STANDARD STANOVANJA I IZAZOVI RAZVOJA STAMBENE …...Stan je najveća materijalna i simbolička vrijednost svakog kućanstva. Stan je osobno bogatstvo, a isto tako i važan dio nacionalnog

HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA - SEKTOR ZA TRGOVINU DEVETNAESTI FORUM POSLOVANJA NEKRETNINAMA

Prof.dr.sc. Gojko Bežovan - Standard stanovanja i izazovi razvoja stambene politike u Hrvatskoj 77

prof.dr.sc. Gojko Bežovan Pravni fakultet u Zagrebu

STANDARD STANOVANJA I IZAZOVI RAZVOJA STAMBENE POLITIKE U HRVATSKOJ

Stan je najveća materijalna i simbolička vrijednost svakog kućanstva. Stan je osobno bogatstvo, a isto tako i važan dio nacionalnog bogatstva. Standard stanovanja prema različitim pokazateljima ponajbolje svjedoči o razvijenosti neke zemlje. Stan i stanovanje dio su osobne potrošnje i na njegovu gradnju i održavanje kućanstva troše znatan dio svojih prihoda. U europskim razvijenim zemljama računa se da svako kućanstvo potroši 20 do 25% svojih životnih prihoda kako bi podmirilo stambene potrebe na primjerenoj razini. Imajući u vidu činjenice povezane s novim aparatima i pomagalima koja se koriste u kućanstvima drži se da stambeni fond relativno brzo zastarijeva. Otuda su više nego uvjerljive postavke da svaka generacija treba sagraditi stan za sebe i svoje potrebe. Jasno, ako ne sagradi stan onda zatečeni treba temeljito obnoviti. Stan i stanovanje su i dio javne potrošnje te država naročito pomaže ona kućanstva koja nisu u stanju od svojih prihoda doći do pristojnog stana. Kako bi odgovorila različitim potrebama slabije imućnih slojeva stanovništva država gradi socijalne stanove. U modernim se zemljama stambena potrošnja povezuje uz stambenu karijeru. Tako kad obitelj raste zbog broja djece povećava se i stambeni prostor. Kad djeca idu od roditelja, oni, postajući radno neaktivno stanovništvo, sele u manje stanove koji će biti primjereni njihovim novim potrebama i platežnim mogućnostima. Stanovi se ne grade samo radi podmirenja stambenih potreba. U stanove se ulažu i ušteđevine kako bi ih se davanjem u najam kapitaliziralo. Standard stanovanja različitih skupina stanovništva pokazateljem je i stambene potražnje. U ovom tekstu podaci glede standarda stanovanja iznose se temeljem statističkih podataka popisa stanovništva, s napomenom da su podaci Popisa iz 2011. godine tek dijelom obrađeni, stambenih istraživanja, procjene stambenih potreba, a dijelom se uspoređuju i s drugim zemljama. STAMBENI STATUSI U HRVATSKOJ Prodajom stanova u društvenom vlasništvu u Hrvatskoj je došlo do značajne promjene stambenih statusa. Promjena stambenih statusa znači da će se država sve manje javljati kao nositelj inicijativa gradnje socijalnih stanova pa će time sve veći



broj materijalno slabo stojećih kućanstava u velikim gradovima biti upućeno na najam. Povlačenje države iz stambenih investicija negativno će utjecati na dosegnutu razinu stambenog standarda. Dakle, bez aktivne uloge države stambeni će standard rasti usporeno. Velika je promjena u stambenim statusima činjenica da je 1991. bilo 24,9% društvenih stanova, da poslije deset godina imamo samo 2,86% zaštićenih najmoprimaca. Zaštićeni najmoprimci zapravo imaju status stanara u socijalnim stanovima.

Tablica 1. Stambeni statusi u Hrvatskoj 2001. godine

Ukupno kućanstava u Hrvatskoj - od toga broja kućanstva koriste stan po

osnovi:

Broj kućanstava 1.477.377

Postotak 100,00%

Privatno vlasništvo ili suvlasništvo 1.225.235 82,93%

Najmoprimac sa zaštićenom najamninom 42.195 2,86%

Najmoprimac sa slobodno ugovorenom najamninom

110.008 7,45%

Najam dijela stana (podstanar) 49.259 3,33%

Srodstvo s vlasnikom ili najmoprimcem 12.570 0,85%

Ostalo 38.110 2,58%

Izvor: Državni zavod za statistiku – Popis stanovništva 2001. STAMBENI FOND Standard stanovanja u Republici Hrvatskoj, kao što je vidljivo iz Tablice 2. u stalnom je porastu u drugoj polovini 20. stoljeća, s tim da je u zadnjem međupopisnom razdoblju standard znatnije povećan. To je povezano s gospodarskim prosperitetom u prošlom desetljeću.

