204

Što Vam Liječnici Ne Govore

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kako sacuvati svoje zdravlje

Citation preview

  • Pohvale knjizi to vam lijenici ne govore Lynne McTaggart:

    TO V A M LIJENICI NE GOVORE

    Istina o opasnostima moderne medicine

  • S T O V A M LIJENICI

    NE G O V O R E

    Istina o opasnostima

    moderne medicine

    Lynne McTaggart

  • Za Bryana

  • Zahvale

    U v o d

    P r v i d i o :

    Medicinska lana znanost

    Pivu poglavlje: Ne-znanstvenost mode rne med ic ine

    D r u g i d i o :

    Dijagnostika

    Drugo poglavlje: Dijagnostiki ispad

    Tree poglavlje: Prenatalne pretrage: ubitano tone

    etvrto poglavlje: Rano otkrivanje

    T r e i d i o :

    Prevencija

    Peto poglavlje: Kolestero lsko ludilo: medicinska obman

    esto poglavlje: Cijepljenje: automatski ubodi

    Sedmo poglavlje: Divljanje hormona

    e t v r t i d i o :

    Terapija

    Osmo poglavlje: udesna izljeenja

    Deveto pogfavlje: Stomatologija: sigurna, dok se ne

    d o k a e suprotno

    9

    13

    21

    35

    67

    89

    113

    135

    187

    213

    265

    7

    Sadraj

  • P e t i d i o :

    Kirurgija

    Deseto poglavlje: Uobiajeni kirurki zahvati 289

    jedanaesto poglavlje: Tehnologije koje oduzimaju dah: prvaci videoigara i majstori za odepljivanje odvoda 313

    e s t i d i o :

    Preuzimanje kontrole

    Dvanaesto poglavlje: Preuzimanje kontrole ' 341

    Biljeke 359

    O autorici 401

    8

    Godine 1988. moj suprug Bryan, i sam novinar, jednog je dana spomenuo

    kako bismo mogli pokrenuti asopis naslova to vam lijenici ne govore

    (What Doctors Don't Tell You). Dijelili smo zajedniko uvjerenje da je mo

    derna medicina neprovjerena i katkad opasna, kao i elju da tti informaciju

    podijelimo s drugima. ao mi je to priznati, imajui na umu koliko nas danas

    prepoznaju po naemu radu, ali ti to sam mu vrijeme rekla, sasvim jasno, da

    ta ideja ne bi prola. J o mi je tee priznati kako sam smatrala da naslov nije

    dobar. Tada me Bryan, znajui s kime ima posla, upitao poznajem li nekog

    drugog dobrog urednika koji bi elio takav posao. Progutala sam udicu i, na

    kon svih tih godina, jo uvijek sam urednica.

    lako knjige nerijetko nastaju u tihoj suradnji vie strana, u ovoj sti ostavili

    svoj trag mnogi koji su bili angairani u asopisu Sto vam lijenici ne govore.

    Veina informacija koje se nalaze u ovoj knjizi objavljivane su, u drugaijem

    obliku, u naem asopisu tijekom godina, pa je knjiga nastojanje da se obje

    dine u jedan opi stav o medicini.

    Premda svi nai suradnici nisu dijelili na snani interes za medicinsku

    problematiku, svi su bili predani timskom radu. Na neki je nain ova knjiga

    proizvod svih suradnika koji su pridonijeli zahtjevnu poslti pokretanja novi

    na, i izdavake kue, od prvih koraka.

    Zahvalna sam, ponajprije, svima Onima koji su nam pruili podrku na sa

    mome naem poetku, onima koji su se dobrovoljno angairali u svim poslo

    vima u naoj kompaniji, pa i kada se to uglavnom odnosilo na pakiranje

    omotnica na tavanu nae obiteljske kue. Posebice sam zahvalna naemu sa

    danjem neumornom timu, to su: Mark Brandwood, Michelle DeVilliers,

    Kristy Downton, Andrew Millwe, Kathy Mingo, Wajeeha Nolan, Pat Thomas

    9

    Zahvale

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    i Nicolletc Vuvan. Zahvala i priznanje idu i naim brojnim suradnicima, po

    sebice Fioni bavvdon, Clivcu Couldwellu, Tonyju Edwardsu, Deanne Pear

    son i Pat Thomas, ija su otroumna opaanja i istraivake sposobnosti pri

    donijeli mojoj informiranosti. Zahvalna sam i naem dizajneru Johnu ele

    mentu za likovna rjeenja svih tili godina; te naoj produkcijskoj urednici

    Sharyn Wong, koja svakog mjeseca izvodi mala uda.

    Za ovo posljednje izdanje posebnu zahvalnost dugujem Henrietti Cole,

    koja mi je pomogla kolacionirati istraivanja te je, zajedno s Wajeehom No

    lan, obavila najvaniji dio posla, usporednu provjeru oko 1.000 medicinskih

    referenca koje podravaju ideje ove knjige.

    Zahvalna sam takoer brojnim lijenicima i strunjacima na njihovoj po

    moi pri istraivanju, i njihovim idejama, ponajvie Patricku Kingsleyu, Ellen

    Grant, Harrisu Coulteru, Johnu Mansfieldu, Haraldu Gaieru, Tonyju Newbu-

    ryju, Jacku Levensonu, Melvynu Werbachu, Annemarie Colbin, Michelu

    Odentu i l.eu Gallanu. Naa je obitelj bila povlatena brigom brojnih poseb

    nih iscjelitelja alternativne i konvencionalne medicine, ije znanje mi je otvo

    rilo vidike. Takoer sam zahvalna naim pridruenim lanovima Sto vam li

    jenici ne govore, posebice mnogim lijenicima medu njima, koji su nam vje

    rovali i dopustili da navedemo njihova imena u kontroverznom projektu pri

    je nego su vidjeli i jednu rije od njega.

    Svi sluajevi spomenuti u ovoj knjizi potjeu iz stvarnih pisama koja smo

    primili od svojih itatelja. S izuzetkom nekih od njih koji su ve bili objavlje

    ni, sva su imena pacijenata promijenjena ili isputena kako bi se zatitili nji

    hovi identiteti. Za sve njihovo povjerenje koje su nam ukazali, dopustivi

    nam da zavirimo u njihove osobne prie i boli, ja sam im posebno zahvalna.

    Takoer sam dunik svim naim dragim i divnim pretplatnicima to su

    nas podravali godinama i eljeli itati o n o to smo imali za reci.

    Cijelom timu izdavake kue 1 larpersCollins duboko sam zahvalna za nji

    hov entuzijazam i ohrabrenje u stvaranju ovog projekta, posebice Wandi

    Whiteley i Simonu Gerrattu. Barbara Vesey dala je vaan doprinos svojim po

    sveenim radom na ureivanju rukopisa. U odvjetnikoj kui Carter-Ruck

    posebno su se zanimali za ovu knjigu i proveli mnoge sate pruajui mudre

    pravne savjete.

    Posebnu zahvalnost dugujem i svojem agentu Russu Galenu, koji je uvi

    jek tu kad ga trebam, i svome agentu za Internacionalna trita Danielu Be

    nom.

    Z a h v a l e

    Posebno moram spomenuti svoje keri Caitlen i Anyu, koje me nastavlja

    ju poduavali o ivotu i zdravlju vie nego to bi lo mogli svi pedijatri ovog

    svijeta.

    Preostale tri osobe kojima se moram zahvaliti od posebnog su znaaja za

    ovaj projekt. Kao mlada novinarka imala sam priliku ureivati rad dr. Rober

    ta Menelsohna, ije je impresivno dalekovidno vienje medicine uvelike

    djelovalo na moje. Dr. Stephen Davies, pionir nutricionistike, ne samo da je

    pridonio mojemu osobnom dobrom zdravlju, nego i mojem novom nainu

    poimanja zdravlja i bolesti.

    Ova knjiga i moj rad najvie duguju mojem suprugu Bryanu Hubbardu,

    ije su misli i rijei tako isprepletene s mojima da je, zapravo, rije o koautor-

    stvu. Za njegovu ljubav, za njegovo prepoznavanje onoga za to sam stvore

    na, za svakodnevnu radost koju mi daje u zajednikom ivotu i radu. ja sam

    zauvijek zahvalna.

  • Uvod

    Ova je knjiga nastala iz velike elje koju sam jednom imala: elje da mi bude

    bolje.

    U ranim osamdesetima, nakon nevjerojatna niza loih izbora, due sam

    vrijeme bila pod stresom. U svakom istinski vanom podruju mojega ivota

    zelena svjetla, koja sam uvijek uzimala zdravo za gotovo, odjednom su se

    poela mijenjati u crvena. Da sam ispunila jedan od onih malih testova koje

    nalazite u enskim magazinima, a kojim ete izraunati svoj kvocijent stresa

    uzevi u obzir najstresnije ivotne situacije kao to su smrt, enidba, raz

    vod i preseljenje moj bi kvocijent iskakao iz grafikona.

    U brzom slijedu loih dogaaja borila sam se s nemoguim rokom za ob

    javu knjige, udala se za gospodina Krivog, rastavila se od gospodina Krivog,

    kupila krivi stan, prihvatila krivi posao, pretrpjela smrt bliske prijateljice, za

    duila se preko glave, i provela dulje vrijeme intenzivne izolacije u stranoj

    zemlji. U to doba ak nisam mogla pogoditi ni pravu frizuru.

    Ubrzo nakon to sam isplivala iz te bujice osobnih problema, poela sam

    osjeati udne simptome, za poetak uobiajenih enskih problema od

    eega predmenstrualnog sindroma i neregularnih mjesenica do cistitisa i

    gotovo neprestane vaginalne infekcije.

    S vremenom su se moji simptomi umnoili: ekcem, osipi i alergije na ve

    inu hrane i kemikalija, proljev i iritabilna crijeva, besanice i nono znojenje,

    i ozbiljna depresija. Osjeala sam se bez snage, a moje je tijelo posrtalo pred

    naletom bilo koje vrste mikroba.

    Ti jekom gotovo tri godine moje bolesti obila sam sve mogue lijenike

    najprije o n e prave, zatim alternativne, u to su se ubrajali nutricionisti i

    homeopati, a na kraju i one granine, od specijalista za disanje do bioener-

    13

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    p t i a r a , U jesen 1986, probijala sam se kroz gusti! nevv age- terapija. Poku

    cala sam disati iz abdomena. Rolfingom sam se oslobaala nepativne ener

    gije. Netko mi je pokuao postaviti dijagnozu izlaui uzorak moje kose ra-

    diovalovima. Podvrgla sam se autogenom treningu, irigaeiji debelog crijeva,

    pa ak i jednom obliku psihoterapije mjeavini metoda Wilhelma Reicha i

    neega to me podsjealo na kakljanje po licu. Nauila sam poneto o svo

    jem odnosu s majkom. Ali nimalo se nisam osjeala bolje.

    U ljeto 1987. godine preplavio me je osjeaj beznaa. Najgore je, kad se

    osjea kronino loe bez postavljene dijagnoze, io li drugi ne vjeruju ili

    misle da su tvoji simptomi izmiljeni djetinjast nain privlaenja panje. A

    ako u ovoj zemlji stoika tvoja bolest nije eksplicitna, poput raka ili lepre, od

    tebe se oekuje da naui ivjeli s njom, i nastavi potiho loe funkcionirati

    ne alei se .

    U jednom mi je trenutku svanulo da ne postoji nikakvo udotvorno sred

    stvo koje e mi vratili zdravije. elim li da mi bude bolje, trebam sama preu

    zeli kontrolu nad cijelim procesom od dijagnoze do, mogue, lijeka. Ne

    kako bih trebala odgonetnuti to ne valja s mojim tijelom i pronai sve io mi

    je potrebno za ozdravljenje. Poslajalo mi je jasno da bih trebala preuzeti kon

    trolu nad svojini zdravljem, jer se o njegovu ishodu nitko nee tako gorljivo

    brinuti kao ja.

    Poela sam itali o alergijama i enskim problemima, i jednog dana naba

    sala na lanak o novoj bolesti iji su se simptomi, od prvog po posljednjeg,

    poklapali s mojima. Kako specijalist kojeg sam konzultirala nije nita znao o

    tome, potraila sam jednoga uvenog lijenika o p e prakse, specijalista za

    alergije i nulridonistiku, iji su testovi i dijagnostika osjetljivost potvrdili

    moje o s o b n e sumnje, a potom i iskorijenili moje probleme.

    O n o to sam, inilo se, imala bila je kronina kandidijaza cijelog tijela.

