tijekom izvlačenja unesrećenog, kako iz vertikalnih dijelova tako i iz horizontalnih. Objašnjenja koja slijede opisuju cjelokupnost svih sigurnih i efikasnih tehnika za uspješan prolaz raznih prepreka koje susrećemo u speleološkim objektima. Prije svega, važno je podsjetiti na neke norme ponašanja, primjenljive na svakoga. Što je veći broj spašavatelja pozvan u akciju to treba kod svakog od njih usaditi osobnu odgovornost. Tako je, na primjer, kod transporta jedne transportne vreće nužno biti posebno oprezan kako ne bismo njome urušili kamenje na naše kolege u jami. Svatko treba imati inicijativu da provjerava opremu koju koristi; dugotrajna upotreba može razlabaviti klinove. Svaki član ekipe mora točno znati koju opremu nosi i za što je njegova ekipa zadužena. Svaka ekipa koja ulazi u jamu treba ponijeti onaj materijal i opremu koja je neophodna u njihovom zadatku. Ako pojedini spašavatelji mijenjaju ekipu tijekom spašavanja, opremu koju nose moraju ostaviti prvoj ekipi, a preuzeti opremu od one ekipe kojoj su se pridružili. Svaki spašavatelj, član ekipe, mora se sam pobrinuti za svoje samostalno djelovanje (svjetlo, odjeća, hrana) koje mu je potrebno tijekom spašavanja. Sve ove preporuke mogu izgledati vrlo banalne i očigledne, ali još uvijek je nažalost prilično često, da mnogi spašavatelji zaokupljeni svojom zadaćom, dovedu sami sebe u opasne situacije ili pak prouzrokuju kašnjenje. Ne možemo preuveličati važnost pažnje i opreza u svim situacijama u speleospašavanju. 25


I - ČVOROVI

OPASKA Izdržljivost čvorova prikazana je u odnosu na snagu novog užeta, bez čvora OSMICA Temeljni čvor za " postavljanje " jama kao i za vezanje nosila Izdržljivost: 2/3 užeta

DVOSTRUKA OSMICA Čvor koji se koristi za vezanje užeta za dvije točke istovremeno. Izdržljivost: 2/3 užeta

LAĐARSKI (VRZNI) Čvor koji se sam zateže. To je najkraći čvor koji zauzima svega nekoliko cm užeta. Izdržljivost: 1/2 užeta

26


POLULAĐARSKI Osiguravajući čvor koji se koristi kao kolotura, kočnica, kod osiguravanja, spuštanja i kod tirolske prečnice. Izdržljivost: 2/3 užeta

OSMICA SA UPLITANJEM Čvor koji se koristi za spajanje dva užeta iste debljine. Izdržljivost: 2/3 užeta

DVOSTRUKI KRIŽNI Čvor za nadovezivanje dva užeta.

27


AUSTAVLJAJUĆI ČVOR

vor podesan za izvođenje pod opterećenjem, a često se koristi zajedno sa

VOR ZA RASPODJELU opterećenja

istem za raspodjelu opterećenja jednako na dvije ili više točaka.

a ovo ne treba koristiti gurtne.

Z Čpolulađarskim.

Č S Z

28


- NOSILA II .1 Oprema

z upotrebu nosila za transport unesrećenoga, neophodna je i dopunska

za unesrećenoga:

- termo odijelo i rukavice jete

ji vizir već kao sastavni dio kacige

za nosila

- tri asimetrična karabinera sa maticom koja se dakle mogu otvoriti pod

- lta karabinera promjera 6-8 mm učvršćena za gurtne

- omjera 7 mm, dužine 4 m koje se koriste kod raznih

- 6 m, za korištenje na koloturama

2 Upomoćna oprema koja se treba sastojati od: � - zaštitna kaciga bez rasv - zaštitne naočale ako ne posto �

opterećenjem šest čeličnih deza nošenje tri zamke prpodešavanja i kod tirolske prečnice jedna zamka promjera 7 mm, dužinekada su nosila na tirolskoj

29


2.2 Postavljanje unesrećenog u nosila - Otvoriti PVC preklopce na nosilima - Rastvoriti sve gurtne prema crtežu - Pažljivo položiti unesrećenog slušajući savjete liječnika

OPASKA Polazimo od toga da je unesrećeni dobro utopljen i bez speleološke opreme.

