SVANUĆE Broj 3 Svibanj - Lipanj 2018

First-class postage paid at Rutherford, NJ. Published by The Dawn Bible Students Association, 199 Railroad Avenue, East Rutherford, NJ 07073. $12 per year.

Sent without cost overseas. Poslano u inozemstvo bez troškova. www.dawnbible.com

ARGENTINA: A. Lupsor, Calle Almirante Brown 684, Monte Grande C.P, 1842 Buenos Aires AUSTRALIA: Berean Bible Institute, P.O. Box 402, Rosanna, Victoria 3084 BRAZIL: A Aurora, Caixa Postal 50088, Rio de Janeiro, RJ CEP 20050-971 BRITISH ISLES: Associated Bible Students, 102 Broad Street, Chesham, HP5 3ED, England CANADA: P.O. Box 1565, Vernon, British Columbia, V1T 8C2 Canada CROATIA: Kneza Branimira 18, 44010 Sisak FRANCE: L’Aurore, 45, Avenue de Gouvieux, 60260, Lamorlaye GERMANY: Tagesanbruch Bibelstudien- Vereinigung, Postfach 11 03, 64368 Ober-Ramstadt GREECE: He Haravgi (The Dawn), 199 Railroad Avenue, East Rutherford, NJ 07073 USA INDIA: The Dawn, Blessington, #34, Serpentine Street, Richmond Town, Bangalore 560025 SPAIN/ITALY: El Alba/Aurora, Associazione Studenti Biblici, Via Ferrara 42, 59100 Prato—Italia

SADRŽAJ

VRHUNCI SVANUĆE Milost 2 Međunarodne Biblijske Studije Davanje od velikodušnog srca 14 Prinošenje prvine 17 Radosno sjećanje 19 Radost u obnovi 21

The Dawn – Svanuće

Croatian Edition

MAY/JUNE 2018

First Issue published December 2013

Printed in USA

Hrvatsko izdanje Članci u ovom broju uzeti su iz tekući broja

časopisa „Svanuće“ na engleskom jeziku

2

VRHUNCI SVANUĆA

Milost

„Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?“ — Mihej 7: 18

NE DODAĐA SE često da možemo reći kako su proklamirana načela svjetskih religija međusobno sukladna. Judaizam, kršćanstvo, islam, hinduizam i budizam čine danas više od 91% svjetske vjerske privrženosti. Jedna važna doktrina koju nalazimo jednako zastupljenom i važnom kod svih ovih grupacija upravo je doktrina milosti odnosno pomilovanja. Svaka od njih uči važnost i vrijednost milosrđa, zagovarajući njegovu kultivaciju među svojim sljedbenicima. Pored toga, u slučaju judaizma, kršćanstva i islama, zagovara se vjerovanje u Vrhovno Biće, koje je također predstavljeno kao ono čije karakterne osobine uključuju milost i suosjećanje. Postoji jasna ironija, osobito u današnje vrijeme, s obzirom na to zajedničko učenje milosrđa među svjetskim religijama. Iako zagovarana kao važna i vrla kvaliteta koju treba visoko cijeniti, u praksi je milost čovječanstva u velikoj mjeri izostajala. Na najvišim razinama političkog, vjerskog i društvenog poretka sadašnjeg svijeta, milost se teško može naći. Isto tako, među ljudima općenito, bez obzira na status, bogatstvo,

3

pozadinu ili dob, veći dio vremena milosrđe izostaje. U najboljem slučaju, kada se milost vrši prema drugima, čini se da je ograničena na one koji se slažu s mišljenjima i razlozima onih koji je ispoljavaju. Svima koji se ne slažu ili imaju različite ideje, svaka pomisao na milost brzo se zamjenjuje kritikama, predrasudama, netolerancijom, pa čak i mržnjom.

