158
Godina XLV Skopje 2009 Broj 1-2 SO D R @ I N A STATII-PRILOZI Toni FILIPOSKI Gradot Lihnid i provincijata Nov Epir................................ 5 Dragan ZAJKOVSKI Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I – IV vek........ 13 Maja ANGELOVSKA-PANOVA Tajnata kniga na bogomilite: kulturolo{ko-istoriska retrospektiva................................................................................ 27 Gabriela SIMONOVA Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot razvoj na Vizantija....................................................................... 35 Silvana SIDOROVSKA-^UPOVSKA Makedonskite gradovi vo 19 vek............................................... 45 Makedonka MITROVA Makedonskoto revolucionerno nacionalno- osloboditelno dvi`ewe i Kralstvoto Srbija..................... 55 Stra{ko STOJANOVSKI Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe pod platformata na Majskiot manifest............... 71 Vera GO[EVA Izgradba na vodovodot vo Tetovo............................................. 93 Katerina MIR^EVSKA Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)................................................................. 101

spisanie Istorija god. 2009, br.1-2, Skopje

Embed Size (px)

Citation preview

Godina XLV Skopje 2009 Broj 1-2 SO D R @ I N A STATII-PRILOZI

Toni FILIPOSKI Gradot Lihnid i provincijata Nov Epir................................ 5

Dragan ZAJKOVSKI Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I – IV vek........ 13

Maja ANGELOVSKA-PANOVA Tajnata kniga na bogomilite: kulturolo{ko-istoriska retrospektiva................................................................................

27

Gabriela SIMONOVA Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot razvoj na Vizantija.......................................................................

35

Silvana SIDOROVSKA-^UPOVSKA Makedonskite gradovi vo 19 vek............................................... 45

Makedonka MITROVA Makedonskoto revolucionerno nacionalno- osloboditelno dvi`ewe i Kralstvoto Srbija.....................

55

Stra{ko STOJANOVSKI Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe pod platformata na Majskiot manifest...............

71

Vera GO[EVA Izgradba na vodovodot vo Tetovo............................................. 93

Katerina MIR^EVSKA Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945).................................................................

101

Teon XINGO Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto op{testvo vo periodot pome|u dvete svetski vojni.........................................................

117

Dragica POPOVSKA Kultot kon kamenot vo seloto Dr`ilovo – Skopsko...........................................................................................

129

MATERIJALI

Dimitar QOROVSKI Izve{taj na gr~kiot konzulat vo Sofija za ubistvoto na Boris Sarafov i Ivan Garvanov.........................................

137

PRIKAZI Gabriela SIMONOVA Aleksandar S. Atanasovski, Makedonija vo XIV vek, Napredok, Tetovo 2009................................................................

143

Aleksandar SIMONOVSKI Aleksandar Litovski, Makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo Vtorata svetska vojna (1941-1944), Sojuz na zdru`enijata na Makedoncite od Egejskiot del na Makedonija-Skopje, Skopje 2008.....................................................................................

149

Lazar KRSTEVSKI Zajaknati soznanijata za makedonskite koreni na Mihajlo Pupin..............................................................................

153

Marjan IVANOVSKI Soop{tenie nau~en sobir „Pore~e niz istorijata“ (5-6 septemvri 2009, Samokov)...................................................

157

STATII - PRILOZI Toni FILIPOVSKI

GRADOT LIHNID I PROVINCIJATA NOV EPIR

Od bogatata istorija na gradot Lihnid ostanale mnogu

pra{awa na koi istoriografijata seu{te ne ponudila poprecizni odgovori. Edno od niv e i pra{aweto za odnosot na ovoj zna~aen politi~ki, crkoven i kulturen centar so provincijata Nov Epir. Pokonkretno kako potpra{awa se nametnuvaat slednive: izvorna potvrda deka gradot voop{to pripa|al kon ovaa provincija; vo koj vremenski period i do koga vleguval vo nejziniot sostav. Vo nata-mo{noto izlo`uvawe }e se obideme da odgovorime na del od posta-venite pra{awa.

Najraniot izvoren podatok koj potvrduva deka, najverojatno od formiraweto na Nov Epir, gradot Lihnid so svojata po{iroka okolina stanal del od spomenatata provincija, go nao|ame vo Itenerarium Burdigalense. Spomenatiot itenerar e datiran vo 333/34 g. i vo nego pi{uva deka granicata me|u Makedonija i Epir (finis Macedonia et Epiri) se nao|ala okolu 13 milji (20 km n.b.) isto~no od Lihnid kaj tvrdinata/mestoto Brusida (mutatio Brucida).1 Iako vo izvorot ne e precizirano sekako deka pri spomenuvaweto na Epir vsu{nost se misli na provincijata Nov Epir.

No spored spisite od golemiot crkoven sobor vo Serdika, odr`an vo 343 g., episkopskiot centar Lihnid pripa|al na Make-donija.2 Vakviot podatok e vo direktna sprotivnost so podatok od

1 K. Miller, Itineraria Romana (Römische Reisewegen der Hand der Tabula Peuntengeriana), Stuttgart 1916, 70; 520. F. Papazoglu, Makedonski gradovi u rimsko doba, Skopje 1957, 195. F. Papazoglu (“Lihnid vo docnocarskiot period”, Ohrid i Ohridsko niz istorijata, I, Skopje 1985, 113) smeta deka najranoto sigurno datirano spomenuvawe na provincijata Nov Epir se nao|a tokmu vo spomenatiot Itinerar. 2 Vo crkovnite izvorni podatoci se javuvaat dve razli~ni imiwa na lihnidskiot episkop-u~esnik na Soborot, no ednakvo e toa {to vo dvata slu~ai e notirana pripadnosta na Lihnid kon Makedonija. Cf.: Hilarius,

D-r Toni Filipovski

6

poso~eniot Itenerar za provinciskata pripadnost na Lihnid kon Nov Epir i pokraj nivnata hronolo{ka bliskost.

Bidej}i verodostojnosta na podatokot od Itenerarot te{ko mo`e da se dovede pod somne` vo naukata postojat mislewa deka spomenuvaweto na Makedonija vo vrska so Lihnid pretstavuva anahronizam3 ili pak deka se odnesuva za pripadnosta na Lihnid kon diocezata Makedonija.4 Sepak kako najubedlivo objasnuvawe se ~ini ona spored koe vo slu~ajov se raboti za privremeno teritorijalno nesovpa|awe na civilnata i crkovnata administrativna mre`a, odnosno docneweto vo prilagoduvaweto na eparhiskite granici spored ve}e utvrdenite provinciski.5 Zna~i po se izgleda ostanuva nesporna provinciskata pripadnost na gradot Lihnid kon provincijata Nov Epir vo I-ta polovina na IV vek. Vo prodol`enie se zadr`uvame na ostanatite podocne`ni izvorni podatoci vo koi na edno mesto se spomenuvaat gradot Lihnid i provincijata Nov Epir i na toj na~in nedvosmisleno ja potvrduvaat provinciskata pripadnost na gradot Lihnid. Na edno pismo datirano najrano vo 457 g. isprateno od episkopite na Nov Epir do vizantiskiot car Lav I (457-474) se potpi{al i Antonij aktuelniot episkop na Lihnid, {to posredno upatuva deka negovoto episkopsko sedi{te pripa|alo vo provin-cijata Nov Epir. Inaku lihnidskiot episkop Antonij e poznat i kako eden od u~esnicite na crkovniot sobor odr`an vo 449 g. vo Efes.6 Vo eden fragmentot na ranovizantiskiot avtor Malh od Filadelfija, kade op{irno se opi{uvaat slu~uvawata povrzani so ostrogotskoto prisustvo i pusto{ewa na Balkanot vo sedumde-setite godini na V vek, se spomenuvaat Lihnid i Nov Epir. Imeno me|udrugoto se iznesuvaat podatoci od koi mo`e da se zaklu~i deka

Collectanea Antiariana, Parisiana B II 4 (ed. A. L. Feder), Corpus scriptorium ecclesiasticorum Latinorum, 65, Wien 1916, 135, n. 23: “Zosimus a Macedonia de Lignido” (Poradi nedostapnost na izvorot citirano spored: R. Brato`, “Ranohristijanskata crkva vo Makedonija i nejziniot odnos sprema Rim”, Izbor od emituvanite sodr`ini na tretata programa na Radio Skopje, br. 44, Skopje 1990, 44); Le Quien, Oriens Christianus, II, Parisiis 1740, 285: “Dionysius de Macedonia de Lychnido” (Poradi nedostapnost na izvorot citirano spored: F. Papazoglu, “Lihnid vo docnocarskiot period”, 114). 3 R. Brato`, “Ranohristijanskata crkva”, 44, bel. 38. 4 V. Bitrakova-Grozdanova, Starohristijanski spomenici vo Ohridsko, Ohrid 1975, 16. 5 Vidi poop{irno: F. Papazoglu, “Lihnid vo docnocarskiot period”, 115. 6 F. Papazoglu, “Lihnid vo docnocarskiot period”, 115; R. Brato`, “Ranohristijanskata crkva”, 49.

Gradot Lihnid i provincijata Nov Epir

2009/XLV/1-2 7

gradot Lihnid vleguval vo "taka nare~eniot Nov Epir" (:pg t>n N3an legom3nhn ‘Hpeiron).7

Slednoto spomenuvawe na Lihnid i Nov Epir na edno mesto e vo vrska so lihnidskiot episkop Lavrentij. Vo devedesetite godini na V vek pi{uvano e edno papsko (Galezij ili Anastasij II) pismo adresirano do episkopot Lavrentij od Lihnid vo Nov Epir.8

Vo op{irniot popis na docnorimskite provincii i gradovi, koj e poznat kako Sinekdemot na Hierokle (Hieroclis Synekdemus), me|u drugite provincii se spomenuva i imeto na provincijata Nov Epir zaedno so gradskite centri koi funkcionirale vo nejzinite ramki. Me|u devette gradovi vo Nov Epir, osmi po red se naveduva gradot Aylinidoc, koj bez somnenie e identifikuvan so Lihnid.9 Se smeta deka iako Sinekdemot datira od VI vek, vo nego vsu{nost e sodr`ana administrativnata postavenost na Imperijata od prethodnoto stoletie.

Poznatiot vizantiski istori~ar, Prokopij Kesariski, sovremenik na carot Justinijan (527-565), vo svojata mo{ne obemna istoriografska produkcija na{ol za potrebno samo na edno edinstveno mesto da go spomene Lihnid zaedno so necelosnoto ime na provincijata na koja pripa|al. Imeno vo negovata Tajna istorija (Anekdota-Historia Arcana) pi{uvaj}i za prirodnite nepogodi koi se slu~ile vo Imperijata za vreme vladeeweto na Justinijan, no i na negoviot prethodnik Justin (518-527), me|u gradovite koi stradale od zemjotres go spomenuva i gradot Lihnid vo Epir.10

∗ ∗ ∗

Kako mo{ne zna~ajno, no vo istovreme i kako delikatno se nametnuva pra{aweto zo{to gradot Lihnid so svojata po{iroka

7 The Fragmentary Classicising Historians of the Later Roman Empire (Eunapius, Olympiodorus, Priscus and Malchus), II, (Text, Translation and Historiographical Notes: R.C. Blockley), Liverpool 1983, fr. 20; 440-443. Samo na edno mesto vo poso~eniot fragment se spomenuva Nov Epir, dodeka za ozna~uvawe na istoimenata provincija avtorot nekolku pati go koristi terminot Epir bez dodavki. Sekako na tie mesta kade se spomenuva samo Epir treba da se podrazbere deka toj vsu{nost misli na provincijata Nov Epir. Imenuvaweto na provincijata Nov Epir skrateno kako Epir pretstavuva relativno ~esta pojava i vo drugi izvorni podatoci od toa vreme. 8 R. Brato`, “Ranohristijanskata crkva”, 56. 9 Hieroclis Synecdemus et Notitiae Graecae Episcopatuum, accedunt Nili Doxapatrii Notitia Patriaarhatuum et Locorum Nomina Imutata, ex recognitione Gustavi Parthey, Amsterdam 1967, 15. 10 Prokopije iz Cezareje, Tajna istorija (prevod: A. Vilhar; predgovor i komentar: Dr. R. Radi}), Beograd 2004, 103.

D-r Toni Filipovski

8

okolina vlegol vo novoformiranata provincija Nov Epir, a ne ostanal vo provincijata Makedonija? Na toa pra{awe se nadovrzuva edno drugo za toa zo{to dominantniot del od teritorijata na novata provincija koja vo ranata antika bila naselena od Iliri, go dobila imeto Nov Epir, a ne na primer “Nov Ilirik”11 ili mo`ebi Nova Ilirija? Navistina se ~ini mo{ne te{ko da se ponudat zadovo-litelni odgovori na dvete pra{awa. Vo vrska so prvopostavenoto pra{awe mo`ebi treba da se pomisli deka etni~kiot princip bil klu~en pri odreduvaweto na novite grani~ni linii me|u provinciite. Pa taka na edno mesto F. Papazoglu smeta deka so izdvojuvawe na Nov Epir na Makedonija i bila vratena starata etni~ka granica na “istok”,12 poto~no na zapad. Tokmu vo taa nasoka se izjasnil M. B. Panov, spored kogo vladetelite od I-ta polovina na IV vek go zemaat tokmu etni~kiot princip pri definiraweto na novite administrativni granici. Vo toj kontekst administrativnite promeni vo provincijata Make-donija se sfa}aat kako nekakva tendencija za reoformuvawe na etni~kite granici na Makedonija.13

Vo sprotivnost so iznesenite tvrdewa odi edna postara, no mo{ne izvesna teza na F. Papazoglu, spored koja pri formiraweto na provincijata Tesalija, vo vreme na Dioklecijan, osven oblastite na geografska Tesalija od provincijata Makedonija, kon novata provincija bile pridodadeni i ju`nite makedonski oblasti Elimiotida i Orestida.14 So vakvata teza avtorkata pa|a vo kontra-diktornost koga edna{ smeta deka so formiraweto na Nov Epir novata zapadna granica na provincijata Makedonija povtorno se sovpadnala so nejzinata stara etni~ka granica, a vo slu~ajot koga so osnovaweto na provincija Tesalija navodno i bile priklu~eni dve ju`nomakedonski oblasti toa treba da se tolkuva deka novata ju`na provinciska granica na Makedonija otstapuvala od nejzinata etni~ka granica. Se postavuva pra{aweto zo{to bi se nastojuvalo

11 F. Papazoglu, "O pojmovima ‘Epir’ i ‘Ilirija’ u poznorepublikansko doba", Godi{njak Akademije Nauka i Umetnosti Bosne i Hercegovine, Knj. XIII (Centar za Balkanolo{ka ispitivanja, knj. 11), Sarajevo 1976, 198. 12 F. Papazoglu, Makedonski gradovi, 90. Se ~ini deka e napreven nenameren previd koga se naveduva deka: “Izdvajawem Novog Epira Makedoniji je vra}ena wena stara etni~ka granica na istoku”, a vus{nost se raboti za granicata kon zapad, {to nedvosmisleno proizleguva od kontekstot na iska`uvaweto. 13 M. B. Panov, “Administrativnite reformi na Dioklecijan, Galerij i Konstantin I i Makedonija”, GINI, 50/1, Skopje 2006, 117-119; Idem, “Makedonija me|u Vizantiskiot istok i Rimskiot zapad (IV-V vek)”, GINI, 49/1-2. Skopje 2005, 91. 14 F. Papazoglu, Makedonski gradovi, 87-91.

Gradot Lihnid i provincijata Nov Epir

2009/XLV/1-2 9

novata zapadna granica na provincijata Makedonija da se sovpadne so etni~kata, a koga se rabotelo za ju`nata nejzina granica toa da ne bilo slu~aj?

Dokolku navistina etni~kiot princip bil najva`en pri redefiniraweto na administrativnite granici toga{ zo{to od teritorijata na koja vo ranata antika `iveele Iliri ne bila for-mirana samo edna provincija i taa ne se vikala Ilirija? Imeno posvedo~eno e deka vo IV-V vek postoele pove}e od edna t.n. “ilirski” provincii.

Vo slu~aj da se prifati etni~kiot princip toga{ toa na posreden na~in bi mo`elo da sugerira deka Dasaretite i nivniot centar Lihnid bile del od ilirskiot `ivoten prostor pa zatoa zaedno so teritorijata koja vo ranata antika ja naseluvale ju`no-ilirskite plemiwa vlegle vo docnoanti~kata provincija Nov Epir. Tokmu pra{aweto za etnicitetot na Dasaretite do denes stoi seu{te otvoreno vo naukata. Za onie koi ja zastapuvaat tezata deka Dasaretite bile ilirsko pleme, bilo sosema logi~no {to nivnata oblast vo docnata antika vlegla vo provincijata Nov Epir zaedno so oblastite na ostanatite ju`noilirski plemiwa.15 No isto taka postojat drugi dosta ubedlivi tezi spored koi Dasaretite nemale ilirsko poteklo, odnosno bile gornomake-donsko, brigisko ili epirsko pleme.16 Dokolku se prifati bilo koja od tezite za nivnoto neilirsko poteklo toga{ potrebno e nekakvo objasnuvawe zo{to Lihnid i porane{nata oblast na Dasaretite vlegle vo ramkite na “ilirskata” provincija Nov Epir vo docnata antika.

Bez decidno da se opredeluvame za nitu edna od postoe~kite tezi, iako se ~ini se poizvesno nivnoto neilirsko poteklo, smetame za potrebno da se naglasi deka pove}e vekovniot period na hele-nizacija i romanizacija izvr{il golemo vlijanie vrz t.n. "etni~ka pripadnost" ili etnicitetot na balkanskoto naselenie, do taa mera {to vo docnata antika etnicitetot voop{to ne bil klu~en vo

15 Ibidem, 225. Sepak avtorkata konstatira deka Dasaretite i osobeno gradot Lihnid bile pod silno kulturno vlijanie na Makedonija. 16 Sp.: N. Proeva, “Prilog kon istorijata na anti~kite Makedonci”, Godi{en zbornik na Filozofki fakultet, 43-44/17-18, Skopje 1990-1991, 17; Idem, “Tu|i elementi vo kulturata na Gorna Makedonija vo rimsko vreme”, Civilizacii na po~vata na Makedonija (Prilozi za istra`uvaweto na kulturata na po~vata na Makedonija), kn. 2, Skopje 1995, 81-88 i osobeno bel. 27; Idem, “Epihorskite imiwa vo Gorna Makedonija”, Jazicite na po~vata na Makedonija (Prilozi za istra`uvaweto na kulturata na po~vata na Makedonija), kn. 3, Skopje 1996, 83-93; Idem, Studii za anti~kite Makedonci, Skopje 1997, 118-130, 134.

D-r Toni Filipovski

10

redefiniraweto na administrativnite granici. Pa taka dokolku gradot Lihnid i negovata po{iroka okolina vo ranata antika ne bile del od ju`noilirskiot prostor, vo periodot na docnata antika mo`ele da bidat vklu~eni vo ramkite na novoformiranata provin-cija Nov Epir od voeno-politi~ki i ekonomski pri~ini. Vpro~em sosema e izvesno deka po izminato podolgo vreme pod rimska vlast balkanskoto naselenie vo golema mera se izedna~uvalo vo svojot razvoj, pritoa namaluvaj}i gi me|usebnite socijalni, jazi~ni, kulturni i dr. razliki.

Nov Epir bila nova i relativno mala provincija, so mal broj gradski centri na svojata teritorija, koi vo istovreme pret-stavuvale i episkopski sedi{ta. Lihnid vo IV vek bez somnenie va`el za razvien gradski centar i episkopsko sedi{te i mo`ebi tokmu poradi taa pri~ina bil vklu~en vo novata provincija. Vpro~em od ranata antika Lihnid i okolinata pretstavuvale gra-ni~ni predeli koi vo eden period vleguvale vo ilirskata dr`ava, a vo drug period vo makedonskata dr`ava. Za razlika od Nov Epir, provincijata Makedonija seu{te bila dosta prostrana provincija, na ~ija teritorija postoele pobrojni gradski centri. No dokolku vo ranata antika pogolemiot del od teritorijata na idnata provincija Nov Epir ja naseluvale Iliri zo{to provin-cijata ne go dobila imeto spored niv? Na toa pra{awe edinstveno se obidela da odgovori F. Papazoglu, spored koja vo vreme na rimskoto prodirawe na Balkanot (II vek p.n.e.) se pojavila tenden-cija na prenesuvawe i pro{iruvawe na poimot Epir na prostorot na ju`noilirskoto krajbre`je, dodeka pak poimot Ilirik po~nal se pove}e da se vrzuva za jadranskata primorska oblast severno od Lisos (Le{). Tokmu tuka le`i pri~inata za podocne`noto nametnu-vawe na imeto Epir kako sostaven del na imeto na novata provin-cija. Postojat dve okolnosti koi mo`ele da vlijaat na pro{iru-vawe na poimot Epir vo ju`noliriskite predeli. Prvo, ju`noita-lskite Grci i Italcite od damne{ni vremiwa odr`uvale preku-morska komunikacija so Epir i zborot "?peiroc” za niv imal prvo-bitno i prenosno zna~ewe na “kopno”. Vakvoto zna~ewe podocna go prevzele i Rimjanite. Vtoro, pomorskiot soobra}aj me|u Rim i Grcija, od po~etocite isto taka se vodel dominantno ili mo`ebi isklu~ivo po ju`nite pati{ta od bregot na Epir preku Tesalija kon Sredna Grcija. Ovoj pat bil koristen i podocna, no naporedno so noviot pat Via Egnatia, koj pominuval niz Ilirija. Tokmu ovaa okolnost mo`ebi vlijaela kaj Rimjanite oblasta kade se istovaruvale po preplovuvaweto na Jonskoto more da ja nare~at

Gradot Lihnid i provincijata Nov Epir

2009/XLV/1-2 11

“Epir”. Treba da se potencira deka ovoj poim za Rimjanite imal ~isto geografska sodr`ina, a nikako ne etni~ka ili politi~ka.17

17 F. Papazoglu, ”O pojmovima ‘Epir’ i ‘Ilirija’ ”, 197-210.

Dragan ZAJKOVSKI

HRISTIJANSKITE MA^ENICI VO MAKEDONIJA VO I – IV VEK

Progonite protiv hristijanite od strana na rimskata vlast, koi zapo~nale vo vremeto na imperatorot Neron i so izvesni prekini traele do 313 godina koga hristijanstvoto bilo priznato za ramnopravna religija vo Rimskata Imperija,1 pove}e ili pomalku gi zasegnale hristijanskite crkovni op{tini na celata teritorija na Imperijata. Se razbira deka Makedonija ne bila isklu~ok, kade u{te od sredinata na I vek po~nalo da se {iri hristijanstvoto i da se formiraat silni crkovni op{tini. Tokmu zatoa razbirlivo e {to rimskata vlast i vo Makedonija zapo~nala so `estok i kontinuiran progon protiv ~lenovite na hristijan-skite zaednici koi egzistirale vo makedonskite gradovi. Kako rezultat na ovie progoni `ivotot go zagubile izvesen broj hristi-janski vernici ~ii{to imiwa i biografii ostanale posvedo~eni blagodarenie na nivnite so~uvani `itija.2

Istra`uvaweto vo ramkite na postavenata tema ima za cel, od istoriski aspekt, a vrz osnova na raspolo`liviot izvoren materijal – pred sé hagiografskite i novozavetnite tekstovi – da go prou~i `ivotot na prvite hristijanski ma~enici vo Makedonija vo periodot od I do IV vek. Tuka, edinstveno, nema da stane zbor za ma~eni{tvoto na poznatite Sv.Dimitrij Solunski3, Erazmo

1 Progonot protiv hristijanite bil obnoven za vreme na vladeeweto na imperatorot Julijan Otstapnikot (Apostat) (361 – 363) i zavr{il so negovoto vladeewe. 2 v. Acta Sanctorum (ed. Godefridus Henschenius and Daniel Papebrochius, reprint Cambridge 2000) 3 v. Mitko B.Panov, Kultot na Sv.Dimitrija vo Makedonija, Prilozi od nau~niot sobir Starohristijanska arheologija vo Makedonija, MANU, Skopje 2003 godina, 151 – 163; Ibidem, The Making the Cult of St.Dimitrius in

Dragan Zajkovski

14

Lihnidski4 i 15-te Tiveriopolski ma~enici5 koi se dovolno i detalno zastapeni vo dosega{nite istoriskite istra`uvawa. Tokmu zatoa glavniot akcent e staven na onie pomalku poznati hristi-janski ma~enici vo Makedonija, koi delumno ili voop{to ne bile predmet na istra`uvawe vo makedonskata istoriografija. Toa e periodot na konstituiraweto na ranohristijanskata Crkva i zatoa hagiografiite na prvite hristijanski ma~enici vo Makedonija se od izvonredno zna~ewe pri prou~uvaweto na hristijanstvoto i Crkvata vo Makedonija vo poso~eniot period.

Vrz osnova na dosega{nite izvorni podatoci,6 za prv hristijanski ma~enik od Makedonija se smeta Velikoma~eni~kata Irena koja `iveela kon krajot na I vek.7 Kako {to soop{uva anonimniot avtor na nejzinoto `itie napi{ano na latinski jazik, a prv pat publikuvano vo Acta sanctorum8, Irena pred da go prifati hristijanstvoto go nosela imeto Penelopa i poteknuvala od blagorodni~ko semejstvo. Tatko í Likinij, bil upravnik na gradot Magedon za koj vo `itieto se veli deka se nao|al vo Makedonija.9

Od druga strana, pak, vo kriti~koto izdanie na `itieto vo redakcija na Stiven Janos se naveduva gradot Migdonija kako rodno mesto na Irena.10 Iako klasi~nite anti~ki avtori ne soop{tuvaat podatoci za postoewe na grad so ime Migdonija, vrz osnova na faktot deka vo anti~kiot period vo Makedonija postoela oblast

Thessalonica: Byzantine invention?, Glasnik INI , god. 52, br. 1 – 2, Skopje 2008. 4 в. Jir`i Maria Veseli, Sveti Erazmo od Formija, Lihnid 6, Ohrid 1988, 53 – 67; Hristo Meloski, Dve `itija na Sveti Erazmo-Lihnidski, Lihnid, Zbornik na trudovi, br. 6, Ohrid 1988, 69-87; Vlado Malenko, – Pasko Kuzman, Hermeleja, Lihnid 6, Ohrid, 1988, 89 – 116. 5 в. Koco – Miqkovi} Pepek – Aleksova, Rezultati od arheolo{kite ispituvawa na lokalitetot Sv. XV ma~enici vo Strumica, Likovna Umetnost 1, Skopje 1973; Cvetan Grozdanov, Portreti na svetitelite od Makedonija IX – XVIII vek, Skopje 1983; Blaga Aleksova, Kult na Martirite vo Makedonija od IV – IX v, Skopje, 1995. 6 Acta sanctorum (ed. Godefridus Henschenius and Daniel Papebrochius, reprint Cambridge 2000); Hagiography - Live of The Holly Great – Feasts and Saints of the Orthodox Church (translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, N.Y. 1997-2002) 7 MPC na 18 (5 st.stil) maj go slavi denot na sv.vm~ - ca Irena. 8 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005A. 9 ,,…Macedonia fuerit Magedon ejus patria…” (Acta sanctorum, Maii II, col.0005A) 10 Hagiography - Live of The Holly Great – Martyress Irene - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, N.Y. 1997-2002.

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 15

Migdonija,11 mo`e da se pretpostavi deka vo istata oblast postoel i grad so isto ili sli~no ime. Osven toa, vo `itieto na vm~-cata Irena vo redakcija na S. Janos jasno se govori deka gradot Migdo-nija, od kade {to poteknuvala ma~enicata, se nao|al vo Makedonija.12

Od ova proizleguva zaklu~okot deka vo dvete redakcii na `itieto na vm~-cata Irena se spomnuvaat dva razli~ni gradovi kako nejzino rodno mesto: gradot Magedon – spored latinskata verzija vo Acta sanctorum i gradot Migdonija spomnat vo kriti~koto izdanie na S. Janos. I vo dvete izdanija se ka`uva deka gradot vo koj bila rodena Irena se nao|al vo Makedonija. Za `al, do sega, nitu edniot - Magedon, nitu, pak, drugiot - Migdonija ne se ubicirani na terenot. Kako {to soop{tuva `itieto, Irena bila pokrstena li~no od Timotej13, u~enikot na apostolot Pavle i negov pridru`nik za vreme na prvoto i tretoto patuvawe na Apostolot vo Makedonija. Podocna, Timotej, li~no od Pavle, bil postaven za episkop na Efes,14 na koja funkcija ostanal sé do negovata smrt, pri {to izvo-rite ne soop{tuvaat ni{to za negova eventualno nova samostojna poseta na Makedonija. Pa ottuka, malku e verojatno deka Timotej otkako bil rakopolo`en za episkop na Efes samostojno ja posetil Makedonija. Od ova proizleguva deka pokrstuvaweto na Irena, od strana na Timotej, mo`e da se datira edinstveno za vreme na prvoto ili tretoto patuvawe na Pavle vo Makedonija, koga Timotej imal mo`nost li~no da ja pokrsti. Ona {to predizvikuva polemika e faktot deka, iako se raboti za golema i va`na svetica, sepak, vo novozavetnite tekstovi vo delot kade {to se govori za {ireweto na hristijanstvoto vo Makedonija, voop{to ne se spomenuva nejzinoto pokrstuvaweto od strana na Timotej. Ova mo`e da se objasni so nekolku pretpostavki. Prvata e deka mo`ebi se raboti za neavtenti~en i izmislen podatok od strana na avtorot ili na nekoj od podocne`nite prepi{uva~i na `itieto na vm~-cata Irena. Vo toj slu~aj se postavuva pra{aweto za motivot za soop{tuvawe na neavtenti~ni i izmisleni podatoci vo vrska so celata epizoda okolu nejzinoto pokrstuvaweto. Smetame deka ne postoi apsolutno nikakov motiv za

11Oblasta Migdonija se nao|ala vo Dolna Makedonija me|u r. Aksios i r.Strimon. Vo oblasta Migdonija, kako {to soop{tuvaat klasi~nite avtori, postoele slednive gradovi: Tesaloniki, Terme, Aineja, Kisos, Apolonija i Aretusa. (Fanula Papazoglu, Makedonski gradovi ..., 67) 12 Janos, Martyress Irene, 3. 13 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005A; Janos, Martyress Irene, 3. 14 1 Timotej 1,3; 2 Timotej 1,6.

Dragan Zajkovski

16

eventualno la`no prika`uvawe ili davawe na la`ni podatoci za pokrstuvaweto na Irena. Taa podocna }e bide proglasena za svetica blagodarenie na nejzinata misionerska dejnost i ma~eni~koto stradawe, a ne poradi toa {to bila pokrstena od strana na Timotej. Sekako deka faktot {to go primila hristijanstvoto od eden od najbliskite u~enici na Pavle í davalo dopolnitelna te`ina na nejzinata li~nost i delo, me|utoa toa ne bilo presudno za nejzinata beatifikacija, {to, edinstveno, bi mo`elo da bide nekakov motiv za navodna neavtenti~nost na celata epizoda okolu primaweto na Irena vo redovite na hristijanskata Crkva. Vtorata pretpostavka, so koja mo`e da se objasni faktot zo{to novozavetnite tekstovi ne spomnuvaat ni{to za pokrstu-vaweto na edna ma~enica od rangot na Irena od strana na Timotej, poa|a od tezata deka mo`ebi se raboti za nenamerna gre{ka vo tekstot na `itieto. Imeno, avtorot ili podocne`nite prepi{u-va~i na `itieto mo`ebi nenamerno go poistovetile sve{tenikot Timotej koj ja pokrstil Irena so apostolot Timotej, sorabotnik na Pavle i podocna prv episkop na Efes. Iako ne mo`e vo celost da se otfrli vtorata pretpostavka, sepak, poverojatna e tretata mo`nost: Irena ne e spomnata vo ,,Delata na svetite apostolite” bidej}i vo vreme koga bile napi-{ani od strana na evangelistot i apostol Luka, taa se u{te bila mlada i nepoznata za avtorot, edna od mno{tvoto hristijanski preobratenici vo Makedonija. Ottuka, iako za toa nema potvrda vo novozavetnite tekstovi, sepak, so golema verojatnost mo`e da se zeme za vistinit podatokot od nejzinoto `itie spored koj Irena bila vovedena vo hristijanskata vera li~no od Timotej, u~enikot na apostolot Pavle. Nabrzo po nejzinoto pokrstuvawe i simboli~no primawe vo hristijanskite redovi, Irena zapo~nala so nejzinata propoved-ni~ka dejnost, najprvo me|u mnozinskoto pagansko naselenie vo gradot kade {to `iveela. Kako {to soop{tuva avtorot na nejzi-noto `itie, blagodarenie na nejzinata misionerska dejnost, a potpomognata od lokalniot hristijanski sve{tenik Apelijan,15 vo redovite na hristijanskata Crkva bile primeni novi 3.000 vernici. Nabrzo nivniot broj se iska~il na okolu 10.000 hristijani.16 Ova e u{te eden podatok koj odi vo polza na pretpostavkata deka hristijanstvoto mnogu brzo i re~isi nezapirlivo se ra{irilo vo 15 So samoto toa {to ovoj Apelijan celo vreme se spomnuva zaedno so Irena, mo`e da se pretpostavi deka izvr{uval visoka funkcija vo crkovnata hirearhija, pa duri i deka mo`ebi bil poglavar na lokalnata hristijanska crkovna op{tina vo Magedon, odnosno Migdonija. 16 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005A; Janos, Martyress Irene, 3.

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 17

site delovi na Makedonija. Soo~ena so vakviot golem podem na hristijanskoto u~ewe, rimskata vlast, na ~elo so noviot gradski upravnik Sedekij, prezela energi~ni merki protiv povidnite ~lenovi na lokalnata crkovna zaednica. Kako rezultat na ova, vlastite uspeale najprvo da go uapsat Apelijan, a potoa i Irena.17 Od za~uvanite sudski zapisnici i od `itijata na svetcite - ma~enici se doznava deka rimskata vlast za vreme na sudskite procesi, re~isi bez isklu~ok, na sekoj obvinet hristijanin mu ovozmo`uvala da bide osloboden samo pod uslov da se otka`e od hristijanstvoto i da ja poka`e svojata lojalnost kon dr`avata so toa {to }e prinese `rtva vo ~est na bogovite i imperatorot. Toa bilo slu~aj i za vreme na sudskiot proces protiv Apelijan i Irena.18 Ostanuvaj}i nepokolebliva vo hristovata vera, Irena odbila da im `rtvuva na rimskite bogovi, {to bilo pri~ina da bide izlo`ena na `estoko izma~uvawe. Spored nejzinoto `itie,19 taa najprvo bila frlena vo iskopana jama polna so zmii otrovnici, no otkako ostanala nepovredena Sedekij ja izlo`il na dopolnitelni izma~uvawa. Izdr`uvaj}i gi hrabro i dostoinstveno site maki na koi bila podlo`ena, iako ne se ka`uva kako i pod koe obrazlo-`enie, Irena bila oslobodena od zatvorot, go napu{tila rodniot grad i zaminala vo gradot Kalipolis,20 kade prodol`ila da go propoveda hristovoto u~ewe. Toa bila pri~inata Irena, povtorno, da bide uapsena od strana na tamo{nata rimska vlast na ~elo so Babadonos, koj ja izvr{uval funkcijata upravnik na Kalipolis. Toj ja podlo`il Irena na novi izma~uvawa, me|utoa voshiten od nejzinata hrabrost Babadonos í samiot poveruval vo hristovoto u~ewe i spored `itieto, zaedno so golem broj na novi vernici bil voveden vo hristijanstvoto.21 Tuka povtorno se spomenuva Timotej, koj li~no gi pokrstil Babadonos i ostanatite pagani, koi poveruvale vo Hristos blagodarenie na Irena.

Iako navidum ova vtoro spomnuvawe na Timotej upatuva na zaklu~okot deka stanuva zbor za neavtenti~en podatok - refleksija na prethodnata epizoda so pokrstuvaweto na ma~enicata Irena – sepak, ako napravime podetalna analiza na nastanot, istiot ne treba odnapred da se otfrli kako neavtenti~en i izmislen. Timotej vo toa vreme ve}e bil episkop vo Efes i ottuka verojatno e deka toj, kako episkop na edna golema i mo}na crkovna op{tina,

17 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005A; Janos, Martyress Irene, 4; d-r Justin Popoviћ, @itija Svetih za mesec maj, Beograd, 1977, 121. 18 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005D; Janos, Martyress Irene, 5 19 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005D; Janos, Martyress Irene, 5. 20 dene{eno Galipole vo Turcija. 21 Acta Sanctorum, Maii, tomus II, col. 0005D; Janos, Martyress Irene, 5.

Dragan Zajkovski

18

~estopati gi posetuval pomalite hristijanski zaednici vo pobliskata, no i podale~nata okolina. Pa ottuka, mo`ebi navis-tina se na{ol vo Kalipolis kade go pokrstil upravnikot na gradot. Po uspehot na hristijanskata misija vo Kalipolis, Irena ja prodol`ila svojata misionerska dejnost vo drugite primorski trakiski gradovi, me|u koi se spomnuva Mesembrija.22 Spored Justin Popovi}23, taa se upokoila vo gradot Efes kon krajot na I ili po~etokot na II vek. Osven velikoma~eni~kata Irena od gradot Magedon, odnosno Migdonija, koja bila prviot hristijanski ma~enik koj poteknuval od Makedonija, a se upokoilа vo Mala Azija, vo vtoriot vek se datiraat ma~eni~kite podvizi na nekolku drugi hristijani postra-dani vo Makedonija. Me|u niv se vbrojuva Matrona Solunska. Za nejziniot `ivot, delo i ma~eni~ka smrt ima mnogu oskudni poda-toci. Od `itieto so~uvano vo Acta sanctorum se doznava deka taa `iveela vo Solun, rabotela kako robinka vo ku}ata na solunskiot upravnik i bila sluginka na negovata `ena, hebrejkata Pavtila.24 Matrona bila uapsena pod obvinenie deka e hristijanka i otkako odbila da im `rtvuva na paganskite bogovi bila ma~eni~ki ubiena.25

Drug hristijanski ma~enik koj mo`ebi `iveel i postradal vo Makedonija, a ~ie{to pogubuvawe se datira vo II vek e Danaktos. Vo latinskata verzija na negovoto `itie prv pat publikuvano vo Acta sanctorum26 se soop{tuva deka Danaktos `iveel i postradal vo gradot Aulon27, dodeka, pak, vo kriti~ko izdanie vo redakcija na Stiven Janos publikuvano vo 2002 godina, kako rodno mesto na ma~enikot se spomnuva gradot Auleneia za koj se veli deka se nao|al vo Makedonija.28 22 Mesembros ili dene{en Nesebar (Bugarija) bila formirana kako gr~ka kolonija na trakiskiot breg u{te kon krajot na VI vek pr.n.e. 23 d-r Justin Popoviћ, Op.cit., 122. 24 Acta Sanctorum, Martii III, 685; Hrizostom Stoliћ - Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik mesecoslov svetih, tom I, septembar – jun, Beograd, 1988; O.Tafrali, Topographie de Thessalonique, Paris 1913, 184. 25 Podocna vo IV vek, od strana na episkopot Aleksandar, bil izgraden golem hram posveten na sv.Matrona. Hramot se nao|al nadvor od gradot Solun, vo blizina na Via Egnatia i pretstavuval utvrden manastir. 26 Acta Sanctorum, Januarii II, 87. 27 Во VI век Прокопиј Кесариски соопштува за постоење на град Aulon кој го сместува во границите на провинцијата Македонија (Procopius, De aedificis, IV, 2, 4) 28 Hagiography - Live of The Holly Martyr Danaktos - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, N.Y. 1997-2002.

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 19

Vo ovoj kontekst treba da se napomene deka vo izdanieto S. Jason ne se soop{tuvaat nikakvi drugi podatoci za gradot Auleneia, osven toa deka se nao|al vo Makedonija. Ako se ima predvid deka anti~kite avtori ne spomnuvaat grad so takvo ime vo Makedonija toga{ pra{aweto za verodostojnosta na podatokot ostanuva otvo-reno. Sepak, razgleduvano vo po{irok kontekst treba da se ka`e deka grad so sli~no ime Aineia e spomnat vo delata na klasi~nite, no i podocne`nite avtori; gradot Aineia se nao|al vo oblasta Migdonija.29 Toj va`el za najseveren grad vo Migdonija, koj spored legendata, bil osnovan od trojanecot Enej i za koj mo`e da se pretpostavi deka se nao|al vo blizina na Solun i Apolonija kade {to hristijanstvoto po~nalo da se {iri u{te vo sredinata na I vek. Sli~nosta na imiwata i blizinata na golemite ranohristijanski centri mo`e da upati na pretpostavkata deka se raboti za istiot grad, spomnat kako rodno mesto na Danaktos. Vtoriot toponim koj mo`e da upati na ubikacijata na gradot Auleneia e mestoto Aelea, vo blizina na dene{na Dupnica vo Pirinska Makedonija, R.Bugarija, na patot od Serdika do Heraklea Linkestis.30 Me|utoa, poradi negovata oddale~enost od glavnite ranohristijanski centri vo Makedonija, ovaa identifikacija e malku verojatna, bidej}i gradot Auleneia o~igledno va`el za pogolem hristijanski centar. Vo II vek ili poto~no vo vremeto na imperatorot Antonij Pij (138 - 161) se datira ma~eni~kata smrt na Meletina, koja `iveela vo Markianopolis31, a po poteklo bila od Makedonija. Spored podatocite sodr`ani vo nejzinoto `itie32, taa mo{ne uspe{no ja izvr{uvala svojata misionerska dejnost, blagodarenie na koja mnogumina pagani bile pokrsteni i primeni vo redovite na hristijanskata crkva. Me|u niv bila i soprugata na upravnikot na gradot Markianopolis. Doznavaj}i za ova, toj naredil Meletina da bide uapsena i da se izvede pred lokalnite sudski vlasti. Otkako odbila da im prinese `rtva na rimskite bogovi, Meletina bila podlo`ena na izma~uvawa, i na krajot, bila pogubena so otsekuvawe na glavata. Kako {to soop{tuva anonimniot avtor na nejzinoto

29 Fanula Papazoglu, Makedonski gradovi..., 67. 30 Itineraria Romana, Tabula Peutingeriana, Via a Sedica usque ad Heracleam (red. I. Duй~ev, M. Voяnov, B.Primov, V.Velkov, Latinski izvori za Bьlgarskata istoriя, tom I, Sofiя 1958) 31 Markianopolis bil grad vo Dolna Mizija, dene{no s. Devnija, zapadno od Varna, R.Bugarija. 32 Acta Sanctorum, Septembris II, 345; Hagiography - Live of The Holly Martyress Meletina - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002.

Dragan Zajkovski

20

`itie, teloto na Meletina go zel makedonecot Akakios za da go pogrebe vo nejzinata rodna zemja - Makedonija.33 Me|utoa, poradi nesre}ni slu~uvawa na patot za Makedonija i nenadejnata smrt na Akakios, teloto na ma~eni~kata bilo pogrebano na ostrovot Lemnos.34 @estokite progoni protiv hristijanite prodol`ile i vo III vek. Od ovoj period posvedo~eni se imiwata na nekolku ma~enici, koi, ili poteknuvale, ili postradale vo Makedonija. Me|u niv e imeto na Elikonida koja bila rodena vo Solun, no postradala vo Korint. Za nejziniot `ivot i delo ima mnogu malku podatoci. Edinstveno so sigurnost se znae deka postradala vo vremeto na imperatorot Mark Julij Filip (242 – 249) pri {to nejzinata ma~eni~ka smrt se datira vo 244 godina.35 Vo III vek se datira i ma~eni~kata smrt na edna pogolema grupa hristijani koi postradale vo gradot Apolonija vo Make-donija. Kako {to soop{tuvaat hagiografskite izvori36, lokalnata vlast vo Apolonija na ~elo so Tripunij vo vtorata polovina na III vek prevzela pogolema akcija naso~ena protiv tamo{nata hristij-anska zaednica. Kako rezultat na ova bile uapseni nekolku vidni li~nosti od tamo{nata hristijanska crkovna op{tina i op{tinite vo nejzina blizina. Me|u niv bil Isavr koj ja izvr{uval funkcijata |akon i koj po poteklo bil od Atina, potoa Vasilij, Inokentij, Feliks i Ermij.37 Me|u uapsenite se spomnuvaat i izvesni Ruf i Rufin koi{to pred da bidat uapseni izvr{uvale visoki funkcii vo lokalnata samouprava.38

Izvedeni pred sudskite vlasti, a otkako prethodno odbile da im prinesat `rtva na paganskite bogovi uapsenite hristijani bile podlo`eni na `estoki izma~uvawa; pogubeni se so otsekuvawe na

33 Acta Sanctorum, Septembris II, 345; Janos, Martyress Meletina, 5. 34 Ibidem. 35 Acta Sanctorum, Maii VII, col. 0845B; Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002. Vo nejzinoto `itie se spomuva izvesniot Perinij koj vo svojstvo na na~alnik na gradot Perint, izvr{uvaj}i gi imperatorskite naredbi, izdal nareda za izma~uvaweto i pogubuvaweto na Elikonida (Acta Sanntorum, Maii VII, col. 0845B) 36 Acta Sanctorum (ed. Godefridus Henschenius and Daniel Papebrochius, reprint Cambridge 2000) 37 ,,…Felix & Peregrinus, & Ermias, qui & ipsi Christiani erant…” (Acta Sanctorum, Julii II, col. 0268B) 38 Acta Sanctorum, Julii II, col. 0268E.

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 21

glavite.39 Nivnata ma~eni~ka smrt se datira vo vremeto na imperatorot Mark Avrelij Numerijan (283 – 284).

Posledniot golem progon protiv hristijanite se datira vo vremeto na Diokletijan (284 - 305) i negoviot sovladetel i podocna imperator Galerij (293 – 305) i (305 – 311).40 Imeno, u{te vo prvite godini po iska~uvaweto na imperatorskiot prestol, otkako prethodno so niza reformi uspeal da ja otstrani vnatre{nata politi~ka nestabilnost, Diokletijan zapo~nal so masoven progon protiv hristijanskata Crkva. So cel da ja zacvrsti pravnata osnova na progonite vo periodot od 303 – 304 g. izdal ~etiri edikti direktno naso~eni protiv hristijanite. Masovnite progoni protiv hristijanskata Crkva, so seta svoja masovnost i surovost, se po~uvstvuvale i vo Makedonija – centar na hristijanstvoto na Balkanot u{te vo I vek. Od ovoj period na progonot protiv Crkvata postojat izvorni podatoci za pove}e hristijanski ma~enici koi `iveele i postradale vo Makedonija.41

Me|u prvite `rtvi na progonot vo vremeto na Diokletijan i Galerij se vbrojuvaat Domnin Solunski i sve{tenoma~enikot Mokij. Domnin se rodil i `iveel vo ,,urbe Thessalonica” kade {to i ma~eni~ki umrel – mu bile otse~eni delovi od teloto. Izlo`en na te{ki izma~uvawa, Domnin ostanal dosleden na svojata hristi-janska vera i odbil da im prinese `rtva na paganskite bogovi; negovata smrt se datira vo 288 godina.42

Sedum godini podocna vo 295 g. na identi~en na~in ma~e-ni~ki postradal i Mokij. Spored hagiografskata tradicija43 po poteklo bil Rimjanin, `iveel vo makedonskiot grad Amfipol i izvr{uval visoka sve{teni~ka funkcija vo tamo{nata crkovna op{tina. Za negoviot `ivot i delo povrzano e edno legendarno predanie spored koe Mokij blagodarenie na svojata molitva uspeal da ja urne statuata na bogot Dionis. Uapsen pod obvinenie deka ja ispoveda hristovata vera, Mokij bil izveden na sud pred lokalnata rimska vlast i otkako odbil da im `rtvuva na rimskite bogovi bil podlo`en na izma~uvawa. Spored podatokot od negovoto `itie,

39 Acta Sanctorum, Julii II, col. 0268A – 0268F; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik …, tom I, 545. 40 Sedi{teto na Galerij bile gradovite Serdika i Solun. 41 Acta Sanctorum (ed. Godefridus Henschenius and Daniel Papebrochius, reprint Cambridge 2000) 42 Acta Sanctorum, Octobris I, 3; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik…, tom I, 557. 43 Acta Sanctorum, Maii, VI, 37; Hagiography - Live of The Holly Martyr Mokios - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002.

Dragan Zajkovski

22

Mokij, po naredba na lokalnata vlast, bil premesten od Amfipol vo Perint44, a ottamu vo gradot Bizant kade {to i bil ubien.45

Za postoeweto na silna crkovna op{tina vo gradot Amfipol svedo~at i podatocite vo vrska so ma~eni~kata smrt na Tavrion, Avkt i Tesalonikija. Kako {to soop{tuva hagiografskata tradicija46 Tesalonikija bila hristijanka koja `iveela vo gradot Amfipol. Taa, pod pritisok na nejziniot tatko Kleon koj bil paganski sve{tenik, morala da ja napu{ti ku}ata i da se zasolni vo okolinata na gradot. Doznavaj}i za nejzinata sudbina, dvajca hristi-jani, za koi mo`e da se pretpostavi deka u`ivale golem avtoritet vo gradot, oti{le vo domot na tatko í so cel da go ubedat da ja smeni svojata odluka. Me|utoa namesto toa, tie bile uapseni od vlastite, obvineti deka se hristijani i nabrgu bile ma~eni~ki ubieni, so otsekuvawe na glavite. Nabrzo po nivnata smrt i Tesalonikija bila uapsena i ubiena.

Masovniot progon protiv hristijanite ne ja zaobikolil nitu hristijanskata op{tina vo Solun. Taa bila edna od najgolemite crkovni op{tini na Balkanot i ottuka jasno e zo{to od nejzinite redovi imalo najmnogu nastradani hristijani. Izvorite soop{tu-vaat deka vo Solun vo periodot od 298 – 304 g. ma~eni~ki postradale pove}emina vidni li~nosti od tamo{nata ni`a i vi{a crkovna hirearhija, me|u niv: Aleksandar, Anisija, Agatopod, Teodul i Teodosija.47

Za `ivotot i deloto na Aleksandar ima mnogu malku podatoci i edinstveno so sigurnost se znae deka `iveel vo Solun kade {to bil ma~eni~ki ubien vo 298 godina; prese~en so me~.48 Istata 298 g. vo Solun nastradala Anisija. Spored crkovnata tradicija u{te kako mlada gi izgubila roditelite i bila zgri`ena 44 Perint (Perinthos) bil grad vo Trakija na bregot na Mramornoto more vo blizina na Bizant. Lokalitetot se nao|a vo neposredna blizina na dene{niot Marmaraerexlisi, R.Turcija. 45 Podocna po naredba na Konstantin Veliki vo Konstantinopol bila izgradena crkva vo ~est na sve{tenoma~enikot Mokij kade {to bile pogrebani negovite mo{ti. 46 Acta Sanctorum, Novembris I, 536 - 538; Hagiography - Live of The Holly Martyress Thessalonikia - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002. 47 Od ovoj ovoj period, spored spisokot na ma~enici sodr`an vo prviot tom za mesec april od Acta Sanctorum poimeni~no se nabrojuvaat 14 hristijani pogubeni vo Solun (Acta Sanctorum, Aprilis, I, 56); сп. Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik …, tom I, 137. 48 Acta Sanctorum, Novembris III, 321; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik…, tom I, 137.