    C;indid:i ulhiams je gljivica koja ivi u crijevima veine nas ne inei tete, a

    pod kontrolom je dre na imunosni sustav i prijateljske bakterije S kojima je

    u suivotu. Meutim, prema postojeim teorijama te se gljivice, kada imunos

    ni suslav oslabi i smanji se broj dobroudnih bakterija, ponu nekontrolirano

    razmnoavati, isputajui toksine koji mogu smetati cijelom nizu tjelesnih

    funkcija.

    Nevezano uz (o je li gljivica bila neposredni uzrok moje bolesti ili ne,

    glavnim uzrokom ispostavio se imunosni suslav koji nije radio punom pa

    rom. Due razdoblje stresa esto utjee na njega. To je, kao i vie pritajenih

    14

    U v o d

    15

    alergija, ukljuujui i alergiju na penicu, koje su sve, najvjerojatnije, izbile u

    prvi plan kao rezultat stresa, znailo da sam svakodnevno trpala u svoje tije

    lo tvari koje o n o vie nije moglo tolerirati. Osim to nisam pazila na lo to je

    dem, uskraivala sam tijelu mnoge nutrijenle.

    Moj se trelman sastojao od uzimanja velikih doza dobro podnoljivih lije

    kova neko vrijeme, gomile specijalno odabranih dodataka prehrani i restrik

    tivne zdravstvene dijete bazirane na svjeoj, nepreraenoj hrani. Mjesec dana

    nakon poetka tretmana u mojoj su me kemijskoj istionici upilali jesam li bi

    la na plastinoj operaciji.

    Bez obzira na to koliko su poetni rezultati bili dobri, znala sam da oz

    dravljenje nee doi preko noi. Tome sam posvetila cijelu godinu. Sreom,

    povezala sam se s izuzetnim lijenikom, te smo zajedno radili na obnavljanju

    mojega zdravlja, a time i mojeg osjeaja za kontrolu. Ta je godina bila uzbud

    ljiva i pouna, s mnotvom prilika za promiljanje o znanosti i umijeu iscje

    ljivanja, kao i o prirodi odnosa izmeu lijenika i pacijenta.. inilo mi se: da

    e pacijenti imali vie izgleda za ozdravljenje sudjeluju li u donoenju odlu

    ka o svojem lijeenju. Istinsko lijeenje moe poeli samo ako postoji istinski

    dijalog izmeu lijenika i pacijenta, ravnomjerna podjela odgovornosti. Ta

    koer sam se, iz prve ruke, uvjerila kako je mogue ozdraviti i bez lijekova i

    kirurkih zahvala, mijenjajui prehranu i stil ivota. Lijeenje nije samo pro

    nalaenje pravog lijeka ili prave operacije, ve je to sloeni proces prihvaa

    nja odgovornosti za vlastiti ivol.

    To o s o b n o iskustvo probudilo je uspavane uspomene koje su snano ut

    jecale na mene na poetku moje karijere. Kao mlada novinarka u New Yor-

    ku, vodila sam jedan od odjela Chicago Tribune - New York News Syndicate.

    Tamo sam, sredinom sedamdesetih, upoznala pokojnog dr. Roberta Mendel-

    sohna i pomogla mu u pokretanju njegove kolumne The People's Doctor.

    Kao bivi elnik nacionalnog programa za djecu s posebnim potrebama, i

    predsjedavajui dravnog vijea za izdavanje lijenikih licencija, Mendel

    sohn je bio vrsto pozicioniran u samom srcu amerikoga medicinskog es-

    Lublimenta. I pored toga, laj je ljubazni i blagi ovjek, prototip mudrog dje

    dice, izraavao nezadovoljstvo svojim kolegama prozivajui medicinu preu

    velianom i nedokazanom. Svakoga bi tjedna njegova kolumna napala drugu

    medicinsku svetu kravu. Upravo je Bol) bio taj koji je usporedio medicinu s

    novom religijom. Medicina se, napisao je, ne temelji na znanosti ona se

    temelji na vjeri.

  • 5 T C V A M LIJENICI NE G O V O R E

    B o b je u/drmao temelje mojeg sustava vjerovanja. Bila sam proizvod po

    slijeratnoga amerikog -baby booma, Kennedyeve reforme, koja je ameriku

    znanost i tehnologiju tovala kao spasitelje ovjeanstva. Kao tinejderka,

    vjerovala sam u naela amerikog sna Lyndona Johnsona. Veina velikih

    problema ovjeanstva rasizam, siromatvo, bolest mogla bi se iskori

    jeniti uz pomo socijalnog inenjeringa i znanosti, u toj najboljoj zemlji na

    svi jelu.

    U svojemu sam novinarskom radu, poevi preispitivati neka drutvena

    dobra povezana s medicinom kao to je otkrie kontracepcijske pilule

    dola do spoznaje da ona istodobno znae i opasno uplitanje u ovjeka. Ali

    sve dok nisam poela istraivati svoje vlastite zdravstvene probleme, nisam

    bila svjesna Mendelsohnove dalekovidnosti.

    Kad sam ozdravila (za to mi je trebala godina dana), bacila sam se na

    upoznavanje medicine, Poela sam prouavati strunu literaturu u medicin

    skim knjinicama i uila kako itali medicinske studije. U stopu sam pratila

    iscrpljene mlade lijenike, koji su odraivali standardnu 84-satnu I j e d n u

    smjenu u posebnoj jedinici za novorodenad, kako bih stekla uvid u eks

    tremne uvjete koje mladi lijenici moraju izdrati (i kakvu bi upitnu skrb

    mogli dobiti njihovi pacijenti u takvim uvjetima).

    S vremenom sam se poela osjeati kao da sam prola kroz ogledalo. Ni

    ta me u mojemu visokokolskom obrazovanju nije pripremilo za udnovatu,

    esto uvrnutu logiku medicinskih studija na koju sam naila. Tretmani su se

    usvajali s malo ili bez imalo znanstvene utemeljenosti. Studijama koje su ba

    cale sumnju na djelotvornost lijekova svejedno bi se aplaudiralo. Prelazilo bi

    se preko mnogih najteih i najnemarnijih pogreaka u oblikovanju studija.

    One bi. primjerice, jasno pokazale da odreeni lijekovi uzrokuju rak, pa ipak

    bi se vrhunski znanstvenici poigravali brojkama kako bi izbjegli priznavanje

    oitog. A pritom bi sama medicinska znanstvena literatura nudila nadmone

    dokaze kako neki od lijekova ne samo da ne djeluju, ve mogu bili i vrlo

    opasni. To nije bila -znanost. To je bio tako postojan sustav vjerovanja, tako

    inherentan, da je svaka istina tomu nasuprotna zamalo bila proglaena blas-

    femijom.

    Noena misionarskim arom novog preobraenika, poela sam svima do

    saivati tom temom. Moj mi je tadanji novi partner (sada moj suprug) Bryan

    sugerirao, vjerojatno iz oaja, da pokrenem informativni asopis o stvarnim

    16

    U v o d

    rizicima medicinske prakse tako da vie o lome ne bih govorila samo nje

    mu, ve cijelom svijetu.

    U to vrijeme nismo oekivali da e taj asopis, koji snio planirali nazvali

    to vuni lijenici ne govore, biti ita vie od hobija. Tada sam bila trudna, te

    smo mislili da bi to mogao biti zgodan nain da ostanem kod kue uz dijete

    i pritom poneto zaraujem.

    Ve od samog poetka, nakon prezentacije asopisa u televizijskoj emisiji

    o zdravlju Here's Health 1989. godine, ljudi su iskazali gorljiv interes za pret

    platu. Tada sam oformila savjetniko vijee u kojem je bilo 25 vrhunskih li

    jenika, odabranih stoga to su i sami ukazivali na neprovjerenost medicin

    ske prakse ili zbog svojega pionirskog pristupa manje invazivnim medicin

    skim postupcima. Iako s m o se tijekom pive godine izlaenja asopisa rijetko

    oglaavali, inilo se da se on promovira sam od sebe, a i zahvaljujui naim

    prvim pretplatnicima. Do kraja pive godine izlaenja imali smo tisuu itate

    lja, a sada imamo na tisue lojalnih pretplatnika u Velikoj Britaniji, Sjedinje

    nim Amerikim Dravama, i u cijelom svijetu.

    Pokretaka snaga asopisa danas a i ove knjige jest pravedniki

    gnjev. Problijedini svaki put kad otvorim svoju potu. Svakoga me jutra do

    ekuju hrpe pisama sa srceparajuim priama o osobnim katastrofama

    preminuloj djeci, ili muevima i enama unakaenima ili onesposobl jenima

    medicinskim tretmanom. Kad god prouavamo njihove sluajeve, obino ot

    krijemo da su opasnosti tretmana kojima su bili podvrgnuli dobro poznale.

    Tek, njihovi se lijenici nisu zamarali time da im prenesu tu vitalnu informa

    ciju.

    Problem je u tomu to je, kad nam se obrate pismom, ve prekasno.

    Napisala sam ovu knjigu jer ne elim da vi budete jo jedan sluaj iz moje

    jutarnje pote. Ne mogu vam obeati ugodno itanje. Mnoge e vas injenice

    u njoj vjerojatno uznemiriti. Moda ete shvatili da je mnogo toga to vam

    va lijenik govori neistinito. No to i jest moja namjera. elim vam pomoi da

    postanete bolje informirani medicinski potroa, i to tako to ele moi od

    rediti kada vam doista treba lijenik, a kada je njegov savjet bolje zanemariti.

    elim vas spasiti od nepotrebnih tretmana i opasnog lijeenja, od preventiv

    nog uzimanja lijekova, za svaki sluaj, koji e vam nakoditi ak i prije ne

    goli se uistinu razbolite. Osim to u vas upozoriti na rizinost mnogih pri

    hvaenih praksi, predoit u vam i mnoge provjerene, sigurne alternative za

    dijagnosticiranje, prevenciju ili tretman bolesti. elim vam pomoi da nauile

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    kako ne biti dobar pacijent. Dobar pacijent, onaj koji slijepo slijedi naredbe

    umjesto da zahtijeva odgovore, katkad umire.

    Stranice koje slijede otkrit e vam poslovne tajne koje se uglavnom dre

    iza zatvorenih vrata. Imat ete uvid u privatnu konverzaciju medicinskih kru

    gova. I, kad jednom spoznate koliko je besmisla u ormaru s lijekovima vaeg

    lijenika, i u kolikoj mjeri medicina poiva na slijepoj vjeri i selektiranim, op

    eprihvaenim, a neutemeljenim injenicama, umjesto na promiljanju, zna

    nosti ili zdravom razumu, tad ete joj se moi oduprijeti i preuzeti kontrolu

    nad vlastitim zdravljem.

    L8

    MEDICINSKA

    LANA Z N A N O S T

    P r v i d i o

  • Prvo poglavlje

    Ne-znanstvenost

    moderne medicine

    Osjeamo se ugodno kad u neto moemo biti sigurni. A jedna od najugod

    nijih sigurnosti s kojima smo odrastali jest ta da moderna medicina ini uda

    a lijenici lijee bolesti. U televizijskim serijama koje smo neko voljeli dr.

    Kildare, Marcus Welby i dr. Finlay, odjeveni u simboliki bespri jekorno bijele

    kute, svakodnevno su, po cijele dane, bili posveeni spaavanju ivota. I

    premda u njihovim dananjim inaicama poput Hitne slube ili Uvocki u ana

    tomiju umire vie ljudi, lijenici u hitnoj slubi ipak imaju aparate kojima mo

    gu umirueg vratiti u ivot.

    O n o u to smo najvie sigurni, kad je rije o medicini, jest da je ona uzvi

    ena i priznata znanost, temeljena na iscrpnim testiranjima i kritikim provje

    rama znanstvenika u laboratorijima. Ponosno istiemo kako je znanost na

    predovala i trijumfirala nad kaosom i mrakom, nad vremenima kada lijenici

    ak nisu ni znali da trebaju oprati ruke.

    Od Drugoga svjetskog rata i otkria dva najudesnija lijeka stoljea pe

    nicilina i kortizona medicina je uistinu inila uda. Ljudi koji bi inae umr

    li zbog smanjenog luenja hormona, kao u sluaju Addisonove bolesti, ili i

    votno opasnih infekcija, kao to su upala plua i meningitis, sada se mogu

    brzo oporaviti i vratiti normalnom ivotu. Veina velikih medicinskih otkria

    bezbolna kirurgija, antiseptika bolnika okolina, rendgenske zrake

    omoguili su nama na Zapadu najbolju hitnu medicinu na svijetu. Imate li sr

    ani udar, operabilni tumor na mozgu, zamalo fatalnu automobilsku nesreu

    ili komplicirani poroaj, tada je zapadnjaka medicina, s arsenalom svoje

    svemirske opreme, va najbolji izbor. Ako se ikada na mene srui zgrada, vo

    ljela bih da me najnovija zapadnjaka tehnologija ponovno sastavi. Prizna-

    21

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    jem, da nije bilo lijekova medicine 20. stoljea, moja bi majka umrla u svojim

    ranim dvadesetima, a ja se ne bih ni rodila.