Stoga vjerujemo da je razmatranje teme milosrđa vrlo pravodobno, budući da vidimo duh mržnje i osvete koji igra tako važnu ulogu u oblikovanju planova i politika današnjeg svijeta. Kako bi se steklo ispravno razumijevanje ove bitne karakterne osobine, a zatim provelo u praksi svakodnevnog života, smatramo da je nužno i korisno razmotriti ono što Biblija ima za reći o ovoj bitnoj temi. IZVOR MILOSRĐA

Psalmist govori o Bogu, „Jer JAHVE gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane." (Psalmi 102: 19, 20) Sukladno ovoj izjavi o milosrdnom zanimanju Nebeskog Oca za ljudsku obitelj, Isus je, kada je iznio razlog zbog kojeg je došao na zemlju da pretrpi smrt kao otkupninu za čovjeka, rekao: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni."—Ivan 3: 16

Jedna od najvrijednijih osobina koje čovjek može steći i koja će mu donijeti ključne blagoslove jest milost. Isus je stavio veliki naglasak na tu kvalitetu milosrđa, izjavivši da što god bilo naše postignuće, ako nemamo milosti prema drugima, neće ni Bog imati milosti prema nama. "Blago milosrdnima: oni će

4

zadobiti milosrđe!” (Matej 5: 7) Dobro smo shvatili da, ako nam se milost ne bi ukazivala, svi bi bili izgubljeni. Isto tako, ne možemo zadržati naš sadašnji odnos s Bogom, osim ako njegov duh milosrđa ne prebiva u nama.

Čin stvaranja bio je najneobičnija demonstracija Božje beskrajne mudrosti i moći. Međutim, poništavanje posljedica zla koje je donio veliki neprijatelj, i ostvarivanje obnove grešne, otuđene rase čovječanstva natrag u njegovu milost, zahtijevalo je uporabu dodatnih Božjih atributa pravde i ljubavi. U tom smislu, Božji plan za čovjekov konačni oporavak daleko je veći od stvaranja. Ipak, u svim ovim velikim djelima Nebeskog Oca, uvjereni smo da on "ne propada, niti je umoran."—Izaija 40: 28 SINOVLJEVA MILOST

Božji "jedinorođeni Sin" dijelio je iste karakterne osobine s velikim Stvoriteljem i želio je biti dijelom izvršenja otkupiteljskog plana njegova Oca prema čovjeku. Božji Sin je ostavio po strani svoje predljudsko postojanje i slavu, ponizio se i postao čovjek—"ne da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Filipljanima 2: 5-8; Matej 20: 28, Wilson's Emphatic Diaglott) To je zahtijevalo beskompromisnu ljubav prema pravednosti i mržnju prema nepravdi kako bi se odupro svakom iskušenju da odstupi i u najmanju ruku od tog određenog smjera. Isusov duh samopožrtvovnosti i njegova spremnost da se odrekne svojih prava i povlastica nikada nisu poklekli. Čak i najviši test njegove odanosti i poslušnosti u Getsemanskom vrtu, gdje se kaže da je vapio "Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî

5

uslišan…", nalazi Isusa odlučnog učiniti Očevu volju. "Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati", čak i do smrti.—Hebrejima 5: 7, 8

Kada se pojavio pred Velikim svećenikom i Vijećem, Isus je viđen kao prikladan objekt za vrijeđanje, ismijavanje i fizičko zlostavljanje. Na njega su pljuvali, udarali ga štapovima, šakama i otvorenim dlanovima. Izmislili su novu razonodu, povezali su Isusu oči, a zatim ga udarali i tražili da kaže tko je to učinio. "I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.", sve to je Učitelj podnio u tišini.—Matej 26: 67, 68; 27: 30; Marko 14: 65; Luka 22: 63-65

Kad Isus na to nije ništa odgovorio i nije se branio, okrenuo se Rimljanima koji su mu se također rugali. Vojnici su ga odjenuli u grimiznu odjeću, napravili krunu od trnja za glavu i stavili trsku u desnu ruku. Zabavljali su se, a promatrači su mu se klanjajući rugali govoreći: "Zdravo, kralju židovski!" (Matej 27: 27-29) On je to krotko i bez jadikovanja podnosio. U kakve li se dubine poročnosti izopačeno ljudsko srce može spustiti i likovati! Ipak, bio je to ovaj svijet i svi njegovi ljudi, pravedni i nepravedni, koje je Isus došao spasiti, dajući sebe kao "otkup za sve".—1.Timoteju 2: 5, 6 ISUS I DALJE MILOSRDAN