Tablica 2. Broj, površina stanova za stalno stanovanje i pokazatelji standarda stanovanja u Hrvatskoj

Popis stanovništva –

godina

1951. godine

1971. godine

1981. godine

1991. godine

2001. godine

2011. godine

Stanovi u 000 (za stalno

stanovanje) 882 1.189 1.381 1.576 1.660 1.924

Površina stanova u 000

m2 38.108 62.659 86.954 110.972 120.973 *



Prosječno m2 stana po

stanovniku 9,8 14,1 19,5 23,2 27,2 *

Prosječan broj osoba po stanu

4,4 3,7 3,2 3,0 2,74 2,23

*Nema podataka Izvor: Državni zavod za statistiku – podaci iz Popisa stanovništva, razne godine. Slika 1. Kretanje broja stanova za stalno stanovanje u Hrvatskoj prema popisima stanovništva od 1951. do 2011. godine

0

500

1000

1500

2000

1951. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011.

Broj stanova u 000

Broj stanova za stalno stanovanje u Hrvatskoj u proteklih 60 godina se utrostručio (Slika 1.). Prosječna površina stana po stanovniku povećana je tri puta (Slika 2.), a značajno se smanjio i broj osoba po stanu (Slika 3.). Ovi podaci ne govore i o kvaliteti samog stambenog fonda. Prvi rezultati Popisa stanovništva 2011. godine govore o znatnom rastu broja stanova za stalno stanovanje. Kako je vidljivo iz Tablice 2. broj stanova za stalno stanovanje na razini Hrvatske povećao se u zadnjih deset godina za 262.873 stanova, odnosno za 15,8%. Znači godišnje je u prosjeku građeno 26.287 stanova. U gradu Zagrebu fond stanova za stalno stanovanje povećao se za 68.270, odnosno za 22%. Dakle, godišnje se u prosjeku gradilo 6.827 stanova. U Hrvatskoj i u gradu Zagrebu povećao se broj kućanstava. Međutim, broj stanova za stalno stanovanje u znatnoj mjeri premašuje broj kućanstava. Primjerice u gradu Zagrebu, koji funkcionira kao jedinstveno stambeno tržite, broj stanova za stalno stanovanje za 68.058 veći je od broja kućanstava. Ulaganja u kupnju stanova u proteklom desetljeću često su bila motivirana očuvanjem ili povećanjem bogatstva. Ranija su istraživanja pokazala da znatan dio ovog stambenog fonda nije nastanjen (Bežovan, 2005.) te se ovo povećanje stambenog fonda ne može tumačiti kao rast životnog standarda i kvalitete života svih



građana1. Fond stanova za stalno stanovanje raste u velikim i većim gradovima u zemlji. Tablica 3. Stanovi za stalno stanovanje i kućanstva u Hrvatskoj i gradu Zagrebu prema Popisima 2001. i 2011.

Stanovi Hrvatska Zagreb

2001. 1.660.649 304.163

2011. 1.923.522 372.433

Kućanstva Hrvatska Zagreb

2001. 1.477.372 275.464

2011. 1.534.148 304.375

Tablica 4. Broj kućanstava i stanova u Gradu Zagrebu te prosječan broj članova kućanstava u 2001. i 2011. godini

kućanstv

a 2001.

stanovi 2001.

članova po

kućanstvu 2001.

kućanstva

2011.

stanovi 2011.

članova po

kućanstvu 2011.

Zagreb 275 464 312 902 2,8 304 681 386 944 2,6

Brezovica 2 998 3 944 3,6 3 587 4 706 3,3

Črnomerec 14 057 16 341 2,8 15 470 19 930 2,5

Donja Dubrava 11 126 12 172 3,2 12 442 14 778 2,9

Gornja Dubrava 19 937 23 206 3,1 21 459 26 190 2,9

Donji Grad 18 201 21 548 2,5 16 556 23 634 2,2

Gornji Grad – Medv.