    Slijedom raznih otkria lijekom Drugoga svjetskog rata, naglo okonanog

    posljednjim znanstvenim otkriem, atomskom bombom, naa su oekivanja

    od znanosti postala velika. Pobjeda je rezultirala i raanjem znanstvene ere

    medicine. Znanost nam je pomogla pobijediti nae ljudske neprijatelje. Sada

    bi trebala voditi bitku i s onim mikroskopskima. Zapoeli smo osvajanjem

    svemira, pa ne bi trebalo proi dugo, kao to je magazin Life obeavao mojoj

    generaciji u Americi, do konane pobjede nad bolestima.

    Lijenici i medicinski autoriteti pridonose tome vienju medicine kao ne

    pogreive znanosti. Kad god raspravlja o vlastitim postignuima, posebice u

    usporedbi s alternativnim tretmanima, medicina zauzima poziciju moralne

    superiornosti vijorei zastavicama utvrenih znanstvenih injenica. U napadu

    na alternativnu medicinu uvodnik asopisa British Medicu!Journal istakao je, samocsiiiaiui si, medicinski dokaz o objektivnoj evaluaciji tvrdnja.1

    U tome smislu konvencionalna medicina proziva alternativnu da ne ini

    isto. Britanski Kraljevski zbor lijenika (Royal College of Physicians) i Kra

    ljevski zbor patologa (Royal College of Pathologists) jednom su prilikom op

    tuili alternativne tretmane alergija kao neznanstvene, upozoravajui da sve

    dok te metode ne budu evaluirane s priznatim, randomiziranim, dvostruko

    slijepim i placebom kontroliranim pokusima, one ne mogu biti prihvaene u

    rutinskoj klinikoj praksi.-

    Naa je vjera u medicinsku znanost ukorijenjena do te mjere da je postala

    osnova i potka nae dnevne rutine. Svakoga prosjenog dana obitelj bi mog

    la staviti cijelu svoju budunost u ruke medicine. Trudnoj majci rezultat pre

    natalnih testova moe odrediti hoe li iznijeti trudnou do kraja. Njezinu se

    djetetu mogu davati cjepiva, a njezinu suprugu lijekovi za snienje krvnog

    tlaka, uz pretpostavku da e ih sve lo zatitili od bolesti u budunosti. Medi

    cinski testovi odreuju moemo li imati djecu, nastaviti raditi i biti operirani,

    jesmo li podobni za ivotno osiguranje, trebamo li carski rez ili e nas, ima

    mo li ponovno pozitivan HIV test, izbjegavati kao parije. Upravo e nas lije

    nici svojim udotvornim tretmanima, vjerujemo, izbaviti od zla, koje nas ovih

    dana i ne dovodi toliko u iskuenje koliko to ini strah od bolesti.

    No sve dok se hvatamo za predodbu o znanosti kao snazi spasenja, naa

    je vjera na pogrenome mjestu. Prava je istina da medicinska znanost ba i

    nije najdjelotvornija. Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija gube rat

    N e - z n a n s l v e n o s t m o d e r n e m e d i c i n e

    protiv raka.-1 I pored suvremene opreme za mamograliju i kirurkih tehnika

    smrtnost od raka dojke uporno se ne smanjuje. Iako se milijuni ljudi dre

    pravila prehrane s malo masnoa, bolesti srca jo uvijek su najmasovniji ubo

    jica na Zapadu. Uz sve moderne kemikalije i kompjutorizirane dijagnostiki'

    ureaje koje imamo, astma, artritis, dijabetes, rak zapravo sve kronine

    degenerativne bolesti poznate ovjeanstvu u porastu su, dok medicina

    ne uspijeva utjecati na spreavanje njihova pojavljivanja.

    Ve i letimian pogled na statistike podatke otkriva da, osim ako ste pre

    gaeni ili vam hitno treba carski rez, ortodoksna zapadnjaka medicina ne

    samo da vas nee izlijeiti, ve vas moe ostaviti u gorem stanju nego to ste

    bili prije toga. Ovih je dana znanstvena medicina zapravo i sama odgovorna

    za visoki postotak bolesti. Ako ste u bolnici, vjerojatnost je jedan prema est

    da ste tamo dospjeli zato to je neki od modernih medicinskih tretmana loe

    zavrio.'1 Dok ste ondje, vjerojatnost je jedan prema est da ele preminuli u

    bolnici ili pretrpjeti neku povredu tijekom boravka u njoj. Kako je polovina

    toga rizika uzrokovana pogrekom lijenika ili bolnice, imale osam posto

    anse da vas osoblje ozlijedi ili da vam dode glave.' Na kraju uzmite u obzir

    i to da oko 1,17 milijuna Britanaca svake godine zavri u bolnici zbog po

    greke lijenika ili loe reakcije na lijek. U SAD-u, ako ekstrapoliramo rezul

    tate studije iz 1984., svake godine vie od jednog milijuna Amerikanaca trpi

    tetu u bolnici, od kojih 180.000 zbog loga i umire.' 1 Nedavno je asopis Jour

    nal of the American Medical Association, s lubeno glasilo primarne organiza

    cije lijenika u Americi, priznao da su bolesti koje potaknu lijenici trei vo

    dei uzrok smrti u Americi, odgovorne za etvrtinu milijuna smrti godinje. 7

    Dr. Allen Roses, potpredsjednik genet ike u kompanij i GlaxoSmithKline

    (GSK), zapanjio je svijet priznavi da 90 posto proizvoda njegove kompanije,

    ili bilo kojega drugog proizvoaa lijekova, kod veine pacijenata nije uin

    kovito." Posljednji statistiki podaci za Britaniju pokazuju da 10.000 njezinih

    itelja svake godine umire zbog reakcije na lijek, a jedan od svakih 16 paci

    jenata dospije u bolnicu zbog tetne reakcije na svakodnevne lijekove ak

    i na aspirin. Zoran primjer pokazat e razmjere toga problema: cjelokupna

    populacija grada veliine Birminghama (oko milijun stanovnika, nap.) svake

    godine dospijeva u bolniki krevet zbog medicinske pogreke. U SAD-u je

    svake godine oko 40.000 ljudi smrtno upucano, no tamonji stanovnici imaju

    tri puta veu ansu poginuti od ruke lijenika nego od metka. v

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    Ti zastraujui podaci ne proizlaze iz nekompetenci je ili nedostatka predano

    sti. Mnogi su lijenici izrazito dobronamjerni, a veina je njih najvjerojatnije i

    visoko struna u o n o m e /.a io su se obrazovali.

    Problem nije u majstoru, nego u njegovu alatu. Medicina nije znanost, pa

    ni umjetnost. Dobar dio tretmana vaih lijenika ne djeluje nikada im to

    vie nije bila ni dokazana uinkovitost, a o sigurnosti da i ne govorimo. Rije

    je o lanoj znanosti, izgraenoj na pretpostavkama i slijepim predodbama,

    ija takozvana znanstvena metoda nije nita vie od tapkanja u mraku.

    Mnogi tretmani koje spremno prihvaamo za rak dojke ili kirurgiju sr

    ca, ak i tretmani za kronine tegobe kao to su artritis ili astma usvojeni

    su i nairoko primjenjivani bez ijedne vaee studije koja bi pokazala da su

    djelotvorni ili sigurni. Takozvani zlatni standard, koji medicinski znanstve

    nici uvaavaju kao jedini znanstveni dokaz istinske vrijednosti lijeka ili tret

    mana, statistiki je sluajan, dvostruko slijep, placebom kontrolirani pokus,

    odnosno studija u kojoj su pacijenti nasumce izabrani da prime lijek ili eer

    nu tabletu, pri emu ni istraivai ni sudionici ne znaju tko to dobiva. Una

    to injenici da se svake godine provodi na tisue studija, vrlo je mali broj

    tretmana, koji se smatraju kamenom temeljcem moderne medicine, podvrg

    nuto tom najosnovnijem testu ili zapravo bilo kojem testu uope.

    Unato brojnim raspravama u znanstvenim krugovima o faktorima rizika

    u medicini i na bolu zasnovanim kontrolnim podacima, strogim vladinim

    propisima, pedantnim strunim recenzijama u profesionalnoj literaturi

    unato upornim nastojanjima da se medicina zaogrne plastom znanosti

    dobar dio onoga to danas prihvaamo kao standardnu praksu nije nita vie

    nego vudu 21. stoljea.

    Tu injenicu medicinski autoriteti otvoreno priznaju u strunoj literaturi.

    asopis New Scientist objavio je na naslovnici jednog broja da 80 posto me

    dicinskih postupaka koji se danas koriste nisu nikada bili propisno testirani, 1 1 1

    Medicina, kako se danas prakticira, veim je dijelom zavjera vjerovanja.

    Lijenici su, vjerojatno zahvaljujui uolvornosti lijekova kao to su antibio

    tici, povjerovali da njihova mala crna torba mora da je doista puna arolija.

    Pokojni kritiar medicine dr. Robert Mendelsohn bio je jedan od prvih koji je

    modernu medicinu usporedio s crkvom, a lijenike s njezinim visokim svee

    nicima koji slijede nauk neupitnom vjerom. Moderna medicina nije ni umjet

    nost ni znanost. To je religija-, napisao je u svojoj knjizi Ispovijesti medicin

    skog heretika (.Confessions of a Medical Heretic). -Samo dovoljno esto upi-

    N e - z n a n s l v e n o s t m o d e r n e m e d i c i n e

    tajte zato?, i prije ili kasnije vjera e se nai u procijepu. Va e lijenik us

    tuknuti pravdajui se kako nema naina da znate ili razumijete sva uda ko

    jima on raspolae. Samo ini vjerujte.^

    Lijenici vjeruju u snagu svojih alata lako gorljivo da su sposobni potisnu

    ti sav razumni skepticizam o k o suvremenih i novih medicinskih tretmana

    tako dugo dok su ti tretmani u skladu s ortodoksnom medicinskom prak

    som. Veina lijenika i istraivaa djeluje na osnovi pretpostavljene a priori

    koristi, bez obzira na to je li lijek provjeren ili nije: ml znamo da je ono to

    inimo ispravno. Oduevljenje za statine, sadanji favorit kad je u pitanju vi

    soki kolesterol, tako je veliko, primjerice, da su lijenici u stanju zanemariti

    najkrupnije znanstvene propuste u provjeri sigurnosti, a sve u namjeri da se

    istakne o n o to na prvi pogled izgleda kao dobra stvar. Mi znamo da je ono

    to inimo ispravno.

    ak i ako su rezultati studija pokazali da je tretman neuinkovit ili ak

    evidentno opasan, to je uvjerenje tako jako da se rezultati ignoriraju. Na

    primjer, sve su valjane studije fetalnog monitoringa ureaja kojim se ultra

    zvuno prati stanje fetusa tijekom trudova i poroaja pokazale da taj po

    stupak ima tetne posljedice za majku i dijete. 1- To svakako nije nepoznato

    veini starijih porodniara bivi proelnik perinatalne jedinice Oxford Pe

    rinatal Unit uestalo je i nairoko pisao o tome pa ipak se fetalni monito

    ring i dalje primjenjuje u svim raaonicama diljem zemlje. Mi znamo da je

    ono to inimo ispravno.

    Vjerojatno su stoga lijenici lako loi logiari. Mnogi su se od njih zapet

    ljali u logike vorove nastojei opravdati oite proturjenosti zakuastim re

    zoniranjem Alise iz zemlje udesa. Robert Mendelsohn obiavao je rei da je

    njegova najdraa reenica koju su lijenici deklamirali: Dojenje je najbolje,

    ali i hranjenje boicom.