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 23

od ~lenovite na tamo{nata crkovna zaednica; kako hristijanka Anisija bila ma~eni~ki pogubena od strana na lokalnite vlasti vo Solun.49 [est godini podocna, vo 304 g. pod obvinenie deka se hristijani `ivotot go izgubile dvajca drugi ~lenovi na solunskata Crkva: |akonot Agatopod i ~tecot Teodul. Vo ova vreme se spomenuva i ma~eni~kata smrt na Teodosija, koja `iveela vo Solun no postradala vo Nikeja zaedno so nejzinite tri deca.50

Vo ovoj period se datira i pogubuvaweto na hristijanskite ma~enici Sosij i Tekolij, kako i ma~eni~kata smrt na Vasa i nejzinite tri deca. Bez da se navede nivnata etni~ka pripadnost, vo `itieto na svetite ma~enici Sosij i Tekolij se soop{tuva deka bile rimski vojnici uapseni vo Makedonija pod obvinenie deka se hristijani; po surovo izma~uvawe glavite im bile otse~eni.51 Na sli~en na~in postradale i Vasa zaedno so nejzinite trojca sinovi Teognij, Agapij i Pist. Kako {to soop{tuva nivnoto `itie,52 tie `iveele vo Edesa i bile ~lenovi na tamo{nata hristijanska zaednica. Me|utoa predadeni na rimskite vlasti, li~no, od nivniot tatko i soprug, a pod obvinenie deka se hristijani bile podlo`eni na surovi izma~uvawa; ma~eni~ki go izgubile `ivotot odbivaj}i da prinesat bilo kakva `rtva na paganskite bogovi.53

Vo ovoj period se datira ma~eni~kata smrt na trite solunski sestri Agapija, Hionija i Irena ~ie {to `itie e so~uvano vo nekolku verzii. Voedno, za niv, vo istoriografijata postoi ne{to poop{irna literatura.54 Vo ovoj kontekst treba da se napomene deka

49Acta Sanctorum, Decembris, 355; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik…, tom I, 138. 50 Acta Sanctorum, Aprilis, I, 628; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik…, tom II, 52. 51 Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002; H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik …, tom I, 223. 52 Acta Sanctorum, Augusti V, 148 - 150; Hagiography - Live of The Holly Martyress Bassa with her sons Thegnios, Agapios and Pistos - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002. 53 Acta Sanctorum, Augusti V, 150; Hagiography - Live of The Holly Martyress Bassa with her sons Thegnios, Agapios and Pistos - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002. Spored druga verzija Vasa i nejzinite trojca sinovi postradale vo Larisa vo Tesalija. 54 Acta Sanctorum, Aprilis I, 245 - 250; Hagiography - Live of The Holly Martyresses Agapia, Irene and Chionia - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002; The Holly Martyrs Agapia, Chionia and Irene, Holy Protection Russian Orthodox Church (ed Bishop Alexander of

Dragan Zajkovski

24

nekoi epizodi od nivniot `ivot se u{te ostanuvaat kontradik-torni predizvikuvaj}i razli~ni mislewa i tolkuvawa vo naukata. Edno od pra{awata za koe se u{te se vodi polemika e povrzano so nivnoto mesto na ra|awe. Spored edni avtori55, sestrite bile rodeni vo Italija vo regionot na gradot Akvileja, a spored drugi, tie bile rodum od Solun.56 Dvete grupi avtori se povikuvaat na razli~ni verzii od `itieto na sestrite ma~eni~ki, vo zavisnost od toa koja verzija ja smetaat za poavtenti~na.57

Spored prvata verzija, sestrite bile uapseni vo Akvileja za vreme na prestojot na imperatorot Diokletijan vo toj del od Apeninskiot Poluostrov koga lokalnata vlast, po negova naredba, prevzela golema akcija za likvidirawe na hristijanskata Crkva. Edna od prvite `rtvi na ovaa akcija bil izvesen Hrisogon koj va`el za golem avtoritet me|u tamo{nite hristijani, a nabrzo po negovoto pogubuvawe bila uapsena pogolema grupa na hristijani me|u koi bile Agapija, Hionija i Irena. Uapsenite bile izvedeni pred imperatorot Diokletijan, koj predlo`il pomiluvawe ako im prinesat `rtva na rimskite bogovi. Me|utoa sestrite re{itelno odbile da go storat toa, i zatoa bile zatvoreni i podlo`eni na surovi izma~uvawa. Spored ova predanie tie podocna bile prefrleni od Akvileja vo Solun kaj tamo{niot upravnik Dulkitij.58

Ona {to e kontradiktorno vo vrska so ova e pra{aweto zo{to sestrite bi bile prefrleni vo Solun koga mo`elo da im se sudi vo Akvileja, u{te pove}e, {to tamu bil prisuten li~no imperatorot, koj mo`el da ima celosen uvid vo sudeweto. Мalku ili voop{to ne e razbirlivo, zo{to uapsenite hristijani namesto da im se sudi vo Akvileja, bi bile noseni, vo povorkata na imperatorot, the Russian Orthodox Church Abroad); H. Quentin, Les martyrologes historiques du moyen age, Paris 1908; Rajko Bratož, Zgodnjekrščanska cerkev v Makedoniji in njen odnos do Rima, Zgodovinski časopis 44, Ljubjana 1990, 10; F.K. Franc Kvaser Lukman, Kristusovi pričevalci - Martyres Christi, Celje, 1983, 226 – 230; Monah Tadija, Prolog, Beograd, 1984, 288; N. di Grigori, Agape, Chione e Irene, Bibliotheca Sanctorum I, Roma 1961, 303 – 304. 55 Hagiography - Live of The Holly Martyresses Agapia, Irene and Chionia - Feasts and Saints of the Orthodox Church, translated by Stephen Janos, Orthodox Church in America, 1997-2002; The Holly Martyrs Agapia, Chionia and Irene, Holy Protection Russian Orthodox Church (ed. Bishop Alexander of the Russian Orthodox Church Abroad); Monah Tadija, Prolog, Beograd, 1984, 288. 56 F.K. Lukman, Op.cit., 226 – 230; Rajko Bratož, Op. cit., 12. 57 Razli~nite verzii na `itieto na Agapija, Hionija i Irena, vo nivniot latinski original, so komentari kon tekstot, se publikuvani vo Acta Sanctorum, Aprilis I, 245 – 250. 58 Acta Martyrii, I, 1, (codex Vita S. Anastasiæ [Acta Sanctorum, Aprilis I, 248])

Hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I - IV vek

2009/XLV/1-2 25

na sudewe vo Makedonija. Tokmu zatoa smetame deka ovoj podatok, za nivnoto navodno premestuvawe od zatvorot vo Akvileja vo Solun, treba da se zeme so golema doza na rezerva.

Mnogu poverojatna e vtorata verzija od nivnoto `itie59, spored koja, sestrite bile rodum od Solun; za vreme na zapo~nuvawe na progonite vo vremeto na Diokletijan se zasolnile nadvor od gradot vo bliskite planini. No, vo 304 godina, vedna{ po izdavaweto na ~etvrtiot edikt protiv hristijanskata Crkva, ses-trite zaedno so u{te edna pogolema grupa hristijani bile uapseni i odvedeni pred rimskiot upravnik vo Solun – Dulketij.60 Otkako odbile da im `rtvuvaat na rimskite bogovi, Agapija i Hionija bile podlo`eni na surovi izma~uvawa, a maloletnata Irena koja vo toa vreme imala samo 9 godini bila odvedena vo lokalniot zatvor. Ostanuvaj}i cvrsti vo svojata vera da ne im `rtvuvaat na paganskite bogovi, Agapija i Hionija, po naredba na vlastite, bile osudeni na smrt so spaluvawe na klada. Nabrzo po nivnata smrt i Irena bila pogubena vo zatvorot. Ma~eni~kata smrt na trite sestri se datira vo prvata polovina na 304 godina. Spored crkovnata tradicija telata na sestrite - ma~eni~ki bile zemeni od Sv. Anastasija61 i pogrebani na edno mesto.62

Na krajot od ova istra`uvawe povrzano so hristijanskite ma~enici vo Makedonija vo I – IV vek, a vrz osnova na kriti~kata analiza na dostapnite hagiografski tekstovi i literatura mo`e da se zaklu~i deka na teritorijata na Makedonija vo poso~eniot period ma~eni~ki postradale zna~itelen broj hristijanski vernici. Istoriskoto svedo{tvo za niv pretstavuva eden od nizata fakti za {ireweto na hristijanstvoto na makedonska teritorija i postoewe na silni i ekonomski relativno mo}ni hristijanski op{tini vo makedonskite gradovi vo I – IV vek.

ZAKLU^OK

Prvite progoni protiv hristijanskata Crkva od strana na rimskite vlasti zapo~nale vo vremeto na imperatorot Neron, no sepak, prvite zakoni direktno naso~eni protiv hristijanite bile

59 Actis Cryptæ-Ferratæ (Acta Sanctorum, Aprilis I, 246) 60 Actis Cryptæ-Ferratæ (Acta Sanctorum, Aprilis I, 246); v. F.K. Lukman, Op.cit., 226. 61 Sv. Anastasija bila rodum od Rim kade ma~eni~ki postradala vo 304 godina. 62 Spored predanieto tri dena po nivnata smrt na nivniot grob umrela i nivnata majka Sofija. (H.Stoliћ – Hilandarac, Pravoslavni Sveto~nik…, tom I, 433)

Dragan Zajkovski

26

doneseni vo po~etokot na II vek. Vo istoriografijata epohata na progonite protiv hristijanite se deli na dva dela. Prviot period se datira do sredinata na III vek i go karakterizira masovnoto u~estvo na {irokite fanatizirani gra|anski masi vo progonite koga hristijanite bile ubivani, re~isi, bez sudewe. Vtoriot period od progonite protiv hristijanskata Crkva zapo~nal od vtorata polovina na III vek i se karakterizira so institucionalni merki na Rimskata Imperija. Vo ovoj period progonite dobile sistematski karakter i ja opfatile celata Imperija.

Progonite protiv hristijanite od strana na rimskata vlast neminovno gi zasegnale i hristijanskite crkovni op{tini vo Makedonija kade u{te od sredinata na I vek po~nalo da se {iri hristijanstvoto i da se formiraat silni crkovni op{tini. Kako rezultat na ovie progoni `ivotot go zagubile izvesen broj hristijanski vernici ~ii{to imiwa i biografii ostanale posve-do~eni blagodarenie na nivnite so~uvani `itija. Svedo{tvoto za niv pretstavuva fakt za {ireweto na hristijanstvoto na makedonska teritorija vo I – IV vek.

Maja ANGELOVSKA-PANOVA

TAJNATA KNIGA NA BOGOMILITE: KULTUROLO[KO- ISTORISKA

RETROSPEKTIVA

- s u m m a r y-

The Secret Book or in an original form The questions of John, the

apostle and evangelist, at a secret supper in the kingdom of heaven, about the governance of this world, about its ruler, and about Adam (Ioannis et Apostoli et Evangelistae Interrogatio in coena sancta regni coelorum de ordinatione mundi et de Principe et de Adam) represents one of the most important creations of the medieval apocryphal literature with authentic Bogomil articulation. It was kept in two Latin version which originated from XII and from XIV century.

The contents of the text refers to the dualism, cosmological, eschatological and soteriological components as a fundamental postulates of the Bogomil teaching. It is supposed that The Secret Book was created at the period from the end of XI and the beginning of XII century, when the Bogomilism experienced its biggest rise in sense of evolution of the theological thought, cultural aspect and the dispersion of the movement on a wider geographical space.

A new approach towards writings in the medieval literature was introduced with the conception of The Secret Book, where canonical motifs are subject to a philosophical opinion and to an additional literary adaptation. As a specific kind of literature in which one religious system contrasts another, in this case the Bogomil against the official, The Secret Book is very close to the Book of Revelation.

Edna od pove}eto osobenosti na bogomilstvoto pretstavuva

i negoviot kulturolo{ki fenomen prosleden preku integralnoto implementirawe na filozofskite aspekti na u~eweto, kni`evnite

Maja Angelovska Panova

28

sostavi so originalen bogomilski status i onie so interpolacija, kako i preku odrazot na bogomilstvoto vo makedonskiot i voo{to vo balkanskiot folklor.

Vo toj kontekst, kni`evno-tvore~kata aktivnost na bogo-milite imala prioriteno zna~ewe, me|u drugoto i poradi faktot {to kni`evnite sostavi pretstavuvale svoevidna programa za su{tinata na u~eweto, no i neposreden mehanizam za disperzija na eresta na po{iroko geografsko ramni{te. Tipi~en primer za kni`evno-ereti~ka transmisija pretsta-vuva Tajnata kniga vo literaturata poznata i pod naslovot Jovanovo ili La`no Evangelie. Za~uvana e vo dve latinski verzii Karkasonska od XII vek, identifikuvana vo Arhivata na inkvizi-cijata vo Karkason, Francija i Vienska so poteklo od XIV vek. Posledniot rakopis go sodr`i celosniot naslov na deloto koj glasi: Ispra{uvawe na Jovan, apostol i evangelist, na svetata ve~era na carstvoto nebesno za upravuvaweto na svetot, za Sedr`itelot i za Adam.(Ioannis et Apostoli et Evangelistae Interrogatio in coena sancta regni coelorum de ordinatione mundi et de Principe et de Adam).1 Komparativnata analiza na rakopisite uka`uva na faktot deka stanuva zbor za edno isto delo, so izvesni razliki vo podrobnostite i jazikot, {to ja zgolemuva verojatnosta potekloto na originalot da se povrze so drugo jazi~no podra~je, i toa spored dve oddelni verzii.2 Pove}eto od istra`u-va~ite smetaat deka originalniot tekst na Tajnata kniga potek-nuva od ju`noslovenskite sredini,3 nasproti B.Hamilton i M. Barber, koi{to vo ponovo vreme ja promoviraat tezata za gr~ko poteklo na Tajnata kniga, producirana od najtesnoto opkru`uvawe na popot Vasilij vo po~etokot na XII vek. No, verzijata {to Nazarij (filius major vo ramkite na katarskite komuni) ja prenel vo Italija za svoite misionerski celi, vo soglasnost so podatocite od Anselmo Aleksandriski, napi{ana na lo{ latinski jazik, spored ovie istra`uva~i, pretstavuva prevod od staroslovenski tekst. 4

1 Za rakopisite i izdanijata na Tajnata kniga vidi: Ivanov, Iordan: Bogomilski knigi i legendi (fototipno izdanie), Sofi® 1970, 60. 2 Ibid., Bogomilski knigi i legendi, 60. 3Ivanov,Iordan: Bogomilski knigi i legendi, str.66; Vel~ev, Vel~o: "KÍm ideino-tvor~eskata problematika na bogomilskata kni`nina", Ezik i literatura, 2. SofiÔ 1962, 17-18; Georgiev, Emil: Literatura na izostreni borbi v srednovekovna BÍlgariÔ, SofiÔ 1966, 181. 4 Hamilton, Bernard: Wisdom from the East. Heresy and Literacy 1000-1530, Cambridge 1994, 53-56; Barber, Malcolm:Tha Cathars. Dualist Heretics in Languedok in the High Middle Ages. Longman 2000, 83; Roach, Andrew: The Devil's World. Heresy and Society 1100-1300, Longman 2005, 121.

Tajnata kniga na Bogomilite: kultuloro{ko-istoriska...

2009/XLV/1-2 29

Opredelbata na originalnata jazi~na proveniencija na Tajnata kniga i nejzinoto hronolo{ko datirawe e vo direktna zavisnost od izvorniot materijal, koj{to vo konkretniot slu~aj tretira podatoci edinstveno za latinskiot prevod. Nesomneno e deka potrebata od postoewe na latinskiot prevod se povrzuva so misionerskata dejnost na Nazarij vo Lombardija, ~ija osnovna cel bila rasprostranuvawe na bogomilskite idei me|u privrzanicite na katarizmot. Tajnata kniga bila prevedena na latinski jazik najverojatno vo sredinata na XII vek, za{to ve}e vo 1170 godina Nazarij prezentiral del od nejzinata sodr`ina pred svoite slu{ateli. Imeno, toa e direktno potvrdeno kaj Rajnerij Sakoni, porane{en privrzanik na katarite, koj podocna preminal vo redot na Domenikancite, a vo periodot od 1254 do 1259 godina bil inkvizitor vo Lombardija. Vo negovoto delo pod naslov Izlo`-uvawe na bratot Rajnerij od redot na bra}ata propovednici, za katarite i za bednicite od Lion (Summa fratris Raynerii de ordine fratrum praedicatorum, de Catharis et pauperibus de Lugduno), se istaknuva: "Navistina Nazarij, nivniot episkop i najstar rakovoditel, pred mene i pred mnogumina drugi ka`al deka bla`enata Bogorodica bila angel i deka Hristot ne primil ~ove~ka priroda, tuku angelska priroda ili nebesno telo" (Nazarius vero quondam eorum episcopus et antiquissimus coram me et multis aliis dixit quod beata Virgo fuit angelus et quod Christus non assumsit naturam humanam sed angelicam sive corpus caeleste). 5

Prviot vpe~atok pri analiza na Tajnata kniha kako izvon-redno respektirano delo vo bogomilskite sredini sekako e formata na prezentirawe na dualizmot, kosmogonisko-eshatolo{-kite i sotirolo{kite komponenti kako fundamentalni postulati na apostazi~noto u~ewe. Imeno, vo deloto, apostolot Jovan ja predizvikuva besedata, postavuvaj}i mu pra{awa na Isus, ~ii odgovori ne se predadeni direktno od nego, tuku so posredstvo na Jovan. Po~etnata scena pretstavuva voveduvawe na ~itatelot vo evangelskiot raskaz za Tajnata ve~era, pri {to Jovan, potpren na gradite na Isus pra{uva: "Gospode koj }e te predade"? Na {to sledi odgovorot: "Onoj {to }e ja potopi rakata vo ~inijata, vo nego }e vleze Satanata i toj }e me predade" (Domine, quis tradet te? Et Dominus dixit mihi: qui intinxerit manum in catino, et introibit in eum Sathanas, ille tradet me).6 U{te na samiot po~etok doa|a do izraz diferen-cijacijata na dvete osnovni na~ela - dobro i zlo, olicetvoreni vo

5 LIBI, t. IV, SofiÔ 1981, 177. 6 Ibid., 111.

Maja Angelovska Panova

30

likot na Isus i Satanata, {to sekako pretstavuva pandan na bogomilskiot umeren dualizam.

Dejstvieto na apokrifot po~nuva vo momentot koga Satanata }e se soo~i so `elbata za slavoqubie, pa "...}e posaka da go postavi prestolot nad oblacite i da bide ednakov na Sevi{niot" (...volens ponere tronum super nubes et esse similis Altissimo).7 Ovoj motiv e identi~no pretstaven i vo Panoiplia Dogmatika, inaku relevan-ten antibogomilski izvor vo koj avtorot Evtimij Zigaven so istiot kni`even izraz konstatira: "}e go postavi prestolot nad oblacite i }e bide ednakov na Sevi{niot".8

Vo funkcija na predo~enata cel Satanata im se obratil na angelite, vetuvaj}i im deka }e caruva zaedno so niv. Scenata so angelite na koi toj im vetuva namaluvawe na danocite ima pove}ekratna funkcija. Od edna strana taa go pretstavuva stre-me`ot na ~ovekot vo srednovekovnoto op{testvo kon podobar `ivot, no od druga strana pak implicira na ~ovekovata nemo} da ostane vo sferata na nematerijalnata bo`estvenost. O~igledno percepcijata za bo`estvenosta bila determinirana od obrazecot so koj ~ovekot se soo~uval vo svoeto sekojdnevie, a ne obratno kako {to nalaga Svetoto pismo.9 Vpro~em i vo Tajnata kniga, nezavisno od faktot {to borbata se vodi na univerzalen plan, sepak taa pottiknuva na asociacii za edna konkretna istoriska epoha, op{testvena dejstvitelnost i socijalno zlo kako tvorbi na |avolot. Ne slu~ajno vo osnovata na celiot tekst preovladuva istorijata na Satanata, koj e pretstaven kako sinonim na gordost, revnost i zavist so neskriena ambicija da upravuva samostojno i samovolno.

Otkako gi sozdal zemnite tvorbi "...toj naumi da go sozdade i ~ovekot za da mu slu`i i zede od zemjata glina i napravi ~ovek spored svojot izgled" (...cogitavit facere hominem in servitio sibi, et tulit de limum terra et fecit hominem similem sibi).10 "I mu zapoveda na angelot od vtoroto nebo da vleze vo teloto od glina i zede od nego i napravi drugo telo vo vid na `ena" (Et praecepit angelo secundi coeli interoire in corpus luti, et tulit de eo et fecit aliud corpus in forma mulieris).11 Raskazot za sozdavaweto na zemniot svet vo sporedba so istiot, sodr`an vo Panoplia Dogmatika e pretstaven vo podrobnosti i projavuva pogolema sli~nost so Biblijata, so taa razlika {to Biblijata kako tvorec na se go naveduva dobriot Bog, dodeka vo Tajnata kniga taa

7 Ibid., 110-111. 8 GIBI, t. X. SofiÔ 1980, 53. 9 Georgiev, Emil: Literatura na izostreni borbi v srednovekovna BÍlgariÔ, 183. 10 LIBI, t. IV, 115. 11 Ibid., 114-115.

Tajnata kniga na Bogomilite: kultuloro{ko-istoriska...

2009/XLV/1-2 31

funkcija mu e dodelena na lo{iot |avol. Iskonskiot grev na Adam i Eva, pottiknat od Satanata vo rajskata gradina, pretstavuval sozdavawe na lu|e {to ne se narekuvale ro`bi na Boga, tuku ro`bi na |avolot i na zmijata {to sugerira na osnovnata bogomilska misla za teloto kako tvorba na dijabolizmot i za du{ata sozdadena od Boga.

Caruvaweto na Satanata nad ~ove~kite su{testva traelo sedum dni, koi se poistovetuvale so sedum veka. Satanata go povikal svojot slu`itel Enoh, zapovedaj}i mu da napi{e sedumdeset i {est knigi, spored koi lu|eto trebalo da izvr{uvaat sve{teni~ki dejstvija. Vo ovaa epizoda od Tajnata kniga se spomenuva Mojsej, komu Satanata mu dal tri drva nameneti za raspnuvaweto na Isus. Li~nostite na Enoh i Mojsej, spomenati vo ovoj kontekst imaat negativna konotacija, tokmu poradi faktot {to bile tretirani kako misioneri na Satanata.12 Ovoj segment od Tajnata kniga vo sodr`inska smisla projavuva sli~nosti so apokrifot Povesta za krsnoto drvo, koj bil poznat mnogu porano, pred pojavata na bogomilstvoto.13

Na krajot, praten od Boga, Isus slegol na zemjata, vlegol i izlegol od uvoto na majka mu Marija, pretstavena kako angel, za da ja ispolni svojata misija, spasuvaj}i go ~ove~kiot rod. Vo ovoj del od knigata doa|a do izraz idejata za potencirawe na doketisti~kata priroda na Isus Hristos, karakteristi~na za bogomilite, kako i za neporo~noto za~nuvawe na Marija, {to vo konkretniot slu~aj go nadminuva i kanonskoto predanie.14 So cel da ja spre~i misijata na Isus, Satanata go ispratil "svojot angel - prorok Ilija, koj kr{teva so voda i koj se narekuva Jovan Krstitel" (misit angelum suum Elyam prophetam baptizantem in aqua, qui vocatur Johanes Baptista).15 Vistinskoto kr{tevawe na koe se insistira vo Tajnata kniga e preku Svetiot Duh, no se nametnuva pra{aweto: zo{to celiot svet go prifa}a kr{tevaweto na Jovan, na {to se nadovrzuva odgovorot na Isus: "...zatoa {to nivnite dela se lo{i i ne odat do svetlinata. U~enicite na Jovan se `enat i }e se `enat, a moite u~enici ne se `enat i nitu }e se `enat, tuku se kako Bo`ji angeli na neboto vo nebesnoto carstvo" (ideo, quia opera eorum mala sunt et non veniunt ad lucem. Discipuli Johannis nubunt et nubuntur, discipuli autem mei non nubunt

12Vel~ev,Vel~o: Bogomilska kni`nina. IstoriÔ na bÍlgarskata litera-tura, SofiÔ 1963, 212. 13 Anti}, Vera:Niz stranicite od ju`noslovenskite kni`evnosti, Skopje 1977,202. 14 Ibidem. 15 LIBI, t. IV, 118-119.

Maja Angelovska Panova

32

nec nubuntur, sed sunt sicut angeli Dei in coelo in regno coelorum).16 Ovoj pasos vo sodr`inska smisla korespondira so radikalniot asketizam, kako osnoven kriterium za dostignuvawe na moralnoto sovr{enstvo. Pokraj postot i kontemplacijata, pretendentite za kategorijata sovr{eni bile obvrzani vo funcija na svojata religiska posvetenost da gi napu{tat svoite semejstva i bra~nite partneri.

Posledniot del od Tajnata kniga, kade {to se zboruva za vtoroto Hristovo pri{estvie, pretstavuva reminiscencija na vospostavenite kanonsko-apokrifni normativi. I pokraj faktot {to vtoroto Hristovo pri{estvie }e bide prosledeno so kosmi~ka katastrofa, sepak kon samiot kraj sodr`inata po svojot osnoven patos dobiva optimisti~ka konotacija. "I toga{ }e se razotkrie Sinot ~ove~ki vo svojata slava, i site svetci i angeli zaedno so nego...Nedosti`na slava i po~it }e ima za onie {to go ~uvaat angelskiot `ivot, a onie pak {to i se po~inuvaat na nepravdata }e dobijat gnev, bes, maka i nezadovolstvo" (Et tunc manifestabitur Filius hominis in gloria sua, omnesque sancti et angeli cum eo...gloria et honor inaccessibilis custodientibus angelicam vitam, et obedientes iniquitati, iram et furorem et anguistam et indignationem accipient).17

Op{t vpe~atok pri analizata na tekstot vo celina e deka avtorot na Tajnata kniga ne pretendira kon podrobno interpre-tirawe na bibliskite motivi, razvivaj}i, pritoa, tezi i antitezi. Naprotiv, nastanite za koi govori gi prezentira in medias res , bez primena na retorski ve{tini i mnogu citati.18 Me|u izvorite na Tajnata kniga se prepoznavaat Tolkovnata paleja, Kniga za Enoh, Videnie na Isaija, Otkrovenie na Varuh i kanonskata Apokalipsa. Kompozicijata na Tajnata kniga, koristeniti izvori i kni`evniot izraz upatuvaat na pretpostavka deka nejziniot avtor imal visoko bogoslovsko obrazovanie.19 Vo nedostig na konkreten izvoren materijal, edinstven argument vrz ~ija{to osnova mo`e "uslovno" da se opredeli karakterot na Tajnata kniga e nejzinata sodr`ina {to implicira na ereti~ki elementi, vo princip karakteristi~ni za bogomilite.

16 Ibid.,, 120-121. 17 Ibid.,123. 18 Petkanova, Donka: "Bogomilstvcoto i apokrifnata literatura", Paleobulgarica, 3, SofiÔ 1982, 151; Dimitrova-Marinova, Dimitrinka: "Tainata kniga na bogomilite v sistema na starobÍlgarskata literaturna tradiciÔ", vo Zbornikot 1100 godini Veliki Preslav, t.2, [umen 1995, 119. 19Vel~ev, Vel~o: "KÍm ideino-tvor~eskata problematika na bogomilskata kni`nina", Ezik i literatura, 2, 18.

Tajnata kniga na Bogomilite: kultuloro{ko-istoriska...

2009/XLV/1-2 33

Imeno, u{te na samiot po~etok se nametnuva dilemata: dali izborot na apostolot Jovan, koj{to ja pottiknuva i ja vodi besedata vo Tajnata kniga e slu~aen ili pak tendenciozen, osobeno poradi pozitivisti~kiot stav na bogomilite kon negovata li~nost, a u{te pove}e kon Evangelieto spored Jovan, koe go koristele maksimalno vo svojata religiozno-obredna praktika. Ottuka realna izgleda pretpostavkata deka izborot na Jovan bil vo funkcija na idejata za potkrepa na avtoritetot na Tajnata kniga vo bogomilskite sredini.

Sedumvekovnoto vladeewe na Satanata nad ~ove~kiot rod, nihilizmot kon prorokot Mojsej, potenciraweto na doketisti~kata priroda na Isus Hristos, zna~eweto na duhovnoto kr{tevawe nasproti kr{tevaweto so voda, molitvata O~e na{ kako simbol na tajnata evharistija se segmenti od Tajnata kniga koi vo najgolem del se re~isi identi~no prezentirani i vo Panoplija Dogmatika. Vpro~em op{t vpe~atok e deka dvete dela projavuvaat mnogu sli~-nosti vo odnos na kosmogoniskiot mit i eshatologijata, zasnovani na religisko-filozofskata koncepcija na umereniot dualizam i gnosticizmot.20 Dokolku stanuva zbor za nekakva razlika pome|u dvete dela, sekako treba da se istakne deka taa se odnesuva isklu-~ivo na na~inot na prezentirawe na sodr`inata, {to e sosem razbirlivo ako se ima predvid nivnata funkcija i upotrebnata vrednost. Imeno, osnovnite bogomilski postavki vo Tajnata kniga se pretstaveni suptilno i tie treba da se identifikuvaat, za{to se nameneti za eden potesen krug na privrzanicite na u~eweto, dodeka vo Panoplia dogmatika, kako relevanten antibogomilski izvor, ereti~kite komponenti se decidni i se zasnovaat na li~noto svedo~ewe na popot Vasilij, glavniot protagonist na bogomil-stvoto za vreme na vladeeweto na imperatorot Aleksij I Komnin (1081-1118 godina).21

I pokraj faktot {to nekoi od istra`uva~ite upatuvaat na manihejskoto poteklo na Tajnata kniga22, ne treba da se zanemari faktot deka bogomilstvoto pretstavuva svoevidna simbioza od postaroto ereti~ko nasledstvo, me|u koe bilo i manihejstvoto, taka {to dokolku i stanuva zbor za nekakvo "pozajmuvawe", toa bilo prifateno i vmetnato vo koncepcijata na bogomilskiot religisko-ideolo{ki inventar. Golem del od na~elata na bogomilstvoto, vo princip se prezemeni od postarite ereti~ki iskustva i so samoto

20 Angelov, Dimitar: Bogomilstvoto v BÍlgariÔ, SofiÔ 1961, 113. 21Angelovska-Panova,Maja:"Prilog kon prou~uvawe na bogomilstvoto vo Aleksijadata na Ana Komnina, Balkanoslavika, 26, Prilep 1999, 161-162. 22 DragojloviÊ, Dragoqub: "Manihejska formula prokliwawa", Balcanica VI, Beograd 1975, 59.

Maja Angelovska Panova

34

inkorporirawe se tretiraat kako sostaven del od bogomilskata ideologija. I dodeka vo Tajnata kniga otpo~etok dokraj preovla-duva umereniot dualizam, maniheite bile privrzanici na apso-lutniot dualizam, izrazen preku veruvaweto za postoewe na dve sprotivstaveni bo`estva, nezavisni edno od drugo, bogot na dobroto ili svetlinata i bogot na zloto odnosno temninata.

Spored toa golema e verojatnosta Tajnata kniga da se okvalifikuva kako apokrifen sostav, nastanat za potrebite na bogomilite vo periodot od krajot na 11 i po~etokot na 12 vek.23 Toa e period koga bogomilstvoto go do`ivealo svojot najgolem podem so jasno izrazena tendencija da se rasprostranuva vo sosednite balkanski zemji, a so izvesna modificiranost i vo zemjite na Zapadna Evropa. Po nekoja analogija na ne{tata toa se mo`ebi i posrednite istoriski indikatori, koi{to upatuvaat na staroslo-venska jazi~na proveniencija na originalniot tekst. So koncepcijata na Tajnata kniga se voveduva eden nov pristap kon pi{anoto slovo vo srednovekovnata kni`evnost, pri {to kanon-skite motivi podle`at na filozofska ocena i na dopolnitelna literaturna obrabotka. Kako kni`even `anr vo koj eden religiski sistem se sprotivstavuva na drug, vo slu~ajot bogomilskiot na oficijalniot , Tajnata kniga e mnogu bliska do Otkrovenijata. Izobilstvoto na kni`evno-tvore~ka imaginacija i narativnost pridonesuva ovaa kniga kako sininim za bogomilskiot okultizam da se vbroi me|u pozna~ajnite dela na srednovekovnata apokrifna kni`evnost, u{te pove}e {to nejzinata upotrebna vrednost go nadminuva lokalniot karakter i dobiva internacionalni dimenzii i literaturen status.

23 Za originalnata bogomilska artikulacija na Tajnata kniga se proiznele: Obolensky, Dimitri: The Bogomils. A Study in Balkan Neo-Manichaeism, Cambridge 1948, 226; Runciman, Steven:Le manichéisme medieval. Le traìte contre les Bogomiles de Cosmas le Pretre, Paris 1972, 77-78; Loos, Milan: Dualist Heresy in the Middle Ages. Praha 1974, 143-144; Angelovska-Panova, Maja: Bogomilstvoto vo duhovnata kultura na Makedonija. Skopje-Prilep 2004, 125.

Gabriela SIMONOVA

VLIJANIETO NA TEMATSKOTO UREDUVAWE VRZ STOPANSKIOT RAZVOJ NA VIZANTIJA

Voveduvaweto na tematskoto ureduvawe vo vizantiskata dr`a-va ne samo {to e dolgotraen, tuku e i seopfaten proces. Promenite, koi {to gi predizvikalo negovoto izgraduvwe, se odrazile vo pove-}eto od sferite na vizantiskoto op{testvo, zadiraj}i vo negovite osnovni strukturi, kako {to se: voenata organizacija, administra-cijata, stopanstvoto i ekonomijata.

Na preminot od VI vo VII vek, nastanale krupni promeni vo Isto~no-rimskoto carstvo (Vizantija), nalo`eni od op{tata nad-vore{na i vnatre{na op{testveno-politi~ka konstelacija, koi{to dovele do potpolna transformacija na op{testvoto, preobrazuvaj}i go od anti~ko vo srednovekovno.

Vo ovoj na{ trud se zadr`uvame na promenite, koi ja zafatile stopanskata sfera i uka`uvame na na~inot na koj{to tematskoto ureduvawe vlijaelo vrz nejziniot razvoj.

Ako vo predhodnite vekovi golemoposedni{tvoto se nao|alo vo postojan i nezadr`liv porast, a selanstvoto sé pove}e se pretvo-ralo vo kategorija od zavisni koloni, toga{ vo VII vek temelot na Carstvto, negovata osnovna stopanska i voena sila ja so~inuva sitniot zemjoposed na slobodniot selanec i stratiotot na novata tematska vojska1.

Poradi kontinuirani nadvore{ni napadi na vizantiskata teritorija i poradi sé po~estite vnatre{ni potresi koi gi do`ivu-vala vizantiskata dr`ava, golem del od golemoposedni~kite imoti pretrpele {teti, a naselenieto poradi ~estite vojni zna~itelno se proret~ilo. Od taa pri~ina golemi povr{ini zemja ostanuvale neobraboteni i zapu{teni.

1 G. Ostrogorski , Vizantijska seoska op{tina, Privreda i dru{tvo u vizantijskom carstvu, Sabrana dela kw. 2, Beograd, 1969, 102.

Gabriela Simonova

36

So prilivot na Slovenite na Balkanot i so kolonizatorskite merki,2 koi gi sproveduvale vizantiskite carevi bil nadminat vo izvesen stepen nedostatokot od rabotna sila3. Toa zna~i deka silite koi mu nedostigale na Carstvoto do{le odnadvor, odnosno novata kategorija na nezavisni selani i stratioti nastanala vo zna~itelen del od prilivot na sve`i sili, pred sé so silite na slovenskata imigracija4.

Novite odnosi koi nastanale vo vizantiskoto selo vo raniot sreden vek se odrazeni vo Zemjodelskiot zakonik5, izvor od krajot na VII i po~etokot na VIII vek6. Vo zemjodelskiot zakonik se imaat vo predvid, pred sé novite naselbi nastanati so kolonizacijata na opusto{enite zemji, bidej}i se dobiva vpe~atok deka selskite naselbi se nao|aat vo {umski predeli. ^esto se spomenuva za kr~ewe na {umi, obrabotka na livadi (ledini) kako i za napadi na 2 Za trite golemi preseluvawa na Sloveni vo M. Azija, koi gi spomenuva Teofan vidi: Theophanis Chronographia I, 348. 16-20; 364. 11-15; 432. 27-29; Vizantijski izvori t. I, 223, 226-227, 231; Dokumenti t. I, 40-41. Deka golem broj Sloveni bile preseleni vo M. Azija potvrduva eden oloven pe~at na Slovenite od Vitinija, koj go publikuval Pan~enko, PamÔtnik SlavÔn v Vifinii VII veka, IRAIK, 8 (1902) 1-48. Ostrogorski go datira vo 694-5 g., a ne kako {to predlo`il Pan~enko vo 650 g. Za datacijata vidi Viz. izvori t. I, 245 bel. 1. Za ve}e preseleni Sloveni vo M. Azija zboruva i eden izvoren podatok od X vek vo Spisot Za Ceremoniite kade se spomenuvaat - Sklavisijani. Viz. Izvori, t. 2, Beograd 1959, 77. B. Ferjan~iÊ, smeta deka ovie Sklavisijani se potomci na onie Sloveni koi vizantiskite carevi gi naeselile vo tekot na VII i VIII vek vo oblastite na M. Azija. Sp: Viz. izvori,t. II, 77 bel. 286. Sp. A. Atanasovski, Vizantija i Slovenite od okolinata na Solun vo VII vek. God. Zb. na univerzitetot ”Sv. Kiril i Metodij” - Skopje, kn. 60, Skopje 2007, 275-288. 3 Za vlijanieto na Slovenite vrz op{testvenata preobrazba na Vizantija, vidi: G. Ostrogorski , Uticaj Slovena na dru{tveni preobra`aj Vizantije, Vizantija i Sloveni, Sabrana dela kw. 4, Beograd 1970, 45-59. 4 G. Ostrogorski , Vizantijska selska op{tina, 103. 5 Zemjodelskiot zakon ima pove}e izdanija, vidi: Sp. –. Radoji~iћ , Srpski rukopis Zemqoradni~kog zakona. ZRVI kw. 3 Beograd, 1955, 15-28; Podbrani izvori za istori®ta na VizantiÔ, pod red. na D. Angelov, SofiÔ 1956, 87-93; Sporedi go i ponovoto i poop{irno izdanie: VizantiŸskiŸ zemledelÝ~eskiŸ zakon. Tekst, issledovanie, kommentariŸ podgotvili E. Õ. Lip{ic, I. P., Medvedev, E. K., Piotrovska®, pod red. I. P. Medvedev, Leningrad 1984. Za imotnata diferencijacija i vidovite na otpor vo selskata op{tina, vidi: P. Mutaf~iev , Selskoto zemevladenie vъv VizantiÔ (spored Nomos gewrgikos), Izbrani proizvedeniÔ, tom 1, SofiÔ 1973; H. Melovski , Vidovi na otpor spored Zemjodelskiot zakon, sp. Istorija HH/2, Skopje 1984, 185-195. 6 Okolu problematikata na negovata datacija vidi: G. Ostrogorski., Istorija na Vizantija, 120-121 bel. 17.

Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot...

2009/XLV/1-2 37

divi yverovi na selskite stada7. Selanite ~ii pravni odnosi se reguliraat so Zemjodelskiot zakonik se nezavisni zemjoposednici. Tie ne mu se podlo`ni na nikoj, danocite gi pla}aat neposredno na dr`avata i nivnoto slobodno dvi`ewe so ni{to ne e ograni~eno.

Individualniot imot na selanecot vo ovoj period po~nal da preovladuva. Selanite se smetaat za gospodari (κύριοι) na svojot dvi`en i nedvi`en imot, a voedno tie se i ~lenovi na selskata op{tina (η̉ του̃ χωρίου κοινότης )8.

Od svoja strana pak, selskata op{tina pretstavuvala edna fiskalna edinica za koja bil opredeluvan eden op{t danok, koj potoa bil rasporeduvan me|u poedincite. ^lenovite na selskata op{tina snosele zaedni~ka odgovornost za pla}awe na danokot (α̉λληλεγγύως). Imeno, ako eden selanec osiroma{el ili go napu{tel svojot imot, toga{ drug, po pravilo negoviot sosed moral da pla}a danok za nego i taka se steknuval so pravoto da go koristi negoviot imot9. Na ovoj na~in dr`avata se obezbeduvala od gubewe na predvideniot danok.

[to se odnesuva pak, do voenata organizacija vo ranovizan-tiskiot period, nejzinata osnova ja so~inuvale stranskite naemnici za koi dr`avata izdvojuvala golemi pari~ni sredstva, dodeka vo srednovizantiskata epoha bazata ja so~inuval doma{niot vojnik-selanec. Taa promena se nametnala so voveduvaweto na tematskata organizacija, koja{to rezultirala so osloboduvawe na dr`avata od golemite rashodi potrebni za naemnite vojnici i vrzuvawe na voenata obvrska so pravoto na koristewe na dr`avnoto zemji{te. Imeno, vojnikot-selanec dobival imot od strana na dr`avata, koj mu slu`el kako izvor za egzistencija, a za smetka na toa bil dol`en na povik od vlasta, da se javi vo opredelen voen odred so sopstveno oru`je i so eden kow10. Imotite na koi{to `iveele stratiotite i

7 Podbrani izvori, ~l. 17, 20, 42, 43, 46, 55, 57. 8 G. Ostrogorski , Vizantijska selska op{tina, 104; D. Angelov , Istori® na Vizanti®, t. 1, 214-220. 9 G. Ostrogorski, Agrarne prilike u vizantijskom carstvu u sredwem veku, Privreda i dru{tvo u Vizantijskom carstvu, Sabrana dela kw. 2, Beograd 1969, 70. Za alilengionot, vidi: G. Ostrogorski , Vizantijski poreski sistem u starom i sredwem veku. Privreda i dru{tvo u Vizantijskom carstvu, Sabrana dela, kw. 2, Beograd 1969, 127-131. Ovoj princip na zaedni~ka odgovornost, spored Mutaf~iev se javuva vo Vizantija pod vlijanie na Slovenite koi{to se naselile na vizantiskite teritorii. Sporedi: P. Mutaf~iev , Selskoto zemevladenie vъv VizantiÔ, 90-91. 10 La vie de S. Philarète, ed. M. H. Fourmy et M. Leroy, Byzantion 9 (1934), 126; Sp. i: G. Ostrogorski, Pronija. Prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i

Gabriela Simonova

38

gi obrabotuvale im gi otstapuvala dr`avata, koja za taa cel gi koristela svoite slobodni domeni. Samite pak, vojnici bile obezzemjeni selani ili kolonisti od razni narodi vo ramkite na Imperijata ili nadvor od nea. Od prihodite tie gi izdr`uvale svoite semejstva i se snabduvale so potrebnata oprema i oru`je. Sopstvenosta nad tie zemji bila uslovena. Vojnikot bil nesporen sopstvenik na zemjata, samo dokolku ja ispolnuval obvrskata za koja {to ja dobil zemjata t.e. da ja izvr{uva voenata slu`ba. Vo takov slu~aj, toj mo`el svojot imot da im go ostava vo nasledstvo na svoite deca ili bliski rodnini do {esto koleno, no zaedno so toa im go predava i zadol`enieto, koe le`i vrz nego t.e. voenata slu`ba11.

[tom vojnata }e zavr{ela vojnicite se vra}ale na svoite zemji i odnovo stanuvale slobodni selani. Vo mirno vreme tie trebale da se gri`at i za voenata podgotovka.

So ogled deka, na imotot {to uslovno go poseduval stratiotot formiral i svoe semejstvo, toj bil pomotiviran da go brani istiot od nadvore{ni neprijateli, a so toa stanuval i mnogu posovesen vojnik za razlika od naemnikot.

Vo ekonomski i socijalen pogled nemalo nikakvi razliki me|u nezavisnite selani koi pla}ale danoci i vojnicite-selani (stratioti), koi bile obvrzani da slu`at vo vojskata. Vo ekonomski pogled vojni~kite imoti (stratiotskite imoti) bile potpolno isti kako i selskite, a vo socijalen pogled i vojnicite i nezavisnite selani pripa|ale na ista kategorija. Tie ~esto bile rasporeduvani vo isti administrativni i fiskalni oddeli, a carskite zakoni gi tretirale kako edna edinstvena kategorija12.

Ovoj sistem na stratiotski-vojni~ki imoti, mo{ne go rasteretil dr`avniot buxet i go re{il te{kiot problem koj nastanal so golemata preselba na narodite, koga Carstvoto se na{lo vo polo`ba da ne mo`e da regrutira vojska od kade {to porano regrutiralo.

Stratiotskiot imot so koj raspolagal vojnikot-selanec i sam go obrabotuval, po negovata smrt, go nasleduval najstariot sin, a zaedno so imotot gi nasleduval i voenite obvrski. Ostanatite potomci go zgolemuvale brojot na nezavisnite selani koi mo`ele da ju`noslovenskim zemaqama. O vizantijskom feudalizmu, Sabrana dela kw.1, Beograd, 1969, 134; Istiot, Istorija na Vizantija, 129-130. 11 Za vojni~kata sopstvenost, vidi: Õkloga: vizantiŸskiŸ zakonodatelÝn∫Ÿ svod VIII veka, perevod, kommentariŸ E. Õ. Lip{ic, Moskva 1965, titul XVI ~l. 1 i 2; Podbrani izvori, 159 i 161; Sp. i: D. Angelov , IstoriÔ na VizantiÔ, t. 1, 239; G. Ostrogorski , Agrarne prilike, 75; P. Mutaf~iev , Lekcii po istoriя na Vizantiя, t. 2, Sofiя 1995, 178. 12 G. Ostrogorski , Agrarne prilike, 65.

Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot...

2009/XLV/1-2 39

se anga`iraat i iskoristat za kr~ewe na neobrabotenoto zemji{te. Na toj na~in slobodnoto selanstvo se razvivalo paralelno so vojnicite naseleni na zemjata i kako {to stratiotite bile glavnata osnova na vizantiskata mo}, taka nezavisnite selani kako dano~ni pla}a~i bile sr`ta na ekonomskata i finansiskata sila na Vizantija13.

Preku povrzuvaweto na voenata slu`ba so zemjoposedot, vizantiskata vlada uspeala da go zajakne i pro{iri sitniot posed, koj í obezbeduval finansiska i voena sigurnost. Od tie pri~nini centralnata vlast imala interes da go za{titi maliot zemjoposed, izdavaj}i za taa cel nekolku zakonski odredbi-noveli14.

Vo ovoj period kako posledica od voveduvaweto na tematskoto ureduvawe, golemi promeni pretrpel i vizantiskiot grad. Imeno, vizantiskite gradovi vo VII vek pretstavuvaat do izvesen stepen prodol`uvawe i dorazvivawe na gradovite od IV-VI vek, me|utoa paralelno so toa vo nivnata socijalna struktura i administracija nastapile va`ni izmeni, koi se dol`ele na ru{eweto na robovladetelskite formi i postepeno formirawe na feudalnata baza. Osnovniot del od naselenieto go ~inele slobodnite lu|e, a brojot na robovite bil sosema mal15.

Mo`e da se ka`e deka, vizantiskite gradovi vo raniot sreden vek ne bile vo potpolno opa|awe, kako {to se mislelo porano, no ne mo`e da se ka`e deka ja za~uvale nepromeneta organizacijata na anti~kiot polis, bidej}i gradskiot `ivot vo izvesen stepen po~nal da opa|a ve}e vo docnorimskiot period. Gradot se preobrazuva i vo toj modificiran oblik vleguva vo epohata na raniot feudalizam. Imeno, ruralizacijata na gradovite bila op{ta pojava vo sredniot vek, koja {to ne ja odminala nitu Vizantija. Duri i vo najgolemite gradovi eden del od naselenieto se zanimavalo so obrabotka na zemja i so odgleduvawe na vinova loza. ^udata na Sv. Dimitrija Solunski spomenuvaat deka za vreme na eden slovensko-avarski napad na Solun (586 g.) mnogu `iteli se nao|ale von gradskite yidini, bidej}i oti{le na svoite poliwa da rabotat16.

13 Isto, 65. 14 Vidi: Novela na Roman Lakapin za protimizisot, Novela na Roman Lakapin protiv dinatite, Novela na Konstantin VII Porfirogenit protiv dinatite, Novela na Konstantin VII Porfirogenit za stratiotite, Novela na Nikifor Foka za stratiotite, Novela na Vasilij II protiv dinatite, Podbrani izvori, 147-150, 147-150, 155-158, 158-162; 168; 169-174. 15 D. Angelov , IstoriÔ na VizantiÔ, t.1, 227. 16 Vizantijski izvori, t. I, 179; Dokumenti, t. I, 27; Sp. i: E. Õ. Lip{ic, Gorod i derevn® v Vizantii v VI - pervoŸ polovine IX v., Gorod i derevn® v Vizantii v IV-XII vv. (kolektivnìŸ doklad sovetskih u~enìh) Rapports du XII congres international des Etudes Byzantines, Ochride 1961, Belgrad-Ochrid 1961,

Gabriela Simonova

40

Pri~inite za agrarizacijata na pogolemiot broj od gradovite treba da se bara vo namaleniot opteg na parite i vo preselbata na trgovcite i zanet~iiite glavno vo golemite gradovi koi nudele pogolema zarabotuva~ka. Na toj na~in pomalite gradovi, gubej}i go osnovnoto stopansko zna~ewe, se pretvorile vo sela. Do vakviot presvrt doa|a i poradi osiroma{uvaweto na kurialite - anti~kata municipalna aristokratija, koja nekoga{ bila glavniot potro-{uva~ i korisnik na trgovskite i zanaet~iskite uslugi. Namale-nata potro{uva~ka povlekuvala pad na proizvodstvoto, a konsek-vetno na toa i pad na zanaet~istvoto i trgovijata. Osiroma{uva-weto na kuriite i na municipalnite “kasi”, vodelo neminovno kon nemo`nost da se odr`uvaat brojnite vidovi na municipalen `ivot. Nedostasuvale sredstva za odr`uvawe na komunalnite uslugi - vodovod, kanalizacija, lokalni pati{ta, gradski bawi, u~ili{ta, administrativni zgradi itn. Taka malite gradovi go gubele svojot urban lik, napu{teni, stopanski unazadeni po~nale da se pretvoraat vo selo17. Vakviot raspad na urbaniot `ivot e posledica vo krajna linija na sé poprisutnoto raspa|awe na ve}e nadminatite op{testveno-ekonomski odnosi. Robovskiot trud kako takov bil neproduktiven i ne mo`el pove}e da go obezbedi odr`uvaweto na robovladetelskiot sistem. Vo sekoj slu~aj ovie promeni ne zna~ele nazaduvawe na postoe~koto op{testvoto tuku preminuvawe vo novo feudalno op{testvo vo koe{to gospodarela novosozdadenata slo-bodna selska op{tina vo koja{to dominira privatnata sopstvenost vrz podelenata zemja i op{testvenata sopstvenost vrz nepodelenoto zemji{te18.

Vo VII vek kako rezultat na tematskata organizacija nastapile va`ni promeni i vo samata gradska administracija. Pozanto e deka vo ranovizantiskata epoha redica gradovi se koristele so zna-~itelno mesno samoupravuvawe, nezavisno od toa dali centralnata vlast sproveduvala kontrola vrz niv preku soodvetni organi. Tie imale svoi soveti (kurii) koi se gri`ele za mesnite raboti i vo koi na ~elo stoele gradski prvenci. Golema uloga vo `ivotot na gradot igral i episkopot, re~isi site pova`ni gradovi bile centri na episkopski sedi{ta. Porastot na ulogata na episkopot vo 9 i 20; G. Ostrogorski , Vizantijski gradovi u ranom sredwem veku, Iz vizantijske istorije i prosopografije, Sabrana dela kw. 3, Beograd 1970, 88. 17 E. Õ. Lip{ic, Gorod i derevn®, 10; G. L. Kubratov, Osnovnìe problemì vnutre{nnego razviti® vizantiŸskogo goroda v IV-VII vv. Leningrad 1971, 51. 18 Z. Kostiћ , Preobra`aj grada u razdobqu V i VI stoljeћa, Balcanica XXIV, Beograd 1993, 34-35; S. Zogovi¸., Etni~kite zaednici vo Makedonija do krajot na raniot sreden vek, Prilep 2001, 237.

Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot...