14 061 16 437 2,6 13 088 17 445 2,3

Maksimir 18 396 21 306 2,7 19 198 24 606 2,5

Novi Zagreb – istok 24 592 25 977 2,7 24 833 29 068 2,3

Novi Zagreb – zapad

16 930 18 421 2,9 21 771 27 580 2,6

Peščenica – Žitnjak

20 568 22 899 2,8 21 584 26 770 2,6

Podsljeme 5 600 6 734 3,2 6 640 8 834 2,9

Podsused - Vrapče 14 108 15 378 3,0 16 929 20 089 2,7

Sesvete 17 169 20 172 3,4 22 512 30 256 3,1

Stenjevec 13 620 14 985 3,0 19 058 23 469 2,7

Trešnjevka – jug 24 938 27 463 2,7 27 843 34 359 2,3

Trešnjevka – sjever

21 644 25 639 2,6 23 495 31 530 2,3

Trnje 17 519 20 280 2,6 18 216 23 700 2,3

1 Slični trendovi događaju se u drugim tranzicijskim zemljama (Tsenkova, 2003.).



Slika 2. Prosječno m2 površine stana po stanovniku u Hrvatskoj prema popisima stanovništva od 1951. do 2001. godine

Slika 3. Prosječan broj osoba po stanu u Hrvatskoj prema popisima stanovništva od 1951. do 2011. godine

4,4

3,7

3,23

2,74

2,23

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

1951. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011.

Prosječan broj osoba po stanu

Standard stanovanja u Hrvatskoj, mjeren brojem soba po članu kućanstva (Slika 4.) usporediv je s dijelom tranzicijskih zemalja članica EU, a dok je ipak znatno niži od starih standarda u starim EU članicama.



Slika 4. Prosječan broj soba po članu kućanstva, prema EU zemljama

0,9

1,1 1,11,2 1,2 1,2

1,3 1,31,4 1,4

1,5 1,5 1,51,6 1,6

1,71,8 1,8

1,9 1,92 2 2

2,1 2,1

2,62,7

1,1

1,91,8

1,1

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

Poljska

Mađars

ka

Latv

ija

Rum

unjs

ka

Litva

Slo

venija

Bugars

ka

Slo

vačka

Češka

Grč

ka

Port

ugal

Italija

Esto

nija

Španjo

lska

Fin

ska

Cip

ar

Austr

ija

Malta

Nje

mačka

Švedska

Fra

ncuska

Irska

Danska

Luksem

burg

Niz

ozem

ska

Velika B

rita

nija

Belg

ija

EU

10

EU

15

EU

25

RH

Izvor: Šućur, 2007. Tablica 5. Nastanjeni stanovi prema vlasništvu i sobnosti – 2001. godina

NASTANJENI STANOVI - UKUPNO

Broj stanova Ukupna

površina u m2

Prosječno m2 po stanu

Postotak

1.421.623 105.815.623 74,43 100,00%

Po vlasništvu:

- vlasništvo fizičke osobe

1.365.650 102.724.888 75,22 96,06%

- vlasništvo pravne osobe

55.973 3.090.735 55,22 3,94%

Po sobnosti:

1-sobni 178.852 6.101.695 34,12 12,58%

2-sobni 468.813 25.420.055 54,22 32,98%

3-sobni 396.831 29.621.613 74,65 27,91%

4-sobni 269.449 27.953.738 103,74 18,95%

5-sobni 77.519 11.206.609 144,57 5,45%

6-sobni 22.458 3.693.670 164,47 1,58%

7-sobni 4.569 959.617 210,03 0,32%

8 i više soba 3.132 868.626 277,34 0,22%

Izvor: Državni zavod za statistiku – Popis stanovništva 2001. Prosječna veličina nastanjenih stanova u Hrvatskoj (Tablica 5.) je 74,43 m2 i od ukupnog broja nastanjenih stanova 96,06% u vlasništvu su građana. Struktura stambenog fonda prema sobnosti relativno je nepovoljna. Prevladavaju dvosobni



stanovi (Slika 5.), koji zajedno s jednosobnim čine 45,56% nastanjenog stambenog fonda. Prema Popisu 2011. ovi će parametri ipak biti veći.

Prema rezultatima istraživanja procjene stambenih potreba (Bežovan, 2011.) u Hrvatskoj dominiraju trosobni i dvosobni stanovi, a do 40 m2 sobnog prostora ima 35,5% stanovništva.

Nedovoljno soba u odnosu na broj članova obitelji ima 15,9% kućanstava, a donekle dovoljno 10,9%. Cjelokupnim rasporedom i dimenzijama stana/kuće nezadovoljno je 18,5% kućanstava. Slika 5. Zadovoljstvo cjelokupnim rasporedom i dimenzijama stana/kuće

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Jako zadovoljan Više zadovoljan Više nezadovoljan Jako nezadovoljan Bez odgovora

49%

33%

13%

6%

0%

37%

43%

15%

4%2%

39%41%

14%

4%2%

Zagreb Sva ostala naselja u Hrvatskoj Hrvatska

S obzirom na broj članova, kućanstva bi najčešće potrebovala stanove sa tri spavaće sobe 9,4%, a isti udio, 9,4% potrebovalo bi stanove s četiri spavaće sobe. Procjena potreba upućuje na prenaseljenost dijela stambenog fonda u Zagrebu i većim gradovima. Može se zaključiti da oko jedne četvrtine stanovništva živi u prenaseljenim stanovima.