    Visoke razine serumskog kolesterola vaan su imbenik rizika za koro

    narne bolesti, jednom je napisao glasoviti kardiolog dr. Meir J. Stampler s

    Harvardske kole narodnog zdravlja (Harvard School of Public Health), po

    navljajui opepriznato miljenje. U sl jedeem je dahu pak dodao, kao usput

    reeno: Ali najvie pacijenata [sa sranim udarom] ima normalnu razinu

    kolesterola.-"

    Vjera u nepogreivost njihovih orua doputa lijenicima da za zlatni

    standard- prihvate i o n o to je esto tek za mrvicu vie od eksperimentalnog

    tretmana, i primijene ga na milijune, prije no to su njegovi uinci u potpu-

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    nosti spoznati ili je postupak izdrao test vremena. Lijenici rado navode, ka

    da krenu punom parom bez valjana dokaza, da su uvijek morali ekati na va

    ljane dokaze, bogzna koliko bi napredaka u medicini bilo zaustavljeno (i ko

    liko bi milijuna ljudi umrlo). Taj argument, naravno, ne uzima u obzir ogro

    man broj ljudi koji jesu umrli zbog neprovjerenih tretmana koji su se kasnije

    ispostavili tetnima. Novi COX-2 lijek za artritis Vioxx, jedan od najveih iz

    vora profita u farmaceutskoj industriji, tvrtka Merck, proizvoa, povukla je s

    trita nakon to je otkriveno da udvostruuje rizik za srane udare. Drugi

    pak tretmani, kao to su koritenje amalgama u srebrnom zubnom ispunu i

    radikalna masteklomija, izumljeni su prije jednog stoljea i nikada nisu bili

    propisno testirani ili provjereni kako bi se odredilo jesu li tako sigurni ili tako

    uinkoviti kao to se oduvijek pretpostavljalo.

    Dananja se medicina u potpunosti oslanja na brojke. Kada se procjenjuje

    vrijednost nekog tretmana, istraivai moraju odvagnuti rizik lijeka ili postup

    ka (a sve postupke u konvencionalnoj medicini prati neki rizik) prema njiho

    vim vjerojatnim dobrobitima i prema riziku same bolesti koja se lijei. Lijek

    koji je poznat kao djelotvoran, ali s nizom ozbiljnih popratnih pojava, ispla

    tilo bi se uzimati imate li bolest opasnu po ivot, ali ne i u sluaju ako je va

    medicinski problem obina zanoktica.

    Medicinska je znanost uglavnom pobjeda statistike nad zdravim razu

    mom. Kad udarite protiv neprobavljivih istina u studiji, medicinski znanstve

    nici, koji gotovo uvijek pretpostave da je medicinski tretman blagotvoran,

    skloni su uljepati cijelo ispitivanje, odnosno rezati i kopirati, dotjerati i obra

    diti, kako bi rezultate podesili prema pretpostavci, ili pak nastoje obrazloe

    njima umanjiti vanost neeljenog rezultata.

    Prije nekoliko godina velika studija Nizozemskog instituta za rak (Nether

    lands Cancer Institute) pokazala je da je svim enama koje uzimaju tablete za

    kontracepciju, bez obzira na njihove godine, porastao rizik obolijevanja od

    raka dojke. Najvie zabrinjava podatak da je 97 posto ena mladih od 36 go

    dina koje su dobile rak dojke uzimalo kontracepcijske pilule, bez obzira na

    vremensko razdoblje uzimanja." Vie od 30 godina lijenici su nudili pilulu

    kao najsigurniji lijek dosad razvijen. Nizozemska je studija, peta i mogue

    najvie osudujua, pokazala da veza izmeu kontracepcijskih tableta i karci

    noma dovodi cijelu industriju posveenu kontracepciji pod svaku cijenu u

    teku nepriliku.

    N e - z n o n s l v e n o s l m o d e r n e m e d i c i n e

    Meutim, im su rastrubili negativne rezultate na poetku svojega lanka,

    nizozemski su istraivai poeli voziti unatrag, ublaavajui implikacije svo

    jih otkria. Naglaavali su da se poveani rizik pojavio uglavnom meu od

    reenim skupinama. Kako su brojke, navodno, pokazivale da nema povea

    nog rizika za rak dojke nakon dugotrajnog uzimanja meu enama u svojim

    kasnim tridesetima, tako je njihova studija zapravo bila dobru vijest: Nai se

    nalazi slau s veinom dokaza da (oralno uzimana kontracepcijska sredstva!

    kod ena u sredini njihovih reproduktivnih godina [25-39 godina! nema tet

    nog uinka u smislu rizika za rak dojke. (Ja sam istakla kurzivom.)

    Lijenici esto mogu umanjivati rizike od uzimanja lijekova veliajui rizik

    od njihova neuzimanja. Veina studija mogla je opravdati sigurnost kontra

    cepcijskih tableta pretvaranjem trudnoe u opasnu bolest. Jednadba rizik-

    -korist vrijedi samo ako vjerujete da je bolje imati povien rizik za rak dojke,

    rak vrata maternice, modani udar ili trombozu sve poznati rizici poveza

    ni s kontracepcijskim tabletama nego imati neel jeno dijete ili koristili

    kondom.

    Glasnogovornica Britanskoga udruenja za planiranje obitelji (British Fa

    mily Planning Association), koja je vjerojatno podijelila dobru porciju kontra

    cepcijskih tableta tinejderima, ignorirala je bilo kakav rizik za rak dojke

    opravdanjem da se taj teoretski rizik mora odvagnuti u odnosu prema doka

    zu da kontracepcijska pilula titi od raka endometrija i jajnika. I S To je tipian

    primjer medicinskog naina razmiljanja. Ovaj je lijek koristan jer bi vas mo

    gao zalititi protiv jedne vrste fatalnog raka (vrlo upitan zakljuak u svakom

    sluaju), ak i ako to moe uzrokovati jedan drugi potencijalno fatalan rak.

    Budui da ive i udiu medicinu u brojkama, i vjeruju u nepogreivost

    svoje opreme, lijenici su spremni propisivati opasne medikamente na teme

    lju preduvjerenja da e novi testovi nabasati na njihove mogue popratne

    pojave, a onda e se ti novi problemi moi lijeili drugim lijekovima. Iz isto

    ga e razloga entuzijasti obiteljskog planiranja pacijenticama uobiajeno ob

    janjavati da e, premda kontracepcijske tablete mogu uzrokovati rak vrata

    maternice, ceivikalni brisovi otkriti promjene rano, kada se one uglavnom

    mogu lijeiti. Kao i mnogi drugi u medicini, i oni rade fatalnu pogreku oe

    kujui da je medicina nepogreiva. To bi razmiljanje vrijedilo kud bi test,

    koji inae moe dati netone rezultate u vie nego polovini sluajeva, otkrio

    rak rano, te kud bi medicina mogla uvijek izlijeiti rak, to ona dosad nije us

    pijevala.

  • TO V A M LIJENICI NE GOVORE

    Takva je vrsta iskrivljene logike jednom prilikom bila koritena kako bi se umanjila dokazana povezanost izmeu vazektomije i razvoja raka prostate.

    Dvije studije, u kojima je ispitivano 74.000 mukaraca na kojima je obavljena

    vazektomija, pokazale su da vazektomija poveava rizik od raka prostate za

    56-66 posto." ' Pacijenti kod kojih je operacija napravljena prije 20 godina

    suoili su se s vrlo velikim porastom rizika, izmeu 85 i 95 posto. Drugim ri

    jeima, obavljena vazektomija prije 20 godina priblino udvostruuje va ri

    zik od dobivanja raka.

    Prilino optuujui dokaz, netko bi pomislio. Unato tomu, nakon to je

    to objavljeno, neki su struni asopisi ohrabrivali li jenike da kau svojim

    pacijentima kako je rizik od raka prostate nakon vazektomije minimalan.

    lanak je pokuavao dokazati da je, u usporedbi s drugim metodama kon

    trole raanja (kondom? prirodno planiranje obitelji?), vazektomija -jo uvijek

    jedna od najsigurnijih. S tim se sloila i osoba za odnose s javnou Udrue

    nja za planiranje obitelji: -Ove studije ne govore nam da vazektomija uzroku

    je rak prostate. (Ponovno moj kurziv.)

    Slina se situacija zbivala i s hormonskim nadomjesnim lijeenjem (HNL).

    Iako su dvije glavne studije zaustavljene kad je ustanovljeno da su ene koje

    uzimaju HNL sklonije sranom udaru, raku ili modanom udaru, britanski

    medicinski establiment odbio je opozvati ga ili priznati da to moda i nije

    najbolji izbor za terapiju ene u menopauzi.

    Lijenici i medicinski istraivai poznati su po tome da preuveliavaju ri

    zike bolesti u usporedbi s rizicima lijeka kojima se ta bolest lijei. Opasni se

    lijekovi ine dobrima ako se inae benigni problem izokrene u smrtonosnu

    bolest. Godine 1992. britansko Ministarstvo zdravstva objavilo je urno po

    vlaenje dvije od tri vrste kombiniranog cjepiva za ospice, zaunjake i rube-

    olu (MMR cjepivo) . Prema slubenoj objavi za tisak razlozi za povlaenje cje

    piva, nakon to su injektirana u milijune 15-mjesenih beba, navodno su

    posljedica jedne studije koja je pokazala da su ta dva cjepiva imala -zanema

    riv (1 od 11.000) rizik od -prolaznog- i -blagog- (sve su to rijei Ministarstva

    zdravstva) sluaja meningitisa. Za tree se cjepivo, napravljeno od drugaijeg

    soja virusa zaunjaka, pretpostavlja da ne predstavlja rizik.

    Kada sam 1989- godine prvi put intervjuirala dr. Normana Begga iz bri

    tanskog Laboratorija za javno zdravstvo (Public Health Laboratory Service),

    ustanove koja je preporuila koritenje tih cjepiva u Velikoj Britaniji, on me

    je uvjeravao da su zaunjaci sami po sebi blaga bolest u djece. Zaunjaci, re-

    28

    N e - z n a n s t v e n o s t m o d e r n e m e d i c i n e

    kao je, vrlo rijetko dovode do dugotrajnih komplikacija kao to su orhitis

    (kad ta bolest zahvati testise odraslih mukih osoba, vrlo esto uzrokuje ste

    rilnost). Komponenta cjepiva koja se odnosi na zaunjake dodana je samo.

    rekao je, da se injekciji -povea vrijednost.

    No do 1992., kada su dvije verzije MMR cjepiva povuene, britanska je

    vlada priala sasvim drugu priu, objavljujui da zaunjaci uzrokuju meningi

    tis u jednom od 400 sluajeva. Slijedom toga, iako je staro cjepivo bilo opas

    no (i moralo je bili prilino opasno kad je povueno s trita gotovo preko

    noi) , ono nije bilo lako opasno kao dobiti zaunjake. Naravno, za dvije treine medicinske prakse nema nikakvih dokaza. Ne

    ma takve regulatorne agencije, kao to su amerika Uprava za hranu i lijeko

    ve (Food and Drug Administration) ili britanska Agencija za lijekove i medi

    cinske proizvode (Medicines and Healthcare products Regulatory Agency),

    koja bi pratila kirurgiju, probir ili skrining (-screening-) i dijagnostike tehni

    ke nita osim strunih recenzija putem nacionalnih medicinskih udruga.

    Vodene od lijenika za lijenike, te organizacije nastoje upravljati konsenzu

    som i udnom iskrivljenom logikom: ako je jedna praksa univerzalno primje

    njivana, ona mora biti sigurna, ak i kad mnoge studije istiu suprotno.

    Kad je rije o kirurgiji, veina tretmana dobiva zeleno svjetlo bez ikakva

    klinikog ispitivanja (djelomino stoga to nije lako napraviti ni randomizira-

    ni ni dvostruko slijepi pokus, niti se operacija s nepovoljnim rezultatom mo

    e vratiti na poetak) . Slijedom toga neke se nove tehnike prihvaaju, a da

    pritom ima vrlo malo dokaza o tome ine li one kakvo dobro ili barem da ne

    ine drastino zlo.

    Medicina dananj ice privatna je konverzacija izmeu lijenika. Nema

    dvojbe da medicina podrava dvostruke standarde. Privatno i u strunoj lite

    raturi lijenici esto izriu svoje sumnje i strahove u vezi s odreenim po

    stupcima, ali proputaju to objelodaniti u razgovoru s pacijentima ili s novi

    narima. Primjerice, prije nekoliko godina na svjetlo dana izala je izuzetno

    alarmantna informacija o cjepivima. Ameriki Centri za kontrolu bolesti i pre

    venciju u Atlanti (Centers for Desease Control and Prevention) otkrili su da

    djeca cijepljena trostrukim cjepivima za difteriju/tetanus/hripavac ili za ospi-

    ce/zaunjake/rubeolu imaju tri puta veu vjerojatnost paliti od konvulzija.

    Ipak, ta je informacija obznanjena samo devetorici znanstvenika i nikada nije

    drugaije objavljena.

    1{)

  • S T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    Drugi vrhunski primjer za to vezan je uz problematiku tretmana raka doj

    ke. Urednitvo asopisa The Lancet objavilo je otar napad na propuste ma-

    mografije kao tehnologije koja bi trebala zaustaviti rast stope smrtnosti od ra

    ka dojke, te organiziralo konferenciju na kojoj se raspravljalo o novim rjee

    nj ima 1 8 u isto to vrijeme razna vladina tijela pozivala su na uestalije

    koritenje mamografa.