30


2.3 Vezivanje - učvršćivanje unesrećenog za nosila Za udoban smještaj unesrećenog neophodno je slijediti redoslijed sljedećih radnji: 1. položiti unesrećenog na sredinu nosila 2. privezati stopala sa lagano savinutim koljenima 3. privezati bedrenu gurtnu (ne prejako) 4. privezati prsnu gurtnu

5. završiti vezanjem nožnih gurtni imajući na umu da su predviđene za držanje slomljenog uda na mjestu

6. pričvrstiti PVC preklopce

31


32


2.4 Vezivanje nosila za izvlačenje 2.4.1 Klasična metoda - samo glava − Nosila imaju trajno prikvačena tri asimetrična karabinera sa maticom na glavnom prstenu. − Uže za izvlačenje na svom kraju završava čvorom - osmicom ispred kojeg se još nalazi jedan čvor za prepoznavanje užeta, i ono se veže izravno na jedan od tri karabinera na glavnom prstenu. − Dva preostala karabinera služe za osiguranje ako zatreba, te da preuzmu opterećenje.

OPASKA Tri glavna karabinera moraju se lako razlikovati od ostalih, na primjer bojom. Karabineri tipa " Auto-lock " se osobito preporučuju. Obavezno se trebaju upotrebljavati asimetrični karabineri, jer se mogu otvoriti pod opterečenjem, a da maksimalno sačuvaju nosivost. 2.4.2 Manevar glava - noge

Slika 1:

− Uže za izvlačenje je labavo dok uže za osiguranje preuzima izvlačenje − Član ekipe može odvezati čvor užeta koje je bilo prvo opterećeno od glavnog prstena

33


Slika 2:

− izvlačenje se nastavlja podizanjem nogu unesrećenog

2.4.3 Tehnika jednostavnog uravnoteženja Ova tehnika omogućava da se nosila prebace iz okomitog položaja u vodoravni, da bi se lakše izašlo iz jame te da bi unesrećenom bilo ugodnije. Vezivanje je jednako kao i kod manevra " glava - noge " osim što zahtjeva dodatnih nekoliko metara užeta. Ova tehnika se može primijeniti na svakom početku izvlačenja ali isto tako i u tijeku izvlačenja.

34


2. 4. 4.Podizanje pomoću kolotura Dva su načina za postavljanje nosila na koloture. Prvi tako da nosila podignemo na tirolsku ili tirolsku olabavimo dok nosila pridržavaju članovi tima. 6 m zamke od 7 mm je potrebno da se koloture povežu zajedno te sa vučnim užetom i na taj način omogućavati nosilima da se kreću ravnomjernije, izbjegavajući trzaje kod povlačenja. 35


Koloture s produženjima Tehnika koja se koristi za prebacivanje nosila s jedne na drugu tirolsku prebacivanjem jedne po jedne koloture. Ova metoda zahtijeva nešto više vremena od opterećivanja direktno na koloture, ali omogućuje lakše prebacivanje nosila te traži manje spašavatelja za prebacivanje sa tirolske na tirolsku.

36


Izravno vezivanje na jednu koloturu Nosila se izvlače na glavnom ringu i napreduju postepeno zahvaljujući nagibu tirolske i sili upotrebljenoj za izvlačenje. Šlinga od užeta može se ostaviti između glavnog ringa i nogu nosila za upotrebu prilikom manevra „glava-noge“ ili za uravnoteženje nosila.

OPASKA Ovisno o situaciji nosila se mogu zakačiti koristeći jednu, dvije ili tri koloture i na kosu tirolsku kao i na horizontalnu.