Slika 6. Sobnost stanova u nastanjenim stanovima u Hrvatskoj prema Popisu stanovništva 2001. godine

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

350000

400000

450000

500000

1-sobni 2-sobni 3-sobni 4-sobni 5-sobni 6-sobni 7-sobni 8 i višesoba

Broj stanova

OPREMLJENOST STANOVA Tablica 6. Opremljenost nastanjenih stanova – 2001. godina

NASTANJENI STANOVI - UKUPNO Broj stanova

1.421.623 Postotak 100,00%

Stanovi koji imaju:

- zahod 1.272.344 89,50%

- kupaonicu 1.256.698 88,40%

- kuhinju 1.409.247 99,13%

Stanovi koji imaju:

- kuhinju, zahod i kupaonicu 1.229.976 86,52%

- kuhinju i zahod, bez kupaonice 26.846 1,89%

- samo kuhinju, bez kupaonice i zahoda

121.973 8,58%

- bez kuhinje, kupaonice i zahoda 4.986 0,35%

- ostale kombinacije pomoćnih prostorija

37.842 2,66%

Stanovi s instalacijama:

- struje 1.414.274 99,48%

- vodovoda 1.331.431 93,66%

- kanalizacije 1.318.594 92,75%

- centralnog grijanja 514.386 36,18%

Izvor: Državni zavod za statistiku – Popis stanovništva 2001.



Slika 7. Udio stanova bez kupaonice u stambenom fondu u Hrvatskoj i po županijama

Udio stanova koji nemaju kupaonicu u %

11,6

0%

13,3

8%

22,8

4%

18,2

7%

18,2

3%

15,8

3% 2

1,0

7%

24,2

4%

4,9

4%

24,3

4%

22,9

4%

19,3

3%

19,3

2%

8,1

7%

14,6

9%

14,2

3%

14,6

0%

8,0

8%

5,7

0%

6,0

0%

12,6

0%

3,0

4%

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

Re

pu

bli

ka

Hrv

ats

ka

Za

gre

ba

čk

a ž

up

an

ija

Kra

pin

sk

o-z

ag

ors

ka

žu

pa

nij

a

Sis

ač

ko

-mo

sla

va

čk

a

žu

pa

nij

a

Ka

rlo

va

čk

a ž

up

an

ija

Va

raž

din

sk

a ž

up

an

ija

Ko

pri

vn

ičk

o-k

riž

ev

ač

ka

žu

pa

nij

a

Bje

lov

ars

ko

-bil

og

ors

ka

žu

pa

nij

a

Pri

mo

rsk

o-g

ora

ns

ka

žu

pa

nij

a

Lič

ko

-se

njs

ka

žu

pa

nij

a

Vir

ov

itič

ko

-po

dra

vs

ka

žu

pa

nij

a

Po

že

šk

o-s

lav

on

sk

a

žu

pa

nij

a

Bro

ds

ko

-po

sa

vs

ka

žu

pa

nij

a

Za

da

rsk

a ž

up

an

ija

Os

ječ

ko

-ba

ran

jsk

a ž

up

an

ija

Šib

en

sk

o-k

nin

sk

a ž

up

an

ija

Vu

ko

va

rsk

o-s

rije

ms

ka

žu

pa

nij

a

Sp

lits

ko

-da

lma

tin

sk

a

žu

pa

nij

a

Ista

rsk

a ž

up

an

ija

Du

bro

va

čk

o-n

ere

tva

ns

ka

žu

pa

nij

a

Me

đim

urs

ka

žu

pa

nij

a

Gra

d Z

ag

reb

Opremljenost stambenog fonda u Hrvatskoj (Tablica 6.) je tek relativno zadovoljavajuća. Valja napomenuti da 10,5%, odnosno oko 150.000 stanova nema zahod. Dok 11,6%, odnosno oko 165.000 stanova nema kupaonice. Podatci iz Slike 7. ponovo upozoravaju na razlike u standardu stanovanja po županijama glede pomoćnih prostorija i instalacija u nastanjenim stanovima. Više od 80% stambenog fonda sagrađeno je poslije Drugog svjetskog rata, a prosječna bi starost stanova bila oko 40 godina (Tablica 9.). Nepovoljna starost stambenog fonda povezana je s nepovoljnim trendom gradnje novih stanova tijekom 1990-ih. Opremljenost stanova strujom, vodom, wc-ima i kupaonicama donekle je zadovoljavajuća (Bežovan, 2011.). Još uvijek 5,1% kućanstava nema vodovod, a wc u kući nema 3,4% kućanstava. Plinske instalacije ima 42% kućanstava. Kupaonicu nema 1,5% kućanstava. Međutim, glede razine dovršenosti radova u kućama/stanovima u samo 39,5% radovi su završeni u cijelosti, a 23,3% kućanstava izjavljuje da su radovi tek osrednje dovršeni.