Trećeg dana Isus je uskrsnuo od mrtvih. Uznesen je uz Očevu desnu ruku, "pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile." (1.Petrova 3: 22) On je sada Gospodar mrtvima i živima, i sve mu je suđenje predano od Oca. (Rimljanima 14: 9, Ivan 5: 22). S obzirom na njegovo odbijanje, netko bi se mogao pitati je li Isus na bilo koji način promijenio svoju prvobitnu

6

svrhu da "potraži i spasi ono što je izgubljeno" (Luka 19: 10) Tomu zasigurno nije bilo tako. Za razliku od nesavršene ljudske naravi, vjerni Sin, poput Oca, "jučer i danas isti je – i uvijeke", i da čak "Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!" (Hebrejima 13: 8; 2.Timoteju 2: 13) Tako je, nakon uskrsnuća, uskrsli Gospodin dao slavno svjedočanstvo dvojici učenika na putu prema Emausu, rekavši im: "Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’"—Luka 24: 46, 47

"Sva vlast ... i na nebu i na zemlji" dana je našem uskrslom Gospodinu, koji će se pravodobno čudesno očitovati u tome što će iz groba pozvati sve što je tamo zatočeno. (Matej 28: 18; Izaija 61: 1) Međutim, više od ove neograničene moći i neograničenog znanja bit će potrebno u "pomirenju svijeta sa sobom" (2. Korinćanima 5: 19) Za griješni svijet, potopljen u tamu i neprijatelje kroz zla djela, mora postojati prošireno veliko milosrđe i suosjećanje, neiscrpna blagost, strpljivost i dugotrajna patnja, kako bi se vratili na cestu svetosti do savršenstva i zajedništva s Bogom.—Izaija 35: 8-10

Isus, poput Nebeskog Oca, "uživa u pomilovanju", kako je navedeno u našem uvodnom tekstu. Kao "milosrdan i ovjerovljen Veliki svećenik", on je "poput nas iskušavan svime." (Hebrejima 2: 17; 4: 15) On je izuzetno sposoban odgovoriti na naslabiji poziv za pomoć, čitati najdublje tajne svakog srca, i produljiti ljubav koja nikada ne iznevjeri. On će "spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu."—Hebrejima 7: 25; Rimljanima 10: 13

7

U mnogim smo stvarima svi pogrešni, i milost Gospodina našega nam je potrebna na svaki način. Isto tako, u nadolazećem dobu kada znanje Gospodnje pokriva zemlju "kao što se vodom pune mora", milost će se proširiti i na cijelo čovječanstvo. (Izaija 11: 9) Jer je otkupljenje tako skupo, Bog želi "da svi ljudi budu spašeni i da dođu do spoznaje istine", a ne "spremni da bi tko propustio" (1.Timoteju 2: 4; 2.Petrova 3: 9) Milost i dugotrajna patnja će se očitovati sve dok grijeh i grešnik budu nerazdvojivo i tvrdoglavo povezani. ZAJEDNIČKI SUCI MORAJU BITI MILOSRDNI

Apostol Pavao nam govori da će vjerni Kristovi sljedbenici današnjice biti suci svijetu zajedno s njim u nadolazećem tisućugodišnjem Sudnjem danu. (1.Korinćanima 6: 2; Djela apostolska 17: 31) Nemojmo, međutim, misliti da bi naš Gospodin, tako pun ljubavi i milosrdan, prenio ovaj veliki posao onima koji su manje puni ljubavi, manje suosjećajni, manje nježni i manje blagi od njega , Možemo biti sigurni da tome nije tako. Svi oni kojima se suđenje ima održati u Mesijanskom kraljevstvu, biti će predani tome da budu podučeni od Boga i da budu vođeni njegovim Svetim Duhom. To su oni koji su "snažni u Gospodinu i u snazi njegove moći" uzrasli „u Njega, koji je Glava, Krist", tako da mogu milostivo podnijeti svijet, budući da su jednom također bili "zaogrnuti slabošću".—Efežanima 4: 15; 6: 10; Hebrejima 5: 2