    Najvei razlog upitne besprijekornosti medicinskih istraivanja lei u i

    njenici da veinu njih financiraju kompanije koje bi mogle profitirati teme

    ljem odreenih rezultata. Farmaceutske kompanije ne samo da osiguravaju

    plae istraivaima, nego esto odluuju gdje e se odnosno hoe li se

    uope objaviti rezultati. Ne treba smetnuti s uma i to da industrija lijekova

    ima, na neki nain, veliki interes u loem zdravlju: ako bi kompanije prona

    le lijekove koji mogu izlijeiti, umjesto doivotnih terapija za odravanje sta

    nja, one bi ubrzo ostale bez posla.

    Stalna izloenost medicine farmaceutskoj industriji i oslanjanje buduih

    medicinskih istraivanja na te kompanije stvorilo je klimu u kojoj veina me

    dicinara odbija razmatrati mogunost bilo kakvih drugih tretmana osim lije

    kova i kirurgije, ak i kada postoje opseni znanstveni dokazi koji podrava

    ju te opcije. Mnogi se konvencionalni lijenici posebno pogrdno odnose pre

    ma vanom radu inovatora, dok su istodobno spremni nekritiki prigrliti

    mnotvo kirurkih ili farmakoterapijskih rjeenja to su tek neto malo vie

    od udotvorne vodice modernog doba. To je stvorilo klimu u kojoj su oni

    koji lijee polarizirani u alternativne i konvencionalne tabore, umjesto da

    ine jednu jedinstvenu grupu koja prihvaa sve to ima vrst oslonac u zna

    nosti ili klinikoj praksi. Dr. Pete Duesberg, vodei profesor molekularne

    biologije na Sveuilitu Kalifornija, jedan je od mnogih javno oklevetanih jer

    je sugerirao, na temelju dobro obrazloenog argumenta potkrijepljenog teks

    tom otisnutim na 75 stranica, da 1I1V nije uzrok AIDS-a.

    Da bismo vam predoili kako medicina postupa s hereticima, sami se

    uvjerite u to kako ona jo uvijek reagira na znanstvene dokaze koji podupiru

    alternativnu medicinu. Studija koja je znanstveno izvedena, sa svim uobiaje

    nim provjerama zlatnog standarda, dvostruko slijepim, placebom kontrolira

    nim testovima, kojima se i sama medicina ponosi, pokazala je da je homeo

    patija uistinu uinkovita u sluaju alergije. Znanstvenici sada imaju neki do

    kaz: homeopatija djeluje. To je zapravo bila trea studija koju je od 1985. na

    pravio isti ovjek i koja je pokazala potpuno isti rezultat.

    30

    N e - z n a n s l v e n o s t m o d e r n e m e d i c i n e

    Unato tomu u svojem se objavljenom izvjetaju voditelj pokusa distanci

    rao od vlastitih rezultata, naglaavajui u zakljuku da testovi poput ovoga

    na kraju mogu proizvesti lano pozitivne, ili pogrene, rezultate. 1 9 I pored

    znanstvene zasnovanosti pokusa, urednitvo asopisa The Lancet spremno je

    odbilo prihvatiti rezultate: to bi moglo biti apsurdnije od zamisli da je neka

    supstancija terapeutski djelotvorna ako je toliko razrijeena da pacijent naj

    vjerojatnije ne dobiva niti jednu molekulu iste?... Da, naelo razrjeenja u ho

    meopatiji je apsurdno; razlog za bilo koji terapeutski uinak najvjerojatnije

    lei negdje drugdje.* 1 Drugim rijeima, znanstvena je metoda valjana samo

    kada se primjenjuje na stvari u koje vjerujemo, ali ne, ini se, i kad je rije o

    neemu to ne razumijemo ili se s tim ne slaemo.

    Problem te dogmatske privrenosti unaprijed stvorenim miljenjima i ig

    noriranju onih drugaijih ili sumnji, to se vas i mene tie, jest u tome to pri

    kriva injenicu da veliki dio standardne medicinske prakse moda i ne funk

    cionira najbolje, Opasni se lijekovi tako ine sigurnima i djelotvornima. Lju

    dima se doputa uzimanje lijekova iako im nisu potrebni. Opravdava se

    mnotvo nepotrebnih kirurkih zahvata koji vas mogu i usmrtiti, a izvjesno je

    da vam od njih nee biti bolje. Pronalaze se razlozi za odbacivanje brojnih

    obeavajuih tretmana koji ne zahtijevaju opasne lijekove ili operativne za

    hvate. Usprkos najboljim namjerama, ponekad vam se uzrokuje neizreciva

    patnja i bol, prije negoli pridonosi vaemu zdravlju. tovie, vi ste ve u oz

    biljnoj opasnosti im ueeetc u lijeniku ordinaciju, p o s e b n e ako vam kau

    da trebate napraviti nekoliko pretraga.

    31

  • D r u g i d i o

    DIJAGNOSTIKA

  • Drugo poglavlje

    Dijagnostiki ispad

    Suvremeni lijenik raspolae cijelim nizom visokotehnoloke opreme koja

    mu omoguuje da prati i mjeri gotovo svaki dio naega tijela. On i njegova li

    jenika druina danas se u potpunosti oslanjaju na te tehnike pri dijagnosti

    ciranju bolesti. Kao pacijenti pak mi se u tolikoj mjeri pouzdajemo u to da

    nam ti testovi pruaju konaan uvid u nae zdravstveno stanje, ak i da nam

    predviaju kad e m o se razboljeti u dalekoj budunosti, da svoju djecu pod

    vrgavamo dijagnostikim pretragama ve od samoga njihova zaea.

    Posljednji je popis pokazao da nam stoji na raspolaganju vie od 1.400 di

    jagnostikih ureaja, od jednostavne manete za mjerenje krvnog tlaka do

    krajnje sofisticiranih ureaja za kompjutorizirano snimanje nuklearnom mag

    netskom rezonancijom. Vratimo li se u relativno tamno doba 1987., oko 19

    milijardi dijagnostikih pretraga obavljeno je na Amerikancima samo u toj

    godini, to iznosi oko 80 pretraga po svakom mukarcu, eni i djetetu. 1

    Unato opremi koja bi posramila i NASA-u, problem je u tome to tehno

    logija uistinu ne funkcionira najbolje. Mnogi su dijagnostiki testovi neopros

    tivo nepouzdani dajui u veini sluajeva kriva oitanja. Lano pozitivan re

    zultat dijagnostike pretrage pokree nesmiljenu silu raspoloivih agresivnih

    postupaka, zajedno sa svim njihovim prateim rizicima. No dijagnostike

    pretrage ve i same po sebi mogu biti jednako rizine kao i neki od najopas

    nijih lijekova i kirurkih zahvata, odnosno i vie, jer je dobar dio tih pretraga

    esto nepotreban. U veini sluajeva (najvie u SAD-u) lijenici se tite od

    potencijalnih sudskih parnica naruujui svaku moguu dijagnostiku pretra

    gu. tovie, u SAD-u su mnoge pretrage motivirane osobnim interesom lije

    nika, jer su oni sami nerijetko ili vlasnici ili dioniari dijagnostikih ustanova

    u koje alju vlastite pacijente.

    35

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    Drugi je problem u lome io je u dananje vrijeme tehnologija zamijenila

    lino umijee dijagnosticiranja prouavanje pacijentove anamneze i pre

    gled njegovih oiju i jezika. To se esto povezuje s lijenicima staistima, koji

    i ado naruuju dijagnostike pretrage pogreno pretpostavljajui da ih njihovi

    nadreeni ele za svaki sluaj". No u veini sluajeva stariji lijenici doista i

    zamjeraju svojim mladim kolegama ukoliko ovi propuste zatraiti odreene

    preli age. podravajui miljenje da vie jest bolje te da brojnost dijagnosti

    kih pretraga ini dobrog lijenika.-

    1 same dijagnostike pretrage ine temeljnu pogreku polazei od pret

    postavke da su svi ljudi ne samo slini, ve i da se, kao i oitane im vrijed

    nosti, ne mijenjaju.

    1 Iza sve to lijenik moe biti, osim ako nije posebno zainteresiran za sa

    stavljanje kompjutora u svoje s lobodno vrijeme, pomalo zbunjen svom tom

    fascinantnom tehnologijom. Jednom je studijom ustanovljeno da zamjetan

    broj lijenika i medicinskih sestara ne zna kako radi pulsni oksimeiar, ureaj

    vitalan za nadzor pacijentova oporavka od anestezije i situacija koje mu po

    tencijalno ugroavaju ivot.3 Stoga oni i ine ozbiljne pogreke u procjeni

    dobivenih oitanja. Lijenici su znali izvijestili da nisu posebno zabrinuti" ka

    da su pacijenti imali razine koje su ukazivale na ozbiljno pomanjkanje kisika

    le tla im smjesta treba posvetili panju kako bi ostali na ivotu.''

    MJERENJE KRVNOG TLAKA

    Va problem moe poeli im lijenik zamahne manetom za mjerenje krv

    nog tlaka kako bi vam ga izmjerio. Profesor William White, voditelj Odjela za

    hipertenziju i vaskularne bolesti Sveuilita Connecticut, aludirao je na tu

    spravicu, u strunoj terminologiji poznatu pod nazivom sfigmomanometar,

    kao na -najpovrnije medicinsko ispitivanje". Kivni tlak, kae, moe silno va

    rirali ak do M) milimetara ive ( l lg ) lijekom dana, 5 tovie, vrijeme kad

    cc najvjerojatnije porasli upravo je ono dok u lijenikoj ordinaciji ekate na

    mjerenje pojava poznata kao hipertenzija bijele kute. Jedna novija studija

    usporednih mjerenja kivnog tlaka kod kue, na radnom mjestu i u lijenikoj

    ordinaciji pokazala je da su najnetonija oitanja dobivena u ordinaciji. 6 Tak

    vo umjetno visoko pitanje u lijenikoj ordinaciji moe dovesti pacijenta do

    doivotnog uzimanja lijekova za krvni tlak. 7 Posljednje studije krvnog tlaka i

    hipertenzije zakljuuju da je istinski visoki krvni tlak bolje povezati s prosje-

    36

    D i j a g n o s t i k i i s p e d

    nim razinama tijekom 24 sata, a takoer i s kolebanjem izmeu dana i noi,

    nego s bilo kojim pojedinanim ili sluajnim oilanjem krvnog tlaka. s

    Danas e vam lijenik najvjerojatnije dati ureaj kojim moete raditi oita

    nja kod kue ili vas ak opasati s prenosivim elektronikim ureajem koji cc

    vam mjeriti krvni tlak u odreenim razmacima tijekom l\ sata. To se sada

    smatra preciznijim nainom utvrivanja prosjenoga krvnog tlaka, iako jo

    uvijek ima prilian broj dokaza da ta metoda, nazvana ambulantno prae

    nje, j ednako tako ne daje dovoljno tonu informaciju na temelju koje bi li

    jenik mogao odluiti treba li pacijentu terapija za povieni kivni tlak ili ne. 1 '

    I sama Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization)

    preporuuje da je ambulantno (pokretno) praenje najbolje provoditi vie

    strukim oitavanjima tijekom est mjeseci. No kako se jo nitko nije potrudio

    napraviti temeljitu znanstvenu studiju irih razmjera, nije dogovoreno kolike

    bi dugo trebalo provoditi ambulantno praenje prije donoenja dijagnoze, ni

    ti to uistinu sainjava visoki krvni tlak u tom razdoblju, pa ni to koliko treba

    sniziti kivni tlak da bi postao normalan. 1"

    Vrijednosti koje se danas koriste jo uvijek su hipotetske, prikupljene iz

    ispitivanja populacije s normalnim kivnim t lakom." Osim toga, mjerenje krv

    nog tlaka s kunim sustavom upitne je tonosti. Svega je jedna petina uiecla-

    ja sa samozapisom, ocjenjivanih u novijim studijama, zadovoljila kriterije pri

    hvatljivosti. 1''