NEPRIKLADNOST STAMBENOG FONDA Znakove vlage na zidovima ima 35,8% kućanstva, a stanovi i kuće prokišnjavaju u 13,7% slučajeva. Slika 8. Znakovi vlage na zidovima u stanu/kući

26%

72%

2%

38%

61%

2%

36%

63%

2%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Da Ne Bez odgovora


Tablica 7. Udio (%) kućanstava koja su izjavila da imaju sljedeće stambene probleme, prema zemljama

Manjak prostora

Dotrajalost prozora, vrata i

podova

Vlaga/ prokišnjava

Nema wc unutar stana

Ima barem dva

problema*

Austrija 14 5 8 1 5

Belgija 14 9 13 3 9

Danska 19 5 11 1 7

Finska 22 8 15 2 10

Francuska 21 11 14 1 12

Njemačka 11 4 10 1 5

Grčka 21 11 19 4 13

Irska 17 9 13 2 10

Italija 20 12 13 1 11

Luksemburg 25 5 7 - -

Nizozemska 16 9 11 2 7

Portugal 25 16 40 5 24

Španjolska 14 5 14 2 7



Švedska 20 2 6 1 3 Velika Britanija

22 7 8 1 7

Cipar 17 15 20 4 17

Češka 15 6 13 5 9

Estonija 30 40 31 17 36

Mađarska 18 24 15 8 17

Latvija 29 32 29 20 31

Litva 26 35 19 25 30

Malta 13 21 31 1 19

Poljska 30 28 21 11 25

Slovačka 13 41 13 7 20

Slovenija 15 14 13 5 11

Bugarska 21 19 25 30 26

Rumunjska 28 30 29 39 35

EU10 24 25 19 10 22

EU15 17 8 12 1 9

EU25 18 11 12 3 11

RH 20 31 19 4 31

* S liste od 4 problema uključena u ovu tablicu. Izvor: Šućur, 2007. U odnosu na zemlje članice EU (Tablica 7.) pokazuje se da je Hrvatska u krugu zemalja koje imaju najneprikladniji stambeni fond i time brojne stambene probleme. Distribucija ovih činjenica po županijama (Tablica 8.) govori dodatno o regionalnim razlikama u razvijenosti zemlje.

Tablica 8. Udio (%) kućanstava koja su izjavila da imaju sljedeće stambene probleme, po županijama

Županija Manjak prostora

Dotrajalost prozora, vrata i

podova

Vlaga/ prokišnjava

Nema wc

unutar stana

Ima barem

dva problema*

Zagrebačka 10 23 18 3 16 Krapinsko-zagorska 10 27 14 5 16 Sisačko-moslavačka 16 26 16 6 17 Karlovačka 19 47 31 6 34 Varaždinska 19 27 14 6 20 Koprivničko-križevačka 16 29 19 9 22 Bjelovarsko-bilogorska 26 46 29 14 34 Primorsko-goranska 25 23 13 1 16 Ličko-senjska 23 47 18 10 28 Virovitičko-podravska 16 38 23 13 29 Požeško-slavonska 22 39 27 6 27 Brodsko-posavska 25 44 36 17 40 Zadarska 22 35 28 6 27



Osječko-baranjska 17 39 22 6 25 Šibensko-kninska 19 41 24 3 30 Vukovarsko-srijemska 20 35 28 6 25 Splitsko-dalmatinska 27 37 26 2 28 Istarska 14 20 12 0 13 Dubrovačko-neretvanska

23 30 23 3 23

Međimurska 8 28 17 5 17 Grad Zagreb 21 24 9 - 17 RH 20 31 19 4 22

* S liste od 4 problema uključena u ovu tablicu. Izvor: Šućur, 2007.

Sustav grijanja problem je za 15% kućanstava, 12,7% kućanstava ima nekvalitetne elektro instalacije, a vodovodne instalacije problem su za 13,2% kućanstava. Prema rezultatima iz procjene stambenih potreba lošu kvalitetu prozora na stanovima i kućama ima 30,6% kućanstava, a na kvalitetu vrata žali se 26,7% građana. Slika 9. Procjena kvalitete prozora

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

jako dobro dobro loše jako loše Bez odgovora

29%

45%

21%

5%

22%

46%

27%

4%1%

23%

46%

26%

5%1%


Toplinska izolacija problem je za 30,5% ispitanika. Na zvučnu izolaciju se žali 32,9% kućanstava, a lošu kvalitetu krovišta ima 22,8% kućanstava.