2009/XLV/1-2 41

provincijalniot `ivot i vo `ivotot na gradot mo`e da se sledi od po~etokot na VI vek t.e od 505 godina, koga so odlukata na Anastasij, nemu mu bila doverena gri`ata okolu nabavkata i raspredelu-vaweto na `itoto zaedno so edno telo sostaveno od lokalni zemjoposednici i nekolku slu`benici19. Na toj na~in im e sozdadena konkurencija na gradskite kurii ~ii{to kompetencii bile zagrozeni. Kompetenciite na episkopot za smetka na gradskite kurii, pa duri i na provinciskite namesnici, u{te pove}e bile zgolemeni vo Justinijanovo vreme, koi vsu{nost i bile sankcio-nirani so trite noveli na istiot imperator20. Jakneweto na episko-pijalnata vlast na svetoven plan zna~i deka novite centri na mo} gi sobiraat okolu sebe na eden poluformalen na~in oblastite koi ponekade po~nuvaat da ja prevzemaat ulogata na dotoga{nite administrativno-teritorijalni edinici. Vpe~atok e deka grado-vite so oformuvaweto na novata uloga na episkopatot, kako pribe`i{te vo nesigurnata zemja, zaedno so podra~jeto koe kon niv gravitira, po~nuvaat da ja zamenuvaat provinciskata administra-cija, koja zaostanuva vo sporedba so barawata na vremeto. Vo ovaa sekako ne treba da se gleda kako na simbol za planski vovedeni novini, tuku znak na dlaboka kriza na dotoga{niot upraven sistem, kako {to zabele`al Q. Maksimoviћ 21. Ovaa kriza duri vo vreme na Iraklij i negovite naslednici }e bide nadminata, blagodarenie na su{tinskite reformi vo dr`avata i op{testvoto, vidlivi vo novoto tematsko ureduvawe. Tokmu so voveduvaweto na tematskoto ureduvawe podemot na episkopskata vlast vo gradot bil potpolno prekinat 22.

Gra|anite, isto taka, raspolagale so svoja milicija i sozdavale voeni odredi23, koi im slu`ele za za{tita, glavno od napadite na varvarskite plemiwa24.

19 A. H. M., Jones, The Greek Sity from Alexander to Justinian (Oxford 1940), 209. 20 Novela VIII od 535g., Novela LXV od 538 g. i Novela CXXVIII od 545 g. ( vidi: Iustiniani Imp. Novellae, edd. R. Schoell-G. Kroll, Berlin 1012, p. 68.31-36, 339.20-32, 638, 642, 643, 645.) 21 Q. Maksimoviћ, Severni Ilirik u VI veku, ZRVI XIX, Beograd 1980, 41-43. 22 Sp. D. Claude Die byzantinische Stadt im 6. Jahrhundert, Byz. Arhiv. Heft 13, Munchen 1969, 157; Z. Kostiћ, Preobra`aj grada, 37. Za opa|aweto na zna~eweto na kuriite, vidi i: Velkov V., Gradъt v Trakiя i Dakiя prez kъsnata anti~nost (V-VI v), Sofi я 1959, 64. 23 Osoben beleg na gradskata avtonomija í davale dimite (partiite) koi preku svoite manifestacii na nezadovolstva vo zna~ajna mera pretstavuvale korektor na centralnata vlast. Me|utoa, so sé poizrazenata centralizacija na vizantiskata dr`ava, tie gubat na zna~ewe. Za dimite, za nivnata organizacija i funkcija vo vizantiskoto op{testvo vidi

Gabriela Simonova

42

Od sredinata na VII vek samoupravuvaweto na gradovite vo Carstvoto zapo~nalo neprestojno da opa|a25. Anti~kiot polis poleka, no sigurno go gubi i svojot karakteristi~en izgled i se pretvora vo kastrum. Gradot sega stanuva centar na odbranata na svojot region i kako takov dobiva sopstvena fortifikacija, koja mu obezbeduva za{tita od varvarskite upa|awa. Takvata uloga na gradot predizvikuva promeni i vo topografskite uslovi: gradovite se povlekuvaat vo ridesti predeli kade mo`nosta za odbrana e nesporedlivo pogolema26.

Vakvite izmeni vo samiot karakter na gradot se dol`ele vo najgolem del na sprovedenite voeni i administrativni reformi t.e. na izgraduvaweto na tematskata organizacija i institutot na stratiotite. Kako rezultat na tie reformi bil sozdaden zna~i-telen centralizam i celata vlast vo novoobrazuvanite temi bila doverena vo racete na tematskiot upravitel - strateg i negovite neposredni sorabotnici: turmarh, merarh, komes na {tab, hartu-larij na tema, domestik na tema, drungarij na banda, komes na banda, kentarh spatarij, komes na heterija, protokancelarij i proto-mandator27. Najzna~ajnite gradovi na vizantiskite provincii vo VII v. stanuvaat sedi{ta na stratezite i centri na civilnata i voenata uprava na tie provincii28. Bil sozdaden nov voen, finansiski i sudski aparat ~ii {to ni{ki vodele direktno kon dvorecot i prestolninata, koj{to pak od svoja strana po~nal da ja gu{i i taka oslabenata gradska avtonomija. Gradskata samouprava bila elini-nirana najprvin vo onie oblasti, koi bile opfateni silno od sistemot na temite, dodeka vo drugite teritorii, kade {to tematskata organizacija ne bila vovedena vedna{, gradovite ja za~u-vale svojata vnatre{na samostojnost. Posledicite od ovoj proces mo`at da se sledat vo perifernite oblasti na Carstvoto, od edna stana vo Herson, a od druga vo Dalmacija, kade {to carskata vlast ja zamenuvala postepeno lokalnata gradska vlast so voveduvaweto na

poop{irno kaj: I. E. Kara®nopulos, Politi~eska teori® na Vizantincite, Sofi® 1992, 69-70; G. Ostrogorski, Istorija na Vizantija, 89-91 i tamu navedenata literatura. 24 D. Angelov , IstoriÔ na Vizanti®, t.1, 231. 25 Za opa|aweto na anti~kiot polis i za promenite vo vnatre{niot razvoj na Vizantiskiot grad, vidi: G. L. Kurbatov , Osnovnìe problemì . 26 Z. Kostiћ , Preobra`aj grada, 35-36. 27 Za administrativniot aparat koj mu bil podreden na strategot kako zapovednik na voenite odredi i na~alnik na lokalnata uprava, vidi: J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century, London 1911, 139; Sp. i: F. Uspenski , Istorija vizantijskog carstva, t. 1, Beograd 2000, 538. 28 G. L. Kurbatov , Osnovnìe problemì, 200.

Vlijanieto na tematskoto ureduvawe vrz stopanskiot...

2009/XLV/1-2 43

tematskoto ureduvawe29. Vo centralnite delovi na Carstvoto ovaa promena se odvivala duri i pobrzo i poradikalno. Municipalnata organizacija bila ve}e izumrena koga Lav VI donel odluka za nejzino kone~no ukinuvawe. Negovata dobro poznata novela objavuva vo idnina seta vlast da mu pripa|a na carot i negovata adminis-tracija30.

So pretvoraweto na gradovite vo sedi{ta na novata administrativna uprava, se vlijaelo i na nivniot ekonomski razvoj. Kako sedi{ta na stratezi vo niv nado{le novi administratori, koi od svoja strana pridonele i za kulturno i ekonomsko izdignuvawe na gradovite. Dr`avnite slu`benici imale potreba od poluksuzni `iveali{ta, podobri uslovi za `ivot, podobro snabduvawe, organizacija na kulturno-zabaven `ivot i normalno od razvieno zanet~istvo i trgovija. Samiot pak, razvoj na trgovijata i zanaet~istvoto pridonele za formirawe na pobogat sloj od gra|ani koi isto taka vlijaele na podobruvaweto na izgledot na gradovite i na nivnoto kulturno i ekonomsko izdignuvawe. Toa unapreduvawe od svoja strana dalo impuls i na celokupniot `ivot vo samata dr`ava.

Izvesnata stabilizacija i napredokot {to nastapile vo pari~noto stopanstvo vo gradovite so voveduvaweto na tematskoto ureduvawe, pred sé vo Mala Azija, se vidlivi vo evidentnoto zgolemuvawe na optegot na zlatnata moneta vo periodot od po~e-tokot na VII do po~etokot na VIII vek31, no i vo zgolemuvaweto na brojot na gradovite (novoosnovani ili staroobnoveni) kako episkopski sedi{ta. Toa zboruva deka gradskiot `ivot zna~itelno se podobruval32.

Nema somnenie deka mnogu gradovi kako primorski taka i va`ni centri vo vnatre{nosta vo raniot sreden vek go za~uvale svoeto zan~ewe ne samo kako administrativni i voeni sedi{ta, no i kako centri na trgovijata i zanaet~istvoto. Poinaku ne bi mo`el da se zamisli neprekinatiot razvoj na pari~noto stopanstvo vo Vizantija.

Deka stopanstvoto bilo pari~no toa go potvrduvaat, od edna strana, numizmati~kite dokazi, a od druga strana mnogubrojnite podatoci kako od narativen taka i od praven karakter. Od tie izvori se doznava deka danocite, platite na slu`benicite pa duri i nadnicite na rabotnicite vo grad i na selo bile ispla}ani vo pari. Razvienoto pari~no stopanstvo pretpostavuva povtorno razvien

29 Sp. J. Ferluga, Vizantijska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957. 30 D. Angelov , IstoriÔ na Vizanti®, t.1, 232; G. Ostrogorski, Vizantijski gradovi, 88-89. 31 G. Ostrogorski, Vizantijski gradovi, 68-69. 32 Isto, 79.

Gabriela Simonova

44

gradski `ivot i zna~aen broj na gradovi33. Kontinuitetot na pari~noto stopanstvo go obezbedile pred sé vizantiskite gradovi vo Mala Azija i na toj na~in go so~uvale bogatstvoto na Carstvoto. Verojatno deka toa bilo glavniot element koj ja so~uval tradicionalnata dr`avna struktura.

33 Isto, 86-87.

Silvana SIDOROVSKA-^UPOVSKA

MAKEDONSKITE GRADOVI VO 19 VEK

APSTRAKT: Se razgleduvani politi~kite i ekonomskite slu~uvawa vo Makedonija vo tekot na 19 vek i nivnoto vlijanie vrz demografskiot razvoj na gradovite. Raspa|aweto na voeno-feudalniot sistem vo Osmanliskata Imperija i preminot od timaro-spahiski vo ~ifligarski sistem ja zgolemile li~nata i imotnata nesigurnost. Terorot nad neza{titenoto selsko naselenie koe spasot go baralo vo gradovite vo golema mera doprinelo vrz menuvawe dotoga{nata demografska struktura vo makedonskite gradovi. KLU^NI ZBOROVI: reformi vo Osmanliskata Imperija, administrativna podelba, vilaeti, patepisci, selsko i gradsko naselenie, demografski razvoj, gradski centri i dr.

***

Svedo{tavata koi se odnesuvaat na administrativnata po-delba na Makedonija, kako sostaven del na Osmanliskata Imperija vo razni periodi od osmanliskoto vladeewe se siroma{ni. Od istorijata e poznato deka administrativnata podelba na evropskite delovi na Imperijata pove}e pati bila menuvana.

Prvata administrativna podelba vo 19 veka se slu~ila vo 1834 godina koja pet godini podocna pretrpela izmeni.1 Vo 1864 godina se slu~ila nova podelba, koga evropskiot del od Imperijata bil podelen na 10 vilaeti od koi dva Solunskiot i Bitolskiot bile vo Makedonija.2 Kon krajot na juni 1867 godina bil formiran i Solunskiot vilaet.3 Vo 1868 godine Makedonija povtorno bila vo

1 N. Mihov, Naselenieto naTurciя i Bъlgariя prez XVIII i XIX vek, tom III, Sofiя 1929, 152. 2 K. Bitoski, Brojot i sostavot na naselenieto vo Bitolskiot vilaet vo krajot na XIX vek, - sp. Istorija, VI/1, Skopje 1970, 101. 3 S. Rizaj, Upravno-politi~ka reforma u Makedoniji -Kosovskom, Bitoqskom i Solunskom vilajetu (1875-81), Zb. Makedonija vo Isto~nata kriza(1875-1881), MANU, Skopje 1979, 169, 181.

Silvana Sidorovska-^upovska

46

sostavot na dva vilaeti, sega Solunski i Skopski.4 Pet godini podocna 1873-1874 godina, soglasno novata administrativna uredba na istoriska scena se pojavil Bitolskiot vilaet koj bil ukinat vo 1878 godina.5 Edna godina podocna Bitolskiot vilaet bil povtorno formiran i toga{ Makedonija se na{la vo sostavot na tri vilaeti: Bitolski, Solunski i Kosovski. Ovaa podelba ostanala do krajot na osmanliskoto vladeewe.

Administrativnite podelbi vo tekot na 19 vek imale vli-janie i na demografskite promeni kaj naselenieto. Francuskiot konzul Feliks de Bo`ur koj na po~etokot na 19 vek (1800-1817) propatuval niz Makedonija, soop{tuva deka turskoto naselenie prete`no `iveelo vo gradovite, dodeka hristijanskoto naselenie vo selata.6 Ovoj podatok go potvrduvaat i ostanatite stranski patepisci koi vo tekot na 18 i po~etokot na 19 vek patuvale niz Makedonija. Centralnite i najubavite mesta vo gradovite im pripa|ala na Turcite koji vo svoite race gi imale site voeni i administrativni prava.

Kon krajot na 18 i po~etokot na 19 vek, zapo~nal procesot na naseluvawe na gradovite so `iteli od okolnite sela. Toga{ za prvpat vo gradovite nasproti turskoto, gr~koto i evrejskoto se pojavilo i makedonskoto naselenie, koe so tekot na godinite brojno po~nalo da gi nadminuva.

Raspa|aweto na voeno-feudalniot sitem imalo vlijanie vrz op{testveno-politi~kiot i ekonomskiot sistem na Imperijata. Procesot na premin od spahijski vo ~ifligarski sistem koj zapo~nal od porano, sega se razvival mnogu pobrgu i ja opfatil celata Imperija. Nekoga{niot spahijski korisnik na zemja, stanuval ~ifliksajbija, ili sopstvenik na zemja. Negovata vlast nad selanite stanala neograni~ena. Dotoga{nite spahii i drugi lica koi ja prisvoile zemjata gi proteruvale selanite pritoa zadr`u-vaj}i samo del od niv, odnosno, samo onolku kolku {to im bilo potrebno da ja obrabotuvaat zemjata. Polo`bata na selanite bilo te{ka i poradi za~estenite napadi od razbojni~ki bandi koi vr{ele teror nad neza{titenoto naselenie.

Imotnata nesigurnost i prodol`eniot teror doprinele da se zgolemi brojot na selskoto naselenie koe baralo spas vo pobliskite gradovi. Za zgolemuvawe na brojot na naselenieto vo gradovite so `iteli od okolnite sela vo zna~itelna mera vo prilog odelo i za~estenata pojava na zarazni bolesti (~uma), koja vo

4D.Dimeski, Makedonskoto nacionalnoosloboditelno dvi`ewe vo Bitolskiot vilaet (1893-1903), vtoro izdanie, Skopje 1982, 65-66. 5 Ibid, 66-67. 6 Hr. Gandev, Faktori na bъlgarskoto vъzra`dane, Sofiя 1943, 147-185.

Makedonskite gradovi vo 19 vek

2009/XLV/1-2 47

godinite 1810, 1812-1814, 1831, 1833-1836 godina go pokosile tur-skoto naselenie po makedonskite gradovi. Od druga strana, vo ovoj period evidentna e i pojavata na vla{ko naselenie vo gradovite, koe begaj}i od terorot na Ali-pa{a Janinski se naseluvalo vo Makedonija.

Imaj}i go vo predvid faktot {to od strana na osmanliskite vlasti do sredinata na 19 vek ne bil izvr{en popis na naselenieto, edinstven izvor za brojnata sostojba se patepisite na stranskite patepisci i ista`uva~i. Tie vo svoite dela davaat iako “nepot-poln” vpe~atok za toa kako se zgolemuvalo naselenieto vo gradovite vo tekot na prvite desetletija od 19 vek. Pribli`na slika za demografskite promeni od krajot na 30-te godini na 19 vek dobivame od francuskiot nau~nik Ami Bue (1794-1881), koj vo godinite 1836 i 1838 godina propatuval niz Makedonija.7

Godinite koga Ami Bue patuval niz Makedonija teritorijata bila podelena pome|u pa{ata od Skopje, vezirot od Bitola, pa{ite od Solun, Seres i Tetovo, vojvodata od Dupnica i muselimite od Xumaja i Kostur.8 Bogatite kotlini i planinski oblasti: Skopska, Solunska, Naseli{ka, Gevgeliska, Strumi~ka, Valandovska, Dojranska, Lagadinsko-Be{i~ka, Nevrokopska, Serska, Razlo{ka, Gornoxumajska, Radovi{ka, Ko~anska, Polog, Pelagonija i dr., kako i planinske oblasti na Kuku{ i Debar, Bojmija, Pijanec, Male{evo, Osogovija i drugi, kako {to izvestuva A. Bue vo najgolem del bile naseleni so slovensko naselenie.9

Vo prodol`enie }e bidat prezentirani gradovite koi Ami Bue vo svoeto delo: Recueil d’itinéraires dans la Turquie d’Europe, Vienne 1854, I-II, gi spomenuva kako ~isto slovenski mesta, a se odnesuva na periodot od krajot na 30-te i po~etokot na 40-te godini od 19 vek.

Kumanovo (3.000 stanovnika) bilo naseleno samo so slovensko naselenie (R.I. 1854, I, 304); Kavadarci (2-3.000 stanov-nika), ne spomenuva niedno drugo naselenie osven slovensko (R.I. 1854, I, 252); [tip (15-20.000 stanovnika) vo najgolem del (en grande partie) bile slovensko naselenie (R.I. 1854, I, 248); Voden (7-8.000 stanovnika), vo najgolem del (en grande partie) Sloveni, Grci i 7 Negovi najpoznati dela koi se odnesuvaat na zemjite i lu|eto koi `iveele na Balkanskiot Poluostrov se: “La Turquie d’ Europe”(“Evropska Turcija”),Paris 1840, I-IV; “Sur L’établissement de bonnes routes et surtout de chemins de fer dans la Turquie d’Europe” (“Za izgradbata na dobri pati{ta i posebno `elezni~ki linii vo Evropska Turcija”) Vienne 1852; Recueil d’itinéraires dans la Turquie d’Europe (“Zbirka mar{uti niz Evropska Turcija), Vienne 1854, I-II. 8 S. Staninska-Popovska, Ami Bue za Makedonija, Skopje 1999, 214. 9 Makedonija kako prirodna i ekonomska celina, Skopje 1978, 33-227.

Silvana Sidorovska-^upovska

48

Vlasi (R. I. 1854, I, 281); Lerin (700 familii spored Pouquville), vo dobar del (en bonne partie) slovensko i muslimansko naselenie. Vo Gorna Xumaja (3-4.000 stanovnika) `iveelo slovensko naselenie, koe go so~inuvalo i osnovniot del od naselenieto (le fond de la population) no, imalo i dosta Turci (R. I. 1854, I, 226); Ohrid (najmalku 6.000 `iteli), `iveele Sloveni i Vlasi, mal broj na Albanci i mali broj muslimani (R.I. 1854, II, 100); Prilep (6-7.000), vo najgolem del Sloveni i Vlasi (R.I. 1854, I, 254); Kratovo (5-6.000 stanovnika), naselenieto bilo podeleno na slovensko i muslimansko (R. I. 1854, 244); Tetovo (4-5.000 stanovnika) nase-lenieto bilo podeleno na slovensko, muslimansko i albansko (R.I. 1854, I, 309); Ki~evo (1.500 stanovnika), tretina od vkupniot broj `iteli go so~inuvalo slovensko naselenie (R.I. 1854, II, 109).10

Za Bitola Ami Bue dava podatok vo koj se govori: “…deka naselenieto vo gradot broelo pribli`no 40.000 `iteli”.11 Vo deloto Resueil d’itinéraires 1854, I, 257, (zemeni od Dr. Müller), Bue dava podatoci za vkupniot broj na `iteli vo gradot kako i za Bitolskiot pa{alak: “35.170 `iteli, od koi 17.000 muhamedanci, odnosno 8.000 Albanci, 5.800 Sloveni i 2.400 azijski Turci, vo ~ij sostav se vbrojuval garnizonot i pribli`no 5.000 `ena, potoa 12.500 hristijani, od koi 9.000 Sloveni, 3.500 Grci i 700 Vlasi, 1.200 Albanaca-katolici, 1.400 Evrei i ne{to pove}e od 2.000 Cigani.12

Za zgolemuvawe na brojot na `itelite vo Bitola, glavna pri-~ina bilo i premestuvaweto na sedi{teto na dotoga{niot Rimelij-ski elajaet od Sofija, koga gradot bil pretvoren vo eden od najgo-lemite voeno-administrativni centri na Evropska Turcija.13 Vo gradot rabotele i 2 000 trgovski pretprijatija od koi najgolem del od niv imale svoi pretstavni{tva vo Viena i Lajpcig, a drug del del bile skoncentrirani vo Solun.14

I Skopje dobilo stopansko i administratuvno zna~ewe kako za severniot del od Makedonija taka i za sosednite oblasti. Vo nego postojano se zgolemuval brojot na novi `iteli od sosednite selski naselbi. Vo 1835 godina Skopje broelo okolu 10.000 `iteli; 1865 godina imal pribli`no 21.800, od niv 13.000 bilo muslimansko nase- 10 S. Staninska-Popovska, Ami Bue za Makedonija…, 218-219. 11 Ibid, 219; V. Kъn~ov, Izbrani proizvedeniя, t.II, Sofiя 1970, 536. 12 Ibid., 219 13 Glaven inicijator za administrativnata reorganizacija na Osman-liskata Imperije bil pa{ata Mehmed Fuad koj vo 1864 godine, ja donel Uredbata za nova administrativna podelba, namesto dotoga{nata podelba na ejalete.Vidi pove}e: Ahmed Ali~ić, Uredba o organizaciji vilajeta 1867 godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, XII-XIII/1962 – 3, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1965, 219. 14 Makedonija kako prirodna i ekonomska celina…, 194-195.

Makedonskite gradovi vo 19 vek

2009/XLV/1-2 49

lenie, vo najgolem broj Turci i 8.000 hristijani od koi vo najgolem del Makedonci.15 Vo 1874 godina, od 22-25 000 `iteli kolku {to broil gradot polovinata bile Makedonci.16 Kon krajot na 19 vek i toa nabrgu po izgradbata na `elezni~kata linija, koja gradot go povrzala so svetskite pazari, brojot na `iteli se zgolemil na 31.900, od koi 13.000 bile Makedonci, 15.000 Turci, a ostanatite Evrei, Vlasi, Grci (trgovci od Solun), Albanci i Cigani.17 Za razlika od Bitola i Skopje, gradot Seres, koj bil centar na Serskiot sanxak i najgolem ekonomski centar na isto~na Make-donija, kon krajot na sedamdesetite godini imal pribli`no 25.000 `iteli od koi najbrojni bile Turcite. Kon krajot na vekot, od vkupno 28.100 `iteli, samo 2.200 od niv bilo makedonsko naselenie. Najgolem broj od niv bile Turci (11.500), ~ij broj postojano se zgolemuval so doseluvawe na tursko begalsko naselenie od Buga-rija.18 Ostanatite sanxa~ki centri kako na primer Drama i Debar koga stanuva zbor za brojot na `itelite, do krajot na 19 veka niko-ga{ ne ja pominale brojkata od 15.000.

Vo grupata pogolemi gradovi se vbrojuvaat i dvata okoliska centra Veles i [tip. Kako za skoro site gradovi vo Makedonija taka i za Veles bil karakteristi~en soodnosot pome|u hristi-janskoto i muslimanskoto naselenie. Ovaa pojava koja do po~etokot na 19 veki odela vo prilog na brojnata nadmo}nost na muslimanite, kon sredinata na19 veka po~nala da se menuva. Od 15-20.000 `iteli kolku imalo vo gradot najgolem broj od niv bile selani od okoli-nata. Gradot Veles vo ovoj period va`el za eden od najrazvienite gradova vo Makedonija, kade bogatite trgovci imale razviena trgovska vrska so Avstro-Ungarija kako i so pogolemite gradovi vo Osmanliskata Imperija.19

Na sli~en na~in se razvival i gradot [tip koj so po~etokot na 19 vek a so pogolem intenzitet po Krimskata vojna, bil naseluvan od ~ifligari koji od strana na osmanliskata vlast imale dozvola da gradat ku}i vo gradot. Vo tekot na 19 veka [tip imal najgolem i

15 Ibid, 176 16 V. Kъn~ov, Izbrani proizvedeniя…, 505. 17 Makedonija kako prirodna i ekonomska celina…, 176. 18 V. Kъn~ov, Izbrani proizvedeniя…, 476; Makedonija kako prirodna i ekonomska celina…, 110. 19 A. Matkovski, Makedonija vo delata na stranskite patepisci 1827-1849, Skopje 1992, 13; N. Sotirovski, Izve{tai francuskih konzula u Bitoqu o jugozapadnoj Makedoniji u doba Krimskog rata, JI^, VIII/4, Beograd 1969, 117; I. G. Senkevi~, Novыe materialы po istorii ю`nыh slavяn, - Slavяnskiй arhiv, Moskva 1963, 242.

Silvana Sidorovska-^upovska

50

najbrz porast na gradskoto naselnie, koe dostignalo broj od okolu 15-20.000 `iteli.20

Po promenite vo brojnosta na `itelite se istaknale i nekolku drugi gradovi vo Makedoniji kako na primer Prilep, Kostur, Voden, Strumica, Ohrid i dr. kade brojot vo prosek iznesuval od 7.000 do 13.000 `iteli.21 Za gradot Prilep Ami Bue iznesuva podatoci deka vo 1836 godina broil 6-7.000 `iteli.22 Ruskiot patepisec E. Timaev, koj vo 1865 godina ja propatuval Makedonija, pi{uva deka brojot na `itelite vo gradot bil 8.000. Od niv najmalku polovinata bile Turci, a najgolem broj pa|alo na hristijanskoto naselenie.23 Vo 1868 godina blagodarenie na stopan-skiot razvoj brojot na `itelite se zgolemil dvojno i imal 15.000-20.000 `iteli.24 Dolgogodi{niot u~itel vo Prilep, Kuzman [apkarev, za 1872 godina pi{uva deka vo gradot `ivele samo 5.596 stanovnika. Od niv mnozinstvoto bile hristijani, koi `iveele vo 12 gradski maala.25

Sekoj grad vo Makedonija se odlikuval so nekoj zanaet. Ohrid i Kostur koi bile poznati po ko`arskiot zanaet, im bilo ovozmo`eno da vodat intenzivna trgovija so pogolemite gradovi na Balkanskiot Poluostrov, kako i so nekoi evropski centri. Gradot Tetovo kon krajot na 70-te godini i pokraj padot na zanaetite stanal pogolem grad, brojot na `iteli dostignal 19.200. Za razlika od nego, padot na zanaet~istvoto do 40% vo Kostur, se odrazilo i na brojot na `itelite koe zapo~nalo da bele`i pad vo demografskiot razvoj. Me|utoa, za razlika od vakvite promeni vo sosednite reoni se pojavile pomali gradski naselbi, kako na primer grad~eto Lerin, kade kon krajot na 19 vek (1897) vkupniot broj na `iteli dostignal 9. 824.26

Vo Makedonija kako i vo ostanatite balkanski zemji najbrojni bile malite gradovi. Od niv, najgolem del se pojavile vo 19 vek. Za ova, golemo vlijanie imale reformskite zakoni na

20 R. Poplazarov, Osloboditelnite vooru`eni borbi na makedonskiot narod vo periodot 1850-1878, Skopje 1978, 32. 21 Ibidem. 22 Istorija na makedonskiot narod, k. 2, Skopje 1969, 16. 23 A. Matkovski, Opis na Makedonija (1865 g.) spored ruskiot patopisec E. Timaev, sp. Istorija, XII/1-2, Skopje 1976, 213. 24 Dan~o Zografski, Prilepskiot pana|ur vo minatoto, Godi{nik na pravno-ekonomskiot fakultet vo Skopje, Skopje 1956, 112. 25 K. [apakrevъ, Opisanie na grad PriHpъ sъ okolnostъta mu, na molebmiыtH u u~ebnыtH mu zavedaniя, sp. ^italiщe, III/2, Carigradъ 1872, 167-168. 26 R. Poplazarov, Osloboditelnite vooru`eni borbi na makedonskiot narod vo periodot 1850-1878..., 32-33.

Makedonskite gradovi vo 19 vek

2009/XLV/1-2 51

Osmanliskata Imperija, a pred s# zakonot koj se odnosuval na zgolemuvaweto na brojot na nahiite. Sepak, naj~esto za nivnata pojava vlijaele stopanskite, geografskite i komunikaciskite vrski, kako i sposobnosta na lu|eto da se vklopat vo novite uslovi. Takvi pomali gradski centri vo Makedonija bile: Kumanovo, Ber, Enixe-Vardar, Kuku{ i dr. koi vo pedesetite i {eesetite godini od 19 vek pomalku ili pove}e bile ili pak izgledale kako pogolemi selski naselbi. Najgolemiot del od niv za 10, 30 ili pove}e godini uspeale da se razvijat dva do tri pati. Najgolem razvoj bele`elo Kumanovo vo koe, kako {to pi{uva germanskiot patepisec Han, od “pogolemo selo” so pribli`no 3.200 `iteli se zgolemilo na 14.530 (kon krajot na 19 vek).27

I pokraj toa {to izgradbata na `elezni~kata mre`a za mnogu gradovi predizvikalo pad na ekonomijata, za drugi kako {to bila Gevgelija imalo pozitivno vlijanie. Vo statisti~kite podato-ci stoi: „deka okolu 1870 godina vo gradot `iveele 1.610 `iteli; od koi 1.257 bile Makedonci, a ostanatite tursko i vla{ko naselenie“. Vo po~etokot na 80-te godini vo gradot se naselile i izvesan broj na Turci i ^erkezi od Bugarija, kako i brojno naselenie od sosednite sela koe prodo`ilo da se zanimava so zemjodelie i odgleduvawe gradinarski kulturi koi bile barani na pazarot. Kon krajot na 19 vek brojot na `itelite se zgolemil na 4.175, od koi 3.000 su bili Makedonci, 650 Turci, 175 ^erkeza, 120 Vlasi i 230 Cigana.28

Gradovite kako Strumica, Petri~, Nevrokop, Bansko, Kru-{evo, Negu{ i dr. koi na po~etokot imale brz ekonomski razvoj, kon krajot na 19 vek, nekoi od niv (Negu{, Nevrokop, Ko~ani i dr.) zapo~nale da zaostanuvaat vo razvojot. Edna pomala podgrupa ~ij broj vo Makedonija bil pribli`no 30-na sa~inuvale nekolku pomali i malku pogolemi gradovi smesteni po dva vo eden reon (naj~esto kotlina) i za niv ne postoele uslovi za razvoj na dvete naseleni mesta. Takav bil slu~ajot so gradovite Kavadarci i Negotino vo Tikve{kata kotlina, Ko~ani i Vinica vo Ko~anskata kotlina, Peh~evo i Berovo vo Male{evijata, Bansko i Razlog vo Razlo{kata kotlina i drugi. Ona {to go izdvojuva nivniot razvoj e toa {to prviot od niv, kako {to bile Vinica, Negotino, Berovo i dr., edvam im uspevalo da se razvijat do granicata na pomal grad ili pak dolgo vreme postoele kako “golemo selo”. Pod sosema drugi okolnosti se razvivale Tetovo i Gostivar vo Polo{kata kotlina. Ovde prviot uspeal da razvie vo pogolem grad, dodeka na vtoriot mnogu podocna mu uspealo da ja premine granicata na izgledot od pomal grad.

27 V. Kъn~ov, Izbrani proizvedeniя…, 549, 515, 464 i dr. 28 Makedonija kako prirodna i ekonomska celina…, 82.

Silvana Sidorovska-^upovska

52

Poslednite decenii na 19 vek se odlikuva so brz pad vo razvojot na makedonskite gradovi, kako na ekonomski taka i na planot na demografskog razvoj. Odvojuvaweto na Bugarskoto Kne-`estvo i aneksijata na Bosna i Hercegovina od strana na Avstro-Ungarija imalo golemi posledici vrz nivniot stopanskiot razvoj. Po politi~kite slu~uvawa od 1878 godina ovie zemji prestanale da bidat pogoden pazar za trgovcite i zanaet~iite od pove}eto make-donski gradovi. Vo toa, vo golema mera, uloga imale i za{titnite carinski merki koi bile vovedeni od Avstro-Ungarija za stokata koja bila vnesuvana na nejzina teritorija. Od druga strana, i Osmanliskata Imperija vovela taksi, koi iznesuvale 12% od vred-nosta na izvezenite stoki. Visokite carini imale negativno vlija-nie na proizvodstvoto i trgovijata so zanaet~iski proizvodi. Make-donskiot pazar bil preplaven so evtina industriska stoka koja bila konkurentna na makedonskite zanaet~iski proizvodi. Od strana na evropskite dr`ava vo Makedonija se vnesuvala stoka koja vo zemjata ja imalo vo izobilie i imalo duri i za izvoz. Gradot Seres, koj bil poznat po proizvodstvoto na pamuk, so vnesuvaweto na evtin pamuk od Indija, cenata na makedonskiot pamuk padnala drasti~no i negativno vlijaelo vrz negoviot ekonomski razvoj. Sli~no bilo i so drugite industriski kulturi: opijumot, tutunot, svilenata buba i dr. Gradovite Veles i Ohrid, nadaleku poznati po proizvodstvoto i izrabotkata na `ivotinski ko`i (sahtijani) postepeno zapo~nale da go gubat svoeto nekoga{no ekonomsko i kulturno vlijanie.

Vo ovoj period vo Makedonija imalo i nekolku vostanija, kako Razlove~koto od 1876, Kresnenskoto od 1878/79, a podocna i Brsja~kata buna 1880/81 godine. Neuspehot na vostanijata kako i represaliite koi gi sporovela osmanliskata vlada, vlijaelo golem del od makedonskoto naselenie od gornoxumajskiot, razlo{kiot i melni~kiot kraj da se prefrli vo Kne`estvoto Bugarija. Glavno vo Makedonija toa bilo usloveno i od vnater{nata nesigurnost, koja bila propratena so golema siroma{tija. Najgolem iseleni~ki bran vo ova vreme e zabele`ano od gradovite Veles, Prilep so okoli-nata, Ohrid, Bitola, potoa kosturskiot, palane~kiot i tetovskiot kraj, a ne{to pomalku od skopskiot i kumanovskiot.29

Za toa kolkavi bile razmerite koe gi zafatilo iseluvaweto zboruva i konstatacijata od eden sovremenik koj vo 1884 godine `iveel vo Prilep: “…Od nekoga{niot bogat i vesel Prilep, sega se e izmeneto, site se zamisleni, mra~ni, so pogled nadole; se e pojdeno vo propast…Evropskata industrija gi zapuste zanaetite… Prilep

29 G. Todorovski, Migracioni pokreti u Makedoniji od Berlinskog kongresa 1878. do po~etka prvog Balkanskog rata 1912. godine, JI^, br. 3-4, Beograd 1970, 123.

Makedonskite gradovi vo 19 vek

2009/XLV/1-2 53

od den na den propa|a, `itelite zapo~naa da begaat vo tu|i zemji…30 Makedonskiot prerodbenik Kuzman [apkarev za ekonomskoto propa|awe na Ohrid kon krajot na 90-te godini na 19 vek zapi{al: ”Danas postoi samo stoti del od nekoga{nata trgovija. Ohrid denes pati od golema nema{tija…Najgolem del od sposobnite ma`i i mladi mom~iwa od tie pri~ini pobegnale vo tu|ina, pa denes vo ovoj grad ima pove}e starci i deca, otkolku zdravi i sposobni za rabota ma`i…31

Demografskete promeni vo gradovite bile predizvikani i od prilivot na nova muslimanska masa vo Makedonija. Vo nekoi delovi, muhaxirite, so pomo{ na osmanliskite vlasti, osnovale novi pribe`i{ta. Vo Skopje toa bilo Maxir-maalo, a edan drug avtor spomenuva okolu 2.000 muhaxiri koi bili smesteni vo maalata ^air, Topaana, vo blizina na @elezni~kata stanica kako i vo drugi delovi od gradot.32 Ovie promeni, me|utoa, nemale nekoi pogolemi posledici koi vlijaele vrz namaluvawe na hristijanskoto naselenie vo pogolemite makedonski gradovi. Naprotiv, so tekot na godinite toa i ponatamu se zgolemuvalo.

MACEDONIAN CITYES IN 19th CENTURY SUMMARY

During the 19th century noted the prominent decay of the military-feudal system in Ottoman Empire and increasing economic and political dependence on the great European powers.This was the period when the Empire existed in great personal and property insecurity in the Macedonian villages. It is greatly offecting their settlement in the cityes where they found safety.Until then, in the cityes mostly lived Muslim population which is dominated in all areas of social life. Steady inflow of the peasants in the period 30-60’s 19th century activity to demographic changes in the cityes. Until 60’s 19th century in Macedonia mention the cityes that are its size and economic development began to outweight some cityes in the liberated Balkan states. The penetrating of Muslim masses in Macedonia during 80’s 19th century, had no effect on the number Christian population in the Macedonian cityes.

30 N.G. Eni~HrHvъ, Vъzpominaniя i bHlH`ki, Sofiя 1906, 186-187. 31 D. Zografski, Rabotni~koto dvi`ewe vo Makedonija do Balkanskite vojni, Skopje 1950, 71. 32 G. Todorovski, Migracioni pokreti u Makedoniji od Berlinskog kongresa 1878. do po~etka prvog Balkanskog rata 1912. godine...,122.

Makedonka MITROVA

MAKEDONSKOTO REVOLUCIONERNO NACIONALNOOSLOBODITELNO DVI`EWE I

KRALSTVOTO SRBIJA

Vo predizvikot nakratko da se opi{at poslednite decenii na XIX vek vo Makedonija, neizbe`na e konstatacijata: prodol`uvawe i prodlabo~uvawe na otporano zapo~natiot proces na kriza vo ekonomskiot sistem i op{testveniot poredok. Osnovnata tendencija na ovoj proces se manifestirala vo vid na seop{to i postepeno opa|awe na materijalnoto proizvodstvo i osiroma{uvawe na zemjata vo celost. Do krajot na XIX vek pauperizacijata na makedonskoto naselenie, a osobeno na selanstvoto ja dostignuvala kriti~nata to~ka na egzistencija. Rastrojstvoto na osmanliskiot politi~ki sistem, ubistvenata eksploatacija, vladeeweto na op{ta anarhija i celosnoto bespravie vo koe `iveele hristijanskite podanici na Imperijata, postepeno, no sigurno gi podgotvuvale objektivnite pretpostavki-makedonskoto pra{awe da se izrazi vo organizirano revolucionerno nacionalnoosloboditelno dvi`ewe. Na neizdr`livata ekonomska sostojba vo Makedonija se nadovrzuvala i hegemonijata vrz duhovniot `ivot na crkovno-prosvetnite propa-gandi na sosednite balkanski zemji, ve{to isprepleteni so nivnite golemodr`avni agresivni pretenzii kon osmanliskoto nasledstvo na Balkanot.1

Vo ovie konstelacii na balkanskata istoriska scena se pojavila Makedonskata revolucionerna organizacija (MRO). Taa gi povrzala dotoga{ rasprsnatite revolucionerni osloboditelni sili, ja definirala politi~kata programa, gi opredelila metodite i sredstvata na borbata i gi naso~ila naporite kon osnovnata cel: konstituirawe na Makedonija kako posebna dr`ava na Balkanot. Po~etniot ~ekor bil napraven vo Solun na 23 oktomvri (4 noemvri) 1893 godina, na sredbata na {estminata makedonski op{testvenici:

1 Marija Pandevska, Strumi~ki revolucioneren okrug (1893-1903), Skopje 2002, 9.

Makedonka Mitrova

56

Dame Gruev, Petar Pop Arsov, Ivan Haxi Nikolov, Hristo Tatar~ev, Anton Dimitrov i Hristo Batanxiev. Soglasuvaj}i se so neophodnosta od organizirawe na ilegalnata aktivnost vo Make-donija, tie se konstituirale kako dru{tvo i zele obvrska za negovo {irewe me|u lu|eto {to gi poznavale.2

Dlabinskoto proniknuvawe vo istoriskata misija na MRO3 "go izostava tapkaweto po povr{inata i, u{te pove}e, stesnuvaweto na tematikata samo na etni~kata fizionomija na na{eto oslobodi-telno dvi`ewe, na {to pak postojano se insistira".4 Pritoa treba da se otfrlat i stapicite na dogmatizmot i statikata, za{to `ivotot i borbata bile dvi`ewe, dinamika. Zatoa i Makedonskata revolu-cionerna organizacija edinstveno mo`e da se razgleduva kako `iv organizam, podlo`en na minuvawe niz oddelni fazi vo razvitokot, pri {to se evidentni i nagornini i stagnacii, uspesi i opa|awa, kako i `ilavo opstojuvawe na istoriskite vatrometi. Zenitna to~ka, no i klu~en presvrten moment vo dvi`eweto pretstavuva Ilin-denskoto vostanie, zatoa {to "do 1903 godina site sili bile ustre-meni kon vostanie, a negovoto zadu{uvawe gi otvorilo borbite za odbrana i dorazvivawe na negovite avtenti~ni makedonski prin-cipi."5

Ilindenskoto vostanie i seto ona {to sleduvalo po nego sozdale nova, kvalitetno poinakva politi~ka situacija vo Make-donija. Vostanieto e prviot krupen revolucioneren nastan vo regio-not po golemata isto~na kriza od sedumdesettite godini na devet-naesettiot vek. Ilindenskite nacionalnoosloboditelni borbi go predizvikale i prvoto seriozno me{awe na golemite sili vo vna-tre{nite raboti na Imperijata po Berlinskiot kongres. Ilinden-skoto vostanie pretstavuva vrv na revolucionernite obidi na make-donskoto naselenie vo borbata za sopstvena sloboda i za konsti-tuirawe sopstvena dr`avnost. Toa mnogu gi voznemirilo sosednite monarhii i gi predizvikalo grubo da se me{aat, upotrebuvaj}i i oru`je na teritorijata na Makedonija.

Ilindenskoto vostanie pretstavuva poslednata krupna revolucionerna akcija vo koja u~estvuvalo makedonskoto naselenie i Makedonija kako celina. Po vostanieto, Makedoncite }e gi prodol`at osloboditelnite borbi, no vo uslovi na razbieno

2 Istoto, 10. 3 Makedonskata revolucionerna organizacija-od 1896 godina TMORO, od 1905 godina VMORO. 4 Manol Pandevski, “Makedonskata revolucionerna organizacija me|u 1893-1918-formirawe i razvitok”, Sto godini od osnovawe na VMRO i 90 godini od Ilindenskoto vostanie, Skopje 1994, 21. 5 Istoto.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 57

edinstvo, razbiena revolucionerna organizacija, a potoa i razbiena tatkovina.

Neuspe{noto Ilindensko vostanie imalo dalekuse`ni posle-dici za makedonskoto naselenie. Od u`asniot teror {to go sprove-duvala turskata vojska i policija nad makedonskoto naselenie, nekolku desetici iljadi Makedonci bile prinudeni da gi napu{tat svoite domovi i da pobaraat zasolni{ta i `ivotna egzistencija vo sosednite balkanski zemji: Bugarija, Srbija i Grcija, ili vo Amerika. Samo vo Bugarija, do sredinata na mesecot fevruari 1904 godina, se na{le nad 30.000 begalci6, a brojot na emigriranite vo Amerika, vo ovoj period, iznesuval okolu 5.000 lica.7 Me|u mnogute Makedonci vo Bugarija, vo prvite godini po Ilindenskoto vostanie, povremeno vo Sofija se nao|ale i pre`iveanite ideolozi, tvorci i rakovoditeli na TMORO (VMORO) i toa: Dame Gruev, Petar Pop Arsov, Hristo Matov, Hristo Tatar~ev, \or~e Petrov, Pere To{ev, Jane Sandanski, Dimitar Miras~iev i drugi.

Ilindenskoto vostanie pretstavuvalo grani~na etapa vo razvitokot na Vnatre{nata organizacija. Vo revolucionernata elita zapo~nalo da se javuvaat najrazli~ni struewa i grupirawa, glavno predizvikani od nadvore{nite faktori i od novosozdadenata situacija vo Makedonija i vo Organizacijata po vostanieto. Bile odr`ani sostanoci i kongresi na poodelni revolucionerni okruzi (Prilepskiot-1904 g., Skopskiot-vo po~etokot na 1905 godina, kon sredinata na 1905 g.-Strumi~kiot i Serskiot, Solunskiot vo avgust 1905 godina), kako i op{tiot Rilski kongres vo oktomvri 1905 godina. Na ovie sostanoci i kongresi bile vodeni dolgi diskusii okolu neuspehot na Ilindenskoto vostanie; okolu reorganizacijata na TMORO (VMORO) i za merkite {to trebale da se prezemat za vra}aweto na disciplinata vo Organizacijata i nejzinoto konsoli-dirawe; za stavot kon ufrlenite vooru`eni ~eti od sosednite dr`avi i sl. Seto ova bilo prevzemeno poradi faktot {to Organi-zacijata ne bila, pove}e, gospodar na situacijata vo Makedonija, kako {to toa bilo slu~aj pred vostanieto. Taa, bila raznebitena, oslabnata, pa duri mo`e da se ka`e i na granica na haoti~na sostojba.8

6 Manol Pandevski, “Politikata na bugarskoto kne`evstvo sprema makedonskoto osloboditelno dvi`ewe i bugarsko-turskite odnosi (1903-1904)”, Glasnik na Institutot za nacionalna istorija (natamu: GINI), V/2, Skopje 1961, 157. 7 Dan~o Zografski, Izve{tai od 1903-1904 godina na avstriskite pretstavnici vo Makedonija, Skopje 1955, 172. 8 Quben Lape, “Dokumenti za polo`bata vo Makedonija i vo Organizacijata vo prvata polovina od 1904 godina”, GINI, V/ 2, Skopje 1961, 246.

Makedonka Mitrova

58

Privremeniot Centralen komitet, koj samo nominalno postoel vo 1904 godina, bil sostaven od novi lu|e, koi go nemale nu`niot avtoritet vo Organizacijata za da mo`at da ja popravat sostojbata vo nea.9 Osven toa, po vostanieto, situacijata vo Makedonija se iskomplicirala so novi momenti, sosema nepovolni za normalnata dejnost na Organizacijata. Taka, na primer, vrz osnova na re{enijata na Mirc{tegskite reformi na evropskite sili od oktomvri 1903 godina, vo Makedonija pristignale civilni agenti i instruktori so cel: reformirawe na turskata `andarmerija i admi-nistracija. Ovaa "pomo{" Turcija odli~no znaela da ja iskoristi za poefikasna borba protiv revolucionernite ~eti, u{te edna pri~ina poradi koja ~etite i vo pomal broj se javuvale vo Makedonija. Potoa, na 30 mart 1904 godina (st.stil), bil sklu~en dogovor me|u Kral-stvoto Srbija i Bugarija za smetka na Makedonija, ignoriraj}i ja Vnatre{nata organizacija kako edinstven politi~ki makedonski subjekt. Tursko-bugarskiot dogovor, koj bil sklu~en na 26 mart 1904 godina (st. stil), bil sosema nepovolen za dejnosta na TMORO (VMORO).10 Oddelni politi~ki krugovi od Kralstvoto Srbija i oficijalni pretstavnici na vladata uvidele deka nastanal pogoden moment da se vme{aat, kako zainteresirana strana vo Makedonija. So edinstvena cel: da í pariraat na bugarskata propaganda vo Makedonija i da gi zasilat svoite, inaku poslabi, pozicii na terenot.11 Najprvin, tie se obidele preku TMORO (VMORO) (kako {to toa go praktikuvala ve}e Bugarija), ili preku nejzini oddelni ~lenovi da go vnesat svojot "trojanski kow" vo Organizacijata.12 9 Istoto, 247-248. Za ~lenovi na Centralniot komitet na TMORO (VMORO) koi povremeno vleguvale vo negoviot sostav vo 1904 godina se naveduvaat pove}e lica i toa: Hristo Pop Kocev, Spas Martinov, gimnaziski profesor vo Solun; Boris Mon~ev od Prilep, Dimitar Vlahov od Kuku{, Aleksandar Dimitrov i Ivan Sapunarov, profesori vo solunskata gimnazija. No, vo izvesen vremenski interval vo tekot na 1904 i 1905 godina, Organizacijata ostanala i bez CK. 10 Bugarskata vlada se obvrzala deka }e ja zabrani dejnosta na TMORO (VMORO) na svojata teritorija i }e ja zatvori granicata kon Makedonija, so toa bil zatvoren i vlezot na ~etite od bugarskata teritorija. 11 Vladimir Jovanovi¢, “Srbija i Ilindenski ustanak”, Balkanika, Godi{wak Balkanolo{kog instituta, XXIX, Beograd 1998, 194-197. 12 Bla`e Ristovski, Krste P. Misirkov (1874-1926), Skopje 1966, 308. Neuspe{noto Ilindensko vostanie i nastanatite nepovolni priliki vo Makedonija, dale povod na Kralstvoto Srbija pointenzivno da se vme{a vo "re{avaweto" na makedonskoto pra{awe isklu~ivo vo svoja korist. Za toa, u{te vo januari 1904 godina, pi{uval od Sofija, Jovan Jovanovi} (Pi`on), koj toga{ se nao|al vo Bugarija kako diplomatski pretstavnik na Kralstvoto Srbija. "Ako vostani~koto dvi`ewe i godinava ne dade povolni

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 59

U{te vo tekot na vostanieto, vo vtorata polovina na avgust 1903 godina, Svetislav Simi}, na~alnikot na Politi~ko-prosve-tnoto oddelenie pri Ministerstvoto na nadvore{nite raboti vo Belgrad, pristignal vo neoficijalna poseta vo Sofija.13 Negovata zada~a bila da ja ispita mo`nosta za srpsko-bugarska spogodba vrz osnova na avtonomijata na Makedonija. Pokraj ova, celta na negovata misija bila po{iroka i poslo`ena i pretstavuva del od novata strategija na Kralstvoto Srbija kon makedonskoto nacionalnooslo-boditelno dvi`ewe. Vo tekot na 1903-1904 godina, srpskata vooru-`ena propaganda, iako go pominala patot od idejen proekt do prak-ti~nata realizacija, sepak, se u{te se nao|ala vo proces na organizacionen razvoj i doizgraduvawe i zatoa imala potreba od izvesno odlagawe pred da sé vpu{ti vo akcija. Od ovie pri~ini srpskite politi~ari bile inicijatori za pregovori so Vnatre{nata makedonska organizacija se do onoj moment koga Srpskata ~etni~ka organizacija bi se zacvrstila dotolku za da mo`e otvoreno da ja poka`e svojata agresivna priroda. "Za realizacija na ovoj plan-pi{uval podocna Hristo Siljanov-Belgrad vo svoeto eksperimen-tirawe stasuva do tamu, {to se obiduva da ja napravi i samata Revolucionernata organizacija kako svoe sopstveno orudie."14 Imeno, tokmu ovoj del e su{tinata na misijata na Svetislav Simi}, koj {to toj sakal da ja sokrie. Negovata zada~a bila vsu{nost preku

rezultati, toga{ so sigurnost mo`e da se smeta deka }e se sozdade edna nova organizacija od nezadovolni Makedonci. I dobro bi bilo da ñ se podgotvi teren kaj nas, vo Srbija, u{te sega vedna{, preku sozdavawe edna makedonska organizacija {to so ume{ni postapki i rabota, pod rakovodstvoto na g. Svetislav Simi}, {ef na konzularnoto oddelenie na Ministerstvoto na nadvore{ni raboti, bi stanala brzo mnogu silna." Ponatamu veli deka so toa ugledot na Srbija bi porasnal vo o~ite na vostanicite i makedonskoto naselenie; deka Bugarija bi morala, koga ova }e go uvidi, da se spogodi so Srbija po makedonskoto pra{awe, i so toa da kontrira na avstroungarskata sebi~na politika; Taka da {tom bi do{lo do spogodba so Bugarija, makedonskoto pra{awe bi dobilo sosema drug karakter, toa bi stanalo vnatre{na rabota na balkanskite dr`avi, i bi bilo simnato od dneven red ili ne bi bilo taka akutno. Taa zamislena organizacija trebalo da bide po ugledot na TMORO (VMORO). Navistina takva organizacija ne se sozdala vo 1904 godina, no ve}e vo narednata se sozdal Odbor za rakovodewe so ~etni~kite akcii vo Makedonija.- Aleksandar Apostolov, “Novi dokumenti za kontaktite i pregovorite na makedonskite revolucioneri i na drugi faktori so srpskite oficijalni pretstavnici vo 1904-1905 godina”, Istorija, V/ 2, Skopje 1968, 108. 13 Vladimir Jovanovi¢, “Svetislav Simi¢ i makedonski komiteti”, Vardarski zbornik, 1, Beograd 1999, 59-60. 14 Hristo SilÔnov, Osvoboditelnite borbi na MakedoniÔ, t.2, SofiÔ 1943, 281.