    Amerika Uprava za hranu i lijekove (FDA) nalae da svaki lijek za hiper

    tenziju mora pokazati sniavanje kivnog tlaka unutar 24-salnog ambulantnog

    praenja. Unato lomu ni lijenici ni farmaceutske kompanije ne razumiju

    koje oitanje jutarnji prosjek, veernji prosjek, ambulantno mjerenje, raz

    lika izmeu dana i noi, stupanj varijacije pokazuje da su stvari konano

    pod kontrolom. tovie, mnogi pacijenti imaju razliite stupnjeve varijabilno

    sti ovisno o prirodi stresa s kojim se suoavaju na radnom mjestu . " Stariji pa

    cijenti pak imaju pretjerane razlike u dnevnim i nonim oilanjima znae

    nje ega se tek nagaa. ' 1

    Radna skupina sudionika Konsenzusne konferencije za ambulantni moni

    toring kivnog tlaka, odrane 1999. godine pod pokroviteljstvom Meunarod

    nog drutva za hipertenziju (International Society of Hypertension), preporu

    ila je da se ambulantno praenje ne koristi rutinski u cilju probira. 1" 1 Posljed

    nje su preporuke da pacijenti koriste pokretno ambulantno praenje za po

    elnu dijagnozu hipertenzije, a za nastavak dugorono samopraenje ." '

    37

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    ak i razlika izmeu ruku utjee na oitanje krvnog tlaka. Jedan je lije

    nik Gradske ope bolnice u engleskom gradu Stanfordshireu otkrio varijaciju

    od vie od osam milimetara ive (Hg) u sistolikome kivnom tlaku izmeu

    dviju ruka kod priblino etvrtine svojih pacijenata. U jednom sluaju razlika

    je iznosila 20 milimetra ive. 1 "

    Situacija je LI pravo zbunjujua kod trudnica i djece. Lijenici i zdravstveni

    radnici ak se ne mogu sloiti u tome kako oitati drugi otkucaj krvnog tlaka

    (ijastolini), koji mjeri kaci krv puni srcc , I K niti u tomu da li odreeni zvui

    tono odraavaju ijastolini tlak. To je bio predmet une rasprave na Svjet

    skom kongresu o hipertenziji u trudnoi, odranom u Italiji, koji je pozvao

    na donoenje meunarodnog konsenzusa o tome kako mjeriti kivni tlak

    kod trudnica. Neki su istraivai tovie tvrdili da su lijenici koristili krivi tip

    oitanja krvnog tlaka kod trudnica: porodniari i primalje davali su prednost

    oitanju mjernog instrumenta na osnovi etvrte Korotkovljeve faze (K4) , dok

    istraivanja pokazuju da je oitanje u petoj fazi (K5) daleko pouzdanije

    obrnuto od prevladavajueg stajalita. U jednom se ispitivanju gotovo nitko

    nije sloio s K4. dok su se svi sloili s K5 oitanjem. | i ; to se djece tie, pos

    ljednje su preporuke da i ona takoer imaju pokretno praenje.- 1 '

    Mogunost razliitih interpretacija oitanja moe vam prouzroiti proble

    me ako va krvni tlak mjeri nekoliko osoba koje su mogue drugaije izvje

    bane- kako ga oitati s mjernog instrumenta.

    MJERENJE KOLESTEROLA

    Danas je mjerenje kolesterola jedna od najtraenijih dijagnostikih pretraga

    uope. Prilikom opeg pregleda lijenik e vam je rutinski ponuditi kako bi

    odredio imate li rizik od sranih bolesti. Tom se pretragom mjeri koliina ko

    lesterola i trigliceria u krvnom serumu.

    Potpuni lipiogram, koji se ovih dana rijetko koristi, ispitat e sve krvne

    masnoe, ukljuujui ukupnu razinu kolesterola, LDL (l ipoproteine niske

    gustoe, ili lo kolesterol), I IDI. (lipoproteine visoke gustoe, ili dobar ko

    lesterol), VLDL (lipoproteine vrlo niske gustoe), hilomikrone (masnoe koje

    su prisutne odmah nakon jela, ali uobiajeno nestaju tijekom dva sata) i tri-

    gliceride (spojevi koji pomiu masne kiseline kroz krv). Meutim tipinom

    se pretragom kolesterola ispituje 1.1)1. kolesterol.

    Pretraga zahtijeva relativno jednostavnu analizu krvi. Zatrae od vas da se

    suzdrite od jela 9-12 sati prije pretrage. Podvee vam se ila na ruci, tako da

    3

    D i j a g n o s t i k i i s p a d

    se nie vene napune krvlju, a krv se izvadi iz vene, s unutarnje strane pregi

    ba lakta ili na nadlanici.

    Analize masnoa (lipida, medicinskim rjenikom reeno) izraavaju se ili

    u miligramima po decilitru krvi (mg/dl) ili u milimolinia po litri (mniol/1).

    Medicina procjenjuje da su za ukupan kolesterol prihvatljive vrijednosti ma

    nje od 5,17 mmol/l (200 mg/dl). Moderna medicina smatra da to je vei ko

    lesterol, to je vei rizik za srane bolesti ili aterosklerozu (zaepljenje arteri

    ja) , te ako su vae vrijednosti iznad 6,21 mmol/l (240 mg/l), va se- rizik /a

    bolesti srca gotovo udvostruuje u usporedbi s osobom koja ima normalne

    vrijednosti.

    (Uglavnom neosnovano) miljenje je da visoka razina LDL kolesterola naj

    bolje predskazuje rizik za bolest srca; nemate li druge faktore rizika, vaa

    LDL vrijednost treba biti ispod 4,12 mmol/l (16() mg/dl). Osobe s dijabete

    som, bolesti srca ili krvoilnog sustava, drugim rizinim initeljima ili obitelj

    skom anamnezom sranih bolesti trebale bi nastojali odravali jo nie vri

    jednosti kolesterola, kau lijenici.

    Medicina voli statistiku, a nigdje to nije vidljivije nego kod ove pretrage,

    gdje se pretpostavlja da je visok LDL suprotstavljen visokom HOL, i obrnuto.

    Smatra se da razina HDL kolesterola od 1,56 mmol/l (60 mg/dl) suzbija druge

    rizine faktore; 111)1. vrijednosti ispod 1,04 mmol/l (40 mg/dl) postaju same

    po sebi initelj rizika.

    ak i ako imale niski LDL, a visoki I IDI, kolesterol, visoka razina triglice

    ria moe vas ugroziti. Na primjer, normalne bi vrijednosti trigliceria trebale

    biti manje od 1,69 mmol/l (150 mg/dl). Razne okolnosti mogu pridonijeti ne

    tonosti testa bolest jetre, preaktivna ili nedovoljno aktivna titnjaa, bu

    brene bolesti, loa apsorpcija hrane, perniciozna anemija, infekcija i nekon

    trolirani dijabetes. Trudnice i ene kojima su odstranjeni jajnici takoer e

    imali visoke vrijednosti. Niz lijekova beta blokalori, tiazidni iuretici, ste-

    roidi, fenitoin, sulfonamidi, kontracepcijske tablete, ak i vitamin D mogu

    obezvrijedili nalaz vae pretrage.

    Uz to je prisutan i problem netonosti samih laboratorijskih analiza. Pre

    ma jednoj studiji, u oko 70 posto analiziranih uzoraka otkrivena je pristranost

    u obradi podataka; drugo istraivanje pokazuje da su ve i sami biokemijski

    analizatori koji se koriste za mjerenja kolesterola u krvi prilino m a n j k a v i . ^

    U jednoj kanadskoj studiji odreivanja kolesterola priblino jedna etvrtina

    rezultata bila je krivo rasporeena (kao, primjerice, visokorizina), priblino

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    jedna petina registrirana je kao lano pozitivna (odnosno kao visoka razina

    kolesterola kada to nije bio sluaj), a od onih u kategoriji visokog rizika po

    lovina je imala lano pozitivno oitanje. 2 3

    Nekoliko medicinara postalo je svjesno injenice da same vrijednosti LDL

    kolesterola nisu toan pretkaziva bolesti srca. J e d n a velika britanska

    zdravstvena anketa pokazala je da je predvianje bolesti srca u velikoj mjeri

    tonije uzme li se u obzir i razina HDL kolesterola. 2 4

    EKG SNIMANJE

    Nakon mjerenja krvnog tlaka i vrijednosti kolesterola sljedea omiljena aktiv

    nost vaeg lijenika jest posluati otkucaje vaega srca. Meutim danas je

    svestrani stetoskop zamijenjen brojnim svemirskim napravama, osmiljenima

    da biljee i najmanje promjene sposobnosti srca da obavlja svoj p o s a o . 2 1

    Glavni oslonac bilo kojeg kardiologa jest elektrokardiogram (EKG), premda

    su studije razotkrile golemi potencijal za pogreke u biljeenju ili tumaenju

    rezultata. Jedna je studija pokazala da su raunala, esto koritena za tuma

    enje EKG zapisa, ispravno radila u svega dvije treine sluajeva, te propusti

    la registrirati 15 posto sluajeva proirenja desne srane klijetke. No ni ljud

    ska bia nisu bezgrena; ak i uvjebani kardiolozi pogreno tumae jedan

    od etiri zapisa. 2 6 To je najveim dijelom stoga to, kao i u sluaju krvnog tla

    ka, na 20 posto oitanja moe utjecati nedavna aktivnost, doba dana, pa ak

    i strah od toga to e kardiolog nai! Pokojni dr. Robert Mendelsohn pisao je

    o studiji u kojoj je elektrokardiografija detektirala svega etvrtinu dokazanih

    sluajeva sranog udara, te o drugoj studiji prema kojoj su pretrage pronale

    velike nepravilnosti u vie od polovine savreno zdravih o s o b a . 2 7 Kao to je

    primijetio Stephen Fulder, autor knjige Kako biti zdrav pacijent (How to Be

    a Healthy Patient), neispravan EEG doveo je do smjele dijagnoze organske

    bolesti mozga kod zdrave, ali nestane djece, pretvorivi ih u medicinske slu

    ajeve, dok je na slian nain EKG pokrenuo niz kardiolokih pretraga, trau

    matinih i nerijetko neugodnih. 2 8

    Naprednija tehnika u usporedbi s EKG-om je ehokardiografija dija

    gnostika pretraga srca za koju se esto koristi smjesa kontrastnih sredstava i

    zvunih valova. Postupak je prihvaen zbog svoje sigurnosti i tonosti. Me

    utim, kao to je to sluaj i s mnogim drugim savreno sigurnim tehnologi

    jama, lijenici su tek nedavno otkrili da je to daleko opasnija tehnika nego

    40

    D i j a g n o s t i k i i s p a d

    to se mislilo, koja moe rezultirali komplikacijama s moguim smrtnim isho

    dom.

    Prva vea studija otkrila je da ta pretraga moe biti po ivot opasna u jed

    nom od 210 sluajeva, pri emu zahtijeva poseban tretman ili boravak u bol

    nici; dvoje od 3-000 ispitanika pretrpjelo je srani udar nakon zavretka pre

    trage.^

    Pretraga esto podrazumijeva uporabu mikromjehuria kontrastnog sred

    stva kao to je oktafluoropropan, koji je koristan za ocrtavanje najtanjih krv

    nih ila srca. U laboratorijskom istraivanju takori su, nakon izlaganja eho-

    kardiografiji, dobili sranu aritmiju jer je kontrastno sredstvo meudjelovalo

    s ultrazvukom, uzrokujui time promjene sranog ritma. Iako ivotinjski mo

    deli esto nisu primjenjivi na ljude, taj uinak na ivom biu zorno pokazuje

    da pulsni ultrazvuk moe biti u interakciji s mjehuriima kontrastnog sred

    stva. 3 0 Takoer je dokazano da mikromjehurii uzrokuju destrukciju kapilara

    i curenje crvenih kivnih stanica u skeletne miie. 3 1 Nadalje se pokazalo da

    koritenje pulsnih zvunih valova s kontrastnim sredstvom u mozgu dovodi

    do oteenja stijenki kivnih ila, uzrokujui krvarenje (hemoragiju) i poslje

    dino odumiranje tkiva. 3 2

    ANGIOGRAFIJA

    Posumnja li va lijenik da nije sve kako treba, moe vas uputiti na angiogra-

    fiju, pretragu u kojoj se rendgenskim zrakama ispituje stanje arterija uz po

    mo kontrastnog sredstva. Lijenik e vam uvesti kateter u kivnu ilu na ruci

    ili nozi, voditi ga prema srcu, pa ubrizgati boju, uobiajeno na bazi joda, po

    put isosorbid initrata, koja onda putuje u srce. Kad je sve to namjeteno, li

    jenik e vam snimiti srce iz razliitih kutova uz nadopunjavanje dotoka boje.