Tablica 9. Nastanjeni stanovi prema godini gradnje

Nastanjeni stanovi – ukupno

- od toga broja je sagrađeno:

Broj stanova 1.421.623

Postotak 100,00%

- prije 1919. 129.901 9.14%

- 1919. – 1945. 104.333 7,34%

- 1946. – 1960. 154.672 10,88%

- 1961. – 1970. 285.451 20,08%

- 1971.– 1980. 329.028 23,14%

- 1981. – 1990. 244.908 17,23%

- 1991. – 1995. 47.911 3,37%

- 1996. i kasnije 70.817 4,98%

- nepoznato 49.603 3,49%

- nezavršeno, novo 4.999 0,35%

Izvor: Državni zavod za statistiku – Popis stanovništva 2001. STAMBENA GRADNJA Tablica 10. Novosagrađeni stanovi za stalno stanovanje u Hrvatskoj 1981. – 2011.

Godina Broj

stanova Indeks Godina

Broj stanova

Indeks

1981. 30.453 100 1997. 12.516 41

1982. 27.301 90 1998. 12.557 41

1983. 28.924 95 1999. 12.175 40

1984. 25.266 83 2000. 15.988 53

1985. 22.758 75 2001. 12.580 41

1986. 23.796 78 2002. 18.047 59

1987. 22.768 75 2003. 17.877 59

1988. 21.766 72 2004. 18.763 61

1989. 20.341 67 2005. 19.995 65

1990. 18.596 61 2006. 22.121 73

1991. 12.623 41 2007. 25.609 84

1992. 7.767 25 2008. 25.368 83

1993. 8.343 27 2009. 18.740 62

1994. 9.710 32 2010. 14.972 49

1995. 7.359 24 2011. 12.390 41

1996. 12.624 41

Izvor: Državni zavod za statistiku, razne statističke publikacije.



Slika 10. Novosagrađeni stanovi za stalno stanovanje u Hrvatskoj 1981.-2011.

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

35000

1981. 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1995. 1997. 1999. 2001. 2003. 2005. 2007. 2009. 2011.

Broj novosagrađenih stanova

Tablica 11. Nova stambena gradnja 1990.-2009. (broj jedinica na 1.000 stanovnika)

1990. 1993. 1997. 2001. 2002. 2006. 2007. 2008. 2009.

Hrvatska 4,1 1,9 2,8 2,8 4,0 5,0 5,8 5,7 4,2

Češka 4,4 3,1 1,7 2,4 2,7 2,9 4,0 3,7 3,7

Estonija 4,8 1,6 0,7 0,4 0,8 3,8 5,3 4,0 2,3

Mađarska 4,2 2,0 2,7 2,8 3,1 3,4 3,6 3,6 3,2

Poljska 3,5 2,5 1,9 2,7 2,5 3,0 3,5 4,3 4,2

Rumunjska 2,1 1,3 1,4 1,3 1,2 1,8 2,2 3,1 2,9

Slovačka 3,9 2,6 1,3 1,9 2,6 2,7 3,1 3,2 3,5

Slovenija 3,9 4,0 3,0 3,2 3,6 3,8 4,2 4,9 4,2

zemlje prosjek 3,4 2,2 1,9 2,3 2,4 2,9 3,4 3,9 3,7

Izvor: Hegedüs, 2013. Početkom 1990-ih u Hrvatskoj smo suočeni s padom broja novosagrađenih stanova koji se tijekom posljednjeg međupopisnog razdoblja oporavio. Padu broja novosagrađenih stanova treba pribrojiti i oko 25.000 stanova koji su uglavnom bili razrušeni tijekom ratnih operacija. Ovo će razdoblje dugoročno negativno utjecati na standard stanovanja u Hrvatskoj. Hrvatska je u prosjeku u novije vrijeme gradila relativno više stanova od zemalja u regiji (Tablica 11.). U odnosu na razvijene europske zemlje Hrvatska još uvijek ima skroman standard stanovanja (Bežovan, 2005a.). Povećanje se standarda stanovanja može očekivati uz aktivniju ulogu države u poticanju gradnje stanova i uz subvencije održavanja i obnove postojećeg stambenog fonda.



