7
BUVININE VRATNICE Autor izrezbarenih drvenih vratnica je rezbar i slikar, Splićanin Andrija Buvina. U nekim rukopisima koje je zabilježio nepoznat autor, a koji se nalaze u djelu Tome Arhiđakona, Historia Salonitana, nalazimo podatak da su vratnice postavljene na dan Sv. Jurja 23. 4. 1214. godine. Također čitamo i da je taj isti Buvina naslikao na trgu pred katedralom lik Sv. Kristofora. Na vratnicama katedrale, tom iznimnom djelu romaničkog drvorezbarstva, koje se do današnjih dana sačuvalo ''in situ'' u poprilično dobrom stanju, što je rijetkost ne samo na našim prostorima već i u europskoj umjetnosti uopće, mogu se nazrijeti tragovi pozlate i polikromije, čime je djelo dobivalo još svečaniji značaj. Buvinine se vratnice sastoje od dva krila, od kojih svako ima po 14 udubljenih polja. Tih 28 kaseta sadrže prizore iz Evanđelja, od Navještenja do Isusova uzašća. Svako pojedino polje ima koso položeni izrezbareni okvir, dekoriran kombinacijom pletera predromaničkih reminiscencija i stiliziranih antiknih vitica, a samo je u dva slučaja ukras riješen akantusovim lišćem. Između uokvirenih polja široke su trake dekorirane izbočenim kuglicama i motivom lozice, u koju su utkani maleni, uglavnom nagi ljudski likovi i životinje poput psa, veprova, ptica, pa i fantastične životinje poput zmajeva. Katkad su likovi ljudi i životinja povezani u zajedničke prizore lovačke tematike. Na osnovu tragova,

Srednjovjekovna umjetnost

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Opis umjetnosti u srednjem vijeku

Citation preview

BUVININE VRATNICE

Autor izrezbarenih drvenih vratnica je rezbar i slikar, Splićanin Andrija Buvina. U

nekim rukopisima koje je zabilježio nepoznat autor, a koji se nalaze u djelu Tome

Arhiđakona, Historia Salonitana, nalazimo podatak da su vratnice postavljene na dan Sv. Jurja

23. 4. 1214. godine. Također čitamo i da je taj isti Buvina naslikao na trgu pred katedralom lik

Sv. Kristofora. Na vratnicama katedrale, tom iznimnom djelu romaničkog

drvorezbarstva, koje se do današnjih dana sačuvalo ''in situ'' u pop r i l i čno dob rom

s t an ju , š t o j e r i j e t kos t ne s amo na na š im p ros to r ima već i u europskoj

umjetnosti uopće, mogu se nazrijeti tragovi pozlate i polikromije, čime je djelo

dobivalo još svečaniji značaj. Buvinine se vratnice sastoje od dva krila, od kojih svako ima po 14

udubljenih polja. Tih 28 kaseta sadrže prizore iz Evanđelja, od Navještenja do Isusova uzašća.

Svako pojedino polje ima koso položeni izrezbareni okvir, dekoriran kombinacijom

pletera predromaničkih reminiscencija i stiliziranih antiknih vitica, a samo je u dva

slučaja ukras riješen akantusovim lišćem. Između uokvirenih polja široke su trake dekorirane

izbočenim kuglicama i motivom lozice, u koju su utkani  maleni, uglavnom nagi

ljudski likovi i životinje poput psa, veprova, ptica, pa i fantastične životinje poput

zmajeva. Katkad su likovi ljudi i životinja povezani u zajedničke prizore lovačke

tematike. Na osnovu tragova, biblijske su kompozicije bile pozlaćene, a ornamentalni dijelovi

izvedeni još i crvenom i plavom bojom.U biblijskim su kompozicijama svetački likovi odjeveni

u kostime koji podsjećaju na antičke, dok su profani likovi odjeveni u onodobna stilizirana

odijela. Majstor nema osjećaja za prostor i dubinu, a samo katkad poneki predmet i

detalj arhitekture ili  pejzaža označava određenu okolinu. Također ne posjeduje ni

smisao za proporcije,već se često priklanja izokefaliji, iako Krist i Bogorodica ponegdje

nadvisuju ostale likove. Likovi nisu individualizirani, već tipizirani u nekoliko

osnovnih varijanti,  plosnati su i neproporcionalni, sumarno i stilizirano tretirani.

Među kompozicijama posebno se ističu Navještenje, Porođenje, Ulazak u Jeruzalem,

Bičevanje Krista, Krist na križu i Polaganje u grob.

L j u b o   K a r a m a n   j e   u   s v o j o j   a n a l i z i   v r a t n i c a   i z v r š i o   n j i h o v u  

d e t a l j n u   s t i l s k u i ikonografsku analizu, te je uočio niz inačica, koje objašnjava kao

specifične lokalne karakteristike, nalazeći u spoju romaničkih i bizantinskih crta

izvorište posebno u iluminiranim kodeksima, koje je Buvina mogao vidjeti u Splitu.

S druge strane, u dekorativnim elementima vratnica uočio je izvore u kamenim

ornamentima portala carevog mauzoleja, te u lokalnoj pleternoj skulpturi predromaničkog

razdoblja. Iako se Buvinu, u odnosu na umjetnost tadašnjeg zapada, može smatrati

majstorom provincijskih crta, njegovim se vratnicama ne može poreći osobna autorska kvaliteta

i spec i f i čna

d r až .   I z   t og   r az loga  Buv in i ne  v r a tn i ce  moramo   sma t r a t i   j ed n im  od

najvažnijih umjetničkih djela splitske katedrale. Osim toga, s obzirom na raritet očuvanosti

romaničkih drvenih vratnica, Buvinine ima ju i važno mje s to u eu ropsko j

d rveno j sku lp tu r i t og r azdob l j a i j edan su od najvažnijih dokumenata za povijest

srednjovjekovne plastike uopće.