37


III - IZVLAČENJE 3.1 Postavljanje za izvlačenje � Kolotur - bloker

Koristi se kod osiguranja nosila, kod izvlačenja nosila na strmim terenima. Težina izvlačenja jednaka je masi nosila te trenju koji nastaje od postavljenog sistema.

� Sveti Bernard

Koristi se kod vertikalnog izvlačenja nosila. Težina izvlačenja jednaka je polovini mase nosila kojoj se još pridodaju razna trenja ovisno o kutu pod kojim se izvlači i unutarnjem trenju kolotura.

Dužina užeta " progutana " kod izvlačenja je dvostruko veća od one do nosila. Kod izvlačenja kada se kolotur-bloker n° 2 dovuče do kolotur-blokera n°1, treba spustiti komplet n°2 prije nastavka izvlačenja

38


� Sv. Bernard sa dodatnom koloturom Jedna točka sidrišta, odvojena od vezivanja Sv. Bernarda, omogućava da se poboljša efikasnost izvlačenja u ravnoj liniji.

OPASKA Bez obzira na to koji sistem "kolotur-bloker" postavili preporuča se izvoditi ih sa koloturama koji imaju prsten od bronce ili još bolje koloture sa kuglicama ili valjčićima. Dobitak će tada kod izvlačenja biti još veći.

39


3.2 Izvlačenje nosila Za izvlačenje nosila iz jame, na vertikali moraju biti postavljena najmanje dva užeta: − Uže za napredovanje članova ekipe i za praćenje nosila − Uže za izvlačenje vezano je za vrh nosila i ono se povlači

pomoću Sv. Bernarda − Ponekad je nužno postaviti i jedno uže za osiguranje 3.3 Izvlačenje uz asistenciju

OPASKA Kod postavljanja sistema za izvlačenje uz asistenciju uvijek treba predvidjeti dovoljno prostora za rad ekipe koja izvlači kao i za nosila da budu sigurno izvučena.

40


3.4 Posebne okolnosti � Kontroliranje napetog užeta Da bi se nosila spustila nekoliko metara, član ekipe mora postaviti svoj descender sa one strane s koje se poteže i mora upotrijebiti dovoljno veliku silu da bi mogao iskopčati bloker (A). Spuštanje se može zaustaviti ponovnim ukapčanjem kolotur-blokera (A).

A

B

41


� Prijelaz preko čvora u sistemu za izvlačenje Postoje dva načina: - Prvi način je da se čvor prijeđe pomoću osiguravajućeg užeta. Ono se zateže i tako preuzima opterećenje od glavnog užeta, te možemo jednostavno prebaciti čvor iznad sistema za povlačenje. - Drugi način je sljedeći:

Kolotur bloker B se skine i ponovno ukopča iza čvora

Čvor se dovede nasuprot kolotur-blokeru A jednostavnim povlačenjem. Komad užeta dužine 1 m sa čvorovima sa svake strane pričvrsti se između sidrišta i kolotur-blokera B.

Povlačeći uže otkopčamo kolotur-bloker A te ga ponovno ukopčamo iza čvora.

Izvlačenje se nastavlja i čvor do kolotur-blokera B. Kolotur se skine i ponovno postavi iza čvora.

42


3.5 Prepoznavanje užadi Najčešće označavanje:

- jedan čvor = "uže za napredovanje" - dva čvora = "uže za izvlačenje" - tri čvora = "uže za osiguranje"

OPASKA Ovi čvorovi za prepoznavanje se koriste konstantno u svim procedurama. To omogućava članovima timova da prepoznaju pojedina užeta kod nadovezivanja među različitim dionicama. 3.6 Osiguravajuća užeta Samo u prostranoj jami, gdje nosila i uže ne dodiruju stijene, ne moramo koristiti užeta za osiguranje. U svim drugim slučajevima osiguravajuće uže je obavezno tijekom cijelog uspona. Uže za osiguranje se pokazalo vrlo korisnim u jamama sa kompliciranim profilom ili sa prirodnim opasnostima kao što su padajuće kamenje. Osiguravajuće uže zahtjeva gotovo istovjetnu pažnju kod postavljanja kao i uže za izvlačenje i nipošto se ne smije samo povlačiti ili ostaviti da leži po podu.