RAZINA STANDARDA STANOVANJA Kod nas se znaju čuti stavovi da imamo višak stambenog fonda. To se može zaključiti uspoređujući broj kućanstava i broj stanova. Već je rečeno da je broj stanova za stalno stanovanje za 389.374 veći od broja kućanstava. Međutim, višak stanova u seoskim područjima ili na otocima nije u stanju nadoknaditi manjak stanova u gradu. Isto tako, dio stanova za stalno stanovanje nenastanjen je, a dio je kupljen kako bi se očuvala vrijednost kapitala. Procjenjuje se da je u Zagrebu oko 45 tisuća stanova nenastanjeno. Zanimljivo je da je stambeni fond u Zagrebu bolje opremljen, ali je skromniji po sobnosti, ima veći udio jednosobnih i dvosobnih stanova, te manju površinu po glavi stanovnika. U Hrvatskoj je nestašica stanova i stambenog prostora uglavnom prisutna u većim i velikim gradovima gdje se je skoncentrirala i većina biološki reproduktivnog stanovništva. U tom se smislu neodgovarajući standard stanovanja javlja kao ograničenje poželjnog rasta stanovništva, a onda i gospodarskog razvoja. S kvalitetom stanovanja nezadovoljna je oko četvrtina stanovništva čemu doprinose i prethodni pokazatelji (Tablica 12.). Tablica 12. Ocjena kvalitete stanovanja od 1 – 10, broj 1 jako zadovoljni, broj 10 jako nezadovoljni

postoci po stupcima Zagreb

sva ostala

naselja u Hrvatskoj

Hrvatska

1 Jako zadovoljan (-a) 16,3 9,3 10,4

2 13,0 9,3 9,8

3 18,1 12,8 13,6

4 4,3 8,8 8,1

5 14,4 22,1 20,9

6 6,5 9,4 9,0

7 10,5 7,8 8,2

8 8,2 8,9 8,8

9 3,4 3,9 3,8

10 Jako nezadovoljan (-a) 2,9 5,4 5,0

Bez odgovora 2,3 2,2 2,2

Broj ispitanika 392 1828 2220 vjerojatna varijacija uzorka (+/-) 4,9 2,3 2,1

Posebne skupine koje ističu više probleme stanovanja su udovice/udovci, razvedeni, samci i podstanari u većim gradovima. Troškovi stanovanja, imajući u vidu ukupna primanja kućanstva, su visoki i jako visoki za 59,1% stanovništva (Slika 11.). Kako bi se nosili s krizom građani štede na potrošnji energije i prehrane. Jeftiniji stan traži tek 2,3% kućanstava.



Slika 11.

Procjena visine izdataka za stanovanje s obzirom na primanja kućanstva

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Jako niski Niski Primjereni Visoki Jako visoki Bez odgovora

2%5%

34%37%

15%

7%

2% 3%

31%

39%

21%

5%2% 3%

31%

39%

20%

5%


Procjena sadašnje opće situacije u zemlji glede stanovanja govori da je 44,8% ispitanika više nezadovoljno, a 15,5% jako nezadovoljno. Građani su sve svjesniji opasnosti gubitka stana u odnosu na ranije razdoblje. Građani očekuju veću pomoć države glede stambenog zbrinjavanja. Oko jedne petine ispitanika planira seljenje u naredne tri godine. Kao razlozi seljenja najčešće se navodi samostalan život bez roditelja, želja za stjecanjem stana u vlasništvu te zasnivanje obitelji. Dugotrajna nezaposlenost građane bi u 43,3% slučajeva potaknula na preseljenje. Važno je istaknuti da 5,6% Hrvata, ne računajući stan u kojem žive, vlasnikom su jednog ili više stanova. K tome, 7,4% njih ima vikendice, a 2,5% vlasnici su apartmana.

ZAKLJUČCI Tek parcijalni podaci iz Popisa stanovništva 2011. govore o povećanju stambenog fonda na razini zemlje i posebno na području grada Zagreba. Na neki način ovim se nadoknadio zaostatak iz prethodnog desetljeća te gubitak stambenog fonda uslijed ratnih razaranja. Međutim, investiranje u gradnju stanova i velik broj novosagrađenih stanova, koje je bilo i veće od drugih zemalja u regiji, ne znače proporcionalno povećanje standarda stanovanja. Naime, ulaganje u gradnju stanova ovisilo je o gospodarskim mogućnostima stanovništva. Tako je dio novosagrađenih stanova rezultat strategije dobrostojećih kućanstava koja su time htjela sačuvati vrijednost kapitala, odnosno osigurati stanove za svoje potomstvo ili od najma istih ostvarivati prihode. Međutim,