Bogolika kakvoća milosrđa, kojom, uvjerava nas naš Učitelj, svi njegovi sljedbenici moraju obilovati, definirana je rječnikom Merriam-Webster na slijedeće načine: "Sućut ili strpljivost pokazana prekršitelju ili subjektu druge moći;" "blago ili suosjećajno

8

postupanje;" "suosjećajno postupanje prema onima koji su u nevolji;" i "djelo božanske naklonosti ili suosjećanja". Blisko povezano sa milosrđem, suosjećanje se definira kao: "Suosjećajna svijest tjeskobe drugih zajedno sa željom da se to ublaži." MILOST NA DJELU

Ljudska samilost, milosrđe i suosjećanje su fragmenti preostali od savršene naravi čovjeka prije pada, a danas su samo oslabljeni i ograničeni odraz božanskog karaktera. Međutim, milosrđe koje se samostalno uspostavlja bez obzira na ljudsko odobravanje, bez obzira na nagradu, pravedna je pobuda i vanjski je izražaj srca u koje je ljubav Božja ulivena snagom Duha Svetoga. Ta moćna snaga utječe na osjećaje, na riječi, na privrženost, te pravilno uzgojena prožima svaki kanal života. Ona će se proširiti na sve naše bližnje, posebno na one koji u bilo kojem stupnju demonstriraju svoju želju za pravednošću. To će potaknuti molitvu čak i za neprijatelje, kao i želju za njihovim blagoslovom.

Samo oni koji prepoznaju vlastitu potrebu milosrđa jesu u pravom mentalnom stanju da budu milosrdni prema drugima. Čudno, međutim, oni koji su u najvećoj potrebi za milosrđem, često su kako se čini najmanje spremni da ga ostvare prema drugima. Neki su tako manjkavi u toj važnoj sposobnosti da vrše neprijateljski pritisak i kritike prema drugima, previđajući njihove dobre osobine. Takvim stavom uništavaju vlastitu sreću, a i sreću drugih. Molitva, a ne ljutnja, bolja je reakcija na pogreške i pogreške drugih koje ne možemo ispraviti. Sve što je slično ljutnji, zavisti, mržnji, zlu, sukobu, suprotstavlja se milosti.

9

(Efežanima 4: 31) Doista, gubitak milosrđa će dopustiti tim zlim određenjima da se istaknu i na kraju prouzroče katastrofu.

Umjesto da kritiziramo druge, trebali bismo pokrivati i razumijeti njihove pogreške, osim ako o njima treba govoriti kako bi se spriječilo nanošenje štete drugima (1.Petrova 4: 8) Isus je više puta navodio ove važne Božje riječi kroz proroke: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva." (Hošea 6: 6; Matej 9: 13; 12: 7) To je trebalo podučiti farizeje, kojima je bilo namjenjeno, da su žrtveni prinosi bili prilično sporedniji od ljubavi, pravde, milosrđa i suosjećanja prema bližnjima. Trebali su radije uživati u pružanju pomoći u privlačenju drugih bliže Bogu, kako bi došli pod njegov nauk i utjecaj. Farizejska samozadovoljnost i samosvjesnost, međutim, bili su nedopadljivi Gospodinu i učinili ih nedostojnima njegovog blagoslova. MILOST NASUPROT PRAVDE

Istina je da je Bog pravedan, ali istina je i da je pun ljubavi i dobrote. O njemu nam se govori kao o "Ocu milosrđa", "bogatom milosrđem", i kao "ispunjenom milosrđem." (2.Korinćanima 1: 3; Efežanima 2:4; 1.Petrova 1: 3) Samo u Psalmima riječ "milosrđe" koristi se 100 puta u Verziji kralja Jamesa, a 10 puta se spominju Božja "nježna milosrđa". Jakov je ponizno molio Boga: "Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi."—1. Mojsijeva 32: 10

Kroz razna ograničenja, obuzdavanja i ispravljanja koje pred nas stavlja, nije da Nebeski Otac želi pokoriti sve one koji su za života pogriješili, ponekad i teško. Božanska mudrost, pravda i milosrđe

10

ponekad mogu zahtijevati ozbiljna iskustva kako bismo učili ono što možda nije moguće naučiti na bilo koji drugi način. "Milosrđe likuje nad sudom", protiv njegovog izvršenja i uživa da se može odgoditi. Nasuprot tome, "nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa." (Jakov 2: 13) Pravilno je vladati sobom pravilima pravednosti. Međutim, trebali bismo promatrati i mjeriti druge što je moguće većim stupanjem velikodušnosti, suosjećanja i oprosta.