    Mnotvo je dokaza da ta pretraga ne daje najbolje rezultate i da neoprav

    dano inicira neku od brojnih potencijalno letalnih sranih operacija. U jed

    nom je bostonskom ispitivanju ustanovljeno da polovina skupine od 171 pa

    cijenta, preporuenih za koronarnu angioplastiku (operaciju u kojoj se sue

    na koronarna arterija iri sitnim balonom) na osnovi uraene im angiografije,

    ne treba operaciju. Na kraju se ispostavilo da je samo kod etiri posto paci

    jenata kojima je savjetovana angiografija ona doista i bila potrebna. 3 3

    Angiografija je usto posebice podlona krivom tumaenju. U jednoj dru

    goj studiji patoloki su nalazi preminulih pacijenata usporeivani s prethod

    no napravljenim angiogramima, od ega su dvije treine njih utvrene po

    l l

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    grenima. 3 4 Brojne kritike optuuju samu pretragu, koja ispituje jedino glav

    ne koronarne arterije, da ne pokazuje niti jednu krvnu ilicu promjera ma

    njeg od 0,5 milimetra te da e samo oznaiti, u najboljem sluaju, etvrtinu

    krvi koja tee prema srcu.

    Mnogi se pacijenti s abnormalnim angiogramom upuuju na operativni

    zahvat kad, u najboljem sluaju, pretraga uspije locirati poloaj opstrukcije i

    ozbiljnost iste, ali ne i c jelokupno funkcioniranje srca. Angiografija, primje

    rice, ne razlikuje pacijente sa stabilnom ili nestabilnom anginom pektoris.

    Tonost predstavlja naredni problem. U jednom primjeru, nakon smrti tri

    pacijenta neuspjeno lijeenih angioplastikom, obdukcija je pokazala da je

    angiografija, na osnovi koje je postupak preporuen, dala krivu informaciju

    o pacijentovu s tan ju . "

    Naposljetku, ni ta neugodna pretraga nije sama po sebi bezopasna. Pos

    tupak e prouzroiti smrt dva od 1.000 pacijenata ili, u najmanju ruku, moe

    izazvati srani udar, modani udar ili ozbiljan gubitak krvi.

    Mogue su ozbiljne popratne pojave, bez obzira na tip koritene kontra-

    stne boje , 3 f ' koje se esto pojavljuju i do tjedan dana kasnije. Prema jednoj

    studiji, priblino polovina pacijenata alila se na zakanjele reakcije to je

    ukljuivalo svrbe, osip na koi i muninu u rasponu od jednog sata do

    sedam d a n a . " Vie od pet posto pacijenata reagira na boju umjerenim inten

    zitetom, uglavnom o s o b e koje su ve prije bile podvrgnute pretrazi- a jedan

    od deset pacijenata imat e neku vrstu reakcije, lako su reakcije veinom

    blage, najmanje je jedna od 2.500 njih ozbil jna. 3 9

    Ako se morate podvrgnuti ovakvoj pretrazi, manje opasan izbor bila bi

    angiografija s magnetnom rezonancijom, koja ne koristi ni rendgenske zrake

    ni boju, nego magnetno polje i pulsaciju energije radiovalova za snimanje

    mekih tkiva u tijelu.'" 11 kako to omoguuje slike u tri dimenzije i u vie rav

    nina, tako ujedno daje i bolju diferencijaciju tkiva.

    RENDGENSKO SNIMANJE

    Rendgensko snimanje je pretraga za koju je najizvjesnije da ete je obaviti

    barem jednom u ivotu. Danas na nju otpada priblino deset posto trokova

    zdravstvenog sustava bilo koje zapadne nacije. Ionizirajue se zraenje za

    pravo sastoji od vrlo visokofrekventnih valova koji prolaze kroz. ivo tkivo.

    Tijelo zadrava dio toga zraenja u zavisnosti od gustoe tkiva. Apsorbirane

    zrake biljee se na filmu kao bijela ili siva povrina; one koje u potpunosti

    42

    D i j a g n o s t i k i i s p a d

    prolaze pojavljuju se na fotografskoj ploi kao tamnosive ili crne povrine.

    Uz mamografiju i rendgensko snimanje kosti i zuba, najnoviji nain upotrebe

    rendgenskih zraka ukljuuje CAT skeniranje, kod kojeg pokretni snop rend

    genskih zraka stvara trodimenzionalnu sliku, najee mozga, te fluoroskopi-

    ju, kojom se rendgensko snimanje organa u pokretu prati na ekranu. Povre

    meno se koriste i kontrastne bo je poput jopamidola ili kontrastna sredstva

    poput barijeve kae kako bi se dobila jasnija slika.

    lako najnovija oprema koristi nie i preciznije ciljane doze, jo uvijek ne

    postoji sigurno rendgensko snimanje (to vrijedi i za snimanje zuba). U cije

    lom medicinskom svijetu nema ni traga neslaganju oko netetnosti ioniziraju

    e radijacije a takvi se rizici umnaaju kako naa saznanja o tome rastu.

    Medicinsko oznaivanje je daleko najvei ovjekov doprinos radijacijskom

    optereenju populacije u razvijenim zemljama-, napisao je u jednom priru

    niku R. Wootton, profesor i direktor Medicinske fizike u londonskoj bolnici

    Hammersmith. U Velikoj Britaniji, rekao je, rendgenska snimanja po lijeni

    koj uputi iznose preko 90 posto ukupne izloenosti zraenju populaci je. ' 1

    Rendgenske ili x-zrake ugroavaju ljude na tri naina. Prvo, o n e oteuju

    pojedinane stanice (iako se teta uzrokovana niim dozama obino brzo

    popravlja). Rijetko (ali ovisno o izlaganju) to oteenje moe u stanici pokre

    nuti kancerogena zbivanja. Premda ne znamo tono kako se to dogaa, pret

    postavlja se da, budui da voda ini 75 posto stanice, veinu radijacije upija

    voda te stvara s lobodne radikale, koji su znani po kancerogenosti/'-

    Drugo, ako je ena trudna, rendgensko snimanje moe nakoditi plodu u

    razvoju, uzrokujui smrt ili deformacije.

    Konano, x-zrake mogu otetiti spermu ili jajnike, djece ili odraslih oso

    ba, uzrokujui abnormalnosti u buduim generacijama. Znamo i to da se iz

    laganje x-zrakama kumulira; opasnost da neto pode po zlu moe se pove

    avati sa svakim novim rendgenskim snimanjem.

    Pa ipak mi jo uvijek nismo naisto koliko su doista opasne rendgenske

    zrake. Nepotrebna izloenost x-zrakama mogla bi biti odgovorna za 700 smr

    ti zbog raka u Velikoj Britaniji svake godine, i moda 5.700 smrti od raka go

    dinje u SAD-u, prema novijoj studiji Sveuilita u Oxfordu. 4 3 No te bi brojke

    moda mogle biti i vee. Odbor britanske Nacionalne akademije znanosti

    (National Academy of Science) kritiki se osvrnuo na uobiajene pretpostav

    ke da su x-zrake odgovorne za jedan posto svih leukemija i 1-2 posto svih

    drugih oblika raka, te zakljuio da bi stvarni rizik mogao biti do etiri puta

    43

  • T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    vei'1'1 zakljuak do kojeg je istodobno dola i Meunarodna komisija za

    zatitu od zraenja ' 5 (International Commission on Radiological Protection).

    Odnedavno se viestruko rendgensko zraenje ak povezuje i s multiplim

    mijelomom oblikom raka kosti koji je danas u strelovitom porastu. Osobe

    koje su se najvie izlagale rendgenskim zrakama uetverostruile su rizik

    obolijevanja od mijeloma, ustanovio je Nacionalni institut za ral11' (National

    Cancer Institute).

    Ve je u dalekim 1950-ima medicina otkrila vezu izmeu leukemije i pre

    natalnoga rendgenskog snimanja. Rendgensko snimanje trudnica bila je ru

    tinska pretraga, temeljena na smijenoj pretpostavci da x-zrake otkrivaju li

    jeniku je li zdjelica trudnice dovoljno iroka da kroz nju moe proi dijete.

    Danas znamo da se, ako su djeca izloena x-zrakama in utero, njihov rizik

    od obolijevanja od svih oblika raka povisuje za 40 posto, od leukemije za 70 -

    posto, a od tumora ivanog sustava za 50 posto . ' 7 Moda takoer nema ni

    sigurnog praga doze; pojedinane bebe koje su dobile pel do est puta ma

    nje radijacije nego blizanci koji su bili ee izloeni x-zrakama, imale su istu

    stopu pobola od raka.' 1 8 Zorno prikazujui, od milijuna djece koja su u pre

    natalnoj fazi bila ozraena jainom od samo 0,01 greja (Gy) to je ekviva

    lent zraenja pri jednom snimanju eluca i crijeva izmeu 600 i 6.000 njih

    moglo bi dobiti leukemiju. 1'-' John Gofman, profesor molekularne i stanine

    biologije na Sveuilitu Kalifornija, vjeruje da kumulativne doze ena koje se

    svake godine podvrgavaju mamografiji nisu puno drugaije nego one kod

    Japanaca koji su preivjeli atomsku bombu. 5 "

    Gofman procjenjuje da enske dojke akumuliraju po 0,004 Gy (greja) me

    dicinskih x-zraka za svaku godinu ivota. Ako se to doziranje usporedi s

    onim koje su pretrpjeli Japanci preivjeli u eksploziji atomske bombe , tvrdi

    on, od 62 do 75 posto ena kojima je dijagnosticiran rak dojke moglo bi za

    to okrivili rendgenske zrake. Rendgensko snimanje mozga moe dovesti,

    osim do raka i genetskih deformacija, i do abnormalnog rada hormona, ne

    aktivne titnjae i neplodnosti ili rezultirati suptilnim promjenama nadbub

    rene li jezde. 5 1 Osim toga. u ameriku je Upravu za hranu i lijekove u po

    sljednje vrijeme pristiglo mnotvo prijava pacijenata koji su zbog radijacije

    dobili opekline na koi, u nekim sluajevima tako ozbiljne da je dolo do

    odumiranja koe. Problem tim vie komplicira injenica da ta oteenja nisu

    vidljiva tjednima nakon izlaganja zrakama. Tipina doza za fluoroskopiju

    moe rezultirati oteenjem koe ve i nakon manje od jednog sata . 5 '

    44

    D i j a g n o s t i k i i s p a d

    Od rendgenskih zraka trpe ak i potomci osoba koje su im bile izloene.

    Izloenost x-zrakama poveava enin rizik za raanje djeteta s Downovim

    s indromom. 5 3

    Premda se rizik od rendgenskog snimanja kumulira sve vrijeme izlaganja,

    odnosno tijekom cijelog ivota, ak ni pojedinana snimanja nisu bezazlena.

    Prema p o d a c i m a amer ike grupe za zatitu potroaa Health Research

    Group, koja izvjetava o rizicima u medicini, na vrhu se liste nalazi rendgen

    sko snimanje gornjeg probavnog trakta, koje daje ekvivalentnu dozu cijelom

    tijelu od 4-8 mGy (miligreja); slijedi (ne uzimajui u obzir rizik od zraenja

    drugih organa) snimanje kraljenice (1-5 mGy), eluca, dojke i zdjelice (1-2

    mGy svaki) , lubanje ili ramena (0 ,25-0 ,75 mGy), prsnog koa (0 ,20-0 ,60

    mGy) te snimanje zuba u cijeloj usnoj upljini (0,1-0,3 mGy) .^

    Ako se kojim sluajem osjeate spokojno zbog tako male doze koju ete

    primiti pri rendgenskom snimanju zuba, znajte da vam jedno snimanje zagri

    zom (bitev/ing) teti kao i svakodnevno puenje pola cigarete tijekom godi

    nu dana. Amerika Akademija znanosti (Academy of Science) procjenjuje da

    je jedno snimanje crijeva s barijevom kaom jednako rizino kao i puenje

    jedne kutije cigareta dnevno cijelu jednu godinu. To znai da bi zbog snima

    nja donjeg dijela lea, emu se samo u Velikoj Britaniji godinje podvrgne

    oko 700 .000 osoba, 19 osoba svake godine moglo umrijeti . 5 5

    Iako svatko u medicini zna da su rendgenske zrake opasne, lijenici

    moda zabljesnuti jo jednim o svojih uda, sposobnou da u supermen-

    skom stilu vide kroz ivo tkivo bezbrino prikazuju opasnosti kao ne

    vane i ne trude se, dok vam ispisuju uputnicu, smanjiti vae izlaganje zraka

    ma na najmanju moguu mjeru, ak i kad su u pitanju zubi. Mnogi lijenici

    ope prakse i ortopedi automatski upuuju na rendgensko snimanje.