43


3.7 Protuutezi Ova metoda se najčešće koristi za izvlačenje nosila. Njezine prednosti su sljedeće: - Smanjuje, gotovo poništava trzaje tijekom izvlačenja - Omogućava da se lako procijene sile koje djeluju na sidrišta - Zahtijeva manje ljudi kod izvlačenja - Znatno se štedi fizička snaga članova ekipe - Omogućava brzo izvlačenje unesrećenog, vrlo često bez potrebe za pratiocem U slučaju kada je težina protuutega i nosila znatno različita, postoje dvije opcije za spasavaoca koji regulira izvlačenje: - Da pomaže izvlačenju nosila koristeći svoj bloker na strani protuutega (ovo sprječava "povratak" nosila - Da usporava podizanje nosila postavljajući svoj descender na strani protuutega

OPASKA Ova vrlo efikasna tehnika zahtjeva veliku odgovornost i stručnost osobe koja vrši reguliranje. Unesrećeni i protuuteg potpuno su ovisni od njenog djelovanja.

3.7.1 Jednostruki protuuteg Osoba određena za protuuteg visi na sidrištu kolotura. Ona ukopča svoje spravice za penjanje na vučno uže odmah do koloture, ali na strani suprotnoj od nosila.Uže je labavo dok se nosila ne počnu podizati. Protuuteg se polako počinje spuštati podižući svojom težinom nosila u vis. Brzina se kontrolira pomoću "regulatora" koji drži oba užeta (na kojem vise nosila i ono od protuutega) neposredno ispod koloture. Jednostavnim stiskanjem užadi može se smanjiti brzina. Često se događa da se protuuteg spusti do dna dok nosilima nedostaje još nekoliko metara do vrha vertikale. " Protuuteg " se tada popenje još nekoliko metara kako bi ponovno omogućio podizanje nosila. Zatim se prebacuje na svoj descender i čeka zahtjeve vođe ekipe.

44


OPASKA Za postavljanje bilo kojeg načina za izvlačenje protuutegom poželjno je koristiti koloture većeg dijametra ili one sa kugličnim ili valjkastim ležajevima. Koloture ne treba dodatno osiguravati jer je njihova izdržljivost mnogo veća od potencijalnih naprezanja.

3.7.2 Dvostruki protuuteg � Jednostruka kolotura Ovaj način je gotovo identičan metodi sa jednostrukim protuutegom. Jedina razlika je u tome što se u ovom slučaju koriste dva protuutega. Dva protuutega se koriste na onim vertikalama kod kojih je uslijed konfiguracije terena značajno povećano trenje. Kada oba protuutega dođu do dna, prvi otkopča svoj descender , a drugi nakon što nosila stignu do vrha, prelazi na descender kako bi popustiouže i omogućio prelazak nosila na slijedeće sidrište.

Slika: Dvostruki protuuteg s jednostrukom koloturom

Kod višestruke upotrebe devijatora, kutevi užeta na njima ne smiju biti previše zatvoreni.

� Dvije koloture

45


Metoda koja je bazirana na sistemu sa jednostrukom koloturom. Osobito je prikladna za veće prostore u kojima ne postoji rizik zaglavljivanja protuutega i nosila na mjestima gdje se mimoilaze. Ovo je također korisna metoda i u uskim jamama ili meandrima kad se oba protuutega mogu postaviti na dovoljnu udaljenost od nosila. Međutim sile na sidrišta mogu postati dosta visoke kad nosila dođu na vrh vertikale te kutevi među nosilima i sidrištima postanu relativno veliki. Dvije koloture se stavljaju svaka na svoje sidrište sa tri točke. Ova tehnika traži barem dvostruko duže uže od visine vertikale

46


3.8 Nadovezivanje protuutega Nadovezivanje jednostrukih protuutega

Protuuteg A prelazi na descender kada unesrećeni bude podignut na vrh prve vertikale. Regulator A ukapča uže za izvlačenje sa drugog sistema na vrh nosila. Protuuteg B počinje se pažljivo spuštati i podiže nosila. Protuuteg A postupno popušta uže prema instrukcijama kočničara A. Kada nosila potpuno preuzme drugi protuuteg, regulator A otpušta prvo vučno uže sa nosila. Regulator B preuzima kontrolu i nastavlja se izvlačenje.