Dok sve to prihvaćamo i nastojimo to prakticirati koliko možemo, mnogi ne "ljube milosrđe". (Mihej 6: 8) Radije traže osvetu, i dok prepuštaju konačnu kaznu Bogu, uznemireni su očitim odlaganjem. Nemojmo biti takvog stava, nego "zaodjenimo se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost." "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." Pokažimo "milosrđe s radošću" i tražimo da budemo "puni milosrđa." Samo se zli i obmanuti "ne spomenu da čine milosrđe."—Kološanima 3: 12; Luka 6: 36; Rimljanima 12: 8; Jakov 3: 17; Psalmi 109: 16 PRIMJERI MILOSRĐA

O našem Nebeskom Ocu, čitamo u Pavlovom pismu Titu, da "kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, ... po svojem milosrđu on nas spasi" (Titu 3: 4, 5) Isus je plakao nad Jeruzalemom. (Luka 19: 41-44) Bio je žalostan, ganut samilošću i potresen osjećajem da bi židovski narod trebao navući na sebe tako veliko razaranje kao posljedicu odbacivanja njega i njegove poruke.

Abraham, "prah i pepeo", u molitvi je razgovarao s Bogom posredujući za Sodomu.

11

(1.Mojsijeva 18: 26-32) Mojsije također, Božji čovjek bio je pokorniji od svih. Iako je naučio svu mudrost Egipćana, odbio je zvati se sinom faraonove kćeri i neumorno se trudio za Izraelce sve do svoje smrti bez ikakve želje za nagradom.— 4.Mojsijeva 12: 3; Hebrejima 11: 24-27

Kad je Izrael izazvao Boga sa zlatnim teletom, on je obavijestio Mojsija da će ih uništiti i od Mojsija učiniti veliki narod. Kakav li je to bio test slavoljublja, ako je bio skriven u Mojsijevom srcu. On nam govori da se bojao bijesa i nezadovoljstva Božjega, ali ipak je pao ničice na četrdeset dana i četrdeset noći kako bi se založio za Izrael. Ovo dirljivo posredovanje koje se uzdiglo iz srca Mojsijava do Boga spremalo se kroz stoljeća. "Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio... Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao." (2.Mojsijeva 32: 31, 32; 5.Mojsijeva 9: 7-21) Ponovo u Kadeš-Barnei, Bog bi opet uništio Izraela, ali Mojsije još jednom zagovara, moleći: "Gospodine moj, JAHVE! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta."—5.Mojsijeva 09: 26

Josip je također bio značajan primjer milosti i suosjećanja. Kad je Jakov po drugi put poslao svoje sinove u Egipat, Josip se obznani i tako snažno zaplaka da su čuli u faraonovoj kući. Rekao je svojoj braći: "Primaknite se k meni! ... Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. ... Nastanit ćeš se u kraju Gošenu. ... Ondje ću se za te brinuti, ... Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka."—1.Mojsijeva 45: 1-15

12

Slično tome, David, premda pomazan kao dječak da vlada Samuelom, zadržao je to za sebe, ne prezirući ponizan svakodnevni rad. Bio je hrabar, pobožan i skroman pred Šaulom. Iako je često bio u opasnosti, progonjen i tražen od Šaula, David nikada nije kovao zavjeru, činio nepravdu ili govorio nepromišljeno, nego je vjerno čekao Božje vrijeme. Kad je vijest o Šaulovoj smrti došla do Davida, "plakao je i postio do večeri za Šaulom ... Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom: ... Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijev’o! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćiv’o. Usred boja poginuše div-junaci!"—2.Samuelova 1: 11-25

Pavao je s velikom sažaljenjem i milosrđem pisao o svojim prijateljima Izraelcima: "Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase." "Istinu govorim u Kristu, ... susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu." (Rimljanima 10: 1; 9: 1-3) Prekorivši Korinćane zbog njihovog skretanja, Pavao kaže da je njegovo pismo pisano "uz mnoge suze."—2.Korinćanima 2: 4

Stjepan je molio, iako je bio kamenovan do smrti: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Djela apostolska 7: 60) Isto tako mnogi drugi kroz stoljeća, imahu dobro i iskreno srce, vjerno služiše Bogu i slijediše njegov primjer milosti, sažaljenja, suosjećanja i ljubavi. Čak i ako nisu razumjeli njegove nakane u to doba, bili su puni vjere i "voljeli milost", jer su vidjeli dokaze u njihovim životima da je to nešto u čemu Bog "uživa".