Makedonka Mitrova

60

pregovori so makedonskite revolucioneri da gi neutralizira kako protivnici i da gi obvrze da ñ pomagaat na Srpskata ~etni~ka organizacija. I so toa, se razbira da ja ovozmo`i prvi~nata penetracija na srpskata vooru`ena propaganda vo Makedonija. Vo ime na ova, S. Simi} se stremel da vleze vo direktna vrska so Vnatre{nata organizacija. Kako dokaz deka ova mu poa|a od raka e pismoto na Hristo Tatar~ev od 20 avgust 1903 godina pi{uvano do Hristo Matov. So ova pismo, Zadgrani~noto pretstavni{tvo na TMORO (VMORO) mu soop{til na svojot ~len H. Matov deka od Srbija predlagale sekakva moralna i materijalna potkrepa i barale eden od niv dvajca da zamine vo Kralstvoto Srbija, za da se dogovorat.15 Vo oktomvri 1903 godina, Zadgrani~noto pretstav-ni{tvo go ispratilo vo Belgrad biv{iot ~len na CK na TMORO (VMORO), Ivan Haxi Nikolov. Pri pregovorite, Ivan Haxi Nikolov napravil eden spisok od 24 konkretni pra{awa {to mu gi postavil pismeno na S. Simi}. Me|u niv figurirale slednive: kolku i kakvi pu{ki bi mo`ele da ñ dadat na Organizacijata (od Srbija-M.M.); kolku ~eti bi ispratile na terenot; kade bi dejstvuvale ovie; kakov bi bil nivniot odnos kon Centralniot komitet na Revolucionernata organizacija i dr. Ivan Haxi Nikolov nastojuval da dobie 4000 pu{ki, a predlagal srpskite ~etnici da dejstvuvaat ne vo Makedonija, tuku vo Odrinsko.16 Vakviot predlog, vsu{nost bil vo kolizija so vistinskite nameri na Kralstvoto Srbija. Ovie pregovori zavr{ile bezuspe{no poradi nepopustlivosta na dvete strani po ova pra{awe.17 Skoro vo isto vreme ili mo`ebi malku podocna zapo~nale srpsko-makedonskite pregovori na samiot teren vo Makedonija.

Vo mesec oktomvri 1903 godina vo Skopje bil odr`an dvodneven sostanok vo ku}ite na Trajko Kitin~ev i Milan Genov, na koj u~estvuvale skoro dvaesettina lu|e. Od strana na Srbite zele u~estvo organizatorite na komitetot na srpskata vooru`ena propaganda vo Skopje: Vasilie Trbi}, Svetozar Tomi} i Milan Man~i}. Od stranata na TMORO (VMORO) prisustvuvale: Petar Pop Arsov, Hristo Matov, Ko`uharov, Milan Vojnicaliev i dr.18 Na ovoj "revolucioneren kongres", kako {to pretenciozno go narekuva Vasilie Trbi} vo svoite "Memoari", bile razgleduvani pri~inite za 15 Arhiv Hristo Matov, Dokumentalen sbornik, SofiÔ 2004, Dok. 110, 126; Quben Lape, “Novi dokumenti za Ilindenskoto vostanie”, Ilindenski zbornik 1903-1953, Skopje 1953, 66-67; Van~o \or|iev, Petar Pop Arsov-Prilog kon prou~uvaweto na makedonskoto nacionalnoosloboditelno dvi`ewe, Skopje 1997, 93. 16 Q. Lape, “Dokumenti za polo`bata vo Makedonija..., 250. 17 V. Jovanovi¢, cit. statija, 60. 18 V. \or|iev, cit. delo, 94.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 61

neuspehot na Vostanieto.19 Na sostanokot bilo konstatirano deka i narodot ne bil dobro podgotven i informiran za Vostanieto, i vo ime na ova bilo predlo`eno da se napravat neophodnite podgotovki preku razni bro{uri, letoci i drugi pe~ateni materijali. Vo vrska so toa V. Trbi} go postavil baraweto za za{tita na srpskata propaganda vo Makedonija (insistiraj}i publikaciite da bidat napi{ani na srpski jazik-M.M.).20 Na sostanokot ne bile postignati nikakvi konkretni dogovori za sorabotka.21 So toa propadnal i ovoj obid za izvesno spogoduvawe me|u Vnatre{nata organizacija so Kralstvoto Srbija. Imeno, na ovie srpsko-makedonskite pregovori koi se vodele vo Belgrad i Skopje, intencijata na srpskata dr`ava bila slednava: Srbija nudej}i ja svojata pomo{ vo municija barala za vozvrat od Organizacijata da ñ dozvoli infiltrirawe na srpski ~eti vo Makedonija. Zna~i so drugi zborovi ka`ano Kralstvoto Srbija baralo od TMORO (VMORO) da ñ dozvoli na srpskata vooru`ena propaganda da ja razvie svojata dejnost vo Makedonija. Me|utoa, Vnatre{nata organizacija sî u{te bila dovolno silna i ne ñ dozvolila na srpskata dr`ava da ñ gi nametne takvite uslovi, iako tie bile vo forma na vetuvawa za pomo{.

So ova zavr{ila ovaa etapa na srpsko-makedonskite pregovori. Glavniot rezultat bil izjasnuvaweto na poziciite na dvete strani, koi se poka`ale kako dijametralno sprotivni i nepomirlivi. Na srpskite politi~ki krugovi im stanalo jasno deka preku direktnite pregovori so TMORO (VMORO) ne mo`ele da ja postignat zacrtanata cel: podelbata na Makedonija na interesni sferi. Zatoa, naporedno so ovie pregovori bile vodeni razgovori i so oddelni lica ili pretstavnici na pooddelni novosozdadeni grupacii vo TMORO (VMORO). Osven poznatite pregovori i kontakti {to gi vodele so Boris Sarafov pred Ilindenskoto vostanie, tie se obidele so nego da pregovaraat i po Ilinden.22

19 Vasilija Trbi¢, Memoari (1898-1918), I, Kairo 1944, 40-41, rakopis vo Institutot za nacionalna istorija vo Skopje, arhivsko oddelenie, sl. IV/157; Arhiv na MANU, f. Svestislav Simi¢, k. III, p. II, arh. ed. XV/IV/77-78. 20 Istoto. 21 V. \or|iev, cit. delo, 94. 22 Boris Sarafov i pred Ilindenskoto vostanie go posetuval Belgrad i nekoi evropski gradovi so cel da dobie pari i oru`je za TMORO (VMORO). Pred Ilindenskoto vostanie, kon krajot na 1901 godina, Boris Sarafov, po prvpat vospostavil vrski so srpskite dr`avni pretstavnici, otkako prethodno bil trgnat od pretsedatelskata funkcija na Vrhovniot makedonski komitet (VMK) vo Sofija. Koga trgnal za evropskite zemji, pominal niz Belgrad i gi sondiral mislewata na nekoi odgovorni lu|e za da mu dadat pari za Organizacijata. Potoa, dodeka se nao|al vo @eneva, Boris

Makedonka Mitrova

62

Na sovetuvaweto vo Sofija svikano od strana na Vnatre{nata organizacija po pra{aweto za odgovornosta na krenatoto vostanie i idnite nasoki na revolucionernoto dvi`ewe, Boris Sarafov soop{til deka bil opolnomo{ten od naselenieto vo Bitolsko da bara pari i zatoa }e zaminel vo stranstvo da pobara sredstva "na na~in kako {to znae i umee."23 Za da ne go ostavat sam bez kontrola, Zadgrani~noto pretstavni{tvo go ispratilo i Mihail Ger~ikov da go pridru`uva B. Sarafov po patot.24

Na 27 noemvri 1903 godina B. Sarafov pristignal vo Belgrad, kade {to ne se zadr`al mnogu i ve}e na 30 noemvri bil vo Viena. Za ovie tri dena B. Sarafov uspeal da se sretne so razli~ni politi~ki dejci kako S. Simi} i @. Balugxi} i so nekoi srpski oficiri. Na site negovi sredbi prisustvuval i Mihail Ger~ikov, no na 29 noemvri, "so eden mal manevar" B. Sarafov uspeal da se sokrie od M. Ger~ikov i da razgovara bez svedoci.25 Vo tekot na tridnevniot prestoj vo Belgrad i za vreme na dvaesetminutniot razgovor vo ~etiri o~i, B. Sarafov ne uspeal da ja postigne celta. Vistinskite pregovori zapo~nale po negovoto zaminuvawe od Belgrad. Niv gi vodel Matej Gerov, opolnomo{ten od stranata na B. Sarafov. Po zaminuvaweto na B. Sarafov, M. Gerov razvil intezivna dejnost niz cela Srbija. Za okolu dva meseca toj posetil nekolku gradovi kade {to po~nale da se sozdavaat komitetite na Srpskata ~etni~ka organizacija. Srpskata pozicija vo ovie pregovori koi povtorno bile vodeni od S. Simi} bila slednata: Kralstvoto Srbija se soglasuva na edna avtonomna Makedonija, me|utoa, toa sakalo vo idnata avtonomna oblast da si gi zapazi svoite "prava". Zatoa bilo neophodno da se ubedi nadvore{niot svet deka i Srbite u~estvuvale vo osloboditelnata borba na Makedonija. No, bidej}i takvi nemalo,

Sarafov stapil vo kontakt so srpskiot politi~ki emigrant @ivoin Balugxi}. I so pomo{ na negovoto posredstvo, za prvpat se sretnal vo Budimpe{ta, na 21 januari 1902 godina, so Svetislav Simi}, toga{en {ef na Politi~ko-prosvetnoto oddelenie pri Ministerstvoto na nadvore{ni raboti na Kralstvoto Srbija. Potoa, pak vo Belgrad 1902 godina, vodel pregovori so pretsedatelot na srpskata vlada Mihailo Vui}, me|utoa, ne dobil nikakvi pari~ni sredstva.-Gligor Todorovski, “Eden dokument od 1901 godina za obidite na Boris Sarafov za vospostavuvawe vrski so oficijalna Srbija”, GINI, V/2, Skopje 1961, 259-269; Manol Pandevski, “Belgradskite izjavi na Boris Sarafov vo 1903 godina”, Prilozi, Oddelenie za op{testveni nauki, XXVI/ 2, MANU, Skopje 1996, 26-27. 23 Svetlozar EldÍrov, SrÍbskata vÍorÍ`ena propaganda v MakedoniÔ (1901-1912), SofiÔ 1993, 56. 24 Arhiv Hristo Matov, cit. delo, Dok. 148, 149. 25 Materiali za istoriÔta na makedonskoto osvoboditelno dvi`enie, kn. 9, SofiÔ 1928, 85-86.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 63

rakovoditelite na Srpskata ~etni~ka organizacija i srpskite politi~ari mu predlo`ile na M. Gerov, a preku nego i na B. Sarafov, celiot Skopski i severnata polovina na Bitolskiot vilaet da bidat isprazneti od site organi na TMORO (VMORO) ili istite da bidat pot~ineti na ~etni~kata organizacija na Srbija.26

Imeno, srpskata strana vo ovie pregovori transparentno ja poka`ala svojata pretenzija kon Makedonija, no, M. Gerov i pokraj toa {to ja karakteriziral kako apsurdna, sepak, ne gi otfrlil dogovorawata. Pri~inata se kriela vo motivite koi go vodele B. Sarafov kon ovie pregovori: `elbata da se dojde do pari~ni sredstva po koja bilo cena. Zatoa, M. Gerov, na pregovorite si dozvolil da gleda kako na edna trgovska zdelka i otvoreno go postavil pra{aweto za avans, vo sklad so predlo`enata od Srbite koncesija. Vo tekot na ~etiridnevnite sovetuvawa i konsultacii so odgovornite faktori vo Srbija, srpskite partneri vo pregovora~kiot proces so M. Gerov mu odgovorile deka : "se predviduva obe{tetuvawe, no otkako }e bide prifaten toj princip na sorabotka".27 Vakvata dejnost na B. Sarafov dovela do negovo seriozno kompromitirawe pred Vnatre{nata organizacija. Pregovorite pridonele da se zgolemi u{te pove}e nedoverbata kon B. Sarafov. A ova vsu{nost bila i strategijata na rakovoditelite na srpskata vooru`ena propaganda: da se razdeli i oslabne nejziniot protivnik.28

Poradi vakvite okolnosti, bidej}i B. Sarafov pregovaral na svoja raka so rakovoditelite i aktivistite na srpskata vooru`ena propaganda, Vnatre{nata organizacija, t.e. Zadgrani~noto pretstavni{tvo, povtorno ispratilo svoi delegati vo Belgrad za da gi otkrie srpskite nameri. Vo januari 1904 godina vo Belgrad pristignale Mihail Nikolov i Sava Mihajlov so zada~a da pregovaraat so Glavniot komitet na Srpskata ~etni~ka organizacija i so drugite oficijalni i neoficijalni politi~ki faktori vo Kralstvoto Srbija.29

Malku podocna, vo fevruari 1904 godina vo Belgrad do{ol i Toma Karajovov. Toj bil pretstavnik na biv{iot Vrhoven komitet Stani{ev-Karajovov i onoj del od makedonskata emigracija vo Bugarija, koja {to stoela blisku do idejnite pozicii na TMORO (VMORO). T. Karajovov se sretnal i razgovaral so S. Simi}, no ne se anga`iral so ni{to.30 Vsu{nost i srpskata strana ne mu obrnala

26 S. EldÍrov, cit. delo, 58. 27 Istoto. 28 V. Jovanovi¢, cit. statija, 62. 29 Q. Lape, cit. statija, 251. 30 S. EldÍrov, cit. delo, 60.

Makedonka Mitrova

64

dovolno vnimanie zo{to site nade`i gi usmerila kon pretstav-nicite na TMORO (VMORO).

Vo site pregovori rakovoditelite na Srpskata ~etni~ka organizacija i politi~arite svrzani so nea, postojano kako osnova za pregovarawe im bila idejata za podelba na Makedonija, no sekoga{ sokriena i pod razli~na forma. Isklu~ok od ovoj niven koncept ne bile nitu pregovorite vodeni so M. Nikolov i S. Mihajlov. Na nekolku sredbi i razgovori pri krajot na mart 1904 godina, vo Vrawe, oficerot @ivoin Rafajlovi} i negovite sorabotnici od tamno{niot komitet na Srpskata ~etni~ka organizacija predlo`ile edna programa, koja spored niv bi pretstavuvala garancija deka idnata avtonomna Makedonija nema da se prisoedini so Bugarija. Programata predviduvala sozdavawe na dva me{ani komiteti vo Sofija i Belgrad, ~ija {to zada~a bi bila "da upravuvaat so administrativnite vnatre{ni oblasti" (se misli na makedonskata teritorija-M.M.), ponataka, bilo predvideno razgrani~uvawe na reonite vo Makedonija, sozdavawe na generalen {tab od bugarski i srpski oficiri i sekoj od niv da pi{uval na dijalektot na reonot kade {to deluval.31 Vakvata sokriena aspiracija za podelbata na Makedonija ne mu promaknala na M. Nikolov, zatoa toj kategori~no gi odbil site to~ki od srpskiot plan. Imeno, vo negovoto pismo upateno do Zadgrani~noto pretstavni{tvo na 19 april 1904 godina toj konstatiral: "zabele`av eden streme` kaj ovde{nite (Srbi-M.M.) da ja zavladeat na{ata Organizacija, a ako toa ne im se dade-barem da sozdadat ne{to oddelno, kako vrhovisti~koto." Ponataka, M. Nikolov vo svoite razmisluvawa go zaklu~uva slednoto: "zloto treba da se udri pravo vo glavata i nepovratno da se uni{tuva, kako i na sekogo da mu se doka`e, makar koj bil toj, deka Organizacijata ne e nikakov ~iflik od koj sekoj mo`e da se polzuva ili pak da se razubavuva. Neka se poka`e malku poosetlivo silata na Organiza-cijata, zo{to ako ostavime vaka i sli~ni rani vo nejziniot organizam, bezuslovno e nejzinoto raspa|awe."32

Nepopustlivosta na delegatite na Zadgrani~noto pretstav-ni{tvo, koi bezkompromisno ja za{tituvale celosta na Makedonija i nezavisnosta na Vnatre{nata organizacija, go determinirale neuspehot na nivnata misija vo Belgrad. Vo po~etokot na april 1904 godina, S. Mihajlov zaminal vo Sofija za da gi objasni pri~inite za neuspe{niot ishod na pregovorite. M. Nikolov ostanal u{te izvesno vreme vo Belgrad, me|utoa, ne so cel da gi prodol`i pregovorite so rakovoditelite na Srpskata ~etni~ka organizacija, tuku da gi sledi nivnite aktivnosti i istovremeno da go informira

31 Q. Lape, cit. statija, 270-271. 32 Istoto, 274.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 65

Zadgrani~noto pretstavni{tvo. Vo toj vremenski interval toj doznal za namerite na B. Sarafov da prodol`i so pregovorite so srpskite politi~ari i predvidel deka e vozmo`no pristignuvawe na "nekoj vtor Gerov."33

Vo me|uvreme Matej Gerov go napu{til Belgrad, najverojatno bil izbrkan od srpskite vlasti i nikoga{ ve}e ne se vratil.34 Istovremeno, zaladile odnosite na srpskata vlast i kon B. Sarafov. Vakviot presvrt vo odnosot na srpskite politi~ari kon B. Sarafov nastanal vo periodot koga bile vo tek pregovarawata so delegatite na Zadgrani~noto pretstavni{vo na TMORO (VMORO). O~igledno bilo deka koga rakovoditelite na Srpskata ~etni~ka organizacija vospostavile direktna vrska so Vnatre{nata organizacija go gubele interesot kon B. Sarafov. No, podocna, otkako uvidele deka ne bilo mo`no da gi nametnat svoite stavovi na TMORO (VMORO), tie povtorno se svrtile kon nego. B. Sarafov se poka`al kako najpo-datliva vrska i zatoa natamo{noto vnimanie na rakovoditelite na Srpskata ~etni~ka organizacija }e bide svrteno isklu~ivo kon nego.35

Na 13 juni 1904 godina, delegatot na Zadgrani~noto pretstav-ni{tvo gi prekinal pregovorite i go napu{til Belgrad, zatoa {to, kako soop{til vesnikot "Ve~erna po{ta", "petmese~nite napori za pregovarawa me|u Srbite i Makedoncite ostanale bezuspe{ni."36 Imeno, u{te vo april, B. Sarafov se povrzal so S. Simi} i go ubeduval da gi obnovat prekinatite pregovori. Ako odgovorot bil pozitiven od srpskata strana, toj bil podgotven vedna{ da isprati svoj pretstavnik vo Belgrad.37 Vo letoto 1904 godina, najverojatno pred zaminuvaweto na M. Nikolov od Belgrad, pristignal noviot posrednik na Sarafov, Apostol Dimitrov. Ovojpat, pregovorite ne bile odol`uvani. Pri povtornoto zaminuvawe na A. Dimitrov vo Belgrad, Glavniot komitet na Srpskata ~etni~ka organizacija mu odobril 40 000 dinari da mu gi predade na B. Sarafov.38 Sumata bila isplatena na dve rati na 19 i 23 avgust.39

Ovie pari bile isplateni na B. Sarafov so konkretna cel: za obezbeduvawe na potrebnite dokumenti za ~etata na renegatot Grigor Sokolovi} da navleze po kanalite na TMORO (VMORO) vo 33 Istoto, 273. 34 H. Siljanov, cit. delo, 287. 35 S. EldÍrov, cit. delo, 62. 36 Istoto, 62. 37 Q. Lape, cit. statija, 273. 38 V. Jovanovi¢, cit. statija, 62. 39 Dragan Velkov, “Aktivnosta na Srpskata ~etni~ka organizacija vo Makedonija od po~etokot na XX vek do 1905 godina”, Godi{en zbornik na Filozofskiot fakultet, br. 7, Skopje 1981, 47.

Makedonka Mitrova

66

Makedonija. ^etata ja pominala srpsko-turskata granica na 19 juli 1904 godina, i bila pre~ekana vo Makedonija od vojvodata Bobi Stoj~ev, doverliv ~ovek na B. Sarafov. Negovata zada~a bila da ja sprovede duri do Azot, Vele{ko. Ovaa misija B. Stoj~ev uspe{no ja zavr{il i so toa startuvala penetracijata na srpskata vooru`ena propaganda vo Makedonija.

Za ovaa predavstvo {to go storil B. Sarafov kon Organi-zacijata i za nekoi drugi negovi gre{ki, dobil surova presuda. Na Rilskiot kongres na VMORO vo oktomvri 1905 godina, B. Sarafov se obidel da se opravda so tvrdeweto deka gi zemal parite "bez nikakov anga`man", zatoa {to mislel, deka i Srbite "}e vlezat na praviot pat", t.e. }e rabotat zaedno so Vnatre{nata organizacija.40 Vakvite opravduvawa na B. Sarafov nemale golema vrednost. Zatoa {to, naivno bi bilo da se veruva deka srpskite politi~ari odobrile 40 000 dinari bez da baraat ne{to za vozvrat. [to se odnesuva za vtoroto tvrdewe na B. Sarafov, vo periodot koga negovite posred-nici pregovarale vo Belgrad, rakovoditelite na vooru`enata propa-ganda, pove}e ne ja kriele svojata vistinska namera. So pokrovi-telstvo na srpskite vlasti, komitetite na Srpskata ~etni~ka organizacija otvoreno sobirale pari, oru`je i vrbuvale ~etnici niz celoto Kralstvo. Boris Sarafov ne mo`el da ne gi znae site ovie fakti, me|utoa, zaslepen od mo`nosta da gi dobie neophodnite pari~ni sredstva gi potcenil posledicite od negovata zdelka. Za Makedonija u{te edna srpska ~eta pove}e, za Vnatre{nata organi-zacija eden dlabok razdor, a za samiot B. Sarafov, 40 000 dinari i kur{um na Todor Panica, tri godini podocna.41 Pregovorite me|u pretstavnicite na makedonskoto nacional-noosloboditelno dvi`ewe so srpskite politi~ari i pretstavnicite na Srpskata ~etni~ka organizacija imale negativno vlijanie vrz rabotata na Organizacijata vnatre na samiot teren vo Makedonija. Kako posledica od ovie kontakti se pojavila zbrkanost i dezorga-nizacija kaj mesnite revolucionerni dejci vo vnatre{nosta na Makedonija. Zatoa {to pred nivnite o~i se odvivala aktivnosta na gradeweto na nelegalnata struktura na Srpskata ~etni~ka organi-zacija, tajnoto vooru`uvawe na srpskite patrijar{iski sela i vleguvaweto na srpskite ~eti vo Makedonija. Istovremeno, so ova, kaj makedonskite revolucioneri stasala informacijata za vodenite pregovori vo Belgrad za zaedni~ko deluvawe me|u Organizacijata i Srpskata ~etni~ka organizacija. Rakovoditelite i aktivistite na mesnite strukturi na TMORO (VMORO) ne mo`ele da se

40 Materiali za istoriÔta na makedonskoto..., kn.8, 159. S. EldÍrov, cit. delo, 63. 41 Istoto.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 67

orientiraat vo dadenata situacija i zatoa vo po~etokot ostanale pasivni na terenot. Na nekoi mesta, kako vo Skopskiot revolu-cioneren okrug, do{lo i do izvesni obidi za vospostavuvawe na kontakti i barawe za zaedni~ko deluvawe.42 U{te poslo`ena bila polo`bata vo Bitolskiot revolucioneren okrug, bidej}i srpskata ~eta na Grigor Sokolovi} se pojavila so organizacioni dokumenti. Za da se prolongira konfuzijata kaj mesnite rakovoditeli i neaktivnosta na vooru`enite sili na TMORO (VMORO), rakovodi-telite na srpskata propaganda ispratile specijalen emisar da posreduva i da gi nivelira nedorazbirawata. Toa bil oficerot od srpskata armija Georgi Ger~ikovi}, roden od Gevgelija, u~esnik vo Ilindenskoto vostanie, koj {to bil po~ituvan vo organizaciskite krugovi. Taka, letoto 1904 godina pominalo bez TMORO (VMORO) da reagira adekvatno na vleguvaweto na srpskata vooru`ena propaganda vo Makedonija.43 Srpskite politi~ari ne uspeale da ja realiziraat svojata maksimalna programa: podelba na Makedonija na sferi na vlijanija, kolku i da bile vnimatelni vo izjavite i vetuvawata, sepak nemo`ele da se dogovorat so Makedonskata vnatre{nata organi-zacija. Za smetka na ova, Kralstvoto Srbija uspealo da ja realizira svojata minimalna programa. Bidej}i ne mo`elo da se nametne na TMORO (VMORO), toa baralo kompenzacija na diplomatskoto pole od avgust 1903 do avgust 1904 godina, vo koj {to vremenski interval uspealo da sozdade poluvoena organizacija vo Kralstvoto. Na 15 septemvri 1904 godina, koga Srpskata ~etni~ka organizacija bila postavena na osnova na stroga disciplina i centralizacija, i so svoite ~eti i so mre`a od odbori i pododbori uspela da navleze vo razli~ni gradovi i sela vo Makedonija, srpskata vlada oficijalno dala kominike za aktivistite na TMORO (VMORO), so koi do v~era pregovarala. Vo nego stoelo slednoto: "Tie ne se patrioti, koi se borat za slobodata na tatkovinata, tuku obi~ni razbojnici."44 Dve sedmici podocna edna srpskata ~eta uspeala da go zarobi istaknatiot lider na TMORO (VMORO), Dame Gruev.45 Ova pretstavuvalo najgo-lem udar na presti`ot na TMORO (VMORO) otkako taa postoela. Imeno, so ovoj ~in, srpskata politika otvoreno ja prezentirala svojata pretenzionisti~ka su{tina kon Makedonija. I so toa, pred 42 Alekso Martulkov, Moeto u~estvo vo revolucionernite borbi na Makedonija, Skopje 1954, 83-84. 43 H. Siljanov, cit. delo, 292; S. Krakov, Plamen ~etni{tva, Beograd 1930, 163-164; Koca, ^etni~ki spomenik vojvoda Micko. @ivot i rad, Skopje 1930, 46. 44 RevolÓcionren list, br. 3, 17 septemvri 1904, 15,-prevzemeno od S. EldÍrov, cit. delo. 45 H. SilÔnov, cit. delo, 291-295.

Makedonka Mitrova

68

makedonskoto naselenie se pojavil u{te eden neprijatel protiv kogo borbata }e bide dosta te{ka i opasna, isto kako protiv turskiot vladetel. Po ednomese~noto dr`ewe na D. Gruev od strana na srpskata ~eta, toj bil osloboden vo noemvri 1904 godina, po insistiraweto na okru`niot komitet na Vnatre{nata organizacija vo Bitola kaj srpskiot konzul vo gradot i na Zadgrani~noto pretstavni{tvo kaj S. Simi}, srpskiot pretstavnik vo Sofija.46 Vo tekot na 1905 godina, bile odr`ani nekolku sredbi me|u D. Gruev i S. Simi} vo Sofija. Na ovie sostanoci o~igleden bil revoltot na D. Gruev za potpi{aniot dogovor me|u Srbija i Bugarija od 30 mart 1904 godina (st. stil) za smetka na Makedonija. Vo svoite razgovori so S. Simi}, Gruev go ka`al slednoto: "Bez na{a soglasnost nikakva va{a spogodba, do kolku se odnesuva za Makedonija, ne mo`e da ima vrednost."47 So ova D. Gruev go potenciral makedonskiot faktor ~ij reprezent bila Vnatre{nata organizacija kako politi~ki subjekt vo srpsko-bugarskite odnosi. Ponataka toj prodol`il: "So Bugarija nam ni e lesno, no te{ko e so Srbija. Nie, navistina, morame da vodime najseriozna smetka za Bugarija zaradi ve}e zdobienata polo`ba vo nea, zaradi ulogata {to vo nea mo`eme da ja imame i pomo{ta {to od nea so pravo mo`eme da ja barame. No, tokmu zatoa nie imame na~in da ja naterame Bugarija da raboti vo soglasnost so na{ite idei i planovi. Bugarskoto narodno delo vo Makedonija e vo na{i race: bugarskite trgovski agenti i egzarhiskite vladici ne mo`at ni{to bez nas i protiv nas. Nie nim sme im potrebni. Vo Bugarija toa se uviduva, na{ata polo`ba se priznava i na nas kako na faktor se smeta. Poinaku stoime vo Srbija i so Srbija i zatoa e mnogu potrebno so nea da si gi ras~istime pogledite vrz me|usebnite odnosi vo Makedonija."48 Celta na D. Gruev bila da napravi sonda`i za nao|awe na~ini i sredstva za paralizirawe na nacionalisti~kite propagandi koi sozdale krajno opasna situacija vo Makedonija i mra~na perspektiva za borbata na makedonskoto naselenie, zatoa toj go potenciral slednoto: "zloto da se sotre od koren: da prestanat nacionalisti~kite propagandi, vo koi {to se nao|a izvorot za nacionalisti~kite borbi."49

46 S. EldÍrov, “DamÔn Gruev i ~u`dite propagandi v MakedoniÔ”, Istoriski pregled, br. 3, SofiÔ 1983, 53-54. 47 Bla`e Ristovski, “Dame Gruev vo izve{taite na srpskiot diplomatski zastapnik vo Sofija vo 1905 godina”, Dame Gruev (1871-1906), (istra`uvawa i materijali), Bitola 1981, 65. 48 Istoto, 66-67. 49 Istoto, 68.

Makedonskoto revolucionerno nacionalno-osloboditelno...

2009/XLV/1-2 69

Imeno, D. Gruev preku kontaktite so S. Simi}, se obidel da najde najprifatlivo re{enie za Organizacijata tokmu toga{ koga taa sî nao|ala vo najgolema kriza i koga Bugarija i Srbija go ignorirale nejzinoto postoewe, i go re{avale makedonskoto pra-{awe kako ~isto srpsko i ~isto bugarsko. D. Gruev bil ogor~en i ispla{en od takvata politika na dvete vladi, zo{to nejzinata krajna cel bila podelba na Makedonija. Sporeduvaj}i go pak so \or~e Petrov, Pere To{ev, Jane Sandanski, koi{to energi~no se sprotiv-stavile na sekakvo vlijanie odnadvor, D. Gruev po toa pra{awe ne se slo`uval sosema so niv. Toj bil za nekakvo kompromisno re{enie, no, da ne bide na {teta na makedonskoto delo. S. Simi}, govorej}i vo svoite izve{tai za nego, kako da go `alel ovoj star revolucioner {to bil primoran nekolku pati da go posetuva, no, ne i da primi pari od nego ili da se obvrze so ne{to na {teta na interesite na svojot narod.50 Me|utoa, site ovie kontakti i obidi na ~lenovite na Make-donskata vnatre{na organizacija da ja spre~at srpskata vooru`ena propaganda da navleze vo Makedonija ili pak da ja stavat pod svoja kontrola ostanale bezuspe{ni. Pri~inata za toa najverovatno bila i slabata organiziranost na Skopskiot revolucioneren okrug, koj{to ne go pru`il potrebniot otpor kon vleguvaweto na srpskite ~eti vo Makedonija. Srpskata ~etni~ka organizacija, perspektivno na makedonskiot teren si napravila svoja baza koja uspe{no }e ñ pomogne vo natamo{noto delewe na svoi sferi na vlijanija.

50 A. Apostolov, cit. statija, 113.

Страшко СТОЈАНОВСКИ

ОБЕДИНУВАЊЕТО НА МАКЕДОНСКОТО РЕВОЛУЦИОНЕРНО ДВИЖЕЊЕ ПОД

ПЛАТФОРМАТА НА МАЈСКИОТ МАНИФЕСТ Вовед

Корените на Македонското револуционерно движење датираат од втората половина на XIX век. Прв пат за организирано, систематско движење може да стане збор од 1893 година, кога во Солун била формирана Македонската Револуционерна Организација (МРО). Две години подоцна од Македонската емиграција во Софија бил формиран Врховниот Македонски Комитет (ВМК), организација која соработувала, но неретко била и пандан и остар противник на МРО. Периодот до 1903 година е период на развој на Македонското револуционерно движење, ширење на револуционерната мрежа и подготовки за идното општонародно востание. По неуспешното Илинденско востание од 1903 година и расколот кој настанал на Рилскиот конгрес 1905 година, Организацијата ќе завлезе во една нова етапа од своето постоење, фаза на раздор, судири и убиства внатре во Македонското револуционерно движење. Во Младотурската револуција 1908 година, дел од реформско- демократските струи премилале кон легална активност организирајки се во Народната Федеративна Партија (НФП).1 Конзервативните елементи во Македонското револуционерно движење го продолжиле континуитеиот на името на ВМОРО и по Ќустендилскиот конгрес од 1908 година, ова крило продолжило да делува самостојно во илегала.2 Состојбите во Македонското Револуционерно Движење знaчително се промениле со Балканските војни (1912-1913 година). По Букурешкиот договор (10 август 1913 година), Македонија наместо да добие автономија се нашла распарчена од своите три соседи. Сега програмската определба на

1 Овој дел го сочинувала Македонските демократски елементи групирани околу Димитар Влахов и Серската група на Јане Сандански. 2 За членови на ЦК на ВМОРО биле избрани Т.Александров, Х.Чернопеев и П.Чаулев, кои продовжиле да дејствуваат со користење на револуционерни методи.

Stra{ko Stojanovski

72

Македонското револуционери морала најпрвин да оди во правец на обединување, па дури потоа добивање автономија и независност. Во првата Светска војна, дел од Македонските револуционери зеле масовно учество во војната на страната на Бугарија, како членови на 11-та Македонска дивизија. По завршувањето на Првата Светска војна, на Версајската мировна конференција (1919 година) била потврдена Букурешката поделба, со што и дефинитивно била запечатена судбината на Македонија. Во наредните години Македонското револуционерно движење продолжило да постои и дејствува главно преку Македонската емиграција во Бугарија. Биле формирани повеќе организации и здруженија на Македонската емиграција од кој наистакнати биле: Македонските демократска левица, во која спаѓале Привременото претставништво на бившата ВМРО, Македонската Емигрантска Федеративна Организација (МЕФО), Илинденската органи-зација, македонските кoмунисти организирани во Емигрантскиот Комунистички Сојуз (ЕКС) и др.;3 и конзервативната десница во која

3 Револуционерите од бившиот Серски револуционерен округ и група дејци од бившата ВМРО од Западна Македонија се договориле да ги реафирмираат изворните принципи на старата ВМРО: зачувување на самостојнота на македонското ослободително дело и конституирање на автономна и независна Македонија во нејзините геогравски и етногравски граници. Серската група формирала раководно тело под име Привремено претставништво на бившата ВМРО. Нивните заеднички програмски определби за обединета и независна Македонија ги изнеле преку еден “Апел до македонското население и македонската емиграција во Бугарија”, а исто така преку својот претставник Пол Христов се обиделе да земат учество на Париската мировна конференција со барање за правилно решавање на македонското прашање. Основната насока за делување на Македонското движење се насочува во правец на извојување автономен статус на Македонија, со почитување на основните граѓански права и правото на самоопределување, види, Историја на Македонскиот народ, книга трета, ИНИ, Скопје, 1969, 171. По распаѓањето на Привременото претставништво на бившата ВМРО, приврзаниците на Димо Хаџи Димов, кои биле во тесни врски со Бугарската Комунистичка Партија (БКП), во 1920 година се издвоиле создавајки нова организација т.н. Емигрантски Комунистички Сојуз (ЕКС), види, Цветковска Надежда, Политичката активност на македонската емиграција во Бугарија (1918-1928), Скопје, 1990, 51-65. Во текот на 1920 година, група македонски револуционери и емигранти се издвоиле како посебна струја во Сојузот на македонските емигрантски братства во Бугарија. Оваа група се одделила од Извршниот Комитет и од Сојузот и се конституирала во привремена комисија на македонската емиграција која го подготвила формирањето на Македонската федеративна емигрантска организација (МЕФО). Меѓу раководните сили на Привремената комисија се наоѓале: Владислав Ковачев (еден од главните идеолози на федеративното движење), Христо Татарчев, Арх. Никола Јуруков, д-р Филип Атанасов, д-р Христо Даскалчев, Никола Киров Мајски, Климент Размов и др. Во почетокот на Декември 1921

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 73

влегувале Извршниот комитет на македонските братства во Бугарија и Внатрешната Македонска Револуционерна Организација-Автономистичка (ВМРО).4

година била формирана МЕФО. Главните програмски цели на МЕФО биле: 1. Да се бори на легален начин за издигањето на Македонија во нејзините географски и економски граници во автономна, федеративна држава независна од балканските држави и да служи како обединителна алка меѓу нив; 2. Да ја популаризира македонската кауза меѓу народите и 3. Да ја издигне македонската емиграција во културно-просветен однос и да се грижи за нејзините морални и материјални интереси, повеќе види, Петреска Даринка, Дејноста на левите струи и организации, Златна книга 100 години ВМРО, Скопје, 1993, 135. Во пролетта 1921 година биле ставени основите на Илинденската организација, која била уште една легална македонска емигрантска организација. Печатен орган на организацијата бил весникот “Илинден”. Оваа организација обединувала дел од Македонските братства и истакнати револуционери од илинденскиот период. Меѓу раководните лица на Илинденската организација се наоѓале Ѓорѓи Занков, Арсениј Јовков, Петар Ацев, Михаил Чаков, Владислав Ковачев, Славчо Абазов, Славчо Пирчев и др. Илинденската организација го прифатила “федеративно автономниот принцип” за решавање на македонското прашање, види, Исто. 4 По основањето на Извршниот комитет, кој всушност бил продолжение на стариот Комитет формиран 1912 година на чело со Александар Протогеров, голем дел македонски интелектуалци и револуционери влегле во него. Извршниот комитет донел Резолуција за неделивост на Македонија и нејзино присоединување кон Бугарија. Комитетот како алтернативно решение го истакнал создавањето на независна Македонија, но бил против секаква поделба на Македонија. Во ваков дух комитетот истапил со свои петиции и меморандуми на Париската мировна конференција. Меѓутоа станувајки свесен за меѓународната положба пред одржувањето на Париската мировна конференција, а воедно да добие доверба и поткрепа од македонската емиграција во Бугарија, Извршниот комитет во Јули 1919 година ја отфрлил идејата за присоединување на Македонија кон Бугарија и ја истакнал паролата за независна Македонија. Новата определба на Извршниот комитет делумно била прифатена од ЦК на ВМРО. И покрај радикално изменатиот став за идниот статус на Македонија, Извршниот комитет останал на позициите дека македонското прашање е чисто бугарско и дека огромното мнозиство население во Македонија го сочинуваат “македонските бугари” како дел од бугарската нација, види, Тодоровски Зоран, Дејноста на десните струи и организации, Златна книга 100 години ВМРО, Скопје, 1993, 152-155. Во периодот по завршувањето на Првата светска војна македонските емигрантски сили во Бугарија пројавиле силно национално раздвижување и политичка активност особено околу прашањето со кои сили и какви сретства да се продолжи со борбата за ослободување на Македонија. Старите легални членови на ЦК на ВМОРО, Т. Александров, П. Чаулев и А. Протогеров, го најавиле постоењето на организацијата под ново име, Внатрешна Македонска Револуционерна Организација (ВМРО). Политичката програма на новата ВМРО еволуирала во годините по крајот на Првата светска војна. Така, уште на почетокот залагањето за присоединување на Македонија кон Бугарија било заменето со барање за автономна Македонија како етапа за приклучување кон Бугарија, за да потоа се

Stra{ko Stojanovski

74

Во периодот по Првата Светска војна македонските организации не биле единствени во своето делување, а разликите оделе до степен на мегусебни судири и убиства. На 28 јуни 1921 год., од атентатор на ВМРО, бил убиен еден од најистакнатите македонски револуционери од Илинденскиот период, Ѓорче Петров. Есента 1922 година дошло до судири помеѓу четите на ВМРО на Тодор Александров со четите на Македонска Федеративна Револуционерна Организација (МФРО), која била военото крило на МЕФО.5 Кон крајот на 1923 и почетокот на 1924 година се интензивирале обидите и преговорите за обединување на фракциите во Македонското револуционерно движење. На преговорите одржани во април 1924 година во Виена била донесена платформата за обединување. Најзначаен документ е Манифестот од 6 мај 1924 година т.н. Мајски манифест. Меѓутоа во периодот по прокламирањето на Мајскиот манифест наместо до обединување дошло до раскол и нови убиства во Македонското револуционерно движење. Со убиството на Тодор Александров и Горноџумајските случувања дошло до дефинитивно расцепување на Македонска левица и десница.

ПРЕГОВОРИТЕ ЗА ОБЕДИНУВАЊЕ НА МАКЕДОНСКОТО РЕВОЛУЦИОНЕРНО ДВИЖЕЊЕ СО ПОСРЕДСТВО НА СОВЕТСКА

РУСИЈА

Кон крајот на 1923 г. и првите месеци на 1924 г. настанал пресврт во надворешната политика на ВМРО (Автономистичка) и тоа се ориентирало кон еден нов фактор кој се повеќе јакнеел – Комунистичката интернационала (т.н. Коминтерна). По октомвриската револуција во Русија, настанале значајни промени на политичката карта на Европа.

замени со барање за независна Македонија. Освен преку вооружена активност, организацијата исто така делувала и преку легален дипломатски пат со барање за признавање на малцинските права на населението во Вардарскиот дел на Македонија, застапувајки ја тезата за “бугарското национално малцинство”, види, Исто. 5 Ситуацијата особено ескалирала по неуспешниот обид за помирување и потпишувањето на “Тиранскиот протокол”, потпишан на 1 Декември 1921 година во Тирана од членот на ЦК на ВМРО А. Протогеров и еден од раководителите на МЕФО, д-р Филип Атанасов. На овој договор остро се спротиставил и против истапил членот на ЦК на ВМРО Т.Александров. Пресметките особено се интезивирале по деветојунскиот преврат од 1923 година, кога при соборувањето на земјоделската влада на Стамболиски масовно учесство зеле четите на ВМРО. Во настаните што следеле потоа, со Септемвриското востание од 1923 година, четите на Тодор Александров извршиле нови колежи врз Македонската левица.

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 75

Руската Советска Република одолеала и ја издржала граѓанската војна и излегувајќи како победници, Болшевците го свртувале се повеќе своето внимание надвор од границите на Советската република. Природно било да го насочат своето внимание кон Балканот, каде од секогаш Русија играла значајна улога и каде населението било од иста провинијенција т.е. Словенско. Со цел да се обединат сите левичарски организации во Европа била создадена Комунистичката Интернационална – Коминтерна, а нејзина експозитура на Балканот била Балканската Комунистичка Федерација.

Историјата на односите на македонските револуционерни движења со Руската Советска Република започнуваат во средината на 1922 година кога со посредништво на Павел Шатев, за прв пат стапила во контакт со Тодор Александров и ВМРО. Политиката на Советската Влада одела во насока на создавање на Балканска Советска Федеративна Република. Притоа Македонските организации, кои биле значаен политички фактор на Балканот, требало да претставуваат еден од генераторите за обединување. Македонското прашање станало интересно за Советска Русија, но се чини Македонското револуционерно движење било во вистинскиот фокус на интереси.

Првите конкретни преговори за соработка со Македонското револуционерно движење, Советскиот сојуз ги имал во пролетта 1923 г. со членовите на федеративната организација Д-р Филип Атанасов и Славе Иванов. ВМРО сакајќи да ги зачува позициите како водечка Македонска организација, во втората половина на јули, веднаш по деветојунскиот преврат, испратила своја делегација во Москва, која ја сочинувале Д. Влахов и М. Монев.6 Меѓутоа, преговорите не биле успешни и деле-гацијата се вратила без конкретни резултати. Во септември контактите биле обновени преку Д. Влахов во Виена, но со настаните од Септемврис-кото востание во Бугарија, повторно дошло до прекин на меѓусебните односи.

Ситуацијата драстично се сменила во наредните неколку месеци. Александров паѓал во се поголема изолација од довчерашниот сојузник, Владата на Цанков. Исто така и неговиот најголем надворешен пријател, Италија, водела преговори за сојуз со Кралството СХС, што резултирало со потпишување на договор за пријателство и соработка на 27 јануари 1924 год.7, а во Пиринска Македонија ситуацијата ја контролирал Алеко Пашата. Токму затоа Т. Александров морал да бара нови пријатели.

Во ноември 1923 г. во Берлин, Балканската Комунистичка феде-рација (БКФ), изготвила „Резолуција по Македонското и Тракиското прашање”.8 Во новонастанатите политички околности преговорите 6 Влахов Димитар, Мемоари, Скопје, 2003, 217. 7 Галчин Петьр, Политическите борби в пиринския кра� (1923-1939), София, 1989, 25. 8 Во оваа резолуција се потенцира правичното решавање на Македонското прашање во склоп на идната Балканска федерација. Во Резолуцијата се потенцира:

Stra{ko Stojanovski

76

продолжиле во Софија каде Александров разговарал директно со Советскиот агент Борис Шпак. Александров ги изложил своите барања, кои се однесувале на признавањето на ВМРО како единствен политички фактор во Македонското револуционерно движење, а Шпак барал почитување за стратешки интереси и поддршка од ВМРО, во контекст на формирањето на Балканска Федерација, каде Македонија би била рамноправна република, како и ВМРО да се договори за соработка и помирување со Федералистите.9

Во контекст на овие реговори ЦК на ВМРО на 30 декември 1923 г. издава два документи, првиот „Декларација на ЦК на ВМРО за ‘таканаречените “федералисти”“10 и вториот „Проект спогодба меѓу ВМРО и Руската Советска Република”11. Во првиот документ се утврдени позициите на ВМРО во однос на Федералистите, а во вториот во однос на Коминтерната.

Контактите меѓу Коминтерната и ВМРО продолжиле и во наредните неколку месеци, а во април преговорите биле пренесени во Виена.

ПОТПИШУВАЊЕ НА ПРОГРАМСКИТЕ ДОКУМЕНТИ ЗА ОБЕДИНУВАЊЕ НА ВМРО И МЕФО

Директните преговори меѓу ВМРО и МЕФО Конкретни активности за започнување на преговорите внатре во

Македонското револуционерно движење, со цел обединување под една заедничка платформа, почнале во првите месеци од 1924 г. Во март, Димитар Влахов, кој како бугарски трговски агент, престојувал во Виена, каде од името на ВМРО ги водел разговорите со Коминтерната, примил писмо од Александров. Во писмото бил известен дека Т. Александров и А. Протогеров ќе одат во Рим на средба со третиот член на ЦК на ВМРО, Петар Чаулев. Затоа Влахов се упатил во Рим, каде два дена по него,

„Обединета и Автономна Македонија, тоа е паролата на Македонците од сите катчиња на нивната опустошена татковина. Под таа парола тие се организираат и водат борба”. Види, Матријали од VI конференција на БКФ, 8-28 ноември 1923 г., Македонското прашање во документите на коминтерната, том I, дел 1- 1923-1925 г., во редакција на Поповски Владо и Ленина Жила, Скопје, 1999, 183. 9 Извештај на Андреев (Борис Шпак) за преговорите со членот на ЦК на ВМРО Т. Александров, Декември 1923 г., Исто..., 227-259. 10 Декларација на ЦК на ВМРО <за таканаречените”Федералисти”>, 30 декември 1923 г., Исто…, 259-269. 11 Проект за спогодба меѓу ВМРО и Р(уската) С(оветска) Р(епублика)., 30 декември 1923 г., Исто..., 271-277.

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 77

пристигнале и останатите два члена на ЦК. Бидејќи Чаулев одбил да се сретне со Протогеров, на состанокот биле само Чаулев, Влахов и Александров. Било договорено Чаулев и Влахов да одат во Виена и таму веднаш да стапат во контакт со федералистот Д-р Атанасов и Т. Паница, кој бил од Серската група. Кон крајот на март 1924 г. во Виена започнале првите директни разговори меѓу ЦК ВМРО и МЕФО.12

Федералистите влегле во преговорите со свои сопствени сметки. Тие биле огорчени од дејноста на ВМРО и особено на нејзиниот лидер Т. Александров, за кого велеле дека е “слабољубив, лажен автономист и врховист”. МФРО имала свои чети и свои планови за развој на Револуционерното движење. Во Македонија под Србија биле војводите Стојан Мишев, Мите Соколарски и Глигор Циклев, кои биле во служба на српските власти, но федералистите ги сметале за свои луѓе и заштитнци на населението. Тие во своите планови настојувале да го привлечат Петар Чаулев од ЦК на ВМРО како „помек“ во своите ставови. Но, она во што се сложувале со ЦК на ВМРО било формирањето на еден заеднички единствен Македонски револуционерен фронт, и во тогашниот момент неминовната улога што ја играла Советска Русија за формирањето на обединета и автономна Македонија како рамноправна членка, на во иднина проектираната Балканска Федерација.13

На разговорите во првите денови од април 1924 година, од името на Руската Советска Република бил присутен Д-р Черски. На 9-ти април Влахов и Чаулев од името на ВМРО издаваат една декларација со која уште еднаш се потврдува подготвеноста на ВМРО за создавање на единствена Македонска организација и создавање на Балкански фронт и Балканска федерација.14 Истиот ден, од Софија за Виена тргнале членовите на ЦК на ВМРО, Тодор Александров и Александар Протогеров придру-жувани од проф. Милетич. На 11 април бил потпишан нацрт протокол за спогодба меѓу ЦК на МФРО претставена од Д-р Атанасов и С. Иванов и ЦК на ВМРО претставена од П. Чаулев и Д. Влахов.15 Во протоколот се истакнува општата спремност за разговори и прекинување на секакви непријателски дејства на двете страни, а како посредник и гарантор на договореното е потпишан претставникот на Советска Русија, грофот Черски.

Раздвижувањето на Македонското револуционерно движење не можело, а да не доведе до реакции кај официјалните претставници на Балканските земји. Најостра во своите реакции била Бугарската влада на 12 Влахов Димитар, Мемоари..., 229,230. 13 Извештај на Т. Паница за Македонскто Федералистичко движење., 6 април 1924 г., Македонското прашање..., 373-387. 14 Декларација на ЦК на ВМРО., 9 април 1924 г., Исто..., 387-393. 15 Протокол за спогодба меѓу ЦК на Внатрешната Македонска Федералистичка Револуцинерна Организација (ВМФРО) и ЦК на Внатрешната Македонска Револуционерна Организација (ВМРО)., 11 април 1924 г., Исто..., 397.