UPOZORENJE Kod postavljanja užadi i opreme za ovako izvlačenje obavezno je napraviti čvorove (osmice) koji zablokiraju uže. To omogućava da se uže ponovno koristi nakon pojedinih etapa i da se omogući brzo uspinjanje članovima ekipe. Osmica (sa karabinerom) treba biti napravljena na strani na kojoj su nosila i prikvačen na karabiner koloture.

BILJEŠKA Za prelazak čvora kod ovakvih sistema potrebno je postavljanje dodatne koloture na dodatno sidrište sa tri točke. Između glavne koloture i sidrišta postavlja se blokirani polulađarac. Kada čvor dođe do glavne koloture, na strani nosila ukapča se dodatna kolotura, glavna se popušta dok dodatna ne preuzme opterećenje. Obavezno je koristiti karabiner i čvor da bi osigurali nosila u ovom slučaju.

47


IV - SPUŠTANJE 4.1 Jednostruka kočnica

UPOZORENJE Obavezno svezati čvor za osiguranje na kraju užeta. Kočenje stop descenderom Ova metoda se koristi kod spuštanja nosila na vertikalama ili kod nošenja nosila na jako kosim terenima. Postavljanjem dodatnog karabinera može se povećati učinak kočenja. Zaustavljanje izvodi se blokiranjem kočnice.

Kočenje polulađarskim čvorom Odličan način za spuštanje tereta i kočenje ali s jednim nedostatkom što se uže omotava oko osi.

4.2 Dvostruka kočnica Kočenje s dva descendera Ova metoda spuštanja tereta se rjeđe koristi a najčešće se koristi kod spuštanja teških tereta ili kad je užad skliska (blatna ili zaleđena)

48


4.3 Prijelaz preko čvora - Čvor zaustavimo na 10 cm od descendera (slika 1) - Postavimo drugi descender sa jednim komadom užeta i blokerom (slika 2) - Blokiranjem descendera B oslobađa se descender A (slika 3) - Descender A se postavi iza čvora (slika 4) - Još samo preostaje otpustiti descender B, a descender A preuzima opterećenje te se skida i bloker (slika 5).

4.4 Prijelaz preko devijatora Kod prijelaza oštrih stjenovitih rubova nosila koja vise na descenderu A postupno će prijeći na descender B kada član ekipe postavi drugo uže u kolotur. Ova metoda zahtjeva dva užeta dužine vertikale i fizički je najlakša za devijaciju nosila pri spuštanju.

49


4.5 Primjer postavljanja Sidrište kočnice opterećeno je silom čiji je maksimum jednak masi tereta. Stoga podjela opterećenja u 3 točke nije nužna. Međutim kolotur koji određuje spust nosila smješten je na najvišoj točki u sistemu, te trpi mnogo veća opterećenja i zahtjeva sidrište u 3 točke.

50


V - PREBACIVANJA 5.1 Prebacivanje sa spuštanja na penjanje

Prvo se nosila moraju osigurati blokiranjem descendera. Potom se ukopča bloker sa jednim odsječkom užeta kako bi preuzeo teret na sebe (slika 1). Descender se potom oslobodi te zamjeni sa sistemom kolotur - bloker (slika 2). Bloker koji je preuzeo teret upotrebi se kao drugi bloker za sistem sv. Bernard (slika 3). Sistem je spreman za podizanje, a odsječak užeta koji je preuzeo opterećenje može se maknuti čim se razlabavi.