13

Koliko su dragocjeni ovi prikazi Božje milosti i njegove sposobnosti ispunjavanja srca svoga naroda blagoslovljenim Duhom suosjećanja i milosrđa. Premda današnji svijet pokreće sebičnost i tvrdoća srca, budimo što je više moguće marljivi kako bismo uvidjeli da naš stav, naše riječi i naša djela proizlaze iz srca potpuno posvećenog i u skladu s "Ocem milosrđa i Bogom svake utjehe!" (2.Korinćanima 1: 3) I nadalje se molimo za Božje nadolazeće kraljevstvo u kojem će čitavo čovječanstvo naučiti "hvaliti ljepotu svetosti" i govoriti: "Slavite JAHVU jer je vječna ljubav njegova!"—2.Ljetopisa 20: 21

14

Međunarodne Biblijske Studije - Pouka jedan

Davanje od velikodušnog srca

VELIKODUŠNOST JE suštinski element istinskog kršćanskog života. Naš ključni stih naglašava ovo načelo, kao što ga naglašavaju i stihovi koji slijede. "Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A

Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo."(vss. 7, 8, NASB) Kad smo se predali Bogu na početku našeg hoda u Kristu, besplatno smo primili božansku milost; stoga moramo besplatno i dati.—Matej 10: 8

Apostol Pavao je primjenjivao ono što je propovijedao. Jednom je prigodom rekao: "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’" (Djela apostolska 20: 33-35, NASB) Pavao je radosno

Ključni redak: „Ta eno, tko sije oskudno,

oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i

žeti.“ 2.Korinćanima 9: 6

Izabrani tekst:

2.Korinćanima

15

izdržavao sebe i svoje suradnike vlastitim rukama. Činio je to dok je svakodnevno davao svoj život drugima. Ova ga je poslovica zasigurno nadahnula: "Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti."—Izreke 11: 24, 25, NASB

Trebali bismo cijeniti tu veliku privilegiju koja nam je dana – privilegiju da koristimo Božju velikodušnost. To donosi ne samo dobrobit civilizaciji, nego je to i svojevrstan čin slavljenja Nebeskog Oca koji nama ljudima donosi još Božje milosti. Tako, kada dajemo drugima, dajemo Bogu. "JAHVI pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo."—Izreke 19: 17, NASB

Možemo davati materijalne stvari drugima koliko smo to u mogućnosti - stvari kao što su novac, odjeća ili hrana. Možemo također pružiti riječi utjehe kad propovijedamo "evanđelje kraljevstva" (Matej 24: 14) Daljnje mogućnosti davanja leže u pokazivanju milosti, osobini koja uvelike nedostaje u ovom sadašnjem svijetu. Ljudi često kažu: "Molim te—imaj malo obzira." Oni mole za milosrđe, a mi smo blagoslovljeni u tom davanju. "Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!"—Matej 5: 7

Pavao nas potiče da budemo postojani u velikodušnosti. "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri."—Galaćanima 6: 7-10, NASB

16

"Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, JAHVE će te vodit’ bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit’ kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši." (Izaija 58: 10, 11, NASB) S takvim poticajima, marljivo ćemo nastaviti davati od velikodušnog srca.

17

Pouka dva

Prinošenje prvine

NAŠ KLJUČNI STIH naglašava obvezu Izraela da Bogu daje prve plodove obećane zemlje po ulasku u nju. Uzimajući u obzir Pavlovu izjavu da nam je to bio primjer, tražimo u tome duhovnu pouku. (1. Korinćanima 10: 11) Kao nova stvorenja,

prebivamo u zemlji obećanog odmora, budući da smo sigurni: "U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo." (Hebrejima 4: 3, NASB) Nakon što smo ušli u ovo duhovno utočište, koje "prve plodove" moramo ponuditi našem Nebeskom Ocu?