Stra{ko Stojanovski

78

Цанков. Александров бил предупреден да не оди во Италија и да не се спротивставува на идното зближување и Бугарија и Кралството СХС, а добил и директни закани по својот живот од министерот В’лков. Како резултат од обновувањето на Нишкиот договор, од март 1923 година и потпишувањето на договор за пријателство меѓу владите на Цанков и Пашич, дошло до драстично влошување на положбата на македонската емиграција во Бугарија. Биле забранети голем број македонски весници, а извесен број дејци затворени.16

Како реакција на ваквата политика на Бугарската влада, Македонската емиграција во Софија превзела низа на активности. Најконкретна била Илинденската организација која на 17 април упатила меморандум до владата на Цанков. Во Меморандумот, била осудена политиката на владата на Цанков во однос на македонското прашање и македонската емиграција, но исто така со остри зборови била демаскирана и целокупната политика на сите Бугарски влади дотогаш по однос на Македонија. Во Меморандумот силно се протестира против одлуката на бугарската влада за забраната за излегување на весникот “Пирин”. Потписниците на меморандумот бараат да им се дозволи да го сочуваат Македонскиот правопис и печатени гласила.17 Декларацијата била објавена на 20 април во весникот “Илинден”, но од неа подоцна се оградиле дел од членовите на Илинденската организација.18

Во втората половина на април 1924 година, членовите на ЦК на ВМРО, Тодор Александров и Александар Протогеров пристигнале во Виена со цел да ја изградат конечната платформа за обединување. По интензивните преговори со Федералистите, било договорено за конечно формирање на единствен, цврст Македонски револуционерен блок, чиј номинален предводник требало да биде ЦК на ВМРО.

16 Влахов Димитар, Мемоари..., 230. 17 Во него со искрен и нескриен македонски патриотизам се нагласува да”еднаш за секогаш се разбере дека бугарскиот државен патриотизам, со кој често пати се китат бугарските државници од 1890 г. до денеска(до 1924 г.), и македонскиот патриотизам се две работи меѓу кои не само што нема ништо општо, туку се и спротивни;...”. Во Меморандумот се наведени имињата на Раководното тело на Илинденската организација: Г.Занков, М.Иванов, А.Љапчев, Цл.Абазов, Ал.Евтимов, Ив.Москов; Контролната комисија:Сл.Пирчев, Сл.Ковачев, М.Чаков; Редакциониот комитет на весникот”Илинден”: Вл.Георгиев, Ар.Јовков. Види, Меморандум на Илинденската организация вь Бьлгария до прецедатель на Министерския сьвет, БКП, Коминтерньт и Македонският вьпрос (1917-1946), том пьрви, София, 1998, 206-208. 18 Меѓу нив биле: М. Иванов, А. Љапчев, С. Абазов, А. Ефтимов, И. Москов, С. Пирчев, М. Чоков, В. Георгиев.ЦК на ВМРО (об), Види, Предавниците на Македонското дело, Скопје, 1983, 146.

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 79

Програмските документи за обединување на сите сили во Македонското револуционерно движење

Кон крајот на април и почетокот на мај биле изготвени четири

различни документи кои ја претставуваат платформата за идното обеди-нување. Во Виена биле потпишани следните документи: “Декларација”, “Протокол за обединување на Македонското револуционерно движење”, “Манифест кон Македонскиот народ, кон организираното револуционерно население во Македонија и кон македонските револуционери” и “Декла-рација на македонската парламентарна група”.

Декларацијата била потпишана на 29 април 1924 година и е речиси идентична со онаа од 9 април, но со тоа што декларацијата ја потпишал полниот состав на ЦК на ВМРО (Т. Александров, А. Протогеров и П. Чаулев), со што добива во легитимитет и значење.

Во Декларацијата како прво се изложени целите на Македонското револуционерно движење: “ВМРО во својство на вистинска револу-ционерна сила, се бори за ослободувањето и обединувањето на раски-натите делови на Македонија во една наполно самостојна (независна) политичка единица во нејзините етнографски и географски граници”. Ваква Македонија би влегла во составот на идната Балканска федерација. Понатаму се истакнува дека е потребно обединување на македонските револуционерни сили и прифаќање на помош од сите европски прогресивни струи во согласност со меѓународната положба и особено прифаќање на морална и политичка поткрепа од СССР. Како трето, ВМРО истакнува дека ќе ја засили борбата против Српската, Грчката и Бугарската пропаганда, раскинувајќи ги односите со владата на Цанков. Исто така, ќе се заложи и со сите сили ќе го помогне создавањето на единствен Балкански фронт и Балканска Федерација.

Уште еднаш ВМРО го наглсува значењето за формирање на единствен македонски револуционерен фронт, ветувајќи дека ќе сопре со сите прогони и егзекуции. На крајот од декларацијата се наведуваат низа мерки кои ВМРО требало да ги превземе, и тоа: ќе издаде окружница и јавна изјава во духот на Декларацијата, ќе образува самостојни Маке-донски пратенички групи во парламентите на Кралството СХС, Грција и Бугарија, ќе организира издавање на печатени органи и еден печатен весник во странство. Исто така, било предвидено ЦК на ВМРО и Советскиот сојуз да разменат делегати.19

Врз основа на Декларацијата од 29 април и спроведените разговори, двете организации – ВМРО И МЕФО, на 30 април потпишале Протокол за обединување. Во овој документ се регулирани аспектите околу обединувањето.

19 Декларација на ЦК на ВМРО., 29 април 1924 г., Македонското прашање..., 439-443.

Stra{ko Stojanovski

80

Во “Протоколот” се изложени истите принципи како и во Декларацијата во поглед на политичките цели за формирање обединет македонски и балкански револуционерен фронт. Понатаму се регулирани обврските на двете страни потписнички: Обединувањето се врши на обединувачки конгрес, свикан врз основа на статутот на ВМРО; До свику-вањето на конгресот да се создава поволна атмосвера преку: прекин на сите меѓусебни непријателства, укинувања на смртните пресуди против кого и да било, создавање на заедничка комисија со членови од двете организации со цел за мирно решавање на конфликтите и издавање на заеднички периодичен печатен орган под името “Балканска федерација”.20

Врз основа на Декларацијата и Протоколот за обединување се јавила потребата за изготвување на еден Манифест кој ќе допре ширум народните и револуционерни маси. Оваа задача му била доверена на А. Протогеров но, откако тој не успеал, задачата му била доверена на Д. Влахов, кој нацрт договорот го изготвил со помош на проф. Харлаков. Првичниот документ бил разгледан од членовите на ЦК на ВМРО и по интервенција на Александров бил вратен на доработка. Имено, Алексан-дров забележувал на остриот тон кон владата на Цанков и предложил да се омекнат малку ставовите. Веднаш потоа Александров заедно со проф. Милетич отпатувал за Лондон, а предходно дал полномоштво во негово име Манифестот да го потпишат другите два члена на ЦК на ВМРО. Манифестот бил потпишан на 6-ти мај 1924 година во Виена, по што станал попознат како Мајски манифест.21

На почетокот на Манифестот се одредени глобалните граници на етнографска и географска Македонија. Се истакнува постоењето на сите услови и права за самостојно опстојување на Македонската држава. Понатаму документот ја потенцира историската борба што Македонскиот народ ја водел против денационализаторската политика на Балканските земји. Се посочува искуството од Берлинскиот (1878), Букурешкиот (1913) и Парискиот (1919) мировен договор, дека како големите, така и малите Европски држави кон Македонија спроведуваат една егоистичка политика. Манифестот ја наведува постојната состојба на Македонија распарчена од своите соседи. Понатаму се изложува дека ниту една од владите на балканските земји не мисли за ослободување и обединување на распарчените делови на Македонија; ниту една од нив не мисли и не

20 Интересно е да се спомене дека Протоколот го потпишале и двете страни, но секоја на различен примерок. Овој преседан се случил бидејќи членовите и од едната и од другата организација се уште не се чувствувале подготвени да ги стават своите потписи на еден лист хартија. Види, Протокол за спогодба меѓу ЦК на Внатрешната Македонска Револуционерна Организација(ВМРО) и ЦК на Македонската Федералистичка Револуционерна Организација(МФРО)” за обединување на Македонското револуционерно движење.” 30 април 1924 г., Исто..., 443-447. 21 Влахов Димитар, Мемоари..., 235

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 81

дејствува за самоопределување на Македонскиот народ во самостојна политичка единица, ниту една од нив не сака да ги даде на поробените Македонци предвидени со договорите права кои им обезбедуваат културен развој како на национални малцинства. Манифестот посебно се задржува во критика на балканските влади кои поседувале делови на Македонија. Србија се обвнува за политиката на насилен централизам и угнетување на Македонскиот народ, Грција се осудува поради силната денационализа-торска политика во однос на Македонците, но се чини Манифестот најостро истапува спрема Бугарија и Цанковистичката влада. Цанков се обвинува за србофилизам и се издавајќи ја констатацијата дека во таквата положба ВМРО ја прогласува политиката на владата на Цанков за непријателска во однос на македонскиот и бугарскиот народ и “апелира до сите Македонци и Бугари да поведат најрешителна борба против неа”.22 Цанковата влада најостро се осудува поради нејзината политика на збли-жување со Србија, како и поради забраната за издавање на дел од македонските списанија и затворањето на истакнати македонски дејци.

Врз основа на појдновните начела, во Манифестот се набележани и конкретни оперативни задачи во наприте за обединување на сите сили на Македонското револуционерно движење, за ослободување и обединување на распарчените делови на Македонија во една целосна, незавосна и самостојна политичка единица во нејзините природни, геогравски и етнографски граници, како рамноправен член на Балканската Федерација. Притоа се повикува на потпирање на сопствените револуционерни сили на целото македонско население, без оглед на вера и народност. ВМРО смета на морална и матријална подршка на сите Европски прогресивни сили. Во Манифестот, ВМРО изјавува дека ги прифаќа како искрени пријатели на македонската слобода и слободата на другите балкански народи, сите оние држави и организации кои во својата сопствена политика даваат доволно докази дека го следат и на дело го остваруваат принципот на слободно самоопределување на народите. Сите други се оквалификувани како непријатели на македонската слобода и против нив ВМРО декларира дека ќе води најрешителна борба. Таа им обрнува внимание на сите македонски и балкански револуционери да бидат сплотени и обединети под знамето на својата сопствена слобода и независност и знамето на Балканската Федерација. ВМРО апелира за формирање на еден единствен Македонски револуционерен фронт кој во иднина би послужил за формирање на единствен Балкански револуционерен фронт против сите “угнетувачи на своите и туѓите народи”. Како доказ дека својата активност ја насочува на тој пат, ВМРО изјавува дека ги прекинува сите гонења и ги укинува сите егзекутивни мерки и наредби против одделни македонски дејци, групи,

22 Проглас на ЦК на ВМРО до Македонскиот народ, до оргазизираното револуционерно население во Македонија и до македонските револуционери., мај 1924 г., Македонското прашање..., 471-487.

Stra{ko Stojanovski

82

организации и струи и ги повикува сите искрено да се посветат на вистинската револуционерна борба во духот на овој Манифест. Таа ги повикува сите страни да поведат заедничка борба под знамето на слободна и независна Македонија и Балканската федерација. На крај, ВМРО повикува на создавање на неопходната поволна атмосфера за свикување во скоро време на еден обединувачки конгрес на целото Македонско револу-ционерно движење. Манифестот завршува со повиците за обединета и независна Македонија и Балканската Федерација.23

Со Мајскиот Манифест, Македонското револуционерно движење доби една нова далекусежна национално – политичка платформа која во новите услови на борба ќе стане основен извор за ориентација и мобилизација на ослободителната борба на Македонскиот народ.

Покрај овие документи била изготвена “Декларација на Маке-донската парламентарна група”. Поентата на овој документ била создава-њето на македонска парламентарна група во Софискиот парламент, која ќе делува независно, застапувајќи ги ставовите и интересите на Македонското револуционерно движење пред ХХ собрание на Бугарскиот парламент. Документот бил изготвен и потпишан од членовите на ЦК на ВМРО заедно со Манифестот, на 6-ти мај. Декларацијата требало да биде прочитана пред пратениците од Бугарскиот парламент. 24

Во декларацијата уште еднаш се укажува на неправдите на кои во историјата бил изложен македонскиот народ. Врз основа на ова: “маке-донскиот народ се бори за ослободување и обединување на распарчените делови на Македонија во самостојна политикчка единица”. Како ваква, Македонија се залагала за формирање на Балканска федерација. Ви ната-мошниот дел од декларацијата се издвојува дека од позиција на новоформирана парламентарна група се осудува политиката на Бугарската влада, по однос на македонското прашање, но исто така се осудувала и политиката во однос на Советскиот сојуз. Остро протестирајќи, македонската парламентарна група би потенцирала дека ”Кабинетот на Цанков изгубил секаква доверба од народот одовде и отаде Рила (се мисли на Македонија и Бугарија одделно) и треба да замине.” На крајот од декларацијата се истакнува дека ќе се делува во интерес на осободување и обединување на Македонија и во таа смисла ќе се коалицира со сите прогресивни сили.25

Документи изготвени во Виена кон крајот на април и почетокот на мај 1924 година имаат инзвонредно големо значење за развојот на Македонското револуционерно движење во периодот меѓу двете Светски 23 Исто 24 Во групата влегувале следниве пратеници: Каранџулов и д-р П. Кушев од Неврокопско, Сребрен Петров, М. Маџаров и Хаџиев од Петричката изборна околија, К. Николов, Мих. Монев од Горноџумајска околија. Види, Исто; Во овие документи манифестот е датиран со петти мај 1924 година, Истото..., 487. 25Декларација на Македонската парламентарна група, Исто..., 487-493

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 83

војни. Со Мајскиот манифест, како најважен документ се прокламирало создавање на единствен, цврст македонски револуционерен блок под закрила на Советска Русија. Основниот обединувачки идеал на сите македонски револуционерни сили била идејата за единствена и независна Македонија како рамноправен член на Балканската Федерација.

СОСТОЈБИТЕ ВО МАКЕДОНСКОТО РЕВОЛУЦИОНЕРНО ДВИЖЕЊЕ НЕПОСРЕДНО ПО ПОТПИШУВАЊЕТО НА МАЈСКИОТ МАНИФЕСТ

Во почетокот на мај 1924 година, Тодор Александров во придружба на професорот Милетич од Виена се упатил во Лондон. На заминување Александров оставил полномоштво за потпишување на Манифестот, кој тогаш бил во подготовка. По потпишувањето на Манифестот на 6 мај, начелно било договорено да биде публикуван за јавноста еден месец по потпишувањето, во новото гласило на обединетото Македонското револуционерно движење, весникот “Балканска федерација”. Александар Протогеров се вратил во Софија, а Петар Чаулев заминал за Рим. Во Виена останал да ги кординира работите Димитар Влахов со помош на професорот Харлаков.26 Според сите планирања Манифестот требало да биде публикуван во првата половина на јуни. Но на 5 јуни Влахов добил писмо од ЦК во кое се барало пролонгирање на издавањето. 27 Влахов, со цел да се разјасни ситуацијата во Софија го испратил Филов со барање за објаснување. Во меѓувреме Т. Александров упатил телеграма и до Чаулев пишувајки му дека објавувањето на Манифестот треба да се одложи. Но Чаулев, сомневајќи се во целата ситуација веднаш заминал во Виена, каде заедно со Влахов започнале со интензивни подготовки за издавање на в.”Балканска Федерација” и Манифестот во него.28 Додека Т. Александров претстојувал во Лондон, се случиле значајни придвижувања во Македонското револуционерно движење. Во Јуни се одржале окружни конгреси за Солунскиот и Струмичкиот револуционерен округ на ВМРО. На овие конгреси биле изнесени извесни критики на сметка на ЦК на ВМРО и Т. Александров.29

Особено се влошила позицијата на Т. Александров во однос на бугарската влада. Цанков ја добил информацијата за потпишувањето на Мајскиот манифест, како и она што се пропагирало со него. Очекувано било Цанков да реагира неповолно кон ВМРО и да врши притисок за необјавување на Манифестот. Во спротивниот случај и нему лесно можело

26Влахов Димитар, Мемоари..., 339. 27Цветковска Надежда, Политичката..., 141 28 Влахов Димитар, Мемоари... 239. 29 ЦК на ВМРО, Предавниците...,148,149.

Stra{ko Stojanovski

84

да му се случи она што во јуни 1923 година го снашло Стамболиски. На ова се надоврзале резултатите од конгресот на Илинденската организација, одржан од 24 до 26 мај во Пловдив.30 На овој конгрес и покрај притисоците од приврзаниците на Т. Александров, победа извојувала листата на Петре Ацев, кој со своите ставови бил за дистанцирање од политиката на Бугарската влада и подобрување на односите со македонските кумунисти. Цанков морал да реагира брзо и одлучно, но истовремено морал да биде и претпазвил и тактичен. Тој пристапил кон превземање на конкретни мерки со цел да го спречи понатамошниот продор на левицата по однос на Македонското прашање.

По враќањето од Лондон во Софија, кон крајот на јуни 1924 год., Т. Александров бил изложен на жесток притисок од владата на Цанков и царот Борис за откажување на ВМРО од Мајскиот манифест. Тој во тоа време започнува интензивна преписка со П. Чаулев и Д. Влахов, кои се наоѓале во Виена и забрзано го подготвувале излегувањето на “Балканска федерација” и Манифестот во него. Најпрвин со телеграма Т. Александров го повикал Д. Влахов на консултации во Ќустендил со нагласка дека ако сака да остане член на ВМРО веднаш и неодложно да замине на консул-тации. Влахов се посомневал дека може да биде елиминиран и останал во Виена. Во првите денови на јули Т. Александров упатил нова телеграма, но и овој обид останал неуспешен.31

Верувајќи дека Д. Влахов не може да се убеди, Александров ги полагал сите свои надежи врз третиот член на ЦК, П. Чаулев. За таа цел тој на 4 јули му испратил опширно писмо, во кое ги изнел своите аргументи зошто Манифестот не треба да се објави. Писмото Чаулев го примил на 9 јули вечерта.32

30 Цветковска Надежда,Политичката…,143. 31 Телеграмата била доставена преку Н. Велев, а истата гласела: “Соопштете му на Данаилов (тоа е Д. Влахов)- никакви публикации, никаков весник. Молам да дојде на средба.” Но и овоие обиди да се пролонгира издавањето на Манифестот пропаднале. Види, Влахов Димитар, Мемоари..., 247. 32 Во почетокот на писмото Александров го укорува Чаулев: “Одењето на Езерски (Чаулев) кај Данаилов(Влахов) го сметаме за некорисно”.Александров нагласува, што според него би било опасно во тој момент?- Ако се спогодат со Советска Русија и тие (Советска Русија) од свој обзири го разгласат тој факт , пишува Александров , не само што ќе се изгуби нивната кауза, симпатиите во цел свет, туку ќе се навлече омразата на владите на Англија, Франција и Италија. Постоела опасност западноевропските сили да ги поддржат Србите и Грците за да тие се справат со најжестоки средства со “своето внатрешно зло, зошто штом организацијата (ВМРО) ќе стане болшевичка, таа го губи ореолот на идејна, општонародна организација, а се претвира во класна.” На крајот во писмото Александров пишува дека ЦК на ВМРО ќе излезе со декларација со која: ќе се демантираат гласините за учество на ВМРО во последните убиства во Софија на Каранфилов, евреинот Ешкенази и П. Петков; ќе се потцрта дека не се точни гласините дека ВМРО станала болшевичка; и да се потенцира дека ВМРО се бори

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 85

Меѓутоа, П. Чаулев веке имал изградено став по прашањето околу издавањето на Манифестот. Тој уште на 1 јули упатил отворено писмо до редакцијата на “Балканска Федерација”, објавено во нејзиниот прв број на 15 јули. Во писмото се повикува Македонскиот народ да се обедини во единствен фронт за извојување на национална слобода и обединување со другите балкански народи во Балканска Федерација. Писмото ги потврдува цврстите определби на П. Чаулев да остане верен на принципите на Мајскиот манифест.33

Сите напори на Александров да се пролонгира издавањето на Манифестот пропаднале, кога на 15 јули, во Виена излегол првиот број на “Балканска федерација”. Мајскиот манифест, кој го има ударното место во списанието, станал достапен за пошироката јавност.Објавувањето на Манифестот било дочекано со воодушевување ширум македонската рево-луционерна јавност.

Во една статија објавена во истиот број на “Балканска Федерација”, д-р Филип Атанасов истапува со уверување дека Македонија од јаболко на раздорот и огниште за пожар, ќе стане средишно јадро за обединување на балканските народи во Балканска Федерација.34 Од Цариград со восхит реагирал Михаил Герџиков, еден од најистакнатите револуционери од Илинденскиот период. Во писмото упатено на 24 јули до редакцијата на “Балканска Федерација”, пишува дека иако од многумина Манифестот бил пречекан со скепса, тој изразува верба дека Македонското револуционерно двишење е на вистинскиот пат.35 Но иако Мајскиот манифест требало да преставува стожер за обединување на Македонското револуционерно дви-жење, во тогашниот момент објавувањето внело многу повеќе раздор отколку сплотување.

Во втората половина на јули 1924 год., во својство на емисар на ЦК на ВМРО и Т. Александров, во Виена пристигнал Михаил Монев. Тој имал за задача да ја согледа состојбата по објавувањето на Манифестот и за тоа да ја запознае ЦК. На 24 јули Монев испратил писмо до Т. Александров, кое всушност било извештај за дотогашните негови преговори со публикувачите на Манифестот. Тој во писмото наведува дека ВМРО ќе се

за независна Македонија како независна организација од ниедна држава и влада. Види, ”Писмо на Т.Александров до Езерски (П.Чаулев)., 4 јули 1924 г., Македонското прашање...,607-615. 33 Писмо от Петър Чаулев до редакцията на в.”Балканска Федерация“с поздравление за издаването на весника, които ше зашитава борбата на македонския народ за свобода и самоопределение., 1 јули 1924 г.,БКП, Коминтернът..., 257, 258. 34 Статия от Филип Атанасов “Македония ше бъде свободна”., Виена, 15 юли 1924 г., Исто...,267-269. 35 Писмо от Михаил Герджиков до редакцията на в.”Балканска Федераци “ с поздравление за излазането на вестника и за идеята да се създаде Балканска Федеративна Организация., Цариград, 24 юли 1924 г., Исто..., 277-278.

Stra{ko Stojanovski

86

држи до Декларацијата (од 29 април 1924 г.) и потписите на неа. ВМРО реагирала на вооружените испади на приврзаниците на С.Мишев, барајќи тој во најкраток можен рок или да биде придобиен или елиминиран. Објавувањето на Манифестот требало да се одложи од “чисто тактички причини”- поради неповолната меѓународно-политичка состојба. Монев уште еднаш излегува со демант од името на ВМРО на обвинувањата изнесени на сметка на организацијата за скорешните убиства во Бугарија.36

Во контекст на предупредувањата од ова писмо во однос на приврзаниците на С. Мишев, од атентатори на ВМРО, на 30 јули на пазарот во Виница бил убиен Мите Соколарски-Суџукаро. Тој бил во служба на српските власти за борба против четите на ВМРО.37

Кон крајот на јули 1924 г., Т. Александров направил обид да интервенира во Илинденската организација. На средбата со Петар Ацев, тој побарал смена на Арсениј Јовков од уредништвото на в.”Илинден”, но и оваа негова интервенција останала без резултати.38

Бугарската влада ги направила сите напори Манифестот да не се прошири во Бугарија и неговата содржина да остане непозната за широките народни маси на Македонската емиграција и Македонското револуционерно движење. Со цел да ги придобие оние делови од револуционерното движење, кои биле компромитирани во деветојунските и септемвриските настани од 1923 година, владата на Цанков на 24 јули 1924 година објавила општа амнестија. Притоа се вршел силен притисок врз членовите на ЦК, Т. Александров и А. Протогеров да се откажат од Манифестот.

На 1 август 1924 година била издадена Декларација39 и Циркуларно писмо40 потпишани од членовите на ЦК на ВМРО, Т. Александров и А. Протогеров, во која се одрекува секаква соработка со Советскиот Сојуз и се негира потпишувањето на Мајскиот манифест од ЦК на ВМРО. Во Декларацијата, Манифестот објавен во “Балканска Федерација” се оквалификува како “ноторна лага и дело на егзалтирани комунисти”, а се истакнува дека ВМРО не е класна и партиска, туку национална организација. Понатаму, ВМРО се декларира како независна организција, вклучително и од политиката на бугарската влада, но

36 Писмо от Михаил Монев до Тодор Александров за хода на преговорите между претставителите на ВМРО и Виенски център и условията на организацията за публикуването на Маиския манифест., Виена, 24 юли 1924 г.,Исто...,276. 37 Ачкоска Виолета и Жежов Никола, Предавствата и атентатите во македонската историја, Скопје, 2004, 240. 38 ЦК на ВМРО, Предавниците..., 161. 39 Декларация Но 772 на ЦК на ВМРО по повод публикуването на Маиския манифест и за целите и характера на ВМРО., Македония, 1 август 1924 г.,БКП,Коминтернът..., 287, 288. 40 Окръжно Н0 771 на ЦК на ВМРО за публикуванието на Маиския манифест и характера на ВМРО., Макдония, 1 август 1924 г., Истото..., 286, 287 .

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 87

истовремено најостро се отфрлаат и осудуваат ставовите од Манифестот со кои се дискредитира и напаѓа владата на Цанков.

Меѓутоа утредента, на годишнината од илинденското востание, во гласникот на Илинденската организација, в. ”Илинден “, бил објавен факсимил од Мајскиот манифест со потписите на Т. Александров и А. Протогеров. Списанието излегувало во 10.000 примероци и било читано ширум македонската емиграција во Бугарија, но исто така и низ цела Европа. Иако Бугарската влада наредила да се конфискува изданието, сепак доволен број примероци останале, притоа нанесувајки му силен удар како на Бугарската Цанковистичка влада, така и на оние делови на ВМРО концентрирани околу Т. Александров и А. Протогеров.

Уште истиот ден, на 2 август 1924 година, ЦК на ВМРО излегло со Циркуларно писмо, потпишано од членовите на ЦК, Т. Александров и А. Протогеров. Со ова писмо тие се обиделе да ја амортизираат настанатата политичка состојба и уште еднаш да ги дискредитираат издавачите на Манифестот.41 Основната цел на овој Циркулар било да се образложи ставот и улогата што ја имало ВМРО по однос на Мајскиот манифест. Најпрвин се оценува позицијата на Советска Русија во однос на ВМРО. Коминтерната се обвинувинува дека, во своите цели да ја урне владата на Цанков, се обидела да ја исползува ВМРО. Т. Александров и А. Протогеров уште еднаш, но во поблага форма од Декларацијата од претходниот ден, се дистанцираат од Манифестот. Во Циркуларот се вели дека на преговори со Коминтерната ги навеле Д. Влахов и П. Чаулев. Притоа Влахов и Чаулев се обвинети за проневера на организациски пари. Особени усилби во Циркуларот се прават за дистанцирање на ставовите во

41 Во писмото, потписниците најпрвин се повикуваат на континуитетот на ВМРО и тоа, како организацијата успеала да преживее голем број афери (Дединската-1896, Виничката -1897, Солунската- 1902) и востанија (Горноџумајското и Илинденското), Хуриетот и разоружувањето, Балканските и Првата Светска војна. Со ова потписниците на циркуларот кажуваат дека ВМРО ќе го преживее и овој момент, и оваа афера. Понатаму се вели дека ВМРО ќе ја продолжи војната против Србите и Грците но и борбата против внатрешните непријатели кои ги сочинувале: некои “изродени синови на Македонија”-нивни бивши другари; приврзаниците на “лажно земјоделската влада” на Стамболиски и Бугарската Комунистичка Партија и Третата Интернационала. Се наведуваат, според ВМРО, отпадниците од Македонското дело, д-р Филип Атанасов и архитектот Јуруков кои со помош на владата на Стамболиски создавале паралелна Организација, нарекувајки се федералисти, а “разбојниците” од нивните редови (Стојан Мишев, Мито Суџукаро, Глигор Циклев и др.), под сплет на околности се нашле во Српска Макиедонија во служба на владата на Н. Пашич, еден од најголемите Македонски непријатели. Исто така се дава оценка и за работата на Македонските комунисти на Димо Хаџи Димов кои, според овој Циркулар, го изградиле Емигрантскиот Комунистички Сојуз “со цел да ја цепат Македонската емиграција и да го сопрат правилниот развој на Македонското ослободително движење”. Види, Циркулар на ЦК на ВМРО Н0 774., 2 август 1924 г., Македонското прашање..., 677-697.

Stra{ko Stojanovski

88

Манифестот во однос на владата на Цанков. ЦК (се истапува само од името на двајцата нејзини членови-Т. Александров и А. Протогеров) наводно остро протестирала против предлогот на Коминтерната за соборување на владата на Цанков, додека Влахов и Чаулев останале рамнодушни за барањето за формирање на единствен револуционерин фронт под водство на Советска Русија. Исто така пишува дека за ова ЦК дознала доцна, по објавувањето на Манифестот, а целата вина им се препишува на Влахов и Чаулев. Во Циркуларното писмо Александров и Протогеров не негираат дека го потпишале Манифестот, но исто така никаде дирекно не спомнуваат дека се потписници на истиот.42

Во екот на бурните реакции по повод Декларацијата на Т. Алексан-дров и А. Протогеров од 1 август и објавувањето на Мајскиот манифест во в. ”Илинден”, на 5 август Т. Карајовов му пишува на Т. Александров за разговорите што тој и М. Монев ги имале во Виена со претставникот на Советска Русија, грофот Черски. Разговорите според него се одвивале во заладена атмосвера, а Черски за цело време инсистирал ВМРО да истапи против Бугарската влада и да ги потврди принципите и потписите на Мајскиот манифест.43

Во првите денови на август се води интересна преписка меѓу Т. Александров и Коста Јанков. Во писмото што го испратил Т. Александров на 2 август, тој го негира Манифестот отпечатен во “Балканска Феде-рација”, велејќи дека никогаш не го ставил својот потпис на таков “партизански лист”44,а во одговорот што на седми истиот месец го испратил Коста Јанков, се истакнува дека во корист на Македонското Револуционерно Движење е ВМРО да не се изолира и да ги обнови врските со Советска Русија и Комунистичката Интернационала.45

Како одговор на Александровата Декларација со свои коментари излегле Д. Вахов и П. Чаулев. Во писмото од Влахов, објавено на 10 август во “Балканска Федерација”, тој како сведок на потпишувањето на Манифестот изразува неверување од фактот дека раководители на ВМРО ги негираат сопствените потписи, давајќи оценка дека ВМРО никогаш не било до тој степен дискредитирано.46 Наредниот ден П. Чаулев излегол во јавноста со едно отворено писмо до членовите ВМРО по повод откажувањето на Т. Александров и А. Протогеров од Мајскиот манифест.

42 Исто... 43 Писмо от Тома Караиовов до Тодор Александров за хода на преговорите между ВМРО и Съветските претставители във Виена след публикуването на Маиския манифест и с мнение за целите на кумунистите по отношение на организацията., Виена, 5 август 1924 г., БКП, Коминтернът..., 307-309. 44 Писмо от Тодор Александров до Коста Янков за отношението му към Маиския манифест., 2 август 1924 г., Исто..., 297. 45 Писмо от Коста Янков до Тодор Александров относно неопходимостта от единодеиствие между БКП и ВМРО. 7 август 1924 г., Исто..., 311,312. 46 Влахов Димитар, Мемоари..., 141.

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 89

Во писмото се истакнува дека Манифестот е потпишан од сите членови на ЦК на ВМРО и тој останува “свечен завет и директива за понатамошните борби на македонскиот народ”. На крајот писмото завршува со апел до сите искрени Македонци да се обединат под знамето на Мајскиот манифест.47 Со овие ставови Чаулев јавно и дефинитивно се оградил од останатите два члена на ЦК на ВМРО.

Во наредните денови ВМРО донела одлука за физичко елиминирање на дел од опозицијата во Македонското револуционерно движење. За ова сведочи убиецот на Д. Х. Димов, кој пред судијата признал дека бил наговорен да го убие Д. Х. Димов уште на 12 август.48 На 19 август Т. Александров и А. Протогеров упатиле писма до Д.Влахов и П.Чаулев во Виена во кои се бара од нив да одат на консултации во Бугарија, со закана дека доколку не појдат ќе бидат исклучени од ВМРО. Во писмото до Влахов се бара отчет за извесни пари од касата на ВМРО, а на Чаулев му се забележува дека зел пари од претставниците на Советска Русија и се бара да ги врати истите.49 Причините зошто Влахов и Чаулев не отпатувале се нивниот сомнеж и стравување дека би можело да бидат физички елиминирани. Во прилог на овие сомневања оди едно писмо на ЦК на БКП до нејзиното задгранично претставништво од крајот на август 1924 година, во кое се изнесени предупредувања дека ВМРО испратила четворица атентатори во Виена да ги убијат Чаулев, Влахов и Харлаков.50

Заклучок:

Почетоците на Македонското револуционерно движење, во

поорганизирана форма, датираат од 1893 година и создавањето на Македонската Револуционерна Организација (МРО). По неуспешното Илинденско востание, на Рилскиот конгрес (1905 г.) дошло до расцеп внатре во Организацијата, а називот од ТМОРО ќе премине во ВМОРО. Вака расцепкано Македонското револуционерно движење ги дочекало

47 Отворено писмо на Петър Чаулев до членовете на ВМРО срешу отказа на Т.Александров и Ген. Александър Протогеров от Маиския манифест, за обедин ванието на македонското революционно движение въ борбата за независима Македония и Балканска федерация., Виена, 11 Август 1924 г., БКП, Коминтернът...,314-315. 48 ЦК на ВМРО, Предавниците...,204,205. 49 Писмо од Т.Александров до Петър Чаулев срешу побликуването на Маиския манифест и деиствията му, настояване да върне взетите пари на претставител на Съветска Русия., 19 Август 1924 г, Исто..., 346,347. и Писмо от Т.Александров до Димитър Влахов срешу публикуването на Маиския манифест, за изразходването на пари на ВМРО и др., 19 Август 1924 г, Исто...348. 50 Писма Н0 1 и 2 от ЦК на БКП до ЗП спредупреждение за готвени от ВМРО убииства на негови противници във Виена., София, 26,29 Август 1924 г, Исто..., 350, 351.

Stra{ko Stojanovski

90

Балканските и Првата Светска војна, кога најпрвин со Букурешкиот договор (1913 г.) Македонија била распарчена од соседите, а потоа истата поделба е санкционирана и со Версајскиот мир (1919 г.).

По крајот на Првата Светска војна, македонските револуционери продолжиле активно да дејствуваат главно групирани околу македнонската емиграција во Бугарија. Таму биле создадени повеќе македонски органи-зации, главно групирани во две групации: македонската демократска левица, која ја сочинувале: Серската група и групата револуционери од западна Македонија, кои, заедно се обединиле во Привременото претставништво на бившата ВМРО, потоа Македонската Емигрантска Федеративна Организација (МЕФО), Илинденската организација и Македонските комунисти, кои го создале Емигрантскиот Комунистички Сојуз (ЕКС), а по неговото укинување во август 1923 г., продолжиле да дејствуваат групирани околу Димо Хаџи Димов; и Македонската конзервативна десница, која ја сочинувале Извршниот комитет на македонските братства и ВМРО (Автономистичка). Помеѓу различните струи на левицата и десницата, постоеле сериозни методолошки и идеолошки разидувања. Тие дотолку се радикализирале, што помеѓу нив дошло и до отворена вооружена пресметка, а првите неколку години по крајот на Првата Светска војна биле години на убиства, атентати и заговори.

Со цел да се стави крај на непријателствата и да дојде до обеди-нување во цврст и единствен македонски блок, кон крајот на 1923 и почетокот на 1924 година започнале преговори за помирување, со посредство и на иницијатива на Коминтерната. Во текот на април 1924 година преговорите биле префрлени во Виена и резултирале на крајот на април и почетокот на мај со договор за обединување. Како резултат на ова биле објавени повеќе заеднички документи, во кои се прокламирала платформата за обединувањето и програмската определба на идната, единствена Македонска Организација.

Преку четирите изготвени документи: “Декларација”, “Протокол за обединување”, “Манифест” и “Декларација на Македонската парла-ментарна група”, биле поставени основните начела и насока на делување на идното Македонско револуционерно движење-обединета и независна Македонија, како рамноправен член на идната Балканска Федерација, под закрила на Советска Русија. Мајскиот манифест, кој бил прокламација до широките македонски револуционерни маси, ги прокламирал принципите на слободно самоопределување на народите со посебен акцент на Македонскиот народ.

Ова скршнување на ВМРО и истапите против Цанков и офици-јалните Бугарски владеечки кругови, довело до природна реакција кај нив. Т. Александров и А. Протогеров се нашле под силен притисок да се откажат од потписите на Манифестот, што и се случило на 1 август 1924 г. Тогаш, Т. Александров и А. Протогеров истапиле со една Декларација во

Obedinuvaweto na makedonskoto revolucionerno dvi`ewe...

2009/XLV/1-2 91

која целата работа околу потпишувањето на Мнифестот била оценета како “ноторна лага и дело на егзалтирани комунисти”.

Но, наредниот ден, на 2 август, во органот на Илинденската организација в. ”Илинден” бил објавен факсимил од Мајскиот манифест со потписите на Александров и Протогеров. Со објавувањето на Мајскиот манифест во Бугарија, Т. Александров се нашол во мошне деликатна политичка ситуација. Против него бил изготвен план за физичка елиминација, кој бил реализиран на 31 август 1924 година, кај селото Лопово-Пиринска Македонија. Иако се познати директните извршители, непознато е кој бил вистинскиот нарачател на ова убиство. Сепак најверојатна се чини претпоставката дека вистинскиот налогодавач за ликвидација на Т. Александров биле Бугарските воено-политички власти.

Ова убиство, меѓутоа, било само дел од плановите на приврзаниците на И. Михајлов, потпомогнати од Бугарската влада, за елиминирање на целокупното македонско движење кое опонирало на официјаланта владина политика. Ова било спроведено на 12 и 13 септември, во Горна Џумаја и во наредните денови низ цела Бугарија, преку масовни убиства и масакри. Во овие настани бил убиен најголемиот дел од пролевичарски ориентираното македонско движење.

Меѓутоа, сите овие насилства не ја уништиле до крај македонската левица. Во Виена, под патронатство на Коминтерната, членот на ЦК на ВМРО, П. Чаулев, заедно со Д. Влахов и подржувачите на принципите од Мајскиот манифест, ја продолжиле дејноста на ВМРО, притоа удирајќи ги темелите на идното ВМРО (Обединета). Во Бугарија пак, континуитетот на ВМРО го продолжиле приврзаниците на Александровата ВМРО (Автономистичка), И. Михајлов и А. Протогеров, потпирајќи се на дотогашната Организациска мрежа, структура и идеологија.

Користени документи:

БКП, Коминтернът и Македонският въпрос (1917-1946), том първи, София, 1988. Документи за борбата на македонскиот народ за самостојност и за национална држава, том втори, Скопје, 1981. Македонското прашање во документите на Коминтерната,во редакција на Поповски Владо и Жила Ленина, том први-дел 1 (1923-1925), Скопје, 1999. Користена литература: Ачкоска Виолета и Жежов Никола, Предавствата и атентатите во македонската историја, Скопје, 2004. Влахов Димитар, Мемоари, Скопје, 2003.

Stra{ko Stojanovski

92

Галчин Петър, Политическите борби в пиринския край (1923-1939), София, 1989. Златна книга, Сто години ВМРО, Скопје, 1993. Историја на македонскиот народ, том трети, ИНИ, Скопје,1969. Тодоровски Зоран, ВМРО (1924-1934), Скопје, 1997. Цветковска Надежда, Политичката активност на македонската емиграција во Бугарија (1918-1928), Скопје,1990. ЦК на ВМРО (Обединета), Предавниците на македонското дело, Скопје, 1983.

Vera GO[EVA

IZGRADBA NA VODOVODOT VO TETOVO1

Tetovo spored rezultatite na dvata popisi na naselenie vo Kralstvoto na Srbite, Hrvatite i Slovencite, odnosno Kralstvoto Jugoslavija, sprovedeni na 31 januari 1921 godina i 31 mart 1931 godina, spa|al vo redot na pogolemite gradski naselbi vo vardarskiot del na Makedonija. Po zna~itelnoto namaluvawe na brojot na naselenie vo gradot za vreme na Prvata svetska vojna,2 naselenieto zapo~nalo postepeno da se zgolemuva po zavr{uvaweto na vojnata. Vo januari 1921 godina vo gradot bile registrirani 15.119 `iteli, 3 a po edna decenija, vo mart 1931 godina, brojot iznesuval 16.359.4 Vo navedeniot vremenski period gradot Tetovo se snabduval so voda preku starite turski ~e{mi, koi koristele voda od izvori na viso~inata Baltepe vo neposredna blizina na gradot.5 Idejata za izgradba na nov moderen vodovod vo Tetovo so koj naselenieto bi se snabduvalo so zdrava voda za piewe se javila vo dvaesetite godini na XX vek. Olesnitelna okolnost za uspe{noto realizirawe na ovaa zamisla bila mestopolo`bata na gradot. Vodeniot potencijal so koj izobiluvala [ar planina, a vo ~ie podno`je se nao|alo Tetovo, daval mo`nost za negovo celosno iskoristuvawe.

1 Delovi od ovoj trud usmeno se soop{teni na Me|unarodniot nau~en sobir 'Prostorno planiranje u Jugoistoćnoj Evropi (do Drugog svetskog rata)' / ''The Spatial Planning in Southeastern Europe (until The Second World War)', koj se odr`a vo Belgrad i Smederevo na 27 i 28 noemvri 2009 godina. 2 Pred po~etokot na Prvata svetska vojna gradot Tetovo imal 20.070 `iteli. (Tetovo i tetovsko niz istorijata, kniga I, Tetovo 1982, 305.) 3 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921 godine, Sarajevo 1932, 116-117. Pogolem broj na naselenie od Tetovo imale samo gradovite: Skopje so 40.666 (Isto, 112-113), Bitola so 28.420 (Isto, 88-89) i Prilep so 18.508 `iteli (Isto, 92-93). 4 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 marta 1931 godine, knjiga I, Prisutno stanovništvo, broj kuća i domaćinstva, Beograd 1937, 55-56. 5 @ivko Stefanovski, Gojko Eftoski, Tetovo i okolinata, Tetovo 1980, 45.

Vera Go{eva

94

Prviot ~ekor za izgradba na noviot gradski vodovod bil napraven vo mart 1924 godina so sklu~uvawe dogovor pome|u Op{tinata Tetovo i in`enerot hidrotehni~ar Miladin Pe~inar za izrabotka na proekt za snabduvawe na gradot so voda.6 Vo juni 1925 godina proektot izraboten od in`inerot M. Pe~inar bil predaden na Op{tinata, koja istiot go prepratila na pregled i odobruvawe na Generalnata Direkcija za voda vo Belgrad. So re{enie7 od 11 noemvri 1925 godina ovaa institucija ne go odobrila ponudeniot proekt, naveduvaj}i kako pri~ina za taa odluka pove}e zabele{ki. Spored Glavnata direkcija za voda in`enerot M. Pe~inar vo ponudeniot proekt napravil mnogu luksuzna presmetka za potrebite na gradot so voda.8 Institucijata koja go ocenuvala izraboteniot trud bila nezadovolna i zaradi toa {to spored misleweto na nejzinite ~lenovi, proektantot ne napravil najdobar izbor na izvorot na voda za vodovod.9 Imeno, prepora~anite vo proektot 'Golemi izvori' ne bile prifateni od Direkcijata kako najpovolno re{enie na izvor za izvedba za vodovodot. Proektantot in`ener M. Pe~inar podocna vo svoj izve{taj podnesen do Ministerstvoto za grade`ni{tvo, Hidrotehni~ko oddelenie10 objasnuval od koi pri~ini se opredelil za 'Golemi izvori' kako najdobro re{enie, iako vo svojot tehni~ki izve{taj go poso~il izvorot 'Draga Voda' kako najpovolna opcija. Izvorot 'Draga Voda', koj se nao|al vo blizina na seloto [ipkovica, bil vo privatna sopstvenost. Bidej}i ~lenot 5 od Zakonot za Voda gi {titel sopstvenicite na izvorot in`enerot M. Pe~inar predlo`il Op{tinata Tetovo da potpi{e dogovor so sopstvenicite na izvorot za negov otkup. Otkako so zvani~en akt od Op{tinata proektantot bil izvesten deka bilo nevozmo`no da se postigne takov dogovor bez da se odolgovle~i procesot na izrabotka na vodovodot, toj prestanal da go prou~uva navedeniot izvor. Edinstveno zaradi tie pri~ini in`inerot M. Pe~inar odlu~il deka najpovolno re{enie za izvor na vodovodot bi bile t.n. 'Golemi Izvori', ne zaboravaj}i pritoa deka tie bile oddale~eni od gradot za pove}e od 2.400 metri otkolku 'Draga Voda'.

6 Dr`aven Arhiv na Republika Makedonija, Skopje (natamu: DARM). 1.1036. 1.48/287. 7 DARM. 1.1036. 1.48/287. 8 Isto. Spored proektot bila predvidena potro{uva~ka od 100 litri na `itel na 24 ~asa, dodeka prirastot na naselenie vo gradot se predviduval da bide 1% godi{no. Potrebnata koli~ina na voda spored proektantot trebalo da iznesuva 29,7 litri vo sekunda. 9 Isto, 288. 10 DARM. 1.1036.1.48/286-290.

Izgradba na vodovod vo Tetovo

2009/XLV/1-2 95

Glavnata direkcija za voda isto taka imala zabele{ki i okolu pra{aweto za rezervoarot,11 koj iako bil predviden vo glavniot proekt proektantot go izostavil od prviot del na rabotite. Ne e poznato od koi pri~ini Generalnata direkcija za voda ne dozvolila proektot so nabele`anite zabele{ki da bide vraten kaj in`enerot M. Pe~inar i samiot da go popravi ili da izraboti nov. Iako vo re{enieto so koe se odbival predlo`eniot proekt me|u drugoto bilo potencirano deka proektantot go izrabotil proektot so 'dobra volja i stru~no znaewe',12 sepak Generalnata direkcija za voda samata zapo~nala da go izgotvuva noviot proekt. Izrabotkata na proektot za izgradba na vodovodot vo Tetovo bila predadena na in`ener A. Radoslavov, vraboten vo ^etvrtoto Oddelenie vo Generalnata direkcija za voda vo Belgrad.13 Davaweto na ova zadol`enie na drug stru~wak vlijaelo postapkata na izrabotka na glavniot proekt da se odolgovle~i. Za zavr{uvawe na glavniot proekt za izgradba na vodovodot vo Tetovo bilo potrebno da pominat pove}e od dve godini. Ovoj vremenski period bil iskoristen za sproveduvawe novi dopolnitelni ispituvawa na terenot i za izrabotka na noviot proek.

Izrabotkata na glavniot proekt najverojatno se odol`ila pove}e od planiranoto, zaradi {to Hidrotehni~kiot oddel vo Skopje vo juni 1927 godina pobaral od in`ener A. Radoslavov da ja dostavi izgotvenata od nego presmetka i tehni~ki izve{taj vo vrska so vodovodot vo Tetovo.14 Na ova barawe ne bilo dobieno pozitiven odgovor, pa po nekolku meseci, vo esenta 1927 godina Hidrotehni~kiot oddel povtorno pobaral od Generalnata direk-cija za voda da ja isprati potrebnata dokumentacija. 15 Ovie akcii bile prezemani so cel da se zabrza procesot na dovr{uvawe na glavniot proekt. Potrebata od {to pobrzo zavr{uvawe na proektot i {to poskoro snabduvawe na gradot Tetovo so voda vo nekolku navrati pred Hidrotehni~kiot oddel ja navel i narodniot pratenik Marko Petrovi}.16 Kone~no vo fevruari 1928 godina generalniot plan na in`ener A. Radoslavov bil dostaven na razgleduvawe pred Generalnata direkcija za voda, 17 i bil odobren od istata.

11 Isto, 289. 12 DARM. 1.1036.1.48/289. 13 DARM.1.1036. 1.24/118. 14 DARM. 1.1036. 1.17/78-80. 15 DARM. 1.1036.1.24/118. 16 Isto. 17 DARM. 1.1036.1.33/166.