51


5.2 Prebacivanje sa penjanja na spuštanje

Kolotur - bloker B se skine i jedan član ekipe postavi svoj descender iza glavnog kolotur - blokera A. Potezanjem se može otvoriti bloker A, a descender može dalje služiti kao kočnica za spuštanje nosila. Kočničar tijekom ovih postupaka mora biti ukopčan na sidrište.

UPOZORENJE Upotreba kratkih odsječaka-komada užeta česta je u speleologiji. Obavezno je da njihova izdržljivost bude veća od 15 kN. Stoga se nikada ne smiju upotrebljavati tanja užeta ili zamke.

52


VI - KOLOTURE

6.1 Fiksni devijator Temelji se na metodi koja se sastoji od dvije odvojene kočnice. Spuštanje nosila po kosoj podlozi omogućuje kočnica A. Pomoću kočnice B nosila se prebacuju u vertikalu te se tako izbjegavaju dodiri sa stijenom. Fiksni kolotur najviše se koristi kod postavljanja za metodu protuutega. U tom slučaju neophodno je sidrište na tri točke. 6.2 Ljudski devijator

Ova tehnika može se upotrijebiti vrlo brzo i često se koristi za manje devijacije. Član ekipe koji služi kao devijator mora biti ukopčan na pouzdano sidrište i u mogućnosti skloniti sa s puta nosilima kad pređu prepreku.

UPOZORENJE Kod svih metoda u kojima se koriste koloturi potrebna je osobita opreznost kod njihova sidrenja te posebno voditi računa o kutu koji uže čini kada prolazi kroz kolotur.

53


Ako je kut jednak ili manji od 15° sila koja djeluje na kolotur jednaka je ili manja od trećine težine tereta. Ako je kut jednak ili veći od 15° sile koje djeluju na kolotur se znatno povećavaju te stoga treba postaviti trostruko sidrište za kolotur. 6.3 Podesivi devijator

6.3.1. Manje devijacije Ako je kut manji ili jednak 15° postavljanje sidrišta se može učiniti sa samo jednim spitom. Upotrebljeno uže promjera je 7 mm. Blokiranje podesivog kolotura se vrši pomoću zablokiranog polulađarca što znači da ga jedan član ekipe lako popusti u trenutku dolaska nosila.

OPASNOST: Uže za podešavanje mora biti dovoljno dugačko da omogući popuštanje nosila u vertikalu, tj. ekstenziju devijacije.

54


6.3.2 Veće devijacije

U ovom primjeru sile koje djeluju na kolotur jednake su masi nosila te trenju ostalih kolotura koje se nalaze duž vertikale. Da bi se osiguralo zadovoljavajuće osiguranje podesivi kolotur se postavi na uže promjera 9 mm i kočenje se izvodi polulađarskim čvorom ili desenderom. Sidrište se mora izvesti na 3 točke radi raspodjele opterećenja.

UPOZORENJE Testiranjima je zapaženo da sile na devijatorima mogu doseći 2,7 kN kod podizanja tereta od 1 kN. Za savladavanje takvih sila potrebni su efikasni sistemi podizanja i užeta dostatne snage. Treba napomenuti da, prema podacima proizvođača, trenje povećava silu za 40% na koloturama sa brončanim ležajem, a samo 10% kod kolotura sa kugličnim ili valjkastim ležajevima. Ovi podaci vrijede za napregnuta užeta koja rade kut od 180° na koloturi.

55


6.4 Pomični devijator - Nosilo se povlačeći dovede do vrha vertikale i zaustavi ispod devijatora. - Descender se postupno popušta, a nosila se nastavljaju povlačiti sistemom za izvlačenje - Nosila se polako podižu prema sistemu za izvlačenje. Fiksna kolotura pomičnog devijatora treba biti postavljena nasuprot mjestu gdje vršimo prihvat nosila.