    Zajednika radna grupa britanskoga Kraljevskog zbora radiologa (Royal

    College of Radiologist) i Nacionalnog odbora za radioloku zatitu (National

    Radiological Protection Board NRPB) istraila je postojee nalaze za 1990.

    godinu i procijenila da je oko jedne petine rendgenskih snimanja obavljenih

    u Velikoj Britaniji bilo nepotrebno ili krajnje beskorisno. 5 6 A prema nalazima

    jedne kontrole pacijenata kojima je uinjeno rendgensko snimanje donjeg di

    jela leda, vie od polovine snimanja bilo je potpuno nepotrebno . 5 7 Amerika

    Uprava za hranu i lijekove procjenjuje da je treina svih rendgenskih snima

    nja u SAD-u nepotrebna. S K

    45

  • S T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    Najea nepotrebna rendgenska snimanja odnose se na snimanje prsnog

    koa, udova i zglobova. Izraeno brojkama, to iznosi oko sedam milijuna ne

    potrebnih rendgenskih snimanja godinje. Umjerena rastronost Velike Brita

    nije ima zabrinjavajue implikacije za ostatak zapadnog svijeta, jer je broj

    rendgenskih zraenja po osobi tamo upola manji u odnosu na druge zemlje

    poput Francuske ili SAD-a 5 9 , gdje se sedam od deset osoba najmanje jednom

    godinje podvrgava rendgenskom zraenju. 6" U Kanadi su brojke ak i gore:

    ondje se gotovo svatko jednom godinje izlae rendgenskom snimanju bilo

    koje vrste. 6 1 (No nema razloga za spokojnost ni u Velikoj Britaniji, jer tamo

    nji lijenici upuuju na dvostruko vie nekih drugih radiolokih pretraga

    snimanja uz barijevu kau i rektalne klizme nego njihovi ameriki kole

    g e . 6 2 ) XRPB je nedavno najavio da bi se sveukupna radijacija u Velikoj Brita

    niji mogla prepoloviti, a da se pritom ne smanji dijagnostika uinkovitost.

    Primjerice, lijenici rutinski alju na snimanje zbog bolova u leima, za

    to nikada nije utvreno da je od ikakve koristi. 6 3 Rendgensko snimanje gla

    ve biljei slab uspjeh u detektiranju krvarenja u mozgu, 0 4 pa ak i svima zna

    no snimanje prsnog koa, koje se koristi za otkrivanje tuberkuloze, Svjetska

    zdravstvena organizaciji dri gubitkom vremena. 6 5 Prestini medicinski aso

    pis The Lancet priznao je da je veina rendgenskog snimanja prsnog koa,

    na koji se rutinski upuuju pacijenti koje oekuje neki operativni zahvat, ali

    ne srca ili plua, bila od tako male koristi da bi bilo bolje da je preko milijun

    Funti utroenih na ta snimanja spasilo barem jedan ivot. 6 6

    Odluka o tome trebate li rendgensko snimanje ili ne takoer ovisi i o ras

    poloenju pojedinog lijenika. Slubena kontrola provedena na priblino mi

    lijun dnevnih i bolnikih pacijenata pokazala je da se upuivanje na rend

    gensko snimanje razlikovalo 13-struko openito i 25-struko za prsni ko u

    zavisnosti od toga koji je lijenik bio na dunosti . 6 7

    Kako su reproduktivni organi podloni oteenju zraenjem, oni bi uvijek

    za vrijeme rendgenskog snimanja trebali biti zatieni olovnim titnicima.

    Unato tomu, prema izvjeu britanske udruge za zatitu potroaa Which?,

    u 40 posto sluajeva snimani mukarci nisu imali zatiene testise, dok su ne

    zatiene bile dvije treine ena . 6 8 (U treini sluajeva ena uope nije upita

    na je li trudna.) Jedna studija provedena na djeci pokazala je da u tri etvrti

    ne sluajeva olovni titnici za zatitu reproduktivnih organa nisu bili koriteni

    ili propisno stavljeni. 6 9

    46

    Neosporno je da ima situacija kada je rendgensko snimanje nezamjenjivo

    na primjer kod prijeloma kosti (premda mnogi lijenici inzistiraju na uvi

    jek svjeim snimkama kako bi pratili napredak lijeenja). Ali ak i ako se va

    lijenik ponaa odgovorno prema ogranienju doze novi struni radio

    loki termin za najmanju koliinu radijacije potrebne za pojedinanu snimku

    vi biste jo uvijek mogli biti ozraeni vie no to je potrebno, uglavnom

    zbog starosti radioloke opreme. NRPB je izvijestio da pacijenti u nekim bol

    nicama primaju doze oko 20 do 30 puta vee od potrebnih jer su ponegdje

    aparati za snimanje bili stari 15 godina. 7 " Prije nekoliko godina Liz Francis,

    slubenica NRPB-a za odnosne s javnou, rekla je da fiziari tvrde da stari

    rendgenski ureaji isputaju vee doze nego ernobil. 7 1

    Ve vas i rendgensko snimanja zuba moe izloiti nepotrebnim rizicima,

    jer ih esto izvodi neuvjebano osoblje, koje ne umije pravilno koristiti opre

    mu i koje e ili trebati ponoviti snimanje ili e podesiti nepotrebno visoko

    doziranje. Dvojica zubnih lijenika iz West Midlandsa uspjela su izbjei sus

    pendiranje zbog angairanja neuvjebanih srednjokolaca za izvoenje rend

    genskih snimanja samo stoga to se ispostavilo da potpuno istu stvar ine zu

    bari diljem Velike Britanije.

    Kada je rije o veini pretraga, pa tako i onim radiolokima, vjerojatnost

    ljudske pogreke u tumaenju rezultata je velika. J e d n o ispitivanje radiologa

    s Llarvarda pokazalo je da se nisu slagali u interpretaciji svake druge snimke

    prsnog koa. Pritom su bitne pogreke pronaene u 41 posto njihovih nala

    za.7-'

    Mi je logra f i ja i kontrastne boje za rendgenska snimanja

    Dodatnu opasnost od rendgenskog snimanja predstavljaju kontrastna sred

    stva koja se esto koriste za isticanje mekih tjelesnih tkiva. Te se boje dovode

    u vezu s anafilaktikim okom, sranom nestabilnosti, trovanjem bubrega,

    posebice kod dijabetiara. Prema jednoj studiji na 319 pacijenata s nenormal

    nom funkcijom bubrega priblino jedan od deset njih trebao je, nakon to su

    im dana kontrastna sredstva visokog osmolaliteta, dijalizu bubrega . 7 3

    Kontrastna sredstva poput jopamidola, koji se koristi kod urografije i an-

    giografije, isto se tako povezuju s edemom plua (tekuina u pluima) . 7 4 Za

    barij, koji se koristi za barijevu klizmu, ustanovljeno je da zaostaje u crijevi

    ma i stvrnjava se. Kod pacijenata s oslabljenim crijevima zbog divertikuliti-

    47

  • S T O V A M L I J E N I C I N E G O V O R E

    48

    D i j a g n o s t i k i i s p a d

    noi bolovi prisiljavali da se svakih sat do dva die iz kreveta. Skeniranje

    magnetskom rezonancijom (MRI) i rendgensko snimanje naposljetku su ot

    krili da Brian ima arahnoiditis te da je od mijelografije kojoj je ranije bio pod

    vrgnut ostalo neto boje u njegovoj trtinoj kosti. Poslije osamnaest mjeseci

    i konzultacija s nekoliko lijenika, koritenja miinih relaksatora i fizikalne

    terapije, injekcija i kiropraktike, pa ak i lijekova protiv konvulzija, inilo se

    da nita ne djeluje, rekao je.

    Pantopaque je uveden u ameriku praksu 1944. godine, nakon to se li

    jenike uvjerilo da je siguran. Do toga je dolo unato ispitivanjima na ivo

    tinjama koja su pokazala da je Pantopaque prouzroio arahnoiditis (veani

    su zabranili proizvod za humanu upotrebu 1948 . ) . 7 5 Pa iako je tvrtka Glaxo

    prestala s njegovom proizvodnjom, zamijenivi ga kontrastnim bojama na

    vodenoj osnovi i novim tehnikama snimanja, jofendilat se i dalje rabio diljem

    svijeta sve dok zalihe nisu iscrpljene, a mnogi su specijalisti i dalje drali tla

    je boja sigurna.

    U to vrijeme amerika Uprava za hranu i lijekove i britanska vlada tako

    er nisu nita uinile da zabrane mijelografije s uljnim kontrastima. Unato

    injenici da je za jofendilat identificirana uzrono-posljeina veza s poja

    vom arahnoiditisa, njegovu uporabu u SAD-u nisu nikada ograniile ni indus

    trija, ni vlada, ni medicinska profesija, kae dr. Charles Burton. 7 6

    To je navelo pacijente s mijelografijom induciranim LSAA da podignu tu

    be protiv proizvoaa. Britansko Drutvo za oboljele od arahnoiditisa (Ara

    chnoiditis Society) , koje ima preko 1.000 lanova, pokrenulo je sudski postu

    pak protiv tvrtke Glaxo. Nakon iscrpnih pregovora Glaxo je pristao nagoditi

    se s 426 tuitelja i isplatiti im 7 milijuna funti, bez priznanja odgovornosti.

    Ni vodena kontrastna sredstva, koja se danas koriste umjesto uljnih, nisu

    bez rizika. ena snimana zbog lumboishijalgije (bolovi niz iijalini ivac to

    se prua od kria do pete) , pri emu je koriten jopamidol (Niopam 200) , vo-

    dotopljivo konlrastno sredstvo, trenutano je postala paraplegina, 7 7 jednako

    kao i jedna druga ena srednjih godina kod koje je koriten joheksol (Omni-

    paque) , druga vodotopljiva kontrastna b o j a . 7 8 Dr. Burton navodi da neka no

    va sredstva uzrokuju takav bol da su rendgenska snimanja morala biti prove

    dena pod opom anestezijom. Medicinska struka, tvri, nije dosad uspjela

    pronai benigno i uinkovito mijelografsko sredstvo.

    49

    sa, ulceroznog kolitisa ili Chronove bolesti stvrdnuta tvar moe prouzroiti

    puknue debelog crijeva.

    Od tisua sluajeva kroninih iscrpljujuih bolova u leima vie stotina

    njih prouzroeno je rendgenskim snimanjem kraljenice zvanom mijelografi-

    ja. Za tu se dijagnostiku pretragu koristi kontrast ili boja koja se iglom ubriz

    ga u kraljenini kanal te o k o diskova i korijena ivaca, a zatim se snima. Sve

    je vei broj dokaza da e kod zamjetnog broja pacijenata podvrgnutih mije-

    lografiji doi do razvoja arahnoiditisa, iscrpljujueg stanja za koje su karakte

    ristini trajni nepopustljivi bolovi u kraljenici i ogranienost mogunosti kre

    tanja.

    Arahnoiditis, u kojem dolazi do oteenja arahnoideje, srednje ovojnice

    koja titi kraljeninu modinu, nije u cijelosti spoznato stanje. ivci atrofira

    ju i pletu mreu gustog oiljnog tkiva i priraslica, koja stalno pritie na kra

    ljenicu. Dr. Charles Burton, ameriki kirurg ortoped s Instituta za lijeenje

    kraljenice (Institute for Low Back Care) u Minneapolisu, jedan od nekolici

    ne lijenika koji su napravili studiju lumbosakralnog adhczivnog arahnoiditi

    sa (LSAA), procjenjuje da se to dogaa kod oko 11 posto pacijenata sa sin

    dromom neuspjenog operativnog zahvata na kraljenici kod kojih je ki

    rurki zahvat samo pogorao prvobitno stanje.

    Iako se LSAA javlja zbog razliitih razloga, dr. Burton je miljenja da je to

    stanje uglavnom prouzroeno uvoenjem sirane tvari u subarahnoialni

    prostor. Strano tijelo koje je najee identificirano kod rtava, kae, jest jo

    fendilat (u Velikoj Britaniji poznat kao Myodil, u SAD-u i kod nas kao Panto-

    paque) , uljno konlrastno sredstvo koriteno u mijelografiji. Kod pacijenata s

    LSAA, dodaje dr. Burton, jofendilat je esto pronaen u cisti unutar oiljnog

    tkiva.

    Procjenjuje se da jedan milijun ljudi irom svijeta pati od arahnoiditisa

    prouzroenog tom kontrastnom bojom, no to bi mogla biti tek preoprezna

    procjena. Do 1980-ih u SAD-u je svake godine napravljeno priblino pola mi

    lijuna mijelograma.

    Upravo se to dogodilo Brianu iz Massachuset ts . Brian je 1980. godine,

    nakon stafilokokne infekcije krvi koja je izazvala paralizu, vruicu i bolove,

    morao na operaciju kraljenice. Prije operativnog zahvata podvrgnut je mije

    lografiji, pri emu je u njegovoj trtinoj kosti ostalo kontrastne boje .

    Godine 1993- javlja se, nakon istegnua kraljenice, jako grenje miia i

    rezultira bo