Vera Go{eva

96

Vo generalniot plan bile razgledani tri varijanti za izgradba na gradskiot vodovod vo Tetovo.18 Toa bile: izvorot ÄDraga VodaÄ, grupata izvori ÄGarje-LavciÄ i izvorot ÄStudena VodaÄ. Od niv tretata opcija vedna{ otpadnala zaradi toa {to bila dva i pol pati poskapa od ostanatite dve. Vtorata varijanta (grupata izvori ÄGarje-LavciÄ) bila poeftina od prvata spored tro{ocite za gradba, no dol`inata na dovodot bila za 1.375 metri podolga, a izda{nosta spored misleweto na geologot profesor Jovanovi} bila nesigurna i varirala pome|u 12,7 i 20 litra vo sekunda. Koga na toa }e se dodadel i podatokot deka reonot bil lizgav i trebalo da bide obezbeduvan zaradi objektite i dovodot, stanuva jasno deka prvata varijanta - izvorot ÄDraga VodaÄ bila najracionalniot izbor. Dol`inata na dovodot vo ovoj slu~aj iznesuval 4.675 metri, a presmetanite tro{oci za izgradbata na dovodot bile 1,175,719 dinari. Spored merewata sprovedeni od strana na Hidrotehni~kiot oddel vo Skopje vo po~etokot na septemvri 1926 godina minimalnata izda{nost bila 24 litri vo sekunda. Ovoj podatok me|utoa ne bil potpolno verodostoen bidej}i minimumot obi~no ne se o~ekuval vo toj period, {to bilo i naglaseno vo glavniot proekt. Od tie pri~ini vo nego bilo prepora~ano da se sprovedat novi dopolnitelni merewa. Izrabotuva~ot na proektot za terenot imal mislewe deka e dobar. Generalnata presmetka za gradba na vodovodot vo Tetovo iznesuvala 4,200.000 dinari. Iako glavniot proekt bil dostaven na razgleduvawe na Generalnata direkcija za voda vo fevruari 1928 godina procedurata za zapo~nuvawe na izgradbata na vodovodot ne mo`ela da otpo~ne. Zatoa vo mart 1928 godina Hidrotehni~kiot oddel vo Skopje povtorno pobaral od Generalnata direkcija za voda da mu go dostavi orginalniot plan za da zapo~ne postapkata.19 Kone~no, na po~etokot na mart 1928 godina Oddelot go dostavil planot pred ministerot za zemjodelstvo i voda Svetozar Stankovi}, koj so re{enie od 5 mart 1928 godina istiot go odobril.20 Bi bilo logi~no da se o~ekuva deka so dobivaweto na re{enieto za gradba rabotite okolu izgradbata na gradskiot vodovod }e se zabrzaat, no nastanite ne se odvivale vo taa nasoka. Godina i pol po odobruvaweto na glavniot proekt bila sprovedena licitacija na koja bil odreden izveduva~ot na rabotite za izgradba.21 Na 11 septemvri 1929 godina bila prifatena ponudata na

18 DARM. 1.1036.1.33/ 167-174. 19 DARM.1.1036.1.36/209-213. 20 DARM.1.1036.1.53/307. 21 DARM.1.1036.1.46/270-273. Na licitacijata u~estvuvale 4 pretprijatija: 1.) 'Slograd' od Qubqana koja dala ponuda da ja izvr{i rabotata so popust

Izgradba na vodovod vo Tetovo

2009/XLV/1-2 97

in`enersko-tehni~koto pretprijatie na in`ener Radoslav Todo-rovi} od Belgrad, koe ponudilo najgolem popust od 17,1%.22 Vo me|uvreme Op{tina Tetovo nastojuvala da obezbedi finansiski sredstva za realizirawe na proektot za izgradba na gradskiot vodovod. Vo maj 1928 godina bil pobaran kredit od Dr`avnata hipotekarna banka vo iznos od 6 milioni dinari.23 Baraniot iznos bilo planirano da se razdeli na sledniot na~in: 4 milioni i dvesta iljadi dinari za podigawe na moderen vodovod; milion dinari za otkup na placevi za izveduvawe na regulacionen plan i osumstotini iljadi dinari za popravka na kaldrmata vo glavnite gradski ulici. Zaemot koj Tetovskata op{tina go dobila od Dr`avnata hipotekarna banka bil vo iznos od 5 milioni dinari i bil odobren na 23 avgust 1929 godina.24 Ovie pari zaedno so zaemot koj Op{tinata go dobila vo dekemvri 1925 godina vo iznos od milion dinari25 bile dovolno golema suma pari za realizirawe na proektot za izgradba na gradskiot vodovod vo Tetovo. Obezbeduvaweto na materijalnite sredstva potrebni za izgradba na moderen vodovod vlijaelo da dojde do promena na ve}e utvrdenite planovi za gradba. Iako vo generalniot plan bilo planirano izgradba na rezervoar od 775 m3 zafatnina, zaradi nedostatokot na finansiski sredstva bilo odlu~eno da se izgradi privremen rezervoar od 45 m3 zafatnina. Dobivaweto na kreditot pridonelo povtorno da se opredelat za prvata varijanta za golemina na rezervoarot.26 Na toj na~in ve}e mo`elo da se odgovori pozi-tivno na barawata na gra|anite za voveduvawe na voda po domovite, hotelite i drugi objekti; za postavuvawe na 90 hidranti so pribor za gasnewe na po`ar i polivawe na ulici; za obezbeduvawe voda za magacinite na stovari{teto na Monopolot za tutun, za kasarnata, `andarmeriskata ~eta, zemjodelskata {kola i drugi va`ni ustanovi za Tetovo.

od 1,94%; 2.) Popovi} S. Milan od Belgrad, koj nudel popust od 14,23%; 3.) 'Polet'od Skopje so popust od 7,01% i 4.) Pretprijatieto na Radoslav Todorovi} od Belgrad, koe nudelo popust od 17,1%; 22 Od sumata koja bila presmetana kako potrebna za izgradba na vodovodot 4,200.000 dinari, na tovar na Op{tinata pa|ale 347.952 dinari, taka {to sumata za licitacija iznesuvala 3, 852.048 dinari. Zaradi popustot od 17,1% koj go davalo pretprijatieto na in`ener R. Todorovi} grade`nite aktivnosti trebale da bidat izvr{eni za 3,139.347 dinari. 23 Arhiv Jugoslavije, Beograd (natamu: AJ).125-447-678. 24 AJ. 125-447-678. 25 Isto. 26 DARM. 1.1036.1.53/308

Vera Go{eva

98

Seto ova dopolnitelno go odolgovle~il procesot na izgradba na vodovodot. Soglasno so aktot na Sudot na Tetovskata op{tina od 28 maj 1930 godina rezervoarot bil otstapen na izve-duvawe na in`enersko-tehni~koto pretprijatie na in`ener Radoslav Todorovi}, odnosno istoto pretprijatie koe ja izvedu-valo gradbata na ostanatiot del na vodovodot.27 Koga to~no po~nala izgradbata na gradskiot vodovod vo Tetovo ne mo`eme to~no da utvrdime, no Kralskata banskata uprava imala podatoci deka pretpriema~ot R. Todorovi} bil voveden vo rabota na 20 mart 1930 godina. Od toj datum zapo~nal da te~e dadeniot rok za zavr{uvawe na rabotata. Imeno, spored ~len 19 od Op{tite uslovi za izveduvawe na rabotite za gradba na vodovodot vo Tetovo bilo predvideno tie da bidat zavr{eni za 335 kalendarski denovi od denot na voveduvawe na pretpriema~ot na rabota, odnosno od prezemaweto na rabotite. Toa zna~elo deka vodovodot trebalo da bide zavr{en do 19 fevruari 1931 godina. Pri izveduvaweto na rabotite pretpriema~ot R. Todorovi} nai{ol na pove}e prepreki od koi izvesen del uka`uvale na nedostatoci vo glavniot proekt. So zapo~nuvawe na grade`nite aktivnosti se ispostavilo deka proektot ne odgovaral na realnata sostojba na terenot, kako na dovodot, taka i vo gradot; a ne sodr`el nitu detali od koi mo`elo da se sostavi specifikacija za nabavuvawe na potrebniot materijal. Drug problem bil nemo`nosta da se pristapi vedna{ kon kaptirawe na izvorot ÄDraga VodaÄ zaradi pre~kite koi gi pravele me{tanite od selata Lisec, Velika i Mala Re~ica, Brvenica. Odbele`anata trasa in`enersko-tehni~koto pretprijatie na R. Todorovi} ja primilo duri na 1 april 1930 godina i toa samo za da zapo~ne so kopawe rovovi, iako ni toga{ na trasata ne bile odbele`ani slednite objekti-rezervoarot, prelomnite bunari, talo`nicite i vozdu{nite ventili. Otstapuvaweto vo pogled na prelomot na trasata bilo mnogu golemo zaradi {to nemo`elo da se znae kolkav }e bide brojot na prelomni bunari i ostanati objekti. Toa bilo utvrdeno duri po posetata na komisijata od Kralskata banska uprava. Ovaa Komisija, sostavena od ~lenovi na stru~nata komisija vo prisustvo na pretsedatelot na Sudot na Tetovskata op{tina Orestie Krsti}, na 12 mart 1930 godina izvr{ila pregled na terenot i trasata za dovod na voda vo Tetovo i go obikolila terenot od desnata strana na rekata Pena pokraj stariot pat Tetovo-Prizren se do selata [ipkovica, kako i celata trasa na vodovodot od izvorot ÄDraga VodaÄ do rezervoarot nad Tetovo.28

27 DARM. 1.1036.1.53/306. 28 DARM. 1.1036. 1.58/441.

Izgradba na vodovod vo Tetovo

2009/XLV/1-2 99

Site ovie problemi koi iskrsnuvale vo tekot na izveduvaweto na grade`nite aktivnosti ja nalo`ile potrebata od nivno eliminirawe. Toa pak se odrazilo vrz vremetraeweto na gradbata na gradskiot vodovod. Bidej}i gradskata mre`a ne odgovarala na onaa od glavniot proekt pretprijatieto na R. Todorovi} moralo da ~eka da se izrabotat detalite na gradskata mre`a koi bile dobieni duri na 1 juni 1930 godina. Po detalnoto snimawe i odbele`uvawe bil zgolemen brojot na prelomnite bunari, kako i brojot na talo`nici i vozdu{ni ventili, koj stanal re~isi duplo pogolem od predvideniot. Od tie pri~ini bilo nevozmo`no da se zavr{at zadadenite zada~i vo predvideniot period. Zatoa in`enersko-tehni~koto pretprijatie na in`. R. Todorovi} vo sredinata na oktomvri 1930 godina ispratilo molba do nadzorniot in`ener za gradewe na vodovodot vo Tetovo za prodol`uvawe na rokot za negova izgradba za 250 dena.29 Op{tinskiot in`ewer, koj go vodel nadzorot na rabotite i Sudot na Op{tina Tetovo vo svojot izve{taj od 10 fevruari 1931 godina go potvrdile navedenoto objasnuvawe na pretpriema~ot R. Todorovi}. Vo mart 1931 godina Banskata uprava od Skopje barala od Op{tinata Tetovo uslovi za prodol`uvawe na rokot za izgradba na vodovodot za novi 143 kalendarski dena, t.e do 10 juli 1931 godina.30 Nastanite poka`ale deka ni novodadeniot rok ne bil realen za ostvaruvawe. Kone~no po pove}e od sedum godini od pojavata na inicijativata za negova izgradba, vo noemvri 1931 godina31 bil pu{ten vo upotreba noviot moderen vodovod vo Tetovo. So toa pra{aweto za doveduvawe zdrava voda vo gradot koe bilo na dneven red pove}e godini bilo re{eno. Noviot gradski vodovod imal golemo vlijanie na zdravstveniot, socijalen i ekonomski razvoj na Tetovo. Navedeniot primer so izgradbata na vodovodot vo Tetovo, odnosno dolgoto vreme potrebno za zavr{uvawe na grade`nite aktivnosti, uka`uval deka postapkata ne bila voop{to ednostaven proces. Za uspe{noto zavr{uvawe na grade`nite raboti bilo neophodno potrebno poseduvawe dobro izraboten generalen plan za gradba, koj celosno odgovaral na realnata situacija na terenot, i dovolno materijalni sredstva za sproveduvawe na grade`niot proces.

29 DARM. 1.1036. 1.58/434-440. 30 DARM. 1.1036.1.59/446-455. 31 DARM.8.2.2.236/611-613 (Gradsko Poglavarstvo Tetovo). Za ovaa informacija iska`uvam iskrena blagodarnost na kolegata m-r Branislav Svetozarevi}.

Katerina MIR^EVSKA

MAKEDONKATA VO GR^KITE ORGANIZACII NA OTPOROT (1941-1945)

Dvi`eweto na otporot vo Grcija se pojavilo kako direkten odgovor na fa{isti~kite voeni osvojuvawa vo Evropa. Po kratkotrajnata italjansko-gr~ka vojna vo oktomvri 1940 godina i brzoto navleguvawe na germanskata armija vo april 1941 godina, Grcija se na{la pod trojna italijanska, germanska i bugarska okupacija.1 Vo prvata godina od okupacijata stopanskata i ekonomskata polo`ba na zemjata bila mnogu vlo{ena, a dr`avnite resursi bezmilosno iskoristuvani od okupaciskite sili. Sostojbata bila dotolku vlo{ena {to vo prvata okupaciska zima 1941-1942 godina, zemjata bila zafatena od golem glad koj odnel okolu 100 000 `ivoti.2

Vo ovaa rana faza na okupacijata, organiziraniot otpor se sveduval na osnovniot, fizi~ki opstanok na poedinecot. Me|utoa, so zasegnuvaweto na sé pogolem del od naselenieto od katastrofalnite posledici na okupacijata, uslovite za pojava na heterogeno dvi`ewe na otporot stanuvale sé pozreli. Tokmu vo vakvi uslovi do{lo do institucionalizirawe na dvi`eweto na otporot vo Grcija preku Nacionalno Osloboditelniot Front na Grcija (Etniki Apelefterotiko Metopo) (EAM), formiran vo septemvri 1941 godina i negovoto voeno krilo Narodnata Osloboditelna Armija (Etnikos Apelefterikos Stratos) (ELAS), formirano ne{to podocna.3

1 Ri~ard Klog, Istorija Gr~ke novog doba, Clio, Beograd, 2000, 122-125. 2 Istoto, 125-126. 3 Drugite grupi otporot za vreme na okupacijata bile Nacionalniot Republikanski Gr~ki Sojuz (Elinikos Dimokratikos Sindesmos) (EDES), formirana vo esenta 1941 godina i Nacionalnoto i Socijalno Osloboduvawe (Etniki ke Kinoniki Apelefterosi) (EKKA), formirana

Katerina Mir~evska

102

Iako EAM pretstavuval koalicija me|u Komunisti~kata Partija na Grcija (KPG), Zemjodelskata Partija, Socijalisti~kata partija i Unijata na Narodnata demokratija i uspe{no gi obedinil gr~kite komunisti, liberali, socijalisti, demokrati i gr~koto selanstvo, sepak toj bil rakovoden od strana KPG. Imeno KPG, kako rezultat na podemot na progresivnoto dvi`ewe vo Evropa od edna i vnatre{nata politi~ka konstelacija od druga strana, prerasnala vo dominantna politi~ka sila vo Grcija vo 30-tite godini na minatiot vek. Osven toa, golemoto iskustvo na gr~kite komunisti vo ilegalnoto deluvawe vo me|uvoeniot period bilo od krucijalno zna~ewe za nivnata liderska pozicija vo ramkite na EAM, odnosno za poddr`uvawe na strategiskata i organizaciskata dominacija na KPG od ostanatite u~esnici vo EAM. 4 Zasegnuvaj}i golem broj sektori od op{testveniot `ivot koi se sveduvale na op{tite celi - narodno osloboduvawe, soci-jalni reformi i vospostavuvawe demokratska vlast, dvi`eweto na otporot gi zelo vo predvid i o~ekuvawata na `enskata populacija za promena na statusot na `enata vo op{testvoto, odnosno polovo izedna~uvawe na ma`ite i `enite vo site sferi na op{testveno-politi~kiot `ivot vo zemjata. Ottuka, vo ramkite na negovite zasebni celi bilo i vospostavuvaweto polova ramnopravnost, {to bilo vo soglasnost so demokratskite tendencii na idnoto novo povoeno ureduvawe.5

Tradicionalniot socijalen status na `enite vo gr~koto op{testvoto od edna i izoliranosta od politi~kiot `ivot od druga strana, pretstavuvale seriozna pre~ka vo procesot na nivnoto integrirawe vo dvi`eweto na otporot. Zatoa vo ramkite na svoite propagandni aktivnosti, EAM adresiral nekolku pamfleti do `enite i devojkite vo koi tie se povikuvaat vo borba za podobru-vawe na op{testveniot status. Po zabele`itelnoto vklu~uvawe na `enite vo razli~nite aspekti na dvi`eweto, nim im bil daden i legitimen politi~ki subjektivitet, preku odredbata za Polova ramnopravnost, donesena od Politi~kiot Komitet za nacionalnoto

vo po~etokot na 1943 godina. Ovie dve organizacii gi zastapuvale libralnite i republikanskite strui vo zemjata, koi imale poinakov stav od EAM vo pogled na povoenoto ureduvawe na zemjata, Liljana Panovska, Krajot na edna iluzija. Gra|anskata vojna vo Grcija i Makedoncite 1946-1949, INI, Skopje, 2003 ,13-14. 4 Margaret Poulos, Arms and the Woman: Just warriors and the Greek Feminist Identity, Columbia University Press, 2008, 75. 5 Tasoula Vervenioti, The Adventure of Women’s Suffrage in Greece, When the war was over. Women, War and Peace in Europe 1940-1956, Leicaster University Press, London, New York, 2000, 103-118, 105.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 103

osloboduvawe (Politiki Epitropi Etnikis Antistasis) (PEEA) odnosno Vladata na dvi`eweto, formirana vo mart 1944 godina. So ~lenot br. 5 od Ustavot na PEEA, bile izedna~eni politi~kite i gra|anskite prava na `enite i ma`ite, so {to fakti~ki na `enite za prv pat vo istorijata na zemjata im bilo dozvoleno da glasaat i da bidat glasani.6

I makedonskata `ena od egejskiot del na Makedonija ne ostanala nastrana od aktuelniot istoriski kontekst. Taa se vklu~ila vo dvi`eweto na otporot, kako vo negoviot seopfaten instuticionalen aspekt, taka i vo del od negovite oddelni participienti. Tuka pred sé stanuva zbor za KPG, za Federacijata na komunisti~kata mladina na Grcija (Omospondia Komunistikon neolaon Elada) (OKNE), za Nacionalnata segr~ka organizacija na mladinata (Enia Paneladiki Organosi Neon) (EPON), za organizacijata Nacionalna Solidarnost (Etniki Alilengi) (EA) i sekako EAM/ELAS, koi kako komunisti~ki odnosno organizacii na levicata i edinstveni vo Grcija koi go priznavale nacionalniot identitet i prava na Makedoncite, bile na{iroko prifateni i rasprostraneti sred makedonskoto naselenie od egejskiot del na Makedonija.

Prvite organizirani `eni Makedonki vo antifa{isti~-koto i komunisti~koto dvi`ewe poteknuvale od poznati revo-lucionerni semejstva, vo koi revolucionernite tradicii imale dlaboki koreni. Toa bile `eni, sestri, }erki i vnuki na poznati makedonski borci, u~esnici vo nastanite od predilindenskiot, ilindenskiot i periodot po nego, kako i vo me|uvoenoto komu-nisti~ko dvi`ewe. Makedonskite `eni bile vklu~eni vo KPG preku `enskiot sektor, odnosno `enskata organizacija na Partijata. Podatocite za nivnata aktivnost vo periodot po okupacijata na Grcija se skudni. Poznato e deka vo kosturskoto selo D'mbeni, `enska organizacija postoela u{te pred po~etokot na Vtorata svetska vojna i deka taa opstanala i pokraj dvete provali na D'mbenskata partiska organizacija, prvata vo noemvri 1939 godina, a vtorata vo noemvri 1941 godina.7 @enski organizacii na KPG vo 1941 godina bile formirani i vo selata Nestram8 i Vi{eni,9 a vo gradot Gumenxe i

6 M. Poulos, cit. trud, 86. 7 Lazo Pop-Janevski, Kosturskoto selo D'mbeni, Skopje, 1996, 119. 8 Kosta Dinkovski, Hronika za s. Nestram, Kosturska okolija, Dokumentaciono Oddelenie na INI, Skopje.

Katerina Mir~evska

104

prvata trojka `eni-rabotnici vo ramkite na gradskata partiska organizacija.10 Vo po~etokot aktivnosta na `enskite sekcii na KPG bila naso~ena kon mobilizirawe na celoto naselenie vo sobirawe dobrovolni prilozi od hrana i obleka za makedonskite vojnici vo gr~ko-italjanskata vojna, a neposredno po okupacijata na Grcija, vo sobirawe i kriewe na ostavenoto oru`je i municija na frontot. Spored se}avawata na Uranija Jurukuva,11 „koga KPG objavi proglas ’sé za frontot‘, zaedno so devojkite od Rupi{ta, orga-nizirani i neorganizirani, sobiravme pomo{ za frontot, mesevme i pravevme drugi raboti i gi ispra}avme na nepoznatiot vojnik. Po zavr{uvaweto na vojnata, vo april 1941 godina, celiot del na frontot od albanskata granica do Kostur be{e poln so oru`jeto {to go ostavija vojnicite. Cela ve~er kopav, zaedno so moite strikovci i drugi organizirani ~lenovi na Partijata i so drugi devojki, po nivi, po lozja, po ormani, gi vitkavme pu{kite vo stari ~ar{avi i partali koi gi zemavme od doma i go krievme oru`jeto. Po sobiraweto pomo{ za frontot, toa be{e moja vtora aktiv-nost“.12 Slednata godina, vnimanieto na Partijata bilo naso~eno kon konsolidirawe na postoe~kite `enski sekcii na KPG i nivno pro{iruvawe so novi ~lenovi. So takva zada~a vo 1942 godina vo D'mbeni pristignala Hristina Pupti, sekretar na `enskata organizacija na KPG za Kostursko,13 a vo septemvri istata godina i prviot sekretar na Okoliskiot komitet na KPG za Kosturska okolija, Periklis Andonis Andonopulos. Nabrgu po nivnite poseti i sostanokot koj Andonopulos go odr`al so `enite vo seloto, bil

9 Dimitar Prstenarov, Avtobiografija i se}avawa za negovoto u~estvo vo NOV i DAG 1946-1949 godina na podra~jeto na Vi{enski reon, Kostursko, Dokumentaciono Oddelenie na INI, Skopje. 10 Ivan Ni~ev, Se}avawe za gradot Gumenxe - Gumenica, Dokumentaciono Oddelenie na INI, Skopje. 11 Uranija Jurukova (Pirovska), rodena vo s. Izglebi, Kostursko. Vo tekot na NOV (1941-1945) bila reonski aktivist na organizacijata EPON za reonot Popele-Kostursko; u~esnik vo Lerinsko-Kosturskiot bataqon i Prvata egejska udarna brigada. Aktiven u~esnik i rakovoditel vo Gra|anskata vojna vo Grcija. 12 Od razgovorot so Uranija Jurukova, voden so avtorot vo nejziniot dom vo Skopje, 1998 godina. 13 Od razgovorot so Evdokija Foteva - Vera, voden so avtorot vo nejziniot dom vo Skopje, 1998 godina.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 105

zabele`an natamo{en raste` na organizaciite vo koi vlegle golem broj `eni i devojki od seloto.14 Za toa kako se odvival procesot na formiraweto i pro{iruvaweto na mre`ata na `enskite sekcii na KPG vo egejskiot del na Makedonija, doznavame od se}avawata na Evdokija Foteva - Vera.15 Spored niv: „Nie, odgovornite za `enskite organizacii na KPG po selata, odevme po selata, preku kuriri fa}avme vrski so poznati i odevme kaj niv. Vo Kore{tata, vrskite gi fa}avme preku d'mbenskite `eni koi bea ma`eni vo drugi sela i koi bea aktivni. Taka, }e otidevme vo odredeno selo kade prvo }e gi soberevme podoverlivite `eni vo nekoja ku}a. Vedna{ }e opredelevme sekretar, blagajnik, pretsedatel - po pet `eni vo edna }elija i }e im dadevme zadol`enija da se organiziraat vo desetini. Sekoja `ena, ~len na }elijata, treba{e da organizira po 10 `eni. Na ist na~in se organizira{e EPON i drugite organizacii“.16

Spored nekompletni podatoci se doznava deka vakvi

organizacii do 1943 godina, bile formirani i vo selata Rudari, Besfina, P'pli,17 Popadija - Lerinsko,18 \up~evo, Asar Begovo, Kadinovo - Enixe-Vardarsko19, Baovo- Vodensko20, Kosinec,21

14 L. Pop-Janevski, cit. trud, 119, 126; istiot, Hronika za s. D'mbeni, Kostursko, Dokumentaciono Oddelenie na INI, Skopje. 15 Evdokija Baqova Foteva - Vera, rodena vo s. D'mbeni, Kostursko. U~estvuva vo komunisti~koto dvi`ewe, ~len na OKNE, odgovorna za `enite vo dmbenskata organizacijata na KPG, ~len na EPON, a po formiraweto na Slavjanomakedonskiot Narodnoosloboditelen Front, sekretar na `enskite grupi na SNOF vo Kostursko, borec vo Prvata Egejska udarna brigada, steknuva i ~in komesar i zamenik komesar na ~eta. Aktiven u~esnik i rakovoditel vo Gra|anskata Vojna vo Grcija. 16 Od razgovorot so Evdokija Foteva - Vera. 17 Dimitar Tupurkovski, Hronika za s. Rudari, Lerinsko; istiot, Hronika za s. Besfina, Lerinsko; istiot, Hronika za s. P'pli, Lerinsko, Dokumentaciono Oddelenie na INI, Skopje. 18 Atanas Rusevski, Se}avawa za nastanite vo periodot 1941-1945 od s. Popadija, Lerinsko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 19 Dimitar Ugrinovski, Selo \up~evo, Enixevardarsko; istiot, Selo Asar-begovo, Enixevardarsko; istiot, Selo Kadinovo, Enixevardarsko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 20 Mice Kukulev, Se}avawa na Kukulev Mice od s. Baovo, Vodensko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 21 Nikola [alvarinov, Hronika za selo Kosinec, Kostursko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje.

Katerina Mir~evska

106

Ludovo, ^iflik, @ikovi{te - Kostursko,22 kako i vo gradot Gumenxe.23

Za aktivnosta na ovie organizacii vo sekoja okolija oddelno, bile zadol`eni iskusni partiski ~lenovi. Sekretar na `enskata organizacija na KPG za Kosturska okolija bila Hristina Pupti, u~itelka od gradot Rupi{ta. Na nejzina inicijativa bila izvr{ena reorganizacija na postoe~kite `enski sekcii. Vo po~etokot tie bile sostaveni od }elii so po 3 ~lena, od koi sekoj imal oddelno zado`enie: sekretar, blagajnik i odgovoren za agit-prop.24 Sekretarite na sekoja }elija bile ~lenovi na mesniot odbor na KPG. Po reorganizacijata, }eliite prerasnale vo petorki, pa vo desetini po selskite maala so odgovorna `ena za sekoja desetina oddelno.25 Organizator na `enskata organizacija vo Lerinska okolija, vo celiot period na NOV, bila Atanasija Kalajxidi od s. Dolno Kle{tino, Lerinsko,26 dodeka instruktorki na `enskata organizacija vo Enixevardarska okolija bile Hrisula Ruskina od gradot Enixe-Vardar i Kula.27 Kolku bile uspe{ni vakvite napori, mo`e da se sogleda niz statisti~kite podatoci na KPG spored koi do oktomvri 1943 godina, vo okru`nite organizacii na KPG za Ko`ani, Lerin, Kostur, Voijo-Sjatista i Grevena imalo vkupno 13 550 ~lenovi na Partijata, me|u koi 3 799 `eni - 228 vo Ko`ani, 1 500 vo Kostur, 845 vo Voijo-Sjatista, 1 296 vo Grevena. Vo naredniot mesec toj broj se zgolemil, taka {to vo Ko`ani imalo 334 organizirani `eni, vo Lerin - 277, vo Kostur - 1 800, vo Voijo-Sjatista - 1 048 i vo Grevena - 1 298.28 22 Risto Kirjazovski, Hronika za s. Ludovo, Kostursko; istiot, Hronika za s. ^iflik, Kostursko; istiot, Hronika za s. @ikovi{te, Kostursko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 23 I. Ni~ev, Se}avawe za gradot Gumenxe... 24 Istoto. 25 L. Pop-Janevski, Kosturskoto selo..., 119-120; Od razgovorot so E. Foteva - Vera. 26 Kosta Karanxulov, Selo Dolno Kle{tino, Lerinsko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 27 D. Ugrinovski, Selo Kadinovo... 28 Egejska Makedonija vo Antifa{isti~kata vojna 1941-1943, tom VII, kn. 1. Dokumenti za u~estvoto na makedonskiot narod od egejskiot del na Makedonija vo Antifa{isti~kata i Gra|anskata vojna vo Grcija 1941-1949 godina, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1985, dok. br. 191, 406-407, dok. br. 187, 399-400.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 107

Vo Vodenska okolija, vo oktomvri 1943 godina, od vkupno 10 955 partiski ~lenovi 1 436 bile `eni i 566 mladinki, vo Bersko - imalo vkupno 2 496 ~lenovi od koi 247 `eni i 99 mladinki i vo Solunsko od vkupno 5 594 organizirani ~lenovi `eni bile 1 488, a mladinki 715.29 Vo narednata godina KPG posvetuvala golemo vnimanie vo nadminuvaweto na slabostite vo razvitokot na `enskoto dvi`ewe. Toa celela da go postigne preku kooptirawe novi `enski kadri vo Partijata i popolnuvawe na rakovodnite organi, formirawe `enski organizacii tamu kade seu{te nemalo, vklu~uvawe na `enite vo politi~kite borbi vo gradovite, vo odr`uvaweto vrski me|u gradovite i selata, prifa}awe na novoregrutiranite vo Partijata, nivno pristapuvawe vo rezervniot ELAS, u~estvo vo lokalnata samouprava i vo narodnoto pravosudstvo. Rezultatot od vakvite napori ne izostanal, taka {to `enskoto ~lenstvo na Partijata prodol`ilo da se zgolemuva, {to e evidentno i preku izve{taite na okoliskite komiteti na KPG za Enixe-Vardarsko, Lerinsko, Bersko, Vodensko i Kajlarsko za 1944 godina. Vo Enixe-Vardarska okolija, vo mart 1944 godina, od vkupno 8 240 partiski ~lenovi 1 715 bile `eni i 764 mladinki. Vo Lerinska okolija, vo april 1944 godina imalo vkupno 2 575 ~lenovi od koi 620 bile `eni, dodeka vo naredniot mesec toj broj se zgolemil taka {to vkupniot broj na ~lenovite porasnal na 3 056, a na `enite 677. Vo Berskata okolija od vkupno 6 674 partiski ~lenovi, 1 037 `eni i 431 mladinki vo januari 1944 godina, vo juli mesec, toj broj iznesuval 7 298 ~lenovi od koi 1 428 `eni i 717 mladinki. Vodenskata partiska organizacija, vo mart istata godina broela 13 781 ~lenovi od koi 3 213 `eni i 1 179 mladinki,30 dodeka vo noemvri toj broj iznesuval 16 923 ~lenovi - 5 632 `eni i 2 319 mladinki.31 Vo istiot period, Kajlarskata partiska organizacija broela 2 073 ~lenovi od koi 878 bile `eni.32

29 Istoto, dok. br. 174, 372-373, dok. br. 181, 387-389, dok. br. 184, 393-395. 30 Egejska Makedonija vo Antifa{isti~kata vojna 1 januari-31 avgust 1944 godina, tom VII, kn. 2. Dokumenti za u~estvoto na makedonskiot narod od egejskiot del na Makedonija vo Antifa{isti~kata i Gra|anskata vojna vo Grcija 1941-1949 godina, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1987, dok. br. 14, 25-29; dok. br. 29, 64-66; dok. br. 39, 88-89; dok. br. 41, 90; dok. br. 79, 168-169; dok. br. 201, 426-428. 31 R. Kirjazovski, Demokratski i antifa{isti~ki partii i organizacii vo egejskiot del na Makedonija (1941-1945), INI, Skopje, 1991, 46. 32 Istoto, 49.

Katerina Mir~evska

108

Za zna~eweto i golemiot pridones na `enite vo dvi`eweto na otporot vo Izve{tajot na Okoliskiot komitet na KPG za Enixe-Vardar od 20 juni 1944 godina, se veli: „@enite navistina igraat re{ava~ka uloga vo na{ata borba. Tie se istaknaa kako rakovoditeli, kuriri itn. Celata taa dejnost na `enite pretstavuva{e primer za voshit“.33 „Tie se sekoga{ avangarda vo site masovni borbi i vo najte{kite momenti na rabota“.34 Pomladata generacija Makedonci i Makedonki, vo vremeto do zapo~nuvaweto na Gra|anskata vojna vo Grcija, organizirano dejstvuvala vo ramkite na gr~koto mladinsko levoorientirano dvi`ewe, odnosno preku organizacijata OKNE, a od 1943 godina preku EPON. Iako bila zabraneta, a ~lenstvoto desetkuvano vo periodot na metaksasovata diktatura, OKNE zapo~nala da se obnovuva neposredno po okupacijata na Grcija od sredinata na 1941 godina, koga del od ~lenovite se vratile od zatvorite i od logorite i go formirale prvoto vremeno rakovodstvo.35 Vo prvata godina na okupacijata nejzinata aktivnost bila naso~ena kon konsolidirawe na redovite i aktivirawe na mladinata preku kulturni, ekonomski manifestacii i drugi aktivnosti. Za organizacijata OKNE vo egejskiot del na Makedonija ima mo{ne skudni podatoci, koi prvenstveno se odnesuvaat na kosturskoto selo Dmbeni. Poznato e deka vo maj 1941 godina bile obnoveni ma{kata i `enskata organizacija na OKNE vo seloto, so koi bile opfateni pogolem broj mladinci.36 Sekretar na OKNE bil Numo Pa~kov i toj ja formiral prvata `enska }elija, sostavena od ~etiri devojki, sekoja so posebno zadol`enie, a ednata od niv bila sekretar na }elijata.37 Neposredno po okupacijata na Grcija, `enski organizacii na OKNE postoele i vo s. Nestram, Dobroli{ta, @elin, Cakoni, Kostursko, kako i vo gradovite Rupi{ta, Kostur,38 Gumenxe.39 Pokraj vklu~uvaweto vo sobirawe pomo{ za makedonskite vojnici na albanskiot front i vo sobirawe i kriewe na ostavenoto oru`je na frontot po okupacijata na Grcija, mladincite bile

33 Egejska Makedonija..., tom VII, kn. 2, dok. br. 104, 220. 34 Istoto, dok. br. 55, 113. 35 Poop{irno za toa vidi vo: R. Kirjazovski, Demokratski i ..., 111-114. 36 L. Pop-Janevski, Hronika za s. D'mbeni... 37 L. Pop-Janevski, Kosturskoto selo..., 19; Od razgovorot so E. Foteva-Vera. 38 Od razgovorot so U. Jurukova. 39 I. Ni~ev, Se}avawa za.., 13.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 109

aktivni i na drugi poliwa. Devojkite bile anga`irani da go navezat makedonskiot grb, simbolot na Ilindenskoto vostanie na znameto i na 73-te so{ieni crveni marami, so koi trebalo da se zakitat prvite partizani. Toa trebalo da go naprvat vo ku}ata na Vena Baleva, edna od najaktivnite `eni vo seloto, ~len na `enskata organizacija na KPG.40 Vo maj 1941 godina, mladinkite aktivno u~estvuvale vo narodniot sobir vo mesnosta Lokvata i Viwari,41 na koj bile prisutni mnogu mladinci i vozrasni i od kosturskite sela D'mbeni, Smrde{, Kosinec, Lobanica, V'mbel, Drenoveni i Breznica. Na ovoj sobir, u~itelkata Cveta Imbrukova od D'mbeni, polo`ila cve}e na grobovite na komitite i za prv pat po metaksasovata diktatura, bile peeni makedonski narodni pesni i se igrale makedonski ora.42 Op{tite uspesi na OKNE vo tekot na 1941 i po~etokot na 1942 godina, pretstavuvale solidna baza na 30 mart 1942 godina da se odr`i i Zemska konferencija, na koja, pokraj ostanatoto, bila donesena i odluka za formirawe edinstvena mladinska organizacija vo celata zemja.43 Vrz osnova na toa, na inicijativa na OKNE, na 23 fevruari 1943 godina, vo Atina bila formirana organizacijata EPON. Na osnova~kiot sostanok, na koj prisustvuvale deset mladinski organizacii bilo re{eno „formiraweto na organizacijata da se ostvari so raspu{taweto i spojuvaweto na site organizacii {to go potpi{uvaat ovoj osnova~ki akt. So negovoto potpi{uvawe, site tie prestanuvaat da postojat i avtomatski nivnite sili, tehni~ki, finansiski i drugi sredstva minuvaat vo EPON“.44

40 L. Pop-Janevski, Kosturskoto selo..., 108. 41 Vo mesnosta Lokvata i Viwari, na 31 maj 1903 godina (star stil), bila vodena golema bitka me|u turskiot asker i makedonskite komiti, vo koja zaginale golem del od niv. Vo ovaa mesnost, makedonskoto naselenie od Kostursko, sekoja godina organiziralo tradicionalna sredba koja bila zabraneta vo vremeto na diktaturata na generalot Joanis Metaksas. 42 L. Pop-Janevski, Kosturskoto selo...,102-103. 43 R. Kirjazovski, Demokratski..., 115. 44 Na konferencijata u~estvuvale pretstavnici na mladinskite organizacii: Zemjodelska mladina na Grcija, Edinstvena {kolska mladina, Sojuz na mladite borci od Rumeli, Tesaliska sveta ~eta, Narodna revolucionerna organizacija, Slobodna mladinka, Federacija na komunisti~kata mladina na Grcija, Socijalisti~ka revolucionerna avangarda na Grcija i Dru{tvo na mladite, Egejska Makedonija vo..., tom VII, kn. 1, dok. br. 64, 162-163.

Katerina Mir~evska

110

Me|u tie organizacii bila i `enskata mladinska organizacija „Slobodna mladinka“, formirana od EAM po okupacijata na Grcija. Nejzinoto ~lenstvo se sostoelo od studentki, u~eni~ki, mladi rabotni~ki, selanki i doma}inki, simpatizeri na komunisti~kite idei.45 Celite na ovaa organizacija bile potencirani i vo eden od dokumentite na EPON, vo koj se veli: „Nie mladinkite, spaseni od la`niot feminizam na slugi, sakame da gi skineme sinxirite na mnogustranoto ropstvo i od sesrce da se borime do mladincite, da ja izgradime ekonomskata, op{testvenata i politi~kata ramnopravnost. Samo taka }e blesne na{eto JAS i }e se vozvi{ime do vistinskoto `ensko ~uvstvo“.46 Slevaweto na „Slobodna mladinka“ vo EPON, imalo nesomneno golemo vlijanie vrz zgolemuvawe na negovoto `ensko ~lenstvoto. Vo vremeto na formiraweto, EPON broel okolu 300 000 ~lenovi niz celata zemja, dodeka vo denovite na osloboduvaweto, odnosno esenta 1944 godina, toa dvojno se zgolemilo i broelo pove}e od 600 000 ~lenovi.47 Vo egejskiot del na Makedonija ovaa organizacija uspeala da go vklu~i vo svoite redovi mnozinstvoto od makedonskata mladina. Imalo gradovi i podra~ja vo koi bile opfateni site mladinci, a vo pionerskata organizacija, formirana i rakovodena od EPON, site deca.48 U{te vo prvata godina na formiraweto, organizacii na EPON bile formirani vo golem broj sela vo egejskiot del na Makedonija. Devojkite bile organizirani preku posebni `enski organizacii, kakva {to postoela vo s. Baovo,49 a istaknati `enski ~lenovi prvo vo OKNE, a potoa vo EPON imalo i vo selata Rusilovo, Po~ep, Strai{ta, Vodensko i vo gradot Voden.50 Vo Enixe-Vardarska okolija, `enski organizacii na EPON bile formirani vo selata \up~evo, Babjani, Asar Begovo,51 Sveti

45Τασουλα Βερβενιωτι, Η γυναικα τησ αντιστασισ. Η εισοδοσ των γυναικον στην πολιτικη, Αθηνα, 1994, 262. 46 Citirano spored, istoto, 270. 47 R. Kirjazovski, Demokratski..., 141. 48 Istoto, 141. 49 M. Kukulev, Se}avawa na ... 50 Vangel Ajanovski-O~e, Egejski buri. Revolucionernoto dvi`ewe vo Vodensko i NOF vo Egejska Makedonija, INI, Skopje, 1975, 100-101. 51 D. Ugrinovski, Selo \up~evo... ; istiot, Selo Babjani...; istiot, Selo Asar Begovo...

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 111

Apostol.52 Vo Kosturska okolija, organizacii na EPON vo 1943 godina postoele vo selata: Lobanica, @ikovi{te, V'mbel, Gra~e, Blaca, Drani~evo, Stensko, Doleni, Novoselini, Doleni, Mokreni,53 Kosinec54 i D'mbeni. 55 Vo Lerinska okolija, organizacii na EPON vo 1943 godina bile formirani vo selata: Popadija - kade vlegle 7 mladinci i mladinki, Setina, Vo{tareni - kade do krajot na 1944 godina EPON broel okolu 180 mladinci, Kru{oradi - so 50 mladinci i mladinki,56 Patele, so vkupno 120 ~lenovi.57 Do esenta 1944 godina, vkupnoto ~lenstvo na EPON broelo 10 000 mladinci vo Kostursko, 9 160 vo Bersko, 6 000 vo Enixevardarsko, 12 000 vo Vodensko, 1 500 vo Lerinsko, 2 799 vo Kajlarsko i 60 000 Isto~na Makedonija.58

^lenovite na ovaa organizacija u~estvuvale vo instituciite na dvi`eweto na otporot, vo redovniot i rezervniot sostav na ELAS, a kako osobenost vo sevkupnata aktivnost bila kulturno-prosvetnata dejnost. Taa se realizirala niz kulturno-prosvetni, igraorni i horski grupi, muzi~ki orkestri, mladinski klubovi, formirani niz selata koi podgotvuvale pretstavi, priredbi, ve~erinki. Najmasovna organizacija na otporot vo Grcija vo koja golem procent od ~lenstvoto pripa|al i na `enskata populacija, bila koalicijata EAM. Uspevaj}i da gi nadmine gi klasnite i polovite barieri od edna strana i niz brojni i raznovidni formi na otpor da go mobilizira mnozinstvoto od naselenieto, EAM kon krajot na

52 Kata Misirkova - Rumenova, Selo Sveti Apostol, Enixe-Vardarsko, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 53 R. Kirjazovski, Hronika za s. Lobanica...; istiot, Hronika za s. @ikovi{te...; istiot, Hronika za s. V'mbel...; istiot, Hronika za s. Gra~e...; istiot, Hronioka za s. Blaca...; istiot, Hronika za s. Drani~evo...; istiot, Hronika za s. Stensko...; istiot, Hronika za s. Doleni...; istiot, Hronika za s. Novoselini...; istiot, Hronika za s. Mokreni... 54 N. [alvarinov, Selo Kosinec..., 39. 55 L. Pop-Janevski, Kosturskoto..., 127. 56 A. Rusevski, Se}avawa na..., 33, 37; Kornelija Pejovska, Hronika za selo Vo{tareni, Lerinska okolija; istata, Hronika za selo Kru{oradi, Lerinska okolija, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 57 Kosta Vragoterov, Od moeto u~estvo vo revolucionernoto dvi`ewe za nacionalno i socijalno osloboduvawe na makedonskiot narod za periodot 1936-1949, Dokumentaciono oddelenie na INI, Skopje. 58 R. Kirjazovski, Demokratskite..., 141-142.

Katerina Mir~evska

112

vojnata ja dostignal brojkata od najmalku 1 500 000 svoi ~lenovi.59 Vo obidite da privle~e vo svoite redovi {to pogolem broj lu|e, EAM vo svoite programski letoci se obra}al do site socijalni sloevi, od rabotnicite do aristokrati, od najsiroma{nite zemjodelci do zemjoposednicite, no i do devojkite i `enite vo fabrikite, vo javniot sektor, bankite i doma}inkite. Osven toa, vo oblastite kontrolirani od dvi`eweto na otporot EAM vospostavila lokalna, narodna uprava, sopstven ekonomski, praven i obrazoven sistem i inicirala socijalni, politi~ki i legalni reformi od koi polza imale i `enite.60

Vo egejskiot del na Makedonija, EAM bil formiran vo april 1942 godina.61 i za edna godina od postoeweto, negovi mesni organizacii bile formirani vo golem broj sela vo ovoj region. Vo Kostursko, organizacii na EAM imalo vo selata Stensko, Doleni, Novoseleni, Lobanica,62 Kosinec63 i D'mbeni.64 Mesnite komiteti na EAM bile sostaveni od sekretarite na ve}e postoe~kite antifa{isti~ki organizacii vo sekoe selo. Taka na primer, mesniot komitet na EAM vo D'mbeni bil sostaven od sekretarot i voeniot rakovoditel na organizacija na KPG vo seloto, kako i od sekretarkite na `enskite organizacii na KPG i na EPON.65 Spored podatocite navedeni vo organizacioniot izve{taj na Zapadnomakedonskoto biro na KPG od oktomvri 1943 godina, organizacijata EAM vo Ko`ansko, Lerinsko, Kostursko, Voijo-Sjati{ko i Grevensko imala vkupno 18 858 ~lenovi, dodeka toj broj vo naredniot mesec se zgolemil na 33 512 ~lenovi. Vo Bersko, ~lenstvoto na EAM vo noemvri 1943 godina iznesuvalo 10 500, vo

59 M. Poulos, cit. trud, 81. 60 Istoto, 85. 61 EAM bil formiran na inicijativa na Makedonskoto biro na KPG. Na osnova~kiot sostanok odr`an vo Solun, bil formiran i Oblasten komitet na EAM za egejskiot del na Makedonija, po masoviziraweto na dvi`eweto na otporot i Pokrainski komitet na EAM za Jugozapadna Makedonija, formiran vo vtorata polovina na 1943 godina, R. Kirjazovski, Demokratski i ..., 132. 62 R. Kirjazovski, Hronika za s. Stensko...; istiot, Hronika za s. Doleni...; istiot, Hronika za s. Novoseleni...; istiot, Hronika za s. Lobanica... 63 N. [alvarinov, Hronika za s. Kosinec... 64 L. Pop-Janevski, Kosturskoto selo..., 120. 65 Istoto.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 113

Vodensko 4 003, a vo Solunsko 1 100 ~lenovi.66 Vo oktomvri 1943 godina, EAM vo egejskiot del na Makedonija imal 150 000 ~lenovi, `eni i ma`i, organizirani vo osnovni, reonski, okoliski i okru`ni organizacii.67 Spored ocenkata na Leonidas Stringos - Alekos, sekretar na Oblasnoto biro na KPG za egejskiot del na Makedonija, EAM do sredinata na 1944 godina, prerasnal vo najmasovna organizacija vo egejskiot del na Makedonija, so pove}e od 450 000 ~lenovi organizirani vo 5 okru`ni i 10 okoliski komiteti. Taa vo Vodensko broela 20 000, vo Bersko i Negu{ko 19 300, vo Enixe Vardar 18 000, vo Ko`ansko-Kajlarsko 19 874, vo Kostursko 5 000, vo Lerinsko 5 160 ~lenovi.68 Od site organizacii vo sostavot na EAM, onaa koja najmnogu se potpirala na `enite bila dobrotvornata organizacija EA, formirana vo maj 1941 godina. So ogled na toa {to celta í bila da gi mobilizira `enite i od gradskite i od selskite oblasti, nejzini ogranoci bile formirani vo site gradovi i sela vo oblastite pod kontrola na dvi`eweto na otporot, kakov {to vpro~em bil slu~ajot i so site ostanati organizacii koi ja so~inuvale strukturata na EAM. Vo delokrugot na aktivnostite na EA spa|alo otvorawe narodni kujni, sobirawe obleka, zgri`uvawe na decata, neguvawe na bolnite, kako i obezbeduvawe zasolni{te za dezertiranite britanski vojnici.69 Mo{ne va`na zada~a na ovaa organizacija bilo i snabduvaweto na borcite na ELAS so hrana, ~ista obleka i drugi materijalni potrebi, {to bilo lesno izvodlivo so ogled na sostavot na EA, kade najgolemiot broj ~lenovi bile sredove~ni, siroma{ni `eni od ruralnite sredini.70 Vo po~etokot neposredno po formiraweto na EAM, Nacionalnata solidarnost dejstvuvala kako negova sekcija, taka {to vo sekoja osnovna organizacija na EAM imalo nejzina sekcija. Vo proletta 1943 godina, bile formirani i pove}e okoliski komiteti na EA vo egejskiot del na Makedonija, {to ovozmo`ilo

66 Egejska Makedonija.., tom VII, kn. 1, dok. br. 187, 400; dok. br. 191, 406-407; dok. br. 193, 413; dok. br. 184, 395; dok. br. 174, 373. 67 Egejska Makedonija..., tom VII, kn. 2, dok. br. 188, 379. 68 R. Kirjazovski, Prvata oblasna konferencija na Komunisti~kata partija na Grcija za egejskiot del na Makedonija odr`ana na 23-25 juni 1944 godina, Glasnik, XXVIII/3, Skopje, 1984, 29-46, 34 69 M. Poulos, cit. trud, 86. 70 Tasoula Vervenioti, Charity and Nationalism: The Greek Civil War and the entrance od Right-wing women into Politics, Right-wing women: from conservatives to extremists around world, Routledge, New York, 2002, 115-126, 117.

Katerina Mir~evska

114

nejzino osamostojuvawe od EAM. So nea, na ova podra~je rakovodel Oblasten komitet so sekretar \orgis Cilingaridis.71 Makedonskoto naselenie od egejskiot del na Makedonija masovno se vklu~ilo vo raznovidnite akcii organizirani od EA. Grupite na organizacijata bile sostaveni re~isi isklu~ivo od `eni. Na Segr~koto sovetuvawe na Nacionalnata solidarnost od mart 1943 godina, bilo konstatirano deka kako rezultat na parolata „da vklu~ime desetici iljadi `eni vo EA ........ `enite se nao|aat na najisturenoto mesto na nacionalnata borba“.72 Vo Apelot na ovaa organizacija od istiot mesec, vo imeto na najvozvi{enata nacionalna i patriotska dol`nost, se povikuvaat site ~esni gra|ani, sekoj mal i vozrasen patriot, sekoja `ena, da zastanat na linijata na dene{nata nacionalna potreba „za da pridoneseme so sé i kolku mo`eme“.73 Masovnosta na ovaa organizacija vo egejskiot del na Makedonija mo`e da se sogleda i preku Izve{taite na okoliskite komiteti na KPG. Vo krajot na 1943 i vo 1944 godina, organizacijata Nacionalna solidarnost vo Vodensko opfatila 19 486 ~lenovi, vo Enixe-Vardarsko 8 800, vo Kostursko 7 000, Grevena so 12 162, Voijo-Sjatista so 3 751,74 Kajlarsko so 8 284, Bersko so 50 128 ~lenovi.75 Vo Solun, zaradi kontinuraniot porast na ~lenovite na EA, vo fevruari 1943 godina, bil formiran i Gradski komitet na organizacijata. Vo mart 1944 godina bile registrirani 1 650, vo oktomvri 15 000, vo noemvri 46 511, a vo dekemvri 92 948 ~lenovi. Istiot porast bil zabele`an i vo ostanatiot del na egejskiot del na Makedonija.76

Osven vo ovie organizacii, Makedonkite od egejskiot del na Makedonija participirale i vo vooru`enoto krilo na EAM, ELAS. Vo oru`enite edinici na ELAS se borele golem broj makedonski devojki od egejskiot del na Makedonija {to bilo vo ramkite na u~estvoto na mladinata, pri {to treba da se zeme predvid deka pove}e od polovinata efektiva na ELAS bile ~lenovi na EPON. Devojkite vo ELAS bile organizirani vo `enski ~eti, a edna od niv bila i poznatata `enska ~eta pri 28-ot polk na IX-ta

71 R. Kirjazovski, Demokratski ..., 119. 72 Τ. Βερβενιοτι, Η γυναικα τησ αντιστασισ..., 229. 73 Egejska Makedonija..., tom VII, kn. 1, dok. br. 72, 178. 74 Egejska Makedonija..., tom VII, kn.2, dok. br. 42, 90; dok. br. 104, 221; Egejska Makedonija..., tom VII, kn.1, dok. br. 187, 400. 75 R. Kirjazovski, Demokratski..., 120. 76 Τ. Βερβενιοτι, Η γυναικα τησ αντιστασισ..., 229.

Makedonkata vo gr~kite organizacii na otporot (1941-1945)

2009/XLV/1-2 115

divizija, sostavena od 30-ina devojki od s. Nestram.77 Del od makedonskite devojki pominale i niz oficerskite kursevi na ELAS i se steknale so voeni ~inovi.78 Sepak, najaktivno bilo u~estvoto na Makedonkite vo zadninata na ELAS. Tie gi ~uvale selata vo otsustvo na ma`ite, gi izvestuvale edinicite na ELAS za sé {to se slu~uvalo vo zadninata, po potreba gi prekinuvale ili gi popravale telefonskite vrski, nosele municija, nosele hrana, obleka, obuvki i voda na partizanite vo borbite, se gri`ele za partizanskite bolnici, se gri`ele za smestuvawe na borcite vo svoite sela. Taka, koga komesarot na Tretata brigada na ELAS, Avgerinos, pristignal so svoite partizani vo edno selo vo Prespa „se najde opkolen od `eni. Ma`ite bea zaminati, a `enite go ~uvaa seloto. Odgovornata im obezbedi smestuvawe i se pogri`i za sé {to im be{e potrebno“.79

U~estvoto na makedonskite `eni vo ramkite na gr~kite organizacii na levicata, se odvivalo vo ritamot na vkupnoto u~estvoto na gr~kite `eni vo otporot. Vo celina gledano, do krajot na vojnata zna~itelen broj `eni participirale vo nekoja od organizaciite odnosno vo nekakov vid aktivnost na otporot. No sepak, naporite na EAM da gi mobilizira `enite od celokupniot socijalen spektar vo site aspekti na dvi`eweto na otporot seu{te ne bile dokraj oslobodeni od nejziniot tradicionalen status vo gr~koto op{testvo. Svoeviden pokazatel za vakvata sostojba e najmasovnoto u~estvo na `enite vo logistikata na dvi`eweto, odnosno vo organizacijata EA kade tie i natamu gi izvr{uvale tradicionalnite `enski raboti. Za razlika od niv odvaj 10 procenti od `enite odnosno devojkite bile vklu~eni vo oru`enite edinici na ELAS. 80

Ovoj procent zna~itelno }e si zgolemi vo sledniot period, za vreme na Gra|anskata vojna vo Grcija, koga brojot na `enite-borci vo Demokratskata Armija na Grcija }e se dvi`i me|u 20 i 30 procenti vo celiot period na vojnata. Vo ramkite na ovoj procent vleguvale i okolu 3000 Makedonki, borci na DAG, koi pretstavuvale gletka dostojna za po~it, gletka koja ostavala impresiven vpe~atok.81 Tolku visokiot broj makedonski `eni

77 Istoto, 308. 78 Istoto, 314-315. 79 Istoto, 257. 80 T. Vervenioti, Charity and..., 117. 81 M. Poulos, cit. trud, 108.

Katerina Mir~evska

116

borci vo DAG nastanuva kako rezultat na aktivnosta na organizacijata Narodnoosloboditelen Front, odnosno organizacijata Antifa{isti~ki Front na @enite, koi vo ramkite na svoite celi i zada~i go imale vklu~eno i t.n. `ensko pra{awe odnosno pra{aweto za podobruvawe na statusot na `enite vo site sferi na op{testveno-politi~kiot i ekonomskiot `ivot. Toa trebalo da se realizira niz participacija na makedonskite `eni vo site segmenti na dvi`eweto na otporot - oru`eniot, zadniniskiot, logisti~kiot, upravniot, rakovodniot. Tokmu zatoa Gra|anskata Vojna vo Grcija, pretstavuva svoevidna kulminacija na postepeniot proces na emancipacija na makedonskata `ena, na pro{iruvaweto na nejzinata uloga i nadvor od tradicionalnoto makedonsko semejstvo, {to vpro~em i de fakto e potvrdeno so formiraweto na prvata `enska makedonska organizacija vo ovoj del na Makedonija.