znatan dio ovih stanova ostao je nenastanjen te u tom smislu ne doprinosi kvaliteti života. Procjena stambenih potreba u Hrvatskoj i u Zagrebu detaljnije upućuje na dosegnuti standard stanovanje i time kvalitetu života. Stanovnici u Zagrebu zadovoljniji su standardom stanovanja od prosjeka za cijelu zemlju. Oko jedna četvrtina hrvatskih građana nezadovoljna je standardom stanovanja, a oni žive u uvjetima prenaseljenosti. Međutim, u vrijeme krize troškovi stanovanja za skoro trećinu populacije visoki su i građani štede na korištenju električne energije, grijanja i vode. Rast troškova stanovanja za socijalno ugrožene dijelove populacije podrazumijevao bi i učinkovitiji sustav subvencioniranja najamnina i posebno troškova stanovanja. Time bi se doprinijelo i stabilizaciji kućnih proračuna i održivog standarda stanovanja. No, čini se da će rast troškova stanovanja biti daljnjim generatorom snižavanja cijena na tržištu korištenih stanova. Ne mali dio stambenog fonda neprikladan je za stanovanje zbog prokišnjavanja, vlage, nekvalitetnih prozora i vrata, odnosno, zbog neodgovarajućeg održavanja. Među iskazanim stambenim potrebama posebno se ističe populacija mladih u velikim gradovima, populacija samaca te kućanstava s nižim dohocima. Iskazane stambene potrebe moguće je podmiriti dodatnim ulaganjima u gradnju socijalnih i javno najamnih stanova i to je izazov stambene politike. Ovo se posebno odnosi na velike gradove. U velikim gradovima sa stambenim prilikama posebno su nezadovoljni stanovnici Splita, Rijeke i Osijeka. Ovi bi programi naročito pozitivno djelovali na razdvajanje prikrivenih obitelji, primjerice odraslih članova kućanstva koji bi se trebali osamostaliti. Dio stambenih potreba moguće je poboljšati davanjem povoljnih kredita kućanstvima s niskim primanjima kako bi napravili kupaonicu i wc u kući. Radi povećanja energetske učinkovitosti država bi, u partnerstvu s gradovima i vlasnicima, trebala, koristeći sredstva EU, početi sa sufinanciranjem programa obnove pročelja i zamjene prozora i vrata na stambenim zgradama. Rezultati spomenute procjene stambenih potreba upućuju na pitanja stanovanja starije populacije koja ima problema s neprikladnim stanovima, visokim troškovima stanovanja i slabo održavanim stanovima. Potražnja za prikladnim i priuštivim stanovima, odnosno stambenim objektima, pod uvjetom reforme sustava socijalne skrbi, mogla bi u ovom vremenu krize barem dijelom potaknuti građevinski sektor. Ovo istraživanje nije obuhvatilo probleme kućanstava koja su zadužena u švicarskim francima, a koja zbog rasta vrijednosti ove valute imaju nerealno povećane mjesečne rate kredita. U ovim slučajevima veoma često preostala glavnica kredita znatno premašuje tržišnu vrijednost imovine koja je kupljena na dugoročni kredit. Ovim je ugrožen standard stanovanja mlađih kućanstava koja češće žive u velikim gradovima.



Ulaganje u gradnju stanova ima višestruke gospodarske, socijalne i političke učinke. Međutim, daljnja ulaganja u ovaj sektor trebalo bi usmjeriti u bolje održavanje postojećeg stambenog fonda i njegovu obnovu te stambeno zbrinjavanje mlađe i socijalno ranjive populacije kroz gradnju javno najamnih i socijalnih stanova. Vlada bi trebala žurno preispitati mjere glede aktivne stambene politike kako bi se nastavilo s investiranjem u ovom području i time doprinijelo rastu standarda stanovanja dijela stanovništva.

Literatura Bežovan, G. (2005.) Procjena standarda stanovanja u Zagrebu kao razvojnog

resursa, Revija za socijalnu politiku, 2005.,12: 23-44. Bežovan, G. (2005a.) Stambena statistika u Europskoj uniji, Revija za socijalnu

politiku, 2005.,12: 119-132. Bežovan, G. (2011.) Procjena stambenih potreba u Hrvatskoj. Zagreb:

CERANEO. Hegedüs, J. (2013.) The Transformation of the Social Housing Sector in Eastern

Europe: A conceptual Framework, u: J. Hegedüs, M. Lux, N. Teller, (eds) Social Housing in transitional countries (3-30). New York: Routledge.

Šućur, Z. (2007.) Stanovanje, u: Japec, L., Šućur, Z. (ur.) Kvaliteta života u Hrvatskoj- regionalne razlike (31-39). Zagreb: UNDP.

Tsenkova, S. (2003.) Housing Policy Matters: The Reform Path in Central and Eastern Europe, in: ed. Stuart, Lowe, et al. Housing Change in East and Central Europe-Integration or Fragmentation (193-204). Aldershot: Ashgate.

Documents

STANDARD STANOVANJA I IZAZOVI RAZVOJA STAMBENE …...Stan je najveća materijalna i simbolička vrijednost svakog kućanstva. Stan je osobno bogatstvo, a isto tako i važan dio nacionalnog