OLTAR SV. STAŠA

Dvadeset godina nakon Boninovog oltara, Juraj Dalmatinac potpisao je 1448. ugovor da će

izvesti u katedrali oltar posvećen salonitanskom mučeniku Stašu, potopljenom za vrijeme

Dioklecijanovih progona kršćana u rijeci Jadro s mlinskim kamenom oko

v ra t a .   Ju r a j   j e   od  144 1 .   god ine  bo rav io  u  Š iben iku  kao  p ro tomag i s t e r

g r a dn j e monumentalne katedrale, a već je i uspostavio veze sa Splitom, jer je radio na

nekim p l emi ćk im  pa l ač ama   i   pod iga o  1446 .   u   c rkv i   be ned ik t i nk i  Sv .  

Eu f emi j e   kape l u Blaženog Arnira, od koje se oltar danas nalazi u župnoj crkvi u Kaštel

Lukšiću.

30. juna 1448., na spomen Sv. Pavla, svečano je sklopljen ugovor za gradnju oltara Sv. Staša u

prvostolnoj crkvi. Ugovoreno je da će Jurju biti plaćeno 306 dukata, a rok dovršenja gradnje

jest dvije i pol godine. Riječi ugovora dovoljno govore o želji na ruč i t e l j a da nova

kape l a bude i s t a kao ona s t a r i j a , Bon inova Sv . Du jma . On i određuju Jurju da

novu smjesti na isto mjesto gdje se prije nalazila stara kapela istog sveca, da nju poruši i

njezino kamenje opet iskoristi za gradnju svoje kapele, osim stupova koji ostaju crkvi,

ali da umjesto njih može iskoristiti tri kamena koja se nalaze okolo crkve. Preporučuju mu

da kamen za menzu bude dobar i obilan, što znači da  bude od jednog čvrstog

komada. Također Juraj mora na sjevernom zidu mauzoleja o tvo r i t i p rozo r , a l i ne

t r eba ug rad i t i ž e l j e zne r e še tke . Sve su mu od red i l i , i b ro j I raspored svetaca

koji će krasiti oltar jednako kao što ih je smjestio Bonino iz Milana. I ako j e Ju r a j b io pod

od ređenom obavezom da mu Bon inov o l t a r Sv . Du jma bude izravan uzorak,

majstor se držao osnovne koncepcije ali ipak nije mogao zauzdati svoj talent, koji je bio

neusporedivo dinamičniji i istančaniji od Boninovog. Juraj je na svoj način povezao dominantne

kasnogotičke dekorativne crte s novim duhom renesanse, dao j e novu ž ivo tnos t l i š ću

kap i t e l a na s t upov ima i okv i r ima t roku t a s t i h z aba t a  baldahina. Dao je i vitalnost

glavama lavova kojima završavaju konzole, a posebno je sebi svojstvenom spontanošću oživio

realistički i individualizirani lik sveca, koji leži na dva ukrašena jastuka s lagano podignutim

nogama na trećem i pod kojim se svijamlinski kamen. Juraj je svoj pečat dao i kovrčastim

anđelima koji podržavaju poput

š a t o r a   s l obod no  na b ra nu   t ka n in u  nad   sve ce m,   za t im  anđ e l i ma   š t i t on oša ma  

na trokutima baldahina i skulpturama na njegovim vrhovima: Mariji, Gabrijelu i anđelu

s a   sv i j e ćn j a kom .  Svo ju   j e   k ipa r sku   spo sobnos t   i skaz ao  o so b i t o   u   po l i p t i hu  

na  prednjem dijelu sarkofaga. Pobočna polja sadrže staračke likove crkvenih otaca

Jerolima, Grgura, Lava (Ambrozija?) i Augustina, koji kao da izlaze iz svojih okvira, dok srednje

polje prikazuje prizor Bičevanja Kristova, na kojem dva krvnika u punom zamahu udaraju

smiono pokrenut Kristov lik, koji kao da se otima njihovim udarcima. P re tpos t av l j a s e da

j e z a ovu kompoz i c i j u Ju r a j z a p r ed ložak imao nek i c r t e ž

i z r ad ion i ce  Don a t e l l a   i l i   p ad ovansk e  don a t e l l ovske  de r i vac i j e ,   i ak o   s e  

n ik ako  u interpretaciji prizora ne može osporiti pečat Jurjeve osobnosti. Majstor je povezao

naturalističku izražajnost kasne gotike ne samo s renesansnim oblikovanjem

pokrenutih i golih tijela, već i sa shvaćanjem po kojem Krista nije odijelio

veličinom ili pokretom od ostalih likova, niti mu je dao srednjovjekovno obilježje

bezbolnog božanstva. Možemo još spomenuti i to da je pločnik svoje kapele Juraj izgradio od

ploča ciborija stare kapele koju je imao pravo porušiti. Konzervatorski radovi na Staševu oltaru

započeli su 1974. Potaknuti su nastojanjem da i taj oltar, kao i onaj Boninov 1958. godine, bude

istražen i vraćen u stari izgled.