Teon XINGO

ULOGATA I VLIJANIETO NA KORNELIE ZELEA KODREANU1 VO ROMANSKOTO

OP[TESTVO VO PERIODOT POME\U DVETE SVETSKI VOJNI

Romanija od Prvata svetska vojna izlegla kako sojuznik na Antantata. Kapitulacijata na Romanija vo 1918 godina2 i nejzinoto povtorno priklu~uvawe vo vojnata koga krajot bil mnogu izvesen doprinelo vladite vo Anglija i Francija, na prv pogled da ne ~ustvuvaat obvrska za ispolnuvawe na vetuvawata koi im bile dadeni na romanskite diplomati i politi~ari. No sojuznicite od vojnata vo sozdavaweto na „golema Romanija“ gledale kreirawe na bastion koj bi zastanal na granicata na avstro- ungarskiot revan-{izam i levi~arskoto prodirawe od novata sovetska dr`ava.3 Vo 1920 godina Romanija kako teritorijalna pridobivka gi dobila Transilvanija, Bukovina, ju`na Dobruxa, Besarabija i pogolemiot del na Banat. Pokraj postojanata `elba za revizionizam od strana na sosedite, vo Romanija ogromen problem pretstavuvala nemo`-nosta da nastane homogenost pome|u `itelite na teritoriite koi vleguvale vo ramkite na dr`avata pred i `itelite na teritoriite koi vlegle vo ramkite na Romanija po zavr{uvaweto na Prvata svetska vojna. Brzata promena na vladite, razo~aranosta vo ponudata na politi~kata scena, relativno neuspe{nata agrarna

1 Kornelie Zelea Kodreanu (1899 - 1938), romanski politi~ar, osnova~ i voda~ na Legijata na „Arhangel Mihail” i „@eleznata garda”. 2 Romanija kapitulirala so potpi{uvaweto na Bukure{kiot dogovor so Centralnite sili na 24 april 1918 godina. So dogovorot Romanija osven teritorijalnite otstapki, morala celokupnata industrija i ekonomija da ja stavi vo funkcija na Germanija i nejzinite militaristi~ki potrebi. 3 Pavloviћ, Stefan K., Istorija Balkana 1804-1945, Klio, Beograd, 2004, 364.

Teon Xingo

118

reforma, kako i krizata vo dinastijata vo 1927 godina4 vlijaele vrz sozdavaweto na organizacija koja temelite na nejzinoto postoewe gi koncentrirala vrz nacionalizmot i patriotizmot. Potrebata za nov bran na idei koi bi doprinele za razdvi`uvawe na slo`enata i inertna politi~ka monotonija vo dr`avata rezultirala so obedi-nuvawe na odredeni li~nosti i nivnite idei, koi uspeale da pottiknat golem del od Romancite da stanat nivni sledbenici, ili vo najmala raka simpatizeri. Oddale~uvaweto na politi~arite od religijata i pretpo~itaweto na materijalnata pridobivka vo odnos na duhovniot procut, kaj obi~niot Romanec rezultiralo so golemo razo~aruvawe i potreba za nova alternativa. Seto ona {to nedostigalo vo politi~kite ponudi - anti-marksizam, antiliberalizam i antisemitizam bilo prisutno vo novoto dvi`ewe. Avtoriteten nacionalizam kako i moralnost bazirana vrz teolo{ki principi, bile dvata osnovni elementi na dvi`eweto na ~ie ~elo zastanal Kornelie Zelea Kodreanu. Site problemi koi go ti{tele prose~niot Romanec bile sekojdnevie i vo `ivotot na Kodreanu. Toj poteknuval od univerzitetskiot centar Ja{i, kade osven siroma{tijata i politi~kata bipolarnost, prob-lem pove}e pretstavuvala masovnosta na evrejskoto naselenie vo toj del na Moldavija. Pogolemiot del od tie Evrei bile begalci od Sovetskiot Sojuz i vo o~ite na Kodreanu i negovite sledbenici pretstavuvale ufrleni agenti na bol{evizmot.5 Po~etokot na dejstvuvaweto na Kornelie Kodreanu imal dva akcenta: borba protiv bol{evicite koi bile vedna{ zad granicata, na nekolku stotini metri od nego i protiv sekoj romanski Evrein „koj vo sebe gi nosel tie antiromanski, revolucionerni idei.“6 Politi~ko-op{testvenoto dejstvuvawe na Kodreanu bi mo`elo da se podeli vo tri fazi: periodot na Gardata na nacional-nata svest, perodot na Legijata na „Arhangel Mihail“ i periodot na „@eleznata garda“. I pokraj toa {to site tri fazi imale mnogu zaedni~ki elementi i stavovite na Kodreanu pretrpele samo minimalni varijacii, podelbata e napravena vrz osnova na negovoto dejstvuvawe i stepenot na negovata zalo`ba za ostvaruvawe na tie nacionalni celi. 4 Krizata vo romanskata kralska dinastija nastanala vo 1927 godina po smrtta na kralot Ferdinand. Negoviot sin Karol moral da se otka`e od prestolot zaradi razvratniot `ivot koj go vodel, pa analogno legitimniot pretstavnik na monarhijata stanal princot Mihajlo, vnuk na Ferdinand i sin na Karol. Bidej}i Mihajlo imal samo pet godini, bilo sozdadeno trojno namesni{tvo koe vladeelo vo negovo ime. 5 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 370. 6 Kodreanu, Kornelie Zelea, Mojim legionarima (Gvozdenoj gardi), Samizdat, Beograd, 2002, 10.

Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto...

2009/XLV/1-2 119

Periodot na Gardata na nacionalna svest zapo~nuva vo 1919 godina so sozdavaweto na „golema Romanija“ i zavr{uva vo 1927 godina so sozdavaweto na Legijata na „Arhangel Mihail“. Vo taa vremenska ramka Kornelie Kodreanu i negovite istomislenici zapo~nuvaat da se borat protiv vnesuvaweto na ideite na bol{e-vizmot, najprvo vo univerzitetskite centri, a podocna i vo site op{testveni ustanovi. Odlukite na univerzitetskiot senat vo Ja{i za ukinuvawe na uniformite so sovetski elementi i vra}aweto na liturgijata na priemniot den pretstavuvalo ogromen uspeh za gardistite.7 Vo sekoe nepo~ituvawe na romanskite nacionalni elementi ili javno iska`ani levi~arski stavovi legionerite gle-dale evrejski zagovor. Vo periodot pome|u dvete svetski vojni evrejskoto naselenie vo Romanija broelo okolu 750 000 `iteli, brojka koja pretstavuvala ne{to pove}e od 4 procenti od vkupnoto naselenie.8 Evreite najmnogu bile prisutni vo Moldavija, pa taka vo nekoi moldavski gradovi tie so~inuvale okolu 50 % od gradskata populacija. No, kako {to brojot na romanskoto naselenie desetkratno go nadminuval brojot na Evreite, taka etni~kata slika na nekoi od univerzitetskite centri stanuvala obratno-propor-cionalna. Brojot na studenti Evrei zna~itelno go nadminuval brojot na Romancite vo visokoobrazovnite institucii. Kodreanu voop{to ne se obiduval da poka`e umerenost vo svoite stavovi. Toj baral sproveduvawe na „numerusus clausus“9, t.e. ograni~uvawe na brojot na studenti od evrejsko poteklo zaradi spre~uvawe na evrejska hegemonija vo site op{testveni sferi vo romanskoto op{testvo. Za nego naseluvaweto na Evreite vo Romanija bilo „ „evrejska infiltracija“, termin koj go izrazuva toa podmolno, kukavi~ko i perfidno prodirawe vo tu|a zemja“.10 Dejstvuvaweto na Kodranu vo periodot na gardata na nacionalen spas, osven povremenite studentski nemiri i presmetki so evrejskata zaednica, opfa}alo i sozdavawe na razni politi~ki organizacii koi vo najgolema mera imale nacionalen predznak. Negovite akcii sekoga{ bile na rabot na zakonot i analogno na toa sudirite so policijata i pritvorawata ne bile retka pojava. No fakt e deka nekolkute sudski procesi koi se vodele protiv Kod-reanu i negovite istomislenici ~esto zavr{uvale so osloboditelni presudi.11 Interesno e toa {to vo sekoe sudewe protiv nego toj gledal evrejsko-predavni~ka zavera, no nikoga{ ne iska`al

7 Ibidem, 26-37. 8 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 366. 9 Ograni~en broj. 10 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 42. 11 Ibidem, 86, 90-92, 94-97, 114-116.

Teon Xingo

120

netrpelivost ili omraza kon romanskiot praven sistem. Za nego, romanskite vesnici vo racete na Evreite pretstavuvale pogolemo zlo od sekoj policiski kundak na negovoto ~elo.12 Vo tekot na 1922 godina Kodreanu zaminal vo Germanija i tamu ja slu{nal vesta za Mar{ot na Rim i doa|aweto na fa{istite na vlast vo Italija. Vo svoite govori ~esto poka`uval kon Italija i tamu gledal primer kako Romanija treba da se oslobodi od „evrejskata opasnost“, bidej}i „Musolini znael kako da gi ise~e dvete glavi, onaa na komunizmot i onaa na judeizmot, 13 i zaradi toa Italija uspevala taka uspe{no da go odr`i vnatre{niot mir“.14 Vo negovite memoari, napi{ani vo 1936 godina, za svojata poseta na Germanija toj zapi{al: „Znaev deka germanskiot narod e zdrav narod i mo`e{e da se pretpostavi deka toj nema da dozvoli da bide pregazen i }e voskresne so seta svoja sila od nepravdite koi go pritiskaat... Vodev ~esti razgovori so studenti vo Germanija, koi denes nesomneno se privrzanici na Hitler i gord sum {to bev niven u~itel po anti-semitizam, prenesuvaj}i im go znaeweto koe go steknav vo Ja{i“.15 Idejata za sozdavaweto na Legijata na „Arhangel Mihail“ nastanala vo zatvorot Vakare{ti vo blizinata na Bukure{t. Zatvorot bil del od manastirskiot kompleks Vakare{ti, izgraden vo 1716 godina. Tamu Kornelie Kodreanu i negovite istomislenici napravile ikona na Arhangel Mihail pred koja ~esto se molele. Taa ikona bila odnesena vo gradot Ja{i i tokmu pred nea na 24 juni 1927 godina bila sozdadena Legijata. Vtorata etapa od borbata na Kodreanu bila bazirana vrz golema solidarnost i sogleduvaweto na legionerite deka ponekoga{ duhovnoto bogatstvo e premalku za ostvaruvawe na nivnite celi.16 Napu{taj}i go studentskiot `ivot, ovie Romanci zapo~nale da se orientiraat kon vistinski legionerski na~in na `ivot, stavaj}i ja na prvo mesto sopstvenata tatkovina. Golemata verba vo Boga sega bila nadopolneta so u{te

12 Ibid., 20-24. 13 Voodu{evuvaweto na Kodreanu od na~inot na koj Benito Musolini i negovite sledbenici se spravile so bol{evicite i Evreite vo Italija nemalo nikakva osnova. Fakt e deka Musolini imal kontakti so Sovetska Rusija i se do 1936 godina vo nea gledal priroden sojuznik. Italijanskite fa{isti ne poka`uvale netrpelivost kon evrejskoto naselenie vo Italija se do 1936 godina. Pod golemo germansko vlijanie, duri kon krajot na 1937 godina, Benito Musolini zapo~nal otvorena kampawa so antisemitski karakter. Smith, Denis, Mack, Mussolinijevo Rimsko Carstvo, Globus, Zagreb, 1980, 41, 48-49, 58-59, 98. 14 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 39. 15 Ibid., 38-39. 16 Ibid., 136-137.

Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto...

2009/XLV/1-2 121

pogolema verba vo vistinskata misija i vzaemna qubov pome|u legionerite. Vo ovoj period Kodreanu ja sogledal potrebata od masovnost na dvi`eweto. Toj postojano tvrdel deka na Legijata ne ì e potrebna programa za osvojuvawe na vlasta, tuku lu|e, masovnost koja sama }e doprinese za osvojuvawe na vlasta. Potrebata od pridobivawe na novi sledbenici barala patuvawe i kontaktirawe so lu|eto. So taa cel vo tekot na 1929 godina Kodreanu zapo~nal da patuva niz Romanija. Predmet na negoviot interes bile zemjodelcite koi vrz sebe ja ~uvstvuvale te{kata ekonomska sostojba i koi me~taele za podobar `ivot. Za razlika od niv, rabotnicite vo romanskata industrija voop{to ili mnogu malku gledale so simpatii kon dvi`eweto na Kodreanu. Verojatno, kako {to i toj zabele`al, bol{evizmot i proleterskite idei mnogu pove}e se pro{irile pome|u rabotnicite, otkolku ideite za sozdavawe na etni~ki ~ista romanska dr`ava i nacionalna prerodba. Patuvawata na Kodreanu gi opfatile site novopriklu~eni teritorii kon Romanija po Prvata svetska vojna: negovata Moldavija, dale~nata Transilvanija i Besarabija. Vo site mesta toj, skoro sekoga{ oble~en vo romanska narodna nosija, gi iznesuval svoite idei, sozdaval jadra za ponatamo{no deluvawe i pottiknuval nemiri i mar{ovi so socijalen i anti-semitski karakter. Legionerite bile oble~eni vo zeleni ko{uli, Kodreanu bil narekuvan kapetan, a pozdravot, omrazata kon kosmopolitizmot i idejata za vodstvo bile prevzemeni od fa{izmot i nacizmot.17 Vo mart 1930 godina Kodreanu i negovite najbliski sorabotnici odlu~ile da organiziraat mar{ vo Besarabija, se do tekot na rekata Dwestar, so cel da se sprotivstavat na prodiraweto na „bol{evi~kite agenti“ i da se dade pomo{ na selanite koi so seta svoja mo} se sprotivstavuvale na taa naezda“.18 Se pojavila potreba za sozdavawe na nova organizacija koja bi napravila distinkcija pome|u borbata protiv Evreite i borbata protiv komunistite od Sovetskiot Sojuz. Pri podgotovkite na toj mar{, na eden od sostanocite bila donesena odluka za sozdavawe na „@eleznata garda“. Po neuspe{niot obid za atentat na romanskiot minister za vnatre{ni rabtoti Angelesku19 na 31 juli 1931 godina, od strana na eden simpatizer na Legijata na „Arhangel Mihail“ i „@eleznata garda“, vlastite vo Romanija odlu~ile da prevzemat poradikalni merki za da go ograni~at dejstvuvaweto na legio-

17 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 430. 18 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 175. 19 Konstantin Angelesku (1870 – 1948), romanski politi~ar i minister za vnatre{ni rabtoti. Bil premier na Romanija samo pet denovi, od 30 dekemvri 1933 do 3 januari 1934.

Teon Xingo

122

nerite. Taka, so dekret na Ministerskiot kabinet, ministerot za vnatre{ni raboti Mihala~e20 ja zabranil rabotata na Legijata na „Arhangel Mihail“ i „@eleznata garda“. Taa zabrana bila prosledena so zatvorawe na site nivni klubovi {irum Romanija, konfiskacija na celata korespondencija i apsewe na voda~ite na organizaciite, vklu~uvaj}i go i Kodreanu. No, sudskiot proces koj zapo~nal na 27 fevruari i trael do 27 mart 1931 godina bil okon~an so osloboditelna presuda za legionerite. Kodreanu i negovite legioneri se na{le pome|u politi~kata vlast koja gi smetala za zakana za mirot vo Romanija, od edna strana, i sudskata vlast vo zemjata, koja smetala deka tie se nevini i deka nivnite dejstvija ne vlijaat vrz stabilnosta i bezbednosta na dr`avata. Ovaa osloboditelna presuda im ovozmo`ila na legionerite da ja naso~at svojata borba kon politi~ko osvojuvawe na vlasta. Tokmu taa promena vo nivnata opredelba za odnosot kon politi~kata vlast }e ja okon~a vtorata i }e go ozna~i po~etokot na tretata etapa na dejstvuvawe na legionerite.21 Prviot ~ekor kon politi~kata vlast Kodreanu go napravil na izborite vo juni 1931 godina, no bidej}i rabotata na „@eleznata garda“ i Legijata na „Arhangel Mihail“ bila zabraneta, dvi`eweto bilo prijaveno vo izbornite listi pod imeto „Dvi`ewe na Kornelie Z. Kodreanu“. Osvoenite 34.000 glasovi mo`ebi bile pomalku od o~ekuvanoto, no vo tekot na izbornata kampawa od osobena va`nost za Kodreanu bila negovata profilacija kako pratenik i idejata za `eleznata re{etka, simbol so koj }e se poistovetuvaat legionerite na Kodreanu i politi~kite i militantni formacii koi }e proizlezat od toa dvi`ewe vo toj period. I na izborite vo 1932 godina Kodreanu osvoil prateni~ki mandat. 22 Vo tekot na 1932 i 1933 godina legionerskoto dvi`ewe go zagubilo svojot intenzitet. Legionerite zad sebe imale trigodi{na politi~ka bitka i nastapil period na prezasitenost. Mnogu e interesno {to vo toj period na politi~ka pasivnost bile ostvareni najdobrite kontakti pome|u romanskite legioneri i studentite od Makedonija vo Romanija. Za taa sorabotka, vo svoite memoari Kodreanu zabele`al: „Zdravata makedonska mladina, ~ista kako solza i mnogu hrabra, u{te pove}e se dobli`i do na{ata organizacija... Od 1931 godina mislam deka ne pomina den bez da se

20 Jon Mihala~e (1882-1963), romanski politi~ar, osnova~ i lider na Zemjodelskata partija. 21 Stavrijanos, Leften, Balkan posle 1453 godine, Equilibrium, Beograd, 2005, 666-667. 22 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 187.

Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto...

2009/XLV/1-2 123

vidam so makedonskite lideri23. Vo tekot na periodite na progon, nie so saati raspravavme za sekoj napad, sekoja nepravda i predavstvo. Sekoja nova vest za stradawata na legionerite gi kine{e na{ite srca.“24 Vtoriot obid za zabrana na dejstvuvaweto na „@eleznata garda“ toga{niot premier Jon Duka25 go platil so sopstveniot `ivot. Vo organizacija na legionerite, na 29 dekemvri 1933 godina na `elezni~kata stanica vo Sinaja toj bil ubien.26 Otkako situacijata se smirila, gardistite povtorno se pojavile na politi~kata scena, no pod imeto “Se za tatkovinata“.27 Vo 1937 godina legionerite na Kodreanu vo o~ite na Romancite pove}e ne bile mladi studenti koi bile podgotveni da `rtvuvaat sè za kauzata. Na izborite na 21 dekemvri 1937 godina „@eleznata garda“ osvoila 16 % od vkupniot broj na glasovi. Za pet godini popularnosta na legionerite rapidno se zgolemila. Po golemata zemjodelska kriza vo 1936 i 1937 godina kaj Kodreanu se pojavile idei za nova raspredelba na zemji{teto pome|u selanite. Tie idei doprinele naselenieto od ruralnite oblasti na Romanija masovno da se priklu~uva kon „@eleznata garda“ {to ovozmo`ilo taa da stane najbrojna fa{isti~ka organizacija na Balkanot.28 Vedna{ po izborite kralot Karol II mandatot za formirawe na novata vlada mu go dal na liderot na desno orientiranata Narodna hristijanska partija, Oktavijan Goga29. Iako ovaa partija osvoila samo 9 % od glasovite, Karol II smetal deka vo situacija koga mora da se formira vlada od desna proviniencija, Goga bi bil pomaloto zlo. No, politikata na novata vlada mnogu malku se razlikuvala od ustrojstvata na gardistite na Kodreanu. Golemata doza na anti-semitizam rezultirala so progon na Evreite {irum zemjata, nivno javno maltretirawe i proteruvawe. Atakot vrz Evreite dovel do seriozen potres vo site ekonomski sferi na

23 Mora da se napomene deka vo memoarite na Kodreanu koga se spomenuvaat Makedonci ne se raboti za etni~ki Makedonci, tuku za Vlasi koi imaat poteklo od Makedonija. Vo konkretniot slu~aj se raboti za studentite Papana~e, Karani~a i Sterija ^umeti. 24 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit, 203. 25 Jon Duka (1879-1933), romanski politi~ar, minister za nadvore{ni raboti i premier vo periodot pome|u 14 noemvri i 30 dekemvri 1933 godina. 26 Kiselinovski, Stojan, Istorija na Romanija, INI, Skopje, 1997, 127. 27 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 431. 28 Dukovski, Darko, Povijest srednje i jugoistočne Europe 19 i 20 stoljeća, tom II, Alinea, Zagreb, 2005, 131. 29 Oktavijan Goga (1881-1938), romanski poet, novinar, politi~ar i premier vo periodot pome|u dekemvri 1937 i fevruari 1938 godina.

Teon Xingo

124

romanskoto op{tetsvo. Protiv takvoto vladeewe bil sozdaden levo-orientiran politi~ki front koj bil javno poddr`an od vode~kite romanski bankari i industrijalci.30 Vo po~etokot na 1938 godina Romanija seu{te bila pod silno Francusko vlijanie.31 Toa vlijanie se sudiralo so stavovite na ~lenovite na „@eleznata garda“. Kodreanu sekoga{ imal negativen odnos kon republikata kako sistem na op{testveno ureduvawe. Za nego, na ~elo na sekoj narod, nad elitata se nao|ala monarhijata.32 Tokmu taa monarhija podocna stanala negoviot egzekutor. Kralot daval tajna poddr{ka na „@eleznata garda“, bidej}i smetal deka preku kontrolata vrz taa organizacija }e uspee da gi realizira sopstvenite zamisli. Me|utoa negovata poddr{ka bila spre~ena pod vlijanie na protestite koi bile upateni od strana na britanskiot i francuskiot ambasador vo Bukure{t.33 Na 10 fevruari 1938 godina Karol II go simnal od vlast Oktavijan Goga, go suspendiral ustavot i proglasil diktatura. Eliminacijata na Goga zna~ela po~etok na presmetka so desno orientiranite politi~ki krugovi vo Romanija. Otkako monarhot se poslu`il so „@eleznata garda“ vo presmetkata so politi~kite partii taa ve}e stanala nepotrebna. Pritisokot od Velika Britanija i Francija, kako i od mo}noto evrejsko finansisko lobi vo Romanija, no i stravot od eventualnata neposlu{nost na legionerite go pottiknale kralot da ja zabrani rabotata na gardata i da izdade naredba za apsewe na Kodreanu i trieset negovi bliski sorabotnici. Odedna{ negovite dotoga{ lojalni sledbenici vo o~ite na Karol II stanale agenti na nacisti~ka Germanija.34 Spored oficijalnite policiski zapisnici Kodreanu i trieset-minata zatvoreni legioneri no}ta na 29 sproti 30 noemvri 1938 godina bile ubieni pri obid za begstvo.35 Nasproti taa verzija stoi svedo{tvoto na xandarot Sarbu koj pred istra`nata komisija na Bukure{kiot sud izjavil deka tie bile ubieni vo zatvorot.36 Padot na Polska go ozna~il povtornoto ra|awe na „@elez-nata garda“. Gubeweto na francuskoto vlijanie vo Romanija ja pottiknalo eliminacijata na politi~kite eliti i izdignuvaweto na vlijanieto na gardistite. Kralot Karol II pod vlijanie na silniot germansko-sovetski pritisok bez borba gi predal 30 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 432. 31 Oldson, William O., Romania and the Munich crisis- August- September 1938, East European Quaterly, vol. XI, 1977, 178-179. 32 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 198. 33 Stavrijanos, Leften, Op. cit, 667. 34 Pavloviћ, Stefan K., Op. cit., 433. 35 Oldson, William O., Op. cit., 179-180. 36 Kodreanu, Kornelie Zelea, Op. cit., 219-220.

Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto...

2009/XLV/1-2 125

Besarabija i severna Bukovina na SSSR, severna Transilvanija na Ungarija i ju`na Dobruxa na Bugarija. Otstranuvaj}i gi poli-ti~kite partii i zgolemuvaj}i go nezadovolstvoto vo redovite na vojskata i policijata, kralot se dovel vo bezizlezna situacija. Edinstvenoto logi~no re{enie vo toj moment bilo napu{tawe na prestolot. Abdiciraweto na monarhot se slu~ilo na 6 septemvri 1940 godina. Pri vleguvaweto vo vozot Karol II za malku ja izbegnal egzekucijata, podgotvena od gardistite.37 Stravot od revizionizmot na sosednite zemji doprinel Romanija crvsto da se dobli`i do Germanija. Vo toj period Germanija bila edinstvenata sila koja poka`uvala interes za razre{uvawe na teritorijalnite sporovi i toa go primenuvala vo praksa. So potpi{uvaweto na nafteniot dogovor spored koj golem del od romanskata nafta se stava na raspolagawe na ogromnata germanska voena ma{inerija vladata vo Romanija de fakto izbrala strana. Pribli`uvaweto kon Germanija nai{lo na pozdrav pome|u ~lenovite na „@eleznata garda“. 38 Formiraweto na novata romanska vlada na ~elo so generalot Jon Antonesku39 pretstavuvalo eden vid na kompromis pome|u idealite na starite politi~ki eliti i ~lenovite na „@eleznata garda“.40 Vicepremier na taa vlada stanal Horia Sima, ~ovekot koj zastanal na ~elo na Gardata vedna{ po ubistvoto na Kodreanu vo 1938 godina. Negovoto doa|awe na vlast za gardistite zna~elo ostvaruvawe na nivnite usilbi. @elbata za odmazda za nivnite egzekutirani lideri, kako i akumuliranata omraza kon evrejskoto naselenie stanale primarni celi. Gardistite postojano go naru{uvale javniot red, ubistvata na politi~kite protivnici i

37 Starvijanos, Leften, Op. cit., 668. 38 Po~etnite kontakti pome|u gardistite i germanskite studenti zapo~nale so zaminuvaweto na Kodreanu vo Germanija vo 1922 godina i postepeno tie kontakti stanuvale se poaktivni. Po doa|aweto na Adolf Hitler na vlast vo Germanija, taa zemja stanala vtora tatkovina na gardistite. Tamu tie se {koluvale, trenirale i bile vo bliski kontakti so ~lenovite na nacisti~kata partija. Sekoga{ koga romanskata politi~ka scena se obiduvala da gi otstrani, gardistite go nao|ale svoeto pribe`i{te vo Germanija. Duri i vo Gestapo bile svesni za deluvaweto na gardistite na germanskata po~va, no vo toj period zaedni~kite interesi bile pova`ni od dobrite odnosi so Romanija. Documents on German Foreign Policy, Washington D.C., 1949, Series D, vol. VIII, dok. 120. 39 Jon Antonesku (1882-1946), oficer, diplomat, politi~ar i premier na Romanija. 40 Starvijanos, Leften, Op. cit., 730.

Teon Xingo

126

krvavite progoni na Evreite stanale sekojdnevie.41 Kako odmazda za ubistvoto na Kodreanu gardistite egzekutirale {eeset i pet pripadnici lojalni na stariot kralski re`im. Tie veruvale deka bile edinstveniot garant za za~uvuvawe na romanskata teritorija. Germanija gledala na Romanija kako na sojuznik i spored Hitler „Romanija ne bi mo`ela da bide upravuvana od vlast dokolku vo nea ne bila prisutna „@eleznata garda“.“42 Najgolemite poddr`uva~i na „@eleznata garda“ vo Germanija bile Himler43 i Gebels44. Vo oktomvri 1940 godina zapo~nala deportacijata na Evreite od ruralnite oblasti na Romanija so cel eksproprijacija na nivnite imoti. Golem udel vo taa deportacija imale lokalnite lideri na „@eleznata garda“ koi koordinirale so sobiraweto na evrejskoto naselenie i popi{uvaweto na imotite. ^esto pati so razni merki na ubeduvawe i ucenuvawe golem del od toa naselenie bilo primorano da potpi{e dokumenti za proda`ba na imotot po nerealno niski ceni. Konfiskuvaniot imot od evrejskoto naselenie doprinel gardistite da stanat finansiski mnogu mo}ni. Toj fakt, kako i nepostoeweto na mo`nosta tie da bidat kontro-lirani od centralnata vlast go pottiknal premierot Antonesku da bara sojuznici za kone~na presmetka so legionerite.45 Nedisciplinata prisutna kaj legionerite i nivnoto ~esto samostojno dejstvuvawe protiv vidni ekonomski i politi~ki figuri doprinele pogledite na nacisti~ka Germanija, i na Hitler vo prv red, da se promenat. Hitler moral da odbere pome|u ideolo{ki bliskite, no haoti~ni legioneri i stalo`eniot i mo}en premier. Odlukata da se poddr`i re`imot na Antonesku i da mu se dadat odvrzani race za kone~na presmetka so legionerite verojatno bila inspirirana od negovoto vlijanie vrz romanskata armija, kako i celosnata orientiranost na romanskata industrija vo slu`ba na germanskite voeni potrebi.46 Vo tekot na tie nastani, vo svojot dnevnik Himler zabele`al: „Firerot tvrdi deka saka dogovor so dr`avata, ne so ideologijata. No sepak moeto srce e so niv.“47 Na

41 Final report of the International Commission on the Holocaust in Romania, Bucharest, 2004, 7. 42 DGFP, Series D, vol. XI, dok. 652. 43 Hajnrih Himler (1900-1945), minister za vnatre{ni raboti na Germanija vo periodot pome|u 1943 i 1945 godina. 44 Xozef Gebels (1897- 1945), minister za propaganda na Germanija vo periodot pome|u 1933 i 1945 godina. 45 Deletant, Dennis, Hitler's Forgotten Ally, Ion Antonescu and His Regime, Romania, 1940-1944, Palgrave Macmillan, New York, 2006, 75-76. 46 Final report of the International Commission on the Holocaust in Romania, Op. cit., 8. 47 Ibidem, 8.

Ulogata i vlijanieto na Kornelie Zelea Kodreanu vo romanskoto...

2009/XLV/1-2 127

sredbata odr`ana na 14 januari 1941 godina vo Obersalcberg pome|u romanskiot „kondukter“48 i germanskiot „firer“, Hitler mu dal odvrzani race na Antonesku za da se spravi so „@eleznata garda“.49 Netrpenieto pome|u gardistite i Antonesku bilo prisutno vo site op{tetsveni sferi. Svesni za namerata na romanskiot premier za nivno eliminirawe, legionerite zapo~nale vooru`en bunt koj rezultiral so zavzemawe na glavniot policiski {tab, policiskite stanici vo Bukure{t, gradskoto sobranie, zgradite na nekolku javni ustanovi, kako i na del od ministerstvata. Pri obi-dot na edinicite na romanskata armija da ja povratat kontrolata vrz tie ustanovi, legionerite otvorile ogan vrz niv. Antonesku naredil vojskata samo da vozvra}a na otvoreniot ogan od strana na legionerite, no ne i napad za zavzemawe na objektite. Vo tekot na buntot, bukure{kite kvartovi koi bile pod komanda na legionerite bile etni~ki is~isteni od evrejskoto naselenie.50 Na 24 januari 1941 godina edinicite na armijata go zadu{ile buntot.51 So pomo{ na Himler, liderot na legionerite Horia Sima i ostanatite voda~i na dvi`eweto ja napu{tile Romanija i zaminale vo Germanija. Tamu prestojuvale za vreme na Vtorata svetska vojna i postojano pretstavuvale tivka zakana za re`imot na Antonesku. Eventualnata negova neposlu{nost bi zna~ela vra}awe na legio-nerite na vlast vo Romanija. Mo`ebi tokmu zaradi toa Antonesku vo tekot na vojnata stanal eden od najlojalnite sorabotnici na nacisti~ka Germanija. 52 Kone~niot kraj na Legijata na „Arhangel Mihail“ ili „@eleznata garda“ se slu~il so padot na Tretiot rajh. Ne postoi mo`nost za precizno odreduvawe na kone~noto rasformirawe na legionerite. Toa dvi`ewe pretstavuvalo edno od prvite organi-zacii so fa{isti~ki elementi vo Evropa i go najavilo doa|aweto na nacizmot na Balkanot. Temnata strana na legionerstvoto vo Romanija ne mo`e da se negira, no mora da se priznae deka zad toa dvi`ewe zastanale li~nosti od site profili. Toa dvi`ewe obedinilo razli~ni sloevi od naselenieto, od akademski profe-

48 Voda~ 49 DGFP, Series D, vol. XI, dok. 652. 50 Vo istoriografijata egzekucijata i deportacijata na evrejskoto naselenie vo tekot na buntot na legionerite e poznata pod terminot Bukure{kiot pogrom. 51 Otkako buntot bil neutraliziran romanskite vojnici prona{le dvesta kamioni napolneti so pari, zlato i skapocenosti koi bile odzemeni od evrejskoto naselenie. Duri 1274 izneusval brojot na o{teteni i razurnati objekti. 52 Final report of the International Commission on the Holocaust in Romania, Op. cit., 8.

Teon Xingo

128

sori do lu|e bez obrazovanie, od siroma{ni selani do bogati gra|ani. Apatijata prisutna na politi~kata scena vo Romanija ovozmo`ila dvi`eweto da dobie takvi dimenzii.

Dragica POPOVSKA

  

KULTOT KON KAMENOT VO SELOTO DR@ILOVO – SKOPSKO

  Vo tradicijata i veruvawata na `itelite1 na seloto Dr`i-

lovo, koe se nao|a vo okolinata na Skopje, vo op{tina Sopi{te, se za~uvale obi~ai i veruvawa povrzani so kultot kon kamenot, kogo naselenieto go do`ivuva kako vistinski inkubator na rodnost i plodnost.

Stanuva zbor za Dupen Kamen2, lociran vo neposredna blizina na seloto, ~ie ime se javuva kako analogija na negoviot nadvore{en izgled. Pretstavuva golem kamen so otvor na sredinata, koj se protega vertikalno niz nego. Negov sostaven del e i maloto kam~e, koe se nao|a do golemiot. Karakteristika na neposredniot svet prostor se golemiot broj peruniki.3

Vo vrska so izgledot na kamenot sogovornikot objasnuva: "Ne mo`am da ti objasnam. Toa ti e kako minare od xamija i posrede e neli bu{ena".4

Kolku nadvore{niot vpe~atok imal vlijanie na ~ovekot poka`uva negovoto imenuvawe kako takov. Simbolikata na otvorot5 gi izrazuva arhai~nite sfa}awa na ~ovekot, no izjavata poka`uva deka istata e sposobna da gi menuva svoite vrednosti, bogatej}i se so novi zna~ewa i na toj na~in vklopuvaj}i se vo sistemite na aktuelnata religija.

                                                            1 Naselenieto go so~inuvaat Makedonci so muslimanska veroispovest. 2 Kamenot se spomenuva kaj: Tanas Vra`inovski i sorabotnici: Q. S. Risteski, V. Karaxoski, L. Simoska, Narodna mitologija na Makedoncite, kniga 1, Skopje - Prilep, 1998, str. 114.; Limanoski N., Obi~aite kaj Makedoncite - muslimani povrzani so ra|aweto na deteto, Makedonski folklor, god. XXIV, br. 48. Skopje, 1991, str. 171. 3 Sopstveni terenski istra`uvawa napraveni vo 2000 i 2001 godina vo selo Dr`ilovo, Skopsko. 4 Informator: Ramadan Eminovski, roden 1958 godina vo s. Dr`ilovo, snimeno na 21. 05. 2000 godina vo s. Dr`ilovo. 5 Otvorot ja pretstavuva simboli~kata slika na plodnost i ovozmo`uva transcedentacija.

Dragica Popovska

 130

Za eventualnata geneza na kamenot informatorot veli: "Kamenot postoi otkako e sozdadena prirodata. Starite nemale nekoj deca, oti{le tamu i toa taka ostanalo".6

Spored veruvaweto Dupen Kamen e mesto na prestoj na Gospod, {to mo`e da se utvrdi od zborovite koi posetitelite gi upatuvaat pri komunikacijata so nego, kako i so negovoto poistovetuvawe so xamija, {to poka`uva povtorno asocijacija so Gospod.

Vremeto na funkcionirawe na kamenot e preku celata godina, no osobeno se vnimava da bide za vreme na podnovena mese~ina: "Koga e podnovena mese~inata, polna dejstvoto e najjako".7 Ova zboruva za golemoto vlijanie na mese~inata vrz religiozniot ~ovek. Vo soglasnost so ovie veruvawa, na polnata mese~ina i odgovara izobilstvo od najraznovidni zna~ewa.8

Spored narodnoto sfa}awe, kamenot poseduva sposobnost da im pomogne na bezdetnite, no samo na onie koi se zdravi9. Informatorot veli: "Toj {to do{ol ovdeka, samo ako se zdravi, da imaet plod deca, a ne se ostvaruva toa, bidete sigurni deka toa ovdeka }e se ostvari, po ovoj pat".10

No, Dupen Kamen ima sposobnost i da kaznuva, za naru{uvawe na odredeni pravila koi se odnesuvaat na vetenoto na nego. Taka dokolku ona {to e veteno ne se donese na kamenot "}e mu se slu~i ne{to na deteto".11

Od druga strana, na kazna ne podle`at decata12, koi gi zemaat sitnite pari~ki ostaveni na nego. "Pari~kite od kamenot ne se koristat, ama mo`e da naleta nekoj da gi zemat, ama ne e va`no, nie ne ostavame kojznae kakvi pari. Dozvoleno e decata da zemaat. Stvar e da se ostavi tamu, a posle ne e va`no"“- veli informatorot.13

Adresanti na dejstvoto na kamenot se lu|e od dvete verski konfesii: pravoslavni i muslimani, koi imaat problem so

                                                            6 Informator: citiraniot Ramadan Eminovski. 7 Isto. 8 Citiran trud: Tanas Vra`inovski, sorabotnici …, kniga 1, str. 80. 9 Naselenieto veruva deka eventualnata neplodnost doa|a kako rezultat na deluvawe na nekakva nafrlena magija ili urok, taka {to po posetata na kamenot, i obavuvaweto na propi{anite obredi na nego ~ovekot e "~ist" i mo`e da ja ostvari svojata cel. 10 Informator: citiraniot Ramadan Eminovski. 11 Isto. 12 Decata najverojatno kako se u{te "nepolnopravni" ~ove~ki su{testva, ne podle`at na kaznite {to eventualno bi proizlegle pri vakvo odnesuvawe na vozrasen ~len na zaednicata. 13 Informator: cit. Ramadan Eminovski.

Kultot na kamenot vo seloto Dr`ilovo-Skopsko

2009/XLV/1-2  131

nemo`nosta da ostvarat potomstvo. Sepak, tuka glavna uloga ima `enata, no ~esto se praktikuva i prisustvoto na ma`ot koj ramnopravno u~estvuva vo komunikacijata so kamenot. Potomstvoto iako pomalubrojno, sepak i ponatamu e eden od glavnite celi na brakot, pa ottamu razbirlivo e {to kako glaven posetitel se javuva tokmu `enata. Treba da se napomene deka adresant na dejstvoto na kamenot e i novoroden~eto, zaradi negovata povrzanost so kamenot (bidej}i spored narodnite sfa}awa toa od kamenot proizleguva, dokolku ra|aweto se slu~ilo posle izvr{uvaweto na obredot).

Komunikaciraweto 14so kamenot e individualno i se odviva so medijator, koj mo`e da bide bilo koe lice od Dr`ilovo. Negovata uloga e uloga na aktiven predvodnik, za{to toj gi zapoznava posetitelite so zabranite i prevenciite za za{tita od nesakani dejstva vrz niv i pomaga vo celiot obred koj se praktikuva na kamenot. Za ovaa uloga toj dobiva simboli~na nadoknada: sok i sl. Od prodavnicata vo seloto adresantite kupuvaat leb, koj e potreben za pravilno izveduvawe na obredot. Na patot kon kamenot medijatorot go zastanuva prvoto lice koe go sretnuva na patot i bara od nego da mu go ka`e imeto. Mu se obra}a so zborovite: "Kako se vika{?". Po dobivaweto na odgovorot prodol`uvaat kon kamenot.

Pri prvata sredba so Dupen Kamen, adresantot mu se obra}a so nema molba, a potoa dava vetuvawe deka ako se ispolni posakuvanoto, }e zakole kurban. Potoa sleguva dole i se sprovira tripati niz nego15 i toa po~nuvaj}i od desno16. Na sekoe provirawe, medijatorot zema insekt – `ivotin~e (na samiot kamen), go stava vo malo par~e leb17 i go dava na `enata da go izede. Postapkata na `enata ja povtoruva i nejziniot soprug.

Ova poka`uva deka vo le~eweto i preventivata za za~uvuvawe na plodnosta i nejzinoto osiguruvawe, kaj lu|eto va`na uloga ima "kompleksniot krug: ~ovek – `ivotno - zemja.18

                                                            14 Vo obredot koj be{e predmet na na{a opservacija, u~estvuva{e bra~en par dojden od Bugarija. 15 Magiskoto obikoluvawe e mnogu va`no sredstvo na narodnata lekarska praktika. (Gabriela Schubert, Konac, vrpce I tkanina kao magiska sredstva narodne medicine u jugoistocnoj Evropi. Makedonski Folklor, godina XVII, br. 33, Skopje 1984, str. 140. 16 Desnata strana spored drevnite predrasudi se smeta deka e dnevna i bo`estvena... (@an [evalie, Alen Gerbran. Re~nik na simbolite, mitovi, soni{ta, obi~ai, gestovi, oblici, likovi, boi, broevi. Tabernakul, Skopje, 2005, str. 246. 17 Zal~eto leb pretstavuva beskrvna `rtva na kamenot. 18 Culinovic - Konstantinovic, Adzajkinja iz Manite Drage, Logos, 1989, str. 59.

Dragica Popovska

 132

Stanuva zbor za simpati~ka magija. Insektite koi izleguvaat od zemjata koja sama po sebe e izvor na `ivot, a tie brzo se razmno`uvaat, rezultiral vo veruvawe deka davaweto takov insekt magiski }e go predizvika istiot rezultat kaj `enata. Vpro~em na jadeweto i goltaweto, pokraj osnovnite im se pripi{uvaat i drugi svojstva. So jadewe na insektite, posetitelot preminuva vo sferata na sakralnoto.19

Po zavr{uvaweto na proviraweto, sopru`nicite zemaat tri insekti (mo`e da im gi fati medijatorot) so malku zemja i gi stavaat vo malo kutiv~e. Tie treba da se pu{tat vo domot kade sopru`nicite `iveat. (Ako e zima i nema insekti, toga{ se zema samo malku zemja).

"@ivotinkite ako e esensko vreme propa|aat vo zemja, nemat i zema{ zemji~ka malku i }e si turi{ vo stan i neka si stoi ona, ne se zametuva. Ako ima{ privatna ku}a go stava{ odnadvor vo dvorot, uglavno da bide negdeka, tueka, da si ostane tamu i gotovo. Ne zavitkano, turena zemji~kata".20

Ova e neminoven del od obredot i istiot e povrzan so neophodnosta od iznao|awe traga od `ivot vo zemjata, zemena od neposredniot svet prostor na kamenot, {to implicira obezbeduvawe na `ivot vo ku}ata na posetitelite. Sepak i zemjata21 bez "`ivotinki", sama po sebe e plodna, za{to e donesena od kamenot koj manifestira plodnost.

Po ostavaweto sitni pari na kamenot, site se vra}aat nazad, no ne po patot po koj do{le, tuku po drug. Se veruva deka so vra}awe po istiot pat, se }e se vrati po staro i obredot }e bide bezuspe{en.

Zna~i, duri i patot nazad, se tolkuva kako duhoven akt, za{to go simbolizira "noviot" pat, po koj se dvi`i posetitelot po obredot.

Ako po celiot ovoj obred, `enata ostane bremena, na pola bremenost treba da dojde na kamenot i da mu se zablagodari so zborovite: "Fala Bo`e deka ostanav bremena".22

Deteto koe }e se rodi, treba da dobie ime koe }e zapo~nuva na edna od bukvite koi se sodr`ani vo imeto na osobata koja na patot kon kamenot ste ja sretnale.

                                                            19 Spored starite veruvawa so jadewe na odredena hrana mo`e da dojde i do oploduvawe. Vojin Matic, Psihologija mitske proslosti, 2, Beograd, 1979, str. 240. 20 Informator: cit. Ramadan Eminovski. 21 Zemjata e simbol na plodnosta i obnovata... (@an [evalie Alen Gerbran, Re~nik na simbolite mitovi, soni{ta, obi~ai ,gestovi, oblici, likovi, boi, broevi, Tabernakul, Skopje, 2005, str. 342. 22 Informator: Galina Vasileva, rodena 1966 vo Pernik, Republika Bugarija. Snimeno na 21. 05. 2000 godina vo Dr`ilovo.

Kultot na kamenot vo seloto Dr`ilovo-Skopsko

2009/XLV/1-2  133

Imeto ja pretstavuva celokupnata li~nost na sopstvenikot. Liceto e pretstaveno i individualizirano niz imeto. Stavaweto na vakvo ime najverojatno, treba magiski da ovozmo`i opstojuvawe na deteto, kako {to opstoila i sretnatata osoba t.e. da se obezbedi "aktivno" `iveewe.

Komunikacijata so kamenot prodol`uva i so ~inot na `rtvuvaweto. Spored narodnoto veruvawe, onoj koj dobiva podarok, mora da mu vozvrati na daritelot. Vsu{nost na ovoj na~in, preku `rtvuvaweto, se vospostavuva korelacija ~ovek - svet kamen, a kako glaven korelator e tokmu `rtvata. Glavna cel na `rtveniot obred e vospostavuvawe zaedni{tvo me|u ~ovekot i silite vo koi toj veruva,23 odnosno vo svetiot kamen.

Ednostavno, narodot veruva deka sozdavaweto na ne{to novo, mora da bide proprateno so `rtva.24 So voveduvaweto na krvnata `rtva se voveduva idejata deka `ivotot mo`e da se sozdade samo preku nekoj drug `ivot, `ivot koj e `rtvuvan.25

Spored narodnoto sfa}awe, va`no e vetenoto da se ispolni. Taka `enata koja ja po~ustvuvala plodotvornata mo} na kamenot, {to dovela do nejzino maj~instvo ima obvrska da donese `rtva poznata me|u narodot kako "kurban".26

Kurbanot na Dupen Kamen pretstavuva mlado jagne,27 ~ij pol ne e vo zavisnost od polot na deteto koe na ovoj na~in do{lo na svet. Sepak, naj~esto, ako `enata rodi ma{ko dete, nosi ma{ko jagne, a ako pak, deteto e `ensko, jagneto }e bide `ensko. Bojata na `rtvuvanoto `ivotno ne e va`na. Mo`e da bide crno, belo ili {areno, a vo odnos na starosta po`elno e da bide mlado. Kako alternativa za onie koi se posiroma{ni, dozvoleno e kurbanot da bide petel.

                                                            23 Stojanovska-Lafazanovska, Tantolo{kiot pravzor na `ivotot. Institut za folklor "Marko Cepenkov"- Skopje, Skopje, 1996, str. 16. 24 Prinesuvaweto `rtva kaj primitivnite narodi bilo mnogu rasprostraneto, poradi misleweto deka na toj na~in }e se vospostavi vrska so svetot na natprirodnoto, }e se smilostivat duhovite ili bogovite i od niv se baralo da napravat odredeni uslugi ili da se otstrani mo`nosta za nivno neprijatelsko dejstvuvawe (Sociolo{ki leksikon, Beograd, 1982, str. 759). 25 Isto, str. 21. 26 Kurbanot (turski zbor koj ozna~uva kolewe i `rtvuvawe stoka), kako forma na komunikacija so natprirodni sili, demoni, svetci, bogovi, vodi poteklo od najdale~noto minato (Ivan Kotev, Svetiilijskiot kurban vo s. Mokrino, Strumi~ko, Etnolog, Skopje, 1992, str. 183.). 27 Ovcite i jagniwata se "bo`ja stoka" (Stevan Tanoviћ, Urok, uru~uvajne iz okoline ђevgelije, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, IX, Beograd, 1934, str. 40.

Dragica Popovska

 134

Rokot vo koj kurbanot treba da se donese na kamenot ne e odreden, no sepak ne smee da bide predolg. Se veruva deka ako kurbanot ne se donese na kamenot, na taka rodenoto dete }e mu se slu~i ne{to lo{o, }e se razbole, umre i sl.

Ottuka mo`eme da konstatirame deka krvnata `rtva na Dupen Kamen, nema karakter samo na zablagodaruva~ka `rtva, tuku i na `rtva koja }e pridonese za za~uvuvawe na zdravjeto na deteto.

Jagneto (ma{ko ili `ensko) se kole28 na maloto kam~e, a krvta se ostava da te~e na kamenot. Deteto koe prisustvuva na ovoj ~in go ma~kaat na ~eloto so krv (to~ka). Narodot pridava posebna mo} na krvta na `rtvuvanoto `ivotno i taa se upotrebuva vo magija so cel da obezbedi zdravje, plodnost i.t.n.

Samata krv vsu{nost ja pretstavuva `rtvata, odnosno e supstitucija na `rtvuvanoto `ivotno.29

Se raboti za kult na `rtva so cel da se umilostivat natpri-rodnite su{testva. Vo takvi priliki obi~no krvta se izleva, a mesoto se jade. Ova izlevawe na krvta spored nekoe mislewe pretstavuva trag od `rtvuvaweto na htonskite demoni i duhovi.30 Zaklanoto jagne na Dupen Kamen mo`e da se ostavi na nekoj od selanite ili da se odnese doma.

Vrz osnova na prethodno iznesenoto, mo`eme da zaklu~ime deka me|u naselenieto vo s. Dr`ilovo, Skopsko e za~uvan kultot kon kamenot kako arhai~na forma na kulturata, koja manifestira `iva i aktuelna obrednost. Vo ramkite na vakvoto veruvawe e zadr`ana osnovnata idejna zamisla - `elba za potomstvo, kako edna od osnovnite celi na brakot, a veruvawata vo kamenot istovremeno se zbogateni so novi religiski sodr`ini.

Obredite koi se praktikuvaat ja determiniraat sakralnata sfera na komunikacija so kamenot i impliciraat jasen odnos kon nego - go tretiraat kako svet kamen koj daruva `ivot.

        

                                                            28 Tatkoto na (po ovoj pat) rodenoto dete nosi ~ovek koj go vr{i koleweto na kurbanot ili pak toj se samiot se javuva vo taa uloga. 29 Du{an Bandiћ, Krv u religijskim pretstavama i magisko-kultnoj praksi na{eg naroda, GEMB, br.37, Beograd, 1974, str. 152. 30 Isto.

Kultot na kamenot vo seloto Dr`ilovo-Skopsko

2009/XLV/1-2  135

 KULTOT KON KAMENOT VO DR@ILOVO - SKOPSKO

(Rezime)

Vo tradicijata i obi~aite na Makedoncite so muslimanska veroispovest, koi `iveat vo seloto Dr`ilovo, Skopsko, se za~uvale veruvawa i obredi koi se odnesuvaat na kultot kon kamenot, kako arhai~na forma na kulturata, koja poka`uva `iva i aktuelna obrednost. Vo ramkite na vakvoto veruvawe e zadr`ana osnovnata idejna zamisla - `elba za potomstvo, kako edna od osnovnite celi na brakot, a veruvawata vo kamenot istovremeno se zbogateni so novi religiski sodr`ini.

Adresanti na dejstvoto se lu|e od dvete verski konfesii: hristijani i muslimani. Kako glaven posetitel se javuva `enata, no ~esto se praktikuva i prisustvoto na ma`ot, koj ramnopravno u~estvuva vo obredot.