Bilješka Ova metoda vrlo snažno opterećuje koloture (6 – 6,9 kN). Odabrane koloture moraju imati dovoljnu nosivost za terete mase do 8 kN. Lagane koloture sa brončanim ležajevima su projektirane za opterećenja do 2.7 kN, pa je vrlo preporučljivo upotrebljavati koloture sa kugličnim ležajevima i mnogo većom nosivosti. Za druge načine postavljanja; sa prebacivanjima ili sistemi za izvlačenje postavljeni na tirolske prečnice, efektivna opterećenja mogu se smanjiti čak na pola.

56


VII - TIROLSKE PREČNICE 7.1 Sidrišta i postavljanje Svaki kraj tirolske prečnice može se popustiti (polulađarac ili descender). Također na svakom kraju potrebno je postaviti sidrište na tri točke, gdje su sile na svakoj od tri točke jednake. Na strani gdje se nalazi polulađarac, potrebno ga je zablokirati i osigurati. 7.2 Napetost Stop descender Nakon ukopčavanja descendera prečnicu napinjemo pomiču dodatnog blokera i koloture. Nakon što je prečnica dovoljno napeta, zablokiravamo i osiguravamo stop descender, pazeći da nam se uže ne razlabavi.

57


Polulađarac Napinjanje pomoću polulađarca na istom je principu kao i pomoću stop descendera. Problem predstavlja samo teškoća pri zadržavanju napetosti prečnice prilikom zablokiravanja polulađarca. Bilješka: Kod napinjanja tirolske prečnice, prije nego što se uže blokira, sile na krajevima mogu narasti na 600 kN. Kad se prečnica zablokira sile se automatski smanje na oko 220 kN ako koristimo descender, tj. na oko 145 kN ako koristimo polulađarac. Kad tirolsku opteretimo, sidrišta trpe početne sile plus 80 do 120% težine nosila i unesrećenog. Na primjer, teret mase 80 kg na prečnici početno napetoj sa 180 kN proizvest će silu od oko 280 kN na sidrišta. Ovakva opterećenja su potpuno unutar granica prihvatljivosti. Svi rezultati dobiveni su testiranjima na tirolskim prečnicama krmačim od 6 metara. Jasno je da sile u podzemlju nikad neće priječi 100 kN na takvim prečnicama.

58


7.3 Primjer postavljanja Horizontalna tirolska Ovješena direktno na tirolsku, nosila su kontrolirana povratnim užetom vezanim kod "nogu" nosila. Sistem za izvlačenje na drugoj strani povlači ih po prečnici, a koloture su međusobno povezane 7 mm zamkom da bi se smanjili trzaji. Kad nosila dosegnu zonu B, descender se razblokira, a prečnica se postupno popušta sve dok nosila ne legnu na pod.

59


Kosa tirolska Prečnica je postavljena na isti način kao za izvlačenje uz asistenciju ili za spuštanje pomoću kočnice. Za podizanje nosila koristi se sv. Bernard ili protuuteg. Ako je potrebno, član tima se može povlačiti sa unesrećenim, ali jedino na zasebnom užetu i koloturi i zakačen za nosila. Bilješka Gdje okolnosti dozvoljavaju, na dno (noge) nosila može se pričvrstiti uže za pomoć kontroliranju izvlačenja. Na horizontalnoj tirolskoj ono može poslužiti i za povlačenje u slučaju da se glavno uže opusti. 60