Prvo, moramo se ponuditi. "Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova." (Jakov 1: 18, NASB) Dodatno svjetlo na prve plodove prolio je Pavao, "I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela."—Rimljanima 8: 23, NASB

U sadašnjoj vladavini grijeha Kristovi sljedbenici uživaju jedinstveni blagoslov. Oni su prvi koji nose plod Božjeg duha. Taj plod je raznolik u svojim manifestacijama. Rečeno nam je: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,

Ključni redak: „Kaži Izraelcima i reci im: Kad uđete u zemlju koju vam

dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku.“

3.Mojsijeva 23: 10

Izabrani tekst: 3.Mojsijeva 23: 9-14

18

dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Galaćanima 5: 22, 23, NASB). Kada su takve osobine karaktera u stanju obilno cvjetati u sadašnjem vremenu, to je slava Bogu. Kao što je Isus izjavio: "Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici."—Ivan 15: 8, NASB

Bogatstvo plodova duha ima i druge blagoslovljene učinke. Kako ispoljavamo sve više i više takvih plodova u našim životima, tako oni prenose blagoslov našoj braći dok s njima uživamo u kršćanskoj zajednici. Oni su ohrabreni i utješeni našim duhovnim plodom, a mi njihovima. Osim toga, to je blagoslov za sve one s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Iz tog razloga, iz dubine srca nastojmo dopustiti "neka svijetli naša svjetlost pred ljudima"—Matej. 05:16

"Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima." (Hebrejima 6: 10, NASB) Naši plodovi neće bit necijenjeni ili nenagrađeni. Mi obogaćujemo blago o kojem je Isus govorio: "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."—Matej 6: 19-21, NASB

Mi koji sada sijemo prvinu duha u teškim vremenima, radosni ćemo žeti. Psalmist poetično govori o ovome. "Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje." (Psalmi 126: 5, 6, NASB) U uskrsnuću ćemo opet doći uz povike radosti i donijeti našu prvinu da je položimo pred našeg Nebeskog kralja.

19

Pouka tri

Radosno sjećanje

JEDNA OD značajki Mojsijeva zakona bila je poznata kao Jubilej, kao što je navedeno u našem ključnom stihu. Nakon sedam puta sedam subotnjih godina, Izrael je trebao proslaviti pedesetu godinu na poseban način. Ime "Jubilej" dolazi iz hebrejske riječi "Yobel", što znači rog ili truba. U ovu bi trubu trebalo puhati svake pedesete godine, desetoga dana sedmog mjeseca, na Izraelov godišnji Dana pomirenja. Ovaj uzbudljiv zvuk najavio je početak Božjeg otkupljenja njegovoga

naroda koje će se održati tijekom jubilejske godine.— 3.Mojsijeva 25: 8, 9

Pedesetogodišnji Jubilej imao je dubok utjecaj na civilni život u Izraelu. U toj godini se sloboda proširila na sve. Zatvorenici i zatočenici oslobođeni su. Robovi su emancipirani. Oni koji su bili dužni razriješeni su dugova. Imanja koja su prodana vraćena su izvornim vlasnicima. Tako su interesi siromašnih zaštićeni sprečavanjem potpunog otuđenja imovine i nasljedstva. Polja nisu bila zasijana niti su se žela, ali

Ključni redak: „Tu pedesetu godinu

proglasite svetom! Zemljom proglasite

oslobađanje svim njezinim

stanovnicima. To neka vam bude jubilej,

oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na

svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome

rodu!“ 3.Mojsijeva 25: 10

Izabrani tekst:

3.Mojsijeva 25: 1-12

20

njihova prirodna proizvodnja bila je u zajedničkom vlasništvu svih ljudi. (vss. 11-55) Jubilej je bio godina izuzetnog značaja i bez presedana među narodima svijeta.