Vremeto na funkcionirawe e preku celata godina, no osobeno se vnimava da bide za vreme na podnovena mese~ina, koga dejstvoto e najjako.

Dokolku po izveduvawe na obredot na kamenot, `enata rodi dete, semejstvoto ima obvrska da donese kurban. Krvnata `rtva (jagne ili petel), nema karakter samo na zablagodaruva~ka, tuku i na `rtva koja }e pridonese za za~uvuvawe na zdravjeto na deteto.

Obredite koi se praktikuvaat ja determiniraat sakralnata sfera na komunikacija so kamenot i impliciraat jasen odnos kon nego, go tretiraat kako svet kamen koj daruva `ivot.

MATERIJALI Димитар ЉОРОВСКИ

ИЗВЕШТАЈ НА ГРЧКИОТ КОЗУЛАТ ВО СОФИЈА ЗА УБИСТВОТО

НА БОРИС САРАФОВ И ИВАН ГАРВАНОВ

Во македонската историографија убиството на Борис Сарафов и Иван Граванов во голема мерка е обработено. Разјаснати и објаснати се причините, поводот, наредботавателот и извршителот на делото.1 За добивање на целосна слика за настанот користени се голем број официјални државни документи и извештаи, информации од јавниот печат во Бугарија, Балканот и Европа, дневници и спомени на маке-донските дејци, итн. Ликвидацијата на двајцата високи преставници на македонското движење со посебен интерес било проследено од дипло-матите на балканските и европските држави во Кнежеството Бугарија. Тие, детално и според информациите со кои располагале во моментот, редовно ги известувале своите претпоставени, но и пошироката јав-ност во државите од кои потекнувале. Секако дека овој настан предиз-викал посебен интерес и кај официјална Атина во обидот да се изврши анализа за истиот. За грчката држава, заштитата на пропагандите инте-реси во Македонија и војната која ја започнале против силите на маке-донското националноослободително движење, биле доволен мотив да покаже интерес и внимателно да го следи развојот и внатрешните судири во Македонската револуционерна организација во периодот по Илинденското востание. За оваа пригода, на пошироката научна јавност, го преставу-ваме Извештајот на грчкиот конзулат во Софија, кој се однесува и од свој агол ги презентира причините и последиците од убиството на Б. Сарафов и И. Граванов. Овој документ е објавен во книгата на Алберт Лондрес, насловена како: „Κοµιτατζηδες; η τροµοκρατια στα Βαλκανια κατα την περιοδο του µεσοπολεµου“ (Комити; тероризмот на Балканот во

1 Иван Гарванов и Борис Сарафов биле убиени во Софија на 28 ноември 1907 година. Убиството го извршил Тодор Паница, откако двајцата биле осудени на смрт од страна на раководителите на Серскиот револуционерен округ.

Димитар Ловоровски

138

периодот меѓу двете светски војни), со превод, предговор и реадакција на Димитрис Михалопулос, а објавена во Атина, во 2008 година.2

Од извештајот, кој е датиран од 3 декември 1907 год. (ст. стил), дознаваме дека на истиот му претходела кратка телеграма со слична содржина, преку која грчкото Министерство за надворешни работи било известено за настанот. Од содржината на извештајот можеме да констатираме дека грчките служби биле солидно информрани и во континуитет го следеле развојот на македонското револуционерно движење, како во Македонија, така и во Кнежеството Бугарија. Сепак, во одредени делови текстот содржи контрадикторности и нелогич-ности, кои се должат на тогашната перцепиција на грчката политика кон македонското прашање, и, пред сè, на интересите на грчката пропаганда, кои придонеле одредени аспекти од развојниот пат на МРО да се толкуваат субјективно и според сопствените потреби. Основната перцепција се базирала врз инсистирањето на логиката, дека во заднината на раздорот се наоѓале само лични мотиви за превласт во Организацијата. Оваа тенденција била наметната уште во тоа време, па се провлекува и денес во некои историски дела. Исто така, треба да се има предвит фактот дека дипломатските преставници се промотори на расположението и политиката на своите влади, па така, и во извештајот лесно се вооучува влијанието на официјалната грчка политика кон македонското прашање. Од друга страна, авторот на извештајот, Залокостас, откако го констатирал „постоечкиот раз-дор“ во револуционерното движење, сепак, како една од причините за убиствата му се провлекла констатацијата за подготвеноста на Сарафов да ги „задоволи постоечките стремежи“ на бугарската влада и да ја стави под своја контрола МРО, на што „категорично“ се спротиставила групата на Сандански. Вистинитоста на овој заклучок се потврдува со „збунетоста“ на владата во Софија, која, во тој период, ја констатирал грчкиот дипломат. Во разговорот кој го имал со бугарскиот примиер, Петров, последниот изјавил дека „не е можно да се надомести неговата празнина“, мислејќи на Сарафов, но и на влијанието која официјална Софија, преку него и неговите приврзаници, го имала во МРО. Следователно, авторот на извештајот, заклучил дека во расколот и убиството на двајцата револуционерни дејци било многу јасно влијанието и поврзаноста на бугарската влада. Ваквата констатација, само по себе, нè наведува да забележиме дека грчката политика била добро запознаена со конфронтацијата меѓу т.н. „левица“ и „десница“ во македонското револуционерно движење, која, 2 Albert Londres, Κοµιτατζηδες; η τροµοκρατια στα Βαλκανια κατα την περιοδο του µεσοπολεµου, превод, редакција и предговор ∆ηµητρης Μιχαλοπουλος, Εκδοσεις Πετσιβα, Αθηνα, 2008, стр.205-207.

Извештај на Грчкиот конзулат во Софија...

2009/XLV/1-2 139

покрај останатите разлики, се должела на обидот на „десницата“ да стави крај на самостојноста на МРО, т.е. да ја претвори во орудије на бугарските интереси во Македонија.

Во секој случај, може да се забележи дека низ целиот извештај поголемо внимание, околу дејноста и значењето во револуционерното движење, му се придавало на Сарафов, отколку на Гарванов. Тоа се должи на популарноста која тој ја уживал во тој период, а која произлегувала од неговото самопромовирање меѓу балканската и европската јавност како главен водач и организатор во македонското револуционерно движење. За разлика од Сарафов, кој од авторот бил наречен „револуционер од светска класа“, Сандански и Паница биле именувани со најразлични негативни епитети. Тоа во голема мерка се должело на моменталната ситуација во Софија по убиството, како и од начинот на кој и од кого грчкиот конзулат во Софија ги собирал потребните информации. Така на пример, од текстот дознаваме дека, покрај извештајот, во грчкото МНР биле испратени делови од софискиот дневен печат, поврзани со настанот, кои секако имале свое влијание околу оформувањето на тогашното мислење во Грција за внатрешните состојби во МРО.

Како и да е, владата во Атина, преку своите институции, без разлика дали тоа биле официјални или неофицијални, продолжила да го следи понатамошниот развој на македонското револуционерно движење и, како што дознаваме и од извештајот, очекувањата за евентулани одмазнички акции од приврзаниците на двајцата убиени. Исто така, интересот бил насочен и кон бугарската влада. Се поставува и прашањето дали истата ќе успеела да ги консолидира и реорганизира своите структури, кои несомнено постоле во тој период, во редовите на МРО и особено да пронајдат нови, адекватни, личности, кои би ја пополниле празнината, создадена со убиството на Сарафов и Гарванов. Во тој контекст била последната констатација на Залакостас, каде била посочена директната поврзаност на неоврховистите со бугарската влада.

Димитар Ловоровски

140

Дипломатска агенција на Генералниот конзулат на Грција во Бугарија Бр. 1907 Оддел I Софија, 3 декември 1907 Господине министре

Ноќта на 28 ноември Борис Сарафов и Иван Гарванов се убиени од војводата Паница, за што веќе Ви испратив телеграма, на тој начин извршувајќи ја, како што веќе е потврдено, наредбата на познатиот Сандански.

Едногласно се искажува мислењето, од месни и дојденци, дека загубата на Сарафов преставува суштинска и ненадокнадлива загуба за македонското дело. Редовите на врвните [револуционери] се десеткуваа поради меѓусебните пресметки, но загубата на првиот организатор е невозможно да се надомести, кога ниту Дамјан Груев, ниту лично Гарванов, веќе не се живи.

Причината за убиството мора да се побара во постоечкиот раздор, кој започна од порано, во борбата за превласт. Свирепиот и груб, Сандански, иако пријател на министерот Генадиев3, не можеше да го поднесе влијанието на Сарафов, кое секој ден сè повеќе растеше и кој имаше многу материјална корист од владата. Но, постоеше и друга причина, можеби и поважна, дека Сарафов покажа подготвеност да ги задоволи постоечките стремежи на официјалните [личности] во водењето на секоја македонска акција, под директна контрола на владата4 и управата, кое, без претпазливост и категорично, беше одбиено од нескротливото крило околу Сандански.

Владата дејствува премногу гласно, без да е во можност да ја сокрие збунетоста во која се наоѓа. И тоа на друг начин не ни е можно, штом, како што изјавуваат преставниците на ГОЛЕМИТЕ СИЛИ, во иднина ќе нема човек како Сарафов, кој беше народен, снаодлив, енергичен, способен да организира вооружени групи за во Осман-

3 Според Христо Силјанов, министерот Н. Генадиев, задно уште со министрите К. Панајотов и Н. Апостолов, присуствувале на погребот на убиените Сарафов и Гарванов. Христо Силјанов, Ослободителните борби на Македонија, том II, Култура, Скопје, 2004, 526. 4 Се мисли на бугарската влада.

Извештај на Грчкиот конзулат во Софија...

2009/XLV/1-2 141

лиската империја или да го пресекува, неочекувано, нивниот пат5, соодветно според потребите на времето.

Спонтано, Министерот за надворешни [работи], им даде информации на дипломатските преставници, дури и околу ужасниот и одбивен начин на убиството. Злобниот Паница се преправаше дека преминува на страната на Сарафов, и, откако ја осигури неговата доверба, ја прифати поканата за вечера, за да таму, откако го привлече и Гарванов, сигурно, и без сомневање, ги убие. Кај источните народи, вели г-дин Станчов, дури и разбојниците се полни со некакви кавалерски чуства за домашен азил и гостопримливост. Паница се обиде да покаже дека бугарскиот народ, од кој директно произлегуваше, има гнасни инстинкти, нешто што воопшто не е точно!

Се совпадна, завчера, да разговарам и со генералот Петров, кој како премиер беше многу близок со Сарафов, и категорично изјави дека не е можно да се надомести неговата празнина. Сарафов беше револуционер од светска класа, кој имаше неограничено влијание и популизам, посебно од времето на движењето6 од 1903 година. Сандански, во спротивно, е терорист, анархичен, кој немаше никакво влијание, освен на одредена македонска територија.

Интересни се информациите објавени во печатот, кои истовремено Ви ги испраќам. Останува да видиме дали убиството на Сарафов ќе предизвика кај неговите приврзаници одмазда, и, особено, на кој начин ќе биде можно да се реорганизира дејноста, која тој ја вршеше за владата.

Оваа е бурна година, година на штрајкови и антивладини демонстрации, бунт на Универзитетот и на општествениците, која завршува со две политички убиства. Предизвикувајќи несигурна и вознемирувачка внатрешна ситуација, која продолжува. Преку објавувањата на Нечевич, Николов и Пенчев, а сега со убиството на Сарафов, стана многу јасна поврзаноста, моралната и материјалната врска на владата со оние кои ја водеа револционерната дејност во Македонија.

Со почит, Е. Залокостас [ΑΥΕ, Φ.14, 1907, υποφ. δ’]

5 Од извештајот не може да се дефинира на чив „пат“ се поставувале четите на Сарафов. Други историски извори упатуваат, можеби, на борбата на четите на МРО со Сарафистите. 6 Се мисли на Илинденското востание.

PRIKAZИ Gabriela SIMONOVA Aleksandar S. Atanasovski, Makedonija vo XIV vek,

Napredok, Tetovo 2009; 293 str. Vo 2009 godina od pe~at izleze monografijata “Makedonija vo

XIV vek” na avtorot prof. d-r Aleksandar Atanasovski, vo izdanie na izdava~kata ku}a “Napredok” od Tetovo. Trudot pretstavuva dopolneta i delumno izmeneta doktorska disertacija na avtorot odbraneta na Institutot za istorija pri Filozofskiot fakultet vo Skopje.

Po predgovorot (5-10) i vovedot (11-19) se pomesteni ~etiri glavi soodvetno nasloveni, sekoja so odreden broj podnaslovi, prilog (244-254), zaklu~ok (255-264), rezime na angliski jazik (265-272) i spisok na koristena bibliografija - izvori i literatura (273-293). Na naslovnata strana se nao|a ilustracija na Manastirot “Sv. \or|i” od s. Staro Nagori~ino, Kumanovsko od XIV vek. Tekstot e ilustrativno potkrepen so sedum istorisko-geografski karti.

Avtorot vo predgovorot (5-10) go naveduva necelosnoto i parcijalnoto prou~uvawe na Istorijata na Makedonija vo XIV vek, kako glavna pri~ina vo negovata opredelba za prou~uvawe na istorijata od navedeniot period. Koristej}i gi kriti~ki izvornite materijali i postojnata literatura avtorot dava sintetiziran pregled na nastanite vo Makedonija vo XIV vek. Potoa hronolo{ki gi naveduva avtorite koi se zanimavale so istorijata na ovoj period i nivnite dela vo koi se prezentirani dotoga{nite rezultati od nivnite istra`uvawa, a koi pak, od svoja strana davaat zna~itelen pridones vo rasvetluvaweto na poodelni pra{awa od navedenata problematika.

Vo vovedot (11-19) e skicirana op{tata op{testveno-politi~ka konstelacija vo Vizantija i na Balkanot vo vtorata polovina na XIII vek, odnosno neposredno po restavracijata na Vizantiskata imperija vo 1261 godina, od strana na nikejskiot vladetel Mihail VIII Paleolog (1259-1282). Vo toj kontekst e odredena i polo`bata na Makedonija vo obnovenata Imperija. Imeno, toga{ kako {to naveduva avtorot, Makedonija stanala pograni~na kon srpskata dr`ava, a odr`uvaweto na vlasta vo

144

Makedonija za Vizantija bilo od `ivoten interes. Oru`enite sudiri na Vizantija so nejzinite neprijateli naj~esto se odigruvale na teritorijata na Makedonija ili vo nejzinoto neposredno sosedstvo. Za odr`uvaweto na vizantiskata vlast vo Makedonija su{testvena uloga igrala vospostavenata politi~ka i crkovna uprava. Vo ovoj period se intenziviral i procesot na feudalizacija, so ogled na toa {to pogolemiot del od zemjata preminal vo racete na golemite zemjoposednici, a vo pronija bile davani teritorii na celi sela, kako {to zabele`al avtorot.

Makedonija vo prvata polovina na XIV vek (20-127) e vo centarot na vnimanieto na glava eden, vo koja se obraboteni poddelni pra{awa vo posebni podnaslovi.

Srpskite zavladuvawa vo Makedonija vo periodot od 1282 do 1345 godina bile realizirani od srpskite vladeteli Milutin, Stefan De~anski i Stefan Du{an. Avtorot dava hronolo{ki pregled na realiziranite zavladuvawa, poso~uvaj}i gi pritoa glavnite pri~ini i posledici od ovie osvojuvawa. Nastanite povrzani so srpskite zavladuvawa vo Makedonija se vo direktna korelacija so nastanite povrzani so ekspedicijata na Katalancite vo Makedonija, potoa so dogovorot na Karlo Valoa i Milutin za podelba na Makedonija, kako i so gra|anskata vojna vo Vizantija me|u Andronik II i negoviot vnuk, vklu~itelno i nejzinite posledici po Makedonija.

Vo voeno - administrativen pogled vo Makedonija e prisuno dvojstvo vo ureduvaweto - vizantisko i srpsko. Delot {to ostanal pod Vizantija bil ureden soglasno postojniot sistem vo Vizantija. Toa e period koga tematskoto ureduvawe propa|a, a na negovo mesto se javuva sistemot na katepanikii na ~elo so kefalija. Dodeka vo delot pod srpska vlast bila vr{ena adaptacija na vizantiskata administrativna uprava kon potrebite na srpskata dr`ava, pri {to Du{an izvr{il i uslovna administrativna podelba na svojata dr`ava na srpska i gr~ka zemja (Romanija).

Crkovnite priliki ili poto~no odnosot na srpskite vladeteli kon Ohridskata arhiepiskopija i crkvite vo Makedonija bile vo direktna zavisnost od politi~kata situacija i potrebite na vladetelite. Preku obnovuvaweto na crkvite i manastirite i prevzemaweto na ktitorstvoto vrz niv, srpskite vadeteli sozdavale baza za vospostavuvawe na trajna i stabilna vlast vo novoosvoenite oblasti.

Agrarnite odnosi go zadr`ale svojot tradicionalen oblik. Bil promenet samo vrhovniot sopstvenik na zemjata, a obvrskite na feudalno-zavisnoto naselenie ostanale nepromeneti.

Vo ovoj period kako samostojni feudalni vladeteli vo Makedonija se javuvaat - Hreqa i Jovan Oliver. Hreqa prvpat se

2009/XLV/1-2 145

spomenuva vo 1328 godina i gi vladeel oblastite okolu [tip, Strumica, Stob na Rila, Melnik, Pijanec i Male{evo do 1343 godina, koga povtorno potpa|aat pod srpska vlast. Spored avtorot toj poteknuval od mesnoto makedonsko naselenie i prvin bil vo slu`ba na Vizantija, potoa preminal vo slu`ba na srpskite vladeteli, a po 1336 g. se osamostoil. Vo tekot na gra|anskata vojna me|u regentite na Jovan V, Hreqa bil na stranata na Jovan Kantakuzin. Na krajot toj stanal `rtva na zagovor kako {to zabele`al avtorot.

Od 1336 godina kako feudalen vladetel so golema samostojnost, vo izvorite se spomenuva, Jovan Oliver. Toj gi vladeel oblastite po sredniot tek na Bregalnica so Zletovo, Morozdvizd i Pijanec. Jovan Oliver bil bogat feudalec so svoja vojska, pot~ineta vlastela za {to svedo~i negovata zadu`bina - Lesnovskiot manastir, a verojatno koval i moneti. Posleden pat se spomenuva vo 1354 godina.

Vo 40-te godina na XIV vek vo edinstvenata vizantiska enklava, Solun izbuvnalo vostanie poznato kako Vostanie na Zilotite (1342-1350) naso~eno protiv feudalnata aristokratija. Solun celi osum godini `iveel poseben `ivot. Nastanite povrzani so vostanieto se hronolo{ki razraboteni od avtorot, koj dal i svoe viduvawe za istite.

Vo vtorata glava (127-184) e obrabotena temata “Makedonija vo periodot na raspa|aweto na Srpskoto carstvo”. Vo periodot od 1355 do 1365 godina vo Mekedonija bile formirani pove}e feudalnite dr`avi i kne`estva. Najprvin vo gradot Ser i negovata oblast se izdvoila dr`avata na caricata Elena. Na sever vo Slavi{te i okolinata mo}en stanal sevastokratorot Vlatko. Vo Drama upravuval Voihna, dodeka so gradovite Ber i Voden upravuval vojvodata Hlapen. Oblastite okolu Radovi{ i del od strumi~ko bile pot~ineti na vojvodata Nikola. So gradot Ohrid upravuval Branko Mladenovi}, a Mariovo go vladeel Prequb, po negovata smrt negovata `ena Irina. Vo ovoj period site ovie vladeteli bile nominalno pot~ineti na srpskiot car, no fakti~ki upravuvale samostojno. Po odnos na potekloto na ovie vladeteli avtorot posvetil posebno vnimanie i ponudil svoi viduvawa.

Do 1365 godina bile udreni temelite na dve golemi makedonski dr`avi - Prilepskoto kralstvo na Dimitrij Volka{in i Serskata dr`ava na Jovan Ugle{a. Soglasno izvornite podatoci, avtorot doa|a do zaklu~ok deka Volka{in do{ol do kralskata titula po pat na uzurpacija (1362/3), a Ugle{a vo istiot period ja dobil despotskata titula. Nivnoto izdignuvawe bilo potpomognato od makedonskite feudalci i od caricata Elena, koja vlijaela na Uro{ V da mu ja priznae kralskata titula na Volka{in i da go priznae za

146

sovladetel. Sovladetelskite odnosi traele do 1366 godina. Za celosnata samostojnost od srpskiot car svedo~at aktivnostite {to gi prezemale makedonskite vladeteli kako {to se: izdavawe na gramoti od svoe li~no ime; pregovorite na Ugle{a za crkovno pomiruvawe, koe{to Vizantija go objavila vo 1371 godina; samostojnata akcija na dvajcata vladeteli protiv Osmanliite koja kobno zavr{ila za niv, po neuspe{nata bitka na Marica vo 1371 godina.

Makedonija vo periodot na Osmanliskata ekspanzija na Balkanot (185-223) e centralnata tema na glava tri vo koja poodelno avtorot gi obarbotuva Mari~kata bitka i Makedonija neposredno po bitkata; Makedonskite samostojni dr`avi po 1371 godina (Prilepskoto makedonsko kralstvo na Kral Marko i Dr`avata na Dejanovi vo periodot na nivnoto samostojno vladeewe) i Ohridskata dr`ava vo vremeto na Andrej Gropa.

Dr`avata na Dejanovi bila formirana po 1373 godina. So nea upravuvale dvajcata bra}a - gospodin Konstantin i despot Jovan Draga{, so majka im do 1380 godina. Potoa na ~elo na dr`avata ostanal samo Konstantin Dejanov, koj{to po kratko samostojno vladeewe stanal vazal na Osmanliite t.e. vo 1386 godina.

Vo Prilepskoto makedonsko kralstvo bile izrazeni decentralisti~kite odnosi. So naslednata teritorija, pokraj Marko upravuvale negovata majka, Elena i brat mu Andrej. Od negovata dr`ava uspeal da se otcepi Andrej Gropa i samostojno da vladee so Ohrid. Vo periodot od 1386 do 1393 ili poto~no po pa|aweto na Skopje pod turska vlast, Marko vlegol vo vlazalen odnos kon Osmanliite.

Vo ~etvrtata glava (224-243) naslovena kako “Makedonskite dr`avi pod indirektna i direktna osmanliska vlast” e obrabotena problematikata koja se odnesuva na Periodot na vazalnoto vladeewe na Konstantin Dejanov (1386-1395) i Kralot Marko kako vazal na Osmanliite. Vo 1395 godina ispolnuvaj}i gi vazalnite obvrski kon Osmanliite, vo bitkata kaj Rovine protiv vla{kiot vojvoda Mir~e, poslednite makedonski vladeteli ja nao|aat svojata smrt. Po kone~noto uni{tuvawe na nivnite dr`avi vo Makedonija bila vovedena direktna osmanliska uprava.

Vo prilogot (244 - 254) e prika`ana istorijata na Ohridskata arhiepiskopija vo XIV vek. Akcentot e staven na tri va`ni pra{awa povrzani so arhiepiskopijata vo ovoj period i toa: granicite na nejzinata dieceza, kanonskata polo`ba i nejzinoto iskoristuvawe od svetovnite vladeteli za politi~ki celi.

Zavr{nite zborovi izneseni vo zaklu~okot pretstavuvaat sumaren prikaz na najnovite nau~ni soznanija i zaklu~oci do

2009/XLV/1-2 147

koi{to do{ol samiot avtor, detalno i op{irno elaborirani vo ve}e navedenite ~etiri poglavja.

Izleguvaweto na ovoj trud od pe~at ima neprocenlivo zna~ewe za makedonskata srednovekovna istoriografija i posebno za istoriografijata na Makedonija vo XIV vek, bidej}i vo golem del go popolnuva hijatusot koj{to postoe{e izminatite godini za navedeniot period.

Jazikot i stilot na avtorot e koncizen i jasen, a mislata te~e vo logi~en kontinuitet, zapazuvaj}i go metodolo{ki dokraj predmetot na istra`uvaweto bez nepotrebno obremenuvawe na tekstot. Seto ova go pravi deloto dostapno kako za nau~nite rabotnici i studentite po istorija, taka i za po{irokata ~itatelska publika, qubopitna da se nurne vo istoriskoto minato na burniot makedonski XIV - ti vek. M-r Gabriela Simonova

Aleksandar SIMONOVSKI

Aleksandar Litovski, Makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo Vtorata svetska vojna (1941-1944), Sojuz na zdru`enijata na Makedoncite od Egejskiot del na Makedonija-Skopje,

Skopje 2008, 321

Makedonskata narodnoosloboditelna antifa{isti~ka vojna vo periodot 1941-1944 godina, otvori novi mo`nosti za kone~no re{avawe na makedonskoto nacionalno pra{awe, no, so ogled na podelenosta na Makedonija, i pred i za vreme na vojnata, vo oddelni delovi na Makedonija postoele razli~ni uslovi za vodewe na borbata za nacionalno osloboduvawe, dr`avno konstituirawe i obedinuvawe na Makedonija. Koja be{e nacionalnata programa na makedonskoto osloboditelno dvi`ewe vo toa vreme i dali vo tekot na vojnata be{e sozdadena makedonska dr`ava vo nejzinite etni~ki granici, mo`eme da pro~itame vo monografijata na d-r Aleksandar Litovski „Makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo Vtorata svetska vojna (1941-1944)“. Ovaa kniga se sostoi od 321 strana i sodr`inski e sostavena od predgovor, voved, pet glavi (so pove}e podnaslovi), zaklu~ok, kratenki, izvori i literatura, indeks, i prosledena e so 533 fusnoti kako dopolnuvawe i objasnuvawe na osnovniot tekst so {to se zadovoleni site kriteriumi deloto da ima tretman na nau~en trud. Obrabotkata na temata, istra`uva~kite zafati i zasta-penosta na makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma (1941-1944) vo makedonskata istoriografija, objasneti se vo predgovorot (7-19), dodeka vo vovedniot del (21-27), avtorot go pri-ka`uva geopoliti~kiot prostor na Makedonija i istoriskiot raz-vitok na makedonskata nacija od vtorata polovina na XIX vek sè do Versajskata konferencija koga e potvrdena podelbata na Makedonija po Prvata svetska vojna. Vo prvata glava pod naslov „Makedonskoto nacionalno pra-{awe me|u dvete svetski vojni“ (29-59), prosleden e razvojot na

150

makedonskata politi~ka i nacionalna misla, obraboteni se pozna-~ajnite makedonski revolucionerni i kulturno-prosvetni organi-zacii i grupi, i li~nosti od toj vremenski period, kako i nivnite programski opredelbi vo odnos na osnovnite dr`avotvorni i nacionalni problemi. Za celosno zaokru`uvawe na ovaa proble-matika i poradi faktot deka komunisti~koto dvi`ewe imalo zna-~ajno vlijanie vrz makedonskite nacionalnoosloboditelni sili, avtorot gi obrabotuva politikata, stavovite i odnosot kon make-donskoto nacionalno pra{awe na Kominternata i komunisti~kite partii na zemjite vo koi vleguvale delovite od podelenata makedonska etno-geografska teritorija. Vo vtorata glava „Nacionalnoosloboditelnata i antifa-{isti~ka vojna na makedonskiot narod i odnosot na narodnooslo-boditelnite dvi`ewa od Jugoslavija, Grcija i Bugarija kon make-donskoto nacionalno pra{awe“ (61-116), izvr{ena e tematska razra-botka na Balkanot i Makedonija vo Vtorata svetska vojna, i vo toj kontekst, avtorot vr{i analiza na makedonskata vooru`ena borba (vo ramkite na balkanskite komunisti~ki partii) od site tri dela na Makedonija i poziciite na tie partii kon pra{aweto za sozda-vawe na makedonska nacionalna dr`ava i obedinuvaweto na Make-donija. Pri ovaa elaboracija, navedena e konstatacijata deka Narodnoosloboditelnata antifa{isti~ka vojna na Makedonija (NOAVM), najgolem uspeh imala vo Vardarskiot del, no, stavovite na Komunisti~kata partija na Jugoslavija (KPJ) iako uka`ale na nekoi va`ni momenti od makedonskiot nacionalen razvoj vo ramkite na idnata jugoslovenska federacija, sepak, tie bile daleku od integralnoto re{avawe na pra{aweto za obedineta Makedonija. Celosnoto definirawe i realizirawe na makedonskite nacionalni streme`i i barawa, avtorot go odreduva preku nastojuvawata na Komunisti~kata partija na Grcija (KPG) i Bugarskata komunisti~ka partija (BKP), makedonskoto nacionalno pra{awe da go upotrebat samo vo funkcija na svoite antiokupatorski i antifa{isti~ki dejstvuvawa ili istoto da go re{at vo granicite na nivnite dr`avi. So ogled na takvite nepovolni uslovi za dejstvuvawe, d-r Litovski doa|a do neminoven zaklu~ok deka tie predispozicii rezultirale so ponizok stepen na razvoj na makedonskata nacionalnoosloboditelna borba vo egejskiot i pirinskiot del na Makedonija.

Centralnoto vnimanie vo tretata glava „Nacionalnite i idejnite pozicii na makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo Vardarskiot del na Makedonija (do Prvoto zasedanie na ASNOM)“ (117-175), posveteno e na nekolku relevantni pra{awa koi bile od golemo zna~ewe za ponatamo{niot tek na makedonskata osloboditelna borba. Tuka, preku temelnoto razrabotuvawe na proglasite, letocite i drugiot propaganden materijal {to go

2009/XLV/1-2 151

distribuirale borcite i rakovodstvoto na NOAVM, uka`ano e na zna~eweto na manifestacijata i afirmacijata na makedonskiot nacionalen identitet kako temel vrz koj }e se postavat barawata za dr`avnosta i obedinuvaweto na Makedonija, no, i da se razobli~at site antimakedonski prookupatorski elementi koi bile protiv makedonskoto nacionalno osloboduvawe. Imaj}i ja predvid glavnata uloga na komunistite vo makedonskoto nacionalnoosloboditelno dvi`ewe, avtorot pi{uva, vo po~etniot period na NOAVM bil sozdaden vpe~atok deka borbata se vodi za realizirawe na tesno-partiski interesi i klasni celi. Me|utoa, vo narednite godini ovoj nedostatok bil koregiran so {irokata idejno-politi~ka osnova, koja vo redovite na narodnoosloboditelnata vojna vklu~ila golem broj na makedonski patrioti so razli~ni politi~ki (ideolo{ki) ubeduvawa, a paralelno so toj proces, vo makedonskata borba trebalo da se povikaat i pripadnicite na nacionalnite malcinstva vo Make-donija. Takvata naso~enost, kompletno bila izrazena vo organizi-raweto na Prvoto zasedanie na Antifa{isti~koto sobranie na narodnoto osloboduvawe na Makedonija (ASNOM), koga edinstve-nite kriteriumi pretstavuvale antiokupatorskata antifa{isti~ka opredelba i prifa}aweto na makedonskata nacionalnooslobodi-telna platforma izrazena vo Manifestot na Glavniot {tab na narodnoosloboditelnata vojska i partizanskite odredi na Makedonija (G[ na NOV i POM).

^etvrtata glava „Nacionalnoosloboditelnata platforma vo Vardarskiot del na Makedonija po pra{aweto za sozdavawe na makedonska dr`ava i obedinuvawe na makedonskiot narod (do Prvoto zasedanie na ASNOM)“ (177-218), pretstavuva analiza na opredel-bite za re{avawe na makedonskoto nacionalno pra{awe vo ramkite na dvete osnovni opcii: „balkanskoto“ i „jugoslovenskoto“ re{enie. Avtorot veli deka dvete re{enija preovladuvale vo razli~ni periodi od vojnata i nivnata zaedni~ka cel bila sozdavawe na makedonska nacionalna dr`ava. Taka, „balkanskoto re{enie“ pred-viduvalo makedonskata dr`ava da bide sozdadena vo nejzinite etni~ki granici i kako sostaven del od balkanska federacija ili konfederacija, dodeka delumnoto „jugoslovensko re{enie“ opfa}alo ramnopraven status na makedonskata dr`ava vo idnata federativna jugoslovenska dr`avna zaednica, no, sekoga{ postoela mo`nosta za celosno re{avawe na makedonskoto pra{awe i obedineta Make-donija kako nacionalna dr`ava na makedonskiot narod da vleze vo sostavot na edna jugoslovenska federacija. Realnata primena na nekoja od opciite sekoga{ zavisela od interesite na balkanskite dr`avi i pred sè golemite sili, a so doa|aweto na Svetozar Vukmanovi}-Tempo vo Makedonija i po Prespanskiot sostanok na Centralniot komitet na Komunisti~kata partija na Makedonija

152

(2.VIII.1943), zapo~nalo prakti~noto sproveduvawe na „jugoslo-venskoto re{enie“ koe od ~lenovite na Akcioniot narodnooslo-boditelen komitet (ANOK) }e bide primeno so rezerva, me|utoa, kako {to se bli`el krajot na vojnata, sè pove}e se prifa}alo toa re{enie.

Vo pettata glava „Makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo 1944 i sozdavawe na Demokratska Federalna Make-donija“ (219-258), razraboteni sè prezemenite ~ekori za sprovedu-vawe na „jugoslovenskoto re{enie“ vo vardarskiot del na Make-donija, kade bile sozdadeni neophodnite uslovi za svikuvawe i odr`uvawe na Prvoto zasedanie na ASNOM i proklamiraweto na makedonskata nacionalna dr`ava. Ponatamo{niot del od ovaa tematska celina, pretstavuva elaborirawe na makedonskata nacio-nalnoosloboditelna platforma vo egejskiot del na Makedonija, kade „jugoslovenskoto re{enie“ pozitivno odeknalo bidej}i toa bilo osnovata za eventualnite obidi za obedinuvawe na Makedonija, vo vreme koga rakovodstvoto na KPG opstojuvalo na dotoga{nite negativni stavovi vo odnos na makedonskoto nacionalno pra{awe. Posebno mesto vo ovaa glava e otstapeno na odr`uvaweto na Prvoto zasedanie na ASNOM (2.VIII.1944) i sozdavaweto na Demokratska Federalna Makedonija (DFM), i vo toj pogled, d-r Litovski gi komentira pozna~ajnite stavovi zazemeni vo podnesenite referati od aspekt na realizacijata na makedonskata nacionalnooslobo-ditelna platforma, dr`avnosta i obedinuvaweto na Makedonija, za potoa da bidat obrazlo`eni i re{enijata od Zasedanieto vrz koi vo idnina trebala da se gradi DF Makedonija.

Vo zaklu~okot (259-272) na knigata, avtorot dava svoi subli-mirani viduvawa za ostvaruvaweto na makedonskata nacionalnooslo-boditelna platforma vo tekot na NOAVM, pritoa zaklu~uvaj}i deka sozdavaweto na makedonskata nacionalna dr`ava samo na eden del od etni~kata teritorija na Makedonija i toa kako federalna edinka vo federativna Jugoslavija, pretstavuvalo delumno realizirawe na makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma, no, seto toa bilo vo soglasnost so toga{nite mo`nosti diktirani od me|una-rodniot faktor. Na krajot, mo`eme da istakneme deka stanuva zbor za edno seriozno nau~no delo koe baziraj}i se na arhivskite istra`uvawa, objavenata dokumentacija i konsultiranata literatura od razli~na provinienacija, vr{i dlaboka analiza na razvojot i realizacijata na makedonskata nacionalnoosloboditelna platforma vo tekot na Vtorata svetska vojna, so {to fondot na makedonskata istoriogra-fija za periodot 1941-1944 godina, }e se zbogati so u{te eden zna~aen monografski trud vo koj e prika`ana finalnata faza od borbata na makedonskiot narod za sozdavawe na makedonska nacionalna dr`ava.

Lazar KRSTEVSKI

ZAJAKNATI SOZNANIJATA ZA MAKEDONSKITE KORENI

NA MIHAJLO PUPIN

Povod za mojot tekst e najnoviot nau~en trud na prof. D-r. Pavle Mitreski, nasloven: "Mihajlo I. Pupin za Makedonija".

Na 20 maj 2010 god. avtorot svojot nau~en trud im go pretstavi na u~enicite i na nastavnicite na Srednoto elektortehni~ko u~ili{te "Mihajlo Pupin" vo Skopje. Negovoto izlagawe be{e so golemo vnimanie prosledeno pri {to bea postaveni i nekolku pra-{awa vo vrska so `ivotot i deloto na patronot na nivnoto u~i-li{te. Gestot na avtorot za podarenite knigi na najdobriot u~enik na generacijata i na najdobrite u~enici od 5-te profili vo u~ili{-teto, be{e toplo pozdraven od site prisutni.

Pred slu{atelite, po `elba na avtorot, govore{e i avtorot na ovoj tekst, koj prezentira{e nekoi soznanija za `ivotot i deloto na M. Pupin izneseni na Nau~niot sobir vo Novi Sad 1979 god., a na koj u~estvuval kako ~len na toga{niot Jugoslovenski odbor za odbele`uvawe 125 - godi{ninata od ra|aweto na M. Pupin.

Prof. D-r. Pavle Mitreski, inaku eden od retkite nau~nici na Balkanot {to go istra`uvale potekloto na M. Pupin, posebno vnimanie posvetil na nekolku tematski celini, me|u koi: `ivotniot pat na Mihajlo Pupin; makedonskite koreni na Pupinovite pretci; Pupin za balkanskite vojni i interesot za Makedonija; anga`i-ranosta na Pupin za vreme na Prvata svetska vojna za sozdavawe na jugoslovenskata dr`ava; Pupin za avtonomija na Makedonija na Mirovnata konferencija vo Pariz vo 1919 god; Pupinovoto anga`i-rawe vo davaweto materijalna pomo{ na Makedonija; novi soznanija za potekloto na pretcite na Pupin i dr.

Ovoj neumoren istra`uva~, spomenatite nastani gi sledi i analizira vo kontekst na toga{nite politi~ki, voeni, ekonomski i drugi sostojbi koi imale silno vlijanie za migracionite dvi`ewa na Makedoncite, odnosno za masovnite ili delumni preselbi na

154

naselenieto od Makedonija na balkanskite prostori, vo Evropa i niz celiot svet, me|u koi }e se najdat i roditelite na M. Pupin.

Pritoa, Prof. D-r. P. Mitreski, kako {to samiot veli, so sigurnost tvrdi deka Pupinovite pretci poteknuvaat od seloto Ni~a vo oblasta na Moskopole, dene{na Albanija. Rodot na M. Pupin, od vla{ko poteklo, vo potraga za podobar i posiguren `ivot i poradi drugi pri~ini, se preselil vo Vev~ani, a nekoi ~lenovi na semej-stvoto vo Gorna i Dolna Belica i vo drugi Drimkolski sela. Od Vev~ani, Konstantin i Olimpijada, tatkoto i majkata na Mihajlo, zaminale vo banatskoto selo Idvor, blizu Pan~evo, koe toga{ potpa|alo pod Avstriskata Imperija. Tamu, vo 1854 god. se rodil Mihajlo Pupin koj na 20-godi{na vozrast emigriral vo Amerika. Deka stanuva zbor za ist rod Pupinovi avtorot toa go potkrepuva so faktot {to rodot Pupin vo site mesta kade {to `iveel (od Ni~a, Vev~ani, Idvor i do Amerika), kako svoja slava ja imaat "Sv. Bogorodica", dodeka `itelite na Vev~ani slavata "Sv. Preobra-`enie".

Na Mirovnata konferencija (1919 god.) vo Pariz, Pupin ja afirmiral posebnosta na Makedonija i na makedonskiot narod i se zalagal za avtonomija na Makedonija. Kako {to e poznato, do toa nedo{lo poradi protiveweto na toga{nata srpska Vlada, koja preku Jugoslovenskata delegacija uporno ja branela svojata teza za srpsko poteklo na makedonskiot narod. Zalagaweto na Pupin, makedonskiot narod da bide me|unarodno priznat i da dobie avtonomna makedonska dr`ava mu donelo golem broj neprijateli. No i pokraj toa, Pupin prodol`il da i pomaga na rodnata zemja i na narodot na svoite pretci. Za taa cel toj osnoval specijalen fond za obrazovanie na siroma{nite u~enici i studenti, kako i za siroma{ni gra|ani vo stara Srbija i Makedonija {to go posvetil na svojata majka. Pritoa, Pupin potenciral pomo{ta da im se dava i na hristijanite i na muslimanite. Isto taka zaslu`uva da se odbele`i i negovata donacija za kambanata na crkvata "Sveta Bogorodica Perivlepta" vo Ohrid (te{ka 2.300 kgr., najgolema na Balkanot), izrabotena vo Qubqana vo 1923 god.

Spored toa, iako M. Pupin sekoga{ se izjasnuval kako Srbin, toj bil svesen za makedonskite koreni na svoite pretci. Ottamu i negovata nostalgija i qubov kon Makedonija i Ohrid.

Ovoj nau~en trud pretstavuva zna~aen istra`uva~ki potfat i pridones za rasvetluvaweto na potekloto na Pupinovite pretci i za negovoto op{testveno anga`irawe za Makedonija vo prvite dve decenii na 20-tiot vek i potoa i zatoa smetam deka zaslu`uva da bide pe~aten na angliski jazik, so cel da bide dostapen na na{ata dijaspora, osobeno vo SAD.

2009/XLV/1-2 155

Vo nau~niot trud rezimeata se napi{ani na makedonski, srpski, angliski i vla{ki jazik. Trudot koj iznesuva 270 stranici e zbogaten so golem broj prilozi, dokumenti i fotodokumentacija. Me|u brojnite fotografii se: Crkvata i kambanarijata od seloto Ni~a, Moskopole; ku}ata na rodot Pupin vo Vev~ani; rodnata ku}a na M. Pupin vo Idvor, Pan~evo; panorama na Gorna Belica, Stru{ko; Kambanata na crkvata "Sv. Kliment" vo Ohrid; portret na majka mu Olimpijada (1880); Pupin vo svojata labaratorija; Pupin so svoeto semejstvo; Pupinoviot imot vo Norfolk, vo blizina na Wujork; Pupin vo dru{tvo so nobelovecot Albert Ajn{tajn vo 1933 god. vo Wujork i dr.

Marjan IVANOSKI

SOOP[TENIE NAU^EN SOBIR „PORE^E NIZ ISTORIJATA„

(5-6 septemvri 2009, Samokov)

Po povod 65 godini od osloboduvaweto na Makedonski Brod,

40 godini od osnovaweto na zdru`enieto „Pore~ki sredbi“ - Skopje i 105 godini od ubistvoto na \ur~in Naumov - Pqakot, kru{evski i pore~ki vojvoda, vo organizacija na Zdru`enieto na gra|ani „Pore~ki sredbi“ - Skopje vo sorabotka so Lokalnata samouprava na Op{tina Makedonski Brod i Institutot za nacionalna istorija vo ramkite na manifestacijata „Pore~e od izgrejsonce do ve~nosta“ se odr`a nau~en sobir „Pore~e niz istorijata“ vo Samokov na 5 i 6 septemvri 2009 godina. Spored programata na nau~niot sobir koj trae{e eden den, vo hronolo{ki red bea prezentirani vkupno 26 referati, podeleni vo tri sesii. Sobirot go otvori pretsedatelot na Organizacioniot odbor, Boro Risteski, koj vo svojata pozdravna re~ gi potencira{e jubileite za sobirot i im se zablagodari na site {to se odzvaa na pokanata da u~estvuvaat na Nau~niot sobir. Pozdravni govori odr`aa i d-r Todor ^epreganov, direktor na Institutot za nacionalna istorija, Rade Zlateski, zamenik gradona~alnik na Makedonski Brod, Jovan Radeski pretsedatelot na Nacionalniot sovet na makedonskata zaednica vo Republika Srbija, i d-r Aleksandar Kostadinovski, zamenik pretsedatel na Organiza-cioniot odbor. Prvata sesija ja zapo~na d-r Du{ko Aleksovski koj {to vo svoeto izlagawe pod naslov „Karpestata umetnost na Pore~e“, gi prezentira{e najstarite kulturni vrednosti na Pore~e izrazeni preku Karpestata umetnost, no i potencijalot koj {to le`i vo toa kulturno bogatstvo za turisti~ki razvoj na Pore~e. Za hristijanizacijata na Makedonija i povrzanosta na Pore~e so Veli~kata eparhija na Sv. Kliment govore{e d-r Ratomir Grozdanoski vo svojot prilog pod naslov „Razvoj na hristijanstvoto vo Makedonija so poseben osvrt na Pore~e“. D-r Mihajlo Georgievski vo referatot pod naslov „^etirieset godini od nau~nata ekspedicija predvodena od prof.

158

Vladimir Mo{in za istra`uvawe na kni`evnoto nasledstvo vo Pore~kiot kraj na Makedonija i rezultatite dobieni od istata so poseben osvrt za Ben~evskoto evangelie od XVI vek“ govore{e za pridonesot koj {to go imal Vladimir Mo{in vo oblasta na kni-`evnoto, kulturno i istorisko nasledstvo na Makedonija i Pore~e. Za politi~kata sostojba na Pore~e vo XIII vek, odnosno za ~estite zavladuvawa na Pore~e i Makedonija od strana na toga{-nite balkanski dr`avi govore{e d-r Boban Petrovski vo izla-gaweto pod naslov „Pore~e vo vtorata polovina na XIII vek videno niz prizmata na crkovnite spomenici“. D-r Dalibor Jovanovski govore{e za pri~inite za prodi-raweto na srpskata propaganda vo pore~kiot kraj vo svoeto izla-gawe pod naslov „Kako i zo{to se {irela srpskata propaganda vo Pore~e kon krajot na XIV i po~etokot na XX vek“. So ista tematika nastapi i d-r Silvana ^upovska so referatot pod naslov „Srpskata prosvetna i vooru`ena propaganda vo Pore~ieto (krajot na XIX vek do 1912 godina)“. D-r Nata{a Kotlar vo svojot prilog pod naslov „Pore~e vo spomenite na Nikola Petrov - Rusinski“, ni gi prenese se}avawata na Rusinski koj kako deec na MRO vo bitolskiot okrug dejstvuval i vo pore~kiot kraj. Prim. D-r Mil~o Trenkoski - Lokvi~anec vo svoeto izlagawe pod naslov „\ur~in Naumov - Pqakot“ op{irno gi opfati site pova`ni moment od negovata revolucionerna dejnost se do tragi~nata pogibija vo 1904 godina. Isto taka interesni momenti od `ivotot i revoucionernata dejnost na \ur~in Naumov iznese i Boro Risteski - Slan{tanec vo svojot trud pod naslov „\ur~in Naumov - Pqakot, kru{evski i pore~ki vojvoda“. Vtorata sesija ja zapo~na Stojan Avramovski so negoviot trud „Pore~ieto me|u dvete svetski vojni - statisti~ki podatoci“ vo koj{to gi prezentira{e popisite vo Vardarska Makedonija i vo koi okruzi bilo priklu~uvano Pore~e. So sli~na tema nastapi i d-r Vera Go{eva so prilogot pod naslov „Socio - ekonomskata sostojba na naselenieto vo Pore~e spored popisot od 1931 godina“ i prezentira{e detalna slika za Pore~e vo me|uvoeniot period. D-r Mil~o Trenkoski-Lokvi~anec iznese interesni poda-toci za „Organizacijata na zdravstvoto vo regionot na Makedonski Brod od 1941 do 1944 godina“. D-r \or|i ^akarjanevski nastapi so svojot trud pod naslov „Pore~ieto vo administrativno - teritorijalnite podelbi vo Makedonija 1944 - 2004“ vo koj {to ja potencira{e prisutnosta na politikata vo site dosega{ni administrativni podelbi. D-r Novica Veljanovski vo svoeto izlagawe na tema „Istoriskite predizvici na Pore~e vo periodot od sozdavaweto na

2009/XLV/1-2 159

Kralstvoto na SHS vo 1918 godina do osamostojuvaweto na Republika Makedonija“ gi prezentira{e najva`nite politi~ki momenti od istorijata na Pore~e vo istoimeniot period. D-r Todor ^epreganov vo svojot prilog pod naslov „Britan-skite voeni misii na teriotorijata na Pore~e 1943 - 1944“ govore{e za dejstvuvaweto, dvi`eweto i podr{kata {to ja pru`ale britanskite misii prvo na ravnogorskoto dvi`ewe, a potoa samo na dvi`eweto na NOB.

Gojko Aleksoski nastapi so referatot pod naslov „Borbe-niot pat na Pettata proleterska prilepska i [estata pore~ka brigada“ i gi opi{a voenite dejstva na teritorijata na Pore~e od 15.08.1944 do 7.09.1944 godina. Se}avawata na politi~kiot komesar na [estata pore~ka brigada, Petar Pepequgoski, bea predmet na interes na d-r Vasil Jotevski vo trudot pod naslov „Pore~e vo memoarite na Petar Pepequgoski“ i pri toa ja potencira{e va`nosta od kriti~ko ~itawe na memoarskata literatura. Akademik Bo`idar Vidoevski, kako pretstavnik na prvata generacija makedonski dijalektolozi, be{e predmet na interes na dr Vasil Drvo{anov, vo negoviot prilog pod naslov „Nau~niot pridones na akademik Bo`idar Vidoevski vo makedonskata dijalek-tologija“. D-r Naume Radi~eski vo svoeto izlagawe pod naslov „Zabo-raveniot Ilija Stojkoski - Slan{tanec“ govore{e za negovite najva`ni momenti od `ivotot, a pred se za negovite pi{ani dela za Pore~kiot kraj. Del od sekojdnevniot `ivot na Pore~ani povrzan so kultot i sueverijata za kamenot od Zmeoica, negoviot nastanok i mesto-polo`ba be{e prezentiran od m-r Dragica Popovska vo trudot pod naslov „Magisko - kultnite sodr`ini povrzani so Zmeoica, s. Krapa, Pore~ko“. D-r Blagoja Markoski ja prepu{ti prezentacijata na svoite pomladi kolegi Milena Taleska i Svemir Gorin koi na najvisoko nivo ja izvr{ija prezentacijata za geografskite osobini na pore~kiot kraj vo temata pod naslov „Geografskata sega{nost i idnina na Pore~e“. Tretata sesija ja zapo~na Milena Stoj~eska so dve izlagawa. Prvoto vo svojstvo na pretstavnik na Lokalnata Samouprava na Makedonski Brod, govore{e na tema „Strategijata za razvoj na Op{tina Makedonski Brod“. Vo vtoroto izlagawe pod naslov „Sto~arstvoto kako glavna i osnovna granka za opstojuvawe na pore~koto naselenie prosledeno so obi~ai i veruvawa niz vekovite“ detalno ja prika`a osnovnata stopanska granka na pore~ani, prirodnite mo`nosti na Pore~e za razvoj i hristi-

160

janskite obi~ai potpiraj}i se na Jovan Cvii} i Jozef Obremski kako glavni izvori. M-r Sa{a Dukoski vo svoeto izlagawe pod naslov „Pravni modaliteti za za{tita i razvoj na Pore~e kako mikroregion/me-|unarodnopravni aspekti“ govore{e za niskiot stopanski razvoj, za mo`nostite za pogolema turisti~ka afirmacija na kulturnite i prirodnite bogatstva na Pore~e kako i faktot deka dr`avata treba da povede pogolema gri`a za vodnite resursi vo pore~kiot kraj. Bogoja Radeski vo svoeto izlagawe pod naslov „Razvojot na kulturata vo podra~jeto na Pore~e, Op{tina Makedonski Brod“ dade op{t prikaz za kulturata od najstari vremiwa, na~inot na {irewe i kulturnite aktivnosti vo ponovo vreme. Za zna~eweto na MRTV, kako javen servis na gra|anite vo afirmacijata na Pore~ieto, govore{e Mi{o Netkovski vo temata pod naslov „Pore~ieto niz video dokumentacijata na MTV“. Posle zavr{uvaweto na tretata sesija slede{e bogata diskusija. Boro Risteski - Slan{tanec go zatvori nau~niot del od sobirot predviden za 5 septemvri 2009 godina, a naredniot den be{e organizirana poseta na pore~kite priordni ubavini.