VIII - HORIZONTALAN TRANSPORT NOSILA 8.1 Transport 8.1.1 Općenito

Špilje u kojima nije potrebno nošenje nosila su vrlo rijetke. Opisane tehnike zahtijevaju visok nivo koordinacije cijelog tima. Čak i kad su nosila opremljena samo sa 6 rukohvata za nošenje, tim se idealno sastoji od najmanje deset članova da bi se smanjilo naprezanje i povećao nivo sigurnosti. Kod nošenja nosila u povoljnim okolnostima, vođa tima uzima jednu od prednjih rukohvata za nošenje i osigurava da niti jedan član tima nema na sebi nikakvu opremu koja bi mogla ozlijediti unesrećenog. Također upozorava ekipu koja nosi, ako se nosila nose nepravilno ili u neugodnom položaju za unesrećenog. Vođa ekipe osigurava da se nosila transportiraju u skladu s informacijama "vodiča" koji se kreće nekoliko metara ispred nosila. U uskim prolazima on će zaustaviti nosila da bi omogućio prolaz spasavaocima koji nose opremu koja bi mogla biti korisna dalje prilikom transporta. 8.1.2 "Vodič" Kreće se ispred nosila, predviđa probleme, pokazuje smjer transporta i brzo instalira uže za osiguranje na mjestima gdje je to neophodno. U njegovoj opremi treba biti 10 m užeta, bloker, kolotura, dvije trake i 4-5 spitova i karabinera. 8.1.3 Naredbe Naredbe ekipa prve pomoči prilagođene su za upotrebu u podzemlju. Kad je tim spreman za podizanje nosila, vođa tima vikne jasno i glasno: - "Spremni za dizanje?" Ako nitko ništa ne kaže znači da su svi spremni. - "Diži!" Ako neki član tima nije spreman, tim čeka da riješi problem prije nego što vođa tima ponovno vikne: - "Spremni za dizanje – Diži!"

61


8.2 Tipične situacije

8.2.1 Provlačenja i grebeni Asistencija povlačenjem može biti korisna u nagnutim provlačenjima i grebenima. Korisno je da jedan član ekipe prati unesrećenog s prednje ili stražnje strane nosila. U horizontalnim provlačenjima povlačenje može biti jednako korisno i radi se na sličan način.

62


8.2.2 Meandri Prvi korak je odabrati najlakši put koji će diktirati tehnike potrebne za transport nosila. Na slici 2 spašavatelji iza nosila pomiču se naprijed (ispod nosila da bi izbjegli rušenje kamenja na unesrećenog) te tako održavaju kretanje. Na mjestima gdje je meandar prikladnih proporcija, spasavaoci mogu formirati postupnu kosinu da bi izbjegli prebacivanje nosila. Zavoj pod pravim kutem može se proći samo sa nosilima u vertikalnoj poziciji. Na slikama 1 i 3 nosila su ukopčana direktno u pojaseve članova tima, što dozvoljava da se nosila podignu gdje je to potrebno i da je težina jednoliko raspoređena. Bilješka: Prije nošenja nosila kroz komplicirane dionice dobro je poslati jednog ili dva spašavatelja naprijed da potraže najbolji put. To će uštedjeti dosta vremena u usporedbi sa odabiranjem pogrešnog puta.

63


64

8.2.3 Široki kanali Što je prostor za manevriranje veći, to je važnija brojnost i efikasnost ekipe. Za ravnu podlogu sedam je idealan broj, uz vodiča koji pronalazi put. Česti zastanci omogućiti će da se unesrećeni spusti i da se spasavaoci rotiraju i mijenjaju ruke kojima nose. Kad se nosila transportiraju horizontalnim kanalom ekipa može lako žuriti. Očita je potreba za ekipu da ima vremena i da dozvoli spasavaocima da mogu pratiti nosila, rotirajući i izmjenjujući se. Slika: Primjer rotiranja članova tima

8.2.4 Duboka voda Postoje tri tipa transporta preko duboke vode: koristeći čamce, fiksirane prečnice ili tirolske. Za transport čamcem nosila trebaju biti učvršćena na pouzdani čamac, a članovi ekipe plivaju uz čamac (ronilačka odjela su neophodna!). U slučaju korištenja fiksnih prečnica, nosila su ukopčana pomoću komada užeta za svakog od tri spasavaoca, koji su sami ukopčani na prečnicu. Dodatni spasavaoci su potrebni za prebacivanje nosila preko spitova i drugih komplikacija, također koristeći komade užeta. Upotreba tirolskih prečnica opisana je u VII. poglavlju.

Upotreba čamca za napuhavanje za transport unesrećenog

Documents

Speleo Spas Skripta