Jubilej daleko veći od Izraelova je prorečen u Bibliji. To je onaj koji čuva obećanje otkupljenja do stupnja koji je današnjem svijetu nezamisliv. On osigurava oslobođenje od same smrti, koje je omogućeno krvlju Isusa, čovjekovog Otkupitelja. (1.Petrova 1: 18, 19) On će vladati zemljom u vrijeme ovog većeg Jubileja. Njegove riječi, proročki izgovorene kroz Izaiju, pokazuju veličinu njegove pravedne vladavine.

“Duh JAHVE Gospoda na meni je, jer me JAHVE pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti JAHVINE i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih hrastovima pravde, nasadom JAHVINIM – na slavu njegovu.”—Izaija 61: 1-3

U većem Jubileju, Isus će proglasiti slobodu onima koji su zarobljeni grijehom i slobodu onima u tamnici smrti. Uslijedit će uskrsnuće mrtvih. Proročanstvo u Izaiji se nastavlja, pokazujući čudesan učinak Isusove vladavine. "Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja." (vs.4.) Popravak starih razvalina, gradova i pustoši dio je velikog djela obnove Božjeg kraljevstva pod Kristovom vladavinom.

21

Petar je govorio o ovom velikom budućem djelu obnove. Rekao je da Bog "pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa. ‘Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.’" (Djela apostolska 3: 20, 21) Zemljina svijetla budućnost u Božjem planu je obećanje kojeg se svakodnevno s radošću sjećamo.

Pouka četiri

Radost u obnovi

POZIV U našem ključnom stihu da "kušamo i vidimo kako je Jahve dobar" izražava veliku mudrost. Metafora okusa je uobičajena. Nakon neugodnog iskustva možemo čuti frazu: "To mi je ostavilo gorak ukus u ustima". Isto tako, kad govorimo o očekivanom sretnom iskustvu,

možemo čuti: "Gotovo to mogu okusiti!" Poruka koju izvlačimo iz ovoga je da je najbolji način za otkrivanje nekih vrijednosti upravo putem iskustva.

Psalmist David je govorio u superlativima o Božjoj dobroti prema njemu. Bog mu je pružao milosrđe, bio je strpljiv i praštao mu. Bog mu je pokazao veliku dobrotu. I mi, također, svakodnevno doživljavamo Božju dobrotu. On nam je oprostio, bio je

Ključni redak: „Kušajte i vidite kako

dobar je JAHVE: blago čovjeku koji se

njemu utječe!“ Psalmi 34: 8

Izabrani tekstovi:

Psalmi 34: 1-10

22

ljubazan prema nama i pokazao nam mnogo milosti. Mi smo iskusili da je naš ljubljeni Nebeski Otac dobar.

Pavao se raduje Božjoj dobroti. "Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!"—Rimljanima 5: 1-5, NASB

Mi smo "opravdani vjerom" i ta činjenica uzrokuje da se "dičimo nadom slave Božje" koja će biti otkrivena u nama. Takva radost čini se očiglednom. Međutim, manje je očigledna činjenica da se isto tako, zajedno s Pavlom, "dičimo i u nevoljama." Možemo to činiti jer u njima također doživljavamo dobrotu i uviđamo Božju moć, a time stječemo i iskustvo da je Bog dobar.

Kasnije, čitamo ovaj važan poticaj od Pavla. "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno." (Rimljanima 12: 1, 2 NASB) Drugi prijevodi ovih stihova upućuju na pomisao da postavljamo Božju volju kao dokaz. To jest, živeći Božju volju kao što je prikazano u Pismima, dokazujemo sebi da je to dobro, prihvatljivo i savršeno. Takvim iskustvom, mi također kušamo Božju dobrotu.

Naš ključni stih također bilježi kako je: "blago čovjeku koji se njemu utječe!" Nema boljeg skloništa

23

kojemu možemo utjeći. U olujama života ili našim tihim tjeskobama možemo sigurno prebivati u Gospodinu. "Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao." (1.Ivanova 4: 13, NASB) Imanje Božjeg duha i življenje u njemu dovodi do urastanja njegove milosti u našim srcima i umovima. "A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.” (Psalmi 17: 15, NASB) Okusimo dobrotu našeg Gospodina i uvijek se radujmo njegovom obnavljanju u